fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-ZLOCINI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

zlocini- 101847 - 02.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Neidentifikovane žrtve rata ukopane u Visokom po muslimanskim običajima


U oktobru i novembru 2017. godine, po naredbi Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, na Gradskom groblju Visoko, tajno je ukapano u 163 tabuta, sa mnog više neidentifikovanih lica, koja su godinama iskopavani na raznim lokacijama širom Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Postoje opravdane sumnje da su pod "turskim nišanima" sahranjeni uglavnom Srbi, poput onih iz Sarajeva koje su mudžahedini bacali u rijeku Bosnu, kao i Srbi iz Podrinja, Centralne Bosne, Sijekovca, Trnova i drugih mjesta.

Izvor: Dnevnik RTRS-a od 1. februara 2018. godine
zlocini- 100703 - 06.06.2017 : SaSrbin Canada - best (4)

Zločini nad Srbima


Svjedoci smo kako se posljednjih godina a i ovih dana stidljivo pojavljuju članci o hapšenjima muslimanskih zločinaca ili o još nekažnjenih muslimanskim zločinima tokom rata u BiH. Tako možemo pročitati o nekakvoj "Azri četiri noža", Ilfeti Veseli, o streljanju zarobljenika u Velikom parku u Sarajevu, o hapšenju monstruma koji su silovali maloljetne Srpkinje po Sarajevu, o ubistvu civila u Presjenici, Rogatici, Foči, Sijekovcu, Bihaću, Zenici, Tuzli, Konjicu, Visokom, Goraždu, Srebrenici... Praktično nema mjesta u BiH gdje nije bilo zločina nad Srbima a veliki broj tih zločina dogodio se na početku rata, u jeku antisrpske medijske kampanje. Što bi rekli "povika na vuka dok lisica jede meso".

Mišljenja sam da treba organizovati međunarodnu konferenciju u Banjaluci, pozvati sve ambasadore i relevantne evropske i američke novinare i političare koji imaju želju da saslušaju i srpsku stranu i da se i na taj način bar malo osvjetle događaji iz rata u BiH. Taj početak je jako bitan jer je umnogome kasnije odredio tok rata. Kako je moguće da "nenaoružani" muslimani još 1992. izvrše toliko broj ratnih zločina? Treba tražiti da se pod hitno pravdi privedu i ratni zločinci iz Sarajeva koji su odgovorni za zločine u Pofalićima, Hrasnom i ostalim sarajevskim naseljima. Tu prije svega mislim na Dževada Topića - Topu, Kerima Lučarevića, veliki broj pripadnika 9. i 10. brdske brigade pod komandom Cele i Cace, pripadnike Vojne policije tzv. ARBiH, pripadnike "Ševa", Envera Zornića i njegove ubice i silovatelje iz Hrasnog...

Srpske žrtve vape za pravdom!
zlocini- 98347 - 11.12.2016 : Gorska straza Rajlovac-Ravna Gora - best (0)

Edin Hazrolaj


U vezi spiska pripadnika zloglasne jedinice ŠEVE, nije Hazrola nego Hazrolaj Edin. Živio je prije rata na Vracama u Radničkoj ulici oko broja 90. Bavio se sportskim streljaštvom.
zlocini- 98329 - 07.12.2016 : Ex.ponto - best (0)

Slobodanka i Slobodan Šakotić


Jedna mala ispravka u vezi Slobodanke Šakotić. Njeno pravo ime je Slobodanka Šakotić, ne Šakić. Slobodan je njen stariji brat.

Slobodan Šakotić je rođen 1961. godine, a Slobodanka 1972. Njihov otac se zvao Cvjetko Šakotić.

Ono što mi posebno pada u oči je ime Gološ (Mirza) Sead. Bio je tu i Seadov brat Edin, a vrlo je indikativna uloga Građevinskog Fakulteta u Sarajevu u svim događajima vezanim za muslimansku stranu i njihove aktivnosti, od "mladomuslimana", pa do današnjeg dana.

Nisam upoznat da li je neko radio takvu studiju, a materijala za nešto takvo ima "na tone". Ne bih o tome dalje, preobilno je i traži sasvim novu temu, jedino me zanima da li je već o tome bilo riječi.
zlocini- 98323 - 06.12.2016 : Nomad Srbija - best (3)

Spisak egzekutora zloglasne jedinice Ševe, među ubicama i Slobodanka Šakotić


Zloglasna jedinica "Ševe" brojala je 27 članova od kojih ni protiv jednog Tužilaštvo BiH nije pokrenulo istragu niti je podiglo optužnicu za ratne zločine.

Ova teroristička grupa brojala je između 15 i 25 pripadnika u zavisnosti od postavljenih zadataka, te smo kroz ovu analizu došli do sledećeg spiska, i to:

  1. Nedžad Ugljen
  2. Nedžad Herenda zvani Brko
  3. Vladimir Popovski zvani Makedonac
  4. Đulić (Mehmed) Memsudin - rođen 1972. godine
  5. Gološ (Mirza) Sead - rođen 1966. godine
  6. Hazrolaj (Nazif) Edin - rođen 1962. godine
  7. Morović (Vasilija) Jerko - rođen 1958. godine
  8. Islamović (Omer) Damir - rođen 1962. godine
  9. Ivančić (Ante) Zvonko - rođen 1956. godine
  10. Jahić (Hasan) Sejo - rođen 1952. godine
  11. Jakubik (Rajmund) Alen - rođen 1963. godine
  12. Jusović (Medo) Fehmija - rođen 1956. godine
  13. Muranović (Dijaz) Edin - rođen 1961. godine
  14. Nedžibović (Mustafa) Samir - rođen 1963. godine
  15. Šahbaz (Salim) Hazim - rođen 1962. godine
  16. Šošić (Ivan) Josip - rođen 1967. godine
  17. Šošić (Petar) Ddragan - rođen 1967. godine
  18. Torlaković (Nesib) Nedim - rođen 1957. godine
  19. Zorlak (Aziz) Nedim - rođen 1957. godine
  20. Kadrić (Edhem) Abdulah - rođen 1950. godine
  21. Šakotić Slobodan
  22. Šakotić Slobodanka
  23. Pašić Edin
  24. Polutan Miralem
  25. Nedžibović Samir
  26. Izvjesni "Musin", mijenjao Nedžada Herendu u njegovom odsustvu, najvjerovatnije se radi o Muhsinu Džaferoviću, inspektoru SDB-a Sarajevo


U preseku operativnih saznanja o delovanjima ove tajne bošnjačke formacije koja se sumnjiči za brojne zločine nad sarajevskim Srbima, ubistva pripadnika mirovnih snaga UN i atentate na neistomišljenike bošnjačkog ratnog vojnog i političkog vrha, takođe se navode i imena žrtava za koje postoje čvrsti dokazi da su ih ubile "Ševe".

U pomenutom dokumentu, takođe, se navodi da su brojni pripadnici "Ševa", među kojima i glavni egzekutor ove zloglasne formacije Nedžad Herenda - za koga je "EuroBlic" juče objavio da se krije u Holandiji - specijalnu terorističku obuku pre izbijanja rata u BiH završili u kampu Hrvatske obaveštajne službe (SIS) u Metkoviću.

  • Jedan deo proverenih i odanih članova SDA koji su činili "specijalnu grupu" je završio specijalističku obuku u centru SIS u Metkoviću, nakon čega su vraćeni u BiH. Pored Nedžada Herende, posebnu pažnju zavređuju pripadnici terorističke grupe "Ševe" Dragan Šošić i Vladimir Popovski, zvani Makedonac, specijalista za montiranje i podmetanje eksplozivnih naprava, koji se dovodi u vezu da je zajedno sa Herendom i Šošićem učestvovao u pokušaju atentata na Sefera Halilovića podmetanjem eksplozivne naprave na terasu Halilovićevog stana, kada su poginuli Halilovićeva supruga i njen brat. Vladimir Popovski je u toku rata formalno bio pripadnik 318. brigade tzv. Armije BiH u Zavidovićima- navodi se u izveštaju.

    Srpski istražioci takođe su došli do saznanja da su nakon Herendinog hapšenja u Sarajevu 1996. zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu Nedžada Ugljena interes za zločine "Ševa" pokazali i istražitelji Haškog tribunala.

  • Međunarodni istražioci došli su do saznanja o konkretnim zločinima "Ševa", a to su: svirepo streljanje 12 ljudi, osam rezervnih pripadnika JNA i četiri civila, od kojih je jedna žena, ispred Doma policije u Sarajevu. Herenda je zajedno sa Šošićem na Vrbanji mostu u maju 1993. likvidirao i devojku i mladića koji su u sarajevskim medijima prozvani "sarajevski Romeo i Julija", a čije je ubistvo u zapadnim medijima pripisano srpskim snagama.

    Pripadnici "Ševa" i Nedžad Herenda su snajperski delovali i po pripadnicima UNPROFOR, te su tako izvršli ubistvo francuskog vojnika ispred hotela "Holidej In" u Sarajevu. Na njega su pucali sa prostora između zgrade Muzeja i zgrade bivšeg Izvršnog veća, stvarajući privid da je pucano sa Grbavice, kako bi se za ovo ubistvo optužila VRS.

  • Snajperisti "Ševa" su "vežbali gađanje" po ciljevima na Grbavici, delu grada pod srpskom kontrolom, tako što su gađali žene i "babe u crnini", jer su znali da to nisu Bošnjakinje - navodi se u izveštaju u kojem se, između ostalog, nalaze imena i prezimena 16 ubijenih srpskih civila sa Grbavice u periodu od avgusta 1992. do jula 1993, kao i osam teško ranjenih civila iz istog razdoblja.

    Iako smo na adresu Tužilaštva BiH još pre četiri dana poslali pitanje zbog čega protiv glavnog egzekutora "Ševa" Nedžada Herende nije podignuta optužnica niti je raspisana međunarodna poternica, mada se zna da živi u Holandiji, odgovor još nismo dobili.

    Streljački as - snajperista "Ševa"

    Na spisku ubica koji su se nalazili u "Ševama" posebnu pažnju privlači ime Slobodanke Šakotić, predratne prvakinje Jugoslavije u streljaštvu, koja, prema tvrdnjama poznatog tuzlanskog advokata Faruka Balijagića, već dugo živi pod lažnim imenom.

  • Šakotićeva je posle rata živela u Nemačkoj pod imenom Una Vegar. Kasnije se vratila u Sarajevo i pod tim imenom čak se zaposlila u OHR. Međutim, kad su novinari otkrili njen pravi identitet Šakotićeva se udala za nekog Amerikanca i pobegla u SAD - tvrdi Balijagić.
  • zlocini- 98271 - 30.11.2016 : Darko Amidjic Atina - best (0)

    Jovo Košarac i njegovo ubistvo u Sarajevu


    Molim sve koji znaju nešto o ubistvu Jovo (Dragoje) Košarac, 1964., da napišu.
    zlocini- 97179 - 20.09.2016 : Ex ponto - best (1)

    Pajserovanje


    Čitam ova "pajseravanja" i kroz glavu mi prolaze likovi što su volili izbacivati ovakve dogodovštine, malo više iskompleksirani mahalaši, često sa nižim IQ-ovima, uglavnom "trinesta prasad" porodica iz kojih su poticali gradski lopovi, šibadžije, "opasni" tipovi... Dok se oko njih odvijao "uzbudljiv" život sudova, zatvora, policije, marisana, silovanja, razbijanja... oni bi kasnije, nakon strašnih frustracija zbog nepripadanja "la familiji" (nesposobnost fizičke i duhovne prirode), izlazili na ulicu i ispredali u svojoj opterećenoj glavi priče o strašnim djelima, o onome čemu su kao bili svjedoci i saradnici i za razliku od drugih "finijih lažova", njihove priče su bile začinjene brutalnošću, krvi, patnjom žrtava do u najsitnije detalje; gradili su te sadističke scene sa takvim entuzijazmom i očiglednom ushićenosti...

    Većina je na njih gledala kao na izvor zabave ("šta li će nam danas izmisliti"), a ja sam razmišljao:" Ne dao Bog da ovakvi dočekaju da im se omogući da svoje frustracije ispolje na nekome".

    I dočekaše, nažalost. Trebalo ih je vidjeti dok opisuju kako "Juka uči četnike da lete" (to su ta bacanja Srba sa zgrada), kako je Hamo silov'o i izmasakrir'o Četnikuše, kako Fa'ro reže nos i uši... kako je "kar'o četnikušu dok mu haver bocka njenog co'eka..."

    Gledam neke članke i kad ono hoće... u iskazu Srbina, žrtve ratnog sarajevskog terora, "naletim" na jednog od onih što pomenuh da su mi prolazili kroz sjećanja, pa da citiram:

    "Zlatko Pavlović, student Filozofskog fakulteta u Sarajevu, morao je, kao i drugi srpski visokoškolci, da u "radnom vodu" kopa rovove i tranšeje. Ranjen je u eksploziji granate u noći, 19. februara 1993. godine. Amputirana mu je desna potkolenica. Dokopao se slobode 20. juna 1994. godine. On, između ostalog, priča:

  • U Centru za socijalno zbrinjavanje rekonvalescenata radio je Ismet Papaj, demobilisani muslimanski vojnik, Albanac. Ismet mi se hvalio da je iznad Pofalića, na brdu Žuč, zaklao "starog, bradatog četnika", 16. maja 1992. godine. Papaj je na kraju rekao da mu se taj starac žalio kako je ostao sam, da su njegova deca i žena pobegli, a njega ostavili. "Četnik" je, koliko sam razumeo Ismeta, sam tražio da ga ovaj ubije."
  • zlocini- 96997 - 20.08.2016 : - best (2)

    Zločini nad Srbima


    Hoću samo da kažem da Srbi nikada ne smiju zaboraviti one strašne zločine koji su se dogodili svima nama Srbima. Ne zaboravite to braćo nikada, ama baš nikada.
    zlocini- 96353 - 07.07.2016 : BUGA BREZA - best (1)

    Zločin u Brezi, april 1992. godine


    Bilo je to u Brezi u proljeće 1993. godine, u mjesecu aprilu. Živjeli su na Gornjoj Brezi stari ljudi koji su "čuvali svoje kuće" a nisu ni mogli tako lako izaći iz Breze. Na zvjerski način je poubijano 4 člana porodice. To su bili baba i djeda, Obrenija i Ranko Novaković, Rankova sestra Rajka Ristic i od rankovog brata žena Milka Novaković. Tada su brezanski muslimani pričali da su ih došli Srbi iz Ilijaša i poubijali te nemoćne osobe jer "navodno" nisu htjeli da napuste Brezu. Tako su se širile glasine o tom događaju a poubijali su ih na zvjrski način- izboli su im tijela sa šarafcigelima. Većina njihove rodbine, one koja je preživjela, sada živi u Australiji.
    zlocini- 95215 - 19.02.2016 : Pero Sarajevo - best (1)

    Ovako su branili Sarajevo: Čekao sam u redu da silujem devojčicu (12) ali ona je umrla


    Ovo je svedočenje Jasmina Šljive, pred istražnim organima Republike Srpske, koje je dao godinu dana posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u kome otvoreno govori o zverstvima boraca Armije BiH nad Srbima koji su ostali u Sarajevu, te iživljavanjima nad ženama i zarobljenicima.

    Prema njegovom svedočenju, on i Jusuf Lendo, Suvad Milić i pripadnici 10. brigade Armije BiH, tokom rata su se zverski iživljavali nad ženama i devojčicama srpske nacionalnosti. Mnoge su tokom monstruoznih silovanja, gde se smenjivalo i više od 20 vojnika, od zadobijenih povreda preminule tokom samog čina. Sakib Puškar, vojno lice koje je bilo u velikoj meri odgovorno za etničko čišćenje Srba iz Sarajeva, takođe je učestvovao u ovim zverstvima.

    Šljivo, koji je bio pripadnik 10. brigade pod vođstvom Mušana Topalovića Caca svedočio je o mnogim zverstvima koje je Armija BiH tokom rata činila. Ovaj borac, koji je bio pripadnik Armije do 1995. godine je prema sopstvenoj izjavi oboleo od epilepsije zbog čega je proglašen vojno nesposobnim.

  • "Krajem februara 1993. godine Jusuf Lendo i Suvad Milić doveli su dvanaest godina staru devojčicu srpske nacionalnosti. Sa devojčice je skinuta sva odeća, a Jusuf Lendo je detetu ruke vezao za krevet. On je prvi izvršio silovanje, a zatim su to isto učinili Suvad Milić, Hodža Amir, Ljaljaj Enver i Kajanija Ferid. Dete je sve vreme plakalo, kada je Kajanija počeo da je siluje, devojčica je umrla. Ja sam, takođe, imao nameru da učestvujem u silovanju ali dete je umrlo. Telo devojčice Jusuf Lendo je stavio u kesu za đubre i odvezao u jamu Kazani" ispričao je Šljivo.

    Nesrećna devojčica bila je samo jedna u nizu Srpkinja koje su silovane i mučene do smrti. U aprilu iste godine, Jusuf Lendo je doveo Renatu R. (19) (identitet poznat redakciji). Silovanje je trajalo nekoliko sati, kada ju je dvadeseti vojnik silovao, Renata je umrla.

    Prema proceni Šljiva, samo tokom 1993. godine, u prostorijama jurišne čete, silovano je oko 50-60 devojaka i žena.

  • "Svim silovanjima nisam prisustvovao zbog obaveza u jedinici, kao i zbog toga što nisam uvek bio pozvan" rekao je Šljivo na svedočenju i opisao zlostavljanje nastavnice.

  • "Neposredno pre silovanja devojčice, Samir Bejtić je u prostorije jurišne čete doveo nastavnicu srpskohrvatskog jezika Nedeljku L. (32) (identitet poznat redakciji). Silovalo ju je oko 20 do 25 pripadnika jurišne čete. Nastavnica je preživela i danas predaje bosanski jezik u istoj školi u kojoj je i tada radila" rekao je Šljivo.

    Sejo Kadić Guz zaklao je Srbina jer ga je žena, Hrvatica, optužila da ima oružje u stanu. Kadić je doveo i nju na "Kazane" da gleda. Tu su je "jurišnici" iz 10. brdske silovali naočigled muža. Rođaku Zorice Z. silovalo je deset muslimana u Hransom. Kako je ispričala, pre toga su je ubacili u bure hladne vode da operu "vlaški šmek".

    Poznata je i priča o silovanju devojke Jagode J. (19) koju su ubili braća Zornić. Na nesrećnu devojku su nanizali gume, zapalili ih i pustili da se kotrlja na opšte veselje Alijinih "ratnika".


    Pored imena koja je Šljivo naveo u svojim svedočenjima, ime Sakib Puškar posebno se ističe kada je u pitanju etničko čišćenje Sarajeva, kao i brojna silovanja žena i dece. Puškar se sa komadantom Druge brdske brigade dogovorao da mu dostavlja poruke sa imenima i adresama Srba sa opštine Stari grad.

    Mnoga smaknuća Srba vršena su uglavnom po dojavama Puškar Sakiba. Puškar se smatra odgovornim za smrt bračnog para Drašković, Milene i Vase. Draškovići su bili u svađi sa komšinicom što je Sakib saznao. Svi su dovedeni na "Kazane" gde je Vasa Drašković nateran da siluje komšinicu, "da se izmire". Nakon toga su starije žene primorali da se grle, ljube dok su ih udarali lopatama. Na kraju, Vaso, Milena i komšinica su pobijeni krampovima i bačeni u jamu.


    Izvor: Portal Istočno Sarajevo
  • zlocini- 94531 - 10.12.2015 : Zvorničanin Zvornik - best (4)

    Zločinac Sakib Mahmuljin


    Mahmuljin nije samo da je ratni zločinac, već je zločin radio i poslije rata. Ja posjedujem kopiju kupoprodajnog ugovora u kome se vidi da je Sakib Mahmuljin kupio nekretnine od Krajišnik (Jove) Osoja i ugovor je ovjeren 2005. godine, a Ostoja je se vodi kao nestala osoba od 20. 06. 1992. godine u Visokom i još uvijek nije pronađen. E pa gospodine, Mahmuljin je znači kupio od mrtvog čovjek nekretnine a u ugovoru se vidi ćirilični potpis navodno Krajišnik Ostoje, namjerno iskrivljen, da bude ubjedljivije.
    zlocini- 92139 - 13.01.2015 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (12)

    Tužna sudbina Trifka i Nebojše Novića


    Negdje u ljeto 1968. godine moja porodica, otac majka, brat i ja smo doselili u ulicu Spasoja Blagovćanina. Za nas je to ljeto bilo pravi pakao! U proljeće te godine moj otac je trebao da dobije stan u novogradnji, u zgradi koja se gradila kraj hotela "Bikovo". Ali zbog nekih mućki u njegovom OUR-u umjesto u taj stan, nakon mnogo patnji uselili smo se u stan u ulici Spasoja Blagovčanina.

    Ljetni raspust je već bio počeo, a dijecu u ovoj, za nas novoj ulici nismo poznavali, pa smo brat i ja svakodnevno, u jutro kad se probudimo, odlazili u stari komšiluk i tamo provodili veći dio dan. Dijeca iz novog komšiluka su se međusobno poznavali, a prema nama su bili neprijateljski raspoloženi. U svemu tome je prednjačio jedan od najstarijih dječaka, koji je svakodnevno sa mlađom dijecom od njega, pravio grudve od blata i ostavljao ih u svom ulazu da se preko noći osuše, a ujutro, kada bismo brat i ja naišli kraj njegove zgrade on bi poveo svu tu dijecu da na nas gađaju grudvama od zemlje. Ovo je još više doprinjelo da mi svako jutro odlazili na igranje u drugi kvart.

    Prošlo je dugo vremena dok se i mi nismo uklopili sa ostalom djecom iz komšiluka i počeli zajedničko igranje oko tih zgrada. Počela je školska godina, pa nam roditelji više nisu davali da odlazimo daleko od zgrade. Najprije smo se družili sa drugovima iz razreda, koji su živili u tom kvartu, a posle se to prenijelo i na ostalu djecu u komšiluku.

    Po prirodi sam bio uvijek nestašno dijete, sklon da se družim sa klincima koji prave probleme, a ne sa dobrom dijecom, pa je to moje ponašanje uticalo i na roditelje mojih drugova, koji su im često branili da se druže sa mnom. U svemu tome je prednjačio jedan komšija, koji je kada se vraćao sa posla, mene vidi u blizini njihove zgrade, često tjerao odatle, govoreći da samo stvaram probleme i da se idem igrati kod moje zgrade. Ja sam odlazio pognute glave, jer me je moj otac odgojio da starijim ljudima ne trebam da se suprostavljam.

    Pošto je na mene to njegovo tjeranje od te zgrade puno pogađalo, odlučio sam da se tamo više ne igram. Pošto nisam išao tamo, tako je i moj stariji brat ostajao uz mene. Vremenom su nas dijeca u kvartu zavolila i polako, svi su počeli dolaziti kod naše zgrade na igranje.

    Ispred zgrade je bio jedan parkić sa klupama. Taj parkić nam je služio kao igralište gdje smo igrali lopte, kako smo to tada popularno zvali "na male golove". Sva dijece iz tog kvarta, osim dijece od čovjeka koji me je tjerao od njegove zgrade dolazili su da se igraju na tom mjestu. Igra je započinjala tako što bi se međusobno podijelili na jednak broj igrača, i tako bi napravili dva i više ekipa.

    Među dječacima je bio jeda diječak kojeg smo zvali Čarli. Čarli je bio tri godine striji od mene ali kako je on bio zaostajao u razvoju, nije izgledao toliko stariji. Uvijek je bio pored nas, pa i kad se ne igra sa nama. Iako smo ga svi volili, Čarlija smo uvjek ostavljali na kraju da ga odredimo kome će pripasti, a često ako je bio neparan broj ne bi dobio priliku da se igra sa nama. On je bio svijestan svojih mogućnosti pa je zbog toga govorio da se neće igrati i tako pokušavao da izbjegavao učešće u igri sa nama. Stariji diječaci bi ga prisiljavali u slučaju da nam je potreban za formiranje timova. On bi tada sramežljivo i nerado prihvatao da učestvuje u igri. U igru sa njim često je bilo smiješnih scena zbog njegovih, ponekad nekontrolisanih pokreta. Zbog svega toga je i dobio nadimak Čarli, a njegovo pravo ime je bilo Nebojša Nović.

    Dani i godine su prolazile, a Čarli je stasavao u velikog momka. Iako je bii vidno oštećenje u razvoju, njegovi drugovi ga nisu izbjegavali. Druženja sa rajom iz komšiluka su za Čarlija a i za nas je bilo veliko uživanje.

    U tom druženju dešavale su se povremeno nekakve Čarlijeve provale, koje bi se prepričavale u raji iz dana u dan. Uvjek se gledalo da te šale sa njim ne pređu granice i ne povrijede Čarlija kao ličnost.

    Iako je Čarli kroz svoje dijetinstvo i momački život doživljavao česta podsmijavanje i razne provokacije svih sa kim se družio, sve nas je neizmjerno volio kao svoje najmilije!

    Čarli je zbog svojih psihofizičkih mogućnosti upisao i završio specijalni školu i kao knjigovezac se zaposlio u PRETIS-u, fabrici koja je i pomagala njegovo školovanje.

    Pošto je stan od njegovog oca Trifka bio previše mali za njihove potrebe, Trifko se odlučio da se u svojm preduzeću stavi na listu za dodijelu stanova. Pošto je Trifko imao najbolje uslove da dobijanje stana, vrlo brzo je došao na red da promijeni manji stan u kojem je živio u Vogošći , za veći u Dobrinji.

    Preselenjem Čarlijeve porodice u Dobrinju nije poremetilo njegovo druženje sa starom rajom iz bivšeg komšiluka. Svakodnevno je nakon završetka radnog vremena ostajao u Vogošći i nakon druženja sa drugovima odlazio u Dobrinju na spavanje kod roditelja. Čarli nije volio što su preselili iz Vogošće i to nikada nije krio. Volio je iz dubine duše svoju Vogošću i sve u njoj, jer se u njoj osjećao sretnije, sigurnije i sposobnije za život!

    Mnogi njegovi drugovi su se vremenom oženili i stvorili porodice, pa je Čarli osjetio potrebu da i on stvori svoju porodicu. Našao je dijevojku sličnih osobina i oni su odlučili da stupe u brak. Čarli je krenuo u potragu za kumom, raspitujući se između svojih drugova iz dijetinstva, ko bi to mogao i htjeo biti, pa se tako obratio mom baratu. Rekao mu je da je našao dijevojku sa kojom želi da se ženi, a ako on neće da mu bude kum, on se onda neće ni ženiti! Moj brat se na to nasmijao i rekao mu je da je presretan što mu je ponuđeno kumstvo i da će drage volje to i biti! Čarli je ubrzo nakon toga stupio u brak sa svojom izabranicom. U tom braku je dobio predivnu curicu, koja danas ima 30 godina! Ona je majka troje divne dijece i danas živi u Kozarskoj Dubici!

    A onda, odjednom, kao iz vedra neba, Čarlijev život postao je pakao, krenuo je "Građanski rat"!

    Čarli sa svojom porodicom ostaje da živi na Dobrinji, dijelu grada pod "multi-etnčkom" muslimanskom kontrolom, Sandžaklija, Bosanaca i ostalih!

    Pošto Čarli nije nikada služio vojsku, po svom izgledu na prvi pogled već se moglo vidi da nije bio vojno sposoban, a njegov otac Trifko zbog starosnih godina, tako nisu bili ni vojno angažovani u multietničkoj takozvanoj Armiji BiH. Pošto je Čarli po rođenju, a i po imenu i prezimenu Srbin, multietničko Sarajevo mu je dalo radnu obavezu, pa je vojno nesposobni Čarli morao da kopa rovove po okolnim brdima.

    Čarlijeve muke su tako trajele od početka rata pa sve do "Badnjeg dana" '94 godine! Tog dana, mutietničkoj takozvana ABiH je ponestalo Srba u jedinicama, pa su se nakon skoro dvije godine rata dosjetili i odlučili da vojno nesposobnog Čarlija mobilišu. Zbog Čarlijeve nesposobnosti i zdravstvenog stanja, njegov otac Trifko odlučio je da krene sa njim. Takozvani vojnici ABIH su Čarlija i Trifka sa jednom grupom Srba poveli iz Dobrinje prema Mojmilu. Počele su da padaju granate u njihovoj blizini. Oni su se razišli u više grupa kako bi smanjili rizik od pogotka i velikog stradanja. Jedna od granata je doletila iz pravca Mojmila, pala u Čarlijevoj neposrednoj blizini i geleri su odletili na njega. Čarli, teško ranjen ostao je nepomično da leži, a njegov otac koji nije bio pogođen, pritrčao je do sina, prizivajući pomoć, jaučući iz sveg glasa nad njegovim nepomičnim tijeom.

    Takozvana ABiH, kao i "Hitna pomoć" se oglušila na vapaj srpskih stradlnika i nije niko pritekao da ukaže pomoć. Sve to je sa obližnjeg prozora gledala jedna sarajevska gospođa, pa kada je shvatila o čemu se radi, izletila je iz stana i sa svojim automobilom odvukla je Čarlijevo tijelo u bolnicu Koševo. Za Čarlija je to bilo prekasno, jer je sve to predugo trajalo! Nović Nebojša - Čarli je tada bio sahranjen bez srpskih obilježja na pogrebu na groblju u Koševu.

    U Sarajevu je upisano da je Nović Nebojša stradao kao civilna žrtva, iako je tog dana pošao da se odazove na poziv za mobilizaciju. Po vojnim pravilima, od momenta uručivanja poziva niste više civil, pa je ovo jedna velika prevara od mnogobrojnih prevara takozvane ABiH.

    Nović Nebojšu - Čarlija je samo Bog spasio od đavoljih kandži, pa ga je sebi uzeo na viječni mir i počinak baš na "Badnji dan" 1994 godine, kada Bog ispunjava mnoge želje! Po svemu sudeći to je bila Čarlijeva poslednja!

    Viječmi ti mir i laka zemlja, dragi moj prijatelju Čarli.

    Iako Trifko tog dana nije bio ni ranjen mada bi on sam želio i volio da je on poginuo, a ne njegov neduzni sin, njegovim patnjama je to bio tek početak! Trifko je od tada lagano umirao, jer nije mogao da prihvati i podnese sve to sto je tog dana vidio. Tog dana kada je Čarli poginuo, Trifko je izgubio moć gutanja, tako da je veoma teško jeo, i to samo pasiranu hranu. Iz dana u dan Trifkovo stanje se pogoršavalo a tuga povećavala! Od silne nepravde i tuge koja ga je pritiskala, ispočetka je polako gubio glas, da bi kasnije potpuno prestao da govori, a zatim više nije mogao ništa da jede što je pruzrokovalo smrt...

    Eto, to je tužna sudbina vogošćanske porodice Nović.

    Čarlijeva majka Zora zadnjih jedanaest godina živi kod kćerke u Kanadi. Nebojša je sahranjen prvo na Koševu, bez pravoslavnih obilježja, a posle rata i kad je njegov otac Trifko umro od tuge za njim, prenešeni su njegovi ostaci i dostojanstveno je sahranjen pored svog oca u mjestu gdje je Trifko rođen. Nović Trifko i Nebojša sahranjeni su u porodicno groblje gdje su sahranjena i Trifkova braca u mjestu Donji Detlak, Derventa.

    Vjećni vam spokoj i laka crna zemlja!
    zlocini- 92069 - 07.01.2015 : Vaske Vasiljevic Beograd - best (3)

    Stradanje Srba u Srebrenici, Kravica 1993. godine


    Na današnji dan spaljeno je selo Kravica. Svim žrtvama neka je včena slava i hvala!
    zlocini- 90473 - 11.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Sikiraš (Todor) Neđo


    Na današnji dan prije 22 godine, tačnije 11-og juna '92, Neđo Sikiraš, stanovnik sela Grahovište, presudio je samom sebi i tako sprečio zlikovce da uživaju u njegovom mučenju i smrti!

    U nekoliko navrata sam spominja u mojim tekstovima Sikiraš Neđu. Ovaj dobri starina, kao penzionisani trgovac, bio je poznat svim Vogošćanima. U vrijeme dok sam bio na Žuči od 15-21 maja '92, ovaj starina mi je ispričao stravična dešavanja, dok još rat praktično nije bio ni počeo u Sarajevu u njegovom Grahovištu su se več bili počinili zločini. Početkom maja, na Grahovište su došle "zelene beretke", kako su same sebe zvale te paravojne muslimanske jedinice, ušli su slobodno u nebranjeno selo i odveli na strijeljanje sve vojno sposobne Srbe koji su se zatekli u selu. Pošto u to vrijeme Grahovište nije bilo zaokruženo u teritoriju pod kontrolom srpske vojske, u selo je mogla uči bilo koja vojska u svako doba dana. Iako nije vojno branjeno, 11 juna muslimanske snage su ponovo došle u selo, i pobili svo preostalo stanovništvo, to jest, žene i strce koji su ostali u svojim kućama, a koji su vjerovali da za njihovu likvidaciju nema nikakve potrebe. Međutim zlikovci nisu tako mislili. Ušli su u selo i odlučili da se malo zabave sa srpskim strcima tog sela. Neđo im nije dozvolio to zadovoljstvo i onako kao mi je obečao u tom našem poslednjem razgovoru, presudio je samom sebi sa svojim skrivenim pištoljem kalibra 7, 65, koji je nosio za pojasom pantolona.

    Iako zločinci nisu nikad izvedeni pred "sud sarajevske pravde", ne smijemo dozvoliti da se zaboravi ovaj pokolj! Svim žrtvama neka je je vječna slava, a tebi posebno dragi Neđo Sikurašu!
    zlocini- 88800 - 18.02.2014 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    Srebrenica - izdani grad


    zlocini- 88233 - 18.01.2014 : Zoka Bijeljina - best (2)

    Priča dječaka koji je preživio bradinsku golgotu


    Ovo je priča čovjeka koji je kao dječak gledao ubistva u Bradini da bi poslije u Australiji diplomirao na temu RATNI ZAROBLJENICI.

    zlocini- 86379 - 14.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ubistvo sarajevskog doktora Milutina Najdanovića


    14. avgust 2013. godine

    21 godinu strogo čuvana tajna

    Ubistvo uglednog sarajevskog ljekara Milutina Najdanovića obavijeno je velom tajne punu 21 godinu, a porodica i brojni prijatelji i danas traže razloge zbog kojih je ovaj izuzetni humanista zasmetao bilo kome u ratnom Sarajevu.

    Dr. Najdanovića su iz njegovog stana u Sarajevu 14. avgusta 1992. godine iza 21 čas odvela tri naoružana čovjeka u maskirnim uniformama. Njegova supruga, Rikica Najdanović, kćerka poznatog pisca Isaka Samokovlije, tada ga je posljednji put vidjela živog. Dan kasnije njegovo tijelo pronađeno je na gornjem ulazu stadiona "Koševo", a na njemu su se vidjele rane od više hitaca. Pregledom garderobe nisu pronađena dokumenta za identifikaciju, osim jednog pisma sa potpisom "Milutin Najdanović".

    Dr Najdanović bio je poslanik SDS-a u prvoj demokratskoj Skupštini SRBiH, profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i osnivač Torakalne hirurgije u tom gradu. Iza njega ostale su tri kćerke koje ne vjeruju da će ikada biti sprovedena detaljna istraga o ubistvu.

    Najdanovićeva kćerka Jelica Bokonjić je rekla da je nemoguće da se 21 godinu poslije ne može saznati ko je i po čijoj naredbi ubio njenog oca.

  • Ni danas se ne zna ništa. Niko nije ni osuđen ni optužen. Ne samo da nema istine, ni pravde o tom monstruoznom ubistvu, već nema ni imena moga oca na spomen-ploči Medicinskog fakulteta u Sarajevu, kojem je dao sve svoje stručno znanje - kazala je Jelica.

    Najmlađa Najdanovićeva kćerka Mirjana Kojić je istakla da je njen otac ubijen samo zato što je bio Srbin i član SDS-a.

    Potpredsjednik FBiH Svetozar Pudarić, koji je prije rata bio komšija i prijatelj Najdanovića, za ovu porodicu ima samo riječi poštovanja.

  • Ne znam ko je i zašto ubio profesora Najdanovića. On i njegova porodica stanovali su dva sprata iznad nas. Sa profesorom Najdanovićem smo razgovarali kod njega u stanu. Iako je bio visoki funkcioner SDS-a prije rata i član delegacije SRBiH u Vijeću republika i pokrajina SR Jugoslavije, odbio je da uzme učešća u ratu. Ostao je u Sarajevu i na zvjerski način ubijen. Moja majka se našla na usluzi gospođi Rikici Najdanović. Bili smo 30 godina komšije i kako drugačije se treba odnositi prema komšijama, nego kao prema najbližima - kazao je Pudarić i dodao da je ubistvo ovog uglednog Sarajlije samo još jedno u nizu surovih i besmislenih ubistava.

  • Ubistava poput tog u Sarajevu je bilo više. Očigledno je da je trebalo prikriti počinioce i da oni nisu radili po nekom sopstvenom hiru ili nahođenju. Čini mi se da ćemo teško doći do istine, sve dok oni koji su odgovorni, izvršioci i nalogodavci ili bilo ko iz tog lanca, zauzimaju bilo koje značajnije funkcije bilo gdje u BiH - kazao je Pudarić.

    Na pitanje da li smatra da su ljudi iz tog ratnog miljea, koji su na neki način saučesnici u Najdanovićevom ubistvu, i danas na političkoj sceni BiH, Pudarić je rekao da je "siguran da ih ima još". Na pitanje da li zna gdje je grob profesora Najdanovića, Pudarić je odgovorio "nažalost, ne".

    Tuzlanski advokat Faruk Balijagić uvjeren je da je ubistvo dr Najdanovića rukopis terorističke jedinice "Ševe".

    U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) "Glasu Srpske" su kazali da imaju saznanja o zločinima nad ljekarima u Sarajevu, pa i ubistvu Milutina Najdanovića.

  • U toku su operativne provjere, da bi, eventualno, bila potvrđena i produbljena postojeća saznanja - rekli su u SIPA.

    Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo kazali su da postoji formiran krivični predmet zbog počinjenja krivičnog djela ubistva, čiji je izvršilac nepoznat, ali da zbog zaštite istrage nisu u mogučnosti da daju više informacija.

    Izvor: GLAS SRPSKE
  • zlocini- 86275 - 06.08.2013 : Zoka Hadžići - best (2)

    Francuski dokumentarac o zločinima mudžahedina


    zlocini- 85301 - 02.06.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ratni zločini u BiH se još uvjek kriju


    Nabijali smo zarobljene Srbe na kolac!

    Izvor Hamad(Pres) - članak objavljen pre nekoliko godina

    Beograd - Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević kaže da bi Ali Hamad mogao da bude vrlo koristan svedok.

    "Mi imamo predmet o zločinima nad Srbima u Zavidovićima od jula do septembra 1995. godine. Imamo i izjave devetoro svedoka.

    Zainteresovani smo za Hamadovo svedočenje jer je on u to vreme bio pripadnik odreda mudžahedina, koji je delovao pod komandom Armije BiH. Međutim, videćemo šta će nam on još ponuditi preko svog advokata, s kojim bi uskoro trebalo da se sretnemo", kaže Vukčević.

    U Tužilaštvu napominju da se slučaj Zavidović ubraja u najstrašnije masakre. Pripadnici odreda El Mudžahid, sastavljenog od fanatičnih dobrovoljaca iz arapskih zemalja, jednom prilikom su zarobili 60 srpskih vojnika. Zarobljeni Srbi su u kampu u selu Gostovići kod Zavidovića prošli kroz neviđene muke i torturu, a na kraju su im Alahovi ratnici odsekli glave. Zarobljene srpske vojnike mudžahedini su terali da jedni druge ubadaju noževima, zakivali su ih žive za ogradu, kroz polne organe im zabijali eksere... Sva zverstva su snimali video-kamerom. Jedno vreme takve video-kasete su mogle da se iznajme u Domu kulture u Zavidovićima.

    Duško Tomić, advokat Ali Hamada, kaže da je njegov klijent progovorio jer se "duboko kaje".

  • "On ne traži trajni azil, već samo status privremeno iseljenog lica na tri meseca, kako bi se proverili njegovi navodi. Posle toga bi se vratio u rodni Bahrein. On misli da Srbija ima interes da se sazna istina o svim zločinima koje su nad srpskim narodom počinili mudžahedini u BiH", priča Tomić.

    Oficir Al Kaide Ali Hamad, državljanin Bahreina, koji je ove nedelje zatražio azil u Srbiji posle odležane 12-godišnje zatvorske kazne u Bosni, priznaje da je i lično za vreme rata u BiH učestvovao u stravičnim zločinima odreda "El Mudžahedin" nad Srbima i Hrvatima!

    Ali Hamad kaže da sada sve priznaje zbog "griže savesti", i da za sebe ne traži nikakve privilegije. Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine predložilo je Vladi Srbije da Ali Hamadu omogući dolazak u Srbiju i svedočenje. Prenosimo delove njegovih ranijih svedočenja o zločinima:

  • "Najveći broj ubistava izvršio je Egipćanin Abu Mina, oficir zadužen za bezbednost i specijalne zadatke u odredu "El Mudžahedin". Mina je ljude ubijao motornom testerom i velikim nožem. On je ubijao zarobljene Srbe u Zavidovićima. Pred postrojenim mudžahedinima on je Srbima sekao glave sekirom i velikim nožem... Sekao je žive ljude motornom testerom, naređivao nam da nabijamo zarobljenike na kolac i da ih ostavljamo da umru u najgorim mukama..."

  • "Abu Mina je ubio četrnaestogodišnjeg dečaka na području Orašca, gde se izvodila obuka pripadnika odreda "El Mudžahedin". Dečakovog oca su prisilili da gleda kako mu ubijaju sina..."

  • "U okolini Orašca lično sam video ubistvo jednog Srbina. Pre ubistva zarobljena su četiri katolička fratra, a trebalo je da budu razmenjeni za naše vojnike. Abu Maiz iz Saudijske Arabije je tada fratrima rekao: "Sada ćete videti kako mudžahedini ubijaju". Onda je pozvao Sabahudina. Dao mu je nož i rekao: "Mi ćemo ti omogućiti da ubiješ jednog Srbina". Taj Sabahudin je, inače, bio invalid, nije bio sposoban za borbu... Tada je Asim Ramulju udario žrtvu i oborio je na zemlju. Držao mu je noge, a Sabahudin mu je seo na leđa i zaklao ga. Zatim je Abu Maiz odvojio glavu od tela i odneo je do zarobljenih fratara, terao ih je ljube odrubljenu glavu..."

  • "Abu Maiz je pričao da je on zajedno sa Imadom El Misrijom, Abu Minom, Abu Mealijom, Abdul Barom i Abu Hamazom ubio dvojicu Britanaca, novinara Bi-Bi-Sija."
  • zlocini- 82439 - 11.02.2013 : Stari Blizo - best (1)

    Sarajevske Ševe


    Preuzeto iz "Dnevnog Avaza"

    Na samom početku rata ministar unutrašnjih poslova RBiH Alija Delimustafić reći će svojim saradnicima Asimu Dautbašiću i Muniru Alibabiću da je potrebno "formiranje jedne manje jedinice, grupe za likvidaciju, koja bi bila potčinjena nama, a odrađivala bi prljave poslove za državu". Da je ovakva Delimustafićeva ideja od početka imala elemente terorizma, govori i njegova rečenica koju je izrekao istog dana, kazavši da "ima mnogo neprijatelja koji ne zaslužuju da im se sudi".

    Veliki park

    Delimustafić je definirao kakva to treba biti jedinica i protiv koga treba da se usmjeri; sve je bilo jasno osim činjenice ko će određivati ko je neprijatelj, a ko nije!? Čekala se politička odluka. Munir Alibabić, prvobitno načelnik CSB-a Sarajevo, potom i SDB-a sektor Sarajevo, sjećajući se ovog razgovora s Delimustafićem, kasnije će izjaviti: "Tada smo Dautbašić i ja rekli da smo zatečeni ovim prijedlogom i, ako se bude šta obrazovalo, onda treba jasno definisati zadatke te jedinice, koja mora biti u sastavu MUP-a, raditi po propisima, na šta je Delimustafić rekao da razmislimo i požurimo sa prijedlogom".

    Već početkom rata u RBiH u centru Sarajeva dogodio se prvi zločin, poznatiji kao zločin u Velikom parku. Bila je to prva akcija "jedinice za specijalne zadatke", čije će ime javnost nekoliko godina poslije izgovarati sa strahom i zebnjom - "Ševe".

    Dana 22. aprila 1992. godine u sarajevskom naselju Dobrinja došlo je do pucanja gusjenice na transporteru srpske JNA u kojem su se nalazili vojnici rezervnog sastava te vojske: Milivoje Lalović, Đorđe Bjelica, Zoran Marković, Dragomir Đerić, Stevan Đokanović, Vlajko Golubović, Nedeljko Vujičić i Miladin Vukmanović. Odmah su kao agresorski vojnici uhapšeni od strane dva policajca PU Novi Grad u Sarajevu i, nakon lokalnih peripetija, sprovedeni prema Domu policije u centru Sarajeva.

    Na putu prema njihovom novom odredištu presreće ih lokalni kriminalac, "Jukin" vojnik Davor Matić, zvani Žmiro, koji skupa s nekoliko pomagača preotima ratne zarobljenike i kroz neko vrijeme transportuje ih do Doma policije, gdje je, inače, bila baza komande Specijalne jedinice MUP-a RBiH i njenog komandanta Dragana Vikića. I ovdje počinje problem... Vikić je uputio Matića u sarajevski CSB - kojim tada rukovodi Bakir Alispahić - i Matić zaista kreće prema zgradi CSB-a da preda ratne zarobljenike. Na tridesetak metara od Vikićeve baze susreće čovjeka koji će iz ratnog Sarajeva izaći kao najsvirepiji ubica MUP-a RBiH - Nedžada Herendu, zvanog Brko. Herenda, u pratnji tri osobe, otvara vatru iz oružja i likvidira sve ratne zarobljenike. Potom hladnokrvno i zlikovački, po SS principu, Herenda uzima pištolj i, hodajući od leša do leša zarobljenika, puca u one koji su davali znake života. Ubija ih sve!

    Istraga o ovom zločinu pokrenuta je 22. marta 2001. godine. Nedžad Herenda od oca Alije, po zanimanju VK vozač, otac dvoje djece, nalazi se izvan BiH. Za njim nikada nije raspisana potjernica od Tužilaštva BiH iako je ovaj predmet ratnog zločina odavno razjašnjen na nivou ko je ubica ovih ratnih zarobljenika. O ovim vojnicima će po povratku iz zarobljeništva u Lukavici, na prvoj slobodarskoj sjednici Predsjedništva RBiH, govoriti i predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović.

    "Ševe" su se, nakon zločina u Velikom parku, povukle u svoj mrak. Prema svjedočenju pripadnika AID-a, "Ševe" su, u međuvremenu, vršile snajperska djelovanja po srskim naseljima, ubijajući, prema Herendinom priznanju, babe i žene u crnini na Grbavici, ali su "Ševe" snajperisale i po onim predjelima koje je kontrolirala ARBiH; ubice su sarajevskih Romea i Julije - mladog para koji je krenuo preko Vrbanja mosta, gdje su brutalno likvidirani, dok je za likvidaciju, radi medijske senzacije na CNN-u, optužena četnička strana; ubice su i francuskog pripadnika UN-a, isto radi optuživanja četničke strane...

    Čitav zločinački put "Ševa" obilježen je svirepim i, uglavnom, politički motiviranim ubistvima, koja su trebala poslužiti u svrhu zaštite tadašnje politike i užeg kruga saradnika, koji su, kao, naprimjer, Bakir Alispahić, imali ekonomske ciljeve na kurentnom tržištu gladnog, ratnog Sarajeva.

    Naravno, u svjetlu aktivnosti KOS-ovih oficira ubačenih u vrh države BiH Fikreta Muslimovića, Envera Mujezinovića, Nedžada Ugljena, Seada Rekića, treba posmatrati i sudsku izjavu francusko-srbijanskog obavještajca Jugoslava Petrušića, koji je ustvrdio da se dio "Ševa" ubacio direktno iz KOS-ovog centra za obuku u Nišu, što se poklapa s činjenicom da je upravo odatle stigao "Ševin" ubica Dragan Šošić, kojeg je vlast nagradila za vjerno služenje mjestom šefa sigurnosti Centralne banke BiH, gdje i danas čeka svoje procesuiranje za brutalna ubistva.

    Ugljenove bilješke

    Komandant "Ševa" i veza s njihovim političkim šefovima bio je Nedžad Ugljen, dugogodišnji obavještajac, upleten u mnoge zločine počinjene pod okriljem Službe.

    "Asim Dautbašić mi je rekao, ideš sa mnom u specijalnu jedinicu... Ja sam kroz selekciju lica koja su se javljaja u specijalnu jedinicu krišom odlagao zabilješke i pribilješke o ljudima za koje sam cijenio da su nekih jačih sposobnosti, da mogu nešto uraditi. Tako sam odabrao "Ševe"", prisjećao se Nedžad Ugljen u svojoj službenoj izjavi na okolnosti istrage o teroristima iz jedinice "Ševe".

    Kao osoba zadužena za djelovanje i tajnost "Ševa", Ugljen je znao da takvu jedinicu neće moći finansirati, opremati i voditi kroz legalne kartone pripadnika MUP-a pa je spisak "Ševa" držao zapisan u svesci, kao i količine novca i drugih sredstava koja im je davao za izvršavanje najbrutalnijih ubistava i podmetanja.

    "Ja nisam dopustio da imena ljudi ovdje ulaze u MUP, jer MUP nije samo SDB. U MUP-u je i policija i kriminalistika itd, a MATFIN sve obrađuje... Neću da mi se zna ko su mi ljudi u "Ševama". Zbog toga sam ja tražio novčana sredstva i njima na potpis davao platu", zaključio je Ugljen, obrazlažući način potpore terorističke jedinice "Ševe".

    Kako su ubijeni supruga Sefera Halilovića i njen brat

    Najpoznatiji i najbrutalniji zločin koji su počinile ubice iz "Ševa" pod komandom MUP-a RBiH, po političkom naređenju svojih šefova, jeste atentat na čitavu porodicu Halilović, prilikom čega su htjeli likvidirati načelnika Glavnog štaba ARBiH Sefera Halilovića i njegovu čitavu porodicu i prilikom čega su ubijeni Halilovićeva supruga i njen brat.

    Plan i umišljaj za atentat na Sefera Halilovića i njegovu porodicu napravljen je 9. juna 1993. godine, a razrađen je 14. juna 1993. godine da bi za njegovo izvršenje bilo zatraženo usmeno naređenje 3. jula 1993. godine. Samo dan poslije Sefer Halilović upozoren je da napusti RBiH ili mu se više neće garantirati život. Ostao je u Sarajevu i 7. jula 1993. godine eksplodirala je bomba na terasi našeg porodičnog stana.

    Uskoro nakon izvedenog atentata s tragičnim posljedicama Sarajevom su se počele širiti sumnje da je "granata na Seferovom balkonu, zapravo, postavljena bomba", "ispaljeni RPG ili maljutka iz susjedne zgrade" te još nekoliko varijanti, što se namjerno činilo da bi, kao i kod svakog zločina, bilo ispleteno toliko priča koje će zamutiti istinu i istragu potpuno omesti sa potrebnog pravca.

    Osjetivši potrebu da o tome nešto kaže, Seferu Haliloviću uskoro se telefonom javio Alija Izetbegović: "Vidi, Halile, po gradu se svašta priča, ima nekih priča da su to čak uradili neki naši ljudi, ali ja bih volio da to čujem od tebe, šta ti misliš?"

    Sefer mu je, sam obišavši mjesto zločina te nakon razgovora s drugim artiljercima i svjedocima, rekao: "Predsjedniče, mislio sam da dijelim sudbinu našeg naroda i da je smrt moje rahmetli supruge i njenog rahmetli brata dio toga. Kako vrijeme odmiče, čini mi se da nisam u pravu!" Izetbegović je rekao da će tražiti da se to ispita i da to "urade ovi iz MUP-a".
    zlocini- 82325 - 07.02.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (4)

    O muslimanskom viteštvu


    Čitam komentare nekih šupaka, poput onoga da to nije bilo strašno biti zarobljen, te onog iz "viteške" BiH. Prema njegovoj priči oni nisu ubijali zarobljenike. Meni se smuči od njih i od njihovog viteštva, jer su gdje god su imali priliku zatrli sve što je srpsko, a nakon 13. novembra i hrvatsko...

    Imao sam (ne)sreću da obđem čitavu liniju od Hrasnice, preko Sokolović kolonije do Butmira i vidio sam to njihovo "viteštvo" na djelu - najprije u Sokolović koloniji gdje su zauvijek zatrli Laloviće, jednu divnu familiju za koju sam i lično bio vezan.

    U Hrasnici su isto uradili i sa Mandićima, samo zato što je jedan njihov pripadnik bio član SDS-a, i neki ministar. Uvjek se sjetim riječi one jadne babe Mandić koja mi je jednom prilikom rekla:

  • "Idi Filipe, misli na svoju dijecu, pusti nas starce!"

    Tu su noć su zapalili kuću strica Mandića, koji je izgorio u toj vatri.

    Ja se iskreno izvinjavam porodici Mandić ukoliko oni imaju neku drugu informaciju, ali ja sam bio tu kad je kuća gorjela.

    Filip
  • zlocini- 81976 - 28.01.2013 : Stevica Kovacevic - best (0)

    Vukanović Srđan


    Podržavam sve ovo što radite i svaka vam čast! Interesuje me da li neko zna za sudbinu Vukanović Srđana, rođenog 1970. godine u Podgorici. Čuo sam da je teško ranjen na Dubrovačkom ratištu. Ako neko nešto zna neka mi se javi na telefon O63 8130532, Kovačević iz Beograda.
    zlocini- 81973 - 28.01.2013 : - best (0)

    Rakić Rajko


    Stalno čitam ovu stranicu i sve pohvale sa moje strane. Interesuje me da li neko zna za sudbinu Rakić Rajka iz Novog Grada, opština Odžak. Unapred zahvalan.
    zlocini- 80563 - 13.12.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Šokantno svjedočenje za 'Pečat'


    Šokantno svjedočenje za "Pečat": Vidio sam odsječene ljudske glave! Izvor: RTRS

  • "Kao Srbin nisam mogao vjerovati da u Sarajevu može biti zločina. Ostao sam u gradu kada je počeo rat, gdje i sada živim", riječi su Srbina koji je rat proveo u Sarajevu.

  • "Međutim, ono što sam doživio već prvih mjeseci rata uvjerilo me da sam grdno pogriješio, ali bilo je kasno jer nisam mogao izaći iz grada. Sarajevo je bilo blokirano iznutra, a ne izvana."

    U nastavku iskaza svjedok sarajavske ratne drame kazao je da je za potrebe tzv. Armija muslimanske BiH pravio bombe u fabrici "Vaso Miskin Crni" u Sarajevu, gdje je radio kao metalostrugar. To ga ne čini ponosnim, ali mu je to spasilo život.

    Potvrdio je da je sredinom maja 1992. godine u koritu Miljacke kod Alipašinog mosta vidio sedam nagorjelih tijela vojnika JNA, upravo na mjestu gdje je nedavno pronađena masovna grobnica srpskih civila. Svjedočio je i da je u dva navrata, u jesen 1992. godine, u napuštenim halama Fabrike "Vaso Miskin Crni" vidio leševe, najvjerovatnije srpskih civila, sa crnim kesama na glavi.

  • "U aprilu 1993. godine izjutra rano krenuo sam na posao. Kod zgrade opštine Novi Grad, preko puta RTV Doma, stao mi je jedan automobil. Vozač mi je ponudio da me poveze, pristao sam. Znao je da radim u fabrici "Vaso Miskin Crni" što mi je izazvalo sumnju. Zamolio sam ga da stane na raskršću kod Socijalnog, ali me on povezao dalje i stao kod Crkve Svetog Preobraženja u Pofalićima. Tu sam na crkvenim vratima vidio okačene tri ljudske glave, prizor od kojeg mi se krv sledila" - rekao je, u svom svjedočenju za "Pečat", Srbin čiji identitet iz razumljivih, bezbjednosih razloga ne otkrivamo.

    Govorio je o hapšenju i odvođenju Srba s ulice od strane uniformisanih grupa. Jednom prilikom su i njega pokupili s ulice, nabacili mu crnu kesu na glavu, strpali u kombi i povezli u nepoznatom.

  • "Skinuli smu mi kesu i uperili bateriju u lice. Stajao sam pored jedne velike rupe. Vidjelo se da je tek iskopana, pored sam vidio tragove od guma velikih mašina. U rupi gomila leševa, ne znam broj. Dijete, prvo sam vido dijete četiri - pet godina, odsječene mu ruke i urezan krst na grudima dječijim, jezivo" - završavajući iskaz potvrdio je da je ta rupa s leševima sigurno u sarajevskom naselju Pofalići.

    Poručio je, na kraju, da Srba praktično nema. Oni koji su ostali, poput njega, čekaju da prodaju imovinu i napuste Grad.

    Šokantni video možete pogledati na stranici na koju možete otići ako kliknete ovdje.
  • zlocini- 80113 - 02.12.2012 : Mmmmmm Sarajevo - best (0)

    Zločin u Silosu


    Moj otac, majka, dva strica, dva ujaka, ujna, tetak, djed su bili u logoru Silos u Tarčinu. Tatu mi je tukao njegov najbolji prijatelj sa kojim je popio i pojeo koliko je težak. Ja sam ranjen u nogu, prvi komšija iz pištolja je pucao u mene. Takozvani HOS mi je došao u kuću i tražio tatin pištolj i stavio mi nož pod vrat da me zakolje a ja sam tadA imao samo sedam godina.

