fix
Logo
fix
Nalazite se na Politika-SARAJEVO
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

sarajevo- 98453 - 24.12.2016 : NOMAD Srbija - best (2)

Lazovićev spomenik Holbruku


U Sarajevu hoće da podignu spomenik Ričardu Holbruku, čoveku koji je zaustavio rat u Bosni '95, a koji je, inače, njegova zemlja '92. i potpalila

Piše: Miroslav Janković, novinar

U SARAJEVU hoće da podignu spomenik Ričardu Holbruku, čoveku koji je zaustavio rat u Bosni '95, a koji je, inače, njegova zemlja '92. i potpalila.

Ideju za to "podigao" je Srbin Miro Lazović, potpredsednik predsedavajućeg Gradskog veća Sarajeva. A kad tako nešto Srbin "pri vlasti" predloži, muslimansko političko Sarajevo samo sebe potapše po ramenu, što znalački bira one koji mu tako vešto pogađaju misli i želje.

A Lazović to odavno trenira. Još od (pred)ratnih dana, taj brižljivo (od)negovani Alijin Srbin samo je jednom zakazao: nije se setio da predloži da se spomenik Klintonu pre podigne u Sarajevu nego u Prištini. Ovako će se Sarajlije morati zadovoljiti bistom Klintonovog ministra.

Miro Lazović pripada onoj grlatoj gomili sarajevskih političkih narikača, koja smatra i često to javno ističe, da je Dejtonski sporazum samo zaustavio rat u Bosni ali i navukao ludačku košulju na tu istu Bosnu. I da slova, propisi i odredbe tog papira ne znače ništa - nego je njegov duh stariji od paragrafa, pa je njegovo slobodno tumačenje dozvoljeno i neograničeno. Kao, recimo, analiza neke lirske pesme. I da treba pisati "Dejton 2" tj. menjati Ustav BiH.

Dakle, spomenik se diže tvorcu "Dejtona", a maljem se zamahuje na njegovo delo. Na koje je i Miro Lazović, kao član muslimanske delegacije u Dejtonu '95. stavio i svoj potpis.

Kako može valjati autor, a ne valjati njegovo delo, to ovaj servilni Srbin baca s onu stranu smisla. Takvo logičko-političko šibicarenje je moguće samo ovde i danas u Bosni, zemlji sastavljenoj od dejtonskih papirnatih krpa i zakrpa, istih takvih ljudi, nepravdi i bede, one moralne najviše.

U Sarajevu je ubijeno više od 6. 000 Srba, zatvarano, mučeno i silovano u oko 130 logora, potom bacano u jamu Kazani i ko zna gde sve još... I u svom tom moru srpskog stradanja nikakav spomenik, ni visine trotoara ni širine stepenika, nije u Sarajevu podignut.

Kako Lazoviću ne pade na pamet da "digne" ideju o podizanju obeležja svojim stradalnim Srbima? Uzalud su razna srpska udruženja tražila da se obeleže Kazani, Alipašino polje, Dariva, Dobrovoljačka, kasarna "Viktor Bubanj"...

Ne, federalno muslimansko Sarajevo je pre dve godine samo promrljalo da, eto, ne bi imalo ništa protiv da se neki beleg stavi na Kazane. Znate li zašto im ne smetaju Kazani: zato što je to jedna rupčaga iznad Sarajeva do koje vodi samo kozja staza.

Tu bi malo ko dolazio, a i ko bi došao, na tabli bi čitao da su tu stradali "građani Sarajeva", jer navodno u Kazane su bacani i Hrvati: tako bi taj, već pripremljeni epitaf, progutao pola muslimanske krivice za te zločine.

Srpska sarajevska tragedija zaslužuje spomenik usred grada ili ga ne treba nigde drugo ni podizati. Jače će odzvanjati i opominjati njegovo nepostojanje, nego njegovo prisustvo u kakvom čaršijskom budžaku.

Centar Sarajeva su izgradili bogati Srbi trgovci za vreme Austrougarske: Jevtanovići, Despići, Stajići, Besarovići, Jelići, Zimonjići, Radakovići. Srbi su Sarajevu crtali lice modernog grada. Oni su od kasabe pravili grad i podigli prve hotele u Sarajevu: "Evropu" i "Central".

A njihovi potomci i neki drugi Srbi su ostavili svoje živote u tom Sarajevu: oni su dakle prineli najveću moguću žrtvu.

Papa Vojtila ima spomenik u Sarajevu, a predlagano je da se podigne i okupatoru Francu Ferdinandu. Hrvati su digli krst nad Mostarom, a Srbi su pokušali na Trebeviću, pa su ga čaršijski pažderani polomili za nekolike noći.

Srpska sarajevska tragedija zaslužuje spomenik usred grada ili ga ne treba nigde drugo ni podizati. Jače će odzvanjati i opominjati njegovo nepostojanje, nego njegovo prisustvo u kakvom čaršijskom budžaku.

Centar Sarajeva su izgradili bogati Srbi trgovci za vreme Austrougarske: Jevtanovići, Despići, Stajići, Besarovići, Jelići, Zimonjići, Radakovići. Srbi su Sarajevu crtali lice modernog grada. Oni su od kasabe pravili grad i podigli prve hotele u Sarajevu: "Evropu" i "Central".

A njihovi potomci i neki drugi Srbi su ostavili svoje živote u tom Sarajevu: oni su dakle prineli najveću moguću žrtvu.

Papa Vojtila ima spomenik u Sarajevu, a predlagano je da se podigne i okupatoru Francu Ferdinandu. Hrvati su digli krst nad Mostarom, a Srbi su pokušali na Trebeviću, pa su ga čaršijski pažderani polomili za nekolike noći.

Pitanje je veliko, bi li najveći čovek novije Bosne, Ivo Andrić, danas, a nakon svega, napisao, kao što jeste 1975, onaj znameniti esej o Sarajevu, a posebno onu ključnu rečenicu o njemu: "Odakle god pogledaš na Sarajevo, to je grad".

Ili je (opet) kasaba, dodali bi mi: duhom - naročito, danas - pogotovo.
sarajevo- 95627 - 28.03.2016 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

Miroslav Lazanski: Šta ce Aleksandar Vučić sa ruskim raketama?


sarajevo- 92486 - 26.02.2015 : Stari - best (0)

O ratu



sarajevo- 90589 - 27.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Sarajevo nekad i sad: Fantomske ulice


Fantomske ulice

Objavljeno: 26. 06. 2014

Prije trinaest godina, na EU samitu u Solunu, zemljama Zapadnog Balkana je prvi put oficijelno obećana evropska perspektiva. Bilo je u to vrijeme spekulacija da će 28. juna 2014. u EU ući Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija te Srbija i Crna Gora (u to vrijeme još u zajedničkoj državi) te da će tako stota godišnjica događaja koji je bio povod za Veliki rat postati simbol Velikog mira. To se, znamo, nije desilo.

U subotu pada stota godišnjica Sarajevskog atentata, događaja koji je bio povod za Prvi svjetski rat i događaja koji je, na neki način, Sarajevo prvi put velikim slovima upisao na mapu svijeta. Prije trinaest godina, na EU samitu u Solunu, zemljama Zapadnog Balkana je prvi put oficijelno obećana evropska perspektiva. Bilo je u to vrijeme spekulacija da će 28. juna 2014. u EU ući Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija te Srbija i Crna Gora (u to vrijeme još u zajedničkoj državi) te da će tako stota godišnjica događaja koji je bio povod za Veliki rat postati simbol Velikog mira. To se, znamo, nije desilo. Od navedenih zemalja u EU je ušla samo Hrvatska, a entuzijazam za proširenje u Uniji je generalno nikad manji. U pomenutim spekulacijama se, međutim, kao mjesto na kojem bi svečano bilo proglašeno "kompletiranje" Evropske unije, naravno, pominjalo Sarajevo. Još otad, dakle, postoji ideja da će obilježavanje stote godišnjice Sarajevskog atentata u Sarajevu biti globalno relevantno.

Ispostavilo se da su velika očekivanja omanula. Još prošle godine se govorkalo da u Sarajevo 28. juna 2014. godine garantovano dolaze njemačka kancelarka i predsjednik Francuske, a pokazalo se, eto, da neće biti ni poštenog regionalnog samita. Desiće se koncert, desiće se još neke kulturne aktivnosti, desila se konferencija historičara i to bi uglavnom bilo sve. Nema, međutim, mjesta razočarenju; možda to zapravo i nije loše. Uz sve svoje svjetske valere, priča o Mladoj Bosni, iz perspektive BiH i susjednih joj zemalja, više ima veze sa odnosom prema Jugoslaviji nego sa odnosom prema Prvom svjetskom ratu. Riječ je o odnosu spram jugoslovenske ideje, što se vidi i iz činjenice da nije Kraljevina Jugoslavija, nego zapravo SFRJ snažno i nedvosmisleno uvrstila mladobosance među svoje "očeve osnivače". Vidjelo se to u školskim programima, kao i u imenima ulica. Raspadom Jugoslavije, međutim, u Sarajevu su ulicama i mostovima što su nosila imena po Mladoj Bosni i mladobosancima promijenjena imena. Zanimljivo je vidjeti kako.

Ulica Mlade Bosne postala je Ulica bosanskih gazija. Gazija je borac za islam, a sama riječ dolazi od arapskog izraza sa značenjem "naoružani napad s namjerom osvajanja". Ulica Danila Ilića postala je (ponovo) Oprkanj. (Ovako piše Andrić u zapisu U Ulici Danila Ilića: "Tamo gde prestaju baščaršijski dućani i kazandžijske radionice i gde počinje gusto srpsko naselje sa starinskim kućercima, ima jedna ulica, zabačena i krivudava, koja se nekad zvala Oprkanj-sokak, a danas nosi ime Danila Ilića"). Na sličan način, vraćanjem imena iz vremena od prije Prvog svjetskog rata, još su nekim mladobosanskim ulicama promijenjena imena. Nedeljka Čabrinovića zove se Na varoši, Vladimira Gaćinovića nosi ime Veliki Alifakovac, a Trifka Grabeža - Patke. (Iz dominantne perspektive današnjeg Sarajeva, Trifko Grabež je idealni negativac. Rođen na...

...Palama, na Vidovdan, s prezimenom kojeg je u tendencioznom registru lako čitati kao svojevrstan nomen est omen, svoj devetnaesti rođendan provodi s pištoljem i bombom preko puta Vijećnice spreman da ubije nadvojvodu i ženu mu. Iz iste te perspektive, međutim, nevjerovatno zvuči autentična Grabežova rečenica sa suđenja zabilježena u zvaničnom zapisniku: "Mene nije rukovodila Srbija, nego jedino Bosna"), Isti princip je primijenjen i na mostove, pa je Žerajićev ponovo Careva ćuprija, Principov - Latinska. Ulica Borivoja Jevtića postala je Pavla Lukača. Ulica Ive Kranjčevića postala je - Džamijska. (Kemal Kurspahić je u jednom tekstu ovu promjenu nazvao nadasve maštovitom. Inače, Ivu Kranjčevića je tokom suđenja na čijem je kraju osuđen na deset godina teške tamnice proaustrijska štampa uporno nazivala Milanom Kranjčevićem, želeći sugerisati kako nije Hrvat i katolik jer im je u interesu bilo da se i atentat i Mlada Bosna predstave kao isključivo "srpska posla", što bi stotinjak godina kasnije rekao Jelko Kacin. Iz istog razloga su često izostavljali imena Muhameda Mehmedbašića i Đulage Bukovca)

I da, na kraju, jednoj je mladobosanskoj ulici promijenjeno ime, ali je ipak, na neki način, (p)ostala - mladobosanska. Ulica Mustafe Golubića sada je Ulica Tina Ujevića. Tin je u Nikšiću prije osamdesetak godina napisao pjesmu "Ulica fantoma". U njoj stoji:

"Ulicom, pored ljudi, lutaju brojni fantomi:
jedni idu iz grada, drugi listom iz groba.
I tako, pored novog, traje i staro doba.
Tek što svih tih sablasti ne vide naši trahomi.

Ulicom, osim ljudi, miču se brojne sjene.
(Strepim da nisam obmanut; taj put, za sama mene. )
I tako u mraku grada vladaju uspomene,
i tako na suncu jave strahuju tačne zjene.

Samo se čudim kako usudno sliče
živi na mrtve, a mrtvi opet na žive.
I kad se život dosadno i jednolično miče
pitam se koji od njih krvavo, ljudski žive".

Dok se ideologije mijenjaju, dok se table sa imenima ulica presvlače, dok se školski programi dnevnopolitički ažuriraju, ostaje jedino poezija kao paradigma pamćenja jezika. Ostaje, dakle, fantom poezije. Fantom poezije kao fantom slobode.

Tekst preuzet iz "Oslobođenja"
sarajevo- 89975 - 01.05.2014 : Alija Haseta Sarajevo - best (0)

Inspektor Srna: rušenje osnovnih građanskih prava od strane državnih službenika


Ja, Haseta Alija, 6o godina, pristupio sam opštini Stari Grad, Sarajevo 28. 4. 2014. g. te se uredno prijavio na portirnici i pristupio u kancelariju gdje sjede inspektori pomenute opštine a obratio se inspektoru Srna koji vodi moj slučaj te ga zamolio da me primi kao građanina, te po tom povede zapisnik jer bi želo da ispravim krive navode iz njegovog pisma upučenog meni 24. 4. 2014. godine.

Pomenuti inspektor je odmah drsko reagovao na moje zahtjeve te me nedolično pokušavao prekinuti u svakoj mojoj riječi a da predmet nije ni izvadio iz ladice, te da bi ustao iza svog stola otvorio vrata kancelarije opštine Stari Grad i rekao mi: "Izlazi van!" Potom je pokušao da me izbaci iz službene prostorije, a ja nisam htjeo napustiti istu jer sam mu rekao da on ne zna šta radi pred pet svojih kolega i da sam ja ipak mnogo stari od njega, te da se tako ne može ponašati. Na upit njegove kolegice šta da radim u ovakvim situacijama ona me uputila na šefa, gdje sam ga izvjestio i izašao.

Uputio sam pisanu prijavu protiv inspektora SRNE TE predao na protokol 28. 4. 2014. g a obavijestio načelnika opštine, savjetnika opš. načelnika, predsjednika vijećnika opštine. Ovo je skandal kako se ljudi siledžijski ponašaju prema starcu koji svoja prava traži od 2006 do 2014. godine. Sve je dokumentovano i sve šef inspekcije zna, nema ništa da se priča napamet i svi dokumenti u opštini, te je ovo očito kršenje Zakona o uposlenicima Državne uprave Federacije, kantona i opština čl. 55-6o.

