fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-VISOKO
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

visoko- 95181 - 15.02.2016 : Mahir Visoko Visoko - best (0)

Goruša, maj 1992. godine


Da li ima neko od pripadnika VRS ko može da opiše događaj u Goruši, Visoko, maj 1992. godine?
visoko- 94487 - 05.12.2015 : Fejić Mrgud Visoko - best (0)

Visočani ratovali do zadnjeg Zeničana


Iskreno govoreći, sa naše strane je na kralupskoj teritoriji bilo vojske da se pripadneš. Idemo redom: Kakanjci, Zeničani, Vitežani, Travničani, Bugojanci, Gornji-Donji Vakuf... Možda sam nekoga zaboravio, ali mogli smo pojesto Čekrćiće, vjeruj mi. Ovo moram reći: čast pojedincima iz Visokog bili du neki sa mnom u diverzantima, ali većina to su obićne PIZDE, vrh opštine i komanda su radili sa Srbima samo da Srbi ne granatiraju čaršiju. Oni su izdali Tufinu četu pa su Srbi ubili rahmetli Tufu, a da je Tufo ostao živ on bi sve čaršijanere natjerao u rat, a ovako oni su se linjali po Kaknju. Tačno je da su Visočani govorili da će se boriti do zadnjeg Zeničana, sada mi ispaštamo zbog njih, gdje god dođeš kažes ds si iz Visokog vidiš da te mrzi. Ratnik iz Moštra Donjeg.
visoko- 89321 - 18.03.2014 : Zozon Visoko - best (0)

Orkan


Samo da dodam, Orkan jeste djelovao po Visokom, jednom sigurno i to 7. 1. 1993 godine oko 23:00 ili nešto poslije. Jedna od tih raketa je pogodila moju kuću i dan-danas imam motor od te rakete.
visoko- 87576 - 09.12.2013 : Zoka Hadžići - best (1)

Orkan, Plamen, Oganj


Što se tiče vaše priče da je po Visokom i Tarčinu dejstvovao Orkan, to uopšte nije tačno. Orkan nismo ni imali na tom dijelu ratišta.

Orkan M87 262mm dometa 50 km. I da smo ga imali zašto bi bio upotrebljen za tako mali prostor?

Navedene lokacije su gađane iz Plamena i Ognja, međutim tokom 1992. godine smo veoma brzo ostali bez raketa.

Plamen - VBR 128 mm 32 cijevi domet 8,6 km.

OGANJ nije bio u potpunosti ispravan i zbog nedostatka dijelova i nekoliko cijevi nije bilo u funkciji. Tačno je da je samo jednom dejstvovao i to zbog nedostatka raketa, a poslije je negdje prekomandovan.

OGANJ 128 mm domet 20 km
visoko- 87533 - 07.12.2013 : Specijalac Momcilo RS - best (1)

Orkan


Što se tiče Orkana samo jednom je dejstvovao tako da drugi ne bi bili dovedeni u sumnju da je dejstvovao cijeli rat.

Kada je gađano Visoko, tu noć je gađan i Tarčin ali nestručno rukovanje i procijene, kao i uvijek, bile su pogrešne.

U Visokom je trebala biti gađana kasarna ali sam čuo da je pogođena stara ciglana, koliko je tačno nemam detaljne informacije.

U Tarčinu je takođe trebala biti pogođena kasarna ali tzv. stručnjaci nisu dobro podesili pa su rakete sastavile u brdo gdje bio TV stub tako da ništa nije stiglo do Tarčina.

Lokacija sa koje su rakete ispaljene je bio voćnjak u Gladnom Polju, između Blažuja i Rakovice, ako ti je to područje poznato.
visoko- 87465 - 02.12.2013 : Rahat Visoko Visoko - best (1)

O Visočkom ratištu


Na Visočici je bio tenk T-72 sa razvaljenom gusjenicom i uvijek su ga šlepali do položaja, dok je Srbe gađao beztrzajac i T84 - zeko sa iste kose na kuli iznad Ljetovika. Na njega su slali i vaše avione na samom početku rata kada su bacili bombe na Ravne, i kada su pogodili antenu u Ilijašu umjestu da traže onu u Mostru. E to me je jako začudilo da vaši avioni gađaju Ilijaš i to mi je bilo jako zanimljivo.

Interesuje me zašto ste vertikalno u zrak ispaljivali maljuske, da li je to bilo iz dosade ili taktički a izgleda da ste ih imali kao blata.

Zanima me i odakle je vas Orkan udarao po Visokom, tačnije koje su kordinate lokacije?

Dalje, na vrhu sela nad Osjelom je jedan vaš tenk sa kose iznad Voćnjaka tukao po Čaršiji a kasnije i po Mirića kafani kada smo je zauzeli, a iz sela je nešto rokalo iz voćnjaka pokrivenio mrežom za maskiranje ali nisam znao šta je a ubi po rezervaru i kafani.

Bio je tu još i onaj pat ljevo od sela na ćošku šume


Da li su putovi koji su tačno pred rat prokopani sa grada dole prema Ljetoviku i Novom brdu bili strateška priprema za tenkovsko osvajanje Visokog?

Interesanto je i to da je godinu uoči rata Lješevo bilo puno sljevera sa pruge ali to pred rat nestade, Visočica je okresana...

Da li je postojao plan za zauzimanje Visokog?
visoko- 81995 - 28.01.2013 : Zeničanin Zenica - best (2)

Kota Piskavac, 16.06.1992. godine


Molio bih nekog sa druge strane ko je bio na pomenutoj koti, da mi odgovori, kako su se stvari odvijale.

Bio sam pripadnik prvog zeničkog odreda i sa sedam autobusa smo ušli bez svjetala u večernjim satima u Visoko, odakle smo produžili za selo Ginje, gdje smo se popunili MTS-om i dobili vodiča da nas povede do mjesta Ratkovci, odakle smo trebali krenuti u čišćenje sela Gornja i Donja Bioča.

Vodić nas je poveo i nakon nekog vremena smo došli do nekakve rječice i tkz. stare ceste za Ilijaš. Ostavio nas je da se dalje snalazimo sami, samo nam je rekao da dalje ni on ne zna i da se u pola toga brda nalazi mitraljez m-53, koji tuče po njima da se čuvamo.

Bilo nas je 120. Rasporedili smo se u strelce i krenuli uz šikarom prekriveno brdo. Izišli smo do vrha, međutim nigdje nismo naišli na rovove, samo smo već na samom vrhu jasno čuli glasove i po tome smo pretpostavili da su nas namjerno pustili duboko u svoju pozadinu.

Kad smo došli na samu kotu Piskavac dalje nismo mogli. Ispred nas je bila velika nizbrdica, a dalje se vidjela Bosna i preko Bosne sam Ilijaš. Krenuli smo lijevo od Sarajeva prema Visokom i nekim šumskim putem, da bi nedugo potom ugledali izlaz iz šume i manju livadu. Kako je nas 15 išlo naprijed, sa same ivice livade je neko zapucao na nas iz šmajsera. Odgovorili smo na vatru i ugledali dva pripadnika VRS, vjerovatno BOS, kako istrčavaju iz rova i tranšeom trče prema vrhu kote.

Pošto nam je to bilo prvo vatreno krštenje, bilo nam je drago što vidimo da bježe, pa smo se baš onako momački svih 120 ljudi okrenuli i kao ovce potrčali za njima. To je trajalo nekih dvije-tri minute da bi sa vrha kote osuli po nama iz svog naoružanja. Zalegli smo i puzali prema vrhu ali su nas počeli gađati 60-ama, sve nekih 10-ak metara ispod nas tako da smo morali puzati prema njima. Međutim, naišli smo na mine, sreća naša da je njihov vezista javio da prestanu sa granatiranjem jer su granate padale blizu i nas a i njih.

Tu nam je ranjen jedan momak, odbijen mu je palac na ruci. On je tražio doktora da mu to previje, doktor je došao do njega i zaklonivši se za jednu deblju bukvu počeo mu motati ranu, ali je i sam pao pored ranjenika jer ga je snajper pogodio pravo u potiljak. Imali smo sreće i "Pijane Ustaše" koje smo ispaljivali sa AP, što pripadnici VRS do tada nisu vidjeli, nisu ni znali šta je to, jer smo čuli kako neko od njih doziva:

  • "Rajko dođi vidi šta im je ovo. Šta ovo pucaju?".

