fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-TREBINJE
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

trebinje- 99997 - 26.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica


Za Hercegovina Trebinje,

dobro si rekao da su se silom prilika svugdje rasuli, jedino se ih se još prijatelji sa ratišta sjete i koliko-toliko se ti kontakti još održavaju.

Pitanje za Zengu,

da li ste zatekli civile u Vukovićima kad ste ušli?
trebinje- 99945 - 22.03.2017 : Hercegovina Trebinje Trebinje - best (0)

RE: Vlaštica


Za Mali Zlikovac,

Hvala, dobro pamćenje imaš. Naravno da se sjećam svakog od navedenih. Dobra i složna ekipa je to bila, neki su izranjavani, ali od države zaboravljeni, neki su i sada u Trebinju, neki na brodovima, neki u bijelom svijetu, a najvažnije svi su prezivjeli i sa čistim obrazom dočekali kraj rata. Bili su uz Ćelavce udarna snaga pješadije 3. bataljona.

Pozdrav.
trebinje- 99929 - 21.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica


Za Hercegovina Trebinje,

Rasko, Sveto, Sale, Radmijo, Nikša, Slavan, Ćamil, Bido, Rođak, Pirić, Stevo, Đuka, Dejo i ostali da ne nabrajam.
trebinje- 99903 - 19.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica


Za Zengu:

mislim na napad na sam vrh Vlaštice koji se desio 12. 7. Mislim da su vaši iz 4. brigade tada krenuli sa Vukoša. Crne Mambe su išle na Ilijinu glavu 13. 7 i tada su imali četiri poginula, a njihov komandir je bio ranjen, pokojni Predrag Matanović.

Što se tiče mb 60mm, ne znam odakle je i čiji je, možda su to naši na Tresibradu, mislim da je od naših ostao broving ili pat 20 mm.

Odnos države prema borcima je baš loš, kod vas je to bolje rješeno.
trebinje- 99897 - 18.03.2017 : Hercegovina Trebinje Trebinje - best (0)

RE: Vlaštica


Za Mali Zlikovac,

Da, sjećam se tih granata i prava je sreća što je tada smjena koja se kretala ka položaju prošla bez gubitaka. Da nije ispao okvir i napravio zastoj u pješačenju ko zna šta bi bilo. Tačno je da je D.S. komandovao sa MB vodom, a ovi drugi inicijali mi sada ne padaju na pamet ko bi mogao to da bude.

Za Zengu,

To što pišeš za kuvanje na šporetu u Bobovištu malo je vjerovatno jer se selo evakuisalo u rane jutarnje sate između 5 i 05:30, a tada se kupus ne priprema.

Za situaciju da su pripadnici HV posmatrali kako VRS napušta selo je više nego tačno jer to pozicija na pojedinim tačkama i omogućava.

Što se nebrige vlasti za svoje borce tiče, to je tema o kojoj bi se moglo pričati danima: prolazimo kroz put solunskih dobrovoljaca, vidjeti nas nad kontenjerima nije novost, socijalno nezbrinuti, ekonomski zavisni od penzija ako imamo sreću da su nam ostarjeli roditelji još živi, liječimo se sa neovjerenim knjižicama, dezerteri u državnim preduzećima a njihova djeca sa državnim stipendijama. Ima još mnogo toga, a posebno treba napomenuti da su boračke organizacije korumpirane i pod kontrolom vladajućeg režima. Kod vas je veće jedinstvo, pa kada se izađe na magistralu svi ste organizovani i ciljevi se ostvare.
trebinje- 99895 - 17.03.2017 : Srđan Lipa Trebinje - best (0)

Vlaštica


Sve Vas pozdravljam. Mene zanima ako neko sa druge strane zna, ko nas je napao u zoru 12. 07. '92. godine? Radi se o koti Vlaštica.

Tu noć je bjesnilo nevrijeme. Od udara groma teško su nam bila povređena dva vojnika na Drijenu, Slavuj 101. Posle nevremena magla je okovala cijeli prostor, a vidljivost nije bila veća od pet metara. Borba je počela u samu zoru oko 5 sati. Pravac napada je bio od Vukoša.

Pretpostavljam da se dan ranije, dok smo mi uživali u predivnom ljetnom danu, grupa hrvatskih vojnika neprimjetno prikrala uz sami vrh. Sigurno su nam poskidali mine. Poznavajući teren, izgubili su dosta vremena penjući se, a snagu su vjerovatno čuvali za to jutro.

Kad su napali bilo je to pravo iznaneđenje. Srećom, na položaju je bila prava ekipa, tako da smo zatvorili svaki prilaz od strane Vukoša. Borba je potrajala oko pola sata, prsa u prsa ne duže od 10 metara razdaljine: galama, povici, bombe na sve strane, čak je jednom od nas metak izbio pušku iz ruke.

Ovi hrvatski vojnici su bili su jako dobro opremljeni, od bacača granata i pušaka argentinske i američke proizvodnje. Ni oni, ali ni mi nismo odstupali. Ipak na kraju su presudile naši minobacači od 82 mm. Neko ih je tako precizno navodio, ne znam ko. Nakon toga, ovi se više nisu javljali.

Ubrzo nakon toga, negdje oko 8 sati, stiže smjena i nešto pojačanja. Nažalost, pri silasku su se ponovile borbe, ali ovoga puta ginu nam Lazo Džomba i Risto Burilo. Stradali su od bombe.

Kad su Hrvati vidili da ne mogu ništa uraditi, ušutali su se i vratili nazad odakle su i došli. Sledećeg jutra je napadnut Ilijin vrh. Kako svi znamo tu smo rasturili ove iz 2. gardijske takozvane Gromove.

Bojnu takozvane "Crne Mambe" je predvodio pokojni Predrag Matanović, hrvatski heroj koji je poginuo u oslobađanju Petrinje, operacija Oluja. Njega teško ranjavamo, a izvlačio ga je izvjesni Pero Bajan, koga smo takođe ranili. Iza njih su ostala tri stradala vojnika, a četvrtog poginulog su izvukli. Ipak, ostao je i jedan ranjeni vojnik koga smo zarobili.

Nakon ove akcije Hrvati se više nisu usuđivali da nas napadnu, već su nas mljeli artiljerijom..

Da još jednom ponovim, interesuje me ko su bili ti momci koji su nešto pokušali tog 12. 07. Nevjerovatno je da se neko po takvom klizavom kamenjaru i još tako loša vidljivosti, usudo da napadne. Lično mislim da to nije bila neka obična jedinica već profesionalci. Zasigurno znam da to nisu bili Dubrovčani, jer oni u toku rata sem izlaska na Malašnicu ništa značajno nisu uradili.

O događajima u oktobru '92. godine ću pisati drugom prilikom. Moja grupa je branila prilaz od Ivanice i Rupnog dola.

Sve vas pozdravljam!
trebinje- 99893 - 17.03.2017 : Zelenikovac Trebinje - best (0)

Kontakt telefon sa Sandrom


Za Zenga, Split,

poslao sam ti odgovor, ali je moderator vjerovatno zaboravio objaviti. Ako možeš saznati za kontakt telfon Sandre, volio bih se čuti sa njom. Unaprijed hvala i veliki pozdrav.
trebinje- 99871 - 15.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica


Za Zengu:

pobrkao sam datum, 12. 07. '92. a Crne Mambe su na Ilijin Vrh išle dan posle. Taj što je gledao povlačenje sa čuke, i nad Bobovišta je povlacenje sa linije Sparožići - Radovan - Ždrijelo. Vjerovatno su čak su i zapucali sa te čuke. Odnos prema borcima je bio katastrofa.
trebinje- 99863 - 15.03.2017 : Zenga Split Split - best (0)

Re: Vlaštica, Bobovišta


Za Mali Zlikovac i Hercegovina Trebinje:

Živi bili!
Duže vremena nisam bio ovdje pa ne znam tko je što pitao. Ukratko, juče sam sreo momka koji je među prvima ušao u Bobovišta, pa sam ga baš pitao neke stvari. On kaže da je istina da su negdje pored ceste pronašli ostavljeni TAM 110 i na padinama Klepetnika MB 60 mm. Ono što je zanimljivo u cijeloj priči, on kaže da su došli na neku čuku iznad selo i gledali vas kako odlazite iz sela. Još su malo sačekali da budu sigurni da je selo potpuno prazno i onda se spustili. Kune se da su na jednom šporetu pronašli kupus koji se još kuhao.

Što se tiče napada na Vlašticu 15. 07. o tome stvarno ne znam ništa. Znam samo da je taj preambiciozni plan stvarno postojao i da su momci iz 2. gardijske (mislim Crne Mambe) to pokušali napraviti ali su doživili totalni fijasko. To je sve što znam o tome.

Nego, nešto me drugo začudilo. Gledao sam neke vaše video isječke. Ne mogu vjerovati da je tako loš odnos države prema vama (bivšim ratnicima). Vidim da je pokojni Kovač umro poprilično zaboravljen, Radovan Zubac živio kao podstanar sa nekim mizernim primanjima itd... Nije ni kod nas bajno, ali po viđenom mogu da zaključim da je ipak kudikamo bolje!

Lijep pozdrav!
trebinje- 99841 - 13.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica


Za Hercegovina Trebinje,

R.S. i S.V. su inicijali nekih koji su bili na Galebu Jedan. Mislio sam da si rekao da se položaji zovu Stradun, pa me je to zbunilo. Sjećam se da su tu stazu jednom poklopili sa haubicama 155mm iz čista mira, upravo na mjestu gdje kreće žica sa staze. Tri granate su odjednom doletjele. Od Galeba 1 do vrha nije bilo mnogo, možda nekih 200 metara. Minobacači 82mm su bili na Crvenoj zemlji, a D. Š. je bio komandir.
trebinje- 99801 - 11.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica


Pitanje za Zengu,

mislim da je to bilo 15. 7. '92. godine. Bio je to vaš pokušaj izlaska na sam vrh Vlaštice. Dolazili ste sa Vukoša. Magla je bila velika. Interesuje me da li je cilj vašeg napada za vrijeme ofanzive na Vlašticu bio i Tresibrad.

Pitanje za Orlovića,

jesi li bio na Galebu 1 ili na 2, položaji na Klepetniku i Mrkašin brdu su bili Heroji 1 i 2.
trebinje- 99799 - 10.03.2017 : Trebinje Hercegovina Trebinje - best (0)

Re: Vlaštica


Za Mali Zlikovac,

moram da te malo ispravim, "STRADUN" je bila pozicija, npr. kada bi komunicirali sa motorolom ili RUP vezom ta tačka je bila orjentir gdje se neko nalazi, ili da neko siđe sa čuke da tu nešto prihvati. Nikada tu nije postojao položaj. Položaji su bili "Galeb 1, 2, 3", "Heroj 1, 2, 3", "Lipa 1, 2, 3" itd.

Pozdrav.
P.S. Možda smo bili zajedno, ja sam tu proveo dugo vremena, sve od Ivanice pa do Taleže.
trebinje- 99762 - 06.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (1)

Film o Vlaštici


Zenga, ako hoćete da napravimo taj film, možemo naći novinara koji to hoće da odradi. Nađemo se na Ivanici zajedno, ispričamo priču i čovjek neka napravi film.
trebinje- 99757 - 05.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica


Ja sam neko vrijeme bio na tom položaju koji ti zoveš Stradun. Kada na Vlaštici sa staze okreneš gore do vrha bio je to težak teren za izaći. Pravo ispred tebe dođe war brdo. Možda smo i bili zajedno?
trebinje- 99749 - 05.03.2017 : Trebinje Hercegovina Trebinje - best (0)

Re: Vlastiša


Za Orlović Trebinje,

Naravno da se sjećam svakog imenom i prezimenom momaka što su stigli na ispomoć na desno krilo. Sjećam se i njihovih ranjavanja u toj akciji.

Slažem se da je bilo i mlađih vojnika na pozicijama Mrkašin Brdo i Kleptenik ali jako malo, sve mlađe je bilo angazovano na 704. i na 911. kao i na padini od vrha Vlaštice pa prema poziciji "Stradun"...

Upravo se prisjetih tačke koju smo tada spontano nazvali Stradun, a to je ono mjesto gdje sa austrijske staze skrećeš naglo lijevo uz Vlašticu. Tuda je išla i žičana telefonska veza prema vrhu.

Za ZENGU Split:

Golubov kamen je nama bila ključna tačka za odbranu Uskoplja i naravno komunikacije Ivanica - Zaplanik - Hum. Jako teška tačka za održati, brisan prostor i loša mogućnost za izradu iole boljeg skloništa ili vatrene tačke. Nažalost tu su nam stradali komandir voda Grubač Dragiša i vojnik operater na PVO sistemu STRELA 2M Risto Kardum. Takođe bilo je dosta ranjavanja i te ranjenike smo spasavali uz dosta muke i požrtvovanosti svih vojnika 3. bataljona.