Ja se sada nadam da će ovaj moj predmet uraditi 2020 jer sam ih raskrinkao kako rade i kako se ponašaju. Molim da ovo objavite a ja sam uvijek dostupan i svako vrijeme. Hasta Alija tel. 061150341.
sarajevo- 89657 - 10.04.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Sportska ili politička sramota multietničkog grada Sarajeva


Dok po Srbiji antisrpski propagatori slobodno nastupaju i pune tribine sa svojim nastupima, u "multietničkom Sarajevu" se ne smiju ni pomisliti da se može slobodno živjeti ako ste ne daj Bože u toku rata bilo šta radili, osim, borbe protiv Srbočtnika ili srpskog naroda!

Sportska bruka!

FK Sarajevo odustalo od saradnje s Ljupkom Petrovićem!

10. 04. 2014
Izvor: 24sata

FK Sarajevo odustalo od saradnje s Ljupkom Petrovićem!

Fudbalski klub Sarajevo odustao je od angažmana Ljupka Petrovića za šefa stručnog štaba bordo tima, rečeno je na press konferenciji FK Sarajevo.

Podsjećamo, danas je redakcija Klix-a došla je do fotografije Petrovića sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, zloglasnim zapovjednikom "Srpske dobrovoljačke garde", odnosno "Arkanovih tigrova", jedinica kojim je koordinirala Državna bezbjednost Srbije, poznatom po masakru u Bijeljini aprila 1992. godine, ali i drugim zlodjelima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Na fotografiji se vidi kako Ražnatović pokazuje Petroviću kako se rukuje oružjem. Nije poznato gdje je fotografija snimljena, ali pouzdano se može reći da je nastala u ratnim godinama, te da je očito kako su Petrović i Ražnatović bili bliski.

"Namjeravali smo da angažujemo trenera, koji je veliko fudbalsko ime, koji je u karijeri osvojio mnogo trofeja i smatrali smo da je upravo on pravo rješenje za naš klub", rekao je predsjednik FK Sarajevo Edis Kusturica na današnjoj konferenciji za novinare.

Razočarenje nije krio ni čovjek koji je Crvenu zvezdu odveo na krov Evrope 1991. godine.

"Želio sam raditi u pravom klubu, a moj dolazak nije bio isključivo materijalne prirode. Rođen sam u BiH, ali u ovakvim okolnostima ipak ne mogu raditi", rekao je Petrović.

Istakao je da se zbog fotografije, na kojoj je s Arkanom, ne bi sigurno osjećao u glavnom gradu BiH. Interesantno da je radio kao trener u Hrvatskoj, te da nije imao nikakvih problema, ali po dolasku u Sarajevo iskrsli su već prvi i zato je odustao od angažmana.

"Savjest mi je čista, Arkan je tada bio itekako jak. Nisam imao ništa s ratom u Bosni", poručio je Petrović.

Sportski direktor Bordo kluba Abdulah Ibraković otkrio je da će ekipu u sutrašnjoj utakmici protiv Zvijezde voditi Dženan Uščuplić, dosadašnji pomoćnik bivšeg trenera Roberta Jarnija, prenosi Sport.
"Uščuplić će voditi ekipu, a mi ćemo pokušati naći pravo rješenje za šefa stručnog štaba. Svjesni smo da ima itekako mnogo podmetanja i borit ćemo do kraja da stvorimo super jako Sarajevo. Dovoljno smo snažni za to", kazao je Ibraković.

Prava istina ovog slučaja što potvrđuje i uprava FK Sarajeva je sledeča:

FK Sarajevo: Fotografija Petrovića sa Arkanom montaža, sramotna kampanja!

Fudbalski klub Sarajevo saopštio je da je na osnovu veštačenja utvrđeno da je sporna fotografija trenera Ljupka Petrovića sa Željkom Ražnatovićem Arkanom fotomontaža. "Poštovani navijači i simpatizeri FK Sarajevo, ovim putem vas želimo informisati da na osnovu preliminarnog mišljenja sudskog veštaka gospodina Edina Kundalića možemo tvrditi da je objavljena sporna fotografija gospodina Petrovića fotomontaža", preneli su mediji u BiH saopštenje kluba.

"Poštovani navijači i simpatizeri FK Sarajevo, ovim putem vas želimo informisati da na osnovu preliminarnog mišljenja sudskog veštaka gospodina Edina Kundalića možemo tvrditi da je objavljena sporna fotografija gospodina Petrovića fotomontaža", preneli su mediji u BiH saopštenje kluba.

"Fotografija nema u pozadini fajla pozadinske podatke (metadata i EXIF) koji govore o načinu nastanka iste. Fotografija sadrži artefakte (greške u kompjuterskoj slici) koji upućuju na verovatnoću da se radi o digitalnoj montaži. Konačni nalaz biće dostavljen rukovodstvu FK Sarajevo do 15. aprila ", rekao je Edin Kundalić.

Zahvaljujući pritisku koji je vršen, Sarajevo je odustalo od saradnje sa Ljupkom Petrovićem, što je obelodanjeno na konferenciji za štampu.

  • "Ukoliko se nalazom i mišljenjem ovlašćenog sudskog veštaka potvrdi da se radi o digitalnoj montaži fotografije, FK Sarajevo će podneti odgovarajuće prijave prema nadležnim organima, zahteve za naknadu štete, a svim medijima koji su bez provere objavili predmetnu fotografiju i učestvovali u ovoj sramotnoj kampanji protiv FK Sarajevo i Sarajeva kao grada, otkazati saradnju", zaključuje se u saopštenju.

    Blic

    No, bilo kako bilo, jasno je da zajednički život svih naroda u BiH je moguć, samo ako se povinuješ bošnjačkim pravilima igre!
  • sarajevo- 88859 - 22.02.2014 : Stari Blizo - best (3)

    Sarajevo, grad 'gladnih'


    Neki dan pročitao sam u Avazu, kako su tri čovjeka svojim kriminalnim radnjama iz poslijeratnog Pretis-a, "prodavajući" granate koje nikad nisu isporučene navodnom kupcu, "zapalili" 15 miliona dolara.

    Samo nekoliko dana kasnije, bio sam svjedok, doduše to sam gledao na TV i slušao svojim ušima, jednu "gladnu" (samo ne znam čega), a i to se da naslutiti "građanku" Mostara, učesnicu tamošnjih demostracija "gladnih".

    Prekjuče gledam fotografiju u jednim od sarajevskih elektronskih novina, na kojoj su u prvom planu tri čovjeka koji nose transparente u svojim rukama. Na jednom od tih transparenata čitam jedan tekst koji doslovice piše:

  • "Dodik, ne plaši se zastave sa ljiljanima. Nas nije strah vaših kokardi"

    Juče sam pročitao ali i vidio jedan snimak sukoba dvije stranke "došla."

    Danas pročitah da je zbog demostracija u Sarajevu, okrivljen direktor SIP-e Goran Zubac.

    Čudno mi je i to kako nije okriviljena "Mara iz Drvara" jer ni ona nije intervenisala.

    Nedavno sam pisao o "došlama." Sada neću o tome, iako će se naći u ovom tekstu.

    E sada, normalno samo po sebi postavljaju se i pitanja, pa i odgovori na sve ovo iznešeno:

    Pa evo nešto o svemu pomalo:

    Koliko sam mogao saznati, radnici u sadašnjem Pretis-u nisu dobili platu za osam, a možda i za više mjeseci. Ali oni nisu u politici. Oni su bili pristalice određene politike kada im je bio potreban posao, ali su zato ostali poderanih gaća od svojih vođa koji su ih oderali do gole kože.

    Jedan od gore pomenute trojice osumnjičenih, zamislite, zazidao je poslije rata u jednu kuću ili u sličnom objektu, oko 30 hiljada granata. Da li je to bilo u Goraždu ili Konjicu, to ne znam, ali znam da su ga otkrili UMPROFOR-ci. Taj isti bio je direktor Pretis-a poslije rata.

    Kad jedna "građanka" dođe na proteste "onih gladnih" sa utuljenom u njenu glavu rečenicom:

  • "Ja hoću jednog predsjednika i jednu državu."
    ...onda i budale mogu zaključiti koje su to igre muslimana. Koje su to naivnosti, da na protestima gladnih traži predsjednika i državu. Žena koja je to izrekla vjerovatno i sama ne zna zbog čega ovi na ulici protestuju, jer je ona dobila zadatak da, ako je neko priupita od novinara, da kaže ovu već navedenu rečenicu, koju je naučila napmet.

    Trasparent koji nose tri čovjeka na ulicama Sarajeva, govori i o totalnom nepoznavanju mnogo čega. Evo samo malo o drugom djelu rečenice sa transparenta:

  • "Nas nije strah vaših kokardi."

    Mnogi koji su podrugivanjem iznose i izgovaraju riječi Kokarda, ni sami ne znaju šta ta riječ znači. Ja nisam ni dovoljno pismen ni naučan da pričam istoriju jednog obilježja i da dajem objašnjenja u vezi Kokarde, kad to sve ima opisano na određenom mjestu. Ali, pitam se ja:

  • "Što će Dodikovo ime na transparentu u Sarajevu, kad Dodik ne živi u tom gradu?"
  • "Šta to Dodik ima sa ljiljanima?"
  • "Šta to Dodik ima veze sa Kokardama?"
  • Kakve veze ima Dodik sa ulicama i "gladnima" u Sarajevu i Federaciji?
  • Kakve veze ima Dodik sa vilama u centru grada, čiji tornjevi vire iz crnog smoga i gledaju u čisto vedro nebo i dolje u "crni smog" ispod koga su ti što su "gladni" i što nose trasparente?
  • Kakve veze ima Dodik sa novonastalim naseljima Poljina i Mrkovića iznad Pionirske doline?
  • Kakve veze ima Dodik sa mnogim gigantima koji su bili u Sarajevu i nestali?
  • Kakve veze Dodik ima sa poslijeratnim Pretis-om, iz koga su par njih uzeli 15 miliona dolara?

    E, pa vi u Federaciji glasajte i dalje za vaše izabranike koji vam pumpaju mržnjom protiv Srba, pa ćete ostati i bez gaća. Ali vi ćete jesti "zlatnom kašikom". A Dodika ostavite nama, mi ćemo naše probleme rješavati sa njim!

    Koliko su ljudi u Sarajevu i čitavoj federaciji stvarno u zabludi vidi se i po tome kako ih vodaju na uzici kao (neću da napišem ovu riječ) njihovi političari uz pomoć "dobrih dobrotvora" pomagača. Ovo dokazuje da sadašnje Sarajlije nisu sposobni da samostalno odlučuju i žive. Njihove vođe čine sve kako bi svoj prljavi veš bacili na Republiku Srpsku. Umjesto da Sarajlije prvo očiste smeće u svojoj avliji, oni se deru na sav glas i pozivaju one koji su ih uveli i zavili u crno. One koji su im obećavali da će jesti "zlatnom kašikom" da im dođu u pomoć. Da oni dođu da kobajagi oni pomognu, a nanijeli su im zla isto toliko koliko i nama Srbima. To samo po sebi govori koliko su sadašnji "građani" Sarajeva utučeni u glavu.

    Skoro je bila neka svečanost u jednoj instituciji BiH, tačnije u SIP-a, gdje su dijeljena priznanja pojedincima za njihove zasluge. Među tim priznatim, bio je i sadašnji direktor Goran Zubac. I molim vas pazite sada: okrivljuju Gorana za ono što se desilo u centru Sarajeva, a ministar za bezbjednost javno iznosi u svojim novinama: "Ja neću da udaram svoj narod!"

    Ministar koji je Goranu Zubcu uručio priznanje. E, pa vidite šta se sve to događa.

    I zamislite koje su to sve igre, ove u Sarajevu i one u Mostaru pa i šire.

    Juče sam zbog osobe koja ima svoj rod u Muzičkoj školi na Ilidži, pronašao najsvježiji video snimak sukoba između dvojice "došla" u Muzičkoj školi, jednoj javnoj ustanovi na Ilidži. Već par godina vodi se žestoka borba između dvojice "došla." Muzička škola bila je pod upravom jednog, a sad su zauzele druge "došle" koje su smjenile prvog svog "došlu" direktora koji je uzeo ključeve od nekih prostorija i ne da nikome. Zaprijetio da će zapaliti školu zbog toga što su ga smijenili.

    Čudo jedno da i zbog toga nisu optužili Dodika.

    Iskreno govorim, ja ne želim nikoga da vrijeđam, ali koliko me sjećanje služi, čini mi se da sam već pročitao na ovom forumu jedan malo oštriji odgovor od srpske strane na jedno provokativno pitanje koje je došlo od jednog učesnika iz Federacije. Ali činjenice govore da su muslimani stvarno u ovom konkretnom slučaju nedozreli.

    Kolika je međusobna borba vođa tih "gladnih na ulicama" Sarajeva i ostalih gradova u Federaciji, koji su se obogatili na račun ovih što urliču ulicama i nose transparente, vidi se iz njihovih svakodnevnih nastupa u javnosti, ali "novi građani" Sarajeva idu za njima kao ovce.

    Zamislite samo to, da je jedan visoki predstavnik u BiH, kupio na Jablaničkom jezeru vikendicu za 150 hiljada KM, a da je tu istu vikendicu prodao "došli" čiji tornjevi vire iz sarajevskog smoga, za duplu cijenu, 150 hiljada evra.

    Neki dan nađoh u jednim raškim novinama, da je jedan od "došla" bio čvrsto vezan sa vođom jedne kriminalne grupe. To su muslimanske novine.

    Pitam svakog pojedinca u Federaciji, da li bi mi, bez obzira ko sam, dozvolio da ja dođem u njegovu kuću ili stan, pa da ja uređujem kako će on živjeti u sopstvenoj kući. Da mu ja naredim i kažem, da on živi onako kako ja hoću da on živi?

    Ovo su pravi dokazi koliko su ljudi u Federaciji, a posebno u Sarajevu utučeni. Kako i ne bi bili kad se u Sarajevo sjatilo s brda i dolova, od koza i ovaca. Ranije školovani ljudi otišli su iz te sredine, ne želeći da tamo budu niko i ništa. Jer nisu htjeli da pod šapom nepismenih igraju igre u Sarajevu i Mostaru, u Federaciji.

    Opet ponavljam: "Srbi, pamet u glavu!"
  • sarajevo- 88091 - 11.01.2014 : Star Blizo - best (2)

    Niko kao ja!


    Ovo je naslov jednog teksta koga sam našao na portalu Radio Sarajevo. To je priča o ljudima i institucijama "evropskog Sarajeva". Vrlo interesantno. Pročitajte i vi!

    Piše: Emir Kusturica
    11. januar 2014. godine

    Most koji je vezivao obalu NIKO sa obalom NEKO za mene je bio Venecijanski festival. Ja sam hodajući svečanom salom "Volpe" hitao ka Zlatnom lavu i prešao taj most. Iako je tada novinar "Tajma" napisao "Ove godine je u Veneciji pobjedio NIKO, koji dolazi NIODAKLE"

    Jedan blizak čovjek, koji je u Sarajevu pokušao da izvadi moj rodni list kako bi mi napravio boravak u Višegradu legalnim, već na kapiji me u povjerenju pita:

  • Da li znate da su vas u sarajevskoj opštini Centar izbrisali sa spiska građana Bosne i Hercegovine?!

  • Kako sad to? - pomislih.

  • Je l' to znači da me tamo nema ni živog ni mrtvog?

  • Baš tako!

    Često mislim na pisca Čarlsa Bukovskog. On je mnogo pio i mnogo pisao, ali je uvijek znao da pogodi temu. Ja malo pijem i ne pišem mnogo. I, što je gore, svašta radim. Nije baš da svaštarim, ali pretjerujem, pa, valjda, zbog toga moje misli lete prema nekome ko je gajio aristokratski odnos prema životu i izbjegavao da radi.

    Situacije u pričama Bukovskog postavljene su tako da ih čovjek čita kao da gleda kako sječivo noža presjeca jabuku napola. Najmiliji mi je onaj lik pijanca koji nema dolar u džepu, ali odbija da radi poslove koje mu nude prijatelji. Ne želi da čini besmislene stvari. żLadno odbija ponudu jednog zanatlije koji mu nudi deset dolara da drži merdevine dok ovaj popravlja oluke u nekom američkom gradiću. Kakve to veze ima sa mnom? Ima, jer prezirem savremene intelektualce, ali zato volim aristokratske pojave. U životu i još više u literaturi. Moji heroji su umjetnici koji znaju kako od običnih stvari mogu da naprave velika umjetnička djela. Kako se i ja bavim istim poslom i zbog toga što mi to ne polazi uvijek za rukom, radujem se kada to neko majstorski izvede. Bukovski se pravilno odnosi prema banalnostima.

    Kada on piše o tome kako bi želio da popije pivo a nema para, on se prvo sjeti etikete koja rosi u u frižideru. Zna kako da izrazi svoju ljubav prema alkoholu. Zato poslije ne troši riječi o tome kako pije. Uz to umije da postavi ozbiljna pitanja.

    Jednom se pitao: "Zašto SVAKO mora da bude NEKO?!"

    Tu je pogodio u "sridu" moga problema.

    Kao da je, ko sinjski konjanik, kopljem u trku pokupio alku sa žice. Ja sam se čitavog života trudio da postanem NEKO i kada je drugima bilo jasno da to jeste tako, već tada sam povjerovao da to i nije najvažnija stvar. Tu je najvažnija životna iskra ljubavi prema orošenoj etiketi. Koja samo što nije spala sa piva. Tako se rječnikom Bukovskog izgovara I love you. Dakle, NEKO se postaje kada znaš da sanjaš o tome kako rosi etiketa na željenom pivu! Siguran sam u to.

    Najbolja potvrda je sam Bukovski. Kada nešto voliš onda te nije briga kako će stvar završiti i biti plaćena. Naći će se već NEKO da pokrije troškove. Sve ostalo oko ispijanja piva je dosada. I ja sam to znao, samo što stvar nije u tehnici savladavanja životnih teškoća. Dođu bure, oluje a ti si nasred mora i onda poželiš da se vratiš na kopno i da budeš NIKO.

    I ja sam bio jedan od onih koji su činili sve da postanu NEKO. Kada se to desilo, poslije svega, nerjetko sam želio da budem NIKO. Prevelika cijena se plaća kada drugi misle pa i ti povjeruješ da si NEKO. Šteta što mi Bukovski ranije nije dopao šaka. Čak mi se dešavalo da poslije životnih drama žalim što nisam NIKO. Kao da mi je izmicalo iz ruku ono što prethodi zadovoljstvu kada nešto postižeš. Kao da nisam više mogao da prije nego što mi se pije pivo sanjam njegovu orošenu etiketu. Most koji je vezivao obalu NIKO sa obalom NEKO za mene je bio Venecijanski festival. Ja sam hodajući svečanom salom Volpe hitao ka Zlatnom lavu i prešao taj most. Nije bilo sumnje. Tada je u mojoj blizini bio jedan trezveni Amerikanac, novinar magazina "Tajm". On je na kraju napisao tekst, sumirao Venecijanski festival 1981. i u to uključio pobjedu filma "Dolly Bell".

    U svom izvještaju je napisao: "Ove godine je u Veneciji pobjedio NIKO, koji dolazi NIODAKLE...!"

    Ako je to napisao novinar magazina "Tajm", onda u to nije trebalo sumnjati. To je davno odlučeno. Samo što je sudbina drukčije vodila priču o putu između NIKO I NEKO.

    Kada postaneš NEKO nema natrag, brale. Poželiš da nikada ništa nisi napravio, skvrčiš se na krevetu i samo ti još treba kažiprst u ustima da pobjegneš u majčinu utrobu. Da ti NIKO bude odbrana od nevolja u koje te uvaljuje NEKO.

    Putujući tako drumom sa Mećavnika i ophrvan mislima o Bukovskom, stignem u Andrićgrad.

    Jedan blizak čovjek, koji je u Sarajevu pokušao da izvadi moj rodni list kako bi mi napravio boravak u Višegradu legalnim, već na kapiji me u povjerenju pita:

  • Da li znate da su vas u sarajevskoj opštini Centar izbrisali sa spiska građana Bosne i Hercegovine?!

  • Kako sad to? - pomislih.

  • Je l' to znači da me tamo nema ni živog ni mrtvog?

  • Baš tako!

  • To je nečuveno!

  • To ti je tako! Evo ti potvrda - reče čovjek i pokaza papir na kojem je sve o tome kako ja tamo ne postojim.

    Čovjek izgubi građanska prava kada nekog ubije ili kada je osuđen na smrt. Onda ga sahrane izvan groblja, ne zna mu se trag, to znam iz filmova koje sam volio!

  • Ne može to tako!

  • Mogu oni sve! - kaže mi čovjek.

  • To ni fašisti nisu radili!

    Čovjek se unezgodio, plemenitog roda, pa izgleda kao da mu je žao što mi u stvari reče kako sam tamo gdje sam rođen sada NIKO. I da mi je džaba što sam onomad u Veneciji prešao onaj most!

  • Sve bi bilo drukčije da sam ranije pročitao Bukovskog i da sam ostao NIKO!

  • Kako?

  • Baš tako...

  • Ti najbolje znaš ko si, a znaju i oni!

  • Šta ti misliš?

  • Ja sam NIKO pa ne mogu da sudim o drugim ljudima! - reče mi ovaj čovjek i ode kući.

    Nekoliko nedjelja poslije susreta sa dokumentom po kojem ja ne postojim u papirima grada u kojem sam rođen i gdje sam živio trećinu života, na moju mejl adresu stigao je poziv tešanjske kompanije "Planjax group Tešanj". Oni kažu da spremaju obimnu ediciju "Ko je ko u Bosni i Hercegovini"! Sjećam se da je moj otac bio jedan od urednika takvog izdanja davne 1972. Bila je čast svakome ko je tada dobio upitnik da ispuni sve što traže urednici. Da tako uđe u knjigu važnih ljudi. Moj otac je bio čovjek zadatka. Zajedno sa uređivačkim odborom uspio je da napravi tu knjigu, a ja sam se potajno nadao da ću se jednoga dana, kada narastem, i sam upisati u knjigu "KO JE KO". Tada je, vjerovatno, počela moja nada da ću postati NEKO. S tim što je to bila moja skrivena želja. Ko je rastao u Sarajevu zna da pjesma "Niko kao ja" nije bila najpopularnija. Tamo je rajetinska rulja uživala da ponižava one kojima se činilo da su NEKO, čak je i Andrić ispred "Park kafane" bio prozivan od trbuhozboraca:

  • "Halo, pisac, napiše li se šta"...

    Mene je sudbina vodila sigurnom rukom, koliko je to bilo moguće u životu umjetnika i bilo mi je jasno da se ne treba razmetati idejom da si NEKO. Posebno u mom slučaju gdje je postojala iskrena sumnja u vlastitu važnost. Ali to je već davna prošlost i u njoj samo sjećanja povremeno ugriju dušu. Baš kao i ona ideja Bukovskog o etiketi koja rosi na hladnom pivu.

    Kako sada poslije svega da odgovorim na pitanje "Ko je ko u Bosni i Hercegovini". Vjerovatno ovi ljudi ne znaju da me nema u spisku građana Bosne i Hercegovine. Jer da znaju, ne bi mi slali ovo pismo.

    Ne sumnjam da su to dobronamjerni enciklopedisti, niti da se stvari u Bosni i Hercegovini dešavaju po nekom pisanom pravilu. Ne vjerujem da je tamo zacrtan opšti interes i da neko ko me je zbrisao iz knjige rođenih u BiH ima veze sa ovima iz Tešnja. Takve ideje su mogle nastati iz glave onoga ko mi je upao u stan i srušio kuću, pa mu je neko preko veze sredio da se ja nisam u Sarajevu rodio. Da bi bio siguran kako neću stići do svoje imovine. Šta znaju u Tešnju šta rade ovi u Sarajevu. Sigurno ne znaju kako je mene jedan Branko Crnogorac 1986. iz sarajevske pošte, kao poštovalac koji je vjerovao da sam ja NEKO, pozvao u svoju kancelariju. Tada sam strasno govorio javno ono što je priželjkivao da kaže moj otac. Nisu mogli ništa da mi učine zbog toga jer nisam bio NIKO. Inače bi me spakovali iza rešetaka. Najviše sam mlatio po Branku Mikuliću, šefu CK Bosne i Hercegovine, i njegovoj kćerci Planinki. Zauzvrat, oni mi nisu dali telefonski broj. Crnogorac je znao za jadac sa telefonom i šapatom mi rekao: "Ko im jebe mater" Izvukao je neku veliku knjigu koja me podsjećala na dnevnik iz gimnazije, otvorio je i prelistao. Tamo su stajale hiljade i hiljade telefonskih numeričkih kombinacija. Zbunjen od tolike količine brojeva, jedva sam izabrao jedan od njih.

    "Ti si, junače, NEKO, ti si, bre, svetski čovek, ne može tebe ova komunistička tranja držati bez telefonske linije! Burazeru, ti si NEKO!" On je htio da kaže da ne poštuje bosanske komuniste.

    Možda i ovi iz Tešnja ne vole ove koji sada tamo u Sarajevu vladaju umjesto komunista. Možda i nije tako, ali pretpostavljam da im nije poznato kako mene u spisku građana Bosne i Hercegovine nema. Tako i nije moguće da ispunim njihov upitnik. Jedino da preimenuju svoju ediciju i da se umjesto "Ko je ko u Bosni i Hercegovini" izda knjiga pod naslovom "KO je NIKO u Bosni i Hercegovini". To ne bi moglo da se obavi bez Bukovskog.
  • sarajevo- 87679 - 17.12.2013 : Mali Muharem Sarajevo - best (0)

    Situacija u Sarajevu


    Ja se ne ljutim na Muharema Malog. On je uradio najpametniju moguću stvar i otišao sa ovih prostora. Zavidim mu iskreno i žao mi je što nisam ni materijalno ni na bilo koji drugi način bio u prilici da pobjegnem.

    I mi sa nestrpljenjem očekujemo drugo poluvrijeme, ako ništa mladi ljudi da bježe i odmah dobiju azile i strana državljanstva što je prije moguće. Ja sam bio dijete u ratu, a sad uvijek imam pripremljen kofer i auto da bježim. Jedino se bojim da me na nekom kontrolnom punktu ne zaustave, pa apelujem na zaraćene strane da nas koji želimo pobjeći ne diraju i daju nam barem jedno 15 dana da se isparimo. Manje vojnika i neprijatelja je dobro za sve...

    U Sarajevu mnogi muslimani blagosiljaju Milorada Dodika, a i klanjanju mu dove (molitve za zdravlje i uspjeh) da već jednom započne referendum i rat, da se isparimo u pravcu Zapada što prije. Nije zezancija, nisam jednom čuo tu priču. Pa evo i ja mu želim dug život i uspjeh u referendumu.

    Naše političarske gnjide u Sarajevu bi ovako još 100 godina, njima je dobro, tako da su zasada Srbi jedina nada.

    Stoga nema smisla da me optužuješ da forsiram muslimane. Znam ja nas kakva smo mi vanago, ali ne bih se baš puno ni Srbima hvalio. Sličan je to narod.

    Što se razlaza tiče - Bošnjaci su bili dobri za zajednički život kad je bila Jugoslavija, zemlja po srpskom ukusu. Inače - zlo i naopako. Ako ne može po srpskom - e neće nikako. Sit sam balkanskih inata, i nisam jedini. Da ne govorim da komšiji crkne krava, pa neka i ja nemam mlijeka. Nikad neću razumjeti ljude koji misle da se svijet oko njih vrti.

    Što se rata tiče - nekakav balans je već uspostavljen, i nadam se da ću tu novu situaciju gledati preko TV-a. Vojna industrija štanca municiju u neograničenim količinama. U samom Sarajevu samo u kasarnama vojske BiH ima oružja i vojne opreme kao u čitavoj BiH u ratu sa izuzetkom tenkova i nekih vrsta VBR-ova i dalekometnih topova. Saberi ono što narod ima kući, pa državni štekovi iz prošlog rata, pa skontaj kakav se vatromet sprema... Ako Bog da!

    Ovaj grad je premali za nas dvoje, baby
    sarajevo- 87667 - 16.12.2013 : Stanislav Škrkar Vogošća - best (5)

    RE: Mali Muharem


    Čitajući tekst Malog Muharema o Sarajevu, ne mogu da ostanem ravnodušan pa moram i ja da iznesem par svojih činjenica na tu temu jer svaka priča, poput novčića, ima dvije strane.