    Probali smo izvući doktora ali tri-četiri pokušaja su se izjalovila, jer ga je neko dobro pokrio snajperom, tako da smo se morali povući a on je nažalost ostao.

    Tijelo je razmjenjeno tek nakon 2-2, 5 godine.

    Ako je neko bio od pripadnika VRS taj dan na Piskavcu, volio bih da mi se javi!

    Hvala!
  • visoko- 80577 - 14.12.2012 : Realista Visoko - best (2)

    E moj komšija, dobro smo prošli!


    U proljeće 1997. godine, zamoli me moj komšija Srbin iz Visokog da ga odvučem u Sarajevo, jer je htio da ode kod brata u Bijeljinu. Inače, tada je iz Istočnog Sarajeva išao autobus za Semberiju, a ja sam trebao da ga ostavim na liniji razdvajanja na Dobrinji. Punkt se navodno nalazio na kraju Dobrinje, tačnije na kraju onog pravca prema aerodromu. Dakle, tu je trebao biti punkt sa taksistima koji su prelazili na drugu stranu i tako prebacivali svoje putnike.

    I sad dok ovo pišem, razmišljam o tome kako je i tada bilo jako puno punktova a rat je već odavno bio završen. Ljudi nisu ni tada smjeli prelaziti tamo-vamo kako su htjeli jer je sve bilo praćeno i samo su taksisti mogli da pređu u Istočno Sarajevo.

    I tako, dok sam se vozio pored aerodroma, razgledao sam okolne zgrade koje su bile izbušene od granata. Dobrinja je izgledala jezivo! Pomislih, da sam stigao, ali ne vidim ni punkt ni taksiste. Nakon onog velikog pravca dolazi krivina i tamo se ne vidi ništa, sve je zaraslo. I dok sam upravo razmišljao da sam možda i prošao, ispred mene istrča čovjek u maskirnom odjelu i automatskom puškom i pokaza mi da stanem.

    I dok sam mu davao dokumente, pogledah na stranu i tamo ugledah još jednog vojnika u uniformi bivše JNA, kao stoji pored nekog Juga. Pita me ovaj:

  • "Gdje idete i odkuda na ovoj cesti? Zar vas nije niko zaustavio na muslimanskoj strani? Kako si prošao kroz punkt? Gdje su vaši?"

    Onako pomalo u izgubljen, odgovorih:

  • "Nemam pojma, zar sam profurao? Ne poznajem ovaj teren pa sam možda i pogriješio."

    Vojinik mi reče da ga slijedim. On sjede u Juga a ja sam išao za njim. Nakon nekih 500 metara naiđosmo na neku raskrsnicu a potom skrenusmo udesno i nađosmo se pred zgradom na kojoj je pisalo "Srpsa opština Ilidža". Jao majko, gdje dođoh. Ipak, moram priznati da me i nije bilo toliko strah jer sam imao samo 19 godina. Mislim da bih se sada mnogo više prepao.

    Zaustavismo se ispred zgrade, i tamo ugledah naoružane ljude sa automatima. Jedan bradati čovjek nas je jako oprezno promatrao. A zamisli u mene na Golfu visočke tablice i BiH oznaka. Braćo moja mila niko ne skida pogled sa nas i u čudu se čude, otkuda mi tu.

    Izlazi neki čovjek i uzima nam dokumente. Pita komšiju gdje ide. On im objasni. Mene niko ništa ne pita a svi su čuli da sam Hrvat. Malo sam odahnuo. A kada su spomenuli komšijino ime, koje je inače bilo pravo srpsko, tada mu onaj bradati reče:

  • "E moj M... znaš li ti kada su nekog ____ uhvatili pa ga počeli klati?"

    Vidjeh u komšije se promjeni izraz lica,ali se sve ipak dobro završi. Znao sam da ga zafrkavaju zato što je ostao u Visokom. Još jednom ponavljam meni niko ništa ne reče. Dobro sam prošao! Onaj vojnik sa Jugom mi kaže da se ništa ne sekiram da še on sjesti sa mnom do njihovog punkta a da će komšija biti prosljeđen do autobuske stanice koja se nalazila u blizini.

    Tako je i bilo! Sjeo je sa mnom i sve do punkta i kaže mi:

  • "Mali, kada ja izađem gas do kraja i što brže kroz ovu među-zonu do vaše teritorije!"

    Nakon što smo se rastali, ja sam pritisnuo na gas i mislim da sam ga ostavio u crnom dimu od svog dizela. Ipak, hvala mu jer je svoj zadatak obavio dostojanjstveno i časno. Presao sam na teritoriju Zapadnog Sarajeva i odahnuo.

    Kasnije su mi javili da je komšija sretno otišao za Bjeljinu.
  • visoko- 80303 - 09.12.2012 : Realista Visoko - best (1)

    Preživjeh i nastavih živjeti


    Ljeto je 1994-te. Tražili smo da kupimo ugalj za zimu koja će slijediti. Otac mi je rekao da je našao ugalj kod jednog čovjeka u Dahirovcu. Trebao sam otići sa bratom da nađemo prevoz i da ugalj utovarimo i dovučemo.

    Bilo je mirno jutro bez granatiranja. Dogovorili smo se sa jednim čovjekom koji je prevozio takve stvari sa konjskim kolima i dogovorili se da se nađemo oko 11 sati kod "Šestice", poznatog predratnog kafića. I tako je i bilo! Otišli smo do jedne zgrade kod čovjeka koji je prodavao ugalj i počeli smo ga iznositi iz podruma. Tovarili smo ga na zapregu. Dobro se sjećam radnika iz elekrodistribucije koji je taj dan ispred zgrade počeo da radi nešto na jednoj banderi. Popeo se na vrh i nešto kopčao. Negdje oko podneva počelo je granatiranje Visokog. Počelo su prelijetati granate u pravcu Luka. Izađemo malo, utovarimo ugalj pa onda ponovo u podrum. Kad granatiranje malo prestane mi opet napolje i tako par puta.

    Granatiranje je trajalo sat vremena. Kad se sve utišalo mi smo već bili pri kraju sa utovarom, a čovjek na banderi je još uvijek bio gore, pa kaže:

  • "Ma ne bojim se ja više ničega, navikao sam".

    Nastavio je dalje raditi. Ja sam odlučio da krenem sa čovjekom sa konjem prema kući, da tamo istovarimo ugalj. Brat je ostao kod zgrade jer smo morali natovariti još jednu turu. Krenuli smo uz malo brdešce pored "Veme" i tako ravno prema obdanistu i onda ćemo skrenuti desno pored "Cigana" u Dahirovac i ravno gore na gornju cestu. Išli smo nekih 50-tak metara ravno kada sam osjetio i čuo ispaljenje granate. U onoj mirnoći čovjeku se izostri čulno sluha, pa tačno znaš da će granata pasti negdje u blizini. I tako je i bilo! Nakon zviždanja odjeknuo je jak prasak. Granata je uletjela direktno u školu "Ahmed Fetahagić" i tom su prilikom poginula dva vojnika, ako se dobro sjećam. Uplašeni konj, koji je vukao zapregu, je od straha ubrzao hod. Krenuli smo prema obdaništu kada sam čuo drugo ispaljenje i od nekog straha sam iskočio sa konjskih kola i dobro sam mlatnuo od zemlju, toga se jako dobro sjećam. Granata mi je oparala uši dok sam trčao prema Domu penzionera i u samom trenutku kad sam utrčavao unutra zveknula je tu isred obdaništa. Stakla su padala po meni dok sam uletio unutra i tu zatekao neke starije ljude kako igraju šah... Oni su me upitali:

  • "Gdje to pade ta druga, izgleda nam kao blizu!"

    Nisam ništa odgovorio, nego sam ponovo istrčao ponovo da vidim gdje je čovjek sa zaprežnim kolima. Napolju me zvao brat i reče mi:

  • "Jesil živ?"

    Odgovorih mu potvrdno. On je ležao ispod nekog Fapa, sakrio se od ekspolzije. Rekao mi je da je čovjek otišao tu desno sa kolima u Dahirovac. Krenuo sam za njim polutrčećim korakom i tamo uđem između zgrada i vidim zapregu sa konjem u jednoj od betonskih poluotvorenih garaza. Čovjek je sakrio konja u garažu i pobjegao u jednu od zgrada. Pronašao sam ga i otišli smo prema kući da istovarimo ugalj.

    Drugu turu smo normalno dovezli jer tog dana više nije bilo granatiranja. Nakon par dana sam vidio gdje je taj dan pala granata. Iza nje je ostao jasan trag na betonu u dvorištu obdaništa. Ne znam kako geleri nisu pokosili konja koje je bio na svega desetak metara gore na cesti. Sreća je pratila i konja, i vlasnika i mene i moga brata i ne smijem zaboraviti i radnika na banderi koji je tek sišao sa nje kada je granata pala u školu i kad su povukli mrtve i ranjene prema Domu zdravlja...
  • visoko- 80085 - 01.12.2012 : Realista Visoko - best (1)

    Bombardovanje Visokog


    Drago mi je kad ima neko sa kim mogu razmijeniti misljenja. Veliki pozdrav za tebe "Delija".

    Ove tekstove pišem zabog toga što je to bio dio naseg življenja i uspomena, makar su one bile uglavnom ružne i tužne. Da dobro si rekao, znam da je u to vrijeme bila ofanziva i normalno da znam da se te linije nisu mogle držati jer se taj dio vidio sa svih strana pa ga je i bilo teško braniti.

    Iz ime Usijela ili Osijela sam čuo tek kad je rat počeo, i vjeruj mi iako sam rođen u Visokom, bio sam cijelo vrijeme u njemu. Čekrčiće pamtim po tim imenu i uvijek sam ih zvao tako, a zašto su sada Čekrekcije to treba pitati opštinare.

    Nekako se samo kroz maglu sjećam da je taj avion bacio bombe na vašu teritoriju, a koji je cilj bio u Visokom, to ne znam. Uglavnom, siguran sam da je poslat zato da se zaustavi ofanziva i napravi strah na našoj strani. Ponavljam, i znam da je to bio kraj iznad Prijekog. Osim rezervara nije bio od nikakve pomoći, jer ste nas vidjeli sa vrha "Usijele" opet kao na dlanu.

    Snajper je radio cijeli rat a sijećam se i tenka koji je često izlazio gore, opali koju pa pobjegne. Za tvoju informaciju taj čovjek se zvao Tufo Buza.

    Javi se sa nekim svojim pričama, pretpostavljam da si bio u Čekrčićima u ratu. Pozdrav!
    visoko- 80024 - 29.11.2012 : Delija Zvornik - best (3)

    Bombardovanje Visokog


    Poštovani,

    ta ofanziva koju ste izveli je čuvena Vidovdanska ofanziva. Tačno je da ste tom prilikom zauzeli taj dio iznad Prijekog, a razlog leži u tome da ga je bilo nemoguće braniti. Naime, taj dio kod rezevoara je bio isturen i izložen vatri bukvalno sa svih strana. Možda se to mjesto i moglo nekao odbraniti ali uz ogromne gubitke, pa je naposlijetku odlučeno da se povučemo nekih 500 metara u dubinu i ispravimo liniju odbrane što se ispostavilo kao ispravna odluka jer do kraja rata nije bilo nikakvog pomjeranja na toj liniji a znas i sam koliko su snažni bili napadi u tom pravcu.

    Inace na radio Visokom toga dana je objavljeno da se vijori zastava sa ljiljanima u sred Čekrčića i da su četnici u rasulu pobjegli. Moram da te ispravim nije "Osijela" nego "Usijela" a možda ste i to promijenili pošto se i Čekrčići sada zovu Čekrekcije ako sam dobro pročitao.

    Mislim da vam je baš u tom napadu poginuo komandant specijalne policije, zaboravih mu ime ali nedavno su mu baš tu podigli spomenik a i određene rovove su restaurirali kao sjećanje na rat u Visokom. Što se tiče avio bombardovanja, njihov cilj je bila kasarna u Visokom a koliko su bili "precizni" govori podatak da su prvu bombu bacili na Podlugove u ilijaškoj opštini i da su izginuli srpski civili. Druga je izbačena u po Čekrčića, tačnije u dijelu koji smo zvali "Kuta" a tek onda je opalio po Visokom. Mislim da su i kod vas totalno promašili cilj jer ne vidim svrhu gađanja objekta tekstilne industrije i to na samom početku rata.
    visoko- 79973 - 28.11.2012 : Realista Visoko - best (2)

    Bombardovanje Visokog


    Bješe to jednog toplog junskog dana 1992. godine. Govorilo se da se sprema ofanziva na Čekrčiće. I tako je i bilo! Žestoko su se cule granate iz svih pravaca. Nakon izvjesnog vremena javili su da je pao rezervoar iznad Prijekog i da se ide prema selu Čekrčići. Svi su bili jako optimistični da će linija biti potpuno probijena.

    Mislim da je Visoko bombardovano narednog dana. Inače, par dana i prije toga su se čuli avioni koji su cesto mitraljirali po Visokom i tako pravili jedan pritisak na Armiju BiH. Naime, pomenutog dana negdje prije podne sam čuo jak zvuk aviona koji se obrusio na grad i raketurai Viteks. Mislim da je par raketa otišlo u rijeku Bosnu i da je samo jedna pogodila "Viteks".

    Par sati kasnije nalijeće i drugi avion koji baca kasetnu bombu iznad Visokog u područje Ravana odnosno iznad Borića, kako smo mi to mjesto popularno zvali. Nažalost poginuo je gospodin Meić od te kasetne bombe. Uslijedila je neka tišina kao da su svi sa obje strane očekivali neke izvještaje. Pred samu veče nalijeće treći avion koji baca bombu na Vitek od koje izbija veliki požar. Cijelo Visoko je bilo osvijetljeno. Mogu zamisliti kao je to izgledalo sa vrha Osijele!

    Par minuta kasnije, nakon što su visočki vatrogasci otišli da gase požar, VBR iz pravca Ljubinića ispaljuje dvadesetak projektila prema Viteksu. Dosta njih je promašilo cilj i palo u korito Bosne. Nisam siguran da li je tada bilo povrijeđenih.

    Ovaj potez od srpske strane nije bas bio najljudskiji, ali i to je bio dio ratovanja.
    visoko- 78869 - 06.11.2012 : Realista Visoko - best (9)

    Linija kod Čekrčića


    Kada god razmišljam o ovom ratu koji je iza nas, uvjek pomislim i na te ljude koji su svo vrijeme bili u Čekčićima. Ti Čekrčići su mi stalno u glavi, kao i čitava ta linija.

    Inače, nakon rata sam bio u rovovima na vrhu Osijele, to je na ovoj strani gdje su rovovi okrenuti prema Visočici i Gradskom groblju i nikako mi nije jasno kako je linija na Čekrčićima ostala u vašim rukama i kako ste uspjevali da odolite našim napadima iz pravca Visokog. Pa čovječe, naši sa Visočice su vas vidjeli kao na dlanu, mogli su vam doći sa leđa i odozdo, a i iz Prijekog pa nagore. Često se pitam kako je neko mogao dolje zanoćiti i biti normalan, svaka čast svim srpskim m borcima koji su bili na toj liniji!

    Visočani su bili jedni od najslabijih boraca u čitavoj BiH, jer nisu ništa napravili ni prema Ilijašu a ni prema Kiseljaku, naravno ako su uopšte ratovali. Ono što se pouzdano zna, jeste da su dobro švercovali sa Zeničanima i trgovali sa prvom linijom. Da se razumjemo, bilo je mnogo Visočana koji su bili na prvoj liniji, ali sve što je učinjeno na frontu je ravno nuli.

    Kada se pogleda reljefna karta prema Čekrčićima, vidi se da se sa svih strana moglo prići: od Plješevice, od Prijekog, pogled sa Visočice, pogled sa Banjera kao na dlanu. Zbog toga ne mogu vjerovati da ste uspjeli ostati u Čekrčićima, i još jednom sveka čast svima koji su bili u tim rovovima.

    Čitav rat sam bio u Visokom. Bio bih presretan kada bi mogao vidjeti neke slike ili još bolje neki video materijale iz ratnog doba iz Čekrčića.

    Još samo da kažem da mi je nekada žao tih ljudi što su otisli iz tog sela. Odbraniš sve i onda na papiru izgubiš i odeš. Žalosno!

    Prokleti rat, inače ja sam Hrvat a imao sam puno prijatelja Srba u Čekrčićima koji su otišli a onda upoznam čovjeka iz Srebrenice koji se tu naselio i postanem sa njim prijatelj. Nekad se pitam ko je ovdje lud? Zar se nije moglo drugačije?

    Pozdrav svim dobrim ljudima!
    visoko- 78035 - 10.10.2012 : Visocan Zenica - best (2)

    Visočko ratište


    Pozdravio bih pisanje Delije i zamolio ga da i u buduće piše tekstove o Visočkom ratištu. Znam da su linije bile prilično stabilne, ali sam siguran da ima dosta toga šta bi se moglo opisati.

    Inače, ratno djetinjstvo sam proveo u Visokom. Ukoliko ima zainteresovanih mogu napraviti i fotografije određenih lokacija iz okoline Visokog pa poslati moderatoru.

    Još bih pohvalio pisanje Vogoščanina Pravog i Lune, njihove tekstove o akcijama čitam bez daha.

    Pozdrav svim dobrim ljudima bez obzira na adresu stanovanja!
    visoko- 78022 - 10.10.2012 : Delija Zvornik - best (7)

    Kula Banjer


    Listajući fotografije na jednoj Fejsbuk grupi, naiđoh na fotografije čuvenog brda Kula Banjer, inače jedne od dominantnih kota na Visočkom ratištu u pravcu Čekrčića. Posjetioci ove grupe redovno ostavljaju komentare diveći se lijepoj prirodi kojom je obdareno ovo brdo.

    Međutim kada ja vidim ove lijepe šume i livade u meni se nešto okrene u stomaku. Uhvati me neka muka jer se odmah sjetim onih mučnih ratnih vremena i svog onog zla koje su nam nanijeli snajperisti koji su nas odozgo imali kao na dlanu. A gađali su sve što se kreće. Nisu birali da li se radi o vojniku ili civilu, kosili su i ubijali sve što im dođe na nišan. Siguran sam da je sigurno 60 procenata poginulih na tom djelu ratišta stradalo od snajpera, najčešće iz ozloglašenih Topalovića kuća. U tim već razrušenim kućama su imali upucanog Boforsa i PAM-a, opale nekoliko puta i pobjegnu a onda ih mi tučemo pola sata, ali uzalud.

    Jednom prilikom se desio i jedan neobičan događaj vezan za ovo muslimansko uporište. Bilo je to jednog ranog jutra, čini mi se da biješe nekakvo primirje. Naše stanovništvo je izašlo da kopa njive, jer ih je od muslimanskih snajpera štitila gusta magla. Nas trojica iz rova smo se upravo spremali da pijemo onu čuvenu kafu "pola ječam pola kafa". Dacke, naša "mama" u rovu, je krenuo po vodu i samo što je promoli glavu iz rova začuli smo:

  • "Uh sunce ti jebem, šta je sad ovo?"

    Potrčali smo prema njemu, a on nam rukom pokaza na najveću od Topalovića kuću, na kojoj se vijorila velika i izrazito uočljiva srpska trobojka. Pogledasmo se zbunjeno, ni sami ne shvatajući šta se dešava. Čitavu noć niko nije ni metka ispalio, a zastava se vijori li vijori. Zbunjeno zovemo komandu, ali ni oni ništa ne znaju. Zatim smo se čuli i sa ostalima na liniji, ali opet ništa jer su i oni iznenađeni isto kao i mi.

    Na kraju se ipak doznalo da su se tri uzavrele glave, zbog opklade u par litara rakije, provukle iza neprijateljske linije i okačili zastavu na vrh brda. Još su kasnije pričali da nisu nikoga ni vidjeli ni čuli. Prošetali se a zatim se vratili "ko svi sretni".

    Trobojka se vijorila sve do podne, dok je muslimani nisu skinuli. Nama je donijela još veće muke jer je od tada snajper još jače gađao po nama.

    Inače ovo nije bio jedini mangupluk te trojice momaka! Jedan od njih je bio moj komšija Bube, drugi je bio dobrovoljac koga smo svi zvali "Srbijanac" dok sam trećem zaboravio ime. Ovi momci su bili ludo hrabri i dobri borci. Uprkos tome nisam bio nešto posebno naklonjen tim njihovim avanturama a Bogami ni komanda, i da nismo bili tako "tanki" u ljudstvu mislim da bi dobro nagrabusili.

    Eto i u najvećem zlu zvanom rat, ipak se sa vremena na vrijeme dese i poneka komična scena koja bar za trenutak razbije svakodnevnu ratnu monotoniju.
  • visoko- 73710 - 07.09.2012 : Nikola Savic Bijeljina - best (0)

    Svedoci govore: ratni zločini nad Srbima


    Свједоци говоре - ратни злочини над Србима општине Високо (1992-1995) - под овим насловом је у завршној фази припрема књиге Републичког центра Републике Српске за истраживање ратних злочина. С обзиром да не објављујете линкове, а не знам ваш мејл да бих вам могао послати, онда ћу вас упутити да пронађете тај део из припремног материјала на фејсбуку - страница носи наслов "Свједоци говоре - ратни злочини над Србима општине Високо (1992-1995)" Срдачан поздрав.

    Nikola,

    moj email je slavicnetŽhotmail.com. Ovaj link sam već jednom dobio ali je imao neku grešku, tj. nije radio.
    visoko- 72212 - 30.07.2012 : Nikola Savic Bijeljina - best (1)

    Svedoci govore - ratni zločini nad Srbima


    SVEDOCI GOVORE - Ratni zločini nad Srbima opštine Visoko (1992 - 1995) Kada kliknete na ovaj link otvoriće vam se deo iz projekta o stradanju Srba iz Visokog koji je u završnoj fazi. Ako imate šta da dopunite ili ispravite, to možete učiniti na mejl Cvjetka Savića (ili lično) koji vam je dat na početku ovog fajla kao i uvodno njegovo obraćanje. Posebno obratite pažnju na spiskove pobijenih i logoraša.

    Nikola,

    tvoj link ima nekih problema. Nisam mogao da ga otvorim ni sa Explorer-om, a Google Chrome mi je kraširao. Pored toga, buni se i moj anitivirus program da ima nekih problema.

    Možeš li tu prezentaciju poslati na moj email, pošto ja ionako linkove ne objavljujem?
    visoko- 71906 - 24.07.2012 : Delija Zvornik - best (1)

    RE: Rovovi u Čekrčićima


    Napravio sam veliku grešku što nisam spomenuo imena poginulih boraca, a to su:

  • Kokoruš (Novica) Ljubo
  • Kovačević (Rajko) Stojan
  • Kokoruš (Jovo) Branko
  • Mirić (Milinko) Rade


    Inače taj nesretni dan je bio 08. 08. 1994 godine i taj događaj nije nigdje opisan koliko ja znam, ono što si ti naveo su bili okršaji na drugoj strani poluprstena oko Čekrčića. Još da navedem da su Ljubo i Stojan stradali u direktnim borbama dok su Branko i Rade zarobljeni pa potom zvjerski likvidirani.

    Istina je da bi muslimani bili izloženi jakoj artiljerijskoj vatri i da bi nam bili kao na dlanu kao što kažes, međutim još veća je istina da bi padom tog dijela odbrana samog sela bila nemoguća i da bi za nas tu priča bila vjerovatno završena, pa nije uzalud general Ratko rekao da se to mora vratiti po svaku cijenu.
  • visoko- 71896 - 23.07.2012 : Delija Zvornik - best (0)

    Rovovi u Čekrčićima


    Pročitah članak koji govori o samom početku rata u Visokom i nisam mogao da se čudu načudim onoj priči da je u Čekrčiće dovožen beton za bolje utvrđivanje srpskih položaja.

    Ma kakav beton "kukavče sinji", pa mi smo najveći dio ljudstva izgubili upravo zbog plitkih tranšea i loše urađenih rovova, što je posebno bilo izraženo na početku rata. Naši rovovi su bili sačinjeni od zemlje i balvana, a ko je imao još koji "sljever" to je bila premija.

    Po završetku rata su mnogi Visočani, a posebno vaši borci, pohrlili da vide te "strašne betonske rovove" uvezane sa "izbetoniranom mrežom tranšeja", a čak se spominjao i nekakav lift kojim se naši borci spuštali u zemlju za vrijeme vašeg granatiranja. Međutim, šta su našli? Mogli su samo da vide obične rovove sa po dvadesetak metara tranšeje sa svake strane, par običnih zemunica, a tek kada su vidjeli koliki je bio razmak između rovova nisu mogli da vjeruju svojim očima! Eh, kako bih volio da sam mogao vidjeti te njihove zabezeknute face!

    Inače, ne znam koliko poznaješ taj predio, ali ti mogu reći da je od rova na Čekrčićkom mostu pa do rova u "Tuku" bilo preko 300 metara, a da je od rova u "Tuku" do rova na "Kominu" bilo nešto manje od 300 metara, od rova na "Kominu" do rova na "Počivalu" takođe ogromna rupa...

    Kada sam nedavno bio u Čekrčićima, a naravno da sam morao i to da obiđem, uhvatila me je jeza kako nas niste češće napadali diverzijama kojih sam se najviše bojao. Doduše, pokušali ste i to par puta ali nas je neka luda sreća i dragi Bog spasao pa smo vas svaki put slučajno otkrivali (najpoznatiji je događaj kada smo vašu diverziju otkrili uz pomoć običnog goluba) i uništavali. Međutim, da ste češće pokušavali mislim da bi sigurno prošli.

    Mi smo igrali na onu narodnu "da su u straha velike oči" jer ste dosta puta dobili po nosu pa se više niste smjeli upustati u bog zna kakve vratolomije.

    Jako me interesuje, ako znaš nešto više o tome, zašto ste se povukli iz reona "Kopača" koje ste zauzeli sa jedinom uspjelom diverzijom. Tom prilikom su se naši povukli preko Bosne. Napominjem da je tada general Ratko Mladić bio u Selu i u toku borbe je rekao da će taj dio pasti ali da se mora vratiti po svaku cijenu.

    Kada smo krenuli u kontranapad zatekli smo prazne rovove, doduše ne potpuno prazne. U jednom rovu smo našli jednog našeg borca koji se u međuvremenu vratio sa neke slave i nemajući pojma šta se sve desilo i da je sve palo raspalio je na svoje stražarsko mjesto i zatekao potpuno praznu liniju. Bilo mu je čudno pa je vezom zvao komandu. Naravno, mi smo mislili da je zarobljen i da su ga muslimani natjerali da nas namami u klopku. Na kraju bi sve ovo ispalo i malo komično da u tim borbama nismo izgubili svoja četri heroja, neka im je vječna slava!

    Poštovani prijatelju,

    kad napisa ovako dobar članak, što bar ne nabroja imena te četvorice poginulih. Vjerovatno misliš na 22.08. 1992. godine kada su poginuli:

    1. Vukičević (Novica) Željko
    2. Lalić (Mlađen) Miodrag
    3. Mirić (Vaso) Tihomir
    4. Mirić (Momčilo) Miloš


    Kažem, vjerovatno misliš na taj datum jer je 5.3.1993. godine u Krčevinama poginulo pet naših boraca:

    1. Vanovac (Pero) Branko
    2. Milanović (Veseljko) Drago
    3. Jeftić (Strajo) Petar
    4. Jovanović (Mlađen) Radomir
    5. Antić (Ostoja) Mirko


    Mislim da je neko već objasnio zašto muslimani nisu mogli da zadrže te rovove. Poenta je da su oni bili kao na dlanu otvoreni prema našoj artiljeriji pa nisu mogli da tu da tu ostanu. Detaljnije o ovome možeš pročitati u rubrici "Ilijaški Nemanjići".
    visoko- 70393 - 15.06.2012 : KunteKinte Teslic - best (0)

    Breza '94


    Zdravo!

    Zanimljiv članak sam našao na forumu "Nezavisnih Novina". Ako moderatora ne mrzi da ga uredi, bilo bi zanimljivo postaviti ga na ovu stranicu. Hvala i pozdrav!


    U operaciji breza '94, na Suvoj Medi, na "platou" Ćorkova 12. 09. '94 godine smo se našli u poluokruženju, a od 13 časova i u potpunom okruženju. Prilikom čišćenja terena od strane Hamzi i Gazija razbijeni smo u par grupa. Teren nam je bio nepoznat, težak... Na sve strane nekakvi potoci, vrtače i uvale... Jednim potokom su otišli Mladen Vručinić i Draško Utješanović, a mi ostali drugim potokom. Pucali su na nas iz dva M84, uzvikujući "alahu egber - tegbir"!

    Idući dalje kroz šumu vidio sam da je linija puna neprijateljskih vojnika, te da nema izlaza. Naišli smo i na scenu kada se vojnik VRS predaje, a jedan od mudžahedina ga pita:

  • "Hoćeš li sad da te zakoljem?"

    Odlučili smo otići dublje u neprijateljsku teritoriju. na padini brda negdje na pola bilo je izvaljeno drvo, sa žilama iz zemlje i u tu rupu smo se sklonili.

    Sutradan su oni čistili teren, pa su njihova dva vojnika prošla na tridesetak metara od nas. Mi smo ih držali na nišanu ali nas nisu otkrili i mirno su prošli pored nas.

    Nismo imali vode, hrane, a i dva druga su nam bila ranjena. Jedan od njih je bio ranjen u pluća pa je stalno kašljao. Tada, kada su oni čistili teren ja sam mu prvim zavojem bukvalno zapušio usta da nas ne otkrije!

    Odlučili smo da noću pokušamo proći kroz njihovu liniju, pa smo sutradan predveče počeli da se polako vraćamo natrag, na teren gdje smo bili prethodnih dana. Bilo je oblačno, kišica je počela. Izašli smo na put gdje su sada bili neprijateljski rovovi. Prešli smo put i ušli smo u šumu. U jednom trenutku se začuo glas:

  • "Stoj! Stoj pucaću! Stoj pucam!"

    U tom trenutku sam shvatio da smo prošli kroz neprijateljsku liniju. Iz par rovova je osulo po nama, i jednog od nas su pogodili. Puzali smo, prebacivali se, tiho dozivali... Bio je jedan sat iza ponoći, tog 14. 09. 1994. godine.

    Nastavili smo dalje, niz padinu Ćorkovaca prema Žirovcu?

    Imao sam osjećaj da smo prešli desetinu kilometara! Predlagao sam da sačekamo jutro. Ranjeni kolega je već bio dobro iskrvario, a počeli su da popuštaju i živci. Nije me htio poslušati, krenuo je naprijed u četiri sata ujutro, sušan šušti, mrak još... Išli smo malo naprijed kada osu rafal po nama, pa ne znaju prestati, mjenjaju okvire i pucaju i dalje. Jedan metak pogada mog ranjenog druga, on uzima pištolj i puca u sebe...

    Kada se razdanilo naši saborci su nas prepoznali. Ja sam im psovao sve po spisku!

    Bila su to dva dana pakla iz prošlog rata. Od devet zarobljenika samo je jedan razmjenjen, uglavnom zahvaljujući vezi i novcu. Jedan je razmjenjen zbog greške u imenu. Međutim, jedan od razmjenjenih je kasnije preminuo od posledica batinanja.

    04. 12. '94 su razmjeneni mrtvi. Masakrirani su bili Vručinić Mladen, Uješanovic Draško, Radić Ostoja... Oni su bili u zatvoru u Buzimu u podrumu hotela na pocetku zatočeništva, za ostala 3 vojnika ne znam ni ko su, ni odakle niti kako su završili?

    Valjda će pravda izaći na vidjelo kad-tad za svakoga ko je počinio ratni zločin neka odgovara!
  • visoko- 68937 - 28.04.2012 : Realista B. Visoko - best (0)

    Početak rata i okolina Visokog


    Vidim da mnogi pišu o sukobima oko Visokog i šire pa ja odlučih da nešto napišem. Bio sam svjedok događaja sa početaka rata u Visokom, iako sam bio klinac u osmom razredu škole. Iako mi je mozak još bio u razvoju sve sam zapamtio. Kažu da dječiji mozak najbolje pamti. Znamo da je bio rat u Hrvatskoj i da je bilo pitanje kada će puknuti rat i u BiH, a samim time i u Visokom. Vidjelo je se da ćemo se razdvajati i tako je i bilo.

    Normalno je da se i Visoko pripremalo za rat, ali se vjerovalo da će on kratko trajati i da ćemo ipak ohladiti glave. Nažalost tako nije bilo. Sjećam se i svojih školskih drugova koji su pričali šta nam se sprema i neki su donosili članske kartice od svojih roditelja da se malo pohvale, ali na stranu sve to jer to su bila vremena političkih stranaka, a nacionalizam se uveliko uvlačio u nas.

