fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-RSK
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

rsk- 100237 - 17.04.2017 : Vitez Koja Tamo daleko - best (1)

1.PGMBR u ratu 1991.


- 1. pgmbr: do sredine decembra stradalo je ukupno 26 pripadnika.

O ratnim poukama u listu "Narodna Armija" krajem 1991. komandant 1. pgmbr pukovnik Vučić je govorio: "Naša najvažnija iskustva tiču se upotrebe OMJ u naseljenim mestima. Ona su vrlo poučna. Praksa je potvrdila da upotreba tenkova u prvoj liniji borbe u naseljenim mestima ne daje optimalne rezultate i dovodi do nepotrebnih gubitaka. A mi smo bili prisiljeni da tenkovima dejstvujemo baš na takav način, jer nismo imali dovoljno obučene pešadije. A bez podrške pešadije tenkovi su veoma osetljivi. Raspolažemo najsavremenijim tenkovima M-84 i T-72, ali smo se uverili da je čelik ranjiv, da ga probijaju savremena protivoklopna sredstva. A protivnik je raspolagao najsavrsenijim sredstvima. To oružije probija svaki oklop. Pogotovu što je upotrebljavano često s malih odstojanja od 10 do 15 metara. Mi smo se osvedočili da su najelitniji delovi protivničkih snaga ostrašćeno vodili borbu protiv naših tenkova, unoseći u borbu mržnju, doktrinarnu zaslepljenost, neretko opijeni alkoholom i drogama. Pred nama nije bio klasičan front, a proboj fronta i prodor u dubinu nije bio glavni metod borbe. Mi smo iza svakog ćoška ulazili u novu borbu. Zbog toga smo neke postupke morali menjati. Recimo, držali smo otvorene lukove, jer u slučaju da bude tenk pogođen, na taj način se smanjuje pritisak od eksplozije i olakšava spasavanje posade. Takođe se pokazalo korisnim vešanje vojničkih denjkova sa vanjske strane kupole, jer oni stvaraju dodatni sloj zaštite. Velike teskoće smo imali i sa neprijateljskim minama različite proizvodnje, naše i strane, koje su masovno rasipane bez ikakvog reda. A mi nismo imali dovoljno snaga za protivminsko obezbeđenje. Problem nam je bio i pokazivanje ciljeva komandiru tenka, jer nije bilo dovoljno obučene pešadije za pratnju tenkova da uočava ciljeve i navodi posadu tenka. U stvari, najveće teškoće smo imali zbog manjka pešadije. Kada bi u brigadi bilo što do dvesto specijalaca, njena borbena vrednost bila bi višestruko uvećana, naročito u ovakvim uslovima borbe..."
rsk- 100189 - 10.04.2017 : Zeljo Poskoci Doboj - best (1)

Pohod na Vukovar


Bog je bio na mojoj strani 2. oktobra. Granata iz mb 120mm je pala između točkova BOV-3 i digla ga na drvo zajedno sa mnom koji sam od detonacije odletio dobrih deset metara. U dvorište obližnje kuće, dobivši u šljem rikošet gelera veličine pedlja koji je ostao zabijen u šljemu. Usput sam se onesvjestio, a bio sam garav kao dimnjačar. Moj pm-72 bio je bez nogara i cijevi, rap je pokupio dva gelera tako da sam u borbi bio već 8. oktobra.

Bio sam pripadnik 1. PGMB a poslje sam prošao ratišta kroz Bosnu. Ipak, ništa nije bilo kao Vukovar, koji je bio klaonica a i borba je bila konstantna prsa u prsa. Ko ovo nije doživio teško je opisati taj intezitet borbi, granatiranje, pogibije, ranjavanje.

Teško je reći koliko je oklopa uništeno, jer ukoliko tenk ne izgori može se popraviti. Ranjen je bio maltene svako bar jedan put, a neki i u više navrata, pogotovu pripadnika TO, lokalni i dobrovoljci.
rsk- 100177 - 08.04.2017 : Lexa Nord-west - best (0)

Bilans brigade


Željo, koji je na kraju bio bilans tvoje brigade? Koliko ste imali poginulih vojnika i koliko uništenih tenkova i transportera? Ovo kako si napisao, ispada da se malo ko od vas čitav vratio.
rsk- 100047 - 30.03.2017 : Poskoci Zeljo Doboj - best (6)

Pohod na Vukovar


2. oktobra počinje daleko najjači napad na Vukovar, naš zadatak je da kroz ulice Sajmište, istarska, dalmatinska, probijemo kroz ognjena priče i dodjemo na groblje iznad Vukovara i spustimo se u grad u sadejstvu sa drugim jedinicama. Ostale jedinice doći će kroz ul. 1. maja, Preradovićevu i Masarikovu. Pamtim to jer je bila komanda da ne pobijemo jedni druge.

Veče prije obavezno brijanje, zbog gas maski jer ujutro je na cjelo područje ispucano suzavca za poluditi. Naša četa ide kao podrska pola u OT-60, pola pješice, kao podrška 4 tenka m-84.

Istarsku smo probili, ali u Dalmatinskoj ulici sljedi žestoka borba. Prvu m-84 pogađa osa, na našu sreću jer nas OT pogađa kumulativni tromblon, oštećuje oklopni transporter. Imamo par ranjenih i napuštamo OT, pod paljbom se prebacujemo u dvije kuće. Očekujemo da će tenkovi da probiju ustašku liniju, međutim ustaše uništavaju jednu M84 a drugu oštećuju. Komanda je da se ide napred, otvaramo vatru, bacamo bombe pokrivamo jedni druge i uspjevamo napredovati.

Međutim, kada dolazimo do groblja ono je na visočijem položaju i ustaše odatle ne uzmiču i otvaraju žestoku vatru po nama gdje nam gine zastavnik i još tri vojnika, a tri su ranjena. Najgore je što ranjene treba iznosit, pa nam odlaze deset vojnika a mi smo prepolovljeni. Tada njima vjerovatno dolazi pojačanje i počinju kontranapad, gadno je kada na vaš prozor puca desetak pušaka. Ustaše sada žestoko navaljuju na nas. Mi nemamo zastavnika, a u OT nam je ranjen i poručnik, a samo što se pojavio desetar i njega snajper pogađa u oko i on pada mrtav.

Neke od vojnika hvata panika a u ratu je to najgori mogući neprijatelj. Moj komšo, