Mlađo (Boro) Motika
U mom narodu kažu o mrtvim sve najbolje. Prigovaram da je Motika Mlađo poginuo u Medojevićima, na ime gospodin je ranjen u Medojevićima a umro je u Sokolcu.
Nek mu je slava! Njegova majka Šimša danas živi na Krivajevićima zaboravljana od svih.
Danas se navršilo 17 godina od pogibije prvog komandanta Nišićkog bataljona iz Otadžbinskog rata. Mlađo Motika završio je svoj životni i ratni put na Medojevićima 7. 12. 1992. godine.
Nekadašnja britka sablja, igrač zadatka u prvoj (od osnivanja) postavi OFK Nišići, iako malih dimenzija ali ogromnog srca, po sistemu "lopta može proći ali igrač nikako" izgarao je do poslednjeg atoma snage na fudbalskim terenima.
Po izbijanju rata nametnuo se kao spontano i logično rješenje za mjesto komandanta. Špartao je uzduž i poprijeko terenima zavičaja najčešće u društvu kuma Luke Vukovića, komandanta Sredanjskog bataljona, u mnogome sličnom mu po junaštvu. Bio je prijeke naravi ali nakon što se naljuti velikom brzinom bi se smirivao. Da bi zaštitio svoje ljude nije štedio sebe, upadajući često u teške situacije iz kojih se nekim čudom vadio.
U to vrijeme nije bilo klasičnih linija, jake muslimanske snage bile su prisutne ispred, iza, sa svih strana oko naših položaja. Ginulo se na putevima, u zasjedama, prilikom upada noću, radova u polju.
Dolaskom na naše terene Druge romanijske brigade u periodu od avgusta do oktobra "92. uobličena je naša teritorija. Ostala je muslimanska enklava Medojevići kao damaklov mač Srednjeg a aktuelan je bio koridor muslimanskih snaga od Medojevića preko Gajina do Kruševa.
Noć 6/7. 12. Mlađo je sa interventnim vodom proveo u Gajinama. Kako nije spavao nekoliko noći uzastopno, umoran do krajnjih granica zaspao je toga dana u vikendici gdje je bio centar veze. Negdje oko 3 po podne stigla je vijest da su naše snage uspjele probiti uporište neprijatelja na Medojevićima. Vezista Samojko probudio je komandanta da bi mu saopštio ovu vijest.
Ne časeći ni časa Mlađo je potražio svog vozača Nebojšu da bi pošli u Srednje. Ovaj se bio negdje zagubio pa je ulogu vozača preuzeo vezista Baza. Bijeli golf je brzo stigao u Srednje a zatim se zaputio putem prema mjestu borbi. Išli su po snijegu tragom tenka. Kako je lijevi točak gazio stazom kojom je prošla gusjenica a desni snijegom, u šali je Mlađo rekao:
-Jbg ti Baza, idi malo mojim točkom za gusjenicom, nemoj samo sebe čuvati.
Baza je prešao desnim točkom u trag tenka i upravo tada naišao na minu koju je tenk bio zakačio ali nije aktivirao upaljač. U eksploziji je Mlađo teško ranjen, Baza nešto lakše. Mlađo nije gubio svijest kad su ga transportovali do Srednjeg. Eksplozija mu je raznijela noge i nanijela unutrašnje povrede.
Petar Trifković je dao sve od sebe da u što kraćem roku doveze teško ranjenog komandanta do bolnice u Sokocu. Nažalost, nije bilo spasa, Mlađo je preminuo na putu, neposredno prije bolnice. Veliko srce u čovjeku naizgled malih gabarita (samo za one koji ga nisu poznavali) prestalo je da kuca negdje oko pola 7 uveče.
Vječna slava i hvala velikom srpskom junaku. Mlađo (Boro) Motika, Krivajevići, 1955-1992.
te nosim!