    Ja sam rođen i živio u Vogošći, i iako sam bio dijete pamtim dosta toga! Naime, da li neko može stvarno misliti da su Srbi htjeli da zauzmu Sarajevo da to ne bi uradili. Sa druge strane, muslimani su više puta pokušali da izađu iz njega u vojničkom smislu pa smo vidjeli kako ste prošli.

    Zar nije i sam Alija Izetbegović više puta rekao da je samo pet puta kupovao da Sarajevo ne padne!

    Mislim da stvarno je licemjerno da neko napiše da su Srbi ušli u Sarajevo da bi muslimani živijeli tako kako je Mali Muharem napisao. Uostalom, vidjeli smo kako su Srbi živjeli u Sarajevu pod muslimanskom vlašću i kakve su torture trpili!

    Ruku na srce, i Srbi su radili stvari kojima se niko ne ponosi ali to se, po meni, svodi na pojedine ratno-proferske grupe i ne iživljene individalno morbidne osobe dok su ostali, uzeli pušku u ruke da spasu sebe i svoj narod, dok je Vaš cilj, prema mnogim činjenicama, bio da se Srbi stave pod Vašu šapu jer ste sami sebe ubjedili da je Bosna oduvjek bila muslimanska zemlja a ostali mogu biti tu samo ako bude mjesta!

    Iz svega ovoga možemo vidjeti da na kraju rata niko nije pobijedio i da je sve moglo proći bez njega. Na kraju smo, kao i na početku rata, morali sjesti za sto i dogovoriti se, ali muslimani su prvo htjeli da idu u rat iako su neki dogovori već bili postignuti, kao Kuteljerov mirovni plan, pa smo svi mogli da živimo u miru i poštujemo jedni druge!

    Bilo bi dobro da se muslimani zapitaju ko je počeo rat, ko je izglasao otcjepljenje BiH iz SFRJ bez saglasnosti Srba, koje je ubio srpskog svata na Čaršiji, ko je snajperom po Grbavici i ostalim naseljima ranjavao i ubijao djecu i tako izazivao revolt Srba koji su onda granatirali Sarajevo. Trebaju da se zapitaju i da li je bilo pametno da odmah trče ovima sa Zapada da prijavljuju kako su samo Srbi pravili probleme.

    Mislim da ima dosta činjenica koje se moraju uzeti u obzir prije nego što se iznese jedno takva mišljenje!
    sarajevo- 87558 - 08.12.2013 : Stari Blizo - best (1)

    Pogled na Sarajevo iz šerijatske budućnosti - 2030. godina (2. dio)


    U narednih nekoliko godina u sarajevskom emiratu donijet će se brojni užasni, anticivilizacijski zakoni kojima su ukinute naše slobode i elementarna ljudska prava, zakoni koji su nam oduzeli dostojanstvo i pretvorili nas u roblje novog šerijatskog poretka... Ukinute su sve političke stranke, a kompletna rukovodstva SDA, SDP-a i ostalih starih stranaka su privedena; šerijat je postao vrhovni zakon; doneseni su zakoni o propisnom odijevanju čije kršenje donosi drakonske novčane kazne. Zabranjeni su: alkohol (kazna bičovanje i do 20 godina zatvora), homoseksualizam (kazna: vješanje, kamenovanje ili presijecanje mačem), lake droge (kazna: vješanje), pornografija (kazna: bičevanje), blud i preljub (kazna: kamenovanje), preobraćenje s islama na drugu religiju (kazna: smrt)...

    Evropska unija koja je davno prekinula pregovore s našom zemljom, od uspona IslamBosne nametnula je sankcije BiH sa svim njenim autonomnim dijelovima (koji nisu dobili priznanje), i danas je gotovo nemoguće s našim pasošem preći granicu bilo koje evropske zemlje u okruženju. No, ta potpuna izolacija njihovog Emirata, našu elitu u potpunosti oslonjenu na arapske zemlje i špekulativni kapital sa zapada ne brine previše, jer su dobili odriješene ruke da čine šta im je volja.

    Danas, kao bivši novinar, bivši zatvorenih, politički disident i osoba osuđena da životari na margini društva, dok se sjećam Sarajeva što je nekad bilo, gledam te novoizgrađene bulevare i tu gomilu staklenih zgradurina koje se izdižu pod oblake, i koje, dok lažno svjedoče o ekonomskoj snazi našeg grada i njegovom napretku, u svojoj nutrini kriju stravičnu sudbinu jednog varvarskog društva vođenog demonskim ljudima koji su nam skrojili zastrašujuće zakone protiv kojih uljuđena zapadna civilizacija mora svim sredstvima da se bori. A neće, jer su pokazali da im ispod političkih proklamacija do ove zemlje i njene sudbine nije stalo, i da od pitanja naših sloboda i dostojanstva im je daleko preče upravo postojanje jednog takvog civilizacijskog rugla u kojem će i njihova elita moći da pere svoj prljavi novac, tu prokletinju zbog koje smo pristali da jedna zloćudna ideologija uništi naš grad i nova rasa osvoji našu zemlju, dok širina naših novih ulica i visina građevina prikrivaju istinsku bijedu, kako finansijsku tako i duhovnu, većine naših stanovnika koji su prinuđeni raditi za svoje strane gospodare.

    Ako ovo djelo čitate, znajte da je uspjelo biti iznešeno iz mog Sarajeva kojeg više nema, jer od njega je ostala samo evropska crna mrlja mračnjaštva i beznađa, a moje tijelo danas ili je bačeno u tamnicu zbog zabranjenih riječi, ili nekud svijetom luta kao apatrid. Duše ionako više nemam, jer je izgorila zajedno s dušom mog grada.

    Eh, Fahro i Mile, kakvi ste samo vizionari bili!
    sarajevo- 87557 - 08.12.2013 : Stari Blizo - best (1)

    Pogled na Sarajevo iz šerijatske budućnosti - 2030. godina (1. dio)


    POGLED IZ ŠERIJATSKE BUDUĆNOSTI: Ovako će Sarajevo izgledati do 2030. godine... A Mile i Fahro su nas fino upozoravali!

    Piše: Danijal HADŽOVIĆ

    Rijetko je koji grad u svojoj historiji doživio takav preobražaj kao što je to slučaj sa Sarajevom. Od jednog, po veličini, i samo veličini, prosječnog evropskog grada koji nije brojao ni pola miliona stanovnika, Sarajevo je danas jedno od finansijskih središta Evrope, metropola koja je već prije nekoliko godina premašila milion stanovnika, proširila svoj opseg za nekoliko desetina kilometara te ostvarila enorman ekonomski rast. U naseljima kojima su nekad domonirile tmurne i nezgrapne socijalističke zgrade, danas se protežu moderni, od plavičastih stakala satkani neboderi u kojima se smjestila novospridošla biznis elita, ili pak brojne svjetske korporacije i banke, uz dominaicju onih iz arapskog svijeta.

    Jednog Sarajliju, da je prespavao zadnjih petnaestak godina, ovakav fizički izgled grada danas bi vjerovatno oduševio i srce bi mu bilo puno ponosa, no njegove iluzije stvorene vanjštinom brzo bi splahnule kada bi vidio ljude koji danas obitavaju u njegovom gradu, čuo njihov jezik, upoznao njihovo ponašanje i shvatio da to naprosto više nije njegov grad. U Sarajevu danas, osim nekolicine endemskih primjeraka, više nema Srba. Nema svakako ni Hrvata. No, u današnjem Sarajevu također su i Bošnjaci postali manjina koja čini jedva trećinu ukupnog stanovništva grada.

    Upravo te izdignute kičaste zgrade, osim što predstavljaju simbol finansijske moći i rapidnog ekonomskog progresa, također stoje i kao simboli uništenja domicilnog stanovištva i svega onog što je Sarajevo nekoć predstavljalo, a od nekadašnjeg grada ostalo je puko ime kao svjedok da se tu nekad nalazio šeher koji je bio raskrižje nekih drugih civilizacija koje su ga oplemenjivale posve drugačijim duhom.

    Sve je počelo stidljivo još tokom onog nesretnog rata u devedesetim, kada je nekoliko stotina arapskih dobrovoljaca došlo u našu zemlju da se bori na strani Armije BiH. Tu je posađena klica njihovog kasnijeg paklenog plana za preuzimanje naše zemlje. Kasnije su došla "humanitarna" društva, za njima arapski univerziteti, investicije, a sve je kulminralo kupovinom stanova i gradnjom čitavih novih naselja. U naše drutšvo ulazili su tiho, neprimjetno, u početku se krećući samo u svojim zajednicama i čekajući da njihov broj dovoljno naraste.

    Gradnju džamija i tržišnih centara od arapskog novca pratili su tek poneki protesti građana zabrinutih zbog njihovog utjecaja i uvoza nove kulture, međutim, takvi bi brzo bili diskreditovani kao komunisti i "islamomrsci" koji se protive napretku i prosperitetu svog grada samo zato što mrze muslimane, pa čak i onda kad novce ulažu. Većina nas, vođena kompleksom siromaha i željom za kapitalom, nije htjela, ili nije bila u stanju prepoznati, da njihove investicije ne dolaze bez naplate, odnosno da je svaki uloženi dolar u našu zemlju pratio i plansku kolonizaciju našeg grada i postepeno uvođenje nekih novih pravila u naše živote.

    Naše ulice kojima su nekad razdragano koračale ljetne haljine i kratke suknje, danas su preplavljene nikabima i kratkim pantalonama. Arapski jezik na gradskim ulicama odavno je već postao učestaliji od bosanskog, a u pojedinim naseljima naš maternji jezik se uopšte više ne može čuti. A mi? Tromi, apatični i merhametli kakvi jesmo, sav taj proces okupacije našeg grada smo mirno posmatrali i čak pokazivali toplu dobrodošlicu svojim novim sugrađanima za koje smo se nadali da će upotpuniti kolorit Sarajeva.

    Kada smo primijetili da postajemo stranci u našem vlastitom gradu i da nam prijeti potpuna marginalizacija, već je bilo kasno, jer nije više postojao način da se suprotstavimo sve brojnijem i finansijskim moćnijem tuđinu čiji su svjetonazori i kultura življenja bili dijametralni našem evropskom gospodskom duhu; onom istom duhu kojeg su nekoć tako savršeno utjelovljavljavali gospoda Milorad Dodik i Fahrudin Radončić, ljudi koji su upozoravali na nedaću koja slijedi... Kada nam je prvi najavljivao da u organizaciji Bakira Izetbegovića Arapi namjeravaju kupiti 100.000 stanova u Sarajevu i tako stvoriti svoj centar u srcu Evrope, odbacivali smo to s podsmijehom kao još jedno u nizu bulažnjenja laktaškog vožda: "Ta, pa u Sarajevu ne postoji ni ukupno 100 000 stanova", govorili smo, nesvjesni Dodikovog vizionarstva i preciznosti obavještajnih podataka koje je posjedovao.

    Pak Radončićeve prijedloge da deportuje pripadnike arapske narodnosti iz BiH i zabrani državljanima arapskih zemalja kupovinu nekretnina u Sarajevu smo s gnušanjem odbacivali kao jeftino politikanstvo, govor mržnje i poziv na diskriminaciju ljudi samo zbog njihovog porijekla. Izbore 2014. Dodik je izgubio i nakon gotovo deset godina morao sići s vlasti, dok je Radončićeva kratka politička avantura u kojoj je uspio dogurati do državnog ministra sigurnosti, okončana katastrofalnim izbornim porazom nakon kojeg mu se stranka raspala. Mile i Fahro postali su politička prošlost. Građane Sarajeva više nije imao ko da spasi!

    Upravo je ta, 2014. bila najkobnija za naš grad. Osigurani podrškom koju su im pružali Bakir Izetbegović i Stranka demokratske akcije kao vladajuća stranka u gradu i pobjednica izbora koji su održani te godine, s pripremljenim terenom arapskog kapitala i brojnih organizacija za lobiranje, Arapi su započeli bjesomučno ulaganje u gradnju novih stanova i čitavih naselja u koje su dovođeni državljani Egipta, Sirije, Kuvajta, Iraka, Libije...

    Iako je s novim stanovnicima stizao i novi poredak, naše društvo u počecima nije mijenjano zakonima. Mijenjano je najprije odozdo, jer novi ljudi osim što su sa sobom donijeli novu modu i nova pravila ponašanja, takođe se nisu libili na ulicama vrbalno napadati 'lagano' obučene djevojke, ili u grupama ulaziti u kafiće i fizički se obračunavati s ljudima koji konzumiraju alkohol i slušaju "šejtansku muziku". Stvar je kulmnirala 2021. kada je kao dio tajnog plana iskorjenjivanja "bluda i nemorala u gradu", najpoznatiji sarajevski klub "Sloga" dignut u vazduh, i iako je za teroristički napad odabran radni dan u ranim jutarnjim satima, živote su izgubili domar i konobar koji se zatekao s njim. "Slogu" je potom privatizovao izvjesni Arap iz Kuvajta i tu je danas smješten Islamski kulturni centar, a po njegovom enterijeru ne biste mogli nikad zaključiti da se tu nekoć nalazilo kultno sarajevsko mjesto noćnog života.

    Ostala mjesta na koja smo nekad išli da slušamo dobre svirke ili gledamo pozorišne predstave, danas su mahom pretvorena u hale za održavanje koncerata ilahija i kasida. U gradu koji je davno prešao milion stanovnika zapadnjački stil noćnog života više ne postoji. Mjesta za izlazak pak ima, u vidu mnogobrojnih kafea i restorana, međutim zakonom je propisano da svi objekti moraju biti zatvoreni do 11 navečer, a alkoholna pića u njima više ne možete naručiti, jer je donešen zakon o zabrani alkohola u Sarajevskom emiratu. Na crnom tržištu ga još i možete naći, no ako vas uhvate u prodaji ili konzumiranju, rizikujete da dobijete kaznu bičevanja i dugogodišnjeg zatvora. Da, dobro ste pročitali, i zakonom su nam uskratili naše slobode koje smo nekad uzimali zdravo za gotovo.

    Ne samo da su preplavili naš grad i da su odozdo mijenjali njegov karakter i norme ponašanja, nego su vremenom došli u poziciju i da kroje zakone u skladu s vlasitim svjetonazorima i kulturom življenja. Upravo zbog velikih protesta i gnjeva domicilnog stanovništva, SDA je u strahu od gubitka parlamentarnih izbora 2022. , arapskom stanovništvu, čiji je broj već tada iznosio oko 1. 300. 000, odlučila dati pravo na državljanstvo. Zakon je proguran tako što su strankama iz RS omogućili dalju decentralizaciju države, dok je hrvatskim strankama data saglasnost da se opštine u kojima Hrvati čine većinu objedine u novi entitet, što je učinjeno, pa je 2023. godine, proglašena Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna.

