Slovo "R"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo R: 62 / 86  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Đorđe (Jovo) Rašković




Rođen: 1970. godine
Poginuo: 1993. godine

Datum rođenja: 10.12.1970. godine
Mjesto rođenja: Kakanj
Datum smrti: 09.11.1993. godine
Sahranjen u: 1. redu

Jedinica: SRK , 3. sarajevska brigada
Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Đorđe (Jovo) Rašković : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Đorđe (Jovo) Rašković

Kada je počeo rat, ja i moja obitelj smo izbjegli iz Sarajeva u selo Svrake, jer je moja majka tu rođena.

Iako sam imao samo 9 godina, rat mi je nanio traume koje me prate i obilježavaju cijeli život. Zbog toga pokušavam zaboraviti taj period u životu, trudim se nekako potisnuti sve to duboko u sebe, ali kada mislim o ratu pokušavam da se prisjećam samo onog najboljeg. Jedna od tih sretnih misli je vezana i uz ime Rašković Đorđa.

Đorđe je bio prijatelj cijele moje obitelji, čovjek je znao i sa mladim i sa starima, bio je omiljen u društvu. Sjećam se da je imao prelijep glas i da je super pjevao. Ja sam se družio sa njegovim nećakom Sinišom - Ninom. Bili smo najbolji prijatelji i stalno smo bili zajedno, pa čak i tog dana kada su nam javili da je Đorđe poginuo. Svi smo plakali! U tom prokletom ratu puno je mladih ljudi dalo svoje živote. Đole je bio 12 godina stariji od mene, promatrajući stvari iz porspektive tadašnjeg devetogodišnjaka, Đole je bio frajer, faca, idol, ali i odgovoran čovjek koji je dao život braneći svoju otadžbinu.

Meni je danas 30 i nešto, i gledajući iz ove perspektive Đole je bio klinac od 20 i nešto godina, koji nije ni počeo da živi punim plućima jer za to nije imao prilike.

Zahvaljujući Đoletu i svim klincima i drugim borcima koji su položili svoje živote, ondašnji klinci im danas kao zreli ljudi poručuju: Hvala vam što ste nam omogućili da odrastemo da budemo sve ono što ste vi možda željeli biti, da stvorimo naše obitelji i živimo u miru. Neka vam je vječna slava i hvala.