Odbrana samog Golubovog Kamena je dosta podržavana sa manjih "čuka" bočno od samog GK. Znam da smo iz pravca Velike Gomile bili izloženi jakoj streljačkoj vatri i da smo tamo usmjeravali naše minobacače. Povlačenje sa Golubovog Kamena se desilo kada je presječena putna komunikacija i vaši tenkovi prošli kroz Vukoviće i pod kontrolu stavili put prema Zaplaniku i Humu. Tada smo iz stroja za par dana na tom pravcu imali izbačeno 30 vojnika. Jedan cijeli vod, dio je zarobljen a neki se i dobrovoljno predali. Neki ranjeni i zarobljeni a na žalost nekoliko vojnika je stradalo u odbrani tog dijela fronta.

Ovi što su se dobrovoljno predali imali su povlašteni tretman u Lori, možda što nisu bili Srbi?

Pozdrav!
trebinje- 99745 - 05.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica za 99735


Došli su Ćelavci u ispomoć na Klepetnik i Mrkašin brdo. Prosjek starosti po položajima je bio 25 do 30 godina. Tačno je da je bilo i starijih, ali pretežno su bili mlađi momci.
trebinje- 99735 - 04.03.2017 : Orlovic Trebinje - best (0)

Vlaštica


Za Hercegovina Trebinje:

Moraću malo da te ispravim. Kada si spominjao vremešnost boraca na Klepetniku i Mrkašin brdu. Slažem se da je bilo uslovno rečeno starijih ali je bilo i mlađih momaka.

A što se tiče samih dešavanja 22. -25. 10., nadam se i da se sjećaš ko im je na tim položajima došao u ispomoć.

Pozdrav
trebinje- 99729 - 04.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Re: Vlaštica


Poštovanje Zenga,

slažem se sa tobom da je najvredostojnije snimiti to sa učesnicima sa obje strane jer je drugacije izgledalo vama, a drugacije nama. Ipak na obje strane ima istine.

Taj golubov kamen su naši napuštali šest puta i šest puta je vraćan. Iskreno da kažem ne znam koliko puta su vaši izlazili gore jer su ga ponekad naši uslijed jake vatre napustali pa se ponovo vraćali. Kada je Imotska bojna izašla gore, to je bilo 6. put da su se naši povukli. Mislim da su tada imali dva poginula.

Da li ste iznad Donjeg Bobovišta našli pat 20mm, jednocjevac na jednoj čukici?

Na Mrkašin brdu su stradala dva borca iz imotske bojne.

Da li si ti učestovao u napadu na Kokotovu glavu? Jednom prilikom smo tamo našli vaš pkt, bio se zaglavio i neko ga je bacio. Kokotovu glavu ste vi bili uzeli i onda smo je mi vraćali. Ne znam je li tada bila 163. ili brigada. Da ti dočaram situaciju, došao je mini bus kod nas sa fudbalerima FK Leotara. Neki ljudi su čak bili i u farmericama sa papovkama. Naš problem je bio da nismo imali ljudstva u rezervi za popunu onih koji bi bili ranjeni ili stradali. Linije su bile neuvezane, a postojale su i velike rupe. Treći bataljon je tada držao Malašnicu i sve do Cule: 1. četa 80 ljudi Malašnicu, druga četa 100 ljudi Ivanicu, 3. četa od Uskoplja do Kokotove glave 80 ljudi i jedna četa od Kokotove glave do Cule i Culu, a kasnije je od te čete formiran 4. bataljon. Inače, svi su stalno bili tu, tek ponekad uhvatš jedan dan da odeš kući da se okupaš, a znalo se desiti da i po mjesec dana ostanemo tu na terenu bez smjene jer nismo imali dovoljno ljudstva.

Interesuje me da li ste našli mb 82 mm pored puta kada ste zauzeli to. Jedan naš je sa pincom uletio među vaše Dubrovčane.

Koliko sam skontao, ti si imao pravac napada prema Donjem Bobovištu. Sjećaš li se naše 110-ke u Orahu koja je ostala u strani na izlasku iz sela.
trebinje- 99725 - 04.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vukovići, Vlaštica


Za 96: Ovo je bilo kad je padao Golubov kamen i kad su tenkovi krenuli od Smetljišta. Ti si bio onda sa T.M. i imali ste nb 60 mm na jednoj čukici iznad Uskoplja. Ako sam dobro shvatio, bio si 3. vod 3. čete.
Za 99707

Ovo je bilo oko kokotove glave, mislim da su čak i dejstvovali po tim tenkovima ali bezuspješno. Nakon toga se prebacuju na Kokotovu glavu gdje je već bio u toku napad. Problem je bio snajperista koji se uvukao i tukao lijevi bok čuke a napad je išao sa desnog boka. Tu je stradao jedan aktivni vojnik, bilećanin, mislim da se prezivao Kujljić. Inače, on je ostao gore a stradao je od toga snajpera. Stradao je i Anđelić koji je isto ostao gore. Zbog nedostatka municije i ljudstva povlačimo se ispod puta. Tom linijom na putu je ostao i jedan pinc, skroz izrešetan. Povlačimo se prema tvom položaju. Mislim da ste vi otvorili vatru na njih i to nas je spasilo jer da nije toga bilo mi bi bili gotovi. Jedan naš borac je išao putem i bio je ranjen u nogu. Nije mogao da se spusti do nas. Nakon toga mi dolazimo u Uskoplje.

Sjećaš li se našeg tenka koji je ostao?
trebinje- 99707 - 03.03.2017 : Trebinje Hercegovina Trebinje - best (0)

Vlaštica, Vukovići


Za Mali Zlikovac,

Za ova četiri borca sa RB tipa OSA sam siguran. Radnja se dešava u prijepodnevnim časovima 04. 07. '92. godine. Tri su ranjena od minobacača. Mjesto dešavanja je na pravcu željeznička stanica Uskoplje - željeznička stanica Zaplanik.

Za tih pet kako ti navodiš ne mogu da se sjetim. Gdje se to desilo?

Pozdrav.
trebinje- 99705 - 03.03.2017 : Zenga Split Split - best (1)

Bebetkova knjiga: Sve moje bitke


Za Hercegovina Trebinje:

Poštovanje!

Za razliku od tebe, ja uopće nisam pročitao Bobetkovu knjigu. Ne zbog toga što ne volim čitati ili mi nije bila dostupna, nego što nisam htio. Zamisli koji egoizam u samom naslovu: "Sve moje bitke"!!! Kniga je pisana isključivo radi vlastite promocije i u prvom licu jednine nije objektivan prikaz situacije i kao takva nikada nije pobudila moju znatiželju.

Inače, mislim da je Bobetkova uloga u ratu malo prenaglašena ali o pokojnicima sve najbolje.

Istine radi, kod nas je bilo puno razvikanih vojskovođa koji to u stvari nikada nisu bili. Klek je izravni sudionik borbenih događanja na terenu i mislim da su njegova zapažanja kudikamo vjerodostojnija. U prepisci sa "Malim zlikovcem" sam to već napomenuo...

Ne bi bilo loše da se netko sjeti i napraviti jedan dokumentarac u kome bi sudionici vaše i naše strane pričali o istim događajima viđenim iz svog ugla. To bi sigurno dalo dublju i vjerodostojniju dimenziju istine cijeloj priči.

Inače, kada pričamo o 4. gbr toga vremena, činjenice nisu bile onakve kakve se čine na prvi pogled. Mi smo baš u tom periodu ratovanja imali prilično organizacijskih i unutarnjih problema. Naše bojne (bataljoni) su bile zavičajno formirane, što u vojnom smislu nije pametno riješenje. Imotska bojna, Sinjska bojna itd... Te bojne u stvari i nisu bile bojne, nego više nekakve satnije (čete) u strukturalnom djelu. Recimo, bilo koja naša bojna teško je mogla izdvojiti 90-100 pješaka za izvršavanje napadnih djelovanja. Izuzetak je bila 4. bojna koju smo za tu priliku povukli sa Mostarskog ratišta jer nam je jednostavno nedostajalo ljudstva. Ona je bila zaista dobro ustrojena i organizirana tako da nam je tada predstavljala udarnu silu.

Nakon problema u borbama sa vama i iscrpljenosti ljudstva, bili smo primorani i našu 5. bojnu povući sa Livanjskog ratišta, te je uključiti kao nositelje napada u akciji "Vlaštica". Odmah nakon završetka te akcije išli smo u preustroj brigade i fuzirali po dvije bojne u jednu. Tek tada smo razbili zavičajni karakter tih postrojbi a dobili respektabilno snažne bojne u svakom pogledu.

Znači, na vašem ratištu smo nešto naučili i otkrili svoje slabosti.
Pitaš me za pravac ulaska u Bobovišta. Iskreno, ja nisam ušao u Bobovište. Moja zadaća je bila sasvim nešto drugo. Ja sam bio u to vrijeme na Malom Planiku i sjećam se, da smo se za vrijeme vašeg izravnog djelovanja (ti kažeš tenkovima) iz rajona Taleži, spuštali u jednu prirodnu podzemnu pećinu ispod samog Zaplanika. Ta pečina nam je u tom trenutku bila sigurnija od atomskog skloništa.

U Bobovišta je ušla naša 4. bojna koju sam već gore spominjao a koja je uvedena u borbu nakon dva dana zamjenivši Imotsku bojnu. Već sam u prethodnom postu naveo da smo mi u biti i dolazili Vlaštici bočno sa sjeverne strane iz pravca Zaplanik - Orah. Nakon ovladavanja Klepetnikom i Mrkasin brdom, jedna grupa se uputila na Vlašticu a jedna u Bobovišta. Napominjem, tada već vašeg otpora nije bilo.

Ne znam da li sam decidirano odgovorio na tvoje pitanje ali otprilike to bi bilo to.

E da, još sam zaboravio da kažem da nikakvih postrojbi iz Rijeke nije bilo. Oni su bili angažirani na Ličkom ratištu. Nije bilo ni postrojbi iz Ljubuškog, Čitluka, Širokog brijega i inače Hercegovine, jer su oni bili na Mostarsko-jablaničkom ratištu. Mogli su možda biti tamo u samom početku 1992. u borbama oko Čapljine i Stoca ako je vaša Trebinjska brigada u to vrijeme imala raspored tamo. Ali je zato stvarno tu bila: 1., 2., 4. gardijska, topništvo iz Bjelovara, domobrani iz Zagreba, Metkovića, Splita, Imotskog, Dubrovnika, Otočna bojna itd...

Pozdrav Trebinju!
trebinje- 99701 - 03.03.2017 : Zenga Split Split - best (0)

Re: Vlaštica, Vukovići


Za Malog zlikovca Trebinje:

Poštovanje,

iz priloženog vidim da si bio izravni sudionik i da odlično poznaješ tadašnju situaciju na tom djelu ratišta. Zadovoljstvo mi je razgovarati sa takvim ljudima i sagledati stvari viđene vašim očima. Pošto prije nismo izravno komunicirali, molim te za korektnu i argumentiranu prepisku, prožetu međusobnim uvažavanjem bivših ratnika. Naravno, moje se pisanje svodi na domenu sjećanja i ako ne budem mogao odgovoriti na neka pitanja, oprosti!

Slažem se, o Vukovićima, Golubovu kamenu itd. Mogla bi se o tome napisati zaista dobra knjiga. Mi smo čak i snimili nekakav dokumentarac o borbama na tim prostorima u kojoj aktivni sudionici pričaju svoja sjećanja. To je isključivo naša priča i jednostrano gledanje. Recimo za operaciju "Maslenica" u Zadarskom zaleđu je neki pametni student snimio dokumentarac kombiniran izjavama naše i srpske strane. Dobio je puno zanimljiviju i vjerodostojniju priču. Pogledaj ako negdje pronađeš.

Nešto takvo se moglo napraviti i u ovom slučaju. Mi nikada nismo tajili da smo na vašem području ratovali protiv dostojnih protivnika i uvijek smo iskazivali ratničko poštovanje prema vama kao ratnicima.

Pa ako pričamo o tom Golubovu kamenu, mislim da smo ga tri puta osvajali dva puta gubili. Isto tako i Kokotova glava, po meni uzrok vašeg odustajanja od Golubovog kamena. Naime, kada je pala Kokotova glava (po treći put) više nije bilo šanse da vi ostanete na Golubovom kamenu, jer bi vam putevi opskrbe i izvlačenja faktički bili odsječeni.

Što se tiče vašeg Elektroničkog izviđanja i ometanja naših veza, tu smo zaista imali jako velikih problem. O dosta stvari sam već pisao u prepiski sa ostalim članovima foruma pa pročitaj jer ću doći u situaciju da se ponavljam. U svakom slučaju, zbog vašeg prisluškivanja i ometanja naših veza, bili smo primorani često mijenjati Razgovornike i Tablice tajnih naziva. Tako da je vrlo lako moguće, da smo u datom momentu koristili tajne nazive koje spominješ.

Da, u pravu si: Slovenac je nadimak jednog našeg ratnika iz sastava Imotske bojne koja je napadala Golubov kamen i sudjelovala u napadu na Vlašticu.

