Slovo "M"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo M: 205 / 233  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Boško (Novo) Motika




Rođen: 1959. godine
Poginuo: 1992. godine

Datum rođenja: 05.01.1959. godine
Mjesto rođenja: Krivajevići
Datum smrti: 13.09.1992. godine
Mjesto pogibije: Krivajevići
Sahranjen u: 2. redu

Jedinica: SRK , Ilijaška lpbr
Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Boško (Novo) Motika : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Boško Motika

Boško Motika bio je sin Nove iz Krivajevića, rođen 1960. godine. Visok oko 180 cm, izrazito korpulentne građe, guste smeđe kose koju je češljao unazad, sa razdeljkom na sredini. Radio je u Vogošći, a ja sa sigurnošću ne mogu reći da li je bio u pitanju PRETIS ili TAS.

Bio je oženjen iz Šikulja Sretanom (Jovana) Leka. Sin mu igra rukomet u RK "Drina" iz Zvornika.

Boško (Novo) Motika

Bio je pripadnik 2. pč. 3. pb. Ilijaške brigade, rođen 05. 01. 1959. godine u Krivajevićima. Poginuo 13. 09. 1992. godine u Krivajevićima vršeći komandirsko izviđanje gdje je naišao na neprijateljsku minu. Sahranjen je u groblju u Krivajevićima, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
Posmrtno odlikovan 1994. godine Ordenom Njegoša III reda.

Od uže porodice ostali su:
  • supruga Sretana
  • kćerka Zorica 1987.
  • sin Novica 1991.
  • Motika (Novo) Boško

    Jedan sam od posljednjih koji je vidjeo živog Boška Motiku. Još pamtim taj pogled pun želje za životom u očima koje se gase, na zadnjem sjedištu nekog auta, ne sjećam se više kojeg i kakvog, pred komandom bataljona u Nišićima.

    Tog 13. septembra 1992. godine stradao je komandir čate poručnik Boško Motika, nedaleko od svoje kuće i svojih Krivajevića. Krenuo je u izviđanje prema neprijateljskim položajima sa grupom boraca i na putu otkrio postavljenu protivtenkovsku minu sa antenom (ako se dobro sjećam iz JNA, to je tzv. PTRPM 6, koja se ne demontira nego se uništava). Kompletnu minu pokušao je da prenese nekoliko koraka do pogodnog mjesta gdje bi je uništio, ali je, noseći minu, nagazio na protivpješadijsku nagaznu minu koju je aktivirao. Aktiviranjem protivpješadijske ispala mu je iz ruku "šestica", koja se aktivirala antenom i nanijela mu teške i smrtonosne povrede, ekstremiteta i tijela. Saborci su ga dovezli do komande Bataljona, gdje je preminuo odmah po dolasku zbog veoma teških povreda.

    Boško je bio izuzetno snažan momak i izuzetno dobar čovjek. U pamćenju mi je ostao kao veliki zaljubljenik u fudbal (odigrali smo mnoge utakmice na "poljima") koji je uvijek kristio jednu istu fintu, kada kruži oko lopte nogom prije nego što sebi "da for". Bio je rezervni oficir, u ratu marljiv i vrijedan komandir čete, koji je išao ispred boraca u svim akcijama do pogibije, a i tom prilikom je sačuvao borce žrtvujući sebe samoga.

    Iza Boška ostala je supruga sa dvoje male djece, dječak i djevojčica, koji su tada imali oko 2-3 godine, a nakon rata preselili su u Zvornik.