Branislav (Vaso) Stojanović
Pozdrav svim posjetiocima, posebno
prijateljima!
Želim odgovoriti na pitanje koje je postavio "Januar 93" o Slavku Stojanoviću. Nažalost, nisam poznavala Slavka, ali sam njegovu porodicu poznavala dobro!
Slavko je, koliko se sjećam, poginuo 1. Januara 1993. godine, mislim da je ubijen snajperskim metkom, na liniji Ugorsko. Najtužnije od svega je što njegovo dvoje mlađe djece nikada nisu upoznali svoga oca. Oni su rođeni sedam mjeseci nakon njegove smrti. Slavko je u trenutku smrti imao dvoje djece, sedmogodišnjeg
Marinka i šestogodišnju
Draganu. Supruga Cvija, žena heroj, koja je u trenutku Slavkove pogibije bila u drugom mjesecu trudnoće, odlučila da zadrži i očuva trudnoću, pa su joj u julu rođene dvojke, djevojčice
Slavka i
Slavenka.
Ova porodica je izbjegla sa područja opštine Vareš i nastanila se u Svrakama, opština Vogošća. Često sam ih posjećivala u toku rata, ako bi se pojavili kakvi donatori, ja bi ih vodila da posjete upravo njih. I meni samoj davali su snagu da prebrodim svoje nevolje, iako su mi se one u poređenju sa njihovim problemima činile malim.
Mislim da je 1994. godine, poginuo i Slavkov brat, Branislav, a da je treći brat, koji je bio komandir čete, teško ranjen, u poslednjoj ofanzivi na Vogošću, u juna 1995. godine.
Cviju sam poslednji put vidjela u Brčkom, par godina poslije rata, potražila me je kad sam bila u posjeti rodbini, da bi mi se obratila za pomoć. Nažalost, tada i sama izbjeglica, nisam joj mogla pomoći.
Toliko o porodici Stojanović od mene, ako neko zna gdje i kako danas žive, molim da napiše!
te nosim!