Što se tiče brda Čula i događaja koji opisuješ, iskreno ne znam puno. U svakom slučaju mi smo morali raditi cijelu jednu akciju "Oslobođena zemlja", kako bi izravnali dostignutu crtu i vraćali položaje koje su naši domobrani olako napuštali. Tako smo čak imali velikih problema sa tom Čulom, koju spominješ. Naime, kada su naši vratili to brdo, to je bio haos. Domobrani su bez ikakvih zapisnika postavljali protupješadijska minska polja i pojedinačne mine kako im se digla ona stvar. Jednom prilikom sve se okrenulo protiv nas. Naši inžinjerci su čistili i premještali ta minska polja ispred Čule. U isto vrijeme se dogodio vaš protunapad, diverzantska akcija ili tko će ga znati što? U svakom slučaju, vaša akcija je bila maksimalno iznenađenje i moram priznati dosta pogubna za nas. Na Čuli su tada poginula naša dva inženjerca a svi pješaci su bili mrtvi ili ranjeni. Samo jedan čovjek je ostao živ i zdrav te faktički obranio to brdo.

Zašto su se vaši vratili, ne znam? Zato i pretpostavljam da je to bila samo ograničena diverzantska akcija sa vaše strane. Jedan naš ratnik koji je sudjelovao u izvlačenju mrtvih i ranjenih, kasnije mi je pričao da su se vjerojatno i vaši zapleli u mine i zbog toga se vratili nazad. Sad, šta je prava istina, vjerojatno vi bolje znate od mene! Još da napomenem da se navedeni događaj odigrao se 10. 09. 1992. (po prilici).

Lijep pozdrav iz Splita!
trebinje- 99697 - 03.03.2017 : Zenga Split Split - best (0)

dr. Sanio Pažanin i Sandra Šore


Za Zelenikovac Trebinje:

Poštovanje,

nakon zarobljavanja od vaše strane, dr. Pažanin i Sandra Šore su dobili nove poslove i daleko od linija ratišta. Sandra se vratila u Trogir i tu ženu stvarno nisam vidio ni čuo barem 20 godina. Ona se nekako povukla u svoj grad i mislim da nakon zarobljavanja više nije imala puno dodira sa vojskom. Di je danas, što radi, je li se udala itd... Iskreno, nemam pojma. Čak i kada bih je slučajno sreo, mislim da ne bih prepoznao, ni ja nju ni ona mene. Mi ni u ratu nismo imali nekog kontakta jer smo bili u različitim postrojbama.

Dr. Senio Pažanin je već bio druga priča. On je formacijski bio u mojoj postrojbi i često smo se viđali. Za svaku akciju Sanitet bi se izdvajao iz matičnih postrojbi i organizirao kao zasebna cjelina, zbog efikasnijeg djelovanja. Oformilo bi se više sanitetskih timova a sa istima bi koordinirao Načelnik saniteta brigade. Otuda možda i taj propust u komunikaciji sa pješačkim postrojbama, koji je kumovao zarobljavanju pomenutih. Uglavnom, nedugo nakon toga doktor je dobio specijalizaciju. Po završetku iste, godinama je radio u Institutu pomorske medicine u Splitu. Pošto je taj institut smješten u bivšoj Vojnoj bolnici, njega sam češće viđao. Na žalost prošle godine je imao jači moždani udar. Kada sam ga zadnji put vidio, nisam mogao ni razgovarati sa njim jer je imao užasnih problema sa govorom i koordinacijom pokreta. Uljudno sam ga pozdravio, zaželio brz oporavak i produžio dalje. Nadam se da se u međuvremenu oporavio. Ako baš želiš i njegovo stanje to bude dozvoljavalo, rado ću pomoći da vas spojim jer je on u kontaktu sa Sandrom. Sigurno će vam moći reći puno više od mene.

Lijep pozdrav iz Splita !
trebinje- 99677 - 01.03.2017 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica, Vukovići


Pozdrav,

baš mi je drago da se neko javio sa druge strane. U vezi ove priče o četiri borca sa osom, hoću da kažem da ih je bilo pet, od kojih je jedan poginuo. Oni su ustvari čekali samohotke, bile su to džekson i jedna 55 i 34.

O Vukovićima i Golubovom kamenu se može napisati knjiga za pitanje odakle ste kretali u napad na Klepetnik i Mrkašin brdo.

Kod Hrvata su još bile šifre "Orkan" i "Šipak 1" i "Šipak 2".

Ja sam bio gledano sa naše strane desno od vrha Vlaštice, znači iznad Klepetnika i Mrkašin brda. Hrvati su jednom izašli na var sa Vukoša i dosta su se elegantno šetali putem posle pada Oraha. Jednom prilikom smo navodili naše 82-ke na grupu što je šetala putem a rasturili su nas sa haubicom 155 mm a ne 105.

Ako se sjećaš vašeg položaja lijevo od čule 2gbr je to držala tada sišli su malo sa vrha i pala je nasa 120mm mb među njih i osam ih je ranjeno. Ne znam da li je neko smrtno stradao, prebacili ste ih u sanitet u Zaplanik a u Orahu je ostala nasa 110 u strani tom je bila meta za pkt.

Što se tiče Klepetnika i Mrkašin brda, nisu baš bili to borci od oko 40 godina, bilo je i takvih ali su uglavnom bili oni od oko 25 do 30 godina. Došlo im je i jedno odeljenje u pomoć. Najviše štete je nanio vas čovjek sa bombama, dozivali ste ga po nadimku Slovenac a bio je iz Imocke bojne.
trebinje- 99675 - 01.03.2017 : Trebinje Hercegovina Trebinje - best (0)

Re: Vlaštica


Za Zengu Split:

Pa ako ti tako kažeš, zahvaljujem se na ocjeni. Možda tvoj Krek / Dragović bude nekada dopunjavao svoje memoare pa mu neki detalji naših zapažanja budu od pomoći.

Šalim se naravno, čitao sam Dragovića, neke meni interesantne dijelove i od Bobetka što se tiču ovog južnog dijela ratišta, naravno sve je to iz "drugog ugla " i meni razumno što je tako.

Znam odlično liniju odgovornosti jedinica na tom potezu, ipak dugo je trajalo i bilo je dovoljno vremena shvatiti ko je gdje, pa imali smo vas kao na dlanu, posmatrali, vaša vozila, smjene, bunkere, mini bus dolazak i odlazak, radio vezu, kodne nazive, pa čak i glasove smo pratili i znali koja je jedinica što se javlja.

To za domobrane vjerujem da je tako, nije im hrabrost bila bolja strana, ali tako je to. Za odmaranje smo znali da koristite ne samo vrtove sunca, vec i hotele i ostrva gdje se nalaze vaše jedinice a na neke smo u par navrata malo kalibra 130 poslali. Ali ste nam istim kalibrom '95. odgovorili posle vašeg ulaska u Knin.

Kod nas nije bilo te vrste odmora, jer smo neprekidno 93-94 i 95 godinu bili ispomoć našim jedinicama Korpusa, a to je daleko od Trebinja.

Sama spoznaja da su jedinice iz Zagreba, Rijeke, Opuzena, Bjelovara, Splita, Imotskog itd... govori o važnosti ovog dijela ratišta za HV, ne spominjem jedinice iz Ljubuškog, Čitluka, Međugorja, Širokog Brijega koje su takođe u raznim periodima bile angažovane naspram jedinica 3. bataljona Trebinjske brigade. Pa apsurd je da smo mi i 163. DU Brigada imali zajedničkog komadanta - Nojko M, ispraćen iz Trebinja skoro uz vojne počasti i preuzeo DU brigadu. Ovakvo nešTo nema nigdje na svijetu!

Kažeš glavobolje sa poteza Mrkašin brijeg-Kleptenik... ma i nije taj dio prema vama bio posebno "agresivan". Nama je jedini problem u 10 mjesecu '92. bilo naše lijevo krilo, sastav sa granicom Crna Gore jer je tu bilo linije slabo pokrivene a ljudi neiskusni. Nažalost, to neiskustvo je i uzrok pogibije nekih iz sastava rezervne policije koja je držala jedan dio poviše Konavala. To je i bio glavni ključ našeg izvlačenja sa visova i dominantnih kota lijevo od Vlaštice, sa same Vlaštice i kote 704, Mrkašin Brijeg i Klepetnik, da se nije desio taj gubitak teritorije od Konavala prema zapadu... i napredak vaših tenkova štrekom iz tog pravca Vlaštica se ne bi napuštala.

U svakom slučaju, teška bitka, mnogo, mnogo razornog oruđa i oružja, trebalo je sve to preživjeti.

Nisam te stigao upitati, kuda je tvoja jedinica ušla u Bobovište? Da li se sto desilo iz pravca Vlaštice padinom sjeverne strane ili Mrkašin brda, isto sjevernom stranom ili nekim trećim pravcem ? Vjerujem da ste u samom selu zatekli TAM 110 ispod puta, gurnut sa makadama.

Poz Splitu iz Trebinja.
trebinje- 99661 - 01.03.2017 : Zelenikovac Trebinje - best (0)

Velja Međe


Pozdrav za Zengu i hvala puno na odgovoru. Da li i danas rade, volio bih se vidjeti ili čuti sa Sandrom. Najgori teren za ratovanje, ubiše geleri, a jednako i kamenje. Mislim da je na snimku Youtube Velja Međa, na 14'00 a ne Sandra, ako se dobro sjećam lika. Snimak je kada pokojni Pauk ulazi u Velju Među. Pozdrav.
trebinje- 99651 - 27.02.2017 : Zenga Split Split - best (0)

Re: Vlaštica


Za Orlovića Trebinje:

Pozdrav,
ne znam kako bih ti rekao. Žao mi je svake žrtve ali nisam uopće mislio na žrtve kao statističke podatke. Više je bilo u kontekstu prepiske i priče o ratnim događajima na tom prostoru. Pa više manje, mi smo skoro čitavu 1992. godinu proveli na tom Dubrovačkom ratištu. A samo na prostoru Osojnik - Zaplanik proveli smo cijelih šest mjeseci. Svako brdo, svaka komunikacija, svaka raskrsnica, svako selo... bili su artiljerijski korekturirani i nepogrešivo upucani.

Ako ćemo razgovarati kao ratnici, i ljudi koji su sve to proživjeli, složiti ćemo se: Iznenađujuće malo žrtava je bilo, za taj intezitet i dužinu trajanja ratnih operacija. Hvala Bogu da je tako! Mislim da se slažeš??

Pozdrav iz Splita !
trebinje- 99649 - 27.02.2017 : Zenga Split Split - best (1)

Re: Vlaštica


Za Hercegovina Trebinje:

Prije svega, vidim da si objektivan i pametan čovjek sa kojim se može normalno komunicirati, drago mi je zbog toga. Nakon ovoga tvog posta sam definitivno zaključio da se zona odgovornosti moje brigade nije poklapala za istom tvoje jedinice. Po svemu sudeći vaša zona odovornosti je desnim bokom zahvatala našu 4. gbr a lijevim 163. Dubrovačku brigadu i Tigrove. Recimo Vlaštica, nama je bila "isključno" i nismo imali nikakve obveze prema njoj. Dok su Mrkašin brdo i Klepetnik bili predmet našeg interesa i naših glavobolja.

Naša zona odgovornosti se protezala lijevo i desno od komunikacije: Vukovići - Zaplanik - Orah. Linija se protezala otprilike: Čula - Timun - Glavica - Orah - Veliki Zaplanik - Vukoš.

Što se tiče samog Vukoša, on je nama bio glavna osmatračnica na desnom boku zone odgovornosti i puno nam je taktički značio.
Mada smo i na njemu bili u podređenom taktičkom položaju ali to znaš i sam.

U pravu si, da ste vi držali Vukoš, on bi vama bio previše isturen položaj i teško branjiv.

Spomenuo si elektronsko prisluškivanje i ometanje veza. Znali smo da nas prisluškujete a iz naše centrale veze neki su čak i vodili razgovore sa vašim vezistima. Imali smo zaista velike probleme po pitanju održavanja veza jer su nam vaši ometači neprestano blokirali radio veze. Snalazili smo se na razne načine. Koristili smo veze u "simplxu" gdje smo god mogli, na repetitorskim vezama održavali lažne kanale itd...

Ipak priznajem, nisam ni slutio da ste nas slušali u tolikoj mjeri. Spominješ: Žune, Mungose itd... Da, to su bili nazivi pješačkih bojni iz 1. i 2. Gbr (Tigrovi i Gromovi).

Potez: Osojnik - Kalađurđevići - Vukovići - Zaplanik je od početka do kraja držala naša 4. gbr. i na tom potezu nikada nije bilo Tigrova niti nekih drugih postrojbi. Međutim, mi smo imali velike probleme sa našim domobranima lijevo od nas. Čim bi ih vi malo jače stisnuli, oni pobjegnu. Pustiš ih malo na odmor, njih se pola ne vrati itd...

