Slovo "M"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo M: 64 / 233  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Petko (Vlado) Marković




Rođen: 1972. godine
Poginuo: 1992. godine

Datum rođenja: 09.10.1972. godine
Mjesto rođenja: Žalja,Vareš
Datum smrti: 02.08.1992. godine
Mjesto pogibije: Manđeraš,Okruglica
Sahranjen u: 31. redu

Jedinica: SRK , 2. sarajevska bridaga
Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Petko (Vlado) Marković : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Markovići na srpskoj granici

Vlado i Milena Marković iz Žalje-Vareš, četiri su sina imali " Petka, Blagoju, Branu i Raska. Četiri sina " četiri siva sokola. Kažem imali, jer su dvojica položili svoje živote na braniku svojih ognjišta.

Najmlađi, dvadesetogodišnji Petko (Vlado) Marković poznati karatista u perolakoj kategoriji, član reprezentacije Jugoslavije, pripadnik 1. pč. 6. pb. (Okruglica), rođen 09. 10. 1972. godine u mjestu Žalja-Vareš, neoženjen.

Poginuo 02. 08. 1992. godine u mjestu Menđeraš-Kunosići. Bio je na zadatku postavljanja mina i tom prilikom je došlo do aktiviranja jedne mine od koje je poginuo.

Sahranjen je u groblju Žalja, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

Blagoja (Vlado) Marković, prijeratni radnik "Energoinvesta" u Varešu, pripadnik 4. pč. 6. pb. (Okruglica), rođen 06. 04. 1968. godine u mjestu Žalja-Vareš.

Poginuo 04. 09. 1992. godine u Žalji. Prilikom obilaska i izviđanja položaja naišao na zasjedu.

Sahranjen je u groblju u Žalji, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

Mladi momci, još neoženjeni, ostali su na vječnoj straži, dokazujući svojim životima da ova zemlja pripada Srbima, da su to njihova ognjišta, njihova djedovina.

Ostali su Brano, Rasko i otac Vlado sa puškama u ruci.

Brano je na prvoj borbenoj liniji prema muslimanskim fanaticima Dabravina, Kadarića, Striježeva.

O svojoj poginuloj braći kaže: "Mislili smo da, ako Bog da, zajedno trojnu svadbu pravimo, ali ne dade se. Uspomenu na njih najbolje ćemo čuvati ovako " borbom do konačne pobjede".

S njim je i otac Vlado, ljudina od pedeset i dva ljeta.

Najstariji sin Rasko je u Vogošćanskoj brigadi, i jedino on, za sada, ima potomstvo " Vladana i Jelenu " koji će nastaviti čestitu lozu Markovića.

Osim dva brata, porodica Marković iz Žalje dala je još pet života u ovom ratu.

Naime, u jednom mučkom upadu u Žalju, decembra mjeseca 1992. godine stradali su Milka Marković, Miloš Marković i njegova majka Joka i Vaso Marković, dok je Stanko (Marko) Marković pripadnik 4. pč. 6. pb. (Okruglica), rođen 27. 01. 1950. godine u mjestu Žalja-Vareš, poginuo 04. 09. 1992. godine u Žalji. Prilikom izviđanja položaja naišao na zasjedu. Sahranjen je u groblju u Žalji.

U vremenu od 01. 08. do 06. 08. 1994. godine muslimani su potisnuli srpske snage i zauzeli teritoriju u rejonima Kunosići, Okruglica, Šikulje, Brgule, Letevci, a to je teritorija koju su Markovići branili. Srpske snage su uspostavile novu liniju odbrane na potezu Srednje brdo (tt 1267) " Čamovine " Bukova kosa " Čeće " Mali i Veliki Rešetak " tt 1107. i zadržali je do kraja rata.

Međutim, Dejtonskim sporazumom cijelo to područje je predato Federaciji BiH.