    Međutim, hoću da kažem da je dok smo mi vjerovali da se pravi gasovod kroz Visoko i postavlaju neke kao cjevi naprotiv vozio se beton u Cekrcice koji je sluzio za bolje utvrdjivanje buducih rovova iznad Visokog. Ne znam kakva je bila strategija prema Visokom odbrambena ili napadacka ali obje mogu se prokomentarisati ovako. Oko Visokog je bilo dosta sela u kojima je živjelo većinsko srpsko stanovništvo. E sada, za Zimču i Muhašinoviće znam da je tu većina Srba bila naoružana i da su sa te strane blokirali Visoko sa barikadom. To je bilo kada gledamo od Čekrčića prema naprijed. Sa lijeve strane izvjesni Golubovići, poznati i u miru kao sirovi ljudi do zuba naoružani htjeli su zagospodarati brdom ravne ( kasnije su potjerani normalno napadom kao i ovi u Zimči) Međutim, biću realan pa ću reći da za srsko stanovništvo na Banjeru nisam znao da li nešto spremaju, i da li je plan isti kao kod ovih navedenih.

    Sve nalaže da je Visoko trebalo ili biti okruženo i onda možda i zauzeto, ali ovo ne mora da bude tačno. Ipak, jedno je sigurno: većina tih Srba koji su bili naoružani ili su samovoljno otišli, ili su otjerani ili su zarobljeni. Nažalost, neki su ni krivi ni dužni stradali ili su pritvoreni.

    Što se tiče logora u Visokom, samo ću da kažem da je bilo zatvora i u njima Srba, ali kada je rat počeo posljedice su na svim stranama snosili vrlo često i nevini.

    Takav je bio taj pogani rat. Ipak, zatvor koji je trajao nekoliko mjeseci nije logor da se o njemo pišu knjige. Većina Srba je razmjenjena, a čuo sam da je bilo i onih koji su podlegli od batina. Samo da kažem da ko je to radio, čak i ako nije osuđen, odgovaraće pred onim na drugom svijetu.

    Moram reći da je većina Srba koji su živjeli po selima oko Visokog morala otići jer nije bilo garancije da neće biti incidenata.

    U Visokom je tada bilo dosta raznih terminatora željnih dokazivanja. Kazem opet, hvala Bogu, da su neki otišli ranije možda bi i glavu spasili.

    Što se tiče Srba koji su živjeli u gradu, svi su bez ikavih značajnijih problema dočekali kraj rata. Naravno da su bili neki praćeni i više puta su im stanovi pretresani.

    Nakon odlaska tih Srba iz okolice Visokog, ostala je priča o srpskoj granici do rijeke Bosne i Fojnice i njenih spajanja zadnja tačka selo CČkrčići.

    Može se pričati o ovome u nedogled. Srbi iz Ilijaša su znali šta će se dešavati, a mi iz Visokog smo imali namjeru da probijemo koridor do Sarajeva, dok su Srbi imali odbrambenu strategiju.

    Nikako mi nije jasno kako naši nisu uzeli Čekrčiće i svaka čast na odbrani.

    Na kraju su Srbi iz Ilijaša izgubili teritoriju, pa još uvijek svoje mrtve otkopavaju i nose u Zvornik i Bijeljinu. Tako ti je to moj prijatelju, sa ovim ratom nismo ništa dobili a svi smo se raselili.

    Ako neko ima bilo kakav video iz Čekrčića iz rata bilo bi mi drago.
    Pozdrav!
    visoko- 66182 - 01.03.2012 : Velimir Adžić - best (1)

    Visoko u ratu


    Pročitao sam na jednom portalu neke komentare koji se odnose na aktivnosti SDA u Visokom prije početka rata. Mislim da nedostaje prava istina i zato ću dodati svoje komentare kao odgovor muslimanima iz Visokog.

    Vi kažete:Godina 1991. je na ovom, kao i na drugim područjima, godina previranja i nespokojstva nastalog raspadom Jugoslavije. Bivša JNA organizovano i tajno naoružava pristalice SDS-a. U to vrijeme kasarne u gradu se pretvaraju u četnicka "legla" iz kojih dolaze najveće prijetnje gradu i stanovništvu Visokog.


    Što ne kažete javnosti da je u to vrijeme u kasarnama još uvijek bila legalna JNA " vojska Jugoslavije. Da je ta legalna vojska bila u opasnosti od strane muslimana i da je jedinu pomoć imala od strane Srba koji su dolazili u kasarne da brane i kasarne i vojnike u njima zajedno sa vojnicima. Te posade u kasarnama nisu bile nikakava opasnost za grad i njegovo stanovništvo.

    2. U tom periodu formiraju se krizni stabovi po mjesnim zajednicama, a kao manevarska jedinica formiran je Vod Patriotske lige (PL-a). Kad Sarajevo biva blokirano barikadama pripadnika SDS-a, Visočani patriote, blokiraju svoj grad.


    Meni nije čudno što se u to vrijeme formiraju krizni štabovi. Oni se formiraju svugdje. Ali da se još tada u Visokom formira navedena jedinica " vod Patriotske lige, odudara od vaše priče da su muslimani ušli u rat nespremni. Govorite o samo srpskim barikadama u Sarajevu, kao da nije bilo i muslimanskih barikada. Ali, nikakvo čudo. Lagali ste tada, lažete i danas. Ne znam ko vas je ubijedio u to da će laž ponovljena tri puta postati istina. Ovoga puta neće moći.

    3. 06. 04. 1992. godine " proglaseno je vanredno stanje na podrucju opcine. Istog dana formiran je i postrojen Protivdiverzantski vod TO. U Visoko je iz skladista "Bratstva" Novi Travnik, dovozena veca kolicina artiljerijskih orudja koja su bila izradena i nalazila se u skladistima "Bratstva".


    Jadni vi, žao mi vas je. Ko vas je tako isprepadao da vam prijeti nekakva opasnost.

    Ovo je još jedan dokaz da ste vrlo rano počeli sa pripremama za rat, kako formiranjem jedinica tako i naoružavanjem.

    4. 19. 04. 1992. godine formiran je Rejonski stab TO u Gracanici. Paralelno sa organizovanjem odbrambenih snaga, vrsen je permanentni pritisak na preostale pripadnike bivse JNA i novopridosle cetnike u kasarni "Ahmet Fetahagic" i "Majevica" da predaju naoruzanje ciji je vlasnik Stab TO Visoko i da napuste kasarnu.


    Vi otvoreno tražite od legalne vojske JNA da vam preda naoružanje i da napusti kasarnu. Štab TO i naoružanje u njegovom vlasništvu nije samo muslimanski nego i srpski, a vi tražite da se oružje preda samo muslimanima. A pitajte odgovorne muslimanske predstavnike u Ilijašu koji to znaju, kako je podijeljeno oružje TO iz skladišta u Misoči.

    06. 04. 1992. godine " proglaseno je vanredno stanje na podrucju opcine. Istog dana formiran je i postrojen Protivdiverzantski vod TO. U Visoko je iz skladista "Bratstva" Novi Travnik, dovozena veca kolicina artiljerijskih orudja koja su bila izradena i nalazila se u skladistima "Bratstva". Vi proglašavate vanredno stanje, formirate i postrojavate još jednu specijalnu jedinicu i dovozite oružje iz navedene fabrike, a ne pitate se da li je ta fabrika bila samo muslimanska. Na kraju, od koga vam je prijetila opasnost da proglašavate tako rano vanredno stanje.

    25. 04. 1992. god. u 10. 00 sati na gradskom stadionu postrojena je prva jaca manevarska jedinica TO " Mjesoviti artiljerijski divizion a u 12. 00 sati i 1. Odred TO Visoko. Tog dana, u ranim jutarnjim satima, preostali pripadnici JNA i novopridosli cetnici napustaju Kasarnu "Ahmet Fetahagic" ostavljajuci za sobom "krs" i prelazeci dijelom u Kasarnu "Majevica".
    Vi 25. aprila 1992. godine postrojavate još dvije i to jače vojne formacije i konačno prisiljavate pripadnike JNA da napuste kasarnu i zamjerate im što su kako vi kažete za sobom ostavili "krš". Šta su trebali da urade, da vam oribaju i dezinfekuju i takvu predaju. Dobro bi bilo kad bi vi htjeli se sjetiti šta ste sve radili sa JNA dok je niste očistili od muslimana pa su u njoj ostali samo Srbi, i to samo Srbi iz BiH, a onda ste je proglasili agresivnom u rukama srpskog rukovodstva.

    6. 26. 04. 1992. u ranim jutarnjim satima izvrsena je opsada i napad na kasarnu "Majevica" kojom prilikom je zarobljeno 7 cetnika dok su ostali pobjegli i presli u selo Kute, preko rijeke Bosne.

