Slovo "G"

Svi sa imenom:  
      Pezime po?inje na:
Slovo G: 38 / 125  
Vojničko groblje Knežina
Sokolac
Republiko Srpska u te nosim!
Goran (Strail) Glišić




Rođen: 1963. godine
Poginuo: 1995. godine

Datum rođenja: 23.06.1963. godine
Mjesto rođenja: Gajine, Ilijaš
Datum smrti: 14.03.1995. godine
Mjesto pogibije: Nišići

Izvor podataka: Knjiga BORS-a

Za fotografiju visoke rezolucije kliknite ovdje!




Goran (Strail) Glišić : Poruka posjetiocima

Ukoliko želite da nešto više pročitate o ovom, ali i svim drugim palim borcima Republike Srpske kliknite OVDJE!

Pale borce Republike Srpske ne smijemo zaboraviti! Ukoliko imate nešto lijepo da napišete o ovom borcu kliknite OVDJE!

Idealno bi bilo ukoliko biste upisali sledeće podatke:
  1. Kojoj je jedinici pripadao: brigada, bataljon, četa
  2. Datum ili godina rođenja
  3. Mjesto rođenja
  4. Datum pogibije
  5. Mjesto pogibije
  6. Opis pogibije
  7. Bračno stanje, ime supruge i imena djece ukoliko je bio oženjen.

Goran Glišić

Goran Glišić Glišić (Strail) Goran, 1963-1995. Na bijelom dolomitu stoji uklesano na Groblju srpskih junaka opštine Olovo u Knežini kod Sokoca. Tu je našao vječni mir junak Srpske visoravni otadžbinskog rata iz devedesetih.

Danas evo četrnaest godina je već od tog marta 14. 1995. godine i njegove nesrećne pogibije, odlaska najvećeh među najvećim junacima Visoravni na vječni branik otadžbine.

Gromada ljudska satkana od mišića neviđene snage, momčina kao brdo, od početka rata stupio je u interventni vod Nišićkog bataljona. Svugdje stići tamo gdje škripi, zakrpiti sve rupe, zaštititi neštićene, ohrabriti uplašene. Bez greške uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Znalo se nepisano pravilo : naprijed su Mali i Goran ili Goran i Mali. Tandem rođenih ratnika predvodio je svoju ekipu. Grančice nisu pucale, lišće nije šuštalo pod njima. Kao dva Indijanca iz crno-bijelih filmova. Ostali su pet-šest metara iza i prate njih. A oni, sa nekim šestim čulom, kao dvije zvijeri znali su uvijek i tačno gdje je neprijatelj.

Pala je Gradina, pao je Mačak, Kundakov grob. Vreli avgust "94. i dani herojske odbrane. Naša Srpska televizija i dnevnik u pola osam. Novinarska saga o junacima i Oni na dnevniku. Na čelu Goran i Mali, ili obrnuto, kao i uvijek. Stigli su i na Treskavicu kada se branila srpska domovina.

Kako je samo hladnokrvan bio. Znao je u vrijeme najžešće borbe sjesti da odmori, kao kosac u rosno jutro. Obriše znojavo čelo, razgrne gustu bradu i kaže "Neka malo, nek" pucaju i oni". Na Kundakovu grobu se prisloni uz deblo stoljetne omare, izvadi doručak i jede. A okolo sve pršti. A kad krene onda nema stajanja, onda kao bolid ruši pred sobom.

Bio je izuzetan strijelac i strasni lovac. Kako je samo hladnokrvno ustrijelio divljeg vepra koji se ustijemio na njega, poput Čarlsa Bronsona u filmu "Bijeli bizon".

Jedan i jedini put se posvađao s malim koji mu je iz šale ubio lovačkog psa. Otišao je u Vogošću i nije se pojavljivao petnaestak dana, do nesretne smotre.

A tog 14. marta general Milošević je postrojio jurišne jedinice. Bilo je svečano i pričalo se o predstojećim teškim danima. Poslije je četa otišla u vikendicu gdje boravi. Goran je volio remi i sa društvom započeo igru. Bila je opuštena atmosfera i neki su popili više iz boce. Digla se i pjesma, junačka, romanijska.

