fix
Logo
fix
Nalazite se na Region-SELO_GORI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

selo_gori- 25835 - 21.12.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Na snimanju serije 'Selo gori a baba se češlja' (1)


Svake subote oko tri miliona gledalaca širom bivše Jugoslavije zauzme mjesto ispred malih ekrana da pogleda još jednu epizodu iz serije "Selo gori a baba se češlja". Pored toga, serija se emituje putem satelita pa je dostupna i gledaocima širom svijeta...

Ne znam kako i ja postadoh ovisnik ovog remek djela sedme umjetnosti jer vikende nestrpljivo čekam da još jednom budem svjedok novih zgoda i nezgoda dobričine iz Petlovca po imenu Radašin...

Postoji bar hiljadu razloga zbog kojih zavoljeh ovu seriju. Ne znam da li su me više očarali predivni pejzaži zbog kojih mi Srbija postade još draža ili me oduševljava onaj skladni konglomerat tradicje, srpskog poštenja i ponosa koji je u našem narodu sačuvan još jedino na selu...

Posebnu pažnju u seriji "Selo gori a baba se češlja" privlače veliki-mali ljudi, tj. seljaci koji teško preživljavaju ova teška vremena tranzicije ali redovno plaćaju porez i dažbine. Od njihovog znoja otadžbina i živi!

Onima koji me malo boje poznaju jasno je da u ljubavi prema nečemu nemam granica, pa ih neće iznenaditi da sam se prošlog ljeta uputio u Trstenik u namjeri da pronađem Petlovac i obiđem sva ta predivna mjesta u kojima je snimana ova naša serija. Htio sam da me (bar za trenutak) preplave ista ona osjećanja koja se svakodnevno bude u šumadijskom seljaku dok kraj Morave gleda zalazak Sunca...

Na raskšću prema Bogdanju upitah neke mještane za put do Petlovca.

  • "A ti si zbog one naše serije, jel' tako? " - primjeti jedan od njih.

    U glasu ovih domaćina nije bilo nimalo zlobe ni podsmjeha. Izgleda da je ovim putem prošlo na stotine "hodočasnika" koji su došli na istu ideju kao ja. Objasniše mi da selo Petlovac ne postoji, nego se tako zove brdo ispred nas. Ponosno naglasiše da je Radoš Bajić rođen u tom kraju, tačnije u Medveđi kod Trstenika, te da se radnja serije dešava u imaginarnom selu pod nazivom Petlovac, koje ustvari i ne postoji jer je serija snimana na više lokacija, uključujući Bogdanje, Kukljin i još jedno mjesto kod Kragujevca.

    Pored kafane skrenuh lijevo, a onda se strmim putem popeh na vrh Petlovca. U Bogdanju se nalaze Dragojlova i Smiljanina kuća, a sa druge strane brda je i kuća Mitra iz Dubiča.

    Selo gori a baba se česlja

    Nakon kraćeg lutanja, nađosmo se pred Dragojlovom kućom. Mom oduševljenju nije bilo kraja dok sam okretao svoj digitalac u pravcu napuštene kuće čiji vlasnik živi negdje u inostranstvu, a koja je sagrađena još davne 1929. godine. Kuća "ćuti" na kraju sela, a kada udari ljetni pljusak sklonismo se u nekakvo blatnjavo sokače koje mi se takođe učini poznatim iz serije.

    Potom se uputismo u pravcu Smiljanine kuće, koja je na sasvim drugom kraju sela, ne tako daleko od kafane u Bogdanju.

    Selo gori a baba se česlja

    I dok sam zadovoljno škljocao foto-aparatom, primjetih da domaćin kuće sjedi ispod nadstrešice u dvorištu. Uđoh stidljivo na kapiju, da bih već nakon petnaestak minuta sjedio sa njim i pio kafu koju nam napravi njegova prijatna supruga. U društvu ovog gospodina sam se osjećao ugodno, kao da smo stari znanci.

