Slovo "K"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo K: 102 / 188  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Božidar (Obrad) Kovačević




Rođen: 1938. godine
Poginuo: 1994. godine

Datum rođenja: 20.05.1938. godine
Mjesto rođenja: Kalinovik
Datum smrti: 02.08.1994. godine
Mjesto pogibije: Lađevići
Sahranjen u: 19. redu

Jedinica: SRK , 3. sarajevska brigada
Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Božidar (Obrad) Kovačević : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Zaboravljeni heroj: Božidar Kovačević

Božo kako smo ga zvali od milja, na mene je ostavio veoma jak utisak neustrašivog hrabrog i plemenitog čovjeka. Uspio je da izbjegne masakr u Pofalićima, kada je srpski narod protjeran sa tih prostora. Lično mi je pričao da je muslimanska vojska pucala u sve što se kretalo, bez obzira na godine i uzrast, dok su bježali prema brdu Žuć.

Kako je Božo bio asmatičar, za njega je to trčanje prema vrhu Žuči bilo teško i neizvodljivo. Dok su pluća mogla da izdrže i noge da ga nose, bježao je sa svojim komšijama Srbima da se spasi od sigurne smrti i pokolja. U sred brda su ga pluća izdala i nije mogao da nastvi dalje prema brdu spasa. Legao je na stomak i tu ostao nepomičan. Na svu sreću, muslimani su prošli pored njega goneći srpsku nejać. Kada je Božo ponovo sakupio snage da krene prema vrhu brda, pomješao se sa muslimanskom vojskom i tako nastavio da ide prema vrhu. Muslimani u toj hajci nisu obraćali pažnju na njega, pa je on iskoristio njihovu nesmotrenost. Nakon što su muslimani stali jer su se bojali srpskog kontranapada, Božo je nastavio da ide naprijed i tako je stigao živ do slobode.

Božo je plijenio svoje komšije i saborce dobrotom, vedrim duhom i humorom. Oduševljavao je sve one koji su ga slušali. Kada sam bio komandant bataljona u kojem je on bio vojno angažovan, jedne prilike mi je kroz šalu rekao:

  • "Komandante ja sam asmatičar i neću zbog toga da ostanem kod kuće, hoću da se borim za svoj narod ali evo već skoro dvije godine kako sam dan na zemlji dan pod zemljom!"

    Takav je Božo bio!

    Kada je '94, na Ilindan počela muslimanska ofanziva na Lađeviće, Božo je bio taj koji je zaustavio pad Lađevića. Muslimani su uspjeli da probiju našu liniju. Njihove uspjehe zaustavio je Božidar Kovačević hrabro braneći svoj rov i ranjenog druga u njemu.

    Božo je u toj borbi bio ranjen u stomak a njegov saborac u glavu. Pošto u takvom stanju nije imao snage da izvuče svog druga iz rova, hrabro je nastavio da se bori i tako odbio neprijateljski napad. Tada sam bio komandir ČVP i dobi zadatak da izađemna Lađeviće i pomognemo Vogošćanskom bataljonu u odbrani tog dijela linije. Kada smo stigli u selo odmah smo krenuli u kontranapada. Prvi rov u koji smo ušli tom prilikom, a za koji smo mislili da je pao neprijatelju u ruke, bio je Božin rov. Moj komšija Božo ležao nepomićno na zemlji držeći ruku na rani na svom stomaku a kraj njega njegov ranjeni drug. Tada smo ustanovili da je Božo hrabro braneći svoj rov i ranjenog drugao iskrvario i podlegao. Zahvaljujući Boži ranjeni borac iz tog rova je bio prebačen u bolnicu i ostao živ.

    U toku četverogodišnjeg građanskog rata bio sam na puno bojišta i moram da priznam da nisam sreo hrabrijeg borca u rovu od Božidara Kovačevića.

    Božidar Kovačević je poginuo 2 avgusta '94, bio je oženjen sa Stanom sa kojom je imao kćerku Slađanu. Njih dvije su nakon rata odselila u Zvornik. Imao je sina iz prvog braka, ali mu ne znam ime.

    Božidare Kovačeviću neka ti je vječna slava!
  • Božidar (Obrad) Kovačević

    Božo Kovačević nije poginuo 02. 08. 1994. godine već 01. 08. 1994. uoči Ilindana. Ja sam taj dan ranjen i samo su dva rova ostala da se bore, a to su bili njegov rov br. 1 i zadnji rov prema Kunosićima.

    Vječna mu slava!