    Ništa muslimani nisu radili to cjeli svjet priča a niko ne vidi šta se dešavalo sa našom braćom u Sarajevu i logorima po Sarajevu krenuvši od Silosa pa nadalje...

    Poštovani prijatelju,

    bilo bi mnogo bolje da si napisao i imena, ovaj članak bi mnogo bolje izgledao. Nema smisla kriti to kada ja već na osnovu spiska zatvorenika u silosu mogu da znam kako se prezivaš. Ovo je samo prijateljski savjet jer mislim da ne treba ništa kriti, istina treba da se zna!

    Pozdrav, Željko Tomić
    zlocini- 79945 - 26.11.2012 : Stari Blizo - best (1)

    Tajna sarajevskih zločina: kopanje istine


    Poslije odgledane ove emisije, postavlja se, samo po sebi, nekoliko pitanja. Ja ću postaviti dva-tri:

  • Šta to rade prestavnici Republike Srpske u Zajedničkim organima BiH?
  • Treba li Predsjednik Republike Srpske da se poslije ovih priča ogluši o svemu što su iznijeli učesnici emisije?
  • Treba li Predsjednik da pozove na odgovornost i smijeni one koji zastupaju Republiku Srpsku u zajedničkim organma o koje - kakvim institutima, koji su tamo samo zbog dobre plate?

    Baš zbog ove emisije, pozivam sve, u prvom redu ljude da pomognu porodicama pobijenih Srba u Sarajevu. Ne želim da komentarišem o učesnicima ove emisije. To prepuštam onima koji bolje poznaju okolnosti koje su se dešavale u Sarajevu od između 1992. i 1995. godine:

    Pogledajte i vi. Pozdrav Stari.

  • zlocini- 78206 - 17.10.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (1)

    Crnogorci i hrvatski zločini nad njima


    zlocini- 77614 - 29.09.2012 : Beco SC - best (1)

    Re: Zločin nad Srbima u Sarajevu


    Ništa nije čudno kada glupani kao što je, u ovom slučaju, Milan Mandić rade na istraživanju zločina nad Srbima. Zamislite, čovjek radi na istraživanju zločina i da li iz neznanja (gluposti) ili namjerno napravi neoprostivu grešku za posao koji radi. Odmah bih mu dao otkaz!

    Naime, Mandić kaže:

    "Mi imamo svjedoka čovjeka, nećemo mu spominjati ime radi njegove sigurnosti koji je vozio pobijene Srbe na smetljište kamionom."

    Pored nepismenosti dotičnog u navednoj rečenici krije se glupost, ili nešto što je namjerno učinjeno. Neće pominjati ime svjedoka radi njegove zaštite, a rekao je da je vozio ubijene na smetljište! Pa taj posao nije radilo 100 ljudi! To je moglo da bude najviše 4-5 osoba. I nisu na svim smetljištima skrivani leševi. On direkto otriva identitet svjedoka i mjesto gdje su žrtve sakrivene. Poslije оvakve rečenice taj svjedok će biti pronađen od strane onih koji su bili umiješani u zločine, nakon čega će da mu se nešto nepredviđeno dogoditi ili će ga naprečac uhvatiti zaborav.

    Mnogi iz "nevladinih" organizacija ovakvim potezima šalju signale drugoj strani šta treba činiti! Nije čudo što premještaju grobnice.
    zlocini- 73809 - 11.09.2012 : Zoka Hadžići - best (5)

    11. septembar


    Gledam danas u našim medijima priče o tragičnom događaju u Americi, kada su do temelja srušene svima dobro poznate "kule bliznakinje".

    Međutim, ni jedno, ama baš ni jedno sredstvo informisanja ne objavi da je danas godišnjica bjesomučnog bombardovanja srpskih naselja oko Sarajeva tokom 1995 godine. Naime, 11. septembra 1995. godine NATO avioni su puna 24 sata bomardovali srpska naselja i položaje VRS u okolini Sarajeva. I danas, 17 godina nakon tog nemilog događaja, moji prijatelji se još uvijek razboljevaju od razno-raznih oblika karcinoma. A naši mediji ćute li ćute.


    Zoka,

    Hadžići su bili jedan od primarnih ciljeva NATO bombardovanja. U nastojanju da se u Bosni nikada ne obnovi Vojna industrija, Amerikanci su Remontni zavod gađali sa bombama punjenim osiromašenim uranijumom. Međutim, ako se malo boje pogleda, ovo će imati daleko gore posledice na muslimane nego na nas Srbe. Zbog tog bombardovanja Sarajevo je danas zagađen grad, ali se o tome ćuti.
    zlocini- 73492 - 03.09.2012 : Stari Blizo Blizo - best (0)


    Amor Mašović tražio mrtve Srbe za razmjenu

    Preuzeto iz "Glas Srpske" 19. 12. 2011, autir Slobodan Puhalo

    DOBOJ - Predsjednik Komisije za traženje i razmjenu nestalih i zarobljenih lica Amor Mašović često je dolazio u logor "Viktor Bubanj" i uzimao brojno stanje logoraša. Kome je podnosio izvještaj ne znam.

    Rekao je to "Glasu Srpske" ratni sudija porotnik u Okružnom vojnom sudu u Sarajevu Marko Mikerević, koji je prije nekoliko godina tužiocima koji vode istragu o zločinima u kasarni "Viktor Bubanj" u Sarajevu dao svoj iskaz.

    Jednom prilikom stražari su pitali Mašovića treba li mu Srba. On je odgovorio da su mu potrebni, ali mrtvi Srbi. Nisam vidio da je neko tamo ubijen i da mu je predat sa onima koji su stradali u miniranom šljiviku u krugu logora. U razgovoru sa povjerljivim ljudima saznao sam da je ubijanje logoraša radi razmjene mrtvih vršeno u opljačkanoj klaonici ubijenog mesara Joce Neškovića u ulici Blagoja Parovića - svjedoči Mikerević.

    Kaže da niko od sudija Okružnog vojnog suda u Sarajevu, koji je u vrijeme rata radio u kasarni "Viktor Bubanj" ne može svijetla obraza da izađe pred sud javnosti kada je riječ o suđenju zarobljenim Srbima.

    Mikerević pominje proces Sretku Damjanoviću, koji je osuđen na smrtnu kaznu zbog navodnog ubistva braće Blekić i proces Branislavu Eraku, kome je odmjerena ista kazna zbog navodnog silovanja muslimanki u objektu "Kod Sonje" u Vogošći.

    Tokom 1992. godine Alija Izetbegović često je putem medija pozivao Srbe da se vrate u Sarajevo i da im on garantuje slobodu. Tako su se iz Vogošće za Sarajevo "fićom" uputili Branislav Erak i Sretko Damjanović. Čim su stigli, odmah su uhapšeni, optuženi i osuđeni na najstrože kazne. Smrtnu kaznu za Damjanovića potvrdio je čak i Viši sud u Sarajevu - prisjeća se Mikerević.

    Mikerević je kao sudija porotnik tražio da se kazne ne izvrše do završetka rata, pa je uslijedilo obnavljanje sudskog postupka i pretvaranje smrtne kazne u 20 godina zatvora.

    Dalja sudbina Damjanovića i Eraka nije mi poznata, ali znam da su se poslije rata braća Blekići pojavili živi i zdravi. Za vrijeme rata nisu bili u Vogošći, već su po izbijanju ratnih sukoba otišli u Srbiju. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma vratili su se u Vogošću - ističe Mikerević.

    Suđenja su, prema njegovim riječima, bila prave lakrdije, jer se Srbima sudilo po jednom, a muslimanima i Hrvatima po drugom zakonu.

    Srbima je presuđivano po u ratu ustanovljenom zakonu u kojem su bile i smrtne kazne, a muslimanima i Hrvatima po zakonima SFRJ, gdje je najveća kazna bila dvadesetogodišnji zatvor - priča Mikerević.

    Mekenzi

    Mikerević dodaje da je interesantno podsjetiti da je u sudski režirani "slučaj Erak" uvučen i komandant mirovnih snaga u u BiH general Luis Mekenzi.

    Pod prisilom na sudu Erak je morao da izjavi da je "Kod Sonje" dolazio i Mekenzi i da je i on navodno silovao muslimanke. Poslije toga muslimanske vlasti u Sarajevu u UN i u Hagu podigle su optužnicu protiv Mekenzija. UN su odbacile optužbe kao neosnovane, ali je kasnije pod pritiskom, Mekenzi ipak smijenjen - kaže Mikerević.
    zlocini- 71765 - 17.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Namješteni procesi zarobljenim Srbima


    Dovoljno je bilo da te muslimani zarobe kao Srbina i eto gomile dokaza da si ratni zločinac!!! U ovom procesu je osuđena na 4 godine i jedna žena koja se zove Nada Tomić a da čak nije bila ni prpadnik VRS. Njena krivica je što je došla iz srpske Vogošće i što je poznavala ove srpske vojnike! Sramno!!!


    Fokus: 27. 12. 2009. godine

    Samo se u romanu Franca Kafke "Proces" i montiranim sarajevskim sudskim postupcima moglo dogoditi da živi postanu mrtvi i da laž postane istina. Dogodilo se to u slučaju Sretka Damjanovića iz Vogošće, kod Sarajeva, koji je osuđen na smrt zbog genocida jer je navodno ubio dvojicu braće - Asima i Kasima Blekića i zaklao Ramiza Kršu.

    I dok se čekalo na izvršenje sudske presude u februaru 1997. godine, novinar Rojtersa pronalazi žive i zdrave braću Blekiće u njihovoj kući u Vogošći. Na pitanje novinara da li im je poznato da je njihov komšija Sretko Damjanović osuđen na smrt i zbog čega, Kasim je potvrdno odgovorio: "Ćuo sam da me je zaklao". Ovo "senzacionalno" otkriće bilo je povod advokatu Branku Mariću da podnese zahtjev za obnovu postupka zbog novonastale situacije i novih dokaza.

    Međutim, Vijeće trojice Kantonalnog suda, kojim je predsjedavala sudijinica Dženana Latić, odbacilo je zahtjev kao neosnovan.

    Prema izvještaju koji je 15. juna 1997. objavilo sarajevsko "Oslobođenje", advokat Marić je u zahtjevu podsjetio da je Damjanović još u fazi istrage proglašen krivim za ubistvo braće Blekića kao i za to da je zaklao Ramiza Kršu, a sada se ispostavilo da je nevino osuđen.

  • Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, na području Vogošće u Sarajevu pronađeni su živi i zdravi braća Blekići - nevedeno je u zahtjevu za obnovu postupka, a što se tiče optužbi da je Damjanović zaklao Ramiza Kršu, advokat Marić je podsjetio da se za isto krivično djelo vodi istraga protiv 154 lica srpske nacionalnosti u Kantonalnom sudu u Sarajevu.

    I ono što je još skandaloznije, rješenjem KI 3085/9 Okružno vojno tužilaštvo u Sarajevu za navodno klanje Ramiza Krše pokrenulo je istragu protiv Mire Vukovića i Bože Jeftića. Tako ispada da je u sasvim različitim istragama i predmetima za jedno te isto ubistvo okrivljeno 157 lica srpske nacionalnosti, s tim što je jedino Damjanović osuđen na smrt.

    Viši javni tužilac Domin Malbašić dao je saglasnost za obnovu postupka, ali je odmah potom smijenjen, a na njegovo mjesto izabran je Mustafa Bisić, koji je zastupao optužnicu i na prethodnom postupku 1993. godine. Bisić je povukao saglasnost, uz obrazloženje da ono nije u skladu sa zakonskim propisima i načelom legaliteta.

    Vijeće je prihvatilo ovaj prijedlog uz obrazloženje da je Damjanović oglašen krivim za djela za koja je za svako pojedinačno utvrđena smrtna kazna, a da ubistvo braće Blekića ulazi u činjenični opis krivičnog djela genocida.

  • Nakon uvida u istražni predmet o istrazi od 154 lica tačno je da se ubistvo Krše stavlja na teret Miri Vukoviću i Boži Jeftiču. Istraga o tom predmetu još nije gotova i ne zna se ni približno kada ćče biti okončana jer se sumnja da su lica koja su ubila Ramiza Kršu nalaze na području Republike Srpske, a Damjanović je prvosnažno osuđen za ovo djelo - navedeno je u odluci ovog suda.

    U međuvremenu je došlo do izmjene Krivičnog zakona Federacije BiH tako što je odredba o smrtnoj kazni zamijenjena robijom od 40 godina. U februaru 1998. godine, kada je na osnovu Dejtonskog sporazuma u BiH uspostavljen Dom za ljudska prava, oba osuđenika na smrt podnijela su zahtjeve da im se preinači kazna i isplati novčana odšteta za pretrpljeni strah. Smrtna kazna je ukinuta, a Dom za ljudska prava izdao nalog da se jedino Damjanoviču isplati odšteta od 15. 000 maraka.

    Tako je pod pritiskom međunarodnih i domaćih predstavnika u Domu za ljudska prava došlo do obnove sudskog procesa dvojici osuđenika na smrt, tako što su predmeti razdvojeni.

    Na obnovljenom postupku protiv Sretka Damjanoviću, 22. februara 2001. godine, svjedočila je Nada Tomić, koja je energično odbacila raniju izjavu o tome da je Damjanović s još nekim ljudima pljačkao prazne kuće, učestvovao u čišćenju sela Krše i zaklao Ramiza Kršu.

  • Morala sam to lažno svjedočiti protiv Damjanovića i sve ono što su od mene tražili jer nisam mogla izdržati svakodnevne batine, mučenja i poniženja kojima sam bila izložena sve vrijeme koje sam provela u sarajevskim kazamatima od dana hapšenja do izlaska na slobodu - rekla je Tomićeva.

    Konačno, 15. aprila u sudnici se pojavio i "zaklani" Asim Blekić, koji je već na početku iskaza pred Sudskim vijećem priznao da je Damjanovića poznavao jer su radili zajedno, ali je negirao da ga je tokom rata viđao u svom selu Ugarsko, gdje je živio i koje je bilo pod kontrolom Armije BiH. On je takođe svjedočio da su stanovnici iz sela Krše izbjegli na teritoriju pod kontrolom Armije BiH i da je u sukobima poginulo samo nekoliko ljudi, među kojima su bili Ismet i Fudo Kršo.

  • Kasnije sam čuo da je poginuo i Ramiz Kršo - izjavio je Asim Blekić na suđenju dok je njegov brat Kasim, koji je takođe bio navodna žrtva Sretka Damjanovića, poginuo nesrećnim slučajem 1997. godine.

    Na ročištu od 17. jula 2001. saslušano je sedam svjedoka iz okoline Vogošće, ali niko od njih nije prepoznao Damjanovića kao počinioca bilo kojeg djela koje mu se stavljalo na teret.

    Ključni svjedok na obnovljenom suđenju, 6. marta 2002. godine, kao i na onom iz 1993. godine bio je Mirsad Ljevo. Međutim, za razliku od prvobitnih iskaza koji su bili presudni za donošenje presuda kada je rekao da je viđao Damjanovića dok je kao zarobljenik kopao rovove i izvlačio tijela poginulih srpskih boraca na prvoj liniji, ovog puta Ljevo je kategorički tvrdio da tokom 1992. godine nikad i nigdje nije vidio Damjanovića osim u sudnici 1993. godine.

    Ne samo da se radi o montiranim procesima iz rata nego su opstrukciju prava i pravde nastavili kantonalni tužioci i sudovi.


    Sretko Damjanović osuđen na 9 godina i pušten iz pritvora

    Izricanjem zatvorske kazne u trajanju od 9 godina, danas je na Kantonalnom sudu Sarajevo okončan obnovljeni sudski proces protiv Sretka Damjanovića, okrivljenog za ratni zločin protiv civila, odnosno postupanje suprotno Ženevskoj konvenciji o zaštiti civila u međunarodnim sukobima i Protokolu uz Konvenciju.

    Sud je, prema obrazloženju predsjedavajućeg Sudskog vijeća, sudije Gorana Orašanina, nedvojbeno utvrdio Damjanovićevu krivicu po dvije tačke optužnice; da je kao pripadnik Vojske RS-a u oktobru 1992. na lokalietu Vogošće (sarajevsko predgrađe), zajedno sa svojim bratom Nenadom i Borislavom Herakom imao namjeru lišiti života Rešada Bešliju, koji je nakon izvođenja na Žuć u oktobru 1992. godine uspio pobjeći. Osim toga, Damjanovićeva krivica se tiče i fizičkog maltretiranja i nanošenja povreda Ademu Skobanoviću, civilu bošnjačke nacionalnosti zatočenom u "Bunkeru" u blizini zloglasnog restorana "Kod Sonje".

    Preostale tačke optužnice, koje se tiču krivičnih djela s genocidnim obilježjima, a koje se odnose na Damjanovićevo navodno sudjelovanju u "etničkom čišćenju" sela u općini Vogošća i progonu Bošnjaka s tog područja, ostale su nedokazane, iako je bilo indicija da je okrivljeni odgovoran za nestanak Zahide Bešlija (Rešadove majke).

    Stoga je Damjanović oslobođen optužbi iz ovog dijela optužnice, kao i tačaka optužnog akta kojima su mu stavljani na teret - ubistva bračnog para Alomerović čija su tijela ekshumirana u vogošćanskom selu Uglješići, te još trojice civila iz porodica Kršo i Piknjač, kao i silovanje dvije djevojke bošnjačke nacionalnosti pritvorene u restoranu "Kod Sonje". Niko od saslušanih svjedoka, kako je rečeno, nije mogao sa sigurnošću potvrditi navedene tužbene navode, pa je presuda utemeljena samo na pouzdanim dokazima i djelimično na priznanju okrivljenog.

    Sud je, istovremeno, donio odluku o Damjanovićevom puštanju iz pritvora u kojem je on proveo nešto duže od devet i po godina.

    Inače, na prethodnom suđenju pred Okružnim vojnim sudom Sarajevo Damjanović je početkom 1993. godine zajedno s Borislavom Herakom, koje su u jesen 1992. godine uhapsili pripadnici Armije BiH na kontrolnom punktu prema Rajlovcu, osuđen na smrtnu kaznu. Nakon reforme Krivičnog zakonodavstva FBiH te su presude preinačene u kazne dugotrajnog zatvora od po 40, a potom na po 20 godina.

    Nakon žalbe Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu suđenje u predmetu "Damjanović" obnovljeno je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. U međuvremenu, Domu se žalio i spomenuti Borislav Herak, ali je njegova žalba odbijena i on se nalazi na odsluženju dvadesetogodišnje zatvorske kazne u KPZ Zenica.

    Devet i po godina robije jer je "imao namjeru" lišiti života nekoga ko je pobjegao i zbog "fizičkog maltretiranja i nanošenja povreda" jednom licu?
  • zlocini- 69452 - 16.05.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (1)

    O ratnim drugovima i neprijatelju


    Nisam bio u Vogošći, tad u redovnoj vojsci, Ćilipi, Glavska, Čepikuće ali sa nesposobnom JNA, zlo koji su to debili zlo!! Bili su mi drugovi Orlovi kpd Brneta, Nebojša, Vaske... Ratovali smo zajedno u Zapadnoj Slavoniji, zatim Crni na minobacaču, Jenki, Mališa, možda se sećaš njih...

    Ovde često srećem Jovu iz Šekovića. Bio je kod Pelemiša. Diverzanti.

    Pitao bih te i da li znaš nešto o pogibiji moga druga Tome Veljančića? Niži, plav momak. Sarajlija. Bio je naš Zvezdaš, dosta smo se družili i ranije dok smo putovali svuda sa Zvezdom.

    Čičolina je bila i tu, a i na Olovu i Trnovu... Svuda. Ja bio samo na Goraždu. Nisam non-stop ratovao. Vraćao sam se u normalu. Al' opet pukne čovek! Uvek je bilo tako kod Srba. Uvek borci popišani od gnjida. Uvek brate, takvi smo mi...

    Ej, brate Bylijama spomenik na Tašu. Kleči u Potočarima, a ništa za Skelane i Kravicu?

    I ja sam brate kukao za Englezima na Kosovu. I beše ih na Đakovici i Košarama. Jednu SAS-ovu ekipu pocepali klinci, redovna vojska 78/79 godište. A američke "Foke" na Đakovici poklaše četu Leskovčana, sve do jednog. Kasnila 63. padobranska.

    I vas VBR osakati, francuske haubice.

    Veruj, bilo mi je lepo kad se tukoh protiv celog sveta. Kažem klincima: "Opušteno sine ne mogu nam ništa!" Mogu samo da nas ubiju. Nasmejemo se i krljaj! Obožavao sam klince ponosili bi se i vi sa njima.

    O Rusima, brate, da i ne pričam. Za njih sam Lepa Brena! Jasno mi beše šta snađe Hitlera. Vidi da li znaš nekog od navedenih momaka!

    Pozdrav
    zlocini- 57603 - 21.12.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ratni zločini


    21. 12. 2011. 11:05h đ Srna

    U Sarajevu ubijeno najmanje 8. 255 Srba


    Najmanje 8.255 Srba ubijeno je u Sarajevu od 1992. do 1995. godine, popisao je Institut za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku iz Beograda.

    Osim toga, još 860 osoba vodi se kao nestalo. Iz Instituta navode da je mogućnost greške u popisu tri odsto i da se spisak još proverava.

    Saradnici Instituta podatke su prikupljali preko svedoka koji su bili po logorima, ljudi koji su živeli u Sarajevu sve vreme i članova porodice koji su preživeli zločine, a tamo gde su pobijene čitave porodice, svedočili su njihove komšije i prijatelji.

    Jedan od saradnika Instituta Strahinja Živak rekao je da se spisak još proverava i da će za svaku žrtvu sadržavati ime i prezime, godinu rođenja i smrti.

    "U tako velikom spisku može biti oko tri odsto greške, zato što su neki ljudi posle razmenjeni ili pobegli iz logora, a mi te kasnije podatke nismo našli. Dakle. Moguće su greške, ali 97 odsto podaci su provereni i tačni", rekao je Živak za "Novi reporter".

    On je najavio da će uskoro biti objavljena knjiga "Srpska stratišta Sarajeva".
    zlocini- 57602 - 21.12.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ratni zločini


    21. 12. 2011. 08:14h đ Nezavisne novine

    Odbio da strelja Srbe pa završio u logoru "Silos"

    Konjičanin Sakib Balić (42), koji je u proteklom ratu bio pripadnik hrvatskih odbrambenih snaga (HOS), tvrdi da je odbio naređenje da strelja sve srpske civile u selu Ferhatlije kod Pazarića, te da je zbog toga nekoliko meseci zajedno sa svojim saborcima boravio u zatvorima i logorima Armije BiH.

    Ozloglašeni logor "Silos"

    Balić tvrdi da je bio zatvoren u "Silosu", "Čelebićima" i OŠ u Konjicu. Kaže da su ga mučili elektrošokovima i da je bila spremna njegova likvidacija.

    Prema svedočenjima Balića i meštana Srba iz ovog sela, koje su posetile "Nezavisne", zločin u selu Ferhatlije desio se u leto 1992. kada je ubijen meštanin Špiro Bratić a njegova sestra Velinka više puta izbodena nožem, od čega je i preminula.

    Balić tvrdi da se u ovom selu desilo i nekoliko silovanja Srpkinja: "Bio sam u HOS-u od početka rata u Hrvatskoj i kada se počelo pucati u BiH, poslali su nas kao ispomoć. Noć pre napada i 'čišćenja' Ferhatlija otišao sam u kuću u kojoj su bili žene i deca i kazao Srbima: 'Ljudi, sklonite se. Ubiće vas ustaše i muslimani. ' Upozorio sam ih jer je naređenje bilo da svi srpski civili budu poubijani", kazao je Balić, a već dan nakon njegovog upozorenja u Ferhatlije je poslana jedinica HOS-a sa kojom je bio i on.

  • Krenuli smo u akciju, a pre toga sam se napio. Mislio sam neće nikoga biti u selu jer sam ih upozorio. Dođemo na put i izleti čovek i pita: "Šta vi radite u mojoj ulici?" Njega je tad ubio jedan bojovnik, a sestru mu je jedan pripadnik HOS-a izbo nožem.

    Tu su nas odmah uhapsili iz Vojne policije 9. brdske brigade Armije BiH kojom je komandovao Nezir Kadić. Mi iz HOS-a sve vreme bili smo pod komandom 9. brdske brigade i Armije BiH. Očigledno je bila nameštaljka da nam se osvete što nismo izvršili streljanja.. . Zatvoreni smo samo jer nismo želeli da počinimo zločin. Zločina je bilo, ali neka odgovaraju oni koji su krivi", kaže Balić, istakavši da o svojim saznanjima nije razgovarao sa istražiteljima, ali da se ne krije i da ga mogu kontaktirati.

    Hapšenja zbog ratnih zločina: SIPA u akciji

    U Ferhatlijama kod Pazarića retki su meštani Srbi koji i dalje žive tu, i nerado govore o zločinima. Pre rata su živeli Srbi i Bošnjaci.

    "Sve se raselilo, uglavnom u Ameriku. Ja nigde nisam ni išao. Imam čist obraz. Ja sam da se sazna istina i to sam rekao i inspektorima SIPA. Ima sada puno laži. Ja sam bio u "Silosu". Međutim, prvi ću svedočiti za jednog od uhapšenih da mi je valjao", kazao je meštanin Ferhatlija, koji nije želeo da mu se objavi ime.

    Nermin Mangić Manga, jedan od ratnih čelnika Vojne policije u Konjicu, ističe da će nakon hapšenja čelnika civilne i vojne vlasti u Hadžićima mnoga dešavanja početi da se otkrivaju.

    Spasilac ili saučesnik?: Sakib Balić

    "Čim SIPA počne ozbiljno da radi svoj posao odmah se mnogi uspaniče i tresu od straha. Sakib Balić je jedan od njih. U Ferhatlijama su se desila ubistva i silovanja. Pripadnici HOS-a su zbog toga bili hapšeni. Balić tvrdi da ih je spasio a vidite da su ljudi ubijeni, a žene silovane. Ima nekih svedoka iz HOS-a koji Balića direktno optužuju za zločin. Neka zvanični organi rade svoj posao i svako neka odgovara za ono šta je uradio", kazao je Mangić.
  • zlocini- 53543 - 27.11.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Silovanje mudžahedina


    Profesor Macanović Grujo " Kifla je, tragajući za materijalima za svoju knjigu koju priprema za štampu, a za poglavlje o mudžahedinima, došao do detalja iz napada muslimana 28. decembra 1992. godine na srpsku liniju odbrane u Bioči. On tu priču kazuje ovako:

    Ja ću priču o mudžahedinima početi sa jednom jezivom scenom koja se dogodila u jednom malom selu Bioči kod Ilijaša u ranu zoru 28. decembra 1992. godine.

    Toga jutra su srpski borci na tom položaju, vjerovatno, malo prikunjali u rovovima, što su muslimani, u čijim redovima je bio i jedan broj mudžahedina, iskoristili i probili liniju na nekoliko rovova i počeli sa svojim orgijanjima i nedjelima po usnulim i pospanim civilima Bioče.

    Kuća mještanke Bioče, samohrane majke Rade Dragičević, bila je blizu vatrene linije i kada je čula pucnjavu u blizini kuće, znala je da je linija probijena. Te noći u kući su bili Rada, njen sin Janko od 11 godina i kćerka od 9 godina, Radina majka i tetka.

    Dok je Rada obukla sina Janka i počela oblačiti kćerku Mirjanu, u kuću su uletila dva crnca sa bradama i jedan muslimanski vojnik Armije BiH. Pošto im dvije žene, babe, nisu bile pogodne za silovanje, njih su odmah sa vrata pokosili rafalima. Ali su na nesreću pucali i u 11-to godišnjeg sina Janka, koji je na sreću samo ranjen pa je brzom intervencijom saniteta spašen i danas je živ, ali ima psihičkih trauma koje su posljedica događaja koje je Janko doživio 28. decembra 1992. godine. Za trenutak su poštedili život samo majki Radi i kćerki Mirjani. Toga momenta počinje najstravičnija scena za majku i kćerku u njihovom životu.

    Dva mudžahedina i jedan musliman su riješili da prvo siluju kćerku Mirjanu od 9. godina, da bi monstrumi, sadisti, ubice što više uživali. Dvojica drže majku Radu na sobnom pragu a treći skida dijete, kćerku Mirjanu, do gole kože i počinje vandalsko silovanje. Kada je prvi završio posao, onda su se na isti način izredala i ostala dvojica. Majka Rada je sve to gledala i slušala jezive krike kćerke koja je pomagala i vikala: "Majko, nedaj me!"

    Ali Rada joj nije mogla pomoći jer je čvrsto držana na sobnom pragu od dvojice svetih ratnika i jednog borca Armije BiH.

    Majka Rada kaže da je čula krike kćerke do trećeg siledžije, a onda je pala u komu i više se nije javljala.