    Iz razgovora sa domaćinom, koji je penziju zaradio radeći u vojnom odsjeku u Trsteniku, saznadoh da se dvorište i eksterior kuće u seriji "Selo gori a baba se češlja" pojavljuje kao Smiljanina kuća, dok je unutrašnjost - Radašinova kuća. Naravno, povjerovah tek kada me on uvede unutra i pokaza dobro poznati kredenac, šporet, kolijevku, sobu sa krevecom za Ivaninu bebu... Na zidovima slike Radoslava, Ivone, malog Tome, kao i slika sina Dragana u vojničkoj uniformi. U drugom kraju sobe na zidu visi i slika našeg domaćina mlađih dana, koja se u više navrata mogla vidjeti u seriji...

    Selo gori a baba se česlja

    Nakon ugodnog popodneva provedenog u Petlovcu, zaputih se nazad u Čačak sa namjerom da tamo prenoćim a zatim da se sledećeg dana ponovo vratim na to isto mjesto jer sam od domaćina kuće saznao da u "Smiljaninu kuću" dolazi kompletna filmska ekipa na čelu sa Radošem Bajićom. Sutra se snima nastavak serije "Selo gori a baba se češlja".
  • selo_gori- 25918 - 26.12.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Na snimanju serije 'Selo gori a baba se češlja' (2)


    Jutro je bilo već dobro odmaklo kada krenuh nazad u Petlovac. Međutim, kako sam se približavao svom odredištu sve više me je pritiskala nekakva crna slutnja da od moje posjete Petlovcu neće biti ništa. U mladosti sam bio statista na više snimanja, pa znam da je obezbeđenje na mjestu snimanja neprobojni obruč koji zaustavlja sve "nepoželjne posjetioce"...

    Bješe podne kada se zaustavismo u uskom sokaku ispred Smiljanine kuće, pretrpanom autima i opremom. Klimnuh glavom dvojici mladića iz obezbjeđenja, i zaputih se u pravcu nadstrešice pod kojom je sjedio Radoš Bajić sa još desetak ljudi iz njegove ekipe.

    Nakon što se pozdravih sa njima, objasnih Radošu da sam došao da ih pozdravim jer sam veliki ljubitelj serije "Selo gori a baba se češlja". Radoš me ljubazno ponudi da sjednem.

  • "Jeste li gladni" - upita Radoš - "imamo piletinu i vino iz manastira Lazarica u Kruševcu. Jedan prijatelj mi ga redovno donosi. "

    I tako, uz manastirsko vino poteče i priča. I odmah mi postade jasno ja je Radoš "narodski" čovjek: duševan, skroman i osjećajan. Očigledno je da u seriji ne glumi Radašina - on je takav u stvarnom životu. Srdačnost našeg domaćina stvori jednu opuštenu atomosferu; činilo mi se da ga poznajem već godinama.

    Kada Radoš govori svi drugi ćute. Međutim, nije to zbog toga što je on nekakav šef, nego što iz njega teče sinfonija riječi pa ga je prava milina slušati. A pričao je o tome kakvu je poruku kroz seriju htio da pošalje gledaocima, te kakve je probleme imao prilikom snimanja iste. Sa posebnim oduševljenjem je naglašavao da je jako zadovoljan načinom na koji je narod seriju prihvatio.

    Selo gori a baba se česlja

    Radoš mi reče da mu je dolazilo na stotine ljubitelja serije iz svih krajeva Srbije i svijeta sa namjerom da mu čestitaju i požele puno uspjeha u daljnjem radu. I svi su imali jednu zajedničku želju - da se baba što duže češlja!

    Saznadoh i da je slovenačka kuća "Perfo" iz Ljubljane otkupila autorska prava za seriju i da namjeravaju da na slovenačkom jeziku snime 30 epizoda...

    Na moju primjedbu o predivnim pejzažima u seriji, koji me navedoše da još više zavolim Srbiju, Radoš pomenu da neke stvari i nije bilo tako lako odraditi. U početku je morao da angažuje ekipe koje će da raščišćavaju terene uoči snimanja, ali su se nakon izvjesnog vremena i stanovnici opštine Trstenik pridružiše u sakupljanju plastičnih kesa i konzervi sa obala Morave.

    Radoš mi ponudi da pogledam i nekoliko kadrova iz scene koju su upravo tog jutra snimali. Sjedoh iza nekakvih monitora, staviše mi slušalice na uši... A ono što je slijedilo nakon toga ne može se riječima opisati: gledanje kadrove serije, koje je do tada samo Radoš vidio, predstavljalo je za mene najveću čast koju sam mogao da doživim u Petlovcu...

