fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-ZUC_NESTALI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

zuc_nestali- 91311 - 05.10.2014 : Neba Bak Srbija - best (0)

Nestali


Posto je gos-Zeljko otklonio grešku za dvojicu Max-a, tako mogu napisati za Max Sarajevo.

Max, mogu da ti kažem da je tvoj prijatelj Bajić / Hajrudin / Salko poginuo verovatno tada 23. 12. 1992. na Ježevima jer sam već opisivao u jednom svom postu da sam bio na ručku kod mog pobratima Mudrice i pokojne Sanje. Međutim, koliko vidim tog posta nema pa ako bi se gos. Željko potrudio da ga pronađe i tu bi se poklopio datum tog događaja. U tom postu sam detaljno opisao vaš napad na kotu Ježevi u kome sam bio akter. Ne mogu da tvrdim stoprocentno, ali mislim da je to taj događaj, samo kad bih našao moj post da se poklope datumi.

Max, ako ikako znaš i naravno ako je otac od pokojne Sanje živ, on verovatno zna o tome mnogo jer je koliko sam čuo tada od Mudrice učestvovao u razmeni tela sa svojim komsijama jer je njihova kuća na Ježevima pa ti tako mogu kazati da on sigurno zna šta je bilo sa tim telima poginulih sa tvoje strane.

Toliko o informaciji, ako ti one nešto znače. Pozdrav!
zuc_nestali- 86199 - 31.07.2013 : M*** Vojkovici - best (0)

Drago Kenjić


Neko je, u donjim postovima, spomenuo da je Drago Kenjić bio zarobljen i da je bio živ do sredine 93. godine. Kada su mu razmijenjene kosti, vojna vjetrovka je bila izbušena preko stomaka sa više rupa, što ukazuje na rafal. U kesi su bili i njegov češalj, vuneni pojas koji mu je njegova majka isplela, i još te neke stvari koje tu ne bi bile da je bio u Viktor Bubnju.

U Viktor Bubnju je bio drugi čovjek sa istim imenom i prezimenom, ali nije to bio moj ujak Drago.

Sudeći po tom rafalu preko vjetrovke, mislim da je ubijen na Žuči.

Jedino što smo uspjeli saznati je da su mu medicinske sestre previle ruku, a da se on vratio na položaj. Kada mu je jedna od njih rekla -gdje ćeš Drago-, on je samo odgovorio:

  • Ne mogu drugove ostaviti!

    Ovo je sve "navodno" i ni u šta nismo sigurni...

    Kada se samo sjetim koliko je laži tada kolalo o tome!!!

    Mojoj mami je neko čak rekao da ga je vidio u Vogošći i da on tamo i dalje vozi...

    Stalno se provlačila i ta priča o Viktor Bubnju...
  • zuc_nestali- 69108 - 05.05.2012 : Valter - best (0)

    Lokacija poginulih


    Max, sada znaš i lokaciju jer su F16 i Miner u svojim tekstovima to opisali u detalje. Od mene si već dobio preko imaila neke informacije, pa se nadam da sada sve razumješ. Da li su ostali na toj lokaciji, to ne znam. Datum bi mogao biti onaj koji F16 spominje, tj. 27 juli. Ja se samo sjećam da je bilo pakleno vruće.

    F16: Detalji koji ti opisuješ, kada si palio vatru, da li je to bilo one noći kada je poginuo jedan borac iz Krivoglavaca od 60 minobacačke granate, koja mu je otkinula glavu?
    zuc_nestali- 69086 - 04.05.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (0)

    Poginuli i nestali na Žuči


    Aco Aćimović je imao 21 godinu kad je poginuo (nestao). Nije bio mršav, a imao je izrazito čičkavu kosu i to smeđo-plavu. Poznavao sam ga veoma dobro. Prema Maxovom opisu, ta kuća je vjerovatno bila naš IKM i to je vjerovatno bio on, jer je on bio poručnik i bio je upravo na tom dijelu, koji si opisao. Mislim da je tijelo Mire Đurašinovića pronađeno tek nakon integracije 96. godine.