Tako da smo često morali slati naše kompletne bojne da vraćaju neke položaje koje su domobrani napustili, od Zavale od Vlake. Tako smo za samu akciju "Vlaštica" na naš lijevi bok doveli 2. gbr da nas osigura i fingira napad na Hum. Mi smo u biti Vlašticu, Tresibrad, Mrkasin brdo i Klepetnik napadali sa boka a ne frontalno. Ako pogledaš sada kartu toga terena, vidjeti ćeš gdje je Zaplanik a gdje Bobovišta. Lako ćeš uočiti da smo mi ustvari radili bočni napad na vas. Sa desne druge strane Vlaštice napadali su 163, Dubrovačka brigada i Tigrovi.

Što se tiče Radovanovog ždrijela i humanog postupka vaše strane??Vjerojatno se radilo o pripadnicima 163. brigade iz Dubrovnika. Vjerujem da bi se taj događaj dugo prepričavao i ne bi bio "tabu tema" kod nas.

Obzirom da smo mi ušli u Bobovišta, tamo se nismo dugo zadržavali nego smo odmah predali dostignutu liniju 163. brigadi. Oni su vjerojatno tamo tek bili došli i u neznanju napravili takvu pogrešku.

E da, spomenuo si Golubov kamen, to je isto radila naša brigada, konkretno Imotska bojna.

Za kraj, nešto nevezano za borbena djelovanja ali isto jako bitno. Mi smo u stvari voljeli biti na tom Dubrovačkom ratištu jer smo na liniji imali status ratnika a na odmoru gospode. Bili smo uglavnom smješteni u mjestima i hotelima uz more. To nam je puno značilo. Tamo bih se nakon smjena vraćali na odmor, kupali, uživali, izlazili u Dubrovnik, odlazili na večere do Stona itd...

Recimo, moja postrojba je bila smještena u "Vrtovima sunca". Nećeš vjerovati, hotelske čistačice su nam čistile prostorije, hahaha. Uz sve te pogodnosti ljudi su psihički lakše podnosili rat i sve što se od njih tražilo. Valjda i ratnik voli kad pokažeš da ga cijeniš kao čovjeka, jebiga!

Pozdrav Trebinju iz Splita!
trebinje- 99643 - 27.02.2017 : Trebinje Hercegovina Trebinje - best (2)

Radovan Ždrijelo


Zenga,

da, baš djeluje dosta čudno, sigurno i zanimljivo sa ove vremenske distance saznati šta se dešavalo na "drugoj strani" u vrijeme kada ste bili sudionik tih događaja. Ta tovarna magarad su stradala a vodič je ostao nepovrijeđen, srećom.

To što kažeš za haubice 105 i MB 120 i MB 82 pa sasvim razumljivo da su to oruđa namjenjena upravo za ciljeve u onoj konfiguraciji - haubica je nezamjenjiva.

Dalje, spominješ vrh Vukoš. E, to je naša početna greška što nismo ovladali tim visom, mada je bio malo isturen i težak za odbranu ali je vama davao mogućnost osmatranja i korekcija vatre za sva oruđa. Naravno, dejstvovali smo po Vukošu još od vašeg zauzimanja istog i stvarno bilo je hrabrost sa vaše strane biti tamo jer je upucan sa više oruđa iz više pravaca.

Ono što nismo mogli rješiti u tom periodu 22-24. 10. je vaš izviđač ili grupa izviđača koju smo imali na vezi - znači slušali ih cijelo vrijeme (na nekom radio aparatu gdje smo mogli uhvatiti vaše frekfencije) ali ih nismo mogli locirati. Sada se ne mogu tačno sjetiti kodnog imena, možda "Oblak", ali sjećam se svih tih Žuna, Mungosa, Tigrova, ne samo sa Vlaštice već ista ta ekipa je učestvovala u akcijama oko Golubova Kamena, Vukovića, Zaplanika, Uskoplja, Ivanice... Ti izviđači su tako precizno pomjerali vatru da je za ocjenu 5, naravno mi bi isti čas javili na te kote gdje se sprema vaš artiljerijski udar i zato na tom dijelu nije bilo žrtava.

Pominješ teške borbe na visovima Kleptenik i Mrkašin Brijeg. Već sam ti u prethodnom postu rekao da su to vojnici VRS u dobi 40 i više godina, a sreća je što su naši bunkeri bili dobro orjentisani, zaštićeni od direktnih pogodaka ZIS i tenkova, sazidani tvrdo u kamenu i pokriveni debelim slojevima balvana i kamenja. Ta dva visa su držali desni bok III bataljona, a ojačani su bili vlastitom podrškom MB 60, MB 82 i MB 120mm sa jedne male ledine na nekih pola puta od Bobovišta do Vlaštice. Ta mini MB baterija je za 4 dana "očerupala" 2000 granata raznog kalibra. Nikada je niste locirali a i na vojnim kartama 1:25 ta ledina nije bila ucrtana.
Kada spominješ Taležu, ma sada ćeš opet da se načudiš, tamo su bile vatrene tačke tenkova a u njima nije bilo ispravnih akomulatora i bez kapi goriva. Ali momci su tako radili svoj posao sa muzejskim T 34 da je to za istoriju. Jer su nam JNA oficiri oteli sve sem dva tenka T 55 i uveli sankcije za gorivo, toliko o braći preko Vilusa. i da, bila je jedna stara isto rashodovana samohotka.. . al boj ne bije samo oružje i oruđe nego i srce u junaka.


Nisi mogao dati pojašnjenje za tog našeg zakunjalog vojnika u Bobovištu, ali ima još jedan veoma zanimljiv događaj. Prvog ili drugog dana izvlačenja VRS na položaje lijevo i desno od magistrale u Radovan Ždrijelu tri pripadnika HV u poslepodnevnim satima hodajući magistralom ulaze u taj dio Radovan Ždrijela i bivaju zaustavljeni od pripadnika VRS. Došli su pravo licem u lice sa našom "zasjedom", momci iz zasjede vidjevši te mladolike i golobrade momke iste zaustavljaju i daju im glasovne upute gdje se nalaze i da se bez bojazni da će biti u leđa upucani vrate magistralom nazad. Za ovu aktivnost i danas ima živih svjedoka na našoj strani. Volio bi da ako nešto znaš napišeš na ovu temu, nije bila mala stvar u to vrijeme postupiti na taj način.

Pozdrav Splitu iz Trebinja.
trebinje- 99639 - 27.02.2017 : Orlovic Trebinje - best (0)

RE: Vlaštica


Zenga,
što se tiče samog rejona Vlaštice, za vrijeme cijele ofanzive imali smo tri poginula, dvojica od vaših dejstava i jedan nesrećnim slučajem.

U rejonu iznad Konavala, gdje je napadala 1. Gbr, bila su četvorica zarobljenika koji su ubijeni po zarobljavanju.

Eto, to su prave brojke ako ti nešto znače.

Pozdrav
trebinje- 99631 - 26.02.2017 : Zenga Split - best (2)

Re: Vlaštica


Za Hercegovina Trebinje: U vezi četiri magarca i granatiranju

Poštovanje,

E baš sam se slatko nasmijao na ovaj dio, da su jedine vaše žrtve bila četiri magarca. I bolje, hvala Bogu da je tako. Ako je već netko morao poginuti, bolje da su poginuli magarci nego ljudi. Zar ne?

A ovaj podatak, da su vam ljudi skoro cijelo vrijeme bili na položajima i trpjeli artiljerijsku, pa i pješačku vatru, me je zaista iznenadio. Naime, mi smo se uvijek nastojali držati nekih provjerenih znanstvenih studija po kojima čovjek (borac) mentalno može podnijeti najviše dva dana izloženosti intezivnog granatiranja. Trudili smo se da u planiranju i provedbi borbenih djelovanja uvijek napravimo zamjenu ljudstva, nakon dva dana neprestanih borbenih djelovanja. Ako su vaši ljudi bili kadri to izdržati i otrpjeti, svaka čast!!!

Što se tiče djelovanja topništva, to ste u pravu. Najviše smo za gađanje čuka koristili Haubice 105 mm i Minobacače. Ta oruđa su bila najpogodnija za to zbog tehničkih osobina i ubacne putanje projektila. MB 120mm su bili odmah ispod Zaplanika u jednoj vrtači. Ne znam zašto ali vaše topništvo je uporno vatrom tražilo naše minobacače u predjelu sela Vladnica a tamo definitivno nikoga nije bilo. Napominjem da je svaka naša pješačka bojna (bataljon) imala svoje MB 82mm i 60mm. Njihove rasporede stvarno ne znam, osim jednog položaja MB 82mm u zahvatu željezničke pruge ispod Zaplanika.

VBR-ovi i topovi (mislim) ZIS 76 mm su bili lijevo od Kalađurđevića na putu prema Vlaki. Imali smo još neke Samohotke 90mm, topove B1 76mm itd... Oni su zbog položene putanje, uglavnom radili ciljeve po dubini i neutraliziranje vaših Haubice, za koje smo pretpostavljali da se nalaze u rejonu Taleža. Ni dan danas nisam siguran jesmo li bili u pravu, ali garantiram da je od tamo nešto jebeno djelovalo.

Kada sam mislio o poteškoćama u izvlačenju ranjenika, mislio sam na naše snage. Zaista smo tu imali velikih problema. Zbog konfiguracije terena i nepostojanja prilaznih puteva izvlačenje istih bi trajalo i po 15 sati.

Za slučaj zarobljenog vojnika u Bobovištima stvarno ne znam i ne mogu ti dati vjerodostojne informacije, uz najbolju volju.

Lijep pozdrav!

Za Zelenikovac Trebinje: U vezi zarobljavanja medicinske ekipe

Poštovanje!

Da, vrlo dobro se sjećam zarobljavanja našega sanitetskog vozila sa medicinskim timom. Osobno zarobljavanje nisam vidio ali jako dobro se sjećam audio detalja. Znam da su naši čekali sanitetski tim sa vozilom koja je išla po ranjenika. Slušao sam na motoroli kada je dr. Pažanin tražio da mu kažu točnu poziciju di trebaju doći.
Sada, da li je došlo do greške u komunikaciji ili što dr. ipak nije najbolje znao čitati topografsku kartu, ne znam.
Uglavnom, naše vozilo je prošlo naše prve linije i slijedeće što sam čuo, bio je glas vašeg čovjeka koji je zarobio naše vozilo sa sanitetskim timom. On je uredno rekao da su doktor i medicinska sestra zarobljeni. U stvari, zarobljen je doktor Pažanin, i medicinska sestra Sandra Šore, a vozač je nekako uspio pobjeći.

Iskreno, nismo baš vjerovali da je vozač pobjegao, mislili smo da je sigurno ubijen. Nakon dva dana, nekim čudom taj vozač se pojavio na našoj strani. Rekao je da je lutao, tim vrletima i nekako u noći prošao i vaše i naše linije negdje kod sela Vlaka.

Sa doktorom Pažaninom sam imao priliku dosta puta razgovarati nakon rata. Baš se pohvalno izrazio o odnosu prema njemu i naročito medicinskoj sestri. Kaže da je tu najviše pomogao neki vaš doktor koji ih je uzeo u zaštitu i sa kojim je i nakon rata ostao prijatelj. Olakšavajuća okolnost bila je to što prilikom zarobljavanja u sanitetskom vozilu nije pronađeno nikakvo oružje, osim sanitetskog materijala. Uglavnom, sve što sam čuo od njega bio je fer, korektan i ljudski odnos prema njima. Svaka čast!
Lijep pozdrav!
trebinje- 99613 - 24.02.2017 : Zelenikovac Trebinje - best (0)

Zarobljene sanitetlije


Pitanje za Zengu, Split:

Da li se sjećaš sanitetskog osoblja 4. gbr zarobljenih od strane VRS u noći, mislim da je to bilo 3. ili 4. jula '92. godine?
trebinje- 99611 - 24.02.2017 : Hercegovina Trebinje - best (0)

Re: Vlaštica


Pozdrav za Zengu Split,

Pročitao sam tvoje postove u vezi napada na pravcu Mrkašin Brdo - Kleptenik - Vlaštica, te ulazak u Bobovište. Na YouToube sam vidio i klipove što je neko od vaših postavio kada ste ovladali Mrkašin brdom i Kleptenikom.

Cijenim tvoj današnji odnos prema momcima što su taj dio momački branili, naravno niste tada bili upućeni da je upravo taj dio branio vod "srednjih godina ", a Vlašticu su držali dosta mlađi momci. Ipak, trebalo se gore popeti na 850-900 metara.

Naravno, o iscrpljenosti jedinica 3. bataljona zbog stalne aktivne odbrane same Ivanice, Golubovog Kamena, Uskoplja, Zaplanika... i mase bezimenih vrhova ne treba puno govoriti. Odmora nije bilo, dan za kupanje i u zoru nazad na položaje.

Sjećam se tog napada u zoru 22. 10 kada ste sa haubicama 105 mm zasipali po nama kao da ih imate u izobilju, VBR je u odnosu na haubice došao kao "pikavac", a onda minobacačke salve do usijanja cijevi... I što je najvažnije za nas, na tom potezu što sam naveo niko nije smrtno stradao osim 3 magareta. Baš tako, teretna magarad su jedini gubitci i to tek 24. 10. Posle tog događaja vojnici iz pozadinskog voda su cijelu noć na leđima nosili municiju za popunu minobacača na položaju između Bobovišta i Vlaštice. Svakodnevno bi neko bio ranjen ali i bezbjedno izvučen i niko nije podlegao od ranjenih sa toga pravca.