    Pošto je Rada još uvijek bila u dobrim godinama, monstrumi su, vjerovatno, planirali silovati i Radu, ali su već stigle interventne jedinice Srba i oni su ubili Mirjanu, a Radu ranili i pobjegli.

    Na ovu istinitu priču iz prve ruke ja nemam komentara jer se ova priča graniči sa fantastikom i čovjek ne može ni pomisliti da na ovom svijetu postoje monstrumi koji mogu jednoj majci prirediti takvu scenu i to ljudi koji sebe nazivaju sveti, odnosno Božiji ratnici.

    Rada dugo nije mogla da priča o tome šta joj se dogodilo 28. decembra 1992. godine i trebalo joj je puno vremena i snage da to ispriča.

    Kada su stigli srpski borci na mjesto orgijanja muslimana i mudžahedina, Radu su odmah helikopterom prebacili na VMA u Beograd gdje se poslije par dana probudila iz kome.

    Ali obzirom šta je doživila i preživila, bolje bi joj bilo da je i ona ubijena.
    zlocini- 53242 - 24.11.2011 : 0069 - best (0)

    Iskrenost i objektivnost


    Kada smo već krenuli u diskusiju sa muslimanima koji se javljaju na ovaj forum, i kad već pričamo o činjenicama, uzimajući u obzir da će se ovdje javiti ljudi bez predrasuda bilo koje vjere, neka mi neki musliman kaze ko je odvodio ljude iz Radićeve, Đure Đakovića, Titove i itd... Ali da ne navodi umrle i poginule likove s njihove strane (npr. Ćelo, Caco). Čisto da vidimo ima li iskrenosti da neko spomene Edu, da neko spomene onog supka sto je držao "Miris dunja" i da kaže gdje su braća iz Masarikove?

    Možda puno tražim..
    zlocini- 52622 - 18.11.2011 : Biljana Klaric Melbourne/Australia - best (0)

    Dvadeset godina od...


    Sledeće godine će biti 20 godina od kako su babu i dedu ubili muslimani u Sarajevu. Još boli!

    Ja sam tada imala 17 godina i skoro ceo kratki vek sam provela uz babu i dedu, zajedno sa roditeljima i sestrom.

    Ogromna je i teško izreciva tuga što jos ni danas nismo došli do dedinih ostataka. Moj tata je identifikovao baku 2005. godine i sahranili smo je.

    Ja živim u Melburnu i retko, ali redovno posetim Sarajevo. To je uvek samo na par sati jer mi ono sa mrakom postaje nelagodno. Kao da će da se tu negde odvija neki tamni vilajet, neka mistična sila, zamotana i sakrivena...

    Nedavno sam bila u Sarajevu, opet. Stalno idem tamo po nešto, osećam dug. Veliki dug prema meni, prema mojoj Anđi i Boži. I tako neće rana da se zaceli.

    Zločinački ubijeni a čak im se ni ne priznaje. Ne Srbima, nema veze što se hoda po skrivenim grobovima.

    U bišse Vase Miskina stoji ploča - spomenica poginuilm ispred pekare 1993. godine. Iz originalnig kamena je isečen kvadrat sa brojem i umentnut novi! Na njemu sada piše broj 26 ??!

    Ja hoću da mojoj Anđi i Boži i sv im ostalim Srbima ubijenim u Sarajevu i da im tamo podignem spomenik - baš tamo gde su i ubijeni i gde hiljade njih i dalje ostaju.

    Pozdrav svima čiji su mili postradali u ratu!

    Biljana,

    mnogo ti hvala za ovu potresnu priču. Ja bih još samo dodao da je ona posvećena Klarić (Blagoje) Anđi i Klarić (Dušana) Boži, koji su odvedeni 20.6.1992. godine iz Gornjih Velišića i ubijeni u podrumu Poljoopreme. Ima podataka da su im leševi zapaljeni u porodičnoj kući.
    zlocini- 47303 - 25.10.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (0)

    Gubimo fokus


    Koliko vidim iz navedenih tektova ovde se gubi fokus. Vrlo vrlo je lijepo pomoći nekome da ode za Australiju ili da nađe prijatelja, ali mi se čini da smo izgubili što bi se reklo crvenu liniju, a to su po meni bilo događaji vezani za rat u BiH, ili preciznije rečeno za okolinu Sarajeva. I ja sam pokušao da doprinesem istini, pa sam opisao neke događaje i osobe koje sam lično poznavao u Hrasnici i na Ilidži.

    Vidim da se osim mene i "Vogoćanina Pravog" ovdje niko ne javlja da ili podrži ili demantuje ono što mi ovde napišemo.

    Sada mi nedostaje i "Momčilo" jer sam se nadao da će on imati više da kaže o Ilidži koju sam ja gledao preko nišana, i gdje je moj badžo, muž od moje svastike, hodao nervozno svaki dan jer je htio mene i moju porodicu da izbavi, a ja sam mu odmah rekao:

  • "Slušaj Mišo, ako me staviš na listu za razmijenu, nikad me više nešeš vidjeti. To važi i za ženu i djecu, jer ako nas staviš na listu mi smo mrtvi!! "

    Hvala Bogu, moj badžo je bio razuman čovjek, pa nas niti stavio na listu niti nas više zvao telefonom. I za to sam mu i danas zahvalan!

    E tako ti je to bilo u Alijinoj demokratskoj državi.

    Sjećam se i kada su u Hrasnicu došli Arapi. To mora de je bilo kada je 1992. godina već bila poodmakla. Jednom prilikom, Alija Mekić i ja odemo da se upoznamo sa tim Arapima. Alija je već bio dobar sa njima, a dao im je i neki stan. Ja sam tad bio u HOS-u, već poznat kao "okorjeli" HOS-ovac. Tada mi je bilo mnogo lakše jer sam ženu i dijecu već bio poslao za Metkoviće, pa sam u Sarajeu ostao samo ja.

    Tom prilikom, izađoše ti Arapi na livadu i postaviše nekoliko minobacača i jagnjeće kože za molitvu.. Bili su to, koliko se sjećam, 120 mm, tri ili četiri, opališe nekoliko granata a zatim nakon svake ispaljene granate kleknu i mole se uz ono njihovo "Alahu ekber". Kada su završili, brzo se spakovaše i odoše brže nego su došli. Kažem ja Aliji: "Neće ovo biti dobro!" I tek što sam to rekao po nama počeše da padaju granate. Bio je to odgovor sa srpske strane - sa Ilidže, Kasindola, sa Gornjeg Kotarca... Činilo mi se da je palo stotine granata raznog kalibra po cijeloj Hrasnici. Udarilo kao da je smak svijeta! Mi smo se sakrili u podrum od jednog nebodera, odmah tu u blizini.

    I eto, opet ispade da su Srbi bili agresori, napali bez razloga... A bilo je očigledno šta se desilo i koga su muslimani provocirali. Izgleda da je sve to rađeno da se Srbi u medijima prikažu kao "agresori i čudovišta koje ubijaju i muče muslimanski narod"... Siguran sam, a znam i da će se mnogi složiti sa mnom, mada to neše svi da priznaju, da su Srbi vodili jedan častan rat i da su uvijek bili spremni potpisati sporazum koji bi bio dobar za sve, da su bili uvijek za to da rat stane: u Srebrenici 1992, Goraždu 1992, Bihaću 1992-1995, Neretva 1992, Sarajevo 1992-1995 ( Akcija "Koverta" gdje je trebalo da padne Ilijas i Vogošća )..

    I onda, u svemu tome pade Ozren za 10 minuta koliko računaju mudžahedini iz "El Mujadin" da im je trebalo da uzmu "Srpski Staljingrad".... Halo... halo.... molim te... u četiri godine rata gine godišnje po četiri hiljade boraca na Ozrenu, a onda ga na kraju zauzmu nekakvi mudžahedini za 15 munuta... Ovo je moguće samo uz izdaju domaćih oficira i prepušatanje domaćih vojnika neprijatelju.

    Na srpsku žalost, muslimani su dobili svoj pir vamira, pa je otprlike 50 zarobljenih boraca vojske RS platilo tu cijenu, jer nisu vjerovali da Ozren mora prepustiti muslimanima. I neka im je Bog na pomoći! Za mene je svaki od njih heroj jer kao prvo nisu napustili svoje položaje, a kao drugo stajali su tamo dok su mogli i branili sebe i srpstvo, svoje žene i dijecu... I to im se nikada ne smije oduzeti. Naša obaveza je da zauvjek pamtiom stradanje ozrenskih boraca...

    Valjda ne želimo da nas se naša djeca sećaju, ko šupke koji su izgubili ne samo rat nego i kuću i park, i dvorište, mama koje su bile silovane, ali šutimo jer idemo u Evropu... Biće banane jeftinije!

    Ima puno toga da se razmišlja!
    Filip

    Filipe,

    ne volim ni ja da čitam sve ovo što se događa na ovoj stranici, ali bilo je tako i ranije. Vjerujem da će stvari krenuti na bolje. Uskoro namjeravam da uvedem i neke promjene, pa neće svi tekstovi ići u "Najnovije".

    Vjeruj mi na riječ da mnogo njih čita ovu stranicu, ali da do tebe dolazi samo mali broj tektova.

    Momčilo ti je na službenom putu i neće se oglašavati do januara.
  • zlocini- 41682 - 17.09.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    Hronika zločina nad Srbima




    Drugi dio je cenzurisan, zbog previše nasilnih scena, koje nisu prikladne za sve uzraste. Da biste pogledali i ovaj dio morate da se registrujete.








    zlocini- 32722 - 12.06.2011 : V.a. Republika Srpska - best (0)

    Masakr u Krtinama


    Prvog dana Sv. Trojice, 13. juna 1992. godine, naoružani muslimani, borci Prvog korpusa Armije BiH, ili tkz. branioci Sarajeva, masakrirali su još jednu pored više desetina već masakriranih srpskih sarajevskih porodica. Masakr je izvršen na veoma surov, muslimanimai ustašama svojstven, način; hladnim oružjem tj. tupim predmetima i noževima.

    Više od dva mjeseca lokalne muslimanske vlasti nisu dozvoljavale da se pokojnici sahrane. Kada je već uveliko omaklo raspadanje tijela pobijenih žrtava, sahranu je po nalogu te iste lokalne vlasti izvršio logoraš Strajko Dragić, inače Srbin iz sela Malešića u opštini Ilijaš. Žrtve muslimanskog divljanja ovaj put su bili članovi čestite srpske porodice Rosuljaš.

    1) Božana (Miloš) Rosuljaš 1916.
    2) Cvijeta (Manojlo) Rosuljaš 1925.
    3) Kosta (Risto) Rosuljaš 1913.
    4) Marinko (Vojin) Rosuljaš 1954.
    5) Mirko (Vojin) Rosuljaš 1956.
    zlocini- 31882 - 04.06.2011 : Nlo - best (0)

    Hrvatski 'heroji'


    Nekoliko reči o hrvatskim generalima, tj. "herojima".

    Čermak je kao nekadašnji instalater centralnog grijanja postao preko rata, naftni tajkun. Celo vreme rata je sa Arkanom švercovao naftu za Bosnu i Srbiju, uz znanje i blagoslov političkih elita u Hrvatskoj. Dok su ljudi jedni druge ubijali i jedni drugima palili kuće on se bogatio švercom nafte. Osim toga, Zadranin Parač je u videosnimci izjavio da je za Čermaka šverco drugu, a on ga nije isplatio. Silom HDZ-ove političke moći Čermak je upao u Tuđmanov krug 200 najbogatijih porodica u Hrvatskoj. Kad je 2004. godine "dobrovoljno" odlazio u Hag, HDZ-ova vlada je Čermaku preko noći poklonila koncesiju za benzinske stanice uz sve nove autoceste.

    Gotovina je bežeći i skrivajući se, proglašen za velikog heroja, iako je na ratnoj karijeri zaradio pozamašno bogatstvo. Postao je vlasnikom brojnih nekretnina u Zagrebu, višemilijonske vrednosti, postao je suvlesnikom u ogromnom preduzeću Hidroelektra, a da nikome nije jasno kako je on stekao to suvlasništvo, jer on nije imao novaca. Radilo se o ratno-profiterskoj povlastici, koju mu je osigurala HDZ-ova vlada. O tome se pretjerano raspričao njegov kompanjon u suvlasništvu Ante Roso (koji je bio obični legionar kao i Gotovina i obojica su u Hrvatsku došli kao "crkveni miševi") Vlada je financirala Gotovinu preko Hidroelektre ugovarajući sa njima milijonske poslove za državu ili državna preduzeća.

    Dakle i Gotovina je namiren sa državnih jasala. Dobio je još desetke miliona proračunskih kuna. Bogami, na takvom herojstvu mu stvarno treba pozavideti. Heroj i po, nema šta. Kao i Čermak i Gotovina je naplatio svoju predaju. Kratak je taj put od profitera do heroja. Ne samo Čermaka, već i Markača i Gotovinu bi Haški sud trebao osloboditi i poslati u Hrvatsku da ih se proveri kako su u ratu stekli svoju multi-milionsku imovinu, kako su ušli u najbogatiji krug ljudi u Hrvatskoj.

    Novac koji je Hrvatska potrošila za njihovu obranu i logistiku i novcem koji su im poklonili preduzećima i bankovnim računima, zaposlili bi sve nezaposlene i isplatili plate radnicima koji ne dobivaju platu a rade. Hrvati na sebi nose istrošenu odeću i raspadnute cipele, sto se da primetiti iz predhodnog videa, ali zato ne daju svog "heroja" milijonaša. Kakva predstava?!
    zlocini- 31582 - 02.06.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ratni zločini u BiH


    Evo jednog primjera od prije godinu dana, kako se u fedraciji reaguje kada su u pitanju ratni zločini počinjeni nad Srbima!!!

    Reisu-l-ulema traži od Sulejmana Tihića da povuče izjavu o događajima u Dobrovoljačkoj ulici:

    Predsjednik SDA Sulejman Tihić izjavio da se u Dobrovoljačkoj ulici desio zločin "Izjava je nepotrebna i nije u duhu načela o vladavini prava, kaže reisu-l-ulema Cerić

    TANJUG 27/05/2010

    Izjavom pljunuo po svim patriotama koji vole Republiku Bosnu i Hercegovinu

    Reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Mustafa ef. Cerić zatražio je danas od lidera Stranke demokratske akcije Sulejmana Tihića da povuče izjavu da se u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. dogodio zločin i poručio da se ubuduće uzdrži od takvih komentara, ocjena i kvalifikacija.

    Javna izjava da se u Dobrovoljačkoj u Sarajevu dogodio zločin, uz mnogobrojne žive svjedoke - branitelje grada i države, kao i uz znanje da su mjerodavne međunarodne pravosudne institucije odbacile kvalifikaciju zločin za Dobrovoljaku - nepotrebna je i nije u duhu načela o vladavini prava, navodi se u saopćenju iz kabineta reisu-l-uleme Cerića.

    Povlačenje ponovljene Tihićeve izjave i to u vrijeme dok još traje proces oko slučaja Ejupa Ganića u Londonu, Cerić, kako se navodi, traži na zahtjev mnogih bosanskih patriota koji su 3. maja (u Dobrovoljačkoj) uradili ono što su morali - braniti pravo na svoj i život i čast svoje domovine.

    - Poštujući nezavisnost međunarodnih i domaćih sudova, kabinet reisu-l-uleme traži od svih političara da se suzdrže od kvalifikacija o ratnim događanjima, posebno onih za koje nisu pozvani da svjedoče, jer nisu bili očevici, navodi se u saopćenju.

    Stoga, Cerićev kabinet očekuje od Tihića da povuče svoju izjavu o tome da se u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici, tokom rata u BiH, dogodio zločin.


    Ako ovako radi vjerski vođa muslimanske vjeroispovjesti a šta onda da se očekuje od običnog naroda?
    zlocini- 29822 - 15.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Zločini nad Srbima u Pofalicima


    Prošlo je 19 godina od stravičnog zločina nad Srbima iz Pofalića a da za to niko nije odgovarao. Napad je počeo rano u jutro, dok su stanovnici Pofalića još uvjek spavali. Žene i djeca, koji su uspjeli izbjeći taj masakr, došli su u Vogošću i u kasarnu u Rajlovcu. Mnogi od njih, bježeći od muslimanskog noža, bježali su i u pidžamama.

    Bio sam očevidac kako su se snalazili da dođu do nekog dijela odjeće. Jedna stara žena ušla kroz razbijen izlog u tekstilnu prodavnicu u Vogošći. Na sebi je imala samo spavaćicu. Kada sam vidio da je ušla u radnju prišao sam izlogu i napao je zašto to radi. Žena koja je mogla biti istih godina kao moja majka, okrenula se prema meni, povukla spavaćicu sa rukom, i počela da mi objašnjava da nema šta da obuče i da je jedino imala spavaćicu na sebi kada je izbjegla iz Pofalića. Kada sam to čuo, suze su mi same potele niz obraze!

    U Sarajevu se taj zločin obilježava kao velika pobjeda!

    Kako bi svijet reagovao kada bi Srbi počeli slaviti pobjedu u Srebrenici? U ovom prilogu RTRS-a ćete naći mnogo informacija vezanih za Pofaliće.











    zlocini- 28502 - 01.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ratni zločini: Ahmet Makitan


    Dok Srbima za ovakve stvari sudovi određuju visoke kazne, evo kako prolaze oni koji su se iživljavali nad Srbima!

    Sud u Stockholmu osudio je na pet godina zatvora Šveđanina bh. porijekla Ahmeta Makitana zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u logoru Dretelj između maja i augusta 1992. godine, prenijela je FTV.

    Bivši pripadnik HOS-a i stražar u logoru Dretelj na suđenju je priznao da je bio čuvar u logoru, ali ne i optužbe za mučenje, silovanje, uskraćivanje hrane i vode i nehumano ponašanje prema civilima.

    Makitan u Švedskoj živi od 2001. godine, a državljanstvo je dobio 2006. Uhapšen je u januaru prošle godine.

    Kada se ovako sudi u svijetu, onda nije ni čudo da sud BiH donosi velike presude Srbima a muslimane čak neće ni da procesuira, jer su to njihovi heroji.

    Ovo je samo jedna kap vode u moru, zbog kojeg treba održati referendum u Bosni, na kojem će se građani izjasniti o povjerenju tog sramnog suda.
    zlocini- 27313 - 17.03.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)


    U SAD uhapšena Azra Bašić zbog ratnog zločina nad Srbima

    Piše: Dragan Sladojević, Nikola Morača, Srna - 17. 03. 2011 11:32

    LEKSINGTON, DOBOJ, DERVENTA - Američke vlasti uhapsile su u državi Kentaki Azru Bašić (51), pripadnicu brigade Hrvatske vojske, optuženu za mučenje i ubistva Srba u logorima u Derventi od aprila do juna 1992. godine.

    Zvaničnik američke policije Loren Karl potvrdio je da je Bašićeva uhapšena u utorak u gradu Stenton.

    U dokumentima predatim Okružnom sudu u Leksingtonu navedeni su zastrašujući detalji o mučenju i ubistvu koje je Bašićeva počinila. Ništa manje nisu stravične ni izjave logoraša s kojim smo juče razgovarali. U ispovijesti za "Nezavisne" Mile Kuzmanović (53) iz Dervente, bivši logoraš, priča da nikada neće zaboraviti ono što je preživio.

    "U logoru sam gledao klanje, vađenje zuba. Ubili su i trudnicu. Nas 28 stajalo je u redu, a ona nas je udarala. Htjela je meni da odsječe polni organ, a ja sam je molio da to ne učini. Zatim me je udarila u stomak, te sam pao", ispričao je Kuzmanović jedan od svojih paklenih doživljaja.

    Gledao je, ističe, kako Bašićeva kolje jednog logoraša, koji je prethodno pretučen.

    "Blagoje Đuraš je tražio da prestane maltretiranje, ali su njih četvorica prišla i udarala ga, bacala o asfalt. Tada je i Bašićeva prišla i zabila mu nož u vrat. To je sve učinila pred mojim očima", prisjeća se Kuzmanović.

    Svjedoči da je logorašima za doručak davana so, a za ručak ljute paprike. Nakon svega, Kuzmanović je sada 90-odstotni invalid, te ga i dan-danas prate brojne posljedice mučenja, poput nesanice. U logoru su mu počupani nokti s obje noge, deformisan mu je nos, te oštećeno jedno uho. Stoga, odazvaće se, kaže, pravosudnim institucijama ukoliko zatraže njegovo svjedočenje protiv Bašićeve.

    Zatvorenici svjedoče da su morali da puze po podu na kojem je bilo staklo od razbijenih boca. U sudskim dokumentima navode se izjave Radojice Garića i Dragana Kovačevića, koji su ispričali da ih je Bašićeva vukla za kosu i tjerala da iz rane na vratu zaklanog logoraša piju krv.

    Sreten Jovanović je svjedočio da je primoravan da pije benzin, te da mu je lice i ruke zapalila Bašićeva. Momir Lazić navodi da je ona usijecala krstove na čela i leđa brojnim zatvorenicima.

    Pravosudne institucije BiH su za Bašićevom objavile međunarodnu potjernicu 2006. godine.

    Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, kazao je da je predmet "Bašić" Tužilaštvu dostavljen 2005. godine, nakon čega je proslijeđen Okružnom tužilaštvu Doboj.

    U Okružnom tužilaštvu Doboj potvrdili su da vode istragu protiv Bašićeve.

    "S obzirom na to da Tužilaštvo još nije zvanično obaviješteno o eventualnom hapšenju osumnjičene, više podataka za sada ne možemo dati", navode u Okružnom tužilaštvu Doboj.

    Pozdravljajući hapšenje Bašićeve, Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS, istakao je da je došlo vrijeme da SAD i međunarodna zajednica shvate da u sukobima na području bivše Jugoslavije, a pogotovo BiH, nisu stradali samo Bošnjaci i Hrvati, nego i Srbi.

    "Za nas je jako važno da je ona uhapšena, što dokazuje je pravda spora, ali da istina mora doći na vidjelo", naglasio je Dukić, dodajući da očekuje da budu procesuirani i ostali osumnjičeni za zločine nad Srbima koji se nalaze u svijetu.

    "Mućke" s imenima

    Azra Bašić je rođena 1959. u Rijeci kao Azra Alešević, a 1994. godine u BiH se udala za Nedžada Bašića.

    Koristila je i djevojačko i vjenčano prezime, kao i imena Azra Kovačević i Izabela Bašić, navode američki mediji.

    U jednom periodu živjela je u Ročesteru u Njujorku sa suprugom. U sudskim dokumentima navodi se da je stanovala u oblasti Leksington do 2006. godine i da je živjela na drugoj adresi u Stentonu. Kasnije se preselila na sadašnju adresu u Stentonu.

    Istraga

    Okružno tužilaštvo u Doboju vodi istragu protiv Azre Bašić zbog sumnje da je kao komandir 108. Riječke brigade Hrvatske vojske počinila ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području opštine Dervente od aprila do jula 1992. godine, potvrđeno je u ovoj pravosudnoj instituciji.

    Iz dobojskog Tužilaštva navode da je za Bašićevom bila raspisana međunarodna potjernica, jer nije bila dostupna domaćim pravosudnim organima.

    "S obzirom da Tužilaštvo još nije zvanično obaviješteno o eventualnom hapšenju osumnjičene, više podataka o predmetnom slučaju za sada ne možemo dati", navode u Okružnom tužilaštvu Doboj.
    zlocini- 27155 - 06.03.2011 : Nlo - best (0)

    Simo Drljača


    Nemam baš previše vremena za pisanje, ali rado pročitam neke članke. Možda sam preskočio ali niko ništa ne piše o Simi Drljači, koga su zločinci SFOR-a ubili 1997. godine. Ja ga se sećam kao velikog Srbina i borca za Republiku Srpsku!
    zlocini- 26347 - 07.02.2011 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Jeleni umiru sami


    Slušajući jutros podatak o učestalim smrtima od karcinoma u području Podkozarja vratio sam se u period 1995. godine kada nam je NATO posijao tihu smrt, kojom se bez pucnja gine evo već punih 16 godina.

    Uvidjevši skori prestanak rata u BiH, SAD drževe su uvidjele mogućnost oslobađanja osiromašenog uranijuma iz kojeg je izdvojen uranijum 235, koji se koristi za punjenje atomskih bombi. Ovako osiromašen uranijum (koji su koristili za zrna avionskih topova A-10 kao i ostalih eksplozivnih sredstava koja su upotrebljavali na položaje VRS kao i na civilne ciljeve) po izjavi stručnjaka za nuklarnu fiziku Vladimira Ajdačića je vječiti izvor radioaktivnosti. Za uklanjanje pomenutog osiromašenog uranijuma SAD (ukupne količine) amirečki stručnjaci su proračunali da će američki buđet koštati 200 milijardi dolara, da bi smanjili pomenute troškove i oslobodili se djela vječitog otrova poslužila im je BiH i Srbija.

    Zagađeno poderučje nažalost nisu samo poznate lokacije na koje su dejstvovali pomenutim sredstvime (pominje se 15 lokacija) za koje znamo.

    Problem predstavljaju zagađene lokacije za koje ne znamo, jer 70% osiromašenog uranijuma sublimira iz čvrstog u gasovito stanje, odlazi u visinu a zatim se ponovo čestice vraćaju na zemlju a pređeni put od mjesta eksplozije može da iznosi do 50 km.

    Pored osiromašenog uranijuma eksplozivi i raketna goriva koje su NATO snage koristile bili skoro kao bojni otrovi jer su sadržali fluor. A kao što znamo oslobođeni gasoviti fluor u vazduhu reaguje sa vodom i daje florovodiničnu kiselinu a njeno postojanje u vazduhu od samo 1-2 ml/m3 izaziva ozbiljno trovanje i trajno oštećenje organizma.

    Ako uzmemo činjenicu da u današnje vrijeme naše stanovništvo u ogromnom procentu umire od karcinoma, leukemije i srca i samom lajiku je uzrok oboljenja jasan i poznat.

    Na upozorenja iz doma zdravlja u Bratuncu (izbjeglo stanovništvo iz Hadžića) kao i na visok stepen smrtnosti stanovništva od pomenutih bolesti u Han Pijesku (u pomenutim mjestima je umrlo od karcinoma preko 300 ljudi) kao i i u ostalim područjima Republike Srpske institucije ostaju bez reakcije.

    Nadležno ministarstvo zdravlja i odbrane objavljuje da ne posjeduje podatke o istraživanjima niti zvaničnu statistiku o posledicama oboljenja a Savjet ministara o ovoj tabu temi i ne pomišlja da pokrene neku inicijativu pa makar ona bila u cilju preventive i liječenja stanovništva (o odštetama da ne pominjemo jer žrtve ovih strašnih posledica bi najvjerovatnije ponovo bile proglašene nažalost kolateralnom štetom).

    Da li u ovom pogledu neko od institucija razmišlja o borcima koji su se prilikom pomenutih napada NATO-a nalazili na tim borbenim mjestima a koji iz dana u dan umiru najčešće od pomenutih bolesti, nažalost ne jer oni više nisu bitni.

    Da ih ova "naša" vlast ne smatra koleteralnom štetom odvojili bi za ovih 15 godina bar jednom iz budžeta sredstva kojim bi bio plaćen sistematski pregled za sve borce VRS kako bi se utvrdile sve zdravstvene posledice koje su zadobili tokom rata. Većina nema sredstava da izvrši jedan ovakav stručan pregled i najvjerovatnije prije će ih se sjetiti smrt nego BORS i ova vlast koja misli jedino o sebi.
    zlocini- 25297 - 23.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Zločin na Crnom Vrhu


    Desetog septembra 1992. godine, na Crnom Vrhu kod Zvornika je presretnuta kolona vozila u kojoj je ubijeno osam Srba.

    Među njima je nastradao i Duško Jovičić, koji je na porođaj vozio svoju ženu. Duškova žena je teško ranjena a njihovo dijete u stomaku ubijeno.

    U istoj koloni poginuli su i Veljko i Jole Bojović, a još jedna osoba u njihovom vozilu je izgorjela.

    "Za buduće generacije treba da otrgnemo od mogućeg zaborava i ovakve strašne zločine koje su činile muslimanske paravojne, redovne i svake druge jedinice, koje su na mučki način ubijale borce i civile na ovom, ali i na drugim područjima".

    Za ovaj zločin još niko nije odgovarao!

    Inspektor u Timu za istraživanje i dokumentovanje krivičnih djela ratnog zločina MUP-a RS Radovan Pejić rekao je da je Centar javne bezbjednosti Bijeljina zadokumentovao zločin koji se dogodio na Crnom vrhu, istražio ga i nadležnom tužilaštvu u Bijeljini dostavio krivičnu prijavu 13. jula 1993. godine.

