fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-ZENICA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

zenica- 103119 - 25.01.2019 : Zenicanin Banjaluka - best (0)

Zeničani u VRS


Pozdrav svim borcima,

Interesuje me da li ima negdje zabilježeno koliko je Zeničana bilo u VRS i MUPu? Poznato je da ih je bilo dosta na Sarajevskom ratištu!
zenica- 70264 - 11.06.2012 : Delija Zvornik - best (1)

Zeničani


Pozdrav za Zoku iz Hadžića i vidim da je baš nagrabusio u ovom prokletom ratu. U potpunosti se slažem sa njim za borce iz Zenice: hrabri, požrtvovani, ponekad i previše hrabri... Mnogo su nam pomogli na Sarajevskom ratištu.

Međutim, nije mi jasno zašto su tada naši iz komande dozvolili da većina tih ljudi zajedno sa svojim porodicama poslije samo par mjeseci produže i nasele se u podrucje Posavine i Semberije, i tamo su ostavili dubok trag u borbama. Ipak, mislim da su nama u Srpskom Sarajevu bili mnogo potrebniji jer je ono bilo ključ rata a tu su borbe bile i najžezšće i najkrvavije.

Nadam se da ovim neću uvrijediti borce borce sa ostalih ratišta.
zenica- 70196 - 09.06.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Zeničani i Zenica


Rale, hvala ti što si se uključio na moj tekst sa svojim informacijama. To je tema koja se svakako treba dotaći. Ja sigurno nisam upoznat sa pravim stanjem u Zenici ali sam pomenuo zbog zaboravljenih poginulih junaka za Republiku Srpsku a koji potiću iz tih krajeva.

Sjećam se da su mnogi Zeničani prošli kroz Vogošću jer ih je put tuda vodio. Naša vlast ih nije htjela prisiljavati da ostanu kod nas iako su nam bili veoma potrebni. Pružena im je mogučnost izbora, pa su neki ostali a neki su i otišli. Sjećam se da je ginekolog Jungić, koji je inače rodom iz Vogošće ali je živio i radio u Zenici, došao kod nas u Vogošću u sred rata i otvorio porodilište. Od njegovog dolaska više se nije moralo ići na Ilidžu zbog porođaja.

Kod nas u Vogošći je pred sami početak rata bio renoviran i proširen Dom zdravlja. Dograđene su nove prostorije u kojima je bilo planirano i porodilište. Ono je osposobljeno i počelo je da se koristi po prvi put u toku rata.

Kada već pominjem to porodilište da kažem i to da se u njemu prva porodila muslimanka, koja se zove Meliha. Rodila je sina Darka! Moja supruga je bila kuma i šišala je Darka za prvi rođendan!

Za razliku od drugih gradova u BiH koji su bili pod muslimanskom kontrolom, kao na primjer Sarajevo, koje nije dozvoljavalo da bili ko izađe iz multietničkog grada, Zenica je odradila puno humaji potez, dozvolivši velikom broju Srba da napuste grad.

Naše vlasti su takođe dozvoljavale da nesrpsko stanovništvo izađe, kako bi ih spasilo od zločinačke ruke, koju nisu mogli kontrolisati u toku rata, jer je svaka šuša imala pušku u rukama, ali se to danas zove etničko čišćenje!!!

Za takvo etničko čišćenje se danas osuđuje i ide se u zatvor...
zenica- 70180 - 08.06.2012 : Rale NYC - best (0)

Zenica


Napisa Vogoscanin Pravi kako su Zenicki Srbi izlazili sa svom svojom imovinom i sl. Jesu ali oni koji su izasli u Martu/Aprilu '92 . Poslije je bilo organizovanih izlazaka stanovnistva Drivuse , Perina Hana, Mutnice to jeste prigradskih da ne kazem ruralnih djelova Zenice preko HVO...

Slijedeći organizovani odlasci su bili '93 godine preko Crvenog Krsta i to je jedna tura otišla u ljeto, a jedna u kasnu zimu. Drugih organizovanih odlazaka nije bilo.

Vulkanizer Srbin u Zenici? Mozda u gore navedenim prigradskim krajevima, znaju se gradski vulkanizeri...


Zenički Srbi su prodavali sve što su imali, a onda plaćali sumnjivim tipovima da izađu. Neki nikada nisu stigli na odredište, a neki su izginuli pretrčavajući izmeđju linija Hatkine Njive u Doboju.

Nakon toga je proradila veza preko Kiseljaka i to je već bilo kulturnije. Prvi problem je bio što je većina zeničkih Srba poslala svoju djecu a mnogi i žene iz Zenice u osvit rata dok prođe. Poslednji voz, dan prije opsade kasarne je bio krcat putnicima a prosjek starosti je bio 19 godina, od čega je bilo bar 60% žena. Ovo su moje lične procjene.