Znam da je posle izvlačenja sa Vlaštice i napuštanja sela Bobovište kružila priča među nama da je jedan vojnik ostao u Bobovištu ali da je od strane HV pušten i bezbjedno je stigao u svoju jedinicu? Možeš li potvrditi taj događaj ili demantovati ako znaš istinu.

Još jednom pozdrav iz Trebinja!
trebinje- 99609 - 24.02.2017 : Zenga Split Split - best (1)

Re: Vlaštica


Pozdrav i poštovanje!

Da, vjerujem da su bočne borbene situacije mogle utjecati na vašu obranu. Vidjeli smo da je iznenađujuće četvrtog dana akcije došlo do raspada sistema kod vas.

Što se tiče samog djelovanja artiljerije, skromno mislim da smo dominirali u tom segmentu. VBR-ovima smo uglavnom pod vatrenom kontrolom držali komunikaciju: Duži - Taleža - Hum, jer smo se plašili napada vaših oklopnih sredstava iz toga pravca prema Orahu i Zaplaniku.

Zašto nije bilo ni pokušaja te intervencije sa vaše strane, to valjda samo vi znate!?

Vatru smo mogli dobro navoditi jer smo već od prije držali Vukoš.

Klepetnik i Mrkašin brdo su napadale dvije odvojene postrojbe jer sam već rekao da smo planirali uzeti okolne čuke i tako primorati protivnika da sam napusti Vlašticu.

Imoćani su bili naša 3. pješačka bojna ali mislim da su zapeli baš na Mrkašin brdu i nisu mogli ništa značajnije napraviti.

Izvlačenje naših ranjenih i poginulih je bila muka nad mukama, zbog konfiguracije terena i nepostojanja nikakvih prilaznih puteva, čak ni staza. Zbog toga su treći dan Imoćani zamijenjeni svježim snagama, tako se nekako uspjelo ovladati Mrkašin brdom.

Pa pobogu Orloviću, kako ste uopće uspjeli toliko ostati na Klepetniku i Mrkašin brdu??? Ja mislim da nema šta nismo ispalili na te pozicije.

U svakom slučaju, da nekom vojno stručnjaku danas pričam, da smo 4 dana se momački tukli za cca 2-3 km terena, gledao bi me u čudu.

Žali bože poginulih, ali vama vojnički respekt kao protivničkoj strani dostojnoj ratničkog poštovanja!
trebinje- 99595 - 22.02.2017 : Orlovic Trebinje - best (0)

RE: Vlaštica


Pozdrav i tebi Zenga. Znam da je 4. Gbr napadala iz pravca Oraha, ali mislim da su vecinu cinili Imoćani.

1. Gbr je napadala iz pravca Konavala i tu je bio glavni uzrok popuštanja odbrane jer su im se na putu našli ljudi novoformiranog bataljona od kojih većina nije imala nikakvog borbenog iskustva, tako da su im njihovi tenkovi došli nama na Vlaštici iza leđa.

U svakom slučaju, bile su to žestoke borbe, a pogotovo kako je artiljerija "orala" a naročito VBR-ovi. Trošili ste ih kao puščanu municiju.

I na kraju, ako znaš nekoga ko je napadao na Klepetnik ili Mrkašin brdo pozdravi ga.
trebinje- 99585 - 20.02.2017 : Zenga Split Split - best (1)

Vlaštica


Poštovanje! baš bi mi bilo zanimljivo čuti viđenje druge strane, o borbama za Vlašticu. Koliko se sjećam tih dana je baš bilo nevrijeme i kiša je dosadno padala. Sa naše strane akcija je krenula 22. 10. 1992. u 05:00. Namjera je bila fingirati napada u drugom pravcu, kako bi se zavarao neprijatelj. Ali iskreno, to nije dalo nekog rezultata i nismo uspjeli nikoga zavarati. Tako je napad ustvari počeo na pravcu: Zaplanik - Timun - prema želj. stanici Hum.

U suštini, tim se uspjelo jedino dobiti da par tenkova i protuzračna pokretna sredstva mogu neposredno ostvarivati vatru po željenim ciljevima. Samu Vlašticu nije bio plan uzimati nego uzimanjem okolnih vrhova natjerati neprijatelja da se sam povuče sa Vlaštice. Cilj je bio uzeti objekte: Tresibrad, Klepetnik, Orah i na drugom pravcu Mrkasin brdo, te stvoriti uvjete za ulazak u Bobovišta.

Sjećam se da smo prvi dan imali dostojan otpor i malo toga je polazilo za rukom. Čini mi se da smo taj prvi dan uzeli samo Tresibrad i neke beznačajne bezimene visove. Tek narednog dana nakon žestokih borbi uzet je Klepetnik a Trebinjskom polju Timun, Glavica i Orah.

Sijećam se da je to bila baš prava momačka bitka, doslovno za svaki metar teritorija. Mi smo čak uveče toga dana razmišljali i odustati od akcije. Međutim 24. 10. počela se raspadati neprijateljska obrana te smo taj dan uzeli Mrkasin brdo. Ujutro 25. 10 smo faktički ušetali u selo Bobovište i apsolutno nikakvog otpora nije bilo. Na Vlašticu smo se uspeli tek reda radi jer je ona simbolizirala kraj borbe za deblokadu Dubrovnika i eto, neka ostane zapisano u Povijesti da je 4. gbr to napravila.

Nakon toga nekih intezivnih borbenih djelovanja nije ni bilo, pa smo dostignutu crtu predali domobranima a mi otišli za Zadar.

U svakom slučaju Vlaštica mi je ostala u sjećanju kao jedna prava muška bitka i izražavam vojničko poštovanje protivničkoj strani na dostojnom otporu!
trebinje- 99579 - 19.02.2017 : Trebinje Hercegovina Zaplanik - best (0)

Golubov kamen-Vukovići-Zaplanik-Hum


Za Popovac '92,

Pitao si za ranjavanja 1992 godine pripadnika VRS na pravcu Golubov kamen - Zaplanik, da to se desilo 04. 07. 92 kada su 4 momka pokušala da zaustave tenkove HV što su dolazili iz pravca Kalađurđevici - Vukovići - Zaplanik. Imali su RBR 90 mm i ranjena su 3 od 4. Sada se zna da su to bili MB 120 mm a ko je ispalio, pa vjerovatno HV iz pravca "Smetljišta", momci su se ranjeni uspjeli izvući do komande na Uskoplju i kasnije sanitetom za Trebinje. To poslepodne došlo je naređenje o povlačenju na Vlašticu čime je zvanično Ivanica prešla u ruke HV.

VRS se utvrdila na Vlaštici i na okolnim visovima do 25. 10. 1992. kada se u zoru povukla na rezervne položaje oko sela Klikovići gdje ostaje do 1996. kada se linija predaje pod kontrolu snaga IFOR - Španska brigada smještena u kasarni na Dužima.
trebinje- 96559 - 04.08.2016 : Orlovic Trebinje - best (0)

Za Malog Zlikovca


U to vrijeme u julu smo mijenjali položaje, ali sam tada najviše bio na četvorci i petici.
trebinje- 96554 - 04.08.2016 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Petica


Lako pogriješim u datumima, ali se dobro sjećam događaja i imena. Interesuje me na kom si ti bio položaju ako nije tajna.
trebinje- 96451 - 19.07.2016 : Orlovic Trebinje - best (0)

Dvojica poginulih na Petici


Zamjenio si, inicijali su S. B i L. DZ.
Na Petici su poginula dvojica od minobacaca i to kumulativne mine koja je pala među njih dok su ležali, ali ovo se desilo tek negdje posle otprilike mjesec dana.
trebinje- 96421 - 16.07.2016 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Za Orlovića


Da, na vrhu 2. Ovo su incijali S. Dž. i L.B. a mislim da su na 5. stradala dva ili tri od minobacača 120 mm. Mislim da su to bili Laštvani.
trebinje- 96413 - 15.07.2016 : Lipa Trebinje - best (1)

Dan Trebinjske brigade


trebinje- 96377 - 11.07.2016 : Orlovic Trebinje - best (0)

Za Malog Zlikovca


Ne sjećam se ćta je bilo dva dana prije, ali se sjećam da smo dan prije izgubili dva čovjela na vrhu.
trebinje- 96372 - 10.07.2016 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Za Orlovića


Ukoliko sam dobro shvatio, ti si bio sa naše strane onda na 5. položaju i znaš šta je bilo dva dana prije toga. Mislim da si ti bio na Cetinju 5, a ja sam bio sa tvoje desne strane, iznad Galeb 1.
trebinje- 96331 - 05.07.2016 : Orlović Trebinjw - best (0)

Za Malog zlikovca


Taj sto je ostao ispod stijene je četvrti. Da, bio sam prisutan, a taj što se vodio kao nestali je bio među tom četvoricom ali se tako vodio jer porodica nije htjela da vjeruje da je to taj. Trebao bi da znaš da su ih pokupili tek posle tri mjeseca, uglavnom sve imaš na sajtu 2. gbr "Gromovi" sve podatke kao i imena poginulih.
trebinje- 96324 - 04.07.2016 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

RE: Vlaštica


4 i jedan se vodio nestao, ali on je ostao ispod jedne stijene - kada ga je njihov tenk pogodio iznad pritisnula ga. On je bio peti i jedan je zarobljen. Moguće je da sam datum pogriješio. Jesi li bio tu?
trebinje- 96137 - 04.06.2016 : Orlovic Trebinje - best (0)

RE: Vlaštica


Nije bio napad 20. 07. nego 13. 07. 1992. godine, i nije ih poginulo pet nego četvorica a jedan je zarobljen.
trebinje- 96080 - 28.05.2016 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Vlaštica


Ima li neko sa hv strane koje bio u Orahu, Zaplaniku ili Ivanici? Interesuje me dogadaj iz jula '92. godine, kada su Crne Mambe pokušale izaći na Ilijin vrh. Tom prilikom je jedan njihov zarobljem, i mislim da su imali pet poginulih. Među ranjenim je tada bio i Predrag Matanović.

Takođe me interesuje da li ima neko ko je kasnije učestvovao u akciji zauzimanja Vlaštice na potezu Orah, Klepetnik, Mrkašin brdo?
trebinje- 96069 - 26.05.2016 : Mali Zlikovac Trebine - best (0)

Vlaštica


Interesuje me da li ima neko sa druge strane ko zna nešto o pokušaju izlaska Crnih Mambi na Vlašticu. mislim da je to bilo oko 20. 7. '92. godine. Tom prilikom je ranjen Predrag Matanović, a poginulo je pet boraca dok je jedan zarobljen na Ilijinom vrhu.
trebinje- 95990 - 15.05.2016 : Srđan Lipa Trebinje - best (1)

Kota Lipac, Rapti, Bobani: 12.08.1995. godine


Ja nisam bio učesnik tih događaja, ali mi je tu ranjen jedan prijatelj koji mi je opisao dešavanja tog 12. 08. '95. pri pokušaju zauzimanja kote Lipac, Rapti Bobani.

Ono što se ja sjećam tu su naši zarobili dvojicu vaših saboraca, a jedan je poginuo tokom zauzimanja Lipca. Još je jedan vaš bio tu ali je uspio da pobjegne. Čim se ovladalo kotom dvojicu koje su zarobili krenuli su da vode ka našim položajima. Nažalost, neko od naših je naveo minobacače na brdo ne znajući da je kota već zauzeta. Prve granate ubijaju našeg S. Redža a sa njim na licu mjesta gine jedan vaš dok je ovaj drugi, zbog teških povreda, preminuo pola minuta kasnije.

U tom trenutku je bilo ranjeno dosta naših, a od komande se tražilo da se napusti položaj. Međutim ovi šalju ekipu za izvlačenje ranjenih i poginulih, s tim da se brdo ne smije napustiti. Pri tom izvlačenju naši ulijeću u minsko polje gdje nastaje pravi pakao i na licu mjesta gine njih četvero, vjerovatno od PROM mina. Poginuli su: J. Bokun, V. Komnenić, R. Miš i M. Stolica.

Taj dan tokom borbe, odnosno pri pokušaju izvlačenja ranjenih i stradalih, na Lipcu je ranjeno 16 vojnika većinom pripadnika Bobanske čete. Toliko od mene.
trebinje- 95989 - 15.05.2016 : Srđan Lipa Trebinje - best (1)

Trebinjsko ratište, Dubrovačko zaleđe


Podatke koje sam ja naveo našao sam na vašim braniteljskim portalima i portalima udruga kako vi kažete, proizašlih iz predhodnog rata, zasebno za svaku brigadu. To su podaci o poginulim borcima iz brigada HV stradalih na trebinjskom ratištu odnosno kako vi kažete južno bojište. Ako oni lažu lažem i ja.