    - Nepobitno smo dokazali da se radi o planiranom i organizovanom zločinu, kada je presretnuta kolona civilnih vozila i kada su poginuli pripadnici VRS, dvojica pripadnika MUP-a, kao i civili - istakao je Pejić.
    zlocini- 25295 - 23.10.2010 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (1)


    Prijava protiv FMUP-a zbog skrivanja informacija

    Datum: 23. 10. 2010
    Autor: Svjetlana Tadić za "Glas Srpske"


    BEOGRAD, BANjALUKA - Poslije 17 godina čekanja, ove sedmice su konačno identifikovani posmrtni ostaci u ratu ubijenog uglednog zeničkog ljekara Veljka Sladojevića, a porodica najavljuje prijavu protiv policije FBiH zbog skrivanja informacija.

    Doktor Sladojević, kako je ranije pisao "Glas Srpske", nestao je u Zenici u junu 1993. godine, a istragom je potvrđeno da je njegovo tijelo pronađeno već početkom jula.

    Zbog toga njegov brat Branislav Sladojević, koji je na početku rata izbjegao u Beograd, najavljuje tužbu protiv MUP-a FBiH.

    - Uniformisana lica su Veljka odvela iz stana 25. juna 1993. godine u 14. 30 časova i nikada ga više niko nije vidio. Slao sam pisma i molbe Kantonalnom tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona, tužilaštvima BiH i FBiH, ali uzalud. Sada se otkrilo da je 2. jula 1993. godine nađeno njegovo tijelo i da je policija tada napravila zapisnik. Pošto on nije imao kod sebe dokumenta, oni su konstatovali da ne znaju o kome se radi i ponovo zakopali tijelo - rekao je Sladojević za "Glas Srpske" u petak.

    Ove godine u junu tijelo dr Sladojevića otkopano je, a od porodice je zatraženo da se uradi DNK analiza.

    - Nedavno su nas iz Instituta za nestala lica pozvali i rekli da je utvrđena DNK podudarnost, te da dođemo na identifikaciju u Novu Bilu kod Travnika - kaže Sladojević i dodaje da je Veljkova supruga tom prilikom prepoznala mantil koji je nosio Veljko, te da je utvrđeno da su to njegovi posmrtni ostaci.

    - Sada tražimo izvještaj od FMUP-a iz jula 1993. godine u kojem je konstatovano da je on ubijen hicima ispaljenim u grudi i glavu, te izvještaj o obdukciji. Čuli smo da je tada tijelo i slikano i insistiramo na tome da nam dostave dokumentaciju. Da vidimo šta su oni tada evidentirali i zašto su krili od porodice sve ove godine gdje je tijelo - istakao je Sladojević.

    Dodao je da bez obzira na pismeno urgiranje nikad nisu dobili nikakvu pismenu informaciju da li se uopšte nešto radi na ovom slučaju.

    - Samo je jednom prilikom predsjednik Odbora za ljudska prava Jakob Montiljo dostavio dopis sestri Kosi da je Veljko živ i da će ubrzo biti oslobođen. Sada se pokazalo da je to bila laž - kazao je Sladojević.

    Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić kazao je u izjavi "Glasu" 18. oktobra prošle godine, kada smo pisali tekst o dr Sladojeviću, da istragu o tome "otežava to što se jedan potencijalni osumnjičeni ne nalazi u BiH".

    - On je nedostupan pravosudnim organima BiH i to je ključni problem koji značajno usporava istragu - kazao Grubešić.

    U vrijeme nestanka ljekara koga je poznavala sva Zenica Veljka Sladojevića, funkciju gradonačelnika Zenice obavljao je Besim Spahić, a Džemal Merdan, bivši komandant Sedme muslimanske brigade, odmah se poslije Veljkovog odvođenja uselio u njegov stan.

    Šef policije u Zenici tada je bio Fadil Jaganjac, koji je poslije rata obavljao najviše policijske funkcije u BiH.

    Pravda

    Porodica Sladojević se nada da je pravda dostižna i da će se ova priča rasvijetliti do kraja.

    - Nećemo odustati i istrajaćemo do kraja. Pitanje je zašto je neko odlučio da nas muči 17 godina i da krije informacije o Veljku. Sve se mijenja, a tako i ljudi na različitim pozicijama, kad-tad oni koji su odgovorni progovoriće i mi nećemo odustati od potrage za pravdom - rekao je Sladojević.
    zlocini- 25293 - 23.10.2010 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    Zločini nad Srbima


    Datum: 11. 10. 2010 21:00
    Autor: Slobodan Dakić


    Srbe u zapadnoj Krajini kroz vijekove su "trali" mnogi okupatori, zavojevači, navodni "oslobodioci"... , ali niko od tih "moćnika" nije nanio toliko zla i načinio toliko zločina srpskom stanovništvu u 13 zapadnokrajiških opština kao u posljednjem ratu hrvatski i muslimanski vojnici iz Zagreba, Bihaća, Sarajeva...

    Ubijeno je više od 2. 000, a sa svojih vjekovnih ognjišta protjerano oko 120 hiljada Srba. Poslije najezde ostala je pustoš, spaljeno i sa zemljom sravnjeno 300 srpskih gradova i naselja. Ostala su samo zgarišta i tragovi zvjerskih zločina koje teško može da razumije normalni ljudski um.

    Spaljeno je sve što je bilo srpsko, prema "receptu" "spaljena zemlja", a u "režiji" generala Ante Gotovine i Atifa Dudakovića. One Srbe koji nisu uspjeli da pobjegnu "oslobodioci" iz Splita, Varaždina, Zagreba, Bihaća, Bužina... su likvidirali. Ubijeno je više od 2. 000 nevinih civila i zarobljenih srpskih vojnika od Grahova, preko Petrovca, Ključa do Jajca i Mrkonjić Grada.

    Prema podacima Koordinacionog tima Vlade RS za istraživanje ratnih zločina, iz više masovnih grobnica ekshumirano je 1. 214 tijela, dok se još traga za 420 tijela. Naime, u masovnoj grobnici Kamen kod Glamoča pronađeno je 108, u naselju Šušnjar kod Sanskog Mosta 78 tijela, u masovnoj grobnici Carevo polje kod Jajca 90, a u Mrkonjić Gradu 181 tijelo ubijenih srpskih civila i vojnika...

    Dokaza o zločinima je mnogo, ali nije se dogodilo ono što je trebalo: nije podignuta nijedna optužnica protiv zločinaca. Ni televizijski snimak koji je "zaledio" normalni ljudski um u kojem komandant Petog korpusa Armije RBiH Atif Dudaković urla: "Pali, pali sve. Nek pali sve odreda... " nije dovoljan dokaz da "ćutolozi" u Tužilaštvu BiH podignu optužnicu. Nije izgleda dovoljan dokaz ni masovna grobnica u Mrkonjić Gradu sa 181 ubijenim srpskim civilom. U njoj su sahranjeni muškarci, žene i djeca ubijani tupim predmetima i maljevima. Žrtvama su razbijane lobanje, oštrim predmetima sječene ruke, noge, uši... Iskopavanje grobnice bio je stravičan prizor za patologe, a da se ne govori o porodicama žrtava. Ni dokumentacija o zločinima u Mrkonjić Gradu koja teži 40 kilograma, sa analizama, dokazima, ekspertizama nije bila dovoljno "teška" da Haško tužilaštvo pokrene procesuiranje zločina, nego je predmet vratilo Sudu BiH da skuplja prašinu po nečijim fiokama. U tom sudu, vjerovatno i ne znaju gdje se i kod kojeg "krojača pravde" nalazi nakupljen prašine predmet o ratnom zločinu u Mrkonjić Gradu.

    Porodice žrtava, ali i srpski narod se pitaju ne dešava li se tako još jedan zločin, ovoga puta nad istinom i pravdom, Ili, možda srpske žrtve nemaju pravo na pravdu, a njihove porodice na mir i ljudski spokoj.
    zlocini- 25291 - 23.10.2010 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    Slučaj Sladojević


    Datum: 23. 10. 2010
    Autor: Svjetlana Tadić


    Da se srpske žrtve proteklog rata zanemaruju pred institucijama BiH, da se krivci za učinjene zločine nad njima ne procesuiraju, te da mnoge srpske porodice ne znaju gdje su im najmiliji, niti kada će odgovorni za stradanja biti kažnjeni, zna se odavno.

    Zna se i to da se, s druge strane, rješavaju samo slučajevi kada su Bošnjaci žrtve, da se odgovorni Srbi kažnjavaju, te da se stalno nalaze različite masovne grobnice u kojima su posmrtni ostaci pripadnika bošnjačkog naroda. Pored ovih poznatih činjenica, veoma je poznato i da se međunarodna zajednica, odnosno njeni legitimni ali i nelegitimni organi miješaju u sve i svašta u BiH. Još poznatije je da ih nema kada je očigledno zanemarena pravda, pogotovo ona prema Srbima.

    Slučaj koji dokazuje sve navedene teze je "slučaj Sladojević" koji je prethodne sedmice dobio svoj epilog poslije 17 godina. Veljko Sladojević 1993. godine u julu je otet u Zenici, nestao je bez traga i glasa. Njegova porodica uzaludno je sve ratne, poslijeratne i godine "razvijanja" BiH u demokratsku i transparentnu državu, pokušavala da nađe njega ili bar njegove posmrtne ostatke. Prethodnog utorka, porodica nesrećnog Sladojevića u Novoj Bili kod Travnika prepoznala je među skeletnim ostacima njegov mantil, a uporedo su se podudarili i DNK uzorci i Sladojević je pronađen.

    Ono što je najtragičnije u svemu, a ujedno dokaz da je ova država uveliko zakazala na svom putu razvoja u demokratsku i transparentnu, je i to što se uporedo sa skeletom Sladojevića pojavio i dokument zeničke policije koji dokazuje da Sladojević nije pronađen ovog ljeta već onog prije 17 godina, neposredno poslije nestanka. Sladojević je tada nađen, sačinjen je zapisnik, sve sa slikama, a onda je zbog nečije crne duše, ponovo vraćen u crnu zemlju crne nam takve države BiH.

    Zašto? Porodica Sladojević traži odgovor, najavljuju i da će se ozbiljno pozabaviti traženjem odgovora na pitanje kako to da 17 godina nisu dobijali odgovor na pitanje o nestanku supruga, oca, brata, a Federalni MUP je sve vrijeme znao gdje je.

    Gdje su sada svi oni zvaničnici BiH i FBiH koji su govorili da su sve žrtve iste bez obzira na nacionalnost. Ćute. Crna država i njene pravosudne institucije u crnini drže srpske porodice. Sramota!
    zlocini- 25289 - 22.10.2010 : Rale - best (0)

    Dr. Veljko Sladojević


    Sedamnaest godina nakon nestanka dr. Veljka Sladojevića iz Zenice, indentifikovani su njegovi posmrtni ostaci. Pokojni dr. Sladojević je bio oftamolog i nekadašnji direktor regionalne bolnice Zenica. Odveden je iz svoga stana 25. juna 1993. godine od kada mu se gubi svaki trag. Sada znamo da je likvidiran u rejonu sela Mehurići kod Travnika sa tri ustrelne rane. Pored toga, obje sljepočne kosti su mu bile slomljene.

    Ovaj slučaj, ako se ikada rasvijetli, staviće mnoge zeničke "rukovodioce" iz rešetaka.

    Željko molim te da ovo objaviš, jer svaki zenički Srbin želi da sazna istinu, tj. šta se desilo sa pokojnim dr. Veljkom.
    zlocini- 25107 - 30.09.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Osumnjičeno 7100 Bošnjaka


    MUP Republike Srpske je do sada Tužilaštvu BiH dostavio 915 predmeta u kojima je osumnjičeno 7. 100 Bošnjaka koji su počinili jedan ili više zločina nad Srbima u proteklom ratu, odnosno učestvovali u ubijanju ili povređivanju 21. 000 srpskih civila.
    zlocini- 25053 - 22.09.2010 : Osvetnik - best (0)

    Džemal Smolo


    Željko,

    ovim potvrđujem da je Džemal Smolo doista ubica koji je učestvovao u masakru civila na Čemernu, baš kao što i opisuje u svome ratnom dnevniku koji si ti objavio na ovoj stranici.

    Džemalova adresa i broj mobilnog telefona se može veoma lako vidjeti nakon što njegovo ime ukucaš na Google, jer je on vlasnik jedne privatne firme, što se vidi iz registra firmi na internetu.

    Samo mi jedno nije jasno! Zašto ga Srbi nisu ubili kada su kod njega našli ovaj strašni dokument?

    Ova informacija je 100% provjerena!

    Ratni dnevnik je štivo koje bi svi posjetioci ove stranice obavezno morali pročitati, a na njega možete otići ako kliknete OVDJE.
    zlocini- 24333 - 18.04.2010 : Cert Bukurest, Rumunija - best (1)

    Nazif Dervišević, zločinci iz AID-a


    Nazif Dervišević, zvani "Muftija Kliški", sadašnji radnik OSA iz Bihaća je ubica pokojnog načelnika Opštine srpski Petrovac, Rajka Novakovića.

    Dovoljno je na Google ukucati ime Nazifa Derviševića, ovog bivšeg kapetana JNA po ugovoru, rodom iz mjesta Klisa kod Kulen Vakufa i saznati kakvi ratni zločinci rade u zajedničkoj obavještajnoj bezbjednosnoj službi OSA, kojom rukovodi Delimustafićev vozač iz Zagreba, sitni švercer kradenih modnih muških odijela marke "Armani" i "Boss" iz Milana - Italija, jedan od osnivača zajedničke firme porodice Čengić i Delimustafića, CROBOX, Almir Džuvo.
    zlocini- 24004 - 09.03.2010 : Cica jovo - best (0)

    Pio krv iz odsječene srpske glave


    Nemaš ti šta da pitaš Lunu, bilo nas je još mnogo tamo. Vidim da dobro barataš podacima, lafo "ozna sve dozna". Onda vjerovatno znaš i ime i prezime momka koji je ostao u rovu ranjen u stomak. Umjesto da mu pružite pomoć jer je joć bio živ, vi ste ga ubili. Sigurno znaš i ime borca Armije BiH koji mu je odsjekao glavu, a zatim je držao u rukama i pio njegovu krv koja se cjedila iz osječene glave.
    zlocini- 23928 - 03.03.2010 : Nenocc Pescano Selo - best (0)

    Ratni zločinci


    Prvo su rekli da oni nisu odgovorni za masakar nad 42 nenaoružana vojnika u Dobrovoljačkoj ulici.

    Zatim su rekli da nisu odgovorni za stradanje oko 200 nenaoružanih starješina i civila 15. maja 1992. u Tuzli.

    Oni inače slave 15. maj kao dan oslobođenja Tuzle.

    Onda su rekli da je ratni zločinac Ejup Ganić zadržan u Londonu oko 45 minuta radi normalne carinske kontrole i pregleda prtljaga.

    Da li neko zna kada će biti isporučen Srbiji.

    P. S. Nadam se da mu je prtljag u međuvremenu pregledan.

    A hoće da sa nama žive u istoj državi!
    zlocini- 23014 - 05.12.2009 : Avdo - best (0)

    Oluja


    Rasim Ljajić ocenio je kao etničko čišćenje akciju Hrvatske vojske "Oluja", nakon koje je 1995. godine iz Hrvatske proterano oko 200. 000 Srba. "Ako 250. 000 ljudi u roku od nekoliko dana napusti svoje kuće, sigurno da se radi o etničkom čišćenju", rekao je Ljajić novinarima tokom obilaska kolektivnog centra u Krnjači.

    Ljajić je rekao da ne očekuje da će hrvatski predsednik i premijer Stjepan Mesić i Ivo Sanader promeniti stav o "Oluji", a da Srbija ne može da čeka da se to desi kako bi se izbeglima omogućio uspešan povratak, koji zahteva odgovarajuću "ukupnu i političku atmosferu". "Nažalost, nisam osetio potpunu spremnost Hrvatske strane da se proces povratka intenzivira", rekao je on.

    Tadić: Etničko čišćenje Uoči desetogodišnjice akcije "Oluja", predsednik Srbije Boris Tadić pozvao je nedavno vlasti Hrvatske da se odrede prema zločinu počinjenom nad Srbima u toj akciji, navodeći da se progon 250. 000 Srba ne može nazvati ekscesom, već etničkim čišćenjem.

  • "Tačan broj poginulih i nestalih nije utvrđen", kazao je srpski predsednik u intervjuu agenciji Asošiejted pres od utorka. "Ali, brojke u ovom slučaju nisu osnovno pitanje, ono što se dogodilo jeste namerno i sračunato proterivanje građana druge vere i nacionalnog identiteta. To je nedopustivo u današnoj Evropi i mora biti osuđeno", naglasio je Tadić. "Ja ne govorim o legitimnoj vojnoj operaciji, već o principu. Nedužni ljudi su izgubili živote, a budućnost se jedino može graditi ako svaka država na Balkanu prizna da su počinjeni zločini u njeno ime", rekao je Tadić. Jakić: Moguće posledice po odnose Izjava Borisa Tadića u vezi sa Olujom mogla bi imati određene posledice po odnose između Hrvatske i Srbije, kaže Tomislav Jakić.

    Savetnik Hrvatskog predsednika za spoljnu politiku kaže da, ukoliko bi se trend, koji se može pročitati iz ponovljenih izjava predsednika Tadića nastavio i ako bi postao svojevrsna politička konstanta, to bi svakako moglo imati negativne posledice po odnose između dve zemlje. Savetnik predsednika Hrvatske kaže da se nada kako je u pitanju prolazna pojava.

    Predsednik Srbije Boris Tadić je u nedelju ponovio poziv hrvatskim vlastima, ali i stranim državnicima, da osude vojnu akciju "Oluja", koju je Hrvatska vojska sprovela u leto 1995. godine, na isti način kao što je on osudio zločine u Srebrenici.

    "Srbi ubijani i u Zadru" Novinar Šenol Selimović izjavio je da je i Zadru bilo ubistva Srba. Selimović je rekao za Radio Slobodna Evropa da je o tome, uprkos pretnjama, govorio i pre 13 godina i naveo da su žrtve policajci Nenad Aćimov, Gojko Bjelanović, Krsto Kosović, Pavle Opsenic, direktor zadarskog staračkog doma Radovan Pandurski i tri zarobljenika. Prema nekim saznanjima, takvih slučajeva u Zadru, koji je tada imao 60. 000 stanovnika, bilo je između 10 i 20. Bivši poslanik socijaldemokrata iz Zadra Romano Meštrović rekao je za Slobodnu Dalmaciju da je već tada upozoravao gradske vlasti šta se događa, ali da one nisu reagovale. On je naveo i da ne veruje da su lokalne vlasti stajale iza ubistava zadarskih Srba, već da se po pravilu radilo o pojedinačnim slučajevima i privatnim obračunima.
  • zlocini- 21374 - 15.04.2009 : Vogošćanin Pravi - best (0)

    Zločin u Drinčićima


    Novo Drinčić je bio dobar borac i čovjek. Početkom rata je doživio neviđene strahote rata. Prilikom napada muslimana na njegovo selo, Drinčiće, uspio je da spasi svoju porodicu. Kad se dočepao šume sa brda je gledao kako muslimani pale njegovo selo. Zlo je bilo još veće kad je vidio da mu se sestra sa djecom nije uspjela spasiti. Bila je zarobljena sa njenom djecom. Nakon toga su ih ubacili u njenu kuću. Kuću su iz vana zakovali i zapalili. Taj nevjerovatan prizor on je gledo, a da im nije nikako mogao pomoći(1).

    (1) "Vogošćanin Pravi" je ovu informaciju dobio lično od Nove Drinčića, a selo koje je zapaljeno se zvalo Drinčići.
    zlocini- 21015 - 13.03.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Tragedija porodice Galinac


    Krajem vrelog avgusta 1995. godine, nakon završene muslimanske ofanzive potpomognute od svjetskih moćnika, Vogošćani su konačno odahnuli. Majke sa svojom dječicom su "slobodnije" provodile dane, po parkovima kraj svojih zgrada. Sve je izgledalo da slomljena muslimanska ofanziva, će donijeti mirniju jesen za stanovnike Srpskog Sarajeva.

    Tako je mislila i Radmila Galinac, sestra našeg heroja Galija! Došla je u posjetu svojoj braći i roditeljima nakon tri godine provedene u Beogradu! Donosila je radosne vijesti svojoj porodici. U Beogradu je našla ljubav svog života, koju je željela krunisati brakom. Na njenom putu sreće, prvo mjesto na kojem je svratila bilo je Vogošća. Došla je kod brata Radenka i snahe Tanje da vidi svoje bratiće Nikolu i Stefana.

    Drugog dana boravka kod brata, Radmilinu sreću, prekida tužna vijest iz Vojkovića. Njen brat Radovan je podlegao u mukama, od mišije groznice, dobijene u divljim šumama oko Sarajeva! Radovan je bio brat blizanac sa Radenkom. Radmila nije ni slutila u kakvu tugu dolazi svojim roditeljima. Odlazi sa bratom kod svojih roditelja, kako bi sahranili srpskog junaka Radovana Galinca! Zbog teških ratnih uslova u Vojkovićima, sahrane su se obavljale noću!

    Porodici Galinac, tugu povećavaju NATO avioni koji počinju bjesomučno bombardovanje srpskih teritorija nakon neuspješne muslimanske ofanzive, koju su planirali američki generali! Svi putni pravci su zarušeni, a muslimanski snajperi i mitraljezi neprekidno dejstvuju.

    Radmilin boravak u Sarajevu se bližio kraju. Morala je da se vrati svome novom domu u Beograd! Na tom povratku planirala je da još jednom svrati kod svojih bratića, Nemanje i Stefana, da ih tetka izljubi za rastanak, ne sluteći da joj zlikovci sa neba neće dati priliku za to.

    Osvanulo je mučno septembarsko jutro. Avioni su rušili mostove i fabrike, Radenko je trebao autom otići u Vojkoviće, po svoju sestru. Bilo je veliko pitenje da li će uspjeti preći preko srušenih mostova. Drugi pravac za izlaz iz Vogošće je bio preko Špicaste stijene po kojoj je muslimanski mitraljez neprestano pucao.

    Radenkova želja da odvede svoje sinove kod roditelja bila je puna rizika! On je insistirao na tome kako bi raspoložio djeda Marka i babu Mirjanu zbog tuge koja ih je zadesila! Na tako rizičan put niko nije htjeo da vozi djecu, pa je morao da krane bez njih. Putovanje je bilo naporno, ali je uspio doći do svojih roditelja! Sa njima je proveo cijeli dan, sa stalnim odgađanjima povratka kući, kao da je slutio da je to njegov zadnji put sa najmilijima.

    Teškom mukom se odlučje da krene kući, govoreći kako bi bilo lijepo da je doveo i svije sinove. Niko nije slutio da je to Radenkov zadnji susret sa roditeljima!

    Na povratku kući, brat i sestra su žurili kao da ih neka sila gura kako bi što prije stigli svom voljenom bratu u zagrljaj!

    Noć je padala, a sa njom je dolazila i njihova nesreća. Neprijateljski avioni letili su našim nebo i sijali smrt.

    Zaustavili su se ispred kratera avio-bombe koja je samo par minuta ispred njih razrušila dio puta i spomenik našeg poznatog košarkaša, Radivoja Koraća. Zlikovci su nesmetano rušili našu zemlju. Vozilo su ostavili upaljenih svjetala kako bi što bolje vidjeli razvalinu ispred sebe. Dok su promatrali krater Radenko je povikao: "Bježimo odavde, da ne nalete ponovo i ponove pogodak! " U tom trenutku začulo se neko hučanje kao da se brdo ruši iznad njih. Potom se začula i eksplozija avio-bombe. Brat i sestra su poletili visoko u vazduh. Njihova tijela su pala na zemlju, a duše su otišle njihovom bratu u nebo koji ih je željno očekivao kako bi se ponovo sastali, kao nekad u njihovom bezbrižnom djetinstvu!

    Zločinac je nadletio i po treći put, da bi bio siguran da je uspješno završio zločin. Ovaj put je pucao iz topova svoga aviona! Za zločin koji je tada počinjen niko nije odgovarao!

    Neka je vječna slava poginulim članovima porodice Galinac i veliko hvala za sve žrtve u ovom ratu!
    zlocini- 20244 - 24.01.2009 : Nije Bitno - best (0)

    Groblje u Višegradu


    Ne znam dali znate da u Višegradu ima groblje "neznanih muslimanskih junaka", možda su to Srbi koje još uvjek tražim. Njihova sahrana je obavljena posle rata i uz obezbeđenje KFOR-a.
    zlocini- 19531 - 22.11.2008 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Prilog biografiji Fikreta Prevljaka (2)


    Tražili naoružanje a odnosili novac

    Aprilski rat 1992. u bivšoj Bosni i Hercegovini zatekao je Srbina Tomislava Ušćumlića u njegovoj porodičnoj kući u Sokolović Koloniji. U svom pismu koje mi je poslao krajem prošle godine navodi kako su Srbi iz Sokolović Kolonije u panici napuštali svoje domove, jer su pamtili zverstva muslimana i Hrvata u prošlom ratu.

  • Ja sam poslao svoja dva sina (u to vrijeme maloljetna) kod rodbine u mjesto koje još nije bilo zahvaćeno ratom. Napuštene srpske kuće u Sokolović Koloniji odmah su bile opljačkane, a veći dio kuća je zapaljen. Život preostalog srpskog stanovništva iz dana u dan se pogoršavao. Srbima je bilo zabranjeno kretanje i sastajanje. Počeo je proces pretresanja srpskih kuća i maltretiranje stanara. To je činila muslimanska vojna policija, a to su činili i drugi koji su nosili vojnu uniformu. Tražili su navodno naoružanje a de fakto su uzimali novac i odnosili vrednije stvari. Pretresanje kuća vršeno je više puta. Od svih Srba oduzimali su automobile i druge mašine i alate, i to bez ikakve nadoknade. Prilikom pretresanja kuća, vršena su i silovanja žena, uz prisusvo muževa, koji su primoravani da to gledaju. Neke žene koje su živjele same odvođene su na stražarsko mjesto i tamo grupno silovane. Zvjerstava i iživljavanja nisu bile lišene ni stare i iznemogle osobe. Kao primjer navodim starog Radovana, devedesttrogodisnjaka, koji je ostao sam u Sokolović Koloniji, jer mu je porodica izbjegla na sigurnije mjesto. Iako već star i iznemogao, bio je izložen torturi. Jednom prilikom ga je pretučenog i okrvavljenog pronašao komšija musliman, koji mu je donio hranu. Sutradan su ga odvezli u zatvor u Hrasnici i nastavili da ga tuku do smrti.

  • Naročito su bili u opasnosti oni koji su ostali i živjeli kao samci, bilo da su muškarci ili žene. Odvodili su i muškarce i žene u zatvor. Zatvori su bile podrumske prostorije stambenih zgrada ili pak kontejneri. Vladao je veliki strah među srpskim stanovništvom. Nikada se nije znalo ko će sljedeći biti priveden u zatvor. Svako od nas očekivao je da će baš on biti taj. Odvođenja u zatvor vršena su duboko u noć. U to vrijeme svako od Srba ostavio bi i kuću i svu imovinu samo da se živ izvuče iz pakla. Ali to nam nije bilo dozvoljeno. Čak su prijetili da će oni koji pokušaju da bježe biti ubijeni, dok su muslimani imali potpunu slobodu kretanja.

  • U početku rata od nas Srba su formirali radne grupe za kopanje rovova na prvoj vatrenoj liniji. Radnim vodom je rukovodio komandir voda, musliman. Za komandira voda su birani ekstremni srbomrsci. Ako se nisu ponašali prema uputstvu nadređenog, odmah su bili zamijenjeni drugim. U periodu dok sam ja bio u radnoj grupi izmijenjeno je nekoliko komandira tog voda. Ekstremnost u mržnji prema svemu što je bilo srpsko, bila je odlučujući faktor za izbor komandira voda.
  • zlocini- 19530 - 22.11.2008 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Prilog biografiji Fikreta Prevljaka (1)


    PATRIOT (Republika Srpska)

    BROJ 172
    06. 06. 2005.

    Svedočenje o užasima koje su preživeli kao Srbi iz Sokolović Kolonije

    Instaliranje rata

    Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak. Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža. Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Sabovićem i Huseinom Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosetki". Drugi opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića Brile i Mirsada Sarajkića Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV motorizovane brigade

    piše: Marko Ručnov

    Kada je instaliran rat u Bosni i Hercegovini, Alija Izetbegović je imao već spremnu vojsku i policiju. Jedan od prvih komandanata zloglasne Izetbegovićeve Patriotske lige bio je mornarički pukovnik JNA (kapetan bojnog broda) Meho Karišik. U JNA se nalazio do 8. avgusta 1991. godine, ali je u svojoj personalnoj dokumentaciji zapisao da je u Izetbegovićevoj armiji bio angažovan već od 7. aprila te godine (! ).

    Neka bh. varijanta "generala JNA" Antuna Tusa, koji je u Beogradu pokupio nekoliko svojih generalskih penzija i potom se obreo "iznenada" u Zagrebu.