    A scena ide ovako: Radašin i Radojka doručkuju. Dragojlo ulazi na vrata da im kaže da je Milašin jako bolestan "od bubrezi". Radašin traži od Radojke da mu dohvati so - jer ne voli da jede neslano. Dragojlo, ljut kao nikada do tada, kaže Radašinu:

  • "Nemoj da se ljutiš, ja sam tebe mnogo poštovao kao čoveka, ali kako možeš da budeš tako ravnodušan kada čovjek umire u bolnicu"...


  • Na izlasku iz kuće Radoš me upozna i sa Predragom Jočićem, talentovanim direktorom fotografije, inače suprugom Radoševe kćerke Jelene, koja je i izvršni producent serije. Radoš mi reče da je Peđa glavni "krivac" za sve one predivne pejzaže u seriji. Ispriča mi i jednu anegdotu: u više navrata Predrag bi zaustavio snimanje scene da bi okrenuo kameru u nebo da snimi orla, da u šumi da snimi preplašenu pticu, mrave u travi... Predrag se ne odvaja od svoje kamere: luta kraj Morave da kamerom zabilježi predivne zalaske Sunca nad najvećom srpskom rijekom...

    Na kraju napravismo i dosta fotografija. Naravno, za mene je bila najljepša (i najvažnija) ona sa Radašinom i Radojkom, po meni najzanimljivijim srpskim glumačkim parom.

    Selo gori a baba se česlja

    Nakon toga Radoš pozva filmsku ekipu da nastave snimanje. Pred njima je bilo još četiri sedmice teškog rada. A kada padne i zadnja klapna na poslednjem kadru 88. epizode serije, baba će zauvjek prestati da se češlja.

    Nakon što Radoš ode za svojim poslom, shvatih da sam njegovu pauzu za ručak produžio bar za pola sata. Bilo mi je žao što mu se bar nisam izvinuo zbog svoje sebičnosti, ali ovaj vrijedni čovjek je već uveliko radio na novim kadrovima najpopularnije srpske serije svih vremena.

    Ljudi bliski Radošu mi rekoše da mu se ministri iz Vlade Srbije obraćaju sa velikim poštovanjem. Prije nego što je počeo snimanje serije "Selo gori... " imao je problema da obezbjedi sponzore, a sada ga više niko i ne pita na čemu će dalje da radi. Svi pitaju koliko mu novca treba da budu prijatelji serije.

    Moj boravak u Radašinovoj kući se bližio kraju. Dok sam izlazio na Smiljaninu kapiju, obuze me veliko zadovoljstvo što upoznah tako velikog, a opet tako običnog čovjeka, kakav je ustvari moj domaćin. Eto, takav je Radoš, naš popularni srpski glumac, scenarista, režiser...

    Pomalo je nevjerovatno da u ovom poltronskom svijetu postoje i ljudi poput Radoša Bajića, koji slučajnog prolaznika "iz Republiku Srpsku" prihvati sa dužnim poštovanjem i učinie sve da mi posjeta Petlovcu ostane u izuzetno lijepoj uspomeni.

    Radoše, brate dragi, svaka ti čast i na "Babi" i na gostoprimstvu!
  • selo_gori- 26061 - 08.01.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Na snimanju serije 'Selo gori a baba se češlja' (3)


    Susret sa Radošem Bajićom je za mene bio jedan od najljepših događaja ljeta Gospodnjeg 2010. godine. Ipak, ono što u tom trenutku nisam znao je da se ispred mene nalazi još mnogo lijepih momenata u tom danu. Na rastanku Radoš Bajić mi reče da obavezno navratim kog Đode, koji takođe živi u Bogdanju.

    "Đoda svakoga gosta primi kao pravi srpski domaćin" - reče Radoš Bajić - "ipak, ti mu napomeni da sam te ja lično poslao! "


    Na južnom izlazu iz Bogdanja skrenusmo lijevo, a onda se uskim seoskim drumom popesmo na vrh brda Petlovac. Nakon malo lutanja, konačno se nađosmo pred trošnom seoskom kućom za koju nam ljubazni žitelji sela rekoše da u njoj živi Đoda.

