Blagoja (Vlado) Marković
Vlado i Milena Marković iz Žalje-Vareš, četiri su sina imali " Petka, Blagoju, Branu i Raska. Četiri sina " četiri siva sokola. Kažem imali, jer su dvojica položili svoje živote na braniku svojih ognjišta.

Najmlađi, dvadesetogodišnji
Petko (Vlado) Marković poznati karatista u perolakoj kategoriji, član reprezentacije Jugoslavije, pripadnik 1. pč. 6. pb. (Okruglica), rođen 09. 10. 1972. godine u mjestu Žalja-Vareš, neoženjen.
Poginuo 02. 08. 1992. godine u mjestu Menđeraš-Kunosići. Bio je na zadatku postavljanja mina i tom prilikom je došlo do aktiviranja jedne mine od koje je poginuo.
Sahranjen je u groblju Žalja, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
Blagoja (Vlado) Marković, prijeratni radnik "Energoinvesta" u Varešu, pripadnik 4. pč. 6. pb. (Okruglica), rođen 06. 04. 1968. godine u mjestu Žalja-Vareš.
Poginuo 04. 09. 1992. godine u Žalji. Prilikom obilaska i izviđanja položaja naišao na zasjedu.
Sahranjen je u groblju u Žalji, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
Mladi momci, još neoženjeni, ostali su na vječnoj straži, dokazujući svojim životima da ova zemlja pripada Srbima, da su to njihova ognjišta, njihova djedovina.
Ostali su Brano, Rasko i otac Vlado sa puškama u ruci.
Brano je na prvoj borbenoj liniji prema muslimanskim fanaticima Dabravina, Kadarića, Striježeva.
O svojoj poginuloj braći kaže: "Mislili smo da, ako Bog da, zajedno trojnu svadbu pravimo, ali ne dade se. Uspomenu na njih najbolje ćemo čuvati ovako " borbom do konačne pobjede".
S njim je i otac Vlado, ljudina od pedeset i dva ljeta.
Najstariji sin Rasko je u Vogošćanskoj brigadi, i jedino on, za sada, ima potomstvo " Vladana i Jelenu " koji će nastaviti čestitu lozu Markovića.
Osim dva brata, porodica Marković iz Žalje dala je još pet života u ovom ratu.
Naime, u jednom mučkom upadu u Žalju, decembra mjeseca 1992. godine stradali su Milka Marković, Miloš Marković i njegova majka Joka i Vaso Marković, dok je
Stanko (Marko) Marković pripadnik 4. pč. 6. pb. (Okruglica), rođen 27. 01. 1950. godine u mjestu Žalja-Vareš, poginuo 04. 09. 1992. godine u Žalji. Prilikom izviđanja položaja naišao na zasjedu. Sahranjen je u groblju u Žalji.
U vremenu od 01. 08. do 06. 08. 1994. godine muslimani su potisnuli srpske snage i zauzeli teritoriju u rejonima Kunosići, Okruglica, Šikulje, Brgule, Letevci, a to je teritorija koju su Markovići branili. Srpske snage su uspostavile novu liniju odbrane na potezu Srednje brdo (tt 1267) " Čamovine " Bukova kosa " Čeće " Mali i Veliki Rešetak " tt 1107. i zadržali je do kraja rata.
Međutim, Dejtonskim sporazumom cijelo to područje je predato Federaciji BiH.