    No, davanjem državljanstva Arapima, Stranka demokratske akcije i njen predsjednik Bakir Izetbegović, ispostavit će se, sami sebi su iskopali crnu rupu. Umjesto pokazivanja političke zahvalnosti, arapsko stanovništvo osnovalo je novu stranku pod nazivom "Islambosna", na čelu s Abu Hamzom (koji je uživao veliku popularnost kao žrtva starog "nevjerničkog" režima), čime je stranka slala jasnu poruku da djeluje na nadetničkoj, panislamskoj platformi, gdje nije važno šta si sve dok si brat musliman, pa su se Islambosni, pored Arapa, među kojima je uživala gotovo plebiscitarnu podršku, pridružili i brojni Bošnjaci. Zbog krize vlasti, 2024. godine, raspisani su prijevremeni parlamentarni izbori, a u Sarajevu, u kojem se nalazila trećina ukupnog stanovništva BiH, Islambosna odnijela je uvjerljivu pobjedu.

    Odmah po okončanju izbora, Republika Srpska proglasila je nezavisnost, a isto je učinila i Herceg Bosna. Također, i dalje 'crvena' Tuzla sa svojim širim okruženje najavila je da od toga dana na njenom području zakoni doneseni u Sarajevu više ne važe, da proglašavaju vlastitu autonomiju, te su zatražili intervenciju NATO-a i zapadnih zemalja kako bi se spriječio raspad BiH i uvođenje tiranije u zemlji, a zemlja vratila evropskim vrijednostima, no uz Evropske Unije i SAD-a im je poručeno: "BiH mora sama rješavati svoje probleme".

    Međutim, umjesto potresa i eskaliranja sukoba, iz Islambosne su najavili da će poštovati volju srpskog i hrvatskog naroda u BiH, kao i izbor "tuzlanskih komunjara", jer ih ta "kjafirska područja" ne interesuju. Njihov cilj je bio stvaranje jedne potpuno nove države, a sada, oslobođeni ustavnih stega i pritiska međunarodne zajednice, dobili su odriješene ruke za to. Na širem području Sarajeva, koje se sada prostiralo od Goražda do Zenice, osnovan je Sarajevski emirat, s Abu Hamzom kao emirom. Uz odobravanje ovakvog scenarija većinskog arapskog i dobrog dijela bošnjačkog stanovništva, staro sarajevsko građanstvo, čija je većina pripadnika napustila grad onih dana kada su uvidjeli da Sarajevo nezaustavljivo prestaje biti Sarajevo i postaje Kandahar, jednostavno više nije imalo ni snage ni moći da im se suprotstavi.
    sarajevo- 87178 - 03.11.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    RE : Za reprezentaciju BiH se ne navija pod pritiskom


    Ko je krivac što je fudbalska reprezentacija BiH, muslimanska reprezentacija?

    Mislim da je Dejtonski sporazum bio jedna dobra osnova da pokušamo stvoriti jednu novu zajedničku BiH! Svi njeni građane su trebali iz srca navijati za tu zemlju. Međutim crv nije dao mira, pa je evo već osamnaest godina neprestano kopao temelj naše labilne države. Stalni pokušaji da se ukine Republika Srpska i preglasavanje Hrvata u FBiH, nemuslimanski narod tjerali su da se osjećaju nesigurno i samim tim se stvarao otpor prema takvoj zajedničkoj državi. To je ujedno razlog što Srbi i Hrvati traže mogućnost da igraju za države u kojima će se po nacionalnoj pripadnosti slobodnije osjećati. Tako se desilo da hrvatska reprezentacija u tenisu pobijedi u Dejvis kupu, a za nju igraju svi teniseri rođeni u BiH. Iskreno rečeno, nema tu nikakvog dokazivanja Bošnjacima, za to je kriva politika koja dolaizi iz Sarajeva.

    Moram da napomenem, Republika Srpska je prvu godinu rata nosila naziv Srpska Republika Bosna i Hercegovina, što pokazuje da srpski narod godinu dana nije kretao u rat da sruši BiH nego da je izgradi po mjeri svih njenih građana. Kada se uvidilo da sa muslimanima neće biti dogovora, krenulo se u samostalnost.

    Ko za zajedničku državu nije ima sluha, zaključite sami!

    Zlatan Ibrahimović i njegovog neigranja za BiH je sasvim razumljivo! On je postao igračina igrajući u Švedskoj, pa bi bilo nerealno da onakva klasa igra za neku petorazrednu državu u kojoj su još uvjek neraščićeni nacionalni odnosi.

    Da bi svi u BiH navijali za isti tim moraju biti zajednički interesi a prije svega bošnjački navijači ruše taj zajednički interes, zbog kojeg se drugi narodi ne osjećaju da tome pripadaju.

    Bez obzira na provokativno navijanje Bošnjaka, ja sam teritorijalnim porijeklom Bosanac, pa zbog toga navijam za BiH. Tako sam odgojio i mog sina, pa i on sa mnom navija za BiH, naravno i sve ostale države bivše Jugoslavije, bez izuzetka.
    Zašto ostali Srbi iz BiH ne rade tako? Prije svega Srbi vole fudbal, a u FBiH se igra nogomet. Razlika koja se u svakom pogledu pokušava napraviti u odnosu na Srbe puno utiće u mišljenju svakog pojedinca. Opet kažem, vjerovatno za to snosi krivicu bošnjačka politika i velikim dijelo ekstremini navijači iz FBiH. Ako se na stadionima viore ratne zastave iz FBiH, onda je potpuna ludost očekivati da Srbi navijaju za taj tim.

    U sportu nema nacionalnog ključa! Ako si bolji, igraćeš, i to je gotova stvar. Tako mislim i za stručnjake u timu. Ko je prije rata razmišljao koje je nacionalnosti selektor što vodi reprezentaciju?

    Mislim da trenutno BiH nema boljih igraća od ovih koji za nju igraju. Oni koji nisu prihvatil poziv selektora sigurno imaju ekonomskih interesa da odbiju taj poziv. Zbog toga nema niko pravo da se ljuti. Na to treba tako da se gleda a ne da se razmišlja o nacionalnosti svakog pojedinca i da nas nervira spiker koji prenosi utakmicu, a ne govori puno ime i prezime igrača, pa zbog toga ne možemo prosuditi koliko je taj igrač stvarno dobar.

    Moje mišljenje je, da se treba promjeniti svjetska pravila u kojim bi stajalo da ni jedan sportista ne može nastupati za drugu državu, osim za onu u kojoj je rođen. Tada bi imali pravu sliku, koja država koliko vrijedi. Ovako ćemo možda dočekati da će za BiH nastupati igraći rođeni u arapskim zemljama.

    Ne pravi se država na fudbalskom terenu, ali sigurno može puno da utiče na toleranciji i obostranom poštovanju. Poštovanje i tolerancija je ono što nedostaje u BiH. To što dijaspora najviše prati i nosi transparente po utakmicama BiH, znači da ekonomski bolje stoje i mogu da prate utakmice a nostalgija koja ih muči tjera ih da je barem malo na taj način ublaži. Ako bi pukla puška, ne znači da za svaku šušu koja ispali metak, dijaspora treba da skoči i uzmu pušku da se bori.
    sarajevo- 87083 - 23.10.2013 : Mali Muharem Sarajevo - best (4)

    RE : Za reprezentaciju BiH se ne navija pod pritiskom


    Postoje neke teme u dejtonskom "krajoliku" koje to nisu i ne bi trebale biti, a to je ova priča o reprezentaciji. Nastranu što je fudbal najvažnija, ali ipak "sporedna" stvar na svijetu, i što se od njega ne živi, ali buka koja se diže je apsurdna i van svake pameti.

    Prije svega - vrlo dobro je poznato da Srbi i Hrvati iz BiH uglavnom NE igraju u toj reprezentaciji, što zbog toga što je ne doživljavaju kao svoju, i to žele prije svega Bošnjacima da poruče, a i "svojima" da se dokažu. Imaju i bolje uslove u reprezentacijama susjednih zemalja, ako uopće i igraju negdje na tom nivou. Ta reprezentacija je ujedno i teška bruka i sramota za Bošnjake, jer u njoj ne igraju ni mnogi Bošnjaci, a nekamoli djeca iz miješanih brakova tipa Zlatana Ibrahimovića koja su glatko odlijepila selektora i sadašnjeg i prijašnje.

    Drugim riječima - to u praksi nije reprezentacija koja u dovoljnoj mjeri zastupa Srbe i Hrvate iz BiH, pa nije ni za očekivati da je bodre kao svoju. Inače i Srbi i Hrvati jako vole da su dio većeg i jačeg kolektiva svih Srba ili svih Hrvata pod kapom nebeskom, jer se u BiH i mimo reprezentacije nije nikada bilo lako dokazati u konkurenciji tri naroda. Sjećam se kako je prije rata škripalo i kad je primjenjivan tzv. nacionalni ključ da se "uganja" jednaka zastupljenost pripadnika sva tri naroda u svim dijelovim društva. Šansa da nađeš kvalitetnog pripadnika jednog naroda da vodi nešto specifično je bila vrlo mala.

    Da se ne lažemo - reprezentacija BiH je bošnjačka reprezentacija, ne i jedino bošnjačkom krivicom, ali je bošnjačka, i zaista nema smisla da se očekuje da Srbi i Hrvati vole tu reprezentaciju i ne treba im niko da zamjera. Drugo reprezentacija simbolizira BiH koja i ovakva kakva je predstavlja "tesnu košulju" za Srbe i Hrvate. Dakle i politički im ne odgovara... Čak i kada bi većina Srba i Hrvata u BiH i bodrila tu reprezentaciju, ništa se politički u BiH time ne mijenja. Ne pravi se država na fudbalskom terenu.

    Treće i što se Bošnjaka tiče radi se o jednoj velikoj šarenoj laži i ublehi, kao i u svim drugim zemljama i narodima. Raznorazni šarlatani kao grade kao BiH preko reprezentacije (čitaj: uzimaju lovu). To je notorna glupost, jer BiH ima tačno toliko koliko je ima i sa i bez reprezentacije. Reprezentacija ima veze sa političkim opstankom BiH kao proizvodnja radkapni u Brazilu. Primjetan je veći broj dijasporaša koji kao bodre BiH, padaju parole, nose se zastave, provocira i glumata sila. Da opali jedan metak čitava bečka, minhenska i štokolmska brigada tzv. bh fanaticosa bi podvila rep i pobjegla u svoje nove domovine, da gleda sukobe na TV-u, dok bi krv i suze ostavili za one koji nisu ni bodrili ni zakuhavali...
    sarajevo- 86911 - 07.10.2013 : Mali Muharem Sarajevo - best (3)

    RE: Kako izgleda kad u Sarajevu kažeš da si Srbin?


    Poštovani Vogošćanine,

    Jako je dobro da razgovaramo, bez obzira na očito neslaganje u mišljenju i drugačiji pogled na istoriju i sadašnjost.

    Ono što je meni naročito krivo je nedostatak dijaloga na liniji Sarajevo - Beograd - Banja Luka već od kraja rata pa naovamo. Po tome se vidi da nas vode ljudi koji rade za svoj interes i u interesu stranog faktora ovdje, a ne iskreni ljudi kojima je stalo do trajnog mira.

    Mislim da je svaki mjesec u posljednih 10 do 15 godina po jedna grupa istoričara, politologa, lingvista, ekonomista i političara na izmjenu iz Sarajeva i Banja Luke morala ići u Beograd na razgovore o temama koje opterećuju naše odnose.

    Dosada smo mogli porješavati gomilu problema i ako ništa se bolje razumjeti, a ne igrati igru gluvih telefona koja je na našem prostoru vrlo opasna jer može odvesti u rat.

    Bošnjački narod je nazor postao narod onog trenutka kada je postalo jasno da Jugoslavija nema budućnosti, a opcija muslimanske vjere i BiH kao države nema mjesta u okrilju srpskog ili hrvatskog naroda. To je jasno već 200 godina.

    Što se slave tiče, našla bi se poneka bitka (da ne idemo u srednji vijek), kao npr. boj pod Banja Lukom 1737 kada su Bošnjaci muslimani sami porazili dvije austrijske armije i otjerali ih preko Save, o pobjedi nad Turcima 1831. godine kod Štimlja da ne govorim, pa Monte Melleta nad Italijanima 1916. Ima još puno slave i krvi i pod svojom i pod tuđim zastavama, ništa manje nego kod Srba. Samo što nismo to toliko prije rata učili u istoriji.

    Vuk je napravio reformu jezika i struka mu treba odati priznanje, ali prije svega za mladu Kneževinu Srbiju pod vođstvom Miloša Obrenovića. Nisam siguran, ali ja mislim da su Hrvati zasebno na bazi Vuka uveli reformu, a Bošnjaci kroz školstvo Jugoslavije već od 1918. Vuk je znao za Bošnjake i protivio se odluci Karađorđa da ratuje sa "lokalnim" Turcima koje je Vuk zvao Bošnjacima.

    Ako ćemo gledati na sukob vjera, prvi sukob je na liniji Hrvati katolici protiv Srba pravoslavaca. Po čemu katolici imaju pravo na naciju i zemlju, a muslimani nemaju?

    Tačno je da sa Balkana par hiljada muslimana iz BiH, Crne Gore, Kosova, Srbije, i Albanije učestvuje u ratu u Siriji na strani muslimanskih ekstremista. Koji je to procenat? Nije ni deseti dio jednog procenta Bošnjaka sve kad bi i njihove porodice u to uračunao. To je minorna grupa i nadam se da će i ostati u Siriji, i da se neće vratiti da truju omladinu i odnose među narodima. Na drugoj strani imamo i Ruse i Grke koji su se borili na srpskoj strani. Gdje prestaje granica konvencionalnog rata, a počinje teror i obratno?

    Što se Dodika i RS tiče, nikada RS nije bila ljudbitelj i pobornik BiH. Neću ja sad da amnestiram bošnjačke političare koji takođe nisu mudro postupali i gradili razumijevanje i mostove ka RS-u i Srbiji, ali priroda Republike Srpske je takva da želi da postane država, odnosno možda već sutra dio Srbije kao federalna jednica. Da li je to realno - možda? Da li je to moguće bez dogovora 3 naroda - nikako !