    Što se tiče vaših nestalih boraca, jedino mogu da pretpostavim da je ovaj Salko, vjerovatno poslije neke diverzije u pravcu Ježeva, pogođen i ostao u međuzoni. Pretpostavke dajem na osnovu datuma nestanka. Čini mi se da je "Pravi" jednom prilikom na ovom forumu opisao jedan takav događaj.

    Ja sam u nekoliko navrata primjeto tijela poginulih boraca Armije BIH. Jedan je bio na Glavici 3. jula 93. godine i imao je maskirne pantalone sašivene od šatorskog krila, kariranu košulju i torbicu oko vrata punu metaka. Sahranio ga je radni vod, pored puta.

    Na koti 830 sam vidio četvoricu, ali nisam mnogo zagledao. Čini mi se da je bio 27. jul 93. godine.

    Na potezu od kote 830 pa do Golog brda (28. jul 93. ) sam vidio mnogo poginulih i o tome sam već ranije pisao, ali mislim da su oni svi razmijenjeni. Poslije sam saznao da je među njima bio i jedan momak kojeg sam dobro poznavao iz škole Zijad Omanović, zvali smo ga Zika. Međutim, tad ga nisam prepoznao među poginulim, jer su neki bili okrenuti na stomak.

    Da postoje negdje slike tih nestalih boraca koje si pomenuo, možda bi neko mogao i da pomogne u njihovom pronalasku, a ovako je to veoma teško izvodljivo.

    "Pravi"

    što se tiče mog identiteta, ništa spektakularno, bio sam obični borac VRS.
    zuc_nestali- 69074 - 04.05.2012 : Miner Vogosca Vogošća - best (1)

    Poginuli na Žuči


    Evo i nekoliko informacija o pginulim koje sam vidio na rubu šume ispod Golog brda. Jedan je bio krupan (osrednje debeo) čovijek u dugoj, SNB jakni kakvu smo nosili na odsluženju vojnog roka. Imao je tamnu, krtku kosu i okruglo lice. Mislim da je imao oko 35 god.

    Jedan je bio omanji čovjek tamne, duge kose, preko ramena je imao neku torbicu a pantalone je imao uvučene u čarape. Imao je oko trideset godina.

    Treći je bio momak od nekih 25+ godina, Imao je svijetlu ili plave kosu. Na sebi je nosio jaknu, nešto slično vijetnamci.

    Za tu trojicu sam prilično siguran da su tu i sahranjeni jer sam ih viđao nekoliko dana prilikom dolaska da obezbijedim liniju, a potom su nestali.

    Tu su bile vaše tranšee, pa pretpostavljam da ih je neko zatrpao, jer i sam znaš šta se dešava kad tijela napolju stoje nekoliko dana.

    Jednog poginulog sam u nekoliko navrata viđao desno od puteljka, kada sa Ježeva gledaš dole prema Ugorskom. I za njega pretpostavljam da je tu zakopan. Njegovog lika se ne sijećam jer je ležao na stomaku i od granatiranja prilično zatrlan sitnjim bušenjem.

    E sada još jedan moj komentar o tvom pisanju! Svako jutro stojim pred ogledalom, gledam se i često ze zapitam da li sam ja zadovoljan sa sobom. Nakon toga, preturam svašta po glavi, ali ipak na kraju sam sebe potapšem po obrazu i kažem: "Kakvih ima dobar si ti!"

    Nadam se da ćeš shvatiti zbog čega ti ovo!

    I ja sam u par navrata nailazio na ljude na izdisaju, ali nikome nisam pokušao da ukažem pomoć. "Bigaje" bila je frka, i kad je akcija nije se imalo vremena razmišljati o ranjenom neprijatelju. Ako je stvarno istina da si ti pokušavao da pomogneš svojim ranjenim neprijateljima, onda ti ja iskreno skidam kapu i samo ti mogu reći: "Svaka ti čast, jarane!"

    Ne znam da li će gornje informacije sta pomoći ali bih volio da porodice pronađu svoje poginule.