A evo dio tog materijala.

Piše: Marko Barčan

Na 24. obljetnici od osnutka odana je počast 367 poginulih "Tigrova" od kojih se šest njih vodi nestalima. Zlatko Adžijević bio je pripadnik "Tigrova" s kojima je prošao dobar dio hrvatskih ratišta. "Fronta je bila ogromna, a "Tigrovi" su bili u manjim formacijama raspoređivani od Vukovara do Dubrovnika kako je gdje i koliko ljudi te 1991. bilo na raspolaganju. ", govori Zlatko koji je bio prisutan i na zapadnoslavonskom ratištu, ali i na krajnjem jugu kod Dubrovnika gdje je bio ranjen. "Na zapadnoslavonskom ratištu koje se protezalo od Nove Gradiške do Novske poginulo je najviše "Tigrova", njih 118, a drugo veliko ratište gdje je stradalo 77 "Tigrova" bilo je na južnom bojištu ali tad smo već bili formirani kao jedna odlična mehanizirana postrojba, no teren je bio daleko teži nego Slavonija. ", prisjeća se Zlatko.

I još ovo o Tigrovima...

Pripadnici Tigrova sudjelovali su u operacijama Maslenica, Bljesak i Oluja. U ratnim akcijama poginulo je 365 pripadnika Tigrova, tisuću i 711 ih je ranjeno, 201 pripadnik prošao je torture logora, a njih 11 još uvijek se vode kao nestali. Tijekom operacija na južnom bojištu poginulo je 77 pripadnika Tigrova, 502 su ranjena, a jedan se vodi kao nestali. Monografiju Tigrovi u prepunom Domu kulture uz njezina koautora doktora Jakšu Raguža s Hrvatskog instituta za povijest, predstavili su bivši zapovjednici te postrojbe general zbora Josip Lucić i brigadni general Tomo Medved te brigadir Eduard Butijer.

Nešto o 4 Gardijskoj brigadi.

Poginuli pripadnici 4. Gardijske brigade

U borbi za slobodu Hrvatske poginula su 194 pripadnika Gardijske Brigade, čije su slike, zajedno sa slikama umrlih pripadnika brigade, postavljene u spomen kapeli vojarne Sveti križ na Dračevcu u Splitu. Četiri pripadnika se vodi kao nestali a gotovo 1500 je ranjenih. 4. gardijska brigada je elitna profesionalna vojna postrojba HV iz Domovinskog rata.

Pa o 2 Gardijskoj brigadi

Gromovi su sudjelovali i u operacijama deblokade Južnog bojišta (operacija Tigar) te u Bosanskoj Posavini. Dali su i izniman doprinos u operaciji Maslenica, Bljesku, Oluji i Uni U petrinjskoj vojarni "Pukovnik Predrag Matanović" (nazvanoj po legendarnom zapovjedniku 2. pješačke bojne poginulom u operaciji Oluja), Gromovi su 2000. godine izgradili spomen kapelicu Sv. Ilije Gromovnika. Na unutarnjim zidovima kapelice postavljene su slike i imena 203 poginulih i 5 nestalih pripadnika brigade u Domovinskom ratu. U brigadi je tijekom rata ranjeno i povrijeđeno 1200 pripadnika. Kroz brigadu je u Domovinskom ratu prošlo preko 9000 pripadnika.

Što se tiče 4. gardijske oni su u kompletnom sastavu bili tokom napada na Trebinje tokom ljeta i jeseni 92. Te podatke možeš naći u objavljenoj Monografiji o 4 brigadi tu je opisan ratni put i stradali vojnici.

Za borbe oko Dubrovnika koje su se vodile krajem 91. tu je sve jasno. Imate JNA i rezerviste na jednoj, odnosno par stotina HV i policajaca na drugoj strani. Ovi imaju sve a ovi drugi ništa. Ipak treba priznati da je HV sa tako malo snaga dosta štete napravila JNA. Nešto što je trebalo završiti za nedjelju dana potrajalo je skoro puna 3. mijeseca. Vjeruj mi da je dosta toga već napisano o tim borbama oko Dubrovnika pa ne znam ni sam šta bi ti ja tu dodao. Ima toga dosta opisanog na vašem forumu: "Oslobađanje Dubrovnika i okoline".
trebinje- 95895 - 05.05.2016 : Brana Petrovic Ploče - best (0)

Rapti Bobani


Sudionik sam dogadjaja 12. 8. 1995 kod sela R. Bobani, kada su poginula naša 4 pripadnika 116. brigade HV. Ako ima netko sa druge strane također sudionik, možemo porazgovarati o ovom slučaju.
trebinje- 95841 - 29.04.2016 : Tomo Mostar - best (0)

Trebinjsko ratište, Dubrovačko zaleđe


Sve vas pozdravljam bio sam pripadnik HVO i bio sam u borbama u mjestima Drijen, Glumina Hrasno (općina Neum) poslije sam prešao u HV i bio sam na većini ovih položaja o kojima vi pričate. čitao sam vaše objave na ovu temu jer me interesira i vaša priča da dobijem jasniju sliku događanja toga vremena.

Ovdje sam čitao neke objave o sudjelovanju nekih postrojba u oslobađnju "Dubrovačkog zaleđa". Točno je da su sudjelovale većina postrojbi koje su navedene, ali ne u tolikom broju ljudstva, npr. 4 gardijska brigada oni su držali položaje duž cijele Dalmacije tako da je u ovim borbama o kojima se ovdje piše sudjelovali samo neki njihovi djelovi ni približno broju koji se ovdje navodi, također broj poginulih koji se ovdje navodi je neko preuzeo brojeve poginulih iz tih brigada za vrijeme cijelog rata.

I htjeo bih da netko od sudionika opiše kraj '91. i početak '92. kad ste vi napadali a kod nas je bilo rasulo.
trebinje- 95835 - 28.04.2016 : Djole Trebinje - best (0)

Vlaštica


Bio sam na Vlaštici, ona je širok pojam jer je na njoj od kule Drijen bilo 15-ak položaja koje je branilo ukupno oko 150-200 ljudi. Svi smo se uglavnom poznavali ali ta imena sto navodiš mi nisu poznata da su bili na Vlaštici kao ni tvoje. To ne znači da sam u pravu, pa te zbog toga pitam koje vam je šifrovano ime položaja bilo?
trebinje- 95831 - 27.04.2016 : Djole Trebinje - best (0)

Dubrovnik


Igore,

obično ne ulazem repliku na gluposti samo da ti objasnim kako ste "potjerali 2000 rezervista" iznad Dubrovnika. 19. maja (svibnja) 1992. tadašnja JNA prema sporazumu vrši deblokadu Dubrovnika i zauzima položaje na granici BIH. Svi vojnici tadašnje SR Jugoslavije napuštaju Hercegovinu i nastaju ogromne praznine na liniji fronta. Četa koja je brojala 120 ljudi ostajala je na 20, ljudi raštrkani od Konavala do Stoca tako da ni metak nije opaljen trebalo je vremena da se to dovede u red.

Naravno, Hrvatska strana koristi trenutak unaprijed znajući šta se dešava i planira nekoliko ofanziva: "Čagalj", "Oslobođena zemlja", "Tigar" itd.

I u takvom odnosu snaga nise imali neki uspjeh, da bi svima bilo jasnije za dvadesetak sela i zaseoka vam je trebalo vremena od maja do novembra.

Što se tiče ofanzive na Ivaniću, znam da ni jedan naš položaj nije pao osim Golubovog kamena koji je svakodnevno prelazio iz ruke u ruku. Samo je iz neznanih razloga stiglo naredjenje 04. 07. 92. u 22:00 sati da se povučemo prema Vlaštici.

13. 07. napadate i Vlašticu (2. gbr Gromovi, Crne Mambe), ginu vam četiri čovjeka koja su ostala gore (to je sto mi znamo) i zarobljen vam je gospodin Enver Mustafović iz Siska pa ga priupitaj kakav je status imao kao zarobljenik.

Za ostale "uspjehe" imaš Hrvatsku Vikipediju i članak "Oslobođena zemlja" kako plačete što su vam "pričuvne postrojbe" bile slabe pa vam neprijatelj pravio dar-mar po dubini pogotovo u rejonu Bobana gdje je djelovala četa pok. Vojvode Neđa Vidakovića.

Imam još toga mnogo da pišem ali za sada je dovoljno, možda drugi put.
trebinje- 95803 - 24.04.2016 : - best (0)

Odgovor za Jovana Sekulića


Ja ne znam da li ti je ime Jovan Sekulić jer te pod tim imenom niko od navedenih ne poznaje, pa ni Zdravko sa kojim kažeš da si bio na Vlaštici. Zdravko nikad u toku rata nije bio na Vlaštici, pa ne znam otkud ti to ime. Ja ne znam Slavka koji je bio učitelj u Trebinju.
trebinje- 95341 - 02.03.2016 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Nekoliko pitanja


Najveće borbe su se vodile oko Golubovog kamena. Šest puta su se naši povlačili i pet puta su ga vraćali. Oni su se privukli selu Vukovići i upali u selo gde dolazi do mješanja sa našim jedinicama. Neki su čak imali i iste uniforme, bukvalno su pričali jedni sa drugim a za par sekundi bi pucali jedan na drugoga.

Ne znam koliko ti je to poznato, ali su tada dva hrvatska miga 21 raketirali i bombardovali Uskoplje i Ivanicu.

Uvezano je bilo koliko se moglo uvezati jer je nedostajalo ljudi pa je bilo dosta nepokrivenog prostora.

Povlačenje je išlo prema Uskoplju, pod teškom vatrom i borbom. Pokrivala nas je naša artiljerija sa čukice iznad Uskoplja, za koju ne znam kako se zove. Tu su imali mb 60 mm i odradili su dobar posao. Mislim da se jedna grupa čak izvlačila prema Orahu. Dan nakon povlačenja iz Bobovišta zauzele čuke lijevo od vrha Vlaštice prema Vukošu, a mislim da su prije povlačenja neke jedinice 3mtb već bile zauzele neke položaje na Vlaštici.
trebinje- 95329 - 29.02.2016 : Savo Popović Podgorica - best (1)

Ratna pustoš


Jedno me interesuje šta je sa borcima koji su od prvog dana pošli u obranu svoje otađbine đe su sad oni mnogo ih izginulo, u ratu, a nakon njega svi nas zaboravili? Bio sam na svim položajima: Ivanica, Poljice, Bobovište, Golubovom kamenu, Vukovićima, nema đe nisam bio na Trebinjskom ratištu, Hercegovačkom, da mi je pamet od danas pošo bi u Italiju i Grčku, a nikad puške uzeo. Đe izginu i za koga oni Đetići, kukale im majke i đeca, a mogli su biti danas živi da su mislili svojim glavama, a ne tuđijem, jadna nam pamet i junaštvo, kad izginusmo, a sve manje nas se rađa.
trebinje- 95299 - 27.02.2016 : Jovan Sekulic Beograd - best (0)

Trebinje u ratu


Bio sam borac Trebinjske brigade VRS kada smo braneći brdo Vlašticu izgubili tri suborca čurice i mislim da je bio Dujić. Tada je sa mnom bio i Zdravko Gojšina, čiji je brat Nikolu braneci svoje selo umalo izgubio glavu. Da li iko zna išta o toj porodici, šta je sa njima? Oni su se pokazali kao izuzetno hrabri borci, cijela porodica. Slavko koji je bio učitelj u Trebinju, sestre Nada i Mara koje su u Novom Sadu imale brata Rista, takođe su puno pomogle u ratu. Ukoliko neko zna nešto o njima, volio bih da znam da li su živi i zdravo.
trebinje- 95274 - 25.02.2016 : Popovac92 Trebinje - best (0)

Nekoliko pitanja


Mali Zlikovac-Nisam neko vrijeme pratio pisanja, interesuje me ako si još tu baš dio od G. Kamena do Vukovića, koliko je bila uvezana linija, kuda je prvo pala, jesu li u pitanju Vukovići? Da li je istinita priča da su se u jednom momentu pomiješale naše i ustaške jedinice u samom selu? Čuo sam da je jedna naša grupa krenula sa rbr "Osa" prema tenkovima, ali da su slučajno ranjeni, možda čak od naših minobacača? To je kao bilo zadnjih dana kod Uskoplja? Kuda je išlo povlačenje na Vlašticu? Pozdrav!
trebinje- 94698 - 02.01.2016 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

Bio sam učesnik tih događaja


Za Popovića: bio sam tamo, reci šta te interesuje od tih događaja. Bio sam u 3. četi 3. bataljona koja je držala Golubov kamen, Vukoviće, Uskoplje, a kasnije Klepetnik, Mrkašin brdo.
trebinje- 94381 - 16.11.2015 : Vaske Vasiljevic Beograd - best (0)

Vladimir Kovačević - Rambo i Aleksandar Masleša


Kao prvo, pozdrav Trebinjcima. Imam i nekoliko pitanja za njih.