    Zastrašujuće je da kažeš da je narod u RS-u i za rat samo da ostvari otcjepljenje. I tamo je narod - obični ljudi stradao kao i u federaciji. Ne sviđa mi se ideja da ponovo strada bilo ko.

    Šta ti misliš šta bi trebalo uraditi da se stvari promijene nabolje?

    Muhareme,

    ne kvari svoje dobre tekstove podacima koji nisu tačni! U sastavljanju latinice učestvovao je i Vuk Karadžić. On je smatrao da su latinična slova bliža hrvatskom narodu, pa je predložio da se lokalno latinično pismo uskladi sa njegovom azbukom. Uprkos tome što je ćirilica prevedena na latinicu ona je još uvijek - Vukovo pismo. Primjera radi, ukoliko prevedeš Šekspira na srpski, on je još uvijek - Šekspir.
    sarajevo- 86154 - 29.07.2013 : Neven Bijeljina - best (0)

    Gospodari bošnjačkih prstenova


    sarajevo- 86025 - 22.07.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Čedomir Antić - Veštačka kriza ili zašto samo Republika Srpska nema pravo na samoopredelje


    22. jul 2013.

    Kao balon od sapunice nestala je velika "Kriza jedinstvenog matičnog broja" u Bosni i Hercegovini. Savet ministara ove države jednoglasno je usvojio jedan predlog, a zatim su ga u Parlamnentarnoj skupštini podržali poslanici šest vladajućih stranaka. BiH je sada dobila devet registracionih područja za matične brojeve - pet će biti u Federaciji BiH, tri u Republici Srpskoj i jedna u Distriktu Brčko.

    Ovaj sporazum su odbacile bošnjačko/bosansko/muslimanske opozicione stranke. Takođe, vođe onih koji su protestovali tokom prethodnih meseci jako su nezadovoljni. Više nije reč o navodnom pravu dece da dobiju dokumenta, ne radi se više ni o potrebi da država bude "evropska". Jedan reče kako je ovim rešenjem potvrđena ustavna entitetska podela BiH, umesto da zakonom o ličnim ispravama i jedinstvenom matičnom broju građana dođe do brisanja granica i "integracije" države.

    Naravno, pošto bi prešle entitetsku liniju, registracione zone nametnule bi pitanje ko će registrovati građane, pa pošto entitetski MUP to više ne sme, onda je biće i logično da bude i ukinut.

    Dakle, kada su nagovorili beogradske glumce: Sergeja Trifunovića, Nikolu Koja, Branislava Lečića i Čedomira Jovanovića da podrže proteste za JMBG oni su ustvari želeli da sruše Dejtonski mirovni ugovor, ponište Ustav BiH i uspostave velikobošnjačku državu.

    Ako pažljivo pročitate svedočenje roditelja bebe koja je jedva nekako bila prevezena u Beograd na lečenje i nažalost kasnije umrla, biće Vam očigledno kako su monstruozne bile opstrukcije vlasti kantona u Federaciji BiH i koliko su u svemu tome najmlađi stanovnici ovog eniteta bili taoci u političkom i velikodržavnom pohodu političkih vođa.

    Ako su beogradski glumci naivni, ako su pojedini bošnjačko / bosansko / muslimanski političari monstrumi (što nije usamljena pojava među političarima uopšte), šta reči o diplomatama SAD i EU?

    Satima su stotine njihovih državljna bile zatočene od strane razbesnelog naroda ali i vrlo nasilnih i ekstremnih grupa u zgradi Parlamentarne skupštine BiH. Kako su reagovali ambasadori SAD i država EU?

    Solidarisali su se sa okuljenima! Pritom, rešenje koje je sada usvojeno, bilo je na Savetu ministara usvojeno uoči demonstracija, ali u BiH valjda ima starije vlasti i ustanova od demokratski izabranih!

    Da li SAD zaista misle da su ovo sedamdesete godine i da mogu da u Srbiji i Srpskoj vode politiku kojom su se proslavili u Iranu i Čileu? Dokle toliko licemerje? Prvo su ratom nametnuli Vašingtonski i Dejtonski sporazum, a sada o Ustavu BiH govore kao o "ratnom sporazumu".

    Srećom pa američki studenti koji posećuju diplomate SAD vode blogove, a nisu prošli potrebnu obaveštajno-patriotsku obuku. Tako čitamo o tome zašto samo Republika Srpska nema pravo na samoopredeljenje, o demokratski izabranim političarima kao o "oligarhiji šest stranaka koje gledaju samo svoje, a ne i interese građana".

    Ne odgovara im BiH, zato što Srbi tamo imaju prava, a na izborni proces nema niti jedne primedbe ż ali im odgovara Crna Gora gde većina misli da je Filip Vujanović lažni predsednik, postavljen posle falsifikovanja izbora.

    Nije više reč o nacionalnim pravima nekog balkanskog naroda. Ovde se radi o licemerju i zameni teza. Dakle bore se za demokratiju samo kada demokratska volja građana odgovara sebičnim interesima SAD ili SR Nemačke. Štite narode i nacionalne manjine samo onda kada treba opravdati razbijanje Jugoslavije ili Srbije, kako bi time udovoljnili često iracionalnim strahovima od Rusije, Islama i ko zna čega još.

    Konačno, kako govoriti o pravdi i suočavanju sa prošlošću? Sahranjuju osobe ubijene na drugom mestu ili umrle prirodnom smrću kao žrtve zločina u Srebrenci iz jula 1995. godine.

    Hajde što u tome učestvuju nacionalistički domaći mediji, to je viđeno u zemljama koje su zahvaćene ratom, gledali smo to i u Srbiji i Srpskoj pre dvadeset godina.

    Ali kada takve stavove prenose prestižni evropski i američki mediji, onda možemo samo da zaključimo kako je reč o posledici velikog neznanja ili duboke i neobjašnjive mržnje (lokalne mržnje je nažalost uvek moguće objasniti i ponekad čak i razumeti). Izbrukani Haški tribunal potvrdio je optužnicu za zločin genocida u više mesta RS/BiH predsedniku Radovianu Karadžiću.

    Novine pišu da je za ovakvu odluku suda, kojom je odbačena ranija odluka o optužnici, ključno svedočenje zaštićenog svedoka koji je tvrdio da je čuo kako je Karadžić na nekom sastanku odlučio da Bošnjake/Muslimane/Bosnace jednom trećinom ubije, trećinom pokrsti a trećinom protera.

    Posle muftija Zukorlićevog sramotnog "čitanja" Garašaninovog Načertanija sada i Karadžiću pripisuju formulu ustaškog ideologa Mile Budaka.

    Kao da su srpski vojnici malo činili zločina tokom prljavih građanskih ratova, nedavno je jedna epizoda turskog serijskog šunda predstavila kako su Srbi u sred Sarajeva ubili bošnjačke/muslimanske svatove. Dakle Nikola Gardović je bio nevini Bošnjak/Musliman, a Ramiz Delalić Ćelo je bio srpski četnik?

    Ali dok imamo Trifunovića, Koja, Lečića i Jovanovića nama će uvek biti lepo, neprozirno i toplo oko očiju.
    sarajevo- 86005 - 20.07.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Udruženje porodica nestalih lica: Dokaz da u vlasti ima osumnjičenih za ratne zločine


    Srna - 19. 07. 2013

    ISTOČNO SARAJEVO - Udruženje porodica nestalih lica Sarajevsko-romanijske regije saopštilo je danas da već 10 godina upozoravaju sve nadležne institucije da u svim strukturama vlasti u BiH sjede osumnjičeni za ratne zločine po komandnoj i izvršnoj odgovornosti, što potvrđuje i današnje hapšenje poslanika SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH Šemsudina Mehmedovića.

  • "Kako da shvatimo izjavu potparola Agencije za istrage i zaštitu BiH /Sipa/ Kristine Jozić da predmet postoji od 2009. godine i da nemaju podršku od Suda i Tužilaštva BiH", pitaju iz Udruženja.

    Predsjednik Udruženja Milan Mandić ističe da to shvata kao apel, jer Sipa kao servis Tužilaštva traži pomoć od građana i institucija BiH da bi profesionalno obavila posao.

  • "Znamo i to da je predsjednik Suda BiH Meddžida Kreso kadar SDA i da je nezamjenjiva na tom položaju. Mi iz porodica nestalih Srba grada Sarajeva pitamo - kada će pravda stići do nas. Nikada dok su ovakvi na svim nivoima vlasti u BiH", tvrde članovi Udruženja.

    Iz Udruženja naglašavaju da osumnjičeni za ratne zločine sjede u Predsjedništvu BiH, Savjetu ministara, Sudu i Tužilaštvu BiH, Sipa i svim institucijama Federacije BiH i BiH.
  • sarajevo- 84369 - 15.04.2013 : Stari Blizo - best (1)

    RE: Munira Šubić najbolji plaćen jezik


    Kada sam pročitao članak o Muniri Subašić, toliko mi se nakupilo gorčine u organizmu da sam gotovo eksplodirao.

    S razlogom se postavlja pitanje, kako je uopšte moguće da se dozvoli jednoj šugi od žene da hoda po svijetu i bljuje po nama Srbima. Da li znaju naši organi koliko je ta grdoba od žene nanijela ljage nama Srbima? Znaju sigurno. Šta to oni čekaju? Ali, zašto već jednom ti naši organi ne reaguju na način koko je to zakonom uređeno. Oni moraju pod hitno da se uključe u sprečavanje ovakvih otvorenih vrijeđanja i ljage na naŝ narod, na Srbe. Naši prestavnici u zajedničkim organima ponašaju se kao da su otišli na neko predavanje koje treba samo da odslušaju i da se vrate kući sa dnevnicama u džepovima, pričajući kako je bilo na tom predavanju i nikom ništa.

    Kada toj šljapuri Muniri, ženi grdobi, koja je toliko pokvarena i bez trunke ljudske pameti i odgovornosti, dodam i splićanina Borisa Dežulovića, koji za veoma dobre novce "slatkorečivo" piše kolumne za sarajesku štampu, u kojima bez imalo griže savjesti bljuje na nas Srbe, nazivajući naše prestavnike ustašama, a Republiku Srpsku fašističku, onda mi je došlo do grla a svi mi znamo šta je bio Split za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega. Odakle se najviše izrodilo ustaša. Kad sve to čitam, čudi me kako nisam već eksplodirao.

    Ne mogu se pomiriti sa tim i zbog toga što baš niko od zvaničnih organa iz Republike Srpske ne reaguje na ponašanje ovih i njima sličnih neljudi iz Federacije, licemjera, bezobraznika i pokvarenjaka. Čudim se i zbog toga jer mi imamo u zajedni;kim organima BiH, na svim nivoima vlasti svoje prestavnike.

    Čudim se i zbog toga što svaki dan čitam kako se hapse Srbi za navodni zločin nad muslimanima, a za zločine nad našim narodom svi se prave gluvi. Što je najgore što se prave gluvi i naši prestavnici u tim zajedničkim organima, od Radmanovića pa do najnižih funkcija. Hoće li po nama početi javno i pišati po glavi a mi ćemo i dalje da ćutimo. Šta to rade naši prestavnici u SIP-a? Jesu li oni sluge onim sa druge strane?

    Danas pročitah u novinama kako su pojedini "bosanski" novinari podnijelu tužbu protiv onih novinara, koji su preko novina napali Predraga Lučića, splićanina, koji je napisao nekakvu pjesmu "ići, mići, Ahmići." A ti isti novinari dopustili su da baš njihov Splićanin Dežulović naziva Dodika, ustašom i Republiku Srpsku fašističkom, nisu se ni trunke oglasili. To što se novinari iz Federacije nisu oglasili nije me iznenadilo, ali šta je sa našim novinarima iz Republike Srpske? Njima kao da su usta zašivena. A i kako će reagovati kada su svi ko rogovi u vreći.

    Mi se svađamo međusobno a druga strana koristi sva moguća srestva da nas olajavaju. Bruka nad brukom svaki dan!
    sarajevo- 84251 - 10.04.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Multietnička BiH je nemoguća misija


    Evo jednog od primjera muslimanske drske upornosti zbog koje bi Srbi, da nemaju Republiku Srpsku, morali napustiti multietničku BiH. Hvala Bogu da smo je odbranili!

    vijesti. ba Facebook

    Debata o Tribunalu

    Skupština KS osudila izbacivanje "Majki Srebrenice" iz sale UN-a

    SARAJEVO - Zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo jednoglasno su osudili na današnjoj sjednici činjenicu da je predsjednica Udruženja "Majke Srebrenice" Munira Subašić izvedena danas iz sale Generalne skupštine UN-a u kojoj se održava javna debata o radu međunarodnih kaznenih sudova, jer je tokom govora predsjednika Srbije Tomislava Nikolića podigla transparent na kome je pisalo "Republika Srpska, genocidna".

    Glasanje o ovoj osudi bio je prijedlog zastupnika Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS) Zaima Backovića koji je pozvao na glasanje o ovome zbog majki koje su izgubile svoje najmilije u proteklom ratu.

    Subašić je skupu prisustvovala u svojstvu posmatrača, a na poziv predsjednika Generalne skupštine UN Vuka Jeremića i nije imala pravo da se obraća.

    Dok je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić govorio, ona je otkrila majicu s natpisom "Srebrenica" i pokušala da podigne transparent na kome je pisalo "Republika Srpska, genocidna", ali su joj tada prišli pripadnici osiguranja UN-a i izveli je iz sale.

    Subašić je poslije toga ispraćena iz zgrade UN i nije dozvoljeno da u njoj boravi. Predsjednik Srbije tokom ovog incidenta nije prekidao govor.

    Subašić se u međuvremenu sastala sa generalnim sekretarom UN-a Ban Kimoonom. Ona je najavila da će majicu s natpisom "Srebrenica - pravda je spora, ali dostižna" predati visokom zvaničniku.

    Skupština je ovo formulirala u deklaraciju koja će biti proslijeđena nadležnima.
    sarajevo- 84177 - 06.04.2013 : Stari Blizo - best (0)

    I ovo je dokaz ko su oni!


    Šta reći poslije ovog teksta objavljenog u sarajevskom Avazu o pruženoj pomoći iz Republike Srpske za prevoz građana Sarajeva. Ostalo je samo da se pozovu vozači autobusa koji su stigli iz Republike Srpske u Sarajevo:

    VOZAČI I AUTOBUSI IZ REPUBLIKE SRPSKE, VRATITE SE NAZAD ODAKLE STE DOŠLI, JER VAS SARAJEVO NE ŽELI. NI VAS NI VAŠU POMOĆ.