    I dok smo parkirali naš auto ispred stare, drvene kapije, poput nekog osnovca koji ide pred nastavnika da odgovara dobro naučenu lekciju, preslišavao sam u sebi Đodinu biografiju, dobro naučenu iz žute štampe. Miroljub Trošić - Đoda je sa sedamnaest godina završio srednju muzičku školu, a zatim je upisao Muzičku akademiju. Istu vjerovatno nije završio, pa se zaposlio kao nastavnik muzičkog vaspitanja u lokalnoj školi. Nakon nekoliko životnih brodoloma, Mroljub se propio i doveo sebe na rub propasti. U Bogdanju je, ali i u Radoševom selu Medveđa, bio poznat kao najveći pijanac. A onda se desilo čudo: Radoš Bajić je svom nekadašnjem nastavniku muzičkog vaspitanja ponudio ulogu u seriji "Selo gori, a baba se češlja" - pod uslovom da on za vrijeme snimanja ne okusi ni kap alkohola. Đoda je to prihvatio, uspio je da pobjedi alkoholizam i postane jedan od najpoznatijih TV likova u Srbiji - pravi srpski Čarli Čaplin.

    U tom trenutku, kapija se otvori i na njoj se pojavi Đoda. U rukama je držao nekakav ceker, pa mi postade jasno da se zaputio do prodavnice.

  • "Jel' može jedno pivo? " - upitah ja umjesto pozdrava.
  • "Ja bih radije dva! " - odgovori Đoda.
  • "Ma, može i četiri, ali da ih ja kupim" - zadovoljno odgovorih ja.

    I tako, zaputismo se Đoda i ja do obližnje trgovine, koja se nalazi nešto niže od njegove kuće. Uz put mu se i predstavih, možda čak i napomenuh da me je Radoš poslao, ali odmah shvatih da je Đoda čovjek velikog srca i da svakog gosta prima sa izuzetnim gostoprimstvom i pažnjom.

    U prodavnici platih onih pet-šest flaša piva, koje je Đoda namjeravao da kupi, ali ja u njegovu torbu ubacih i jednu flašu stomaklije, pola kilograma kafe i kilogram šećera u kocki. Đoda se pomalo nećkao, ali mu ja objasnih da je to kod nas Srba sa Romanije tradicionalni običaj kada se nekome ide u posjetu pa on zaćuta.

    Miroljub Trošić - Đoda, Petlovac, Selo gori a baba se češlja

    Kada uđoh u staru, drvenu kuću, učini mi se da sam se upravo vratio u vrijeme između dva svjetska rata, jer se u toj kući ništa nije promjenilo još iz vremena kada je istu podigao Đodin djed. Ipak, ovo skromno porodično gnijezdo su ispunjavali mirisi hrane i kafe iz kuhinje, što je stvaralo nekakvu prijatnu, pomalo omamljujuću atmosferu, koja je toliko odgovarala uz lik koji Đoda tumači u seriji "Selo gori... ".

    Ljubazna domaćica nas posluži sa pivom, a potom otrča u kuhinju da skuva i kafu. Nakon što nazdravismo "za srećnog viđenja", Đoda uhvati moj ispitivački pogled uperen u njegovu pivsku flašu, pa kao da je pogađao o čemu razmišljam, on mi reče.

  • "Vidim da se čudiš što pijem pivo. Pogledaj malo bolje etiketu, ovo moje je bezalkoholno" - odgovori Đoda i pruži mi flašu.

    Kada je prije četiri godine prihvatio da bude Đoda u seriji "Selo gori a baba se češlja", Miroljub Trošić je ostavio alkohol - zauvijek.

  • "Radoš je moj spasilac i zahvaljujući njemu moj život se u potpunosti promenio" - rekao je Đoda u jednom od mnogobrojnih vraćanja na Radoša Bajića koji je poput nekog dobrog duha stalno bio prisutan u Đodinoj kući, njegovim riječima, mislima, slikama po zidu i svemu ostalom - "Nakon što sam počeo da snimam seriju ja sam se preporodio, kao da sam se probudio iz nekog ružnog sna. Otkako ne pijem, popravili su se i moji odnosi sa ženom, decom, unučićima... "

    Naš boravak sa Đodom se odužio na četiri sata. Bar tri puta smo moji rođaci i ja ustajali da krenemo ali nas je Đoda stalno vraćao sa ubjeđivanjem da on nema ništa važno da radi pa mu druženje sa nama pomalo i odgovara. Ništa manje nije bila ljubazna ni domaćica kuće, Đodina supruga.