Kao prvo, 1991. godine, u operacijam na Dubrovačkom ratištu, jedan od komadanta je bio Vladimir Kovačević - Rambo. Istakao se u borbama na Srđu kao komadant Trećeg bataljona Trebinjske brigade. Zanima me da li je Rambo bio i posle ovih operacija u Trebinjskoj brigadi. Hrvati su u Vikipediji nalagali svašta o njemu, ali njihovim izvorima izvorima ne treba uopšte verovati.

Veliki pozdrav i molim vas da napišete nešto i o hrabrom Aleksandaru Masleši.
trebinje- 94291 - 01.11.2015 : Srđan Lipa Trebinje - best (0)

Trebinje, avgust '95.


Janko, hvala na informaciji. A u vezi tvog komentara vezanog za događaje iz avgusta 95. mogu ti samo dodati da lično znam da nije bilo govora o napadu na Trebinje. Božidar u njegovim knjigama želi da prikaže sebe kao da je neki ozbiljniji faktor, a u stvari on je lično krivac za paniku koja je nastala njegovom dezinformacijom o nekom napadu na grad.

Zapravo, jednu od istina možda zna Dobrica Ćosić, tadašnji predsjednik krnje Jugoslavije. Jednom je izletio kako se Hrvati nisu držali dogovora jer su nama za zaleđe Dubrovnika trebali dati dio njihove obale. Možda njegova izjava ima veze sa tim događajima u avgustu 95.

Jedino mogu da žalim za tada propuštenom prilikom da povratimo teritoriju koju su nam ustaše otele tokom rata. Mogli smo jedinicama koje su nam došle, dobro smišljenom akcijom, u roku 2 dana poraziti ustaše i izaći na granicu. Tad su na djelu našeg ratišta kod komšija bile samo "pričuvne" jedinice, kako to oni vole reći. Međutim , neko je i to sabotirao pa se krenulo sa lošom organizacijom bez ikakvog cilja i nažalost to nas je koštalo dosta života.

Ima jedan zanimljiv članak iz hrvatskog Večernjieg lista o operaciji Vaganj koju je planirao general Ratko Mladić pred njihovu Oluju '95. Možda i tu ima neke istine vezano za događaje na Trebinjskom ratištu avgusta '95.
trebinje- 94273 - 28.10.2015 : Janko Marković Trebinje - best (0)

Vlaštica


Na spisku ovih agresorskih brigada HV nedostaje 114. brigada iz Splita. Oni su cjelu '92. godinu proveli na liniji prema našem 2. i 4. bataljonu. Pozdrav.
trebinje- 94029 - 23.10.2015 : Srđan Llipa Trebinje - best (8)

Vlaštica


Brdo Vlaštica. Evo proleti 23 godine otkad smo proveli poslednje dane braneći Vlašticu od ustaške nemani. Kad se čovjek podsjeti tog ponosnog vremena kad smo sa jednim bataljonom potukli do noga najelitnije jedinice ustaške vojske, a onda ti po običaju stigne naredba povlačenje.

To nije bilo prvi put meni i mojim saborcima na Trebinjskom ratištu. Granice su mnogo prije povučene, a mi smo služili kao igračke političarima kojima život vojnika nije predstavljao ništa. Tako, po ko zana koji put, pito sam se dokle trebamo ići nazad i kolika je cjena tog Dubrovačkog zaleđa, šta smo dobili za to. Neko kaže par gradova u Posavini.

Danas nažalost nećeš naći bilo kakav pisani trag sa naše strane o Trebinjskom ratištu, već samo ustašku propagandu o navodnim operacijama kako ga oni vole nazvati "južno bojište". Samo ću iznjeti par podataka sa njihove strane pa će vam sve biti jasno sa kim smo imali posla, prepušteni sami sebi.

Jedininice HV koje su učestovale u agresiji na opštinu Trebinje '92. i '93. godine.

1. Prva gardijska brigada "Tigrovi" - kompletna jedinica od 6 pješadijskih bataljona, artiljerijskim raketnim divizijonom i tenkovsko oklopnim bataljonom. U agresiji na opštinu Trebinje iz te jedinice poginulo je 77 gardista a preko 500 je ranjeno. Danas se vode kao nestali nekoliko njenih pripadnika stradalim na obromcima Popova polja...
2. Druga gardijska brigada "Gromovi" - kompletna brigada ojačan jedinicom za specijalne namjene tkz. Crnim Mambama i oklopni bataljon. U agresiji na opštinu Trebinje iz te jedinice poginulo je 19 gardista a preko 135 ranjeno. Na brdu Vlaštica i danas se vodi kao nestao jedan njen pripadnik.

3. Četvrta gardijska brigada "Pauk" - kompletna jedinica od 5 pješadijskih bataljona, jednim oklopnim i artiljerijsko raketnim divizijonom. U sastavu brigade je bila takozvana treća bojna popunjena vojnicima iz Imockog. U agresiji na opštinu Trebinje iz te jedinice poginulo je 62 gardista a preko 450 je bilo ranjeno.

4. 112 brigada Zadar
5. 113 brigada Šibenik
6. 115 brigada Imotski
7. 116 brigada Metković - Opuzen - Ploče
8. 156 brigada Makarska - Omiš - Vrgorac
9. 163 brigada Dubrovnik

Iz grada Zagreba su učestovale 3 brigade i to:

1. 102 brigada opština novi Zagreb ojačana sa četom Kobre
2. 145 brigada opština Dubrave
3. 148 brigada opština Trnje, jedinica za specijalne namjene Zrinski

  • Specijalna policija Dubrovnik
  • 71 i 72 bataljon vojne policije
  • 1 strd pzo Bjelovar, jedinice HOS-a i HVO-a.

    Od polovine Maja '92. godine pa do Marta '93. po njihovim podacima stradala su 364 boraca bez ovih Dubrovčana.

    Samo još da navedem ovaj podatak da je iz 163. dubrovačke brigade poginulo 113 boraca, od čega ih je 58 stradalo u agresiji na tadašnju opštinu Trebinje.

    Danas ti isti agresori, naše komšije, plasiraju laži o nekakvom oslobađanju Dubrovnika i zaleđa a da ni jednom ne objasniše koga su to oni oslobodili kad smo mi samo branili svoje granice i svoj etnički prostor. Zasad toliko.

    Samo da napomenem da su tih dana dok smo branili Vlašticu poginula 3 naša saborca.

  • 23. 10. Ćurić Milenko, kota Drijen,
  • 24. 10. Ćurić Baja na svom minobacačkom položaju i
  • legendarni Duško Pujić kod kule blizu Drijena.
  • trebinje- 93549 - 27.08.2015 : Janko Markovic Trebinje - best (1)

    20 godina od stradanja 7 boraca 5 bataljona tb brigade kod poljica, petrovo polje


    30. 08. 2015 godine navršava se 20 godina od stradanja 7 boraca Trebinjske brigade u selu Poljice. U avgustu mjesecu '95. godine na Trebinjskom ratištu su se obnovile borbe, zbog nesretnog rata u Krajini. U periodu od 12. do 30. avgusta u borbama oko Trebinja gine 15 boraca, a njih 50 je ranjeno.

    Da li iko smije napisati istinu zašto nam izginuše ljudi tog prokletog avgusta, zbog čega smo napadali Hrvate koji su tada samo branili svoje linije i ništa više? Da nije slučajno zbog napada na Trebinje!? Tu izmišljenu priču plasirali su nam lokalni kvazi političari, kao Vučurević u njegovim knjigama.
    trebinje- 92827 - 20.04.2015 : Nemanja Trebinje - best (0)

    Mali grom Žuti - Slike


    Mali grom žuti,

    možeš li mi te slike poslati na n. stolicaŽyahoo. com ili nekako drugačije da ih dobijem, među tim poginulima gdje je Jovo Bokun preživio bio je i moj stric...

    Hvala unaprijed!
    trebinje- 92272 - 30.01.2015 : Popovac 92 Trebinje - best (2)

    Početak rata na Trebinjskom ratištu


    Želim da vam se zahvalim na objektivnom opisu rata u Hercegovini i nesretnog događaja na pijaci u Trebinju. Drago mi je da je sve ovo napisao neko nepristrasan i čija riječ ima težinu. Što se tiče tragičnog događaja u Trebinju, tu se nema šta ni dodati ni oduzeti.

    Želio bih da još malo objasnim situaciju iz 92. godine, na ratištu oko Trebinja jer mislim da je neopravdano zapostavljana i malo ljudi zna šta se dešavalo. Pomenuli ste sramno povlačenje vojske Jugoslavije koje je ostavilo Hercegovinu nezaštićenu. Ovo je sramota jer je povlačenje iz Hrvatske na teritoriju Trebinja, a onda u CG i Srbiju nije obavljeno planski, nije formirana neka čvrsta linija odbrane na granicama BiH, opšti haos, samo nas je Bog spasio par puta da se ne sukobimo između sebe.

    Tadašnja Trebinjska brigada je ostala po formaciji iz JNA, satavljena od tri bataljona. 1. i 2. bataljon su bili stacionirani u Popovu polju, a 3. bataljon je bio i najbrojniji i štitio je Trebinje od napada iz pravca Dubrovnika. Pročito sam da je Trebinjska brigada imala 4-5000 vojnika, ali to je možda bilo kasnije kad su formirana još tri bataljona. Međutim, od kraja maja 92. i cijelo to ljeto ne vjerujem da je bilo više od 2000 vojnika. Napadi su bili svakodnevni, teren ogroman nepokriven, bukvalno smo svaki dan bili u popunjavanju rupa od M. Ljuti, Bobana do Huma. O kolikom se terenu radi dovoljno je reć da je kasnijim vraćanjem ljudstva sa drugih ratišta tu formirano još dva bataljona da drže liniju.

    U to vrijeme sam bio 25-30 dana u jedinici i tek onda bi nekako na smijenu otišao kući na dan da se okupam. Treba pošteno reć da je tu bilo svega: od nesnalaženja ono malo oficira što je ostalo, loše discipline, bježanja pojedinaca, loše civilne vlasti u samom gradu... Da je sve bilo kako treba organizovano vjerujem da bi Hrvatska vojska imala malo ili ništa uspjeha oko Trebinja, iako su tad napadale sve njihove najbolje brigade koje su se rotirale dok je nama u pomoć stigao samo jedan bataljon iz Gacka i manji broj dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore.

    Zašto je sve ovako bilo ne znam, kasnije je bila priča da bio dogovor tadašnjih političara da se dubrovniku proširi zaleđe, ali ko će znati. Treba reć da se VJ nije povukla komplet, ostao je jedan dio koji je štitio Prevlaku i lijevi bok našeg 3. bataljona se naslanjao na na njih. Povlačenjem sa Ivanice, 3. bataljon je zauzeo položaje na strateški važnom brdu Vlaštica i uprkos stalnim napadima ustaša nisu odstupili ni metra, sve dok nesretna VJ ponovo nije podvila rep i povukla se sa Prevlake, ponovo ostavivši tridesetak kilometara granice od Glavske do granice CG koje je trebalo pokriti, a ljudstva nije bilo. Poslata je tamo neka rezervna milicija iz grada, koja je odmah razbijena, a realno nije ništa ni mogla uradito. Zbog toga se treći bataljon povukao sa Vlaštice jer je postojala mogućnost da im ustaše dođu sa leđa. Oni su se povukli na liniju koja je ostala do kraja rata, tako da su ustaše bez borbe izašli na Vlašticu i to dan ili dva poslije povlačenja.

    Par dana prije povlačenja VJ bio sam u prilici da slučajno u pratnji odem do komande neke manje jedinice VJ oko Prevlake, šokirani smo bili njihovim odnosom, kao da su im Zenge došle u posjetu, a možda bi njih bolje dočekali, stvarno čudno.

    Za sada toliko. Bilo bi dobro kada bi se javio neki pripadnik 3. bataljona da malo opiše borbe oko Golubova kamena i Ivanice jer tamo nisam bio i nepoznata su mi ta događanja.
    trebinje- 92007 - 03.01.2015 : Nemanja Stolica Trebinje - best (0)

    Mali Grom Žuti


    Mali grom Žuti, možeš li mi molim te poslati te fotografije na moj email: n.stolicaŽyahoo.com. Jedan od poginulih je i moj stric.

    Hvala!
    trebinje- 91883 - 21.12.2014 : Mali grom Žuti Najljepše na svitu - best (2)

    Pogibija nekoliko vojnika


    12. 08. 1995. godine. Brdo iznad R. Bobana. Poginulo je nekoliko vojnika VRS, nosili su ranjenog na nosilima i potegli minu. Ovo je bilo lijevo od bunkera kada se gleda prema Bobanima. Bila je promovka...četiri tjela su bila jedno na drugome... Jedno kraj nosila u škripu, , jedan od nijh je J. Bokun, kolikose sjećam...

    Tko zna nešto više o tome...poginula su tri vojnika HV-a i još jedan koji je dolazio u pomoć, ali mislim da je on poginuo od snajpera. Posjedujem par fotografija sa lica mjesta nakon napada i pogibje istih.