    Pustite čaršiju neka riješava svoje probleme sama bez vas. Nemojte da upadnete u klopku.

    UDRUŽENJE "ZELENE BERETKE NOVO SARAJEVO" PROTIV PRIJEVOZNIKA IZ RS-ADo jučer su pucali po građanima Sarajeva, a sada ih voze Boračko udruženje podržalo štrajk GRAS-a.

    Podršku radnicima preduzeća GRAS koji su već nekoliko dana u štrajku zbog neisplaćenih plaća i katastrofalnih uvjeta u kojima rade, dalo je Udruženje "Zelenih beretki Novo Sarajevo".

    Predsjednik ovog udruženja Muhamed Sukić kazao je kako je ogorčen time što je Vlada KS pozvala prijevoznike iz RS-a.

  • To je sramota, i to baš na dan kada je počela opsada grada. Vlast koja je GRAS dovela do ovog stanja sad se pokušava izvući iz kriminala koji su počinili. Dovode vozila iz Banje Luke, Lukavice i sa Pala, na kojima piše "Obilići" i kojima su možda naši građani odvoženi u logore. Neki od ljudi koji voze te autobuse možda su prije 20 godina pucali po Sarajevu i po građanima koje sad prevoze, a sve je to dozvolila naša vlast ż kazao je Sukić.
  • sarajevo- 83247 - 03.03.2013 : Kenan Sarajevo - best (1)

    Re : Pitanje u vezi sarajevskog duha


    Hvala ti što se interesuješ za Sarajevo, i mogu ti reći da sve više mladih ljudi iz Srbije i Crne Gore svraća u grad. To nije ni blizu broju mladih Hrvata i Slovenaca koji dolaze, ali.. . s obzirom kakav je rat bio - divim se svakome ko dolazi...

    U pravu si da većina današnjih stanovnika Sarajeva ne gaji objektivnu sliku o sebi i drugima, ali to je "boljka" čitave nesretne dejtonske BiH.

    Što se vjerskog fanatizma tiče, to je ozbiljan problem za svako društvo, a posebno za jedno post-ratno kakvo je naše. Ogromne pare su došle iz arapskih zemalja bogatih naftom i pored onog dijela koji je završio u privatnim džepovima, ne tako mali dio je uložen u gradnju mamutskih džamija, sektašku vjersku propagandu, i sl. Nerijetko su u tim novim džamijama instalisani najekstremniji mogući muslimanski fanatici tzv. vehabije, poznati i kao sekta salafista, koje ti možda poznaješ kao mudžahedine, prepoznatljivi po bradama i potkraćenim nogavicama. Oni dolaze iz Saudijske Arabije, i tamo su državne sekta. Žene su im zabrađene, da im se samo oči vide i obzirom da se radi uglavnom o bivšim (često i sadašnjim!) narkomanima, neradnicima, sjecikesama, kurvama, uličnim lopovima nenaviklim na pošten rad i život, od njihove arapske sekte vehabija dobivaju novac za to. Priča se da im plaćaju 10 eura dnevno da hodaju okolo tako obučeni i šire svoju mržnju. Pa ako sračunaš da dvoje takvih paćenika - bračni par dobije 600 eura mjesečno, shvatićeš zašto imaju toliko sljedbenika među gradskim i novopristiglim seoskim ološem.

    Da se ne lažemo Sarajevo je 1500 - 1878 i bilo teška orijentalna kasaba, nešto kao Kandahar u Afganistanu ili Aleppo u Siriji, a nije ni Beograd do 1830 bio puno bolji. Tek će Titova Jugoslavija 1945. zabraniti pokrivanje žena tzv. feredžu, i nošenje crvenog fesa, i to sprovesti sve sa batinjanjem muslimanskih ekstrema i zatvorskim kaznama po rudnicima, kazamatima i prugama bivše Jugoslavije, a bilo je i poneko vaspitno-popravno strijeljanje.

    Sarajevo je donekle dobilo evropski karakter i rušenjem džamija u centru, i izgradnjom austrijskog dijela, pa ovog jugoslovenskog iza 1945.

    Sada je svaka zelena površina za igranje djece i razonodu dobila ili džamiju, ili privatni parking ili zgradu nekog od brojnih muslimanskih tajkuna lopova.

    Omladina u Sarajevu je sada više oportunistička OMLATINA, kao i svugdje danas, i rijetki su napredni i hrabri pojedinci koji nešto zastupaju. Posebno opasno, pa i po život opasno bi bilo istupiti protiv vehabija, islamizacije i naseljavanja Turaka u Sarajevu, jer značajan dio populacije i politika to podržava. Međunarodna zajednica je odredila da Sarajevo bude rezervat za muslimane, i oni se ne zamjeraju bogatima Arapima po tom pitanju, a iznutra nema snage za neke bitne promjene. Šta uopšte siromašna, obezglavljena, porobljena i zavisna omladina ili bilo ko mogu poduzeti protiv kapitala, moći, uticaja, politike i sl. ? Samo ćuti i trpi kako je bilo pod Turcima 450 godina - nema mrdanja.

    Stvari su otišle toliko daleko, da bez nekog velikog prevrata kao 1945. nije moguća promjena. Sigurno da većina ljudi nikada neće ići pod vjersko ropstvo arapskih sekti, ali na tom pasivnom otporu se sve i završava...

    Sarajevski duh je stradao, pokoj mu duši, još 1992. godine, pa kroz čitav rat, i danas uglavnom postoji samo u izlizanim pjesmama bivših jugoslovenskih zvijezda i zvjezdica kako pop-rock tako i narodnjačke škole. Taj duh je ugušen, jer je svima smetao, i bio specifičan fenomen vezan za Titovu Jugoslaviju i sistem. Riknuo sistem koji ga je hranio, riknuo i duh.

    Ipak, neke nade ima, ali ona može doći samo izvana, ako se stvari u bivšoj Jugoslaviji ponovo pokrenu u pravcu približavanja i integracija, ali to će malo da potraje, a dotada ćuti i trpi. Teško da će iko od nas da vidi to novo vrijeme...
    sarajevo- 82571 - 13.02.2013 : Sreten Knezevic Podgorica - best (0)

    Pitanje u vezi sarajevskog duha


    Pozdrav svima!

    Slučajno sam naletio na ovaj sajt, tražeći na Googlu podatke o tome kakve su relane procjene stanovništva u Sarajevu, i po brojnosti i nacionalnosti.

    Čitao sam neke vaše komentare i zaista sam oduševljen koliko ljudi, posebno Sarajlije, i dalje posjeduju onaj realan i objektivan stav. Ipak, pitam se da li je većina takva?

    S obzirom da sam i ja rođen u Sarajevu, ali se ničega ne sjećam pošto sam otuda otišao kada sam imao dvije godine, o tom gradu od svojih roditelja zaista imam samo lijepe riječi. Svake godine pođem do Sarajeva, nekada i više puta jer inače živim u Podgorici pa mi nije daleko, pa se zapitam dal' sam došao u Teheran ili multietnički grad. Zaista nemam nista protiv bilo kakavih religijskih obilježja, ali Sarajevo nikada nije bilo takvo, pa čak ni prije 20 godina jer društvo bilo još konzervativnije pa su žene nosile iste miniće, frizure, gledale momke, a šta je to danas? Na svakom ćošku je po jedna nova džamija, više ćete vidjeti odjevenih žena, ni oči im se ne vide, ali se slažem sa jednim komentarom u kome je lijepo rečeno da je veliki broj drugih nacionalnosti, islamske vjeroispovjesti u gradu i da oni sve više urušavaju duh grada.

    Ono što je mene interesovalo, jeste zašto omladina grada Sarajeva ne radi nešto po tom pitanju? Kako dopuštaju da im drugi kreiraju budućnost? I zapravo postoji li neko društveno uređenje mladih kao neka novo koja se bavi problemima njihovim i njihovog grada a i očuvanja kulture i duha grada?

    S poštovanjem,

    S. Knežević
    sarajevo- 81785 - 20.01.2013 : Pozz - best (0)

    Zašto Srbi iz Republike Srpske nikada ne navijaju za Bosnu?


    Hoće da žive zajedno a mrze sve što je srpsko. To je poruka i opomena šta bi nas čekalo. Nikada im ne treba vjerovati!

    sarajevo- 81673 - 16.01.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Bošnjaci ne vole 'Marš na Drinu'


    Bošnjaci pobesneli zbog izvođenja pesme "Marš na Drinu" u UN!

    16. januar 2013. 21:28

    Viva Voks u UN

    Za predstavnike BiH "Marš na Drinu" je stara srpska fašistička pesma, koja je, uprkos tome, oduševila svet!

    Zaslugom predsednika Generalne skupštine Ujedinjenih nacija Vuka Jeremića u tom međunarodnom telu u centru Njujorka za srpsku Novu godinu organizovan je spektakularan nastup najpoznatijeg hora iz Srbije, Viva voks, koji je oduševio najmoćnije ljude sveta.

    Međutim, nastup koji je sve prisutne zadivio zasmetao je Bosancima, jer je beogradski hor u središtu UN otpevao pesmu "Marš na Drinu", koja je prema njihovim navodima "napadačka" i "fašistička" numera.

    Više od 85. 000 bosanskih Amerikanaca i Kanađana potpisalo je protestno pismo, koje je stiglo na adresu generalnog sekretara UN Ban Ki Muna:

    Vaša ekselencijo, želimo da izrazimo razočaranje zbog koncerta održanog u UN koji je organizovao Vuk Jeremić, ministar spoljnih poslova Republike Srbije. Koncert je bio skandalozno uvredljiv za žrtve genocida u BiH jer je hor otpevao ozloglašenu i napadačku srpsku nacionalističku pesmu "Marš na Drinu".

    Ova posebno fašistička pesma korišćena je da inspiriše širenje mržnje protiv svega nesrpskog i kao instrument podsticanja inspiracije ubistva hiljade civila od strane srpskih nacionalista - istaknuto je u pismu i dodato da su Srbi ubijali i silovali uz tu numeru tokom rata.


    S druge strane, predstavnici svih zemalja članica UN i istaknuti njujorški biznismeni bili su oduševljeni impresivnim nastupom Viva Voksa. Oni su gromoglasnim aplauzom nagradili srpske umetnike i izrazili veliko zadovoljstvo što su pored svetskih hitova, poput "Imagine" Džona Lenona i "Ameno", mogli da čuju i tradicionalne pesme Srbije "Hajde, Jano", "Tamo daleko" i "Marš na Drinu", koji im se posebno dopao.

    Naročito zadovoljstvo izrazio je Ban Ki Mun.

  • Dobro veče Srbijo, srećna Nova godina - pozdravio je Ban na srpskom jeziku, a onda zahvalio grupi Viva voks i istakao da kad takvi umetnici nastupaju, prevodioci mogu da odahnu, jer muzika dodiruje srca.

    Jeremić je veče posvetio Srbiji.

    Predsednik GS UN Vuk Jeremić imao je pravo da izabere jedan dan koji će u tom međunarodnom telu biti posvećen Srbiji, pa je on odlučio da to simbolično bude baš za srpsku Novu godinu.

  • Muzika nas ujedinjuje, a danas nema važnije poruke od one da topovi utihnu. Možete reći da sam sanjar, ali ovaj koncert posvećujem onima koji sanjaju o miru - rekao je na proslavi Jeremić.

  • sarajevo- 78080 - 12.10.2012 : Selma Bjelic Olovo - best (2)

    Što je bilo nije kriv narod


    Pozdrav svima!

    glupost je pričati ko je koga ubio! Nije za to kriv narod, a on najviše ispašta dok oni na vlasti sjede i stvaraju mržnju među nama. Svoja leđa izmaknu a tuđa postave da ih brane...

    Nisam nacionalista niti ću ikada biti samo mrzim one ljude što to stvaraj mržnju u narodu. Toga nije bilo za vrijeme Jugoslavije, jer je narod imao pravog čovjeka na vlasti, a ovi što su sada zasjeli u fotelje mogli bi da plaču kada i njih jednom narod izda...
    sarajevo- 78078 - 12.10.2012 : Jovan - best (0)

    Odredi SBP: Dobojski odred


    Mislim da je u 1995. godini Specijalna brigada policije imala impozantan broj pripadnika i da je uveliko po značaju prerasla svoju formaciju.

    Svaki odred je bio priča za sebe, a veličinu su dokazivali kroz odličnu sihronizaciju kad se okupe na nekom ratištu, primjera radi na Vanjskom prstenu 1995. godine.

    Iz priča sa jednim poznanikom iz svog grada koji je u ratu bio jedan od najelitnijh vozača matične brigade ( vojni obaveznik još od 1991. godine ) i kao takav se obreo negdje na Nišićkoj visoravni dobio sam hvalospjeve o Dobojlijama koji su negdje dejstvovali na Nišićima, a on se zatekao u njihovom rejonu.

    Nažalost tačan period ne dobih jer se vozač ne sjeća tačnog vremena ali sigurno je da je druga polovina rata 1994-1995. Izgleda da je amneza na ne tako daleko vrijeme između 1992 do 1995. godine u nekim krajevima Republike Srpske prerasla u pravu epidemiju.

    Mit o Srebrenici koji nastade poslije rata i koji još i danas traje, doveo je do toga da se svaki pripadnik Drinskog korpusa osjeća traumatično sve ove godine poslije rata, jer može biti uhapšen.

    Amneza kao rezultat svega toga je zaista prisutna u srpskom Podrinju sve ove godine i treba imati razumijevanja za to.

    Apsurd nastale kolektivne amneze doveo je do toga da se većina boraca ne sjeća datuma, čak i godine neke veće bitke koje su od strane srpske vojske bile časne, osim ponekih incidenata koji se ni u jednoj vojsci svijeta ne mogu spriječiti.

    Pa zar je vraćanje puknute linije negdje na Nišićkoj visoravni 1994-1995 sa Dobojskim odredom SBP u glavnoj ulozi zločin pa da se ne smije o tome pričati?

    Ali kolektivna amneza je čudo, a običnom narodu ne treba zamjeriti na tome jer amneze su uvijek posljedica nekog kolektivnog straha koji je nametnut nekoj zajednici.

    Šta bi bilo kad bi se amneza ukinula muslimanskoj zajednici u Sarajevu(naročito opštine Stari grad, Centar, Koševo , Ciglane) u periodu jun 1992 - oktobar 1993 pa da progovore naprimjer kako je to izgledalo kad Cacini pripadnici legitimišu po stanovima civila srpske nacionalnosti.