    Srbi sa šireg sarajevskog područja bili su gotovo u bukvalnom smislu prepušteni sami sebi u tom inicijalnom ratnom metežu na teritoriji bivše Brozove Bosne i Hercegovine. Ljudi koji nisu zgazili ni mrava u svom jednom i jedinom životu ostajali su u sopstvenim kućama, vrlo teško izgrađenim. Razmišljali su u standardnom ljudskom okviru " "pa mi nismo ništa krivi", a onda su zbog toga preživeli i prošli strašan martirij. Mnogi nisu imali sreću ili nesreću (ovo dvoje je teško
    razlučiti) da to i prežive.

    Katastrofa kojoj se ne nazire kraj

    Bila je to 1992. godina, koju je ojađena prethodnica preobilatim znacima najavljivala. Spasen je, recimo, dokument (br. 01-018-73/9-92) koji je upućen "Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske" i ministru (svakako " gospodinu) Ivanu Jarnjaku, koji su potpisali predsednik Izetbegovićeve vlade Jure Pelivan i "vojni ataše u Zagrebu" ("Republike Bosne i Hercegovine") Hasan Efendić i u njemu se traži da se omogući "nesmetano kretanje i boravak na teritoriju Republike Hrvatske" jednom drugom gospodinu " " Jusufu Prazini, komandantu Specijalnih jedinica Bosne i Hercegovine, a koji trenutno boravi u Republici Hrvatskoj radi izvršavanja službenih zadataka".

    Međutim, nas za ovaj put zanima šta se dešavalo sa Srbima na ilidžanskom području u vreme kada su u Izetbegovićevom džematu paralelno "radili" Al Kaida i neki penzionisani generali NATO-a. To vreme (1990"1995) bilo je bukvalno u znaku zloguke sintagme " "opremi i obuči" (uzmi pare i gurni u rat " prim. M. R. ). Ko se još seća onog prijateljskog saveta onog korpulentnog italijanskog ministra inostranih dela (kome se negde usput zagubilo ime) kojim nas je upozoravao krajem pretposlednje ili početkom poslednje decenije prošlog (i nikakvog) veka kako ne smemo dopustiti da inostrani faktor uđe u rešavanje naših domaćih problema. U suprotnome " to će biti katastrofa kojoj neće biti kraja (i taj kraj se još ne nazire). Dakle, vraćamo se pojedinostima u vezi sa stradanjem Srba koji su ostali kod svojih kuća ("jer nisu bili ništa krivi") na području ilidžanske opštine. Tu su Srbi po popisu iz 1981. imali natpolovičnu većinu (i po broju stanovnika i po broju domaćinstava, a naročito po vlasništvu zemljišnog fonda). Srbi su zlostavljani i ubijani na razne načine. Tako je od kraja maja 1992. do kraja 1995. godine (kako postojeće činjenice kažu) u svojim kućama i stanovima ili na ulicima Hrasnice i Sokolović Kolonije ubijeno devet Srba i dve Srpkinje.

    Stradanje

    Brankica Lakić je jedne večeri na najokrutniji način zlostavljana i mučena " silovanjem od strane više pripadnika vojne policije tzv. IV motorizovane Izetbegovićeve brigade, a zatim ubijena iz pištolja od strane jednog od tih gnusnih zločinaca. Dva Srbina iz Sokolović Kolonije ubili su Izetbegovićevi džihadisti posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To je sve bilo isplanirano u cilju novih pritisaka na sarajevske Srbe da se sele iz svojih kuća. U toj opštoj i paničnoj bežaniji Srbi su sa sobom nosili i zemne ostatke svojih najbližih mrtvih srodnika (da li nešto slično ova jadna planeta pamti). No neki nisu ni to mogli, kako svedoči Dragan Ratković.

    Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak. Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža. Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Sabovićem i Huseinom Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosetki". Drugi opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića - Brile i Mirsada Sarajkića - Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV motorizovane brigade ( pogledati veoma potresnu knjigu Danila N. Dželetovića Zločini u Hrasnici, Srpsko Sarajevo, 2000).

    Ukraden očev grob

    Pre izvesnog vremena sam dobio pismo od Dragana Ratkovića, Srbina iz Sokolović Kolonije, koji danas živi svoje izbegličke dane u obezbadženom i višestruko ojađenom Beogradu i kojim (poput najgore epidemije) "vladaju" iskusni balavci i sedi početnici.

  • Aprila 1992. počeo je građanski rat između muslimana i Srba. Pošto nisam bio politički opterećen, niti politički angažovan, ostao sam u svojoj kući sa svojom porodicom " sestrom Biljanom, majkom Slavojkom i ocem Aleksom, ne verujući u zlo koje je dolazilo. Našoj kući su došli nepoznati vojnici (kasnije Vojska Federacije BiH) i zapretili su nam da će nam kuću zapaliti i sve nas pobiti ako neko pokuša da napusti kuću i pobegne. Posle par dana pozvali su nas da nas obaveste da smo angažovani u civilnu zaštitu. To je bio okvir gde mučenju nije bilo kraja. Bilo im je dopušteno da nam rade sve i svašta. Nismo imali određeno radno vreme. Znali smo da radimo od ujutro do kasno u noć. Koristili su nas kao živi štit ispred sebe u borbama. Za sve vreme rata terali su mene, mog oca i ostale Srbe da kopamo rovove, bunkere i ostale objekte. Nismo bili zaštićeni nikakvim zakonom.

  • Drugi deo ove moje potresne priče su događaji koji su završeni tragično. Kao što sam rekao, tri i po godine upotrebljavani smo kao živi štit ispred muslimanske vojske. Linija razdvajanja je išla daleko samo stotinjak metara. Ja i otac smo morali da izađemo na čistinu i da pomeramo liniju napred kopajući na brisanom prostoru. Dva dana posle Dejtonskog sporazuma poginuo mi je otac Aleksa kopajući bunker. Bio sam daleko od oca desetak metara. Pritrčao sam, a on je samo uspeo reći: "Sine, čuvaj sestru i majku! " To su mu bile poslednje reči. Kada sam stigao kući i saopštio tužnu i tragičnu vest sestri i majci, one su počele da vrište. Sestra je pala u nesvest, a majka se ukočila. Sestra nije dolazila sebi i pshički je popustila, jer ju je očeva smrt više nego teško pogodila. Ona je bila očeva ljubimica. Svakim danom je sestri bilo sve lošije, pa smo je prebacili u bolnicu. U bolnici su je zadržali i po puštanju iz bolnice su naveli da joj je potrebna tuđa nega i pomoć zbog nastale duševne bolesti. Lekovi su bili skupi, a mi nismo imali novaca, pa smo morali prodati nameštaj i tehniku gotovo za džaba, da bismo kupili te lekove i sahranili oca Aleksu. Posle sahrane nakon sedam dana otišli smo na groblje u Hrasnicu, gde smo oca sahranili, i tamo smo zatekli grob bez obeležja i cveća. Sve je odneseno. Majka je od tada u teškoj depresiji, i kada sam izgubio oca, kao da sam zauvek izgubio i majku.

  • Hiljadu strana bih mogao pisati. Neka ovo bude dovoljno za pokretanje postupka kojim treba da se razjasne zločini nad nedužnim ljudima, kao što je slučaj sa mnom, mojim pokojnim ocem, sestrom i majkom. Nadam se da je pravda dostupna i dostižna.

    U svom pismu Ratković traži obeštećenje za sebe i porodicu u visini od 300 hiljada evra, opravdano ističući "da ne postoji čovek koji bi ne znajući da li će preživeti pristao za ovu sumu novca da prođe kroz šta smo mi prošli".
  • zlocini- 19512 - 19.11.2008 : Zagor Tenej Darkwood - best (0)

    Dreser Pasa


    Namjera nije dokazivati Tvoje zločine jer o tome je skupljena debeeela dokumentacija. Uostalom, Ti si već trabunjao prije godinu dana na ovom forumu o čistoti svoga lika i djela.

    Stvar koja Ti ide na ruku je to što tzv. Sud BiH i Tužilaštvo BiH procesuiraju i sude isključivo Srbima, dok Tvoj, Dudakovićev i dosijei ostalih Alijinih satrapa počivaju u miru fioka.

    Poenta je da čitalac redova vidi putanju uspjeha individue koja je u normalnim uslovima dogurala do kerovođe, a nakon "demokratskih" promjena meteorskim stazama mijenjala zvanja: Gorila-major-brigadir-pukovnik-general-političar-gazda-tajkun-đellešanuhu! Sve preko leševa, šehida, invalida, suza, krvi, znoja.

    Dokle i kako ćeš, zna "Onaj Odozgo". A negdje u džehenemu se na laganoj vatrici krčka u kotlu vodica. I čeka na Tebe!
    zlocini- 19509 - 19.11.2008 : - best (0)

    Odgovor: Tko je Fikro Prevljak


    Pozdrav,

    Gomila neosnovanih navoda, lupetanje "s' brda, s' dola"!
    Ako neko može konkretno navesti, gdje su to bile te "javne kuće" i tko je to bio zatvoren u te "kućne pritvore" u Hrasnici! ? Crno na bijelo??? Lupetanja ovakve vrste se ne "pikaju"!!!
    Da bilo šta od toga ima, bar bi jedan od tih "deset istražiteljskih timova" u Hagu pronašao neki od tih "strašnih zločina" na "nedužnom srpskom stanovnistvu" i podigao optuznicu protib mene!

    Što se tiče privatne imovine i "bogatstva"... zaradilo se pošteno! Malo radi, malo kradi, malo i Bog daje.

    Očekujem konkretne podatke i dokaze o zločinima u Hrasnici pod zapovjeništvom Fikre Prevljaka???
    Čekam odgovor

    Fikro

    Au, "rođo", ala ga ti nalupeta! Pa ti si neki pravi vjernik. Nakrao si više nego predratni magacioneri u Sokocu. Nego, reci mi ko ti nauči te kerove da kucaju po tastaturi. Za tebe znam da si nepismen. Ima jedan, takav kao ti, na Sokocu, hoće da se "prikači na ajternet" pa i njemu treba ker da mu kuca na tastaturi.
    zlocini- 19480 - 18.11.2008 : Zagor Tenej Darkwood - best (0)

    Ko je Fikro Prevljak?


    Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak. Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža.

    Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Šabovićem i Huseinom Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosjetki". Drugi opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića Brile i Mirsada Sarajkića Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV (104. viteške)motorizovane brigade.

    Fikret Prevljak, nekadašnji komandant 104. viteške motorizovane brigade i 12. divizije Prvog korpusa Armije BiH, aktivan je kao vijećnik SDA u Općinskom vijeću Ilidža (OV). Bavi se i privatnim biznisom.

    Najbogatiji general Armije BiH danas je Fikret Prevljak. Prijeratni milicioner, dreser službenih pasa, ratni gazda slobodnih ilidžanskih teritorija, a u skladu s tim i butmirskog tunela, poratni je vlasnik motela "Palma" i restorana "Orahovica", na pola puta između Konjica i Jablanice. Restoran "Orahovica" Prevljak je kupio prije dvije godine i renovirao u vjerovatno najluksuzniji objekat na putu od Sarajeva prema moru, sa plažom na koju se može smjestiti 250 kupača, restoran i pet soba. Prevljak je jedan od nekolicine generala Armije BiH koji se bavi privatnim poslovima.

    Jedan od deset istražiteljskih timova u Haagu godinama se bavio zločinima počinjenim nad sarajevskim Srbima u naseljima Dobrinja i Hrasnica. Prema nalazima ovog haškog tima, najodgovornije osobe za likvidacije Srba u ova dva naselja su komandanti tamosnjih armijskih snaga, general Ismet Hadžic (Dobrinja) i Fikret Prevljak (Hrasnica).
    zlocini- 19094 - 26.09.2008 : Republika Srpska - best (0)

    RE: Za gospodina Savića


    Nisam siguran da li se raspitujete o Nadi Đurić koja je radila u pošti i njenoj Branki? One su živjele na Grbavici. Ukoliko se radi o toj porodici, nažalost vihor rata nisu preživjele.

    Branka i Nada Šurić nisu upisane na spisak "Sarajevske klaonice Srba". Može li neko pobliže napisati kako su nastradale/poginule. Unaprijed zahvalan!
    zlocini- 17775 - 27.04.2008 : Xp 99 - best (0)

    Zna ona


    Kad neko sopstveno mišljenje izgradi na onom što čuje od drugih i isto primi kao istinu onda i ne ispadne ništa osim gluposti.

    Tetak je u svom strahu plašio tazbinu šahbazom zvanim JNA koju je izbrukao kao i većina onih što su lagodno živjeli dok se aktivnost svodila na postrojavanje preplašenih regruta a kad su trebali pretočiti znanje u djelo pobjegoše glavom bez obzira ili kao Jovo Divljak bjehu ikebana među zelenim ljiljanima.

    Nekakav Repo (uz to pošteniji od Slavuja) kao pas slagao maloj da srpska policija tretira svoje po principu mobilizacija ili strijaljanje! A ona još to ne zna.

    Mržnja satkana iz proglasa gebelsovske alijine televizije, heglena besposlenih mahaluša pa još potvrđena od strane pokojeg Repe ili kakve jajare ližisahana šiba iz "zlatne doline" i zelenih meraja kao opomena svima koji razmišljaju o nekakvom "suživotu".

    E takvi bi još i da se sa Slavujem prepiru. Puni argumenata k'o g.. no vitamina.

    A bolji je i Repo od Sandžaklije iz Bijelog Polja.
    zlocini- 17453 - 23.03.2008 : Cccc Cccc Beograd - best (0)

    Samo da se ne zaboravi!


    Da ih je dopalo ne bi srpsko uvo ostalo u BiH. Gdje ih je dopalo tu su nas i pobili. Bez uvrede. Ako lažu svijet zašto lažu sebe. Bez uvrede za dobre ljude.
    zlocini- 15819 - 06.11.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)


    Stravično ubistvo Dragana Popovića

    Poseban dio izvještaja haških istražitelja u slučaju Srednja Bosna odnosi se na tretman zarobljenika i ubistva u logoru Orašac. Jedan od slučajeva je ubistvo Dragana Popovića 20. oktobra 1993. godine. U ovom selu je postojao logor koji su čuvali kako bosanski tako i strani mudžahedini. Logor je postojao od 15. oktobra do kraja decembra 1993. godine. Mudžahedini su odvodili civile iz Travnika u ovaj logor. Među odvedenim bio je i Dragan Popović koji je, prema svjedocima, prošao jako težak tretman. Svjedoci su govorili da su čuvari, pripadnici Trećeg korpusa, pored ostalog u nekoliko naleta tjerali zatvorenike na oralni seks.

    Dana 20. oktobra 1993. godine mudžahedini su izveli četiri zatvorenika iz ćelija, uključujući i Popovića, i odveli ih iza baraka. Poredali su ih u dvije linije, a oko 50 vojnika u maskirnim uniformama formiralo je krug. Zatvorenici su bili poredani oko svježe iskopane rupe u zemlji. Mudžahedin je dohvatio Popovića i odsjekao mu glavu. Komandant mudžahedina natjerao je druge zatvorenike da ljube čelo i usne na odsječenoj glavi Popovića. Potom su dvojica zarobljenika bili prisiljeni da sahrane tijelo.

    Slobodna Bosna, broj 375
    zlocini- 15689 - 30.10.2007 : Daniel Dimitrov Beograd - best (0)

    Bratunac


    Pozdrav iz Beograda za svu moju braću sa kojom sam ratovao 92-95. Objasnite tim poturicama da smo na Zagonima 92. godine videli sva njihova zverstva i da posle toga ne očekuju milost. Oko za oko, zub za zub.
    zlocini- 15422 - 20.10.2007 : Misdongard Betolngar - best (0)

    Eurosmailagich


    Nije to baš tako. Jedno je ta vaša jadikovka za Evropu a stvarnost je drugačija. Crkve ste rušili, to je nesporno. Npr. crkva na Nišićima je zapaljena, porušena i to u vrijeme kad ste sa svojim trupama došli da pljačkate i palite poslije Dejtona. To je ta vaša država koja bi u Evropu. Sa sve Abu Hamzom, Barbarosom i drugim fundamentalistima.

    Ti si već utekao na ti - onlajn i možda i vjeruješ u to što pišeš. Od bratstva-jedinstva nema više ničega, otišlo je među ine utopije. Zajedno - nema šanse. Sami idite gdje god hoćete, u smjeru Pakistana, prema Vođi, ili dođavola...
    zlocini- 13931 - 29.07.2007 : - best (0)

    Ratni zločin - ubistvo


    Rundić (Budimira) Zoran, rođen 1967. godine, inače sa Sokoca, bio nastanjen u Sarajevu, nije nestao 4. 10. 1992. godine, već je 4. 10. 1992. godine ubijen.

    Iz stana ga je izveo i ubio Alija Kapo sa Stjenica, opština Rogatica. Alija Kapo bio je nastanjen u Zenici, a sada živi u Buljakovom Potoku u Sarajevu.
    zlocini- 13501 - 27.06.2007 : Branka - best (0)

    Ljeposava Kokot


    g-dine Željko,
    vezano za Ljeposavu Kokot gdje mogu da Vam ostavim sve tačne podatke koje ste naveli da trebaju, vezano za njeno stradanje. Jeli u ovakvoj poruci ili na neki Vaš e mail.

    Pa najbolje je da mi posaljes email. Nažalost, jos nisam zavrsio forumu za unos podataka, pa ne mozes da to uradis direktno u bazu. Molim te na napises:

    - Ime (ime oca) i prezime osobe
    - Datum rodjenja
    - Mjesto rodjenja
    - Datum ubistva
    - Adresa i Mjesto ubistvar
    - Osumnjicene osobe

    Dio koji slijedi je privatan i nikada nece biti objavljen javno:

    - Podaci najuzeg clana porodice (ime i prezime, broj telefona, postanska adresa i mjesto prebivalista). Bilo bi dobro imati i email od ove osobe. Ovi podaci ce biti dostavljeni MUP-u Republike Srpske i Komisiji za ispitivanje zlocina nad Srbima na podrucju grada Sarajeva.

    Misli da je krajnje vrijeme da se istina dozna!
    Unaprijed zahvalan! Željkoo Tomic.
    P. S. Moj email je slavicnetŽhotmail.com.
    zlocini- 13487 - 25.06.2007 : Branka Bijeljina - best (0)

    Kokot (Milan) Ljeposava


    Na spisku nastradalih Srba u Sarajevu, pod rednim brojem 125 vodi se kao Kokot Ljubica, a pravo ime koje treba da stoji je KOKOT (MILAN) LJEPOSAVA, rodjena 1927. ubijena u svom stanu malokalibarskim metkom.
    Radi se o mojoj tetki!

    Branka, hvala ti što si se javila. Medjutim, ovo mi nista ne znaci ako ne ostavis svoje ime i prezime, kao i telefon i adresu blize rodbine na koju MUP RS moze dobiti dodatne informacije i potvrdu. Takodje je bitno da se potvrdi i mjesto i datum smrti, jer mozda je u ovom ratu nastradala jos neka Kokot Ljubica, tj. mozda se ne radi o istoj osobi.
    zlocini- 13361 - 17.06.2007 : Dragan bg - best (0)

    Sarajevo 1995


    Da li neko nesto zna opsirnije o muslimanskoj ofanzivi zapocetoj 15. jula 1995. godine na kojoj je alija spremio 5000 plasticnih vreca, i kako su nasi mogli da zaustave napad.
    zlocini- 13296 - 13.06.2007 : - best (1)

    Zločini muslimana na Sokocu


    Sokolačka opština tokom rata nije imala borbenih dejstava, ali zločini nad Srbima od strane muslimana su se dešavali.

    Ispričaću o tim zločinima u selu Cvrčićima i Poretku. Da ništa nije slučajno i da ništa u zaborav ne može pasti, govori događaj koji se ovih dana desio u sokolačkom šumarstvu.

    Dana 7. 6. 2007 godine u zgradu sokolačkog šumarstva došli su mještani susjednog sela, radi ličnih poslova. ( Imena neću spominjati, radi njihove lične bezbjednosti) U kancelariju, u koju su ušli na radnom mjestu sjedio je Vlajko Lukić, šumarski tehničar i radnik šumarstva više od 20 godina.

    Tog dana, 7. 6. 2007 godine, bila je 14 - godišnjica od ubistva njegove majke Ilinke, rođene 1942 godine, babe Zorke, rođene 1907 godine i komšinice Grujić Branke, rođene 1931 godine, kao i ranjavanja retardiranog brata Radenka.

    To jutro, prije polaska na posao, zapalio im je svijeće. Vlajko nikada nije tačno znao imena zločinaca. Kada je ugledao mještane susjednog sela, u njemu je progovorila bol. Tražio je od njih da priznaju gdje su bili tog dana, prije 14 godina i da li su učestvovali u ubistvu njegovih.

    Zatečeni i uplašeni, pravdali su se da oni nisu. Jedan od njih je rekao je da ne može više nositi teret na duši i da zna ljude koji su učestvovali u ubistvu Vlajkovih. Pa je rekao:

  • "Ljudi koji su tog dana (7. 6. 1993 godine) upali u selo Poretak i izvršili navedena ubistva, počeli su napad u 18, 00 časova. Znam sigurno da su ovi bili:
    1. Oruč Ahmed, zvani Ćabe,
    2. Babić Ismet, poginuo,
    3. Mujanović Ismet,
    4. Milavica Hamdija,
    5. Babić Hasan,
    6. Oruč Nijaz.
    Nadređeni su im bili: Danijal Grbo, komadant sokolačkog bataljona, Bajrić Meho, načelnik jedinice (prije rata bio komandir Stanice policije u Sokocu ) i Selimović Fuad, komandir specijalne jedinice policije zvane "Laste".

    Vlajko je sumnjao i na jednog od njih. Taj mu se pravdao da nije bio taj dan na Poretku.

    Pitao ih je o mučkom ubistvu šesdesetogodišnjeg Jovana Sekulića iz Cvrčića, radnika šumarstva, koji je zvjerski zapaljen i kastriran 18. 8. 1992 godine i osamdesetogodišnjeg starca Sava Sekulića.

    Jedan iz grupe je rekao. "Jovana Sekulića ubio je Hakija Bulbul", a drugi je dodao da je sa njim bio i Hožbo Nedžad. Po ubistvu su otišli u selo Bjelasoviće, odakle je Hakija oženjen. Kada je ispričao da je ubio Jovana, imao je problema sa mještanima sela, a posebno sa Ramom Hamzom. Jovana su svi znali i poštovali. Jovan se nikada nikome ni za šta nije zamjerio. Bio je dobroćudan, vesele naravi i rado viđen u svakom selu.

    Vlajko ih je pitao i o Jovanu Keloviću iz okoline sela Poretak, koji je 23. 5. 1993 godine, 15 dana prije ubistva njegovih odveden. Nikada se ništa o njemu ne zna. O njemu ništa nisu znali reći.

    U drugoj polovini mjeseca juna 2007 godine, Vlajko Lukić je saznao je, ko je pored nabrojanih u "Zločini muslimana na Sokocu", dana 7. 6. 1993. godine u selu Poretak, učestvovao u ubistvu njegove portodice.

    To su:

    1. Hrnjić (Hasana) Sejo sa Borovca,
    2. Milavica Fuad sa Pustosela, zamjenik Fuda Selimovića,
    3. Sin Mujanović Ćamila iz Šahbegovića,
    4. Sin Hajdarević Asima iz Šahbegovića,
    5. Neki od Drinjaka iz Meljina,
    6. Jedan od Vrabaca,
    7. Selimović Samir iz Rijeća, koji je kod Vlajka dolazio u kancelariju, prije nego što je saznao za ove podatke.


    Svi nabrojani bili su pripadnici Specijalne policije zvane "Laste". Sada je većina njih zaposlena u policiji. Glavni vodič za kaljinska sela, pa i za Poretak bio je Mujanović Ismet, bivši sjekač sokolačkog šumarstva, koji veoma dobro poznaje teren.
  • zlocini- 13247 - 12.06.2007 : - best (0)

    Protest za zločine


    Tacno! Dok dijete ne zaplače, mama ne da sise.

    Zato da se neskupimo? Kada Balije rokcu za Srebrenicu, mi imamo vece pravo za Graoviste, Čemerno, Pofalice, Bradinu, Kazane...
    zlocini- 13223 - 09.06.2007 : - best (0)

    Zločini nad sarajevskim Srbima


    BANJALUKA - Savez udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske pozvao je nadležne institucije da preduzmu neophodne aktivnosti da počinioci zločina nad sarajevskim Srbima budu kažnjeni, te da se utvrdi konačna istina o stradanju srpskog naroda u Sarajevu, a njihova stratišta da se dostojno obilježe. U saopštenju predsjednika Saveza Milijane Bojić, povodom 15. godišnjice zločina koje je nad srpskim stanovništvom u opštini Vogošća počinila Armija muslimanske BiH, podsjeća se da su tom prilikom na najmonstruozniji način pobijeni srpski civili, mještani koji su bili starosjedioci na prostoru Grahovišta, Orlića, Pofalića i na brdskom prevoju Žuč. "Tokom ove bitke, koja je trajala tri dana, na najsvirepiji način pobijeno je više od 40 boraca Vojske RS, a neki su zarobljeni i odvedeni u logor žViktor Bubanjž u Sarajevu, kojim je upravljao čuveni kriminalac Ismet Bajramović Ćelo" - navodi se u saopštenju. U saopštenju se naglašava da su porodice civila i boraca VRS čiji su najmiliji stradali na području Žuči i Pofalića ogorčeni što mnogi nestali još nisu pronađeni, niti počinioci zločina kažnjeni, premda se zna da su te zločine počinili pripadnici Prve i Druge viteške brigade Armije BiH u kojima su ratovale i "neke poznate ličnosti iz današnje aktuelne vlasti u BiH".
    zlocini- 13190 - 07.06.2007 : Gromovnik Republika Srpska - best (0)

    Licemjer


    Licemjernije nesto nisam procitao u poslednje vrijeme ni na balijskim forumima........

    E cuj ti njega, njegova sestra nije imala cokolade za vrijeme rata. Strasno! Deset dana necu moci oka sklopiti zbog toga....

    Ne znam da iko moze biti toliki licemjer, kukati i prenemagati se kao balije. Kako, jado, mozes spominjati cokoladu pored svih onih zrtvi na Čemernu, Grahovištu, Pofalicima, Kazanima, Silosu i stotine ostali stratista sirom Bosne i Hercegovine.
    zlocini- 13188 - 07.06.2007 : - best (1)

    Žrtve rata


    Samo mi jos duguje odgovor sta bi s njegovim komsijom Bozom Zerajicem?

    Na koga su djecak od 15 godina u svojem stanu na Alipasino polje i njegova sestra bili agresori?

    Ili ona lijepa djevojka iz Svrakinog sto je radila u SDK, sto su je njegova braca silovala, pa katranom polili i zapalili?

    Ili ono malo dijete iz Pofalica, sto su za zid bukvalno zalijepili?

    Ili,.... jos 8000 srpskih baba, djedova, i sitne djece, samo iz Sarajeva, pa sad njihove kosti pocivaju pod nisanima u Potocarima?
    zlocini- 13183 - 07.06.2007 : - best (2)

    Oko za oko, zub za zub


    Oko za oko, zub za zub. Bice ubrzo, ako Bog da.

    I Gospod rece: "Gnev je moj i osveta je moja, ja cu vratiti".

    Kad budemo Oricu celjad pekli na raznju kao sto je on onu djevojku od 19 godina pekao, i kada sa jataganima sa karte izbrisemo sve i jedno tursko selo, kao sto on zbrisa Kravicu, a njegova braca Grahovište, Čemerno, Pofalice, Bradinu.... onda ce pravda da bude zadovoljena.

    Dzaba vam Balije:
    1. Onaj zeleni tamic sto je redovno prevozio srpske leseve na smetljiste u Buljakov potok
    2. Ovi okupatori koji ce se, ako Bog da, ubrzo o svom jadu zabaviti
    3. One kamionske gume sto ste palili na srpskim lesevima u Kazanima
    4. One peci iz Vase Miskina
    Sve cemo to lijepo naplatiti i to sa zateznom kamatama, kao u svakoj civilizovanoj zemlji.

    A vas balije sto pece istina, da ste nesposobni ljeba jesti, dok vam neko drugi do usta ne donese, to je druga stvar.

    Lagali ste o progonu, cifre kazu drugacije. Bulaznite o pokoljima. Ne ide vam to u prilog! Zna se da su se prvi pokolji desili u: Sjekovcu, preko Grahovištu, Pofalicima, Bradini i Čemernu.

    E, sada je druga stvar sto ste onijem glinenim golubovima na Žuci i Zlatistu, slagali da su nekakvi labudovi i laste, pa morase raskomadani i prepeceni da leprsaju nebu pod oblake. Valjda nijesu znali da procitaju onaj svrakopis oko vrata sto im odza kžo obicnim govedima sveza. Ne znam sto ulema ne nakaci na prsa svoj svrakopis, pa da zajurisa na srpski tenk? No, i sad nesto oce, pa skici k'o krme u vreci. Neka bira mjesto za megdana.