    Pozdrav svima, Miner.
    zuc_nestali- 69050 - 03.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Potraga za poginulima


    Imam pitanje pa ako neko od učesnika može da mi odgovori sa bilo kavim informacijama bio bih mu zahvalan, mada znam da je ovako javno nezgodno pisati zbog roditelja ili porodice može preko G-dina Željka ili od G-dina Željka tražiti moj mail.

    U borbama na Žuči su ostali i do sada nisu pronađeni slijedeći pripadnici ARBiH:

  • Gološ ( Ćamil ) Kasim poginuo /nestao 09. 06. 1992 - na dijelu Orlić - Tri bukve
  • Čelik ( Mustafa ) Izudin poginuo /nestao 18. 09. 1992 - na dijelu blizu kote 850
  • Čengić ( Bećir ) Tarik poginuo /nestao 18. 09. 1992 - na dijelu blizu kote 850
  • Bajuić ( Hajrudin ) Salko poginuo /nestao 23. 12. 1992 - na dijelu Mujkića brda/Ježeva
  • Pindžo ( Meho ) Ramiz poginuo /nestao 03. 07. 1993 - na dijelu ispod Golog brda.

    Valtere tebi i g-dinu Željku hvala još jednom, prvom prilikom ću odraditi po tvojim uputama, ako bude lijepo vrijeme možda ček i za vikend i javiću ti za rezultate.
    Mnogo pozdrava!

    Max
  • zuc_nestali- 69038 - 03.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Poručnik sa Žuči


    Pozdrav Pravom i Valteru i ostalim učesnicima,


    Za Valtera,

    Veliko hvala na poruci i objašnjenju koje sam dobio, veliko hvala i g-dinu Željku koji je to odradio, poslao sam mu imail.

    Pravi,

    danas sa ove distance, po tvom opisu, teško se i pored dobre volje prisjetiti lika. Tačno je da je to bio mlađi momak, mada nije isključena ni ta varijanta, ali moram ti napisati da znaš i sam kakvo dejstvo i učinak napravi bomba u malom prostoru. Možda bi ovom prilikom želio da zaštitim porodice poginulih momaka.

    Tog dana su poginula još dva borca sa činovima poručnika, ali na drugim dijelovima. Po informacijama koje imam i koje sam dobio od momaka iz druge udarne grupe, tj. grupe koja je prva ušla malo dublje i koja se, da budem iskren, bila izgubila. I ta grupa je pred sami početak akcije naletila na jednog momka poručnika koji je najvjerovatnije krenuo u obilazak linije. Ne isključujem ni tu varijantu.

    Sada, dok ovo pišem, kroz glavu mi prođe jedan poginuli momak u SMB uniformi koji je imao tu visinu koju mi opisuješ i pored kojeg je bila transportna torba sa natpisom Gagović.

    Vjeruj mi, i pored sve dobre volje, ne mogu se sjetiti 100% lika. Moram biti iskren pa ću napisati, a vjeruj mi ako hočeš da je na mojim rukama izdahnulo nekoliko momaka. Evo i sada dok pišem prisjećam se svih likova i kao kroz maglu mi prolijeću njihove face, a oni njihovi poslednji pogledi mi se kao neki film redaju ispred očiju.

    Ti su mi momenti i danas, poslije toliko godina, teški. Nije lako kada gledaš kako se gasi jedan život a nemoćan si da bilo šta uradiš, čak ne možeš ni na bilo koji način da pokušaš spasiti taj život, bez obzira ko je u pitanju.

    Da li sam baš toliko proklet pa da me te pojedine slike prate čitav život? To je nešto što se ne može izbrisati! Nekada te popuste, a onda se opet ponekad vrate. Napominjem da su to slike kao kroz maglu.

    Često se upitam: "Da li je to prokletstvo koje nosim sa sobom?"

    Vjeruj mi da sam u ovom trenutku malo potresen!

    Svima puno pozdrava!
    MAX
    zuc_nestali- 69034 - 02.05.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Zarobljenici na Žuči


    Veliki pozdrav Maxa!

    Ja ću ti ga pokušati opisati, a ti mi odgovori ako možeš da li je to ovaj momak?

