Slovo "K"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo K: 11 / 188  
Vojničko groblje Mali Zejtinlik
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Boško (Đorđo) Kapetanović




Rođen: 1958. godine
Poginuo: 1992. godine

Datum rođenja: 13.01.1958. godine
Mjesto rođenja: Vareš
Datum smrti: 07.12.1992. godine
Mjesto pogibije: Krč,Semizovac
Sahranjen u: 27. redu

Jedinica: SRK , 3. sarajevska bridaga
Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Boško (Đorđo) Kapetanović : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Boško (Đorđo) Kapetanović

Bio je pripadnik 5. pb. Ilijaške brigade, rođen 13. 01. 1958. godine u Varešu. Poginuo 07. 12. 1992. godine u mjestu Krč-Semizovac. Sahranjen je u groblju Ljubina-Semizovac, a posle rata prenesen u Vojni;ko spomen groblje u Sokocu.

Od uže porodice ostali su:
  • supruga Mira
  • kćerke Danijela 1980. i Nina 1988.
  • Boško (Đorđo) Kapetanović

    Boško Kapetanović, bog da mu dušu prosti i laka mu crna zemlja, je bio moj rođeni brat, šest godina mlađi od mene.

    Rođen je u selu Čamovine u opštini Vareš na Božić u jutarnjim satima 1958. godine. Napominjem i to da je ovo tačan datum rođenja, a ne kako je ovdje napisano da je to 13. 01. 1958. godine.

    Osnovnu i srednju školu je završio u mjestu rođenja, dok je vojni rok služio u rodu mornarice u Puli. Nakon toga se zaposlio u Varešu, zatim u Vogošći a onda u Sarajevu.

    Živio je u Semizovcu, naselje Ljubina gdje ga je i zatekao rat. Svoj mladi i tek započeti život je izgubio u 35. godini na prvoj borbenoj liniji u mjestu Krč kod Semizovca. Poginuo je braneći svoje ognjište, svoju kuću, djecu i suprugu od naleta muslimansko-hrvatske vojske iz pravca Nabožića.

    Iza njega je ostalo dvoje maloljetne djece: Danijela 1980. i Nina 1988. godište, te supruga Mira rođena Mandić.

    Boško je bio jedan skromni, povučeni čovjek, koji u svom kratkom životu ni muhu nije zgazio, a Bog i zli ljudi su mu odredili zlu kob, tako da je prerano i na svirep način završio svoj život koji mu nimalo nije bio lak.

    Boško je otišao a nama je ostavio bol i tugu, da ga se sjećamo i patimo dokle god živimo, ali da se istovremeno i ponosimo sa njime. Mi koji smo ga poznavali se rado sjećamo njegovog plemenitog lika, dobrote i čojstva.

    Neka mu je vječna slava i veliko hvala!