Pošto je rat potrajao, djeca su postala teret familijama jer nemaju kontrole nad njima postalo je za mnoge neophodno da izađu i rješavaju svoje pitanje stambeno i zivotno . Takodje kod mnogih je doslo do situacije daleko od očiju daleko od srca, pa je valjalo spasavati brakove. Oni što su izašli negdje u martu /aprilu '92 su se vratili u opljačkane stanove u 99% slucajeva a ostali su sve prodali do zadnje kuhinjske krpe i onda su odlazili u Republiku Srpsku. Do masovnog odlaska je doslo '93 ubistvom pokojnog Dr. Sladojevića a i zbog toga što je istovremeno u Zenici vladala glad.

Masovnog zločina u Zenici nije bilo, isto kao ni u Drugom svjetskom ratu kada su zenički Srbi masovno bili u Kraljevoj Vojsci i držali su punkt na Drvenom Mostu /Bojin Vir prema kazivanju starijih Zenicana tako da nikada i nije bilo neke zle krvi jer su zenički muslimani u 2. svjetskom ratu normalno prelazili preko tog punkta i išli u srpska sela.

Usput bilo je i zeničkih Srba koji su vadili pasoš Republike BiH i sa istim odlazili u Hrvatsku, a potom preko Mađarske u Srbiju i Republiku Srpsku. Tu su ugovarali zamjene za kuće i stanove, a onda se istim putem vraćali u Zenicu pa onda sa porodicama u Republiku Srpsku gdje su vec imali ugovorene zamjene. Neki su tako izašli sa cijelim porodicama iz Zenice.

Bilo je povika od izbjeglica koje su stigle u Zenicu da se protjeraju Srbi, ali takve priče su povlačile za sobom "Informativni razgovor u Aid-u" i bilo je uvijek par policijiskih mješovitog sastva patrola koje su primarno bile zadužene da odgovore u slučaju prijave da je neko bio napadnut, uznemiravan, izložen vrijeđanju ili prjetnjama po nacionalnoj osnovi. E, sada znaju leđa i bubrezi tih "heroja" kako se završavala ta situacija po izlasku policijske patrole na teren.

Pokojni pop Drinčić je izašao na operaciju u Beograd i po okončanju iste se vratio u Zenicu.
zenica- 70178 - 08.06.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Zeničani i Zenica


Na području Republike Srpske je u toku rata u svim mjestima bilo izbjeglica iz Zenice. Na veliku žalost monogi od njih koji su dali svoje živote već su zaboravljeni, jer su ljudi lakše pamtili imena onih sa kojima su odrastali u tim mjestima nego onih koji tek dođoše u njihovo mjesto.

Ovom prilikom želim da pomenem sve poginule borce koji su ratovali kao izbjeglice za tuđe rodne krajeve i u njima dali svoj život. Neka im je vječna slava!!!

Moram da kažem, da je grad Zenica, odradila veoma human posao prema srpskom stanovništvu, udovoljivši Srbima da slobodno napuste Zenicu. Mnogi Srbi su napustili taj grad sa svojim vozilima i privatnom imovinom. Dok su izlazili iz grada, bilo im je odobreno da sa sobom ponesu sve što su mogli da povuku sa sobom. Pojedini privatnici su čak sa sobom izvlačili svoje radionice, iako su muslimani imali potrebu da iste zadrže za sebe. Sjećam se da je jedan vulkanizer iz Zenice povukao kompletnu opremu sa svojim kamionom. Tada mi je vlast u Vogošći nudila šta god želi samo da ostane u Vogošći jer smo bili u velikim problemima sa tom vrstom zanimanja. Taj čovjek je odbio da ostane u Vogošći i nastavio je putovanje u mirnije krajeve prema Bjeljini.

U Zenici je zbog dozvole vlasti da Srbi izađu, smanjena mogučnost ratnih zloćina nad srpskim narodom. Takav potez je vrijedan svake pohvale!
zenica- 70152 - 08.06.2012 : Zoka Hadžići - best (0)

Zeničani


Pročitah priču o Čekrčićima. Delija, svaka čast, priča je odlična! Ipak, ne javljam se zbog nje. Javljam se zbog Zeničana. Nažalost, mnogima sam zaboravio imena ali zasigurno znam da odbrana naših položaja nebi bila moguća bez njih. Protjerani sa svojih ognjišta ne pitajući za cijenu stali su u redove VRS. Mnogi od njih su dali svoje živote ponajviše u okolini Sarajeva a i širom Republike Srpske.
zenica- 25351 - 30.10.2010 : Rale - best (0)

Sahranjen Veljko Sladojević


Hiljade Zeničana danas se oprostilo na Gradskom groblju Crkvice od primarijusa Veljka Sladojevića, bivšeg direktora i šefa Službe za za očne bolesti današnje Kantonalne, a tada Regionalne bolnice Zenica.

Sladojević je, nakon radnog dana, odveden sa ulaznih vrata stana 25. juna 1993. , a kako je danas na ukopu kazao njegov brat Branislav, porodicu posebno boli činjenica da se sada otkrilo da je zapisnik o smrti napravljen osam dana nakon nestanka, 3. jula 1993. , te da je porodica taj podatak prešućivan sedamnaest godina, do ekshumacije ljeta ove godine.

Idi na stranu - |1|2|