    Svi naši razgovori su počinjali i završavli se sa serijom "Selo gori a baba se češlja". U jednom trenutku Đoda nas upita:

  • "A da li biste voleli da znate kako će se završiti serija? "

  • "Ne, Đoda, nipošto! " - odgovorih ja. Sa mnom se složiše i moja dva rođaka.

    Ipak, nakon nekoliko sati boravka sa Đodom, meni su bile poznate sudbine svih junaka serije. Kako Đoda reče: "neki će se poženiti, a neki će i umreti, ali će se u suštini sve dobro završiti"...

    Ja sam za Đodu imao samo jedno pitanje: Da li će se sin Dragan oženiti sa Zoricom? Nisam dobio potvrdan odgovor, ali sam ipak bio zadovoljan raspletom događaja u životu ovog glumca.



    Iz Đodine kuće sam ponio i nekoliko suvenira, uglavnom razglednice na kojima se nalaze razno-razne scene iz serije: Đoda pije pivo, Đoda na biciklu... Na svakoj od njih je Đoda napisao posvetu za po jednog člana moje porodice: majku, kćerku, sestričinu, mene... Po simboličnoj cijeni od 100 dinara Đoda prodaje razglednice i tako zarađuje nešto novca za izdržavanje porodice. Naravno, nije zaboravio da napomene da je i to ideja Radoša Bajića, isto kao i majice sa njegovim likom koje su u pripremi pa do njih nisam uspio da dođem.

  • "Dobio sam ja ponudu i da reklamiram pivo, ali je Vlada Srbije donela zakon po kojem javne ličnosti ne mogu da se bave marketingom duvana i alkohola, pa mi je i taj posao propao. Za sada, sem nešto novca od serije, nemam nikakvih primanja i jedina mi je šansa staračka penzija na koju treba da čekam još nekoliko godina...

    Na rastanku izađosmo u dvorište da se malo fotografišemo. Od desetine prelijepih slika koje sam želio podjeliti sa vama, odabrao sam ovu:

    Miroljub Trošić - Đoda, Petlovac, Selo gori a baba se češlja

    Bilo je već kasno popodne kada se oprostismo sa Đodom. Od Đode dobih i broj njegovog mobilnog telefona. Nisam želio da se naš prvi susret pretvori u davanje pustih obećanja, ali nešto mi je govorilo da bih mogao uraditi i par stvari za tog dobrog čovjeka. Međutim, o tome jednom drugom prilikom.

    Dan se bližio kraju. Eh, kakav je to bio dan! U njemu sam upoznao dva velika čovjeka. Najprije sam imao čast da se sretnem sa Radošem Bajićem, renomiranim umjetnikom, glumcem, scenaristom, režiserom.. Potom sam bio gost u kući Miroljuba Trošića - Đode, skromnog čovjeka iz naroda kojeg je život tjerao kroz trnje, a onda ga jedna serija uzdigla do zvijezda do te mjere da su ga mediji proglasili srpskim Čarli Čaplinom. Iako različitih sudbina, ova dva velikana imaju i dosta toga zajedničkog. Obojica su oaza one tradicionalne srpske dobrote i gostoprimstva, osobina koje su zbog najezde gradskog stila života već duže vremena u izumiranju.

    Eto, toliko o Đodi. Toliko za sada!
  • selo_gori- 26168 - 15.01.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

    Sanjati otvorenih očiju




    Dragi moji, da kažem Srbi - ta reč mi je najmilija,

    drage majke, bake, poštovani domaćini, uvaženi oče Đorđe, gospođo, prečasni oče moj, draga deco:

    nebrojano mnogo dana i isto toliko noći tamo u tuđini, u izgnanstvu, mučio me i pekao jedan san. Uvek kada zatvorim oči, a poslednjih godina kada je čaša gorčine i slutnje da više nikada neću vidjeti moju Srbiju počela da preliva, dakle poslednjih godina sam sanjao i otvorenih očiju. Uvek taj isti san, uvek isti, nikad različit! Sanjao sam da spavam u drvenom krevetu, na postelji od belog lana sa šašom od kukuruzovine, da se pokrivam šarenim čergama ručno izvezenim i da me budi miris dunja sa kredenca, da dremam i da polako povremeno zurim kroz trepavice u muškatle na perdi, da razaznajem kreštanje kosa i poj slavuja u krošnji starog jasena pored puta.... Sanjao sam, sanjao sam brate da se budim u mojoj Srbiji.

