Slovo "S"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo S: 150 / 170  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Slavko (Vaso) Stojanović




Rođen: 1961. godine
Poginuo: 1993. godine

Datum rođenja: 09.08.1961. godine
Mjesto rođenja: Breza
Datum smrti: 01.01.1993. godine
Sahranjen u: 15. redu

Jedinica: SRK , 3. sarajevska brigada
Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Slavko (Vaso) Stojanović : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Branislav i Slavko Stojanović

Pozdrav svim posjetiocima, posebno prijateljima!

Želim odgovoriti na pitanje koje je postavio "Januar 93" o Slavku Stojanoviću. Nažalost, nisam poznavala Slavka, ali sam njegovu porodicu poznavala dobro! Slavko je, koliko se sjećam, poginuo 1. Januara 1993. godine, mislim da je ubijen snajperskim metkom, na liniji Ugorsko. Najtužnije od svega je što njegovo dvoje mlađe djece nikada nisu upoznali svoga oca. Oni su rođeni sedam mjeseci nakon njegove smrti. Slavko je u trenutku smrti imao dvoje djece, sedmogodišnjeg Marinka i šestogodišnju Draganu. Supruga Cvija, žena heroj, koja je u trenutku Slavkove pogibije bila u drugom mjesecu trudnoće, odlučila da zadrži i očuva trudnoću, pa su joj u julu rođene dvojke, djevojčice Slavka i Slavenka.

Ova porodica je izbjegla sa područja opštine Vareš i nastanila se u Svrakama, opština Vogošća. Često sam ih posjećivala u toku rata, ako bi se pojavili kakvi donatori, ja bi ih vodila da posjete upravo njih. I meni samoj davali su snagu da prebrodim svoje nevolje, iako su mi se one u poređenju sa njihovim problemima činile malim.

Mislim da je 1994. godine, poginuo i Slavkov brat, Branislav, a da je treći brat, koji je bio komandir čete, teško ranjen, u poslednjoj ofanzivi na Vogošću, u juna 1995. godine.

Cviju sam poslednji put vidjela u Brčkom, par godina poslije rata, potražila me je kad sam bila u posjeti rodbini, da bi mi se obratila za pomoć. Nažalost, tada i sama izbjeglica, nisam joj mogla pomoći.

Toliko o porodici Stojanović od mene, ako neko zna gdje i kako danas žive, molim da napiše!