    Bjelave, Koševo, Marijin dvor, taj kao sekularni dio grada koji je ustvari bio direktni nijemi svjedok višemjesečnog ratnog zločina nad lojalnim civilima jednog naroda koji se odvijao u najvećem bosansko-hercegovačkom gradu uspješno održavaju kolektivnu amnezu sve ove godine.

    Da se razumijemo nikog ja ne pljujem da bih nekoga hvalio. Sva tri naroda su pravila sranja (dovoljno se samo sjetiti progona čapljinskih Srba i ponovnog rušenja manastira Žitomislić od strane hercegovačkih Hrvata na početku rata).

    Međutim, ovdje pričamo o glavnom gradu, o Marijinom dvoru s epilogom mnoštva odsječenih glava na Kazanima. I po brojkama i po okrutnosti zločini od strane sarajevske balijske gradske raje i to nad lojalnim civilima koji su ostali u dijelu grada pod Alijinom kontrolom su među najvećim u cijeloj BiH tokom vjerskog i građanskog rata 1992-1995.
    sarajevo- 70186 - 09.06.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    Iz Saraj'va, ba!


    Marko hvala ti, drago mi je da je Bobar dobro.. . Jedini je živ od mojih ondašnjih drugova Sarajlija i Zvezdaša.. . Možda i Kinez .. .

    Moram ti Marko pomenuti i jednu anegdotu vezanu za Bobara, nazvao bih je "Iz Saraj'va ba"

    Zvezda gostovaše u Osijeku, ja se provodih u Novom Sadu, dremnuh malo kod devojke pa ujutru rano šinobus za Osijek, da malo obiđem i tamošnju devojku pa posle da ludujem sa mojima. U šinobusu sretnem Đuru iz Zrenjanina, on jaknu "Delije sever" opušteno i on krenuo ranije.. . Mani devojku i napismo se u hotelu i dobismo nekoliko okršaja po Osijeku (ledja o ledja)

    Vratismo se na stanicu da sačekamo naše iz Beograda.. . Iako već samo dvojica osvojismo Osijek...

    Na stanici u kafani sretosmo 5-6 naših Sarajlija.. . Bobar, Toma Veljančić.. .. Rekoh jel' bilo problema? Kaže Bobar da je bila neka grupica 30 tak!? Izdvoje se purgeri i dođu da pitaju:

  • "Odakle ste dečki?"

    Bobar flašu o glavu i kaže:

  • "Iz Saraj'va, ba!"

    Pobegoše purgeri po pojačanje. Tomu mrzelo da ih juri...

    Pitao bih te Marko, znaš li šta o pogibiji Tomislava Sretena Veljančića? I Bilo koga ko zna nešto reći o tome, mislim da je bio kod Brneta. Čuo sam oprečne verzije i ne znam pravu istinu. Bio bih zahvalan za informaciju...

    Pozdrav svima od Ampija, sa ondašnjeg Severa...
  • sarajevo- 47845 - 28.10.2011 : Nlo - best (3)

    Napad na američku ambasadu u Sarajevu


    Ne preporučujem svima da ovo gledaju. U snimku se prikazuje momenat kada sarajevska policija snajperom upucava mudžahedina. Napominjem da je Mevlid Jašarević iz Novog Pazara, tom prilikom samo ranjen, tj. da nije poginuo.

    sarajevo- 17792 - 01.05.2008 : Slavko Jovičić - Slavuj Istocno Sarajevo - best (0)

    Priznaju 200 žrtava!?


    Du­šan STO­JA­KO­VIĆ - Večernje novosti
    Od stal­nog do­pi­sni­ka: Sa­ra­je­vo


    Skoro svi sa­ra­jev­ski me­di­ji po­ku­ša­va­ju da ig­no­ri­šu pi­sa­nje "Slo­bod­ne Bo­sne" o li­kvi­da­ci­ji Sr­ba u glav­nom gra­du Bo­sne i Her­ce­go­vi­ne. Gro­mo­gla­snu ti­ši­nu na tre­nu­tak je pre­ki­nu­la Fe­de­ral­na te­levi­zi­ja ko­ja je u emi­si­ji "60 mi­nu­ta" po­no­vo otvo­ri­la ovu te­mu, a re­zul­tat je isti - Bo­šnja­ci ospo­ra­va­ju čak i po­dat­ke Ha­škog tri­bu­na­la da je u Sa­ra­je­vu stra­da­lo 836 Sr­ba.

    Emi­si­ja "60 mi­nu­ta" ugo­sti­la je biv­šeg pred­sed­ni­ka Ko­mi­si­je za tra­že­nje nestalih Fe­de­ra­ci­je BiH i vi­so­kog funk­ci­o­ne­ra Stran­ke de­mo­krat­ske ak­ci­je Amo­ra Ma­šo­vi­ća i nekadašnjeg pot­pred­sed­ni­ka Sa­ve­za lo­go­ra­ša Re­pu­bli­ke Srp­ske, a danas poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH Slav­ka Jo­vi­či­ća - Sla­vu­ja. Mašović je ospo­rio broj žr­ta­va i osla­nja­ju­ći se na po­dat­ke Me­đu­na­rod­nog crvenog kr­sta tvr­di da je u Sa­ra­je­vu li­kvi­di­ra­no naj­vi­še 200 Sr­ba.

    Osim ospo­ra­va­nja bro­ja žr­ta­va, Ma­šo­vić se že­sto­ko pro­ti­vi i for­mi­ra­nju Ko­mi­sije za is­tra­ži­va­nje isti­ne o stra­da­nju Sr­ba u Sa­ra­je­vu. On tra­ži da se formira ko­mi­si­ja ko­ja će is­tra­ži­va­ti sud­bi­nu svih gra­đa­na.

    Slav­ko Jo­vi­čić je re­kao da Udru­že­nje žr­ta­va iz Re­pu­bli­ke Srp­ske tra­že for­mi­ra­nje ko­mi­si­je baš pre­ma is­ku­stvi­ma Bo­šnja­ka:

  • Vi ste, go­spo­di­ne Ma­šo­vi­ću, tra­ži­li da se u Sre­bre­ni­ci žr­tve pre­bro­ja­va­ju pre­ma et­nič­koj pri­pad­no­sti s na­me­rom da ig­no­ri­še­te vi­še od tri i po hi­lja­de srp­skih žr­ta­va u ovom gra­du i oko­li­ni - re­kao je Jo­vi­čić. - Sa­da pre­ma istom pra­vi­lu tre­ba da se for­mi­ra ko­mi­si­ja za stra­da­nje Sr­ba u Sa­ra­je­vu. Na­rav­no da je po­treb­no is­tra­ži­ti sva­ki po­je­di­nač­ni zlo­čin i ka­zni­ti sva­kog po­či­ni­o­ca i na­lo­go­dav­ca bi­lo ko­jeg zlo­či­na. Na kra­ju, Jo­vi­čić je po­ru­čio Ma­šo­vi­ću da je u inte­re­su Bo­šnja­ka da se isti­na o stra­da­nju Sr­ba u Sa­ra­je­vu is­pi­ta:

    Ako su tač­ni va­ši po­da­ci da je u Sa­ra­je­vu ubi­je­no 200 Sr­ba, on­da će ko­mi­si­ja to da po­tvr­di i za­u­vek za­tvo­ri ovu pri­ču.

    Ma­šo­vić ni­je od­re­a­go­vao na ovu po­nu­du, a Jo­vi­čić je ju­če za "No­vo­sti" iz­ja­vio da ne že­li da spe­ku­li­še sa bro­jem žr­ta­va. Ipak, po­tvr­dio da se po­da­ci udruženja žr­ta­va po­du­da­ra­ju sa po­da­ci­ma Srp­skog gra­đe­vin­skog ve­ća iz Sa­ra­je­va:

  • "I na­ši po­da­ci su pri­bli­žni po­da­ci­ma ko­je je svo­je­vre­me­no iz­neo pred­sed­nik SGV Mir­ko Pe­ja­no­vić da je u Sa­ra­je­vu stra­da­lo vi­še od tri hi­lja­de Sr­ba" - ka­že Jo­vi­čić.

    Iako me­di­ji u Fe­de­ra­ci­ji BiH po­ku­ša­va­ju da ig­no­ri­šu pri­ču o li­kvi­da­ci­ja­ma sarajev­skih Sr­ba - tekst "Slo­bod­ne Bo­sne" i šo­kant­ne fo­to­gra­fi­je žr­ta­va pokrenuo je sa mr­tve tač­ke ovu te­mu. Za po­ro­di­ce žr­ta­va pro­bu­đe­na je na­da da će isti­na i prav­da i po­sle 15 go­di­na sti­ći.

    EKS­HU­MA­CI­JE

    SLAV­KO Jo­vi­čić - Sla­vuj ot­kri­va za "No­vo­sti" za­ni­mljiv po­da­tak da je od 264 eks­hu­mi­ra­na te­la sa­ra­jev­skih Sr­ba sa gro­blja "Lav" čak 65 od­sto lju­di či­ji ne­sta­nak ni­ko ni­je pri­ja­vio. To, na­ža­lost, ot­kri­va da su kom­plet­ne po­ro­di­ce li­kvi­di­ra­ne i da ni­ko ni­je imao da pri­ja­vi nji­hov ne­sta­nak.
  • sarajevo- 17163 - 29.01.2008 : Gromovnik Republika Srpska - best (0)

    Mudžahedin demokratija 2:


    Ljubica Đokić-Spasojević (72) iz Sarajeva preminula je juče rano ujutro od posljedica opekotina koje je zadobila prošle subote kada su je maloljetnici polili benzinom i zapalili, potvrđeno je u koševskoj bolnici.

    Starici su zbog komplikacija s povredama prethodne noći otkazali bubrezi, a zatim i pluća.

    "Budući da je starica preminula, automatski će doći do prekvalifikacije krivičnog djela, tako da će trojica osumnjičenih biti pod istragom za krivično djelo ubistva na svirep i okrutan način. Nakon što bude podignuta i potvrđena optužnica, sve ostalo je na sudiji kojem će ovaj slučaj biti dodijeljen. Iako su osumnjičeni maloljetnici, kada dođe za to vrijeme, može im se izreći kazna zatvora, ali će im se suditi po Zakonu o maloljetnicima", pojasnila je Edina Pirija iz Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.

    U stanu Spasojevićevih, u sarajevskom naselju Hrasno, juče smo zatekli bolom shrvane supruga Tomu, te njihovo dvoje djece.

    "Ako policija i pravosudni organi puste na slobodu one koji su zapalili moju majku, neka znaju da su je onda oni ubili. Ne mogu ih nazvati ljudima, čudovištima, samo monstrumi mogu uraditi ovakav zločin", kroz suze je kazala juče Slavica, najstarija kćerka preminule starice.

    Ljubičin sin je juče prokomentarisao da ne može da vjeruje da u Sarajevu u 21. vijeku neko može prići nekome, politi ga benzinom i zapaliti.

    "To što se desilo našoj majci, ljudski um ne može pojmiti. Mi smo rođeni u ovom gradu, odrasli smo ovdje. Nikada se niko u Sarajevu nije pitao za ime ili naciju. Ponosili smo se Sarajevom, i vidite šta se dogodi", dodala je Slavica, koja živi u Kruševcu.

    Nakon napada na Đokić-Spasojevićevu u prošlu subotu, policija je uhapsila tri maloljetnika romske nacionalnosti, nastanjena u Sarajevu, koji su odranije poznati po krađama i drugim djelima. Petnaestogodišnji R. M. i J. O. , te godinu stariji R. H. na saslušanju u tužilaštvu izjavili su da su staricu napali zbog neraščišćenih računa u vezi s muzičkim linijama.
    "Roditelji zločinaca nikada nas nisu potražili"

    Najstarija kćerka Ljubice Đokić-Spasojević juče je kazala da ih nikada niko od porodice osoba koje su svirepo ubile njenu majku nije potražio.

    "Niko nikada nije zakucao na ova vrata i došao da kaže da mu je žao zbog zločina koji su napravili njihovi sinovi", dodaje Slavica.
    sarajevo- 17100 - 21.01.2008 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    RE: Mudžahedin demokratija


    Ko to laže, ko to kaže... da u Sarajevu nema kriminala. Naravno, ne kradu balvane, ali zato posipaju ljude benzinom i spaljuju ih na lomači. Da li Sarajlije znaju da je rat završen?
    sarajevo- 17099 - 21.01.2008 : Gromovnik Republika Srpska - best (0)

    Mudžahedin demokratija 1.


    Ljubica Đokić-Spasojević (72), koju su preksinoć u sarajevskom naselju Hrasno benzinom polila, a potom i zapalila dvojica maloletnika, oporavlja se na na Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju bolnice "Koševo". Starica je primljena u bolnicu sa teškim opekotinama glave, lica, šaka, ramena i leđa.

  • "Vatra je zahvatila oko 20 odsto tela, većina opekotina je trećeg stepena, a lekari je pripremaju za dva hirurška zahvata" - izjavila je juče za "Blic" portparolka Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo Biljana Jandrić. Ona je objasnila da se operacija, zbog godina starosti, ne može obaviti sve dok njeno stanje ne bude potpuno stabilno.

    Nesrećnu staricu razbojnici su presreli u trenutku kada se vraćala iz prodavnice, ispred lifta u zgradi broj 124 u Ulici Azize Šaćirbegović. Nameravali su, kako je juče izvestila sarajevska štampa, da je opljačkaju, a kad su se uverili da starica nema para, posuli su je benzinom po glavi, zapalili i pobegli.

    Iako sva u plamenu, starica je uspela da stigne do ulaza u zgradu gde su joj u pomoć pritrčale komšije. Oni su uspeli da plamen ugase polivajući je vodom. Staricu je potom u koševsku bolnicu prevezla Hitna pomoć.

    Inspektor-koordinator za maloletničko prestupništvo u kantonalnom MUP-u Mićo Letić potvrdio nam je da su dvojica uhapšenih "podvrgnuti operativnoj obradi" i da se još ne zna šta je motiv razbojništva. Napadači su M. R. (14) i H. R. (15), ali ni Zornić i Letić nisu mogli da kažu imena uhapšenih jer se radi o maloletnicima.

    Portparol MUP-a Kantona Sarajevo Jusuf Zornić potvrdio nam je da su uhapšena "dvojica maloletnika romske nacionalnosti koji su odranije poznati policiji".
  • Idi na stranu - |1|2|