    No, balije, barem vi, koji ste daleko do alijinih veabija i odza, koji ste vidjeli pitomi svijet, umjesto svadje s nama, procitajte ko ste i okle ste, pa se vrcite vjeri pradjedova, i krstite se vodom, da nas nasa ruka ne krsti u krvi.

    Dani osvete su blizu.
    zlocini- 13147 - 05.06.2007 : Jastreb - best (1)

    Zločin bez kazne


    Potresni film (72 Mb), dial-up korisnici interneta ovaj fajl tesko mogu preuzeti, dok adsl i korsinici bezicnog. net-a mogu isti preuzeti za manje od pola sata) o Alijinoj "demokraciji" u okolini Srebrenice, koji mozete preuzeti ako kliknete odje a zatim kliknu na link "Zlocin bez Kazne".
    Pa neka alijini spijun "pinky" i "zlatan", nesto kazu. P. S.
    Mladjim i osjetljivim osobama ne preporucujem otvaranje ovaog fajla.
    zlocini- 12980 - 28.05.2007 : Jastreb - best (0)

    Močda su i oni zločinci?


    Najzad smo ovog balinskog špijuna satjerali uza zid i ostavili bez argumenata. On, kao i njemu slični ovo radi po odžinim mađijama a ne za pare jer svoju pamet i nema. Oni i karikature "Muameda" smatraju poučnim tekstom.

    No, njega treba prvo u najlon kesu, pa onda 100-150 metara u dubinu zemlje zakopati, da istu ne otruje.

    Nije mi odgovorio za Boža Zerajica, koliko ima na krovu ukopanih tenkova i haubica?

    Neka objasni i za ono dijete što je Kruško bukvalno zalijepio za zid u Pofalićima. Da i ono nije bilo tenksita ili snajperista?

    Ili, ona djevojcica od jedanaest godina, koju ste za 4-5 dana, preko 200 puta silovali, pa je nakon toga na VMA od straha izludjela i ona, i ono nesrećno dijete što je rodila. Ona je vjerovatno bila pilot SU-27.

    No, balija, iako si fizički daleko od moje ruke, mogao bi i ti da ispitaš Njutnove zakone gravitacije, ka što ste bacali one nesrećnike na Alipašino polje.
    Najbolje ti je da ohladiš od ovog foruma, da se i biološki ne bi ohladio.
    zlocini- 12927 - 26.05.2007 : Sarajlija Zapadna Evropa - best (1)

    Pokojni Memo Kovačević


    Sjećate li se 1992. godine, kada su muslimani zarobili pokojnog dr. Mema Kovačevića iz Sokoca. Ne znam mu ime, samo nadimak.

    Prikazivali su na televiziji kako su ga uhvatili, postoje zapisi o tome. Dječak koji je u zaostao u razvoju, završio je specijalnu školu u Sarajevu. Na sarajevskoj televiziji je ga prikazivali kao, lafo, koljača Pitara.

    Neka vas je sramota Turci! Dečko nema nikoga da pita za njega, pa bi zamolio Slavuja ako zna o tome nešto da objasni a ja ću mu u potpunosti ispričati sve o ovoj sceni i nemilim događajima. Imenovani je stanovao u ulici Milanka Vitomira u Sokocu, bio je naš drug jer nije uopšte imao meru. Mogao je da pojede 40 baklava u Enverovoj slastičarni. Iz razgovora sa jednim momkom koji je bio zatvornik u Centralnom zatvoru u Sarajevu, sam saznao da je njegovo ime i prezime našao urezano u šperploči od vojničkog kreveta. Ima mnogo toga samo polako, tiha voda brege roni!

    Ako se ne varam, pogrijesio si u nadimku. On se zvao Neno, a ne Memo. Ako mislimo na istu osobu, ja sam sa Nenom bio dobar, javljao mi se na ulici. Ponekad bih mu i kupio neku limunadu, ili sampitu. I ja bih volio da znam detalje, sta se sa njim dogodilo. Kao kroz maglu se sjecam te price o njegovom zarobljavanju, ali nista vise ne znam o njemu
    zlocini- 12922 - 25.05.2007 : Jastreb - best (0)

    Re: Masovna grobnica


    Balija:
    prvo ti ja naćurim kravu koja te je otelila, a onda da pređem na konkretne stvari:

    Usr'o si se za 20-30 balijaća na Romaniju, jer se bojiš da i ti možeš završiti u najlon kesu.

    Zašto ne spomeneš Kazane, gdje je bačeno 100 puta više (preko 3000) Srba koji su najzvjerskije mučeni (navodim samo slučaj Lavriv), gdje je sve i jedan leš razdvojen od glave, da se glava baca u jednu jamu, a trup u drugu jamu. Kad se nakupi odredjeni broj leševa, onda se na iste bači kamion starijeh guma pa se isti zapale, a potom se nabaca kamion smeća, kamenja, i sl.... i tako 4-5 slojeva da se mnogi od tijeh nesrećnika nikada ne mogu dostojno sahraniti.

    Pa kad zapalite posmrtne ostatke ovijeh mučenika, onda kamerama snimite isto pa čitavu svijetu slažete da su "ćetnici" s Buloga napali "Jarćedole".

    Dalje, što se tiče vašijeh žrtava, ko vas je ćero da s odžinim švrakopisima na prsima jurišate na srpske tenkove.

    Pošto si turski špijun možda se sjećaš ovog razgovora:
  • "Halo, Sefere, halo! " " čuju se izbezumljeni uzvici.
  • "Sefere, čuješ li me? Hitno nam pošalji pet stotina vreća za mrtve! "

    Sefer jedva zadrža slušalicu u ruci. Izgubi dah i promuklo izgovori:
  • "Pa odnijeli ste dvije stotine vreća! "
  • "More, pićka ti materina, pošalji mi odmah još pet stotina i sve bolnice isprazni za ranjenike! Mobiliši tri stotine vozila i pošalji ih prema Žuču. Blokiraj saobraćaj i obezbijedi prolaz ulicama. "

    Pa prema tome, ako ti nerođeno dijete sa Čemernog smatraš legalnom vojnom metom da se krampom iz majke iskopa, kako onda ne smatraš istom one majmune koji kidisaše na vjekovnu zemlju Mijatovića, Glavonjića, Krajišnika, Lemeza (čije brdo sada zovete ćuprilićevom ulicom), Vladušića, Sikiraša, Bunijevaca.............

    Dalje, što reče za onu glupost u Visokom. Da se Tvrko nije krunisa u onu osmanagićevu piramidu?

    No lijepo svijetu recite zašto je napravljena ta halabuka oko piramida i zašto je iz temelja iskopana robna kuća, no da se sakriju djela vaše "demokracije" baš u momentu kada je formirana komisija za istraživanje zločina na Srbima u Sarajevo i okolinu.

    Još moram da dodam i ovo:

    Pošto si nedostojan spomenuti ime Svetog Save(slava mu i milost), da ti rečem da je Ribnica, podgoričko naselje rodno mjesto Simeona Mirotičivago (slava mu i milost) i da je On, svom djetetu Rastku (Svetom Savi) dao Travuniju, Zaholmiju i ostale ercegovačke oblasti na upravljanje, pa prema tome nidje u te spise ne ima tvoga Alje Izmetbega, ili onog visočkog vanzemaljca Osmanage, koji prekopavajući srpske masovne grobnice lasnira priče o piramidama o kojim ni đeca ne vjeruju.

    Dalje, što se tiče zločina, ti reče da ta vaša jagnjad idu dobrovoljno na klanje u haški kazamat. Pa što ne ode Dudaga za Viskou Krajinu, đe imaju neoborivi dokazi, ili tvoj radni kolega Murat Čutura, Enes Durak, Veid Odžić, no su i sada vama važni šarafi u vašoj špijun službi, pored toga što i u mup-u imaju zvanične funkcije.
  • zlocini- 12894 - 24.05.2007 : Jastreb - best (0)

    Re:Dada


    samo da te ispravim, prvi zlocin se desio u Sijekovcu, drugi na Graovistu, a onda je se desilo Čemerno.

    Treba insistirati i na nasu vlast pritisak izvrsiti, da se proces obavi u Hagu, da se citavoj planeti konacno kaze citava istina, jer da zlocincima sude njihovi nalogodavci, je vise, no ironicno, ono pas, a ono mu brat, ili kako jos narod rece "vrana vranioci ne vadi".

    A sto se "Zlatana" tice, moze on mene drzat nisko, ja mu ne branim, no, nek samo prije toga ruke opere.
    zlocini- 12888 - 24.05.2007 : Jastreb - best (0)

    Re: Masovna grobnica


    Balija
    sreca tvoja sto se i ti nijesi tu zatek'o. I tebe bi spakovali zajedno s tim balijanerima, svakako volis Romaniju.

    A reci mi kakav je grijeh nosio Bozidar Zivkov Zearajic, djecak od 15 godina kog ste iz stana u B fazi na Alipasinom Odveli su ga 14. 05. 1992. godine u "nepoznatom pravcu", pa se sada vjerovatno nalazi ispod nisana u Potocarima.

    I moja ti je preporuka, da bjezis s ovih stranica, jer je baijama i psima pristup ovdje zabranjen. Sta ima jedan ratni zlocinac, sestric balijskog pukovnika da sunja po srpskim stranicma? Sta si htio reci, rekao si 1992 godine. Ako si se pokajao, onda idi u crkvu u Pofalice, od koje ste pravili javni klozet, a svesteniku glavu odsjekli i na crkveni zid istakli, okaj grijehe pa se vrati vjeri pradjedovskoj, pa da onda skupa udarim na vehbije, te da ih proceramo mimo Anadolije.
    zlocini- 12860 - 22.05.2007 : Zlatan Sarajevo - best (0)

    Juka Prazina


    Radi objektivnosti i potpune istine, želim da kažem sljedeće:

    Juka Prazina je ubijen u Belgiji od strane njegovih najbližih prijatelja - lopova kojima je dosadio Jukin teror a to nema nikakve veze sa eventualnim likvidiranjem od strane ljudi poslanih od strane Armija muslimanske BiH, MUP-a ili bezbjednosti.

    Mušan Topalović - Caco je uhapšen 23. 10. 1993 a ne 1992 u akciji "Trebević" nakon koje je i likvidiran a telefonski je razgovarao sa Jusufom Pušinom a ne Alijom Izetbegovićem.

    Samir Kahvedžić - Kruško je ubijen od strane Zukinih boraca na Igmanu.

    Davor Matić zvani Mišo Žmiro je ubijen od stane poznatog lica koje je nakon ubistva u stanu na Otoci pobjeglo na Grbavicu.

    To su tačne informacije a neću da se upuštam u kvalifikacije njihovih djela ili zlodjela.
    zlocini- 12833 - 18.05.2007 : Zoran Mirke - best (0)

    Svako za se' travu pase


    Nisam sa tobomu direktnom kontaktu i diskusiji ali pomno pratim sta pises i kakve gluposti valjas. Iskreno mislim da imas malo 'ljudskog' u sebi, ali da ti je ipak zvijezda vodilja tvoj islamizam i ostala ekstremna propaganda koja polako ispira ili je vec isprala vase male zakrzljale mozgove. Ni tvoj nije daleko od totalne ispransti!

    Samo da ti objasnim i malo otvorim oci. Kao sto ti je vec neko probao objasniti Srbi nisu izgubili ovaj rat vojnicki, nego politicki.

    Da smo mi imali odvezane ruke i slobodu da radimo sta smo htjeli i kako smo htjeli, kao sto ste to vi vasi 'jarani' Hrvati radili, ti sada moj Zlatane ne bi komunicirao sa nama iz 'tvog' Sarajeva (eto ti ga) nego negde iz Teherana, Istambula... itd. Bili bi vojnicki zgazeni kao obicna slina, ti to znas i svjestan si toga 100% jer vidim da si malo 'potkovan' sa informacijama i sam izjavljujes da nismo bili ravnopravni. Da smo imali politcko odobrenje za to, mogli smo imati cijelu Bosnu 'zavrsenu' za 7 dana. Isto kao sto je Tudjman 'odradio' Krajinu. Prema tome okreni se i bavi se malo problemom 'sta ce biti' a ne sta je bilo, jer 'sta je bilo' ne mozemo ni ti ni ja ni bilo ko promijeniti a 'sta ce biti', mozemo! Nasi 'ravnogorci' koje ti mrzis i poredis sa vasim 'vehabijama' su samo-rijesen problem. Vecina ih je umrlo ili su dovoljno stari da su tu negde. Mladi se veoma malo (skoro nikako) pale na tu foru. Vi imate problem unutrasnje prirode koji ce polako poput raka da vas pojede.

    Kako niste svjesni, i kako ste toliko glupi, da ne vidite da va vasi 'jarani' sa zapada 'trpaju na suvo' (bez vazelina). Kada ste im trebali da razbiju SFRJ i naprave pizdariju na balkanu bili su vam 'jarani'i obecavali kule i gradove. Nisu vam objasnili da ce te kule biti od karata. Sada kada im vise ne terebate, e onda daj da vas uklone, a jedini nacin da to urade bez direknog mijesanja je sistem vec svima dobro poznat 'zavadi pa vladaj'. Kako ti kazes 'vehabije su nus-proizvod... '. Toliko ste plitki da ne shvatate da oni nisu 'nus' proizvod nego definitivno pazljivo planiran proizvod zapada i vasih nekadasnjih saveznika i 'jarana' radi njihove lakse kontrole.

    Sjedi pa malo razmisli, iskreno mislim da si inteligentan covjek i da bi trebao da upotrijebis svoju pamet u nesto korisnije a ne 'rekla-kazala'. Sta je Srbima vrijedelo toliko 'dzabno' naoruzanje?

    Scenario: Mi jednu granatu, vi zaplacete ispred pravih ljudi na pravom mjestu, mi dobijemo citavu eskadrilu NATO aviona. I ti sada pricas o ravnopravnosti!!!! Nemoj molim te! Ako nisu bili avioni i bombardivanje, bile su to kojekakve politicke ucjene, prijetnje itd. Pitas li se zasto Hrvatska nije nikada 'popusila' nista za Krajinu?! Mozda zato sto smo bili ravnopravni??? Moguce je! Da smo mi plakali i cmizdrili kao p... onoliko koliko ste vi to radili ne bi se ovaj rat zavrsio onko kako jeste.

    Postoji samo jedna stvar u kojoj se slazem sa tobom (ukoliko si ti iskren u tome), a to je da ne podrzavam ubice, silovatelje,... itd. Svi su radili jade i gluposti u ovom ratu. Svi su to radili pod izgovorom 'osvete' necega ili nekoga sto su 'oni meni(nama) prvi' uradili.

    Sta je strije, kokos ili jaje?

    Nema svrhe raspravljati, najbolji je onaj sistem: Svako za se' travu pase.

    Pozdrav!
    zlocini- 12831 - 18.05.2007 : Aco - best (0)

    Zločini nad Srbima


    Ja bih, da oproste oni koji čitaju, osudio na vješanje za muda ubicu nečijeg psa ili mačke, a kamo li ubicu nečijeg djeteta. Ali činjenica je da stotinu lica srpske nacionalnosti odgovara što pred međunarodnim sudom u Hagu što pred domaćim sudovima.

    Postoji li i jedan musliman - Bošnjak da leži na robiji za 8107. lica srpske nacionalnosti (muškaraca, žena, djece, staraca... ) ubijenih u Sarajevu?

    Budite ljudi pa sami uhapsite Atifa kada je već cijeli svijet vidio zločine jedinica kojima je komandovao.

    Ova politika trenutno nekome odgovara i muslimani će biti marionete dok im budete trebali, a posle...

    Al'Kaida će muslimanima doći glave, vjerujte mi na riječ!
    Pozz!
    zlocini- 12749 - 15.05.2007 : Aco - best (0)

    Sarajevski zločini


    Šta da rade Srbi kojima su u Sarajevu pobijene čitave porodice? Kako oni da se vrate i gledaju ubicama svojih najmilijih u oči? Zašto više pljuvati pa lizati?

    Neke stvari se jednostavno neće zaboraviti još vjekovima, a nemamo trenutno tako isključiv i čvrst idealizam kao što je to bio komunizam da bih nas mogao ponovo strpati u isti koš.

    I muslimani su bili nečije marionete, isto kao i mi Srbi.

    Posle "nečega" nema kajanja i zato treba svima da bude jasno da je nekome išlo u prilog da nas podjeli kao što i sada ide da nas ponovo sastavlja. Ali Srbi su takav narod (valjda znaš ako si živio sa njima), zadrt i ponosan pa mu je draža ona njegova obaraština u istočnom dijelu Republike Srpske nego stan na Čengić Vili sa pogledom na ubice njihovih porodica...
    zlocini- 12263 - 10.04.2007 : Romanija - best (0)

    Sakrivanje srpskih leševa


    Šta se desilo sa tijelom Miloša Vladušića sa Grahovištu?

    Da li ti je poznato da je u Visokom ratni zločinac Amor Mašović, napao člana srpske komisije Skrb, u onom momentu kad je ovaj bio na putu da utvrdi da su Srbi ubijeni na Alipašinom polju, kod RTV doma, sahranjene u Visokom ispod turskih nišana, bili pred ekskhumacijom u namjeri da se prenose u Potočare?

    Kakva je bila računica preorati čitavu planinu Visočicu ili iz temelja preorati Robnu kuću "Sarajku", no da se sakriju kosti ubijenih Srba?
    zlocini- 12261 - 10.04.2007 : Ratko Obrenovic Detroit, Usa - best (0)

    DNK analiza


    Identifkacija ubijenih u Bosni i Hercegovini, a pogotovu Srba, je jako spor proces! Mile Simanić je ubijen od strane muslimana, i bar se u tome slažemo. Međutim, nije ti poznato da je njegov leš bio toliko unakažen da ga nije bilo moguće identifikovti prilikom razmjene. Zbog toga je kao "neidentifikovan" sahranjen u Vlakovu i morao je da čeka na red za DNK analizu.

    Treba da znaš da DNK analiza u BiH ide jako sporo. Interesantno je da mnoge zemlje u svijetu nemaju potrebnu aparaturu (jako skupe elektronske mikroskope) a niti stručnjake, da vrše DNK analizu. Bosna i Hercegovina je to dobila zahvaljujući humanitarnoj pomoći.

    Do kraja 2005. godine DNK analiza je bila urađena na samo 2. 000. 000 pojedinaca u svijetu i to uglavnom kriminalaca. Da te podsjetim da Zemlja ima 6. 000. 000. 000 stanovnika.

    Drugi interesantan podatak je da u Bosni i Hercegovini još uvijek imamo 16. 000 nestalih i onih koji nisu identifikovani. Mnogo je leševa za koje je DNK analiza urađena, ali da bi se proces završio i član uze porodice mora dati krv na analizu. U slučaju Sarajeva, to je jako teško jer su ponekad i čitave porodice nestale u ratu. Žena neke osobe, uključujući i gospođu Simanić, nije ni u kakvom krvnom srodstvu, tako da samo roditelji ili djeca mogu biti davaoci uzorka za DNK analizu.

    Tvoja pretpostavka da je neka žena čuvala svoga muža u zamrzivaču da bi napravila političku karijeru može da bude dobra tema za neki holivudski horor, ali ni jedan predstavnik srpske kulture i tradicije ne može da proguta tvoju gnusnu laž!
    zlocini- 12139 - 04.04.2007 : Gromovnik Republika Srpska - best (0)

    Crkva na Pofalićima


    Namjerno nisam juče naveo svoga ujaka koji je živio u Titovoj ulici i koji je ubijen 1994. godine i ja sam preko Slobe Avlijaša i prote Voje tražio da se moj ujak pronađe i ekshumira. Kada je došlo do ekshumacije u "Lavu" komisija je otkopavajući grobove pronašla obezglavljeno tijelo djeteta i metkom ubijenu ženu i ta ekshumacija je naprasno prekinuta i zabranjena, jer ipak nije lijepo da se sazna da dobri momci (musimani) su otkidali glave djeci i ubijali žene.

    Ja još nisam pronašao svoga ujaka jer se vaši zločini perfidno zataškavaju i sakrivaju.

    Samo mogu da ti odam priznanje za tvoju upornost da nama plasiraš te tvoje šuplje priče.

    Na moju sreću niste svi takvi i ne daj Bože da ste svi takvi jer to nikako ne bi valjalo.

    Ranije sam ti pisao da sam više puta bio na Kovačima i čaršiji i sasvim normalno razgovarao sa tvojim sunarodnicima (muslimanima) o svemu pa i o ratu.

    Oni su sami kazali da je bilo svega i svačega ali da oni nisu smjeli sve i da su htjeli stati na put raznoraznim zlikovcima i kriminalcima.

    Štitili su i pomagali Srbe koliko su mogli i smjeli.

    Ko ne voli neka ne čita ovo, znam da rasprave nisu popularne ali ne mogu da dozvolim da mi neko baca pepeo u oči i pise 100% laži, neistine ili polu istine.
    zlocini- 12134 - 03.04.2007 : Gromovnik Republika Srpska - best (0)

    Crkva demolirana 1992. godine


    Toliko si mi drag sa tvojim pisanjem i obozavam to sto govoris "istinu" sve sto si napisao je istina ali samo malo drugacija.

    Na sajtu Srpske pravoslavne crkve lijepo pise:

    "Sarajevo (Novo) Crkva Preobrazenja Gospodnjeg " podignuta 1939. godine. Opljackana i demolirana 1992. godine. " Klikni ovdje za vise informacija.

    Nije mi poznato dragi edice zasto tebe nisu pitali kada su ovo pisali, a popa Voju cu pitati zasto su na sajtu napisane "neistine" mada sam od njega licno slusao sve i svasta vezano za rat u Sarajevu.

    A i ti ga mozes pitati na njegov telefon "протојереј-ставрофор Војислав Чаркић (тел. 057/373-360). " Ovo je njegov broj sa internet stranice.

    Nebi sada zamarao nikoga na ovome forumu sa pricom sta su prozivjele moje tetke i njihove porodice u Sarajevu, ali istine radi da ti pomenem jedan mali detalj u moru pakla.
    Jedna je zivjela u Avde Jabucica a druga u Abdulaha Kaukcuje efendije (Lugavina,
    Tortura i izivljavanje od dojucerasnjih "prijatelja" je bila ogromna. Jedan primjer koliko ne postujete druge vjere: Mojoj tetki je majka umrla 93 godine i ona je pokusala da po pravoslavnim obicajima svoju majku ozali u crnini. Iz njima samo znani razloga su po njoj i za njom pljuvali muslimani ( svih uzrasta) da ne pomislite da su to cinila "nevina djecica" kako to imate obicaj kazati. O ostalima izivljavanjima mozemo drugom prilikom.

    P. S. Vidim da su te vec neki komentarisali ali ja nisam mogao ranije da posaljem tekst jer sam imao problema sa konekcijom.
    zlocini- 12087 - 30.03.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Zločini prije početka rata


    Kada sam pomenuo Bosanski Brod, ja sam i mislio na Sijekovac. Zločin u Sijekovcu se dogodio u martu 1992. godine, gdje su pobijeni Srbi od strane Hrvatske armije i muslimanskih paravojnih trupa. Do danas, još niko nije optužen za ovaj zločin.

    Zločin na Grahovištu se desio 11. aprila 1992. godine, a mislim da se sa Holiday Inn-a pucalo 6. aprila 1992. godine, znači da se pucanje sa Hiliday Inn-a desilo ranije. Zbog toga sam napisao da su Srbi protjerani sa Grahovišta, jer se prvi napad na Grahovište desio u martu 1992. godine. Neka me neko ispravi ako sam pogriješio!
    zlocini- 11572 - 12.02.2007 : Aco Sweden - best (0)

    Šehovac (Danila) Mirko - njegov ubica


    Na spisku nastradalih Srba stoji da je Šehovac (Danila) Mirka zvanog Lola koji je bio dvadeset godina vezan za postelju mučki ubio Ploskić Salem i odsjekao mu glavu i nabio na kolac. Stoji da Salem sada vjerovatno živi u Svedskoj. Našao sam njegovu adresu i telefon na eniro. se to je Swedski telefonski katalog.

    Evo njegovih podataka: Ploskic Salem professorg 2B TR4 21553 Malmo Sweden tel. +46702722491. Nadam se da će zlocinca stići zaslužena kazna.
    zlocini- 11569 - 12.02.2007 : Aleksander D Geteborg - best (0)

    ubica Sehovac Mirka


    Ubica Sehovac Mirka. Evo njegove adrese i broja telefona. Ploskic Salem professorg 2B TR4 21553 Malmo Sweden tel. +46702722491 Nadam se da ce ovog zlikovca stici zasluzena kazna.
    zlocini- 11123 - 06.01.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Sjećanje na sarajevski masakr


    Uskoro na ovoj stranici! Po prvi put objavljujemo na internetu kompletan spisak civila ubijenih u Sarajevu od strane muslimana. Za mnoge od ovih osoba vezana su svjedocenja ocevidaca i rodbine. Kao uvod u kompletan spisak, donosimo nekoliko nasumice izabranih prica. Napominjem da su opisi previse ubjedljivi, i ne preporucujem citanje ukoliko nemate dobar stomak i jako srce.

    Takodje napominjem da cete ove spiskove i sami moci da dopunite, sa podacima koji nedostaju. Sve vase dopune bice dostavljene MUP-u Istocno Sarajevo, kao i Savezu Logorasa Republike Srpske.

    Nakon citanja ovih svjedocenja, koja do sada nikada nisu objavljena, vasi pogledi na zivot, a pogotovu nasu skoriju istoriju, ce biti potpuno promijenjeni.

    Da se ne zaboravi, jer bi se moglo ponoviti!





    zlocini- 10103 - 24.07.2006 : Vuk Crna Gora - best (0)

    RAT


    Suvisno je raspravljati o tome:
    1. Ko je počeo rat
    2. Zašto smo ratovali
    3. Osnovno pitanje je ko je imao koristi od "naših jada"
    4. Pogodan prostor "eko" za posaditi klice razdora, tj. ostvariti dobit.
    5. Rat je danas, očit je primjer Lebanona, najbolji biznis
    6. Potom se pojaviti kao "gasilac" požara, i dijeliš lekcije o demokratiji, a pri tome ubereš najveću dobit.
    7. Niko ne pita gdje je nasa duša, šta smo mi to Bogu skrivili, da nas "sisa" ko najgluplje ovce.
    8. Dakle to je to, USA!


    Pozdrav od invalida rata! Više ne živim u toj prokletoj državi, iako sam to što jesam od te države nisam dobio ni pfeninga, sve vrste liječenja sam samofinansirao zahvaljujući vlastitom radu.
    zlocini- 9874 - 07.06.2006 : - best (0)

    Vise od 5. 000 Srba stradalo na području Sarajeva


    Sarajevo: - Predsednik Saveta za demografsku politiku Republike Srpske Stevo Pašalić izjavio je juče da je na području Sarajeva, koje je tokom rata (1992-1995) bilo pod kontrolom bošnjačke armije BiH uništeno 56 srpskih nasilja, a na 28 evidentiranih stratišta ubijeno više od 5. 000 Srba.

    "Najveća stratišta sarajevskih Srba su jama Kazani ispod Trebevića, zatim naselja Pofalići, Mojmilo, Dobrinja, Stup, Azići, kao i sarajevski logori smrti kojih je bilo više od stotinu", precizirao je Pašalić medijima RS. On je objasnio da je "na osnovu mnogih istraživanja o stradanju Srba u BiH, dokazano da je Sarajevo najveća grobnica srpskog naroda tokom poslednjeg rata", ali da bošnjačke vlasti "uporno nastoje da umanje te zločine i broj srpskih žrtava".

    Pašalić je dodao da Srbi ne prijavljuju žrtve Istraživačko-dokumentacionom centru u Sarajevu jer, prema njegovim rečima, nemaju poverenja u predsednika centra Mirsada Tokaču. Parlament BiH je pre godinu i po dana doneo odluku o formiranju komisije za utvrđivanje istine o stradanju sarajevskih Srba, ali to još nije urađeno zbog protivljenja bošnjačkih članova u zajedničkim organima vlasti BiH.

    "Ta komisija nikada neće biti formirana dok sam ja u Savetu ministara BiH", rekao je nedavno predsedavajući ovog Saveta Adnan Terzić, što je među nekim srpskim političarima ocenjeno kao ponovno ubijanje Srba u Sarajevu. Kopredsedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nikola špirić pozvao je juče sve ministre iz RS da zbog ove Terzićeve izjave bojkotuju rad Saveta ministara BiH.
    zlocini- 9848 - 02.06.2006 : - best (0)

    Pravi Ćelo


    Samo da znaš da se za ubistvo srpskog svata ne tereti Ismet Bajramovic Ćelo( Babuka ), nego Ramiz Delalić - Ćelo.

    Nekad padne nadvojvoda, nekad stari svat, ne zna se čija je glava prva...
    zlocini- 9833 - 01.06.2006 : - best (0)

    Sarajevska klaonica


    Ramo Abduli tereti se da je kao pripadnik 10. Brdske brigade Armije BiH. Ucestvovao u hapšenju Srba na sarajevskim ulicama od avgusta 1992. do oktobra 1993. godine i odvodio ih u pecinu Kazani. On je ubijao Srbe i bacao ih u jamu, a zatim bi u nju bacao zapaljene autogume. Mnoge uhapšene Abduli je žive vukao kamionom dok ne izdahnu.

