Slovo "K"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo K: 82 / 188  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Bogdan (Milorad) Kosanović




Rođen: 1961. godine
Poginuo: 1994. godine

Datum rođenja: 12.04.1961. godine
Datum smrti: 22.04.1994. godine
Mjesto pogibije: Jelav,Okruglica
Sahranjen u: 23. redu

Jedinica: SRK , Ilijaška lpbr
Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Bogdan (Milorad) Kosanović : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Moj brat Bogdan Kosanović

Moj brat Bogdan Kosanović rođen u Brezi 12. 04. 1961. od Oca Milorada (Mile) Kosanovića i majke Ljeposave Kosanović rođ. Šavija.

Svoj mladi život je utkao u temelje Republike Srpske 22. 04. 1994. godine.

Pao je u svojoj poslednjoj bici na Jelavu, Okruglica.

Odlikovan je "Zlatnom medaljom za hrabrost" i "Ordenom Njegoša trećeg reda".

Ova dva odlikovanja su mala u poređenju gdje sve bio i koliko se nesebično davao u ovom prokletom ratu...

Bogdan je bio u policiji u Specijalnoj jedinici, i jednom prilikom mu je jedan (jadan) načelnik rekao:

  • "Dok ti trčiš i ratuješ ja pravim pare!"

    Ovo ga je pokolebalo ali nije i obeshrabrilo. Otišao je iz te jedinice. Prešao je u "Četu za specijalne operacije", gdje postaje komadant te čete. Momci iz te čete su bili mladi, poletni, i nikada nisu odbili ni jedan zadatak. Nikada nisu ni odlikovani! Odlikovani su momci koji su većinu vremena provodili u skloništima, a danas ih nije stid da se hvale tim medaljama, da se kite odličjima koja nisu zaslužili...

    Mnogo toga mogu da napišem, jer sam sve to lično vidjela i čula!

    Moja majka je živjela devet godina poslije bratove smrti. Niko iz Ilijaške brigade joj nikada nije otvorio vrata. Doduše, njegovi ratni drugovi su je redovno obilazili.

    Naš djed, Bogdan Kosanović otišao je u istim godinama kao i njegov unuk. I on bješe izuzetno pošten i hrabar čovjek, ali je svoj mladi život izbugio na stratištima Jasenovca. Imao je tridest i tri godine kada je ubijen, isto kao i njegov unuk Bogdan.

    Zašto se istorija stalno ponavlja?

    Ja sam Bogdanova sestra, Ljiljana Cvijetinović - Kosanović, koja će vam ispričati sve o mom bratu Bogdanu, od dana kada sam ga vodala kao mlađeg brata, i zajedno sa našom majkom Ljeposavom i ocem Milom da ga učila da napravi svoje prve korake, pa sve do onog poslednjeg 23. 04. 1994. kada sam ga poslednji put cjelivala i ispratila na vječni put u Carstvo Nebesko.

    Vječni mu mir i pokoj duše! On će uvjek biti u mom srcu i mislima.
  • Bogdan (Milorad) Kosanović

    Bio je pripadnik Jurišnog bataljona Ilijaške brigade kao komandir čete, rođen 12. 04. 1961. godine , neoženjen. Poginuo 22. 04. 1994. godine u mjestu Jelav-Okruglica od metka iz streljačkog oružja. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Posmrtno odlikovan 1994. godine Ordenom Njegoša III reda.