    Aleksandar Aćimović je tada imao maksimalno 23-24 godine. Kao rezervni porućnik, otišao je na Žuč i bio zamjenik komandanta kompletne linije odbrane na toj koti. Bio je mršav, visok oko 190 cm, imao je izrazito plave oći, svijetlo smeđu i malo valovitu kosu, prirodno rumene obraze.

    U mladosti je bio primjer uzornog i dobrog djeteta u Vogošći. Svaki roditelj bi moga samo poželiti takvo dijete.

    Roditelji ga nikada nisu pronašli iako je njegova sestra jedne prilike prepoznala džemper u kojem je on otišao na Žuč. Vjerovatno da je tijelo pronađeno ali zbog roditelja koji nisu prihvatili tu činjenicu mislim da se i danas vodi kao nestali.

    Ako ne možeš da odgovoriš, hvala ti i za ovo što si sad napisao.
    zuc_nestali- 69020 - 02.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Zarobljenici sa Orlića 8. juna 1992. god


    F-16 Brioni,

    Želim da ti odgovrim da moja jedinica na dijelu na kojem smo napadali nije imala zarobljenih. Možda ovo ne bi trebao pisati ali napisaću mali dio.

    Moja jedinica je prilikom napada na Orlić, tačnije prednji nagib imala zadatak i pravac napada je bio od Kobilje glave ili naselja Bušća lijevo kosom na dijelu ispod pravoslavnog groblja (na Orliću ima jedno malo pravoslavno Groblje) pa lijevo kosom prema kući pored koje je bila česma. Naš lijevi susjed su bile jedinice iz Pofalića.

    Po dolasku na taj dio daljnji pravac tj. nastavak akcije je bio manevar desno gdje smo mogu reči pod uglom od 90 stepeni nastavili pravcem prema Orliću.

    Naš dio smo uspjeli mogu reči odraditi bez problema, neutralisali smo tri bunkera, dva momka su bila lakše ranjena (gelerima bombe) ali se nisu povlačili iz borbe nastavili su dalje.

    Penjući se prema gore i došavši do prve kuće, sa jednom manjom grupom krenuo sam lijevo od iste, a moj prijatelj je krenuo sa desne strane kuće. Poslije jedne do dvije minute dok sam se kretao, lijevo sa moje desne strane u pravcu u kojem je otišla druga grupa prolomio se rafal. Po zvuku bio je to rafal iz garonje. Pošto sam znao da niko od nas nema takvu vrstu naoružanja pretpostavio sam das u naletili na gnijezdo što će se ispostaviti tačnim.

    Par momaka ostaje na dijelu na koji smo došli, kao bočno osiguranje, a ja sam se sa dvojicom vratio desno tako da sam tom mitraljeskom gnijezdu dolazio sa desnog boka.

    S obzirom da se pucalo sa svih strana kroz unakrsnu vatru smo se uspjeli probiti i uspjeli smo mu prići na nekih desetak metara. Pripremio sam dvije bombe i stavio ih ispred sebe. U tom bunkeru koji nije bio natkriven vidio sam trojicu boraca VRS. Pozivali smo da se predaju. Jedan od njih okrenuvši se desno prema nama nas je automatski zasuo rafalom. Uspio je u desno rame pogoditi momka do mene, koji je ne čekavši prvu pomoć skočio i neobazirući se na metke koji su prolijetali oko naših glava otrčao nazad. Drugi momak i ja smo ih onda zasuli bombama. Uslijedila je eksplozija i na tom dijelu nastala je mrtva tišina. Par sekundi poslije uspjeli smo uskočiti u taj bunker. Dvojica boraca VRS su bila mrtva.

    Sjećam se da je jedan od boraca VRS koji je na sebi imao smb jaknu sa činovima poručnika. Bio teško ranjen. Pokušao sam mu pružiti prvu pomoć. Rane su bile teške i to u predjelu glave, vrata i po stomaku. Umro mi je na rukama. Laka mu crna zemlja!