    Nedžad Ajandžic (1955), bivši oficir JNA, ucestvovao je u osnivanju logora Silos u kojem je bilo zatvoreno 550 srpskih civila od 14 do 85 godina. Logor je zatvoren tek posle Dejtonskog sporazuma. Predsedavajuci Predsedništva BiH

    Alija Izetbegovic znao je da logor Silos postoji, i cak je na jednoj sednici priznao da se u njemu drže nedužni civili, koji služe za razmenu.

    Ismet Bajramovic - Ćelo je jedan od najpoznatijih zlocinaca, koji je široj javnosti poznat kao ubica srpskog svata na Bašcaršiji, nakon cega je poceo nesrecni sukob u BiH, takode je na spisku 384 osumnjicena. On se tereti kao pocinilac zlocina u Dobrovoljackoj ulici, da je u maju 1992. godine u jednu šupu u naselju Pofalici privodio žene medu kojima je i jedna trinaestogodišnja devojcica. U toj prostoriji u silovanjima je ucestvovalo sedam muslimana. Posle ovog mucenja pomenuta devojcica izgubila je 90 odsto vida, a u beogradskoj duševnoj bolnici rodila je nedonošce.
    Celo je optužen za zatvaranje i mucenje civila u logoru "Viktor Bubanj" i sarajevskom centralnom zatvoru. Prema svedocenju preživelih, prisiljavao je zatvorenike da pred TV kamerama priznaju dela koja nisu pocinili.

    Mirsad Belko, inspektor u policiji Novi Grad, kao pripadnik TO BiH odgovoran je za ucešce u hapšenju Srba u Sarajevu 23. juna 1992. godine i njihovo odvodjenje u zatvore (u zgradi Privredne banke, "Suncu", "Borsalinu", Kasarni "Viktor Bubanj").

    Sead (Hamo) Kadic, zvani Sejo ili Guz (1963), osumnjicen je za zlocin nad 12 srpskih civila koji su završili u jami na Kazanima.

    Samir Milahodžic i Fuad Mostarac terete se za nehumano postupanje sa zarobljenicima u logoru "Viktor Bubanj" i centralnom zatvoru. Mostarac je osumnjicen i za uzimanje talaca i prisiljavanje zatvorenika da priznaju izmišljena silovanja muslimanki i druga zlodela u junu 1992. godine.

    Senad Piskoljic (1954) odgovoran je za smrt dve devojcice u Ulici Rave Jankovic 11. marta 1995. godine. Njegove žrtve su Milica Lalovic (1984) i Nataša Ucur (1986) koje su imale 11, odnosno devet godina.

    Senad Sacic optužen je za ucešce u zlocinu na podrucju sela Gornja i Donja Presjenica, Strajište 7. i 8. jula 1992. godine kada su ubijena tri civila i šest rezervista Vojske RS.
    zlocini- 9775 - 26.05.2006 : - best (0)

    Ubijanje Srba u Bosni


    Ako Željko govori o Zoranu Jankoviću, bivšem policajcu, on bi trebao da bude upućen u zločine u Rogatici, i kao policajac i kao rođeni Rogatičanin. Zoran bi mogao, ne samo da napiše poneki članak o tome, nego da iskoristi svoj autoritet doprinosu širenja istine o proteklom ratu.

    S obzirom da je konačno formirana komisija za stradanje Srba u Sarajevu, i ti bi Srle, mogao da iskoristiš svoje potencijale i izvore, ako se vaši obaveštajni podaci ne prikupljaju iz dnevne štampe, jer poznajem tvoje kolege koji su tajni "materijal" za raport preptostavljenom tražili u novinama ciji je dnevno tiraz 150 do 200000 primeraka.

    Meni koliko je poznato za zločin u Kukavicama, je to, da su muslimani u zasedi sačekali izbeglice iz Goražda i veliki broj izmasakrirali.

    Taj Peda sada živi u Gorazdu i ima fabriku vode, po bagatelnim cijenama ( 10, 15, max 20 000 maraka) je "otkupio" masu srpskih stanova i smatra se najbogatijim Goraždaninom.

    Koliko znam da su i Smailovici, koji su živjeli prije rata u Vogošći, pravili masakre po teritoriji rogatičke opstine.

    Opet aplejujem na posetioce ove stranice, ako je neko od istih neka javna ličnost i želi da skine ljagu sa srpskog naroda, a prave zločince da privede pravdi, neka prvo krene od Grahovišta, jer su na Grahovištu, Sijekovcu, Pofalićima i na Kazanima potekli prvi potoci krvi u čitavoj Bosni.

    Kad se rasvetli ko je i kako to uradio, balije više neće moći da pričaju o genocidu i agresiji.

    Naravno, dok nadležni budu ovo utvđivali trebalo bi prikupiti dokaze i za Žepu, Bratunac, Vozuću, Visoko, Brezu... i konačno svetu pokazati pravu istinu, da je sam Alija stajao direktno iza svih ovih stradanja, i da Balije treba da Srbima plate odštetu za genocid.
    zlocini- 9774 - 26.05.2006 : Srle - best (0)

    Zločini kod Žepe, Rogatice, Banjalučice


    O zločinu nad Srbima kod Žepe bi najbolje mogao pisati neko sa Pala, jer je tada najviše poginulo Paljana. Oni su nosili hranu mladim vojnicima na releju na brdu kod Žepe. Balije su im presjekle put balvanima i pobili, ne znam tačan broj ali je bilo preko 150 momaka, tada im je dato brašno u Žepu da bi mi dobili tijela naših vojnika.

    Slušao sam na radiju kad muslimani govore o zločinu koji su napravili u šumi Grab kod Kruševa i Banjalučici, gdje su zoljom ubili pun kamion naših civila.

    Sto se Rogatice tiče, zamolio bih nekoga iz ovog grada da ode do Kukavica. Tamo stoji spomenik, da ga uslika i stavi na ovu stranicu. Tamo tačno piše koliko je ljudi poginulo. Znam da su to uradili mudžahedini izvjesnog Pede za koga mislim da se zove Nedim Peda Alagić, ali bih volio da to neko potvrdi.
    zlocini- 9772 - 25.05.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Nema razloga za prepirku


    Srle je u pravu, treba i o Rogatici i Srebrenici pisati. Medjutim, o nekim stvarima o kojima Srle pise ja nisam ni cuo, pa bih ga zamolio da i on ponesto o tome napise. Rogatica ima mnogo pametnih ljudi, ukljucujuci posjetioca ove stranice, koji se potpisuje kao "Pero", zatim moj bivsi student, a sada izvrstan novinar, Zoran Jankovic, itd. . .

    Kao prvo, na ovoj stranici ima neogranicen prostor za sve teme o kojima posjetioci hoce da pisu. Ako bude trebalo, ja cu napraviti jos jedan forum, samo za ratne rubrike, ili cu re-organizovati ovu stranicu, kada se broj rubrika poveca.

    U svakom slucaju, predlazem da se za sada skoncentrisemo na zlocnine sa samog pocetku rata, jer su oni bili povod da se po principu "oko za oko, zub za zub" sukob u Bosni i Hercegovini rasplamsa.

    Ja ne opravdavam ubijanje civila i zarobljenika, i duboko vjerujem da su muslimani visestruko bili "nadmocniji" u zvjerstvima koja su cinjena nad neduznim i nejakim. Ne interesuje me da li su to ucinili Bosanci, ili Bosnjaci, ili pak mudzahedini, od kojih su sada mnogi drzavljani BiH. U svakom slucaju, za sva ta zvjerstva je krivo muslimansko rukovodstvo, pa i muslimanski narod koji ih je izabrao.

    Ako bi neko mogao da opise onaj pokolj mladih vojnika koji je u maju 1992. godine nosio zalihe hrane na relej na Jabuci, a koji je predvodio kapetan Dragan Suka, koji je sada u Kanadi. Sto se Rogatice tice, ovog dogadjaja kod Kukavica se ne sjecam, ukoliko se ne radi o onom kamionu u kome su poginuli Radisa Bjelakovic i Drago Sucur iz Sokoca. Medjutim, dobro se sjecam da je neki musliman sa terase svoje kuce u Rogatici pobio 6-7 nasih ljudi, pa su nakon toga svi muslimani morali da se sele iz Rogatice.
    zlocini- 9771 - 25.05.2006 : Rade - best (0)

    Formirana komisija za Sarajevo


    Kraj balijskim lažima

    SARAJEVO: - Vijeće ministara BiH formiralo je jučer Državnu komisiju za istraživanje stradanja Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i ostalih na području svih deset prijeratnih općina grada Sarajeva, potvrdio je nakon sjednice Adnan Terzić, predsjedavajući Vijeća ministara.
    zlocini- 9768 - 25.05.2006 : Aco - best (0)

    Tribina o zločinima nad Srbima


    U amfiteatru 5 Pravnog fakulteta u Beogradu u sredu 24. 05. održana je javna tribina na temu "Istina o Sarajevskom ratištu".

    Predsednik udruženja studenata pravnog fakulteta "NOMOKANON", koje je inače bilo organizator ove tribine, je u početnom obraćanju brojnim studentima i građanima izrazio (iako to nije bila tema tribine) zaljenje zbog ishoda referenduma u Crnoj Gori, obrativši pažnju na srpske sunarodnike i braću u Crnoj Gori koja je-kako je naveo - uvek bila srpska zemlja.

    Nakon toga je prikazan kratki film o isceniranom zločinu na sarajevskoj pijaci "Markale" i u ulici Vase Miskina, te je data reč učesnicima tribine.

    Prvi se prisutnima, među kojima je bilo i nekadašnjih stanovnika Sarajeva, obratio Miroslav Toholj, književnik i bivši ministar informisanja vlade RS, iznoseći iz političkog ugla pojedinosti koje su se dešavale u Sarajevu, te stavove iz ličnih iskustava sa Sarajevskog ratišta, ističući vojnike vojske RS sa tih prostora kao najhrabrije borce u VRS, jer su branili svoju vekovnu zemlju na unutrašnjem i vanjskom prstenu oko Sarajeva...

    "Ne bi da pravim poređenja u brojkama i težini ni sa jednim zločinom u BiH", rekao je Milivoje Ivanišević, rukovodilac Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom iznoseći podatak da je na području Sarajeva ubijeno oko 5000 lica srpske nacionalnosti, gde je samo od aprila do decembra 1992. god ubijeno oko 2700 ljudi.

    Nakon toga reč je dobio Milan Vujin, advokat i branioc haškog optuženika generala Milana Galića bivšeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa, iznoseći zapažanja o neistinama plasiranim od strane Bošnjaka vezane za Sarajevsko ratiste.

    Iako je bio najavljen, zbog zdravstvenih problema i posledica zatvorenistva u sarajevskim logorima, na tribini se nije pojavio Slavko Jovičić-Slavuj, potpredsednik Saveza logoraša Republike Srpske.

    Učesnici tribine su zatim odgovarali na pitanja prisutnih, među kojima su bili i predstavnici Srpskog otadžbinskog pokreta "OBRAZ".

    Na pitanje o mudžahedinima u BiH, gospodin Ivanišević je izneo podatak da su mnogi od njih dobili državljanstvo BiH, gde i danas žive.

    Dok je na pitanja zbog čega rukovodstvo RS nije bilo u jednom od delova Sarajeva koji je bio pod kontrolom Srba, već je prebačeno na Pale, te zašto je tadašnje rukovodstvo sarajevskih Srba organizovalo masovno iseljavanje Srba iz Sarajeva nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, gospodin Toholj je vešto izbegavši prave odgovore optužio pojedine lokalne funkcionere, te stihiju i strah kao glavne uzročnike nestanka srpskog bića sa prostora Sarajeva i okoline.

    Cilj koji je imala ova tribina je ispunjen, a to je da se zna i sazna prava i čista istina o stradanju srpskog stanovništva na prostoru Sarajeva, kao i o dešavanjima na Sarajevskom ratištu.
    zlocini- 9766 - 25.05.2006 : Srle - best (0)

    Drugi zločini nad Srbima


    Mislim da se u 99% pisanja na ovom forumu odnosi na zločin na Grahovištu, sto smatram opravdanim, ali nemojte zaboraviti još mnoge zločine za koje niko ne odgovara, a niko ih i ne pominje.

    Primera radi, u selu Kukavice kod Rogatice Balije su mučki ubile pun kamion naših junaka. Tu, osim spomenika, ništa ne podsjeća na ovaj gnusni zločin, gdje je izginulo oko 40 mladića.

    Kod Žepe je pobijeno oko 300 Srba koji su željeli pomoći u hrani mladim vojnicima, a danas o tome niko ne priča, a spominje se stalno priča o nestanku muslimanskog komadanta Avde Palića iz Žepe.

    Mislim da bi o zločinu nad Srbima kod Žepe trebao neko nešto napisati da se to ne zaboravi. Naravno da napiše neko ko zna i ko će to opisati na autentičan način i bez nagađanja.

    Skoro sam slušao na radiju neke Balije kako se ponose izvjesnim Brkom Šabićem koji je u zasjedi između sela Kruševo i Banjalučica kod Olova pobio pun kamion Srba, pa njima je to ponos, a od naših čelnika niko ne traži da taj isti odgovara za taj zločin.
    zlocini- 9761 - 25.05.2006 : - best (0)

    Alija naredio zločine


    Haški tribunal počeo je, doduše stidljivo, da se interesuje za genocid nad Srbima u Sarajevu ali tek će vreme pokazati da li su i koliko su haški krojači pravde zainteresovani za njihovu sudbinu koje su muslimani, u režiji Izetbegovića, likvidirali na najmonstruozniji način.

    Izetbegovićevi saradnici optužuju svog šefa za ratne zločine nad Srbima u Sarajevu

    Zločine nad sarajevskim Srbima u minulom ratu nisu izvršili samo koljači iz Desete brdske brigade kojom je komandovao zloglasni Mušan Topalović Caco, već i pripadnici mnogih drugih jedinica i razularenih formacija, a za sve to je znao Alija Izetbegović koji sada nevešto pere ruke - tvrdi više bivših i sadašnjih bliskih Izetbegovićevih saradnika kao i veći deo sarajevske štampe koja o tome ovih dana naširoko piše.

    Kako piše sarajevski nedeljnik "Svijet" Caco je bio najveći Izetbegovićev mijenik, on je od Dede (tako je Caco zvao Aliju) direktno dobijao naređenja i savesno ih izvršavao.

    "Predsednik ga je (Cacu, naravno) u početku zvao "sine Mušane", a on njega Dedo, piše dalje "Svijet" opisujući u nastavku detaljno šta se događalo onog dana kada je Caco likvidiran.

    Na dan kad se odvijala akcija u kojoj je Caco ubijen, kažu da je do kraja tražio da se čuje sa predsjednikom, a da su mu posljedne riječi bile: "Šta ti je ovo trebalo, Dedo? "

    Ponovo se oglasio i bivši komandant Glavnog štaba Armije BiH Sefer Halilović tvrdnjom:

    "Moram priznati da sam od samog starta znao za kontakte koje su pojedini komandanti imali sa Izetbegovićem, što direktno, što preko Bakira (Izetbegovićevog sina), što preko Harisa Lukovća" Dakle, deo starješina iz nekoliko manjih jedinica svoje su izvještaje uglavnom slali samo predsjedniku i tvrdili su da iz kabineta dobijaju zadatke".

    Takođe, Halilović je još ranije optužio Izetbegovića da je znao i za zločine koje su muslimani izvršili protiv hrvatskog civilnog stanovništva na Grbavici i Uzdolu, kao i da je Izetbegović stao u zaštitu počinioca tih zločina.

    Sarajevski "Dani" kao i "Slobodna Bosna" tvrde da su ovi zločini počinjeni nad Srbima, i da je stradalo nekoliko hiljada nedužnih srpskih civila. To je bila "najpoznatija javna tajna". Izetbegović je u svakom trenutku znao šta se događa.

    "Postojao je plan o eliminisanju nemuslimanskog stanovništva iz Sarajeva, a njegov idejni tvorac je visoki funkcioner SDA. Broj ubijenih nikada se neće saznati jer su još 1993. tela ubijenih posipali kiselinom, neka spaljivali, a neka su ubacivali u velike vojničke mašine za pranje veša i na taj način ih se rešavali. Ali, najlakše je da se ode na sarajevska groblja i pogleda koliko ima nadgrobnih ploća na kojima piše N. N. " - tvrde ova dva sarajevska nedeljnika, ističući da je isto tako javna tajna da je i Caco ubijen po nalogu Izetbegovića, kako Caco ne bi došao pred sud i "propevao" po čijem nalogu i u čijoj režiji su ovi zločini izvršeni.

    Počinjene zločine na savest Izetbegoviću stavlja i bivši šef Službe državne bezbednosti u Sarajevu Munib Alibabić koji kaže da je znao za zločine u Sarajevu počinjene 1992. i 1993. godine. Kaže da ga je o tome, kao i najviši državni vrh, informisao šef armijske bezbednosti Muslimović. Međutim, kada je o tome progovorio 1996. u jednom sarajevskom listu, Alibabića je oštro napao nedeljnik "Ljiljan" čiji glavni urednik je tada bio Izetbegovićev prijatelj sa robije Džemaludin Latić.

    Oni koji su to pisali, odnosno koji su napadali Alibabića što je sve to obelodanio, kasnije su se Alibabiću pravdali tvrdeći da su morali jer "tako je naloženo iz predsednikovog kabineta". Međutim, zaključuje Alibabić, osim Izetbegovića o ovome imaju šta da kažu i članovi bivšeg predsedništva Ejub Ganić i Nijaz Duraković, kao i Haris Silajdžić i Edhema Bičakčić koji su se tada mnogo pitali.
    zlocini- 9699 - 16.05.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Broj ubijenih Srba u Sarajevu


    Preuzeto sa danas. co. yu

    Sarajevo - Sarajevski nedeljnik "Slobosna Bosna" na naslovnoj strani najnovijeg broja objavio je fotografije ubistava Srba u Sarajevu iz 1992. godine. Na fotografijama su prikazani ubijeni Srbi iz sarajevske opštine Novi grad, iz naselja Alipašino Polje. List navodi da je u Sarajevu tokom rata ubijeno oko 850 Srba. U opširnom tekstu o ubistvima Srba u Sarajevu tokom rata u BIH, list ukazuje da zvaničnici iz Republike Srpske ističu da je u Sarajevu ubijeno nekoliko hiljada Srba, dok direktor istraživačko-dokumentacijskog centra u Sarajevu Mirsad Tokača takve tvrdnje smatra "političkim nagađanjima". On je rekao da se na prvoj strani dokumenta koji je predstavio direktor policije Republike Srpske Dragomir Andan, "ime jednog te istog čoveka ponavlja deset puta".

    Prema rečima šefa Federalne komisije za traženje nestalih Amora Mašovića, na području deset sarajevskih opština broj nestalih osoba srpske nacionalnosti procenjuje se na 250 do 300.

    "Slobodna Bosna" piše da je još pre dve godine zastupnica Partije demokratskog prosperiteta (PDP) u Parlamentu BIH Jelena Đurković predložila da se pri Parlamentu formira Komisija za utvrđivanje istine o stradanju Srba u Sarajevu i da taj predlog realizuje Saveta ministara, ali da Vlada BIH nikada nije na dnevni red stavila raspravu o formiranju komisije.

    Ratni član Predsedništva tadašnje Republike BIH i predsednik Srpskog građanskog vijeća (SGV) Mirko Pejanović pre pet godina je izneo tvrdnju da je tokom opsade u Sarajevu stradalo između dve i po do tri hiljade građana srpske nacionalnosti.

    Savez logoraša RS pre četiri godine saopštio je da je u Sarajevu ubijeno više od 8. 000 Srba. Predsednik logoraša RS Slavko Jovičić je rekao da je samo kroz vojni zatvor "Ramiz Salčin" u Sarajevu prošlo preko pet hiljada Srba, od kojih je 500 ubijeno, a da je u Sarajevu nestalo 536 osoba srpske nacionalnosti.

    Glavni tužilac u Istočnom Sarajevu Rajko Čolović je Haškom tužilaštvu dostavio predmete protiv 119 osoba za zločine nad sarajevskim Srbima, a Haško tužilaštvo je vratilo predmete za 13 osumnjičenih lica, zbog nedostatka dokaza.

    Prema navodima "Slobodne Bosne", koja se poziva na evidenciju Centra službi bezbednosti Sarajevo od 5. aprila 1992. do 31. decembra 1994. godine, na području sarajevskih opšina Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i dela opšine Novi Grad u tom vremenu je ukupno počinjeno 291 ubistvo.

    Među ubijenima su 110 bili građani srpske nacionalnosti, 80 bošnjačke, 20 Hrvata i oko 90 onih koji nisu mogli da budu identifikovani, ali se pretpostavlja da se radi o Srbima, rekao je za list penzionisani policajac tog centra. Prema izvorima "Slobodne Bosne" iz Haškog tužilaštva, koje je obradilo sva ubistva na području CSB Sarajevo, ukupno je ubijeno 836 civila srpske nacionalnosti van ratnih dejstava.

    Prema nalazima haškog tima, najodgovornije osobe za likvidacije Srba u sarajevskim naseljima Hrasnica i Dobrinja su komandanti tadašnjih armijskih snaga general Ismet Hadžić i Fikret Prevljak, piše "Slobodna Bosna".
    zlocini- 9638 - 12.05.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Zločin - ko je prvi počeo


    Svima nama bi trebalo da bude očigledno (ako ne i jasno) da je sukob u SFRJ Jugoslaviji počeo zbog sulude želje pojedinaca da imaju svoju državu. Tvorci hitlerovske "endehazije" su se, nakon ubistva preko milion Srba u Drugom svjetskom ratu, pritajili i čekali da dođe pravi trenutak za pravljenja "lijepe njihove" NDH. Naravno, u tome im je pomogao onaj njihov Latin, koji je Srbe podučavao da se odreknu crkve i ne mrze Hrvati.

    U isto vrijeme, mali Jože iz Kumrovca je dao Srbima islamske vjero-ispovjesti pravo narodnosti, i time samo potpomogao širenje razdora u bivšoj Jugoslaviji. Kako ono naš narod kaže: "Daš mu prst, a on hoće cijelu ruku! "

    Ono čega vi muslimani treba da budete svjesni je činjenica da je za vas građanski rat u Bosni bio "Islamska revolucija". Kako su se svi filozofi složili da nema revolucije bez oružja, niti prekrajanja granica bez krvi, treba da shvatite da ste dobili što ste htjeli.

    Možda se u ovome svi ne slažemo, ali to i ne očekujem! Ne možemo da se složimo sa činjenicom da smo jedan narod, a ne tri, da nismo od vajkada hrišćani tj. muslimani, i da su nam ove naše tri religije nametnute teško i preko naše volje, a sada ginemo da dokažemo da smo istinski vjernici! žalosno je da od šume ne vidimo drveće, i da u toku našeg životnog vijeka mjenjamo ideologije češće nego džempere. Porazno je da govorimo tri jezika, a ne trebaju nam prevodioci, čak i najsočnije psovke dobro razumjemo. I vicevi su nam isti, a tvrdimo da smo drugog roda i soja, došli sa tri različita kontinenata. Baš smo glupi i naopaki!

    Međutim, da še vratimo na pojam "zločina", koji je i predmet moga pisanja u ovom članku. Kao prvo, ubistvo nenaoružanih svatova na Baščaršiji je zločin za svaku osudu. Vjenčanje u jednom od najštarijih pravoslavnih objekata u Bosni i Hercegovini, uz tradicionalnu srpsku zastavu, je običaj koji su i Turci poštovali. Međutim, ne i tjelohranitelj Alije Izetbegovića, koji je ubio mladoženjinog nenaoružanog oca. Prema tome, to je zločin.

    Ubistvo naoružanog mladića nadomak njegovog sela, dok je čuvao stražu od komšija Srba je velika šteta, pa i krivično djelo, ali nije zločin. Svako ko nosi pušku je vojnik, makar imao i 11 godina, i treba da bude spreman i da pogine za ono za što se bori. Pored toga, nije bilo očevidaca, niko nije dokazao da je to ubistvo izvršio Željko Vladušić, pa je otuda sasvim neprihvatljivo okriviti tog mučenika. Još je manje logično tvrditi da je za Kenanovu smrt krivo čitavo selo, pa je sasvim u redu oguliti kožu čitavom selu i polužive ih popaliti u njihovim vlastitim kućama.

    Ubistvo preko 100 civila u Pofalićima je zločin od koga bi se pošteni muslimani trebali ograditi, tj. izvešti počinioce ovih zločina pred lice pravde. Pofalici su jasno pokazali da Sarajevo vise nikada nece biti multi-etnički grad! Pojedini fanatici su upadali u kuće nedužnih ljudi, izvodili muškarce, žene i djecu na ulicu i klali ih u prisustvu zapanjenih mještana.

    Akcija muslimana na Čemerno je planirana da se neutrališe artiljerija, ali ono što su oni tamo uradili (a o čemu ću još pisati) je jedan veliki zločin.

    Možda ste primjetili da sam događaje nabrajao hronološkim redosledom. Od one "iskrice" na Baščaršiji, preko "plamena" na Grahovištu, od "logorske vatre" u Srebrenici.

    Kada smo kod Sarajeva i Srebrenice, žalosno je da je u Sarajevu ubijeno više Srba, nego što ih je izginulo držeći Sarajevo u okruženju. Naser Orić pobio više srpskih civila oko Srebrenice, nego što su Srbi pobili muslimana u Srebrenici nakon što su je zauzeli. Jeste, reći ćete vi muslimani, to vam je za Foču ili Višegrad, itd... Oko za oko, zub za zub. Ili posto je medju vama muslimanima, veliki broj fizickih radnika, da primjenim na vas Njutnov zakon: "Svaka sila akcije, izaziva silu reakcije".

    I opet se vraćamo na početak: Ko je počeo rat?

    I tako razmišljajući, ja najzad shvatih ko je ubio Kenana - ona ista osoba koja je ubila srpskog svata na Baščaršiji. Picetovu majku su ubili Ačkari, oni isti koji su ogulili i Željka Vladušića. Kod nas, Srba, situacija je malo komplikovanija. Većina naših je izginulo bilo od nas samih, tj. naših političara, ili zbog naše naivnosti koja se jos zove i "bratstvo i jedinstvo". Pogađate, mislim na "Sarajevsku klaonicu", tj. na Srbe koji su vjerovali u saživot sa muslimanima.
    zlocini- 9589 - 09.05.2006 : Ratko Obrenovic Sokolac - best (0)

    Ako si Turčin, bar nemoj biti glup!


    ne treba biti mnogo pametan pa shvatiti da su Ačkari u akciju "klanja Srba" poveli i to dijete od 22 godine, koga vi zovete Kenan. Međutim, kada je u toj pucnjavi, u kojoj je Željko Vladušić branio mještane koji su bježali iz sela, taj mladić, koji je i vojsku odslužio, smrtno je pogođen zalutalim metkom. Ti to sada nazivaš "zločin".

    Nesreća je da tako razmišljaš, jer zbog toga bi moglo biti jos Kenana zakopanih u srpsku zemlju.

    Urazumi se, jado, i shvati da ponekad u lovu i lovac postane lovina. Mi Srbi smo bar shvatili da je Radovan Karadžić bio jedan običan lopov koji je pobio mnogo Srba, uključujući i Rista Đogu, Nikolu Koljevića ali i mnoge druge. Krajnje je vrijeme da i vi shvatite da su Markale, i zločin u Vase Miskina ulici samo scenario kojim je jedan bolesni mudžahedin, Alija Izetbegović, htio da ostvari svoje ciljeve, koji nisu u interesu vas muslimana.
    zlocini- 2661 - 22.11.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Zoran Rundić


    Danas sam se mnogo iznervirao! Slučajno sam na "Google" otkucao ime "Zoran Rundić", u nadi da ću pronaći nešto o njegovom ubistvu. Na moje veliko iznenađenje, na sledećoj stranici (zamjeni dvotačku sa tačkom):

    bhdani : com / arhiva /251 / spiskovic5. shtml

    sam pronašao da je Zoran Rundić naveden u "Spisku civila poginulih u Sarajevu". Nažalost, tamo ne piše da su para-muslimanske formacije odvele Zorana iz njegovog stana, i ubile ga u Buća potoku. Izgleda kao da je Zoran žrtva Srba, ili branioc Sarajeva.


    O smrti Zorana Rundića, rođenog u selu Vrapci kod Knežine, pisao sam u odeljku "Priče". Nažalost, priča je samo na engleskom jeziku!

    Mnogo je Srba ubijeno od strane sarajevskih mudžahedina. Uskoro ću na ovoj stranici objaviti i kompletan spisak žrtava islamske Bosne, a od vas očekujem da ga zajednički dopunimo. Spisak ću raditi u saradnji sa Udruženjem logoraša RS.

    Idi na stranu - |1|2|