    Hvala Svevišnjem što je dao da moj san postane stvarnost. Neka vaša krsna slava čuva vaš porod i sve vas, a Bog celu Srbiju!
    selo_gori- 54943 - 06.12.2011 : Nesa Marinkovic Trgoviste kod vranja,srbija - best (0)

    Petlovac


    Petlovac je najbolje mesto. Voleo bin da sam u kontaktu sa glumcima koji su snimali seriju "Selo gori a baba se česlja". Ovo je moj broj telefona: 065-695-9006.
    selo_gori- 66002 - 28.02.2012 : Mario Bjelovuk Gradiška - best (0)

    Za naše


    Poštovani,

    Želim vam samo poželiti dosta zdravlja, sreće i da vas blagoslovi naš Svevišnji i da vam se zahvalim na ovoj seriji. Pokazali ste srž života kod Srba i sve naše dobre strane. A posebno vam hvala na djelovima o R. S, drago mi je da ste nas prestavili nako kako mi želimo, kao Srbe a ne kao Bosance, kao jedan narod.

    Gledam seriju po drugi put i ne može mi dosaditi mislim da dugo neće niko snimiti nešto ovakvo. Smatram vas pravim patriotima, možete se ponostit na sve ovo što ste uradili.

    Veliki pozdrav iz Gradiške - Republike Srpske!
    selo_gori- 67502 - 09.03.2012 : Micho Chicago - best (0)

    Ljubav prema običnom čoveku


    Ja zaista ne mogu da opišem radost ali i tugu koja me je zahvatila zbog ove serije. Imam 31 godinu, ali sam kao dijete odrastao na selu u vreme onog nesretnog rata i nikada više nisam imao vremena, a ni mogućnosti, da ponovo posetim isto.

    Ova serija me je vratila u neka sretnija vremena, kada smo imali poštovanja prema starijima i znali šta raditi a šta ne raditi. Serija me vratila kod bake i dede. Zaista sam plakao nekoliko puta gledajući ove uspešne Maverike glumce srpske kinematografije i želim da im se od srca i dna duše zahvalim na tome što su nas bar za trenutak vratili u ona vremena u kojima su neki od nas imali čast da odrastu.

    Kada sledeći put odem u Republiku Srpsku sigurno ću otići i do sela Petlovca. :-)

    Dragi naši glumci, sve vas volim i ljubim, a za momka koji nam je ovo još bolje dočarao šaljem jedno veliko poštovanje.

    Sincerer: Micho M Tomich
    selo_gori- 67732 - 13.03.2012 : Sanja Božić Prnjavor - best (0)

    Radašin


    Volim gledati seriju "Selo gori a baba se češlja". Zanima me da li Radašin stvarno živi na selu?

    Sanja,

    Radoš Bajić, u seriji poznat kao Radašin, je rođen u Velikoj Medveđi, opština Trstenik. Upravo na tom lokalitetu je i snimana serija "Selo gori a baba se češlja". Đoda mi je ispričao da je on Radošu Bajiću predavao muzičko vaspitanje.

    Koliko mi je poznato, Radoš Bajić u Velikoj Medveđi ima porodičnu kuću, ali tamo ne živi.

    Ne znam da li mi je to ispričao sam autor ili neko drugi, ali Radoš Bajić je veliki broj epizoda serije "Selo gori a baba se ešlja" napisao u Londonu, gdje je boravio sa sinom, Nedeljkom Bajićem, koji je tamo studirao a u seriji glumi Radašinovog sina Radoslava.

    Inače, Radoš Bajić je mnogo, mnogo, mnogo dobar čovjek. Pravi srpski domaćin! Iako sam na snimanje serije upao isključivo zbog neke znatiželje, primio nas je srdačno, kao da smo mu najdraži prijatelji. Ponudio nas je vinom iz manastira Lazarice u Kruševcu i nekom piletinom.
    selo_gori- 69076 - 04.05.2012 : Boris Valdec Zagreb - best (0)

    O seriji Selo gori...