    Grupa koja je bila bočno ispred tog bunkera je ponovo otvorila vatru po nama. Dozivali smo ih i poslije par minuta su prestali pucati. Kada smo se ponovo spojili sa tom grupom sazanao sam da su dva naša momka poginula, a da su četvorica ranjena.

    Poslije smo nastavili dalje, a u međuvremenu smo dobili informaciju da su naši lijevi susjedi u ovom slućaju borci iz Pofalića i dio iz Velešića naletjeli na jača uporišta i da imaju dosta gubitaka.

    Valtere g-dine Željko je u pravu, provjeri mail adresu na koju si poslao tako da ni ja nisam ni ja dobio odgovor, pa te ništa ne mogu pitati

    Mnogo pozdrava,
    Max
    zuc_nestali- 68998 - 30.04.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (0)

    Siniša Đurđić


    Siniša Đurđić, koji je bio zarobljen na Žuči je razmijenjen 31. jula 92. i poslije sam ga viđao u Vogošći. Danas živi u Americi. Ovaj borac sa slike je neko sasvim drugi.

    I jedna ispravka. Dijana je kćerka Draginog brata Mire Kenjića. Moja greška.

    Pozdrav.
    zuc_nestali- 68996 - 30.04.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Siniša Đurđić


    Željko,

    ovaj Siniša kojeg spominje F16 je razmjenjen zajedno sa Savom Dragutinovićem i živio je u Jeftićima.

    Siniša Đurđić kojeg si postavio kao poginulog borca je sasvim druga osoba i stariji je barem 5-6 godina od ovog drugog koji je još uvjek hvala bogu živ.

    Ja sam takođe spominjao u mojim postovima ovu dvojicu koju spominje F16 da smo ih uspjeli dobiti nazad preko razmjene.

    Mislim da je tijelo Aleksandra Aćimovića takođe pronađeno, ali njegovi roditelji, a posebno majka, to nisu htjeli da prihvati kao stvarnost.
    zuc_nestali- 68994 - 30.04.2012 : Valter - best (0)

    Odgovori


    Za Maxa: Ja sam Željki već ranije poslao na email opis onoga šta se i kako desilo. Sada sam mu opet poslao istu poruku da je proslijedi tebi pa ćeš vidjeti.

    Žuga Pavle je je zarobljen istog dana kad je poginuo Košarac Srpko. Bili su zajedno u rovu. Datuma se ne sjećam, ali mislim da je bio jun '92. godine. U nastavku dana poginuo je i Brezar Ranko.

    Za F16: O Dragi ne bih komentarisao. To je bio jedan izuzetno dobar čovjek i sve što sam napisao je bilo tako, i to je dobro poznato. Tačno je da ste bili ostavljeni, to niko ne poriče, kao ni to da ste tom prilikom odradili herojski posao.

    I ja veoma dobro znam šta znači biti ostavljen jer sam jednom prilikom bio ranjen u obje noge i takav ostavljen i opkoljen. Međutim, da zahvalim Bogu, moji prijatelji su uspjeli da me izvuku.

    Griješiš da smo svi mi zajdeno učestvovali! Pojedinci nisu baruta ni omirisali, a bili su tu čitav rat. Uvjek je ista ekipa odrađivala poslove!
    zuc_nestali- 68990 - 30.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Hakija, srpski zarobljenici...


    F-16 Brioni:

    U pravu si za datum pogibije Rahmetli Hakije Mršo, bila je moja greška jer sam ga tu noć vidio poslednji put. Vjeruj mi da sam malo požurio sa pisanjem nadam se da ćeš razumjeti, znaš kako je kada djeca vrše pritisak da bi im oslobodio računar. Ok, u pravu si do mene je.

    Otes i Azići su bili obezbjeđeni, a imali smo i dovoljno ljudstva tako da se ne bih mogao složiti sa tobom i tvoje pretpostavke oko nastavka borbenih dejstava. Možda sam ponekad tvrdoglav ali sam mišljenja da nekom iz komande nije bilo u cilju da se nastavi.

