Slovo "M"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo M: 16 / 233  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Žarko (Dušan) Malešević




Rođen: 1957. godine
Poginuo: 1992. godine

Datum rođenja: 28.05.1957. godine
Mjesto rođenja: Vareš
Datum smrti: 10.06.1992. godine
Mjesto pogibije: Čemerno
Sahranjen u: 29. redu

Jedinica: SRK , Ilijaška lpbr
Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Žarko (Dušan) Malešević : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Žarko (Dušan) Malešević

Bio je pripadnik 1. pč. 6. pb. (Okruglica), Ilijaške brigade, rođen 28. 05. 1957. godine u Vaarešu. Poginuo 10. 06. 1992. godine na Čemernu. Bio je na obezbeđenju haubica i u toku napada muslimana na selo, kada je izvršen i masakr, izgubio život. Sahranjen je u zajedničku grobnicu u groblju u Kunosićima, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

Od uže porodice ostali su:
  • supruga Ljiljana
  • kćerke Bojana 1985. i Dajana 1988.
  • Žarko (Dušan) Malešević

    Posvećeno Dajani i Bojani Malešević i njihovom taji

    Sjećam se...

    Bilo je to vrijeme, kada Sunce počinje da se stapa sa sivilom,
    ali ono vrijeme kada razdragano širimo ruke k nepoznatom.
    I tada,
    u moj život poput prestrašene grlice uleti ONA.
    Usadi u moje srce granu masline i osta.. .
    Vremenom shvatih, upoznah svaki njen bolni uzdisaj.
    Moja čista, nevina, grlica, grcala je u svojoj tmurini oblaka koji ju pritiskaše.
    I povuče se.. .
    Poželjeh da je vratim.
    Željela sam da me ponovo grije njen osmijeh i topi njena suza.
    Ispriča mi priču koja raspiri itekako silne osjećaje moje.
    Odlučih!!!
    Vratit ću je!
    I sada dok pišem ne mogu da ubijem osjećaj u meni. I tako negdje pronađoh spas.
    Sjećam se ponovo.. .
    Bjelina oko mene.. .
    Samo ponegdje izviriše kameni krstovi.
    Stresoh snijeg sa jednog od njih i još jednog,
    pa još jednog, još.. .
    I tako u nedogled. Biješe ih na stotine. Grobovi neumrlih srpskih junaka.
    Svaki je imao svoju priču, svaki biješe obilježen svjetlošću i mukom.
    Ne znadoh da je igdje više proteklo krvi kao tu.
    I pronađoh njen spas. Njeno ime.
    U nepreglednoj bjelini stajaše on po strani,
    obasijan planinskim svijetlom kao oreol svetaca.
    Progovori iz Njega:
    "Ne dozvoli da labud moj plače nad slikama mojim. Ne dopusti da je povrijede neki zli ljudi, čuvaj je i po Mjesecu i po Suncu, pomozi joj da poleti i ustabili svoj let.
    Neka se raduje i voli, neka diže glavu i onda kad je boli. A ja ću biti njen anđeo, i pružiću joj svijetlost ako je ikada obuzme tama, a sada idi " - reče mi.
    Vratih se.
    Lica blagosiljaše ime moje za sve što uradih, jer vratih je.
    Sada se smije, raduje i voli.. .
    Pjesma joj je sve. Ne osjeća strah, ustabilila je svoj let i gleda pravo.
    Vidi svijetlost gdje god da se okrene.
    Jer tu, južnije od duše, ispod lijevog pramena kose,
    u sasvim malom kutku
    krije se i grije je
    Njen Anđeo...


    napisala Suzana Kačavenda

    Žarko (Dušan) Malešević

    Dragi moj brate,

    da li iko na ovom svijetu zna zašto si morao biti mučki ubijen? Da li će neko ikada reći zašto te je ubio na najsvirepiji mogući način? Tebi, Milovanu, Sretenu i svim nedužnim neka je večna slava. Tvoja Vera Pantić.

    Žarko (Dušan) Malešević

    Dok sam živa sećaću se tebe, Milovana i Sretena. Vera

    Žarko Malešević - Žare

    Dragi moje Žare,

    nema dana a da te se ne setimo. Zauvek su nam te zlikovačke ruke uzele. Oni su još na slobodi , a ti nam se nikad nešeć vratiti.

    Vera

    Žarko (Dušan) Malešević

    Meni strikane, nikada dosta sećanja i uspomena na tebe. Toliko toga nam je uskraćeno, ali sećanja ostaju. Molim Gospoda da mi te često pošalje u san, volim kraj tvoje nove postelje da sednem i pričam ti o svom životu, bar sam sretna što to mogu, pomislim na one koji ni ne znaju gde im stričevi spavaju. Ja nisam nasledila tvoj osmeh, ali sigurna sam da si Anđeo sa najlepšim osmehom.

    Godine lete, janje moje belo, miris pokošene trave i zvuk kose, hladne vode kupreške, jabuke u bašči, plave Morave čiji dim žuti sakriva tvoje brke, crveni špek i tvoja veličina ni jedan dušmanin ne može ubiti u meni, do poslednjeg mog uzdaha. A kad dođe taj dan, jer godine lete strikane, a kad dođe... radovaću se jer volim te strikane i poželela sam te puno.

    Tvoja Saška, ali ti to već znaš janje moje belo!