    Puno bih toga želio reći i napisati, ali ne znam kako se izraziti a da točno prenesem svoje divljenje, osječaje i duševno zadovoljstvo koje sam osjetio gledajuči ovu prekrasnu seriju.

    Rođen sam 1962. godine, kada je ovo bila jedna država ali sam Srbiju prvi puta posjetio tek 2006. godine. I tada sam vidjeo da su ljudi svuda oko mene bili iskreni, topli i ljubazni.

    Prošle godine sam putovao ( motorom ) sa suprugom preko Beograda na Milanovac, Đerdap i opet pokupio sva lijepa iskustva. Gledam ovu seriju na netu i uživam istinski u svakoj emisiji. Moram priznati da sam zavolio te likove koji svojim poštenjem, iskrsnošču i toplinom me zakuju da pogledam i 4 - 5 serija u jednom dahu. To sve je napravljeno tako savršeno da ne može čovjek a da se ne uživi u to mjesto, u to vrijeme i u te ljude.

    Priznajem da mi je ta serija unjela puno više zdravog i dobrog razmišljanja o vašoj zemlji od stotine političara ili ne znam čega. Volio bih vidjeti te predjele, upoznati te ljude i glumce i osjetiti miris Morave u jutarnjoj sumaglici...

    Pozdrav i nek se baba sa Radošom i svima ostalim "češlja " još dugo, dugo...

    Pozdrav iz Zagreba, 04. 05. 2012. godine
    selo_gori- 70252 - 11.06.2012 : Mira Mišljenac Pečuj - best (0)

    Divljenje i uživanje


    Ja sam djevojka 25-e godine iz Mađarske. Kad sam vršnjacima pričala o seriji, rekli su što se mene zanima jedna takva serija.

    Ja sam preko interneta započela gledati emisiju i privlačili su me ljudi, ta ljubaznost, sloga (dobro katkad i nesloga "braća po babine linije" i njihovih prijatelja) i zapravo cijela priča.

    Uživala sam u glednju serije i nadam se da će još nekoliko epizoda snimati jer mi se jako dopalo ono što su stvaratelji htjeli reći.

    Jako su mi se svidjeli likovi Milašina i Zlatane. :) Ovog ljeta ću prvi put boraviti u Srbiji, pa se nadam da ću i ja skupiti lijepe uspomene i sresti ljubazne ljude.

    Pozdrav iz Mađarske!
    selo_gori- 70980 - 24.06.2012 : Natasa Zajimovic Rijeka - best (0)

    Oduševljene serijom


    Gledala sam ovu seriju po prvi put ove 2012. godine i to preko interneta. Moje oduševljenje prema glavnim junacima, prema prirodi i slikama koja prati cijelu seriju, prema glumcima koji su potpunovječili ove likove kao da postoje jednostavno raste svakoga dana sve više i više.

    Rođena sam u Rijeci (Hrvatska) i nikada nisma imala dodira sa selom, živim već 20 godina u München još veći grad, ali ova serija sa prirodnim motivima i ljudima koji su glavni nosioci jednog sela me je oduševilo. Dobila sam volju da posjetim Srbiju i da upoznam ljude koju se bore da na selu prežive onako kako paše ljudskim prilikama, da shvatim bit pomaganja jednih drugima, popričavanja o svakodnevnim događajima pa čak i sitna ogovaranja koja su svakodnevna razonoda čovijeka na selu koji nema veliki krug mogućnosti zabavljanaja.

    Mislim da je bilo više ovakvih serija, događaja koja su možda za vrijeme Jugoslavije bila normalna, druženja među ljudima koji nisu sebični, ljubomorni, ljuti na susjede na rodbinu, familiju bližu ili daljnju, na ljude koji možda imaju veće materijalne mogućnosti, ili fanancijiski bolje stoje, što ne znači da su sretniji od ljudi koji imaju malo ili možda ništa, ne bi došlo do ovoga do čega je došlo, a mislim ne samo na rat koji se je desilo među ljudima koji su živjeli maltene kuća uz kuću, nego mislim općenito na ovaj bolestan način ponašanja među ljudioma, mislim na odstranjivanje jednih od drugih, mislim na nedruženje među ljudima i na naše ponašanje i naš riječnik koji upotrebljavamo da bi povrijedili jedni druge. Mislim na sve ono šta je danas današnjica.