    Vi otvoreno napadate kasarnu i zarobljavate 7. Srba koje vi nazivate "četnicima" i čini mi se žalite što su vam ostali pobjegli. U ostalom, potrudite se da prnađete objašnjenje šta znači riječ "četnik". Mnogo bi bilo od mene da vam i to objašnjavam.

    7. Rat je počeo. Na prvi veći napad se nije dugo čekalo. U prvim danima maja (2. i 3. ) 1992. godine, kada agresor pokušava da zada odlučan udarac bosanskoj državnosti, angažujuci sve svoje snage i usmjeravajući ih samo na jedan cilj, na simbol te, međunarodno priznate državnosti.

    03. 05. 1992. godine pripadnici jedinica sa ovog prostora izvrišili su Prvi Kombinovani Artiljerijsko-pješadijski napad na neprijateljska uporišta i položaje u Ilijašu, Sovrlama, Ljubinićima i Čekrčićima, što je izazvalo šok i opštu pometnju među ilijaškim četnicima, koji su hitno morali svoje snage sa pravca prema glavnom gradu da vrate na pozicije prema našoj općini.


    Pa i mi iz Ilijaša kažemo da je za Ilijaš rat počeo 3. maja 1992. godine, samo ne pod tim uslovima o kojima vi govorite. Nikakvih srpskih uporišta od strane Ilijašana još nije bilo. Pogotovo ne usmjerenih snaga prema Sarajevu ni tada niti ikada kasnije. Vi treba da znate da su Ilijašani sve do tog 3. maja 1992. godine izlazili, svako iz svoje mjesne zajednice, na granice sa Visočkom opštinom i to u civilnim odijelima i stražarili i čuvali se od eventualnog napada. To se slobodno može reći da su to bili nekakvi vodovi civilne zaštite. Predsjednik opštine im je stalno govorio da ne ulaze u područje druge opštine. U Ilijašu još nije formirana niti jedna vojna formacija. Naredba za formiranje Brigade je stigla tek 20. maja 1992. godine. Dakle, 3. maja 1992. godine nije bilo ni naredbe o formiranju vojne jedinice, a kamo li da je bila već formirana. Čak, nema ni te naredbe u pismenom obliku u arhivi Brigade i vjerovatno je naredba saopštena samo telefonom od strane Komande SRK. Treba da znate i to, da tokom cijelog rata ni jedna jedinica Ilijaške brigade nikada nije postrojena jer nije bilo uslova za to zbog vaših dejstava. Jedino postrojavanje, i to samo jednom, je bilo prilikom formiranja Jurišnog bataljona 1994. godine. Formiranje Brigade nije išlo tako brzo niti jednostavno. Ona je dobila svoju formu tek 1. septembra 1992. godine.

    Međutim, da ste se vi spremali za rat mnogo ranije, ja moram to potkrepiti slijedečim činjenicama koje vi znate, ali ih nećete da iznesete javnosti.

    Odmah nakon sprovedenih višestranačkih izbora 1990. godine nije više bilo normalnih i prijateljskih odnosa muslimana i Srba.

    Predsjednik opštine Ilijaš, i predsjednik SDS Ilijaš, Ratko Adžić, je stalno kontaktirao sa predsjednicima političkih stranaka Ilijaš (SDA-Mešetović Fehimom i HDZ " Vidović Jozom) u cilju stvaranja normalnih odnosa. Međutim, sve je to bilo uzalud jer su oni, vjertovatno, dobijali smjernice iz Centrale Sarajevo.

    Predsjednik opštine Ilijaš je pokušavao i sa predsjednicima opština Visoko i Breza stvoriti prijateljske odnose. Čak je preko uvezanih radio stanica Ilijaš-Visoko-Breza organizovao i održao razgovor, javno, preko tih radio stanica sa predsjednikom opštine Visoko - Jusufbašić Kenanom i predsjednikom opštine Breza - Opačin Salkom. Taj razgovor su mogli slušati svi građani pomenutih opština. Predsjednici opština su čak obečali jedan drugom da neće niko nikoga napadati, a taj razgovor je obavljen samo par dana prije vašeg napada na opštinu Ilijaš.

    U Ilijaš je dolazio i vaš ugledni privrednik MULO HODŽIĆ generalni direktor "KOŽARE" na razgovor kod Ratka Adžića u cilju održavanja dobrih ranijih odnosa. Niste ga poslušali i on je, čini nam se, od muke umro. Kod nas se kaže, kad neko tako naprasno umre, da je "crko od muke".

    Sve to govori da ste se vi od ranije spremali za napad na Ilijaš, po nalogu iz Centrale Sarajevo.

    Napad je za Ilijašane bio nenadan. Iznad Banjera ste ubili 9 Srba u civilnim odijelima koji su forme radi bili na liniji i to ležali u šljiviku raskomoćeni i odmarali se.

    Ja vjerujem da to pravi Visočani ne bi uradili, ali su to lako uradili došljaci. Pa nije čudo što vaš posjetilac sajta kaže:

    Visoko je žrtva ratnog i poratnog mafijaša, kriminalca i profitera Kenana Jusufbašića i njegovih odanih saradnika kao što su Rašđid Kalota, Halid Čengić i drugi! Oni su najodgovorniji, zajedno sa tadašnjim čelnicima armije na tom području što naše snage nisu zauzele Čekrčiće ili što se nije ušlo u Kiseljak.

    Moram reći i ovo. Ilijaška Brigada nikada u toku cijelog rata nije imala namjeru napadati Visoko u cilju njegovog zauzimanja. Ona je dejstvovala svojom artiljerijom samo u slučajevima napada vaše artiljerije da bi je odvratila od toga. Ne krijemo mi da smo imali dobru i jaku artiljeriju. Ilijaška Brigada, da je htjela, bila je u situaciji da svu svoju artiljeriju okrene na Visoko I da ga sravni sa zemljom, pogotovo u onom trenutku kada je istu morala udaljiti od Sarajeva 20 km pa je sva bila skoncentrisana vama na vratu u blizini Usijele. Vi dobro znate koja je to udaljenost.
    visoko- 52504 - 16.11.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    Strašna tragedija Srba iz Visokog


    PATRIOT (Republika Srpska)
    BROJ 168
    09. 05. 2005.

    Svedočenje Dušana Nikolića iz SAD

    Povukao je obarač i pištolj nije opalio. Preživio sam taj Jusićev "ruski rulet" i on razočaran kaže: "Vidi, neće četnika ovaj metak, što je sretan!"

    Potom ponovo izgovara lozinku za nove batine: "Ne dirajte ga!" Odmah su pritrčali specijalci i udarali me čim su stigli sa svih strana. Izgubio sam ponovo svijest i više nisam znao šta je bilo. Tek negdje oko 22 časa osjetio sam hladnu vodu i hladnoću, uz trzaje nogama i rukama. "Jebo mater četničku, živ je!" " rekao je iznenađeno jedan od specijalaca.


    piše: Marko Ručnov

    Kazivanje Dušana Nikolića, Srbina iz Visokog, o svojim zatočeničkim danima u muslimanskom logoru za Srbe u Visokom više je nego potresno. Danas on živi u SAD, ali posledice svakodnevne torture u ovom logoru i dalje traju, a zlikovci se šepure po Visokom i Zenici, kao novopečeni poslovni ljudi sa ogromnim kapitalom. Nikolić se potpisniku ovih nevoljnih i crnih redova javio pre nekoliko meseci i bio je veoma iscrpan u svome dramatičnom svedočenju o ličnom stradanju, kao i stradanju ostalih Srba na području Visokog, kojih je po poslednjem predratnom popisu bilo tačno 7. 377 ili oko 16 procenata. Nikolić spominje broj od 402 logorisana Srbina u Visokom, a mi prenosimo njegovo svedočenje o tome kako je "izgledalo" njegovo hapšenje.

    Svedočenje

    " Moram naglasiti da su u mom kraju sjenke prošlosti, posebno stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, bile još uvijek žive. Masovni zločini su počeli prvo nad viđenijim Srbima, a potom su slijedila ubistva na kućnom pragu, sveobuhvatne pljačke i logori. Isto to se desilo i u ovom ratu. Prvo sam istjeran sa posla 1990. godine, a potom slijede razna maltretiranja. Bio sam prisiljen da pošaljem svoju porodicu za Beograd, a potom u Kostolac, da bih ja na kraju 2. juna 1992. bio uhapšen bukvalno na kućnom pragu, iako su moje muslimanske komšije mene stalno hrabrile:

  • "Ne boj se, brate Srbine, mi te čuvamo!"