    Valtere, vezano za tvoj demant mislim da nisi u pravu. Što se tiče pokojnih Pavla Žuge i Kenjić Drage, zamolio bih te da ako možeš da se tačno sjetiš u kojem dijelu Žuči su bili zarobljeni. Sa Pravim sam što se tiče poginulih, pokoj im duši, vršio razmjenu informacija za period od septmbra 92. tako da je decembar koji spominješ nešto drugo.

    Sada sa ove distance koliko se mogu sjetiti, imali smo jednog zarobljenog, simpatični stariji čikica sa PAP-ovkom, mislim da je čak zarobljen 8. decembra u rovu kod kuće na kojoj je bila srpska zastava trobojka. To je ona kuća na samoj raskrsnici puteva od koje lijevo vodi put prema Jezerima, a desno prema Koti 850.

    Ako je u pitanju jedan od pomenute dvojice odgovorno ti tvrdim da ga niko od nas nije ni taknuo. Zbog čega mi je bio simpatićan navešću samo jedan primjer. Zezao sam ga kako na takvoj blizini slabo nišani i kako nikoga nije mogao da pogodi, a on mi je rekao:

  • "Ma ima vas puno pa nisam znao kojeg da pucam!"

    Zvuči nevjerovatno, ali mi je to tada bilo simpatično. U mojoj bazi je bio dva dana, jeo je isto što i mi, a spavao je u jednoj od naših spavaonica. Borbena dejstava su se nastavljala pa nisam imao vremena da se dalje petljam oko toga.

    Vjeruj mi da smo ga proslijedili i predali živog i zdravog vojnoj bezbjednosti. Šta se dalje desilo sa njim, "Kunem se Velikim Allahom da ne znam". A mi vjernici dobro znamo šta znači ta zakletva.

    Valtere zamolio bih te još jedan put ako hočeš da mi napišeš za onog našeg momka Sandžakliju. Pisali smo o tome i g-din Željko je upoznat. Ovo ti pišem jer skoro svaki dan vidim njegovog oca i ja sam mu kao poslednja nada da sazna istinu o sinu ma kakva god ona bila. Vjeruj mi da kao čovjek vjernik ne mogu da ga pogledam u oči jer osjetim neku grižu savjesti mada sa tim nemam ništa. O tome sam pisao na ovom forumu, a i g-dinu Željku na mail.

    Poseban pozdrav za mog, biću slobodan da napišem prijatelja, Pravog. Mogu ti reči da vjerovao ili ne imamo dosta toga zajedničkog. Čitajući neke od tvojih tekstova vraćaju mi se sjećanja i dopunjavaju stranice ratnog dnevnika.

    Pozdravi g-dinu Velimiru Adžiću, Ilijaš!

    Napisaću dodatak za pogibiju rahmetli Buća Rašida. Preko svojih veza je uspio da iz Ilijaša preko Vogošće izvuče suprugu i sina. Kada je dobio informaciju da su prošli poslednji punkt u Vogošći krenuo im je u susret da bi ih dočekao na Kobiljoj glavi. On je otišao okolo glavnim putem, a porodica je u međuvremenu prošavši punkt na Kobiljoj Glavi nastavila sporednim putem koji ide ispod džamije, lijevo prema Barama a zatim u Barama ponovo izlazi na glavni put. I tako, dok su se oni vozili donjim, a on gornjim putem, pogodio ga je taj kobni snajperski metak i on je poginuo na licu mjesta, a njegov brat blizanac je tim istim metkom bio ranjen u ruku.

    U sjećanju je reakcija njegovog malog sinčića koji je došavši pred bazu, vozajući mali trocikl vidjevši grupu momaka iz jedinice koji su mu dolazili u susret da supruzi saopšte vijest o pogibiji, preduhitrivši ih upitao: "A gdje je moj Baba".

    Gospodine Velimire, ovo je prava istina i tačne su sve informacije i vaši navodi, kao i to da se oni nisu uspjeli vidjeti.

    Mnogo pozdrava,
    Max


    Max,

    jedna molba za tebe, a i za sve ostale posjetioce ovog foruma: bilo bi dobro da svaki odgovor ide u poseban post, tako da mogu da ih dodjelim odgovarajući naslov kako bi se posjetioci lakše snalazili. Ovo bi pomoglo i meni u pogledu razvrstavanja vaših komentara u odgovarajuće rubrike.