    Zato hvala cijeloj ekipi serije, hvala Radošu Bajiću koji se je kao glumac više puta pokazao velikim, ali i kao čovijeku kojeg nažalost nisam imala priliku upoznati ali sam jako lijepi stvari slušala i čitala o njemu. Hvala još jednom na poukama koje trebamo svi mi koji smo se izobličili uključujući i mene, koje nam govore da se vratimo u stvarnost i shvatimo da je lijepše obradovati druge nego ih rastužiti, da je lijepše nasmijati druge nego ih činiti nesretnima i da je jako ispunjavajuće osijetiti poštovanje prema drugima koji istom mijerom vraćaju tebi samima.

    Hvala od Nataše iz Münchena
    selo_gori- 86587 - 01.09.2013 : Nikolche Lazarevski S.Otoshnica - best (0)

    Selo gori a baba se češlja


    Ja sum oduševen od ova serija koja e osvoila mnogu gledaci nis celiot svet. Do sega site serii sto sum gi gledal ova mi beše najubavata serija u mojot život.

    Im se zablagodaruvam na site glumci što su glumeli u filmot a posebno na Radašin, Milašin i negov sin Dragan. Filmot e preubav so zborovi ne se opisuva sam koga se gleda. Vi posakuvam se najubavo i da ima uste ovakvi filmovi.

    Predivno, preubavo, najspektakularno nešto što sum gledal. Pozdrav do site glumci vo filmot vi posakuvam dolg život i podobro utro.
    selo_gori- 88171 - 15.01.2014 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Serija Ravna gora


    Prošlu nedelju je završeno emitovanje desete serije "Ravna gora", koja je ujedno i kraj prvog dijela trilogije koja slika Drugi svjetski rat u nešto drugačijem svjetlu od onoga iz vremena komunizma.

    Vrijednost ove serije je upravo u tome što je bazirana na istorijskim činjenicama, a srpski četnički pokret prikazuje kao antifašistički, jer je on ustvari takav i bio.

    U seriji se govori i o Aleksandru Mišiću, jednom od sinova Vojvode Mišića. On se prikazuje kao jedan od značajnih faktora u osnivanju Ravnogorskog pokreta.

    Već sam ranije pisao na ovoj stranici da je Aleksandar Mišić u toku rata zarobljen od strane Nijemaca i strijeljan. Pretpostavljam da će Radoš Bajić ovaj događaj obraditi u naredna dva ciklusa.

    U jednom od mojih ranijih tekstova sam pomenuo i tužnu sudbinu preostala dva sina Vojvode Živojina Mišića: onaj srednji, Radovan, je početkom Drugog svjetskog rata odveden kao zarobljenik u Njemačku, odakle se nikada nije vratio. Vojvodin najmlađi sin, Vojislav, je preživio Drugi svjetski rat boreći se u partizanima, ali je 1948. godine završio na Golom otoku.

    Kompletnu seriju možete pogledati i na Youtube. Mislim da je ona jedno veliko osvježenje za srpsku kinematografiju, i značajan doprinos istini. Svaka čast Radoše!

    selo_gori- 102803 - 24.10.2018 : Olga Markovic Đorđević Beograd,TarponSpring - best (0)

    Odusevljena sam serijom Selo gori a baba se češlja


    Želim da izrazim svoje veliko poštovanje za Radoša Bajića i njegovu ekipu u seriji. Serija me vraća u detinjstvo, kada sam leta provodila u selu Konatice, gde su mi živeli baba po ocu i stričevi. Srpska velika duša, dobrota i stidljivost u očima i rečima, toliko su me dirnula u srce i dušu, i da sam mlađa pošla bih tamo i kupila kuću da živim među njima.

    Hvala Radošu Bajiću, nema tih reči kojima bih opisala kakvu radost doživljavam sa svakom epizodom. Možda se i ja uputim u taj deo Srbije a možda i to bude organizovano za sve one zaljubljenike serije, kao što sam ja, jer sam sigurna da ih ima veoma mnogo!

    Idi na stranu - |1|2|