    Bila je to njihova dogovorena lozinka da nas što više unište. Tog jutra u moj stan su stigli specijalci, kako se to govorilo, Buza i Samir i uz pomoć komšija muslimana me hapse. Tuku me tupim predmetima i rečeni Samir mi stavlja nož pod vrat i kaže:

  • "Ne boj se, četniče, samo ćemo ti presjeći dvije žile. "

    Okolo je bilo puno djece i ljudi, a Samir im naređuje:

  • "Sklonite se jer će vas uprskati četnička krv", no drugi specijalac ga odvraća od te namjere i oni me odvoze u logor. Vezali su me bodljikavom žicom i debelim užetom i pri tom mi vezali oči. Tučen sam do besvijesti.

    Optužen sam da sam zlikovac i da imam sprave za davljenje i nekakve kuke za vađenje očiju i to prvenstveno muslimanskoj djeci, te da sam zbog toga na listi za likvidaciju. Tako sam od osam ujutro do 14 časova tog, 2. juna 1992. proveo u nekoj vrsti bunila, tučen najrazličitijim predmetima. Tada su me izvukli do nekog džipa, jer nisam mogao da hodam. U džipu sam malo došao sebi i vidim još četvoricu zatočenika. Svi su premlaćeni, krvavi i u modricama. Bili su to Sveto Vujisić (podlegao od batina), Branislav Čebić, Jovan Bilal (umro u Visokom) i neki meni nepoznati čovjek po imenu Marijan.

    Vode nas ponovo na neka ispitivanja i to u bivšoj kasarni JNA "Ahmet Fetahagić". Tuča se nastavlja uz povike: "Četnici, zaklaćemo vas, spalićemo vas žive na ražnju." I slično. Vučeni smo kroz neke duge hodnike i to je za mene trajalo celu večnost.

  • Na kraju sam dovučen na prvi sprat do kancelarije Kadira Jusića, upravnika logora. Odvezali su mi oči i onako krvavog po cijelom tijelu pitaju me (bilo ih je desetak): "Da li te je neko dirao." Morao sam da kažem da me niko nije dirao. Neko od njih kaže: "Vidiš, to je u redu!" I odmah poslije te rečenice nastavljaju sa najtežim batinama. Ubačen sam u kancelariju kod upravnika Jusića. Zapravo dovučen do njegovog stola. Za mnom je ušlo desetak specijalaca u kompletnoj opremi. Ja sam im bio okrenut leđima i nisam ih mogao vidjeti. Odvezali su mi krvave ruke od bodljikave žice i debelog užeta.

    Upravnik logora mi tog momenta kaže: "Neće te niko dirati!" Ja sam se tada malo opustio i nisam bio u grču. Na meni je bila samo majica kratkih rukava. Čim je to Jusić izgovorio, bio je to znak ili lozinka za nove batine. Jedan od prisutnih specijalaca se zaletio i svom snagom me čizmom udario u leđa i oborio sa stolice. Slijedili su potom udarci tupim predmetima. Koliko je to batinanje trajalo, ne znam, ali stali su konačno.

    Uspio sam ponovo da sjednem na stolicu. Upravnik Jusić me uhvatio za kosu i podigao moju krvavu i natečenu glavu i pokazao mi mali metak, dug 2-3 cm: "Vidiš ovaj metak, on može da ubije slona." Potom je stavio metak u pištolj kolutaš. Drugom rukom je okrenuo kolut i prislonio mi cijev pištolja na sljepočnicu.

    Povukao je obarač i pištolj nije opalio. Preživio sam taj Jusićev "ruski rulet" i on razočaran kaže: "Vidi, neće četnika ovaj metak, što je sretan!"

    Potom ponovo izgovara lozinku za nove batine: "Ne dirajte ga!" Odmah su pritrčali specijalci i udarali me čim su stigli sa svih strana. Izgubio sam ponovo svijest i više nisam znao šta je bilo. Tek negdje oko 22 časa osjetio sam hladnu vodu i hladnoću, uz trzaje nogama i rukama. "Jebo mater četničku, živ je!" " rekao je iznenađeno jedan od specijalaca. Bacili su me na neku drvenu paletu u hodniku i tako sam ostao ležeći nepomično nekoliko sati. Nakon toga, pošto nisam mogao ići, vukli su me opet kroz neke hodnike i ubacili u jednu prostoriju. Ležeći na keramičkim pločicama podigao sam glavu, bojeći se da će me zaklati, ali specijalaca nije bilo. Čujem kao u daljini promukle glasove: "Nema ih, otišli su!"

    Bila su to ona četvorica s kojima sam bio dovoden u ovaj logor. Nisam ih mogao prepoznati, a ni oni mene. Spavali smo u tom podrumu na pločicama i svaki dan smo odvođeni na saslušanje uz obavezne batine. Od mučitelja u tim mojim logorskim danima 1992"1993. samo da spomenem one najgore kojih se ovog trenutka mogu sjetiti:

    1. Hajrudin Halilović Mrčo (Seferov brat),
    2. Asim Hamzić, milicioner iz Visokog,
    3. Amir Murtić,
    4. Miralem Čengić,
    5. Samir Selimović, zvani Domac,
    6. Esnaf Pulić, zvani Esno,
    7. Kadir Jusić, upravnik logora,
    8. Fejzić, zvani Dajdža,
    9. Kengur i
    10. Cikota.


    (Nastaviće se)
  • visoko- 38282 - 31.08.2011 : Trebinje - best (0)

    Pitanje


    Jel' može neko da mi kaže neke Srbe koji su živjeli u Brezi a za vrijeme rata bili u Armiji BiH?
    visoko- 38202 - 30.08.2011 : Jura Muratovic ZUPCA- Breza - best (1)

    Za Nikolu - RS Trebinje


    Čitam ovaj sajt redovno. Imam 24 godine i želim da saznam priče sa svih strana i svih učesnika rata, jer ovdje nešto definitivno ne štima. Nikada mi nece biti jasno čemu i zašto nikada nije došao niti jedan ozbiljan napad iz Ilijaša (pravac Kostrača) prema Vidonji, Popovićima, Salkanovom Hanu, Vrboviku, Turcu ( malo brdo na sredini velike čistine)- pravac Podžupča. Da li je to sve samo bio dogovor viših činova ili nešto drugo?

    Usput da kažem da je naša strana raspolagala sa malim brojem puškica(po onome što smo kasnije kao djeca nakon rata saznali i obišli) i to pravljenim, jednim bestrzajnim topom kojeg su vozali duž cijele linije i par sulunara od peći, jednim tenkom koji se nalazio na Goricama i jednim PAM-om. Svaku noć smo se smijali dovikivanju i pjevanju zajedničkih pjesama boraca sa obje strane ratišta, pozivanjem na sijela i druženje u mjestu Sovrle. Kasnije se i saznalo da su i jedni i drugi uz rakijicu i meze sjedili u istom mjestu.

    Što se tiče snajperista, Nikola niko neće da otkrije svoja imena a ako nešto saznam možemo ostati u kontaktu. A pretpostavljam o čemu je riječ, vjerojatno o ubistvu nekih pretpostavljenih na strani Armije BiH jer se i o tome priča.

    Pozdrav za sve poštene ljude ma gdje bili!

    Poštovani,

    Velimir iz Ilijaša je već ranije pisao da je cilj Ilijaške brigade bio da očuva teritorije na kojima je bilo naseljeno većinsko srpsko stanovništvo i nisu imali nikakvih pretenzija da zauzmu teritorije koje su držali muslimani i Hrvati. To je vjerovatno bilo jasno i generalima Armije BiH pa na tim položajima nisu imali nikakvog značajnijeg naoružanja.

    Sa problemom nedostatka naoružanja se suočavala i srpska strana. Na mnogo "seoskih linija" borci su uglavnom raspolagali sa puškama M48 i poluautomatskim naoružanjem.

    U svakom slučaju, hvala ti što si se javio. Vjerujem da će ti i drugi odgovoriti na ovu poruku.
    visoko- 38042 - 26.08.2011 : Nikola Republika Srpska, Trebinje - best (1)

    Ratni aktvisti u Brezi kod Ilijaša


    Prvo pozdrav svima!

    Zamolio bih ako neko može da mi samo napiše da li je poznavao neke snajperiste u Brezi. Ako jeste neka oda njihova imena. Veoma mi je bitno jer želim da razriješim jednu, možda istinu a možda i zabludu. Hvala.

    Idi na stranu - |1|2|