    Znači - više postova a kraći tekstovi!
  • zuc_nestali- 68986 - 30.04.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (0)

    Zarobljenici sa Žuči


    8. juna 92. u napadu na Žuč, zarobljeno je ili poginulo nekoliko boraca, između ostalih Miro Đurašinović, Aco Milošević, Boško Mizdrak, Aco Aćimović, Siniša Đurđić, Savo Dragojević... Ova poslednja dvojica su razmijenjena. Siniša Đurđić danas živi u Americi. Za Acu Aćimovića se ni do dana današnjeg nije saznalo da li je živ ili mrtav. Pretpostavlja se da je zarobljen i potom strijeljan. Ostali su razmijenjeni mrtvi. Zamolio bih Maxa, ako nešto zna o pomenutim zarobljenicima, da napiše.

    Miroslav ( Nedeljko ) Đurašinović 1959 - 1992 Boško ( Stevo ) Mizdrak 1952 - 1992
    Miroslav ( Nedeljko ) Đurašinović
    1959 - 1992
    Boško ( Stevo ) Mizdrak
    1952 - 1992


    I napomenuo bih Valtera, da Vogošću nije odbranio nijedan pojedinac, niti jedna ili dvije čete, nego svi mi zajedno. I činjenica je takođe, da jedina linija koja tih dana nije pomjerana i čiji se borci nisu povlačili, je bila linija koju je držala moja četa. Eto, cijeli rat nisam doživjeo taj osjećaj, da sam prinuđen da se povučem sa linije.

    Pozdrav saborcima i Maxu i napominjem da pišete samo tačne podatke. Ako za neka imena niste sigurni, onda je bolje da ih ni ne iznosite.

    Šta će pomisliti Dragina kćerka Dijana, ako slučajno pročita da joj je otac bio zarobljen, pa ubijen.
    zuc_nestali- 68980 - 30.04.2012 : Valter - best (0)

    Ratni zarobljenici na Žuči


    Pozdrav Max moram da te demantujem za poginile! Na Orliću ste u decembru 1992. godine u toj akciji zarobili Kenjić Dragu koji je završio u Viktor Bubnju. Bio je živ sve do polovine '93 godine kada je razmjenjen ali mrtav, dok npr. Pavle Žuga kojeg ste zarobili negdje u junu '92 godine nikada nije pronađen niti razmjenjen mada je Vitko isti dan bio kod Ćele u CZ i kod Juke, ali nije uspjeo naći tetka.

    A moram da demantujem i Pravog u vezi držanju rova na Orlicu koji je bio nasuprot njihovog. Ja i par moji prijatelja smo držali taj rov neko vrijeme mada, mada ja nisam pripadao Vogošćanskom bataljonu. Dalje, po tvome, samo su Vogošćani ratovali tih prvih dana. Tu nisi u pravu jer da nije bilo ljudi i momaka iz Hotonja, Rosulja, Krivoglavaca i Blagovca Vogošća nikada ne bi bila u našim rukama. Dok su se VogošĆani razbudili, čast Toši i pojedincima.

    Dok Vogošćani nisu ni slutili šta ih čeka mi smo odavno od novembra držali neki vid straža kao što su to radile i naše komšije. Tek kad je Boro napravio jedinicu onda se Vogosca probudila. Zbog toga bih te zamolio da ne omalovažavaš naselja oko Vogošće jer da njih nije bilo i da nisu reagovala na vrijeme Vogošća nikad ne bi bila srpska...
    zuc_nestali- 67916 - 22.03.2012 : Valter - best (0)

    Momak iz Prijepolja


    Da to je taj lik znam detalje, rodom je bio iz Prijepolja. Tvoja priča se poklapa u svemu osim kako se to desilo ali o tome ne bi na ovom mjestu. Ja sam bio pravi borac i ratnik i Žuč poznajem jako dobro. Vi ste Žuč zvali i "Brdo smrti".

    Idi na stranu - |1|2|