    Počivali u miru!
    trebinje- 91471 - 23.10.2014 : Mali Zlikovac Trebinje - best (0)

    Trebinjska brigada


    Posle zauzimanja jednog dijela Bobana, HV je skrenula pravac napada na Golubov kamen - Vukovići - Uskoplje - Ivanjica i kasnije Vlaštica. Tako se na 2. batoljan Trebinjske brigade se sručila skoro cijela HV. U tome periodu '92. godine je na Vlaštici ranjen i nihov "vitez" Predrag Matanović.
    trebinje- 91467 - 23.10.2014 : Dejan Petijevic Trebinje - best (0)

    Trebinjsko ratište, HV


    Da li ovu stranicu posjećuje neko ko je bio u HV, na potezu Zagradinje - Glavska - Rupni do 1995. godine ili 1992. Vlaštica - Ivanica - Orah - Vukovići.
    trebinje- 90213 - 15.05.2014 : Popovac 92 Trebinje - best (1)

    General-potpukovnik Bogdan Kovač


    Danas je sahranjen ratni komandant Trebinjske brigade i kamandant 7. korpusa, general-potpukovnik Bogdan Kovač, čovjek koji je vodio brigadu kroz najveća iskušenja. Jedan od rijetkih oficira o kom niste mogli da čujete ružnu riječ, posebno cijenjen zbog odnosa prema vojnicima...

    General-potpukovnik Bogdan Kovač je odlikovan Karađorđevom zvijezdom, ordenom armije itd. Toliko teških bitaka protiv kompletne Hrvatske vojske, a u zadnjoj, najtežoj, nije imao pomoći od opštine i boračke organizacije jer je na liječenje u Beograd putovao autobusom. Žalosno ali istinito!

    Pogledati(samo da se vidi kakav je odnos prema oficirima i vojnicima vojske VRS):



    Slava ti generale i laka ti zemlja!
    trebinje- 87333 - 22.11.2013 : Miro Barisic Dubrovnik - best (1)

    Žestoke bitke


    Poštovani,

    Bio sam pripadnik HV, prosao sam cijelo ratiste, popovo polje itd. Bio sam i i Bobovištu i gledao Trebinje kao na dlanu.
    trebinje- 86751 - 21.09.2013 : Nedeljko Popovic Kragujevac - best (0)

    Milan Pavlica - Pajo


    Pozdrav svima,

    ne želim da vas mnogo davim sa pojedinostima o meni, ali moram bar da kažem da sam bio previše mlad da bih bio učesnik u njemu. Ovom prilikom bih postavio i jedno pitanje: u 1993. godini je u Popovom polju smrtno ranjen Pavlica Milan - Pajo, koji je nažalost preminuo u Podgorici 15 dana kasnije na VMC-u. Voleo bih ako bi neko ko ga je poznavao, ili zna nešto o tom napadu da o tome nešto i napiše. Pozdrav i hvala unapred!
    trebinje- 82131 - 31.01.2013 : Popovac 92 Trebinje - best (2)

    Bobanska četa


    I ne samo Andrić nego i mnogi drugi, nažalost teško se sjetit svih imena pa je možda bolje da ne nabrajam.

    Što se tiče Andrića, mislim da mu je bilo ime Milan, upozno sa ga još prije formiranja Bobanska četa, dok smo u grupama izlazili na Bobane i puškarali se sa ustašama. Iako baš nismo nešto puno komunicirali, ostavio je na mene utisak staloženog, mirnog mladića. Za njega je bilo specifično i to što je nosio puškomitraljez sa kundakom na sklapanje, koji je bio veoma rijedak na našem ratištu. Odakle ga je nabavio to nikada nisam sazno.

    Nažalost, poslije jednog pokušaja upada ustaša kod sela Rapti, iskrvario je, izgubio život kao i A. Kardum, Bokić i Stanković...(izvinjavam se, ne mogu im se sjetit imena). Ljudi koji su to jutro bili na straži, su pobjegli kad su vidili ustaše. Koliko je njih nastradalo, to ne znam ali jednog je starina sa položaja desno pogodio iz M48. Taj je preživio, mislim da je bio negdje iz Čapljine.

    Čim smo čuli šta se desilo, krenuli smo iz baze da pomognemo ljudima. Među nama je bilo boraca iz dosta jedinica, od inžinjerije do grupe Bora Kove. I sve je bilo brzo gotovo, vraćeno. Nikada neću zaboraviti izraz lica pokojnog vojvode kad su mu rekli koliko je ljudi stradalo i ko je sve bio u pitanju.

    Bobanska četa je bila oslonac odbrane Popovog polja, podnijela je najveći teret, pa su nažalost i gubici najveći. Ovo valjda i ne može jedno bez drugoga. O kakvoj se tu jedinici radilo priznao je i hrvatski visoki oficir R. Dragović - Klek u svojoj knjizi. Tamo je napisao da na tom pravcu nikada ništa nisu uspjeli i da su uvijek imali problema.

    Inače, Bobanska četa je bila u sastavu 2. mtbr koji je uz 3. mtbr sigurno podnio najveći teret u Trebinjskoj brigadi. Neka je vječna slava našoj poginuloj braći, a mi preživjeli možemo da ostavimo po neki tekst dok se još sjećamo i živimo.
    trebinje- 72278 - 02.08.2012 : Mila Tomic Tamo daleko - best (0)

    Bobanska četa


    Za Hercegovca,

    uz svo poštovanje za tvoj tekst, ali zar ti se ne čini da je svaki život koji je ugašen na Bobanima velika žalost za sve nas. Nije poginuo samo Vidaković sa Bobana nego i Andrić sa Šćenova dola. Laka im crna zemlja svima i večna im slava... Andrić - večito u mom srcu!
    trebinje- 69356 - 13.05.2012 : Hercegovac Trebinje - best (4)

    Trebinjska brigada, Bobanska četa


    Na Trojčindan 1992. godine u selu Šćenica na Bobanima osnovana je Bobanska četa, koja je tokom cijelog rata bila udarna jedinica Trebinjske brigade. Prvi ratni komandant Bobanske čete bio je slavni vojvoda Nedeljko Neđo Vidaković, a nakon njegove pogibije na Boračkom jezeru kod Konjica 1994. godine komandu je preuzeo Dragan Ristić Beli.

    Bobanska četa imala je oko 120 vojnika, i držala je liniju fronta dugu oko 15 kilometara. Risto Vidaković u ratu je izgubio oba brata, vojvodu Neđa i Sava Vidakovića.

    "Kada se sa Dubrovačko-trebinjskog ratišta naprasno i neorganizovano povukla Jugoslovenska narodna armija u maju 1992. godine vojska i linije fronta bile su rašrtrkane i poprilično neorganizovane. Ustaše su u velikom broju iz pravca Dubrovnika napale našu teritoriju, i na Bobanima su gotovo bez borbe prvo okupirali sela Golubinac i Kijev Do. Nakon povlačenja nisu bili utvrđeni položaji, nije bilo jasnih položaja i nakon napada na selo Šćenica nas desetak Bobanaca je organizovalo jedinicu kako bi smo odbranili rodnu grudu.

    To ljeto 1992. godine bilo je najteže jer su najelitnije jedinice Hrvatske vojske, i Paragini dobrovoljci iz zapadne Hercegovine nastojali da nas okupiraju. Borbe su bile teške i svakodnevne, prsa u prsa. Borili smo se za svaku čuku, za svaki kamen, i nismo im dali da uđu dublje u našu teritoriju. Ja sam u ratu izgubio oba brata, Sava i Neđa, i nakon rata u rodnom selu Raptima podigao sam im spomenik.

    Danas smo mi preživjeli saborci i rodbina došli da im odamo počast. 2000. godine na ulasku u selo Rapti podigli smo krst i spomenik za 23 Bobanca i pripadnika Bobanske čete koji su poginuli braneći otadžbinu. Tokom rata imali smo i više od pedeset ranjenih boraca, gotovo svaki drugi pripadnik čete je bio ranjen u borbama sa ustašama, rekao je Risto Vidaković.


    Nakon pogibije Nedeljka Vidakovića četom je komandovao Dragan Ristić - Beli. On je od osnivanja bio u elitnoj jedinici, i kaže da su najteže borbe bile za strateški vrh Zelenikovac. U žestokim višednevnim borbama Zelenikovac je više puta padao u ruke Hrvatske vojske, ali je na kraju ipak odbranjen.

    "Najteže je bilo 1992. godine kada su napali sva sela od Zavale do Ivanice. Napadali su nas sa svih strana, a veliku liniju fronta branila je šaka boraca Trebinjske brigade. Ovdje na Bobanima bilo je najžešće, jer su ovdje bili dominantni i strateški visovi. Vrh Zelenikovac bio je dominantna kota sa koje se dominiralo cijelim Popovim poljem do Trebinjske Šume. On se morao odbraniti po svaku cijenu, i to su bile krvave borbe sa dosta poginulih na obje strane. Oni su ga tri puta osvajali, ali nikada nisu bili duže od jednog dana na njemu jer bi ga mi ponovo vraćali.

    Kada je ovdje bilo zatišje išli smo i na druga ratišta, od Treskavice do Boračkog jezera. Kada je 1994. godine poginuo vojvoda Neđo Vidaković ja sam preuzeo komandu nad četom do kraja rata. Bila su to teška vremena, ali danas treba da se sjetimo svih onih boraca koji su dali svoje živote za narod i otadžbinu, " rekao je Dragan Ristić - Beli.


    Kuće u Raptima su obnovljene, ponovo je dovedena struja, i u ovo selo najmasovniji je povratak Srba na Bobane.

    U ljeto 1992. godine Savo Vidaković zapeo je za poteznu minu i poginuo je u rodnom selu u pokušaju da skine šahovnicu sa seoske crkve. Dvije godine kasnije kod Boračkog jezera poginuo je njegov brat, ratni komandant Nedeljko Vidaković.

    Poslije rata njihov brat Risto u Raptima je sagradio porodični spomenik i u njega prenio posmrtne ostatke.

    Bobani pali bez otpora

    Nakon povlačenja Jugoslovenske vojske 18. maja 1992. godine veći dio teritorije opštine Trebinje ostao je nebranjen. Vojska Republike Srpske bila je u osnivanju i prvih dana poprilično neorganizovana, a Hrvatska vojska je to iskoristila i gotovo bez borbi zauzela tridesetak sela na Bobanskoj visoravni. Tek kada su formirane linije i postavljena odbrana zaustavljena je agresija.

    Slavni vojvoda Nedeljko Vidaković

    Prvi komandant Bobanske čete bio je Nedeljko Neđo Vidaković, koji je zbog iskazane hrabrosti i odvažnosti zvanično proglašen za vojvodu. Sa svojim saborcima organizovao je i izveo brojne uspješne diverzantske akcije, među kojima je i upad u okupirano bobanske selo Slivnica u julu 1992. godine. U toj akciji Neđo je sa manjom grupom boraca izveo noćni napad i nanio velike gubitke neprijateljskim vojnicima. Kasnije je na tom mjestu podignut spomenik sa imenima poginulih pripadnika Hrvatske vojske, i danas je dokaz da je Hrvatska 1992. godine izvršila agresiju na opštinu Trebinje i Bosnu i Hercegovinu. U borbama na Boračkom jezeru kod Konjica 1994. godine vojvoda Neđo je poginuo od minobacačke granate, a zajedno sa njim nastradao je i najmlađi borac Trebinjske brigade, sedamnaestogodišnji Aleksandrar Masleša. Poslije rata osnovano je guslarsko društvo Vojvoda Nedeljko Neđo Vidaković , a nedavno je odlukom Skupštine opštine Trebinje stadion malih sportova u Bregovima dobio ime najmlađeg poginulog borca Aleksandra Masleše.

    U agresiji najelitnije jedinice

    U ljeto 1992. godine Trebinje su napale najelitnije jedinice Hrvatske vojske. Prva gardijska brigada iz Zagreba, četrvta gardijska brigada iz Splita, Druga gardijska brigada iz Varaždina, 163. dubrovaćka brigada, te jedinice iz Imotskog, Siska, zapadne Hercegovine. Trebinje su branili isključivo pripadnici Trebinjske brigade. Hrtvati su okupirali i popalili trećinu opštine i pedeset srpskih sela, a u odbrani grada tokom rata poginulo je 300 pripadnika Trebinjske brigade.

    Jedini spomenik

    I dok su Hrvati gotovo na svakom mjestu pogibije podigli spomenik svojim poginulim pripadnicima, spomen - obilježje sa velikim krstom u Raptima jedino je obilježje poginulim pripadnicima Trebinjske brigade. Trenutno se gradi spomenik u Gradskom parku, a nakon rata u kasarni Vojvoda Luka Vukalović sagrađena je spomen - soba sa imenima svih poginulih pripadnika Trebinjske brigade.

    Ispravka: Na putu prema Poljicu (Petrovo Polje) postoji jedan lijep spomenik za 7 boraca poginulih, mislim 20 avgust 1995, kad im je kamion pogodila raketa "Fagot".

    Idi na stranu - |1|2|