Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo Ž: 1 / 27  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Predrag (Milivoje) Žarković




Rođen: 1954. godine
Poginuo: 1992. godine

Datum rođenja: 19.05.1954. godine
Mjesto rođenja: Vogošća
Datum smrti: 18.09.1992. godine
Mjesto pogibije: Orlić, Žuč, Vogošća
Opština pogibije: Srpsko Novo Sarajevo

Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Predrag (Milivoje) Žarković : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Božur - simbol Vogošće

Kada bi neko pitao: "Ko je simbol Vogošće?", moj odgovor bi vjerovatno bi odgovor bio: "Božur".

Predrag Zarkovic - BozurZvuči malo čudno, ali se ni jedna promjena u Vogošći nije desila, a da pokojni Božur na neki način nije bio njen predstavnik.

Od nekad srećnih i bezbrižnih dana i druženja u parku, pa preko onih tmurnih kosovskih dana, i do izbijanja ovog nesretnog rata, ovaj uvijek nasmijani mladić plave kose, je nekako u svemu uspjevao da bude prvi.

Porijeklom je s Kosova. Mislim iz okoline Peći.

Iako potiče iz radničke porodice, shvatio je da "tuđa ruka svrab ne češe", pa je sredinom 80-tih otvorio gril Božur, po kome je i dobio nadimak.

Iako je uvijek bio u društvu pokojnog Bore, Gage i drugih "žestokih momaka", nikad se nije okušao u porocima u kojima su Boro i Gaga počivali. Vjerovatno znate da je Gaga prije rata naručio ubistvo Bore Radića i da je u restoranu "Vogošća" poginuo potpuno nedužan momak.

Bio je jedan od rijetkih Vogošćanina koji su postili sve postove, sve srijede i petke, još dok je u Vogošći harao komunizam.

Jedno vrijeme, dok je dovozio užinu za škole, bio je kritikovan zato što srijedom i petkom dovozi isključivo posnu užinu.

Međutim, Božur nije bio nacionalista. Štaviše, imao je običaj da nahrani prosjake, a još češće su neki od Blekića i Krša, među njima i "junak" Pice znali da dođu na besplatnu večeru.

Bio je među prvim prevarenim Srbima koji su u slobodanu Miloševiću vidjeli spas, tako da je on među prvima u svojoj radnji istakao Slobodanovu sliku. Takođe je nasjeo i na priču da je Radovan Karadžić srpski spasitelj.

Među prvima je bio donator SDS-a, misleći da pare idu nekome ko će da pomogne najugroženijim Srbima, a nije znao da pare idu u "Holiday Inn" za plaćanje pansiona Radovanovoj porodici.

Kao što rekoh, pokojni Božur je bio čista slika i prilika života u Vogošći.

Dok su mnogi krali i bogatili se, on je svog žutog kedija, kojeg je imao i prije rata, bukvalno mobilisao za potrebe Vogošće. Njime je razvozio hranu, vodu, ranjenike...

Rat mu je uništio gotovo čitavu porodicu.

Među prvima je stao na branik svoga naroda, nije gledao da se obogati i da hara po TAS-u, nego je neprestano jurišao iz akcije u akciju.

Vječiti osmjeh plavokosog mladića zaustavila su izdajničke ruke balijskog zeta, "srpskog" pukovnika Vukote Vukovića i predratnog pedera i narkomana Dragoljuba Tošovića - Ćubeta, koji su na tri dana pred akciju na Orliću, džihadovim slugama odali plan bitke, pa je ovaj junak poginuo u klasičnoj sačekuši polovinom avgusta 1992. godine.

Sem Božura u toj akciji je poginulo još 12 biranih srpskih vitezova.

Božurov otac je umro u ratu, a malo nakon toga od muslimanskog snajpera gine i njegova sestra Draginja (10. 12. 1992).

Ono što ne dozvoljava Božuru da se padne u zaborav, i što mnoge natjera na plač je Zoricina pjesma "Moj Božure", spjevana upravo njemu u čast.

Neka mu je laka crna zemlja!

Postavljeni krstovi za tri pala borca


U Sokolcu su danas posavljeni krstovi na sva tri spomenika poginulih boraca VRS, koje smo prenijeli u toku naše ovogodišnje akcije, za koju slobodno mogu reći da je najuspješnija od svih koje smo do sada organizovali.

Evo i nekoliko fotografija koje mi je poslala Snježana. Dan biješe tmuran, a kraj radova je popratio i jak ljetnji pljusak.



Da još jednom napomenem da je spomenik Dragami Šorku podignut od donacije koju su dali parohijani Srpske pravoslavne crkve "Sveti Sava" iz Vankuvera, Kanada. Zbog toga je to i napisano u podnožju njegovog krsta, dok na preostala dva spomenika piše da su ih podigli Srbi rasuti po čitavom svijetu, tačnije "zahvalni Srbi širom svijeta".



Za Predraga Žarkovića - Božura me vezuju izuzetno lijepe uspomene, pa je to za mene bio razlog više da sa ponosom učestvujem u ovoj akciji. Od sada ću često odlaziti na njegov grob bez bojazni da ću ga naći porušenog. Naravno, nastaviću i da njegujem uspomenu na Božura i njegove pale saborce, upravo onako kako mu obećah za vrijeme njegovog ovozemaljskog života.



Branka Grabovca nisam poznavao, pa o njemu ne mogu baš nešto posebno napisati. Čak i sa ove njegove crno-bijele fotografije se može vidjeti da je to bio jako lijep čovjek. Rekoše mi da na njegovom grobu nema ni jednog-jedinog cvijeta. Primjetila je to i Dragana iz Vankuvera pa me zamoli da za njen novac kupim buket cvijeća i u njeno ime položim na njegovu humku. Odmah sam pristao! Uradiću to za par dana, kada ću po prvi put biti u situaciji da cjelivam krst iznad Brankovog uzglavlja.




Evo još jedne fotografije, ovaj put sa pogledom na naličje krstova. U prvom planu se nalaze ova tri spomenika koje smo mi izgradili!



I na kraju, želio bih da se zahvalim svim donatorima, kao i onima koji su pomogli da se ova akcija uspješno privede kraju. Dao nam mili Bog da podignemo spomenike i da pošteno isplatimo izvođače radova koji su odlično odradili svoj dio posla.

Ekshumacija na televiziji

Božur - najljepši vogošćanski cvijet

U mladosti, Predrag Žarković - Božur je trenirao rvanje, i bio jedan od najperspektivnijih sportista borilačkih vještina u Bosni i Hercegovini.

Međutim, Božur nikada nije ispoljavao niti zlupotrebljavao svoje znanje borilačkih vještina. Bio je uspješan privatnik, pa kao takav nije imao razloga da se bavi kriminalom. I ne samo to! Božur se kriminalcima nije ni družio mada su ga mnogi od njih poznavali i poštovali. Za mojih dvadeset godina poznanstva sa Božurom, ja se ne sjećam se da se ikada sa nekim potukao.

Kao takav, bio je omiljen među stanovnicima Vogošće. Bio je vedrog duha i uvijek raspoložen za šalu, koju su mnogi voljeli da čuju. Haris Škoro mu je bio jedan od najboljih prijatelja što samo pokazuje da mu je nacionalizam bio nešto strano.

Odmah na početku rata pridružio se Specijalnoj jedinici "Boro Radić" i rame uz rame sa svojim komandirom je nizao uspjeh za uspjehom. Nastavio je da se herojsko bori i nakon Borine pogibije, onako kako je od Bore naučio - uspravno i ponosno.

Svoj herojski život je poklonio srpskom narodu u pokušaju da vrati kotu Orlić na Žuči, zemlju njegovog naroda. Božur je bio i ostao najljepši cvijet među cvjetovima heroja otadžbinskog rata. Neka mu je vječna slava i hvala za negovu ogromnu žrtvu.

Vogošćanski narod i tvoji saborci će te se uvijek rado sjećati, ma gdje bili pod ovom kapom zemaljskom!