Nesretni Prga je poželio da baci bombu kroz prozor. Popeo se u potkrovlje i naciljao usko okno. Zelena ručna bomba pogodila je kapak sa kojim se upravo poigravao vjetar. Bomba je pala na terasu, iza leđa Goranovih.

Potmuli tresak i jauk iz usta junačkih su se slili u jedno. Goranova široka leđa pokupila su sve smrtonosne gelere. Poslednji put spasio je sve svoje drugove.

Mnogo suza junačkih proliveno je tog tmurnog martovskog dana na groblju u Semizovcu. Očaj i obećanje drugu okupljenih oko svježe humke da ga neće obrukati. Događaji koji su uslijedili to su i potvrdili.

Ana je imala godinu dana a njen brat je rođen poslije očevog stradanja. Sada su već veliki i znaju da je njihov otac bio junak dostojan slavnih predaka.

Poslije srpske sramote u Dejtonu Goranovi ostaci prenijeti su u srpski Sokolac. Tamo na vječnoj straži sa drugim junacima bdije i opominje buduće generacije da se više ne ponovi stradanje.

Srpski junak Goran Glišić

Srpski borac Goran Glišić je rođen 14. aprila 1963. godine u Ajdanovićima, Bosna i Hercegovina. Pogino je 13. marta 1995. godine na Nišićima. Goranu je u Spomen sobi u Sokocu greškom upisan datum pogibije kao 7. mart, nije mi poznato zbog čega.

Goran Glišić je bio pripadnik Druge romanijske motorizovane brigade. Bio je u Interventnom vodu sa Radojicom Stojanovićem. Posjedujem sliku njegove jedinice, ali ću je naknadno objaviti.

Goranovo vječno počivalište je sada u Knežini, opština Sokolac.

Fotografija koju ovdje objavljujem snimljena je 1985. godine. Identična fotografija se nalazi i u Spomen sobi u Sokocu, kao i na krstu Goranove humke u Knežini. Primjetili ste i da sam počeo da na slike stavljam srpsku zastavu. To je zbog toga što je sve više novina i pripadnika muslimanske "filmske industrije" koji preuzimaju slike i informacije sa ove stranice, a da se ne pozovu na izvor njihovih informacija, kako se to radi u civilizovanom svijetu.

Goran Glišić

Goran (Strail) Glišić

Prije neki dan sam pronašla ovaj tekst. Ganuta sam lijepim riječima o mom pokojnom ocu, pa bih volila da znam ko ga je napisao. Moj brat i ja smo svim srcem zahvalni što se sjećate mog oca i svih drugih boraca koji su dali svoje živote za Republiku Srpsku. Pozdrav, Ana i Goran Glišić.

Goran (Strailo) Glišić

Goran Glišić je bio pripadnik Druge romanijske motorizovane brigade. Roden je 14.04.1963. godine u Gajinama. Poginuo je 14. marta na Nišićima. Molim vas ako možete na početnoj strani izmjeniti datum rođenja. Zahvalna majka Anika.

Goran (Strailo) Glišić

Ovim putem se zahvaljivam na izmjeni godine rođenja moga brata, ali je opet ispala greska rođenja. Primjećujem da se moj brat često zamjenjuje sa drugim borcem, Goranom (Stojana) GlišIć.

Primjera radi, sada je upisan pogrešan datum rođenja Goran (Strailo) Glišić. Rođen je 14. aprila 1963. godine. Već duže vrijeme pokušavam izmjeniti njegov datum pogibije, koji je pogrešno upisan u Spomen sobi u Sokocu, ali još uvijek bezuspješno.

Jasno mi je da se greške dešavaju, i da je ovo ispalo onako kako je naša majka Anika to dostavila. Inače, ona je hrabra majka koja je u ratu izgubila jednog hrabrog i poštovanog sina. Potom je 2005. godine doživjela smrt drugog sina od 47 godina, a zatim 2008. godine i trećeg sina od 54 godine.

Od srca vam se zahvaljivam i na ovoj ispravki jer je ranije pisano da je rodjen 1955. godine. Srdačan pozdrav i veliko hvala za ovaj sajt. Na njemu sam našla dosta dirljivih događaja i potresnih priča o našim borcima koji su dali svoje živote braneći Republiku Srpsku. Neka im je zbog toga Vječna Slava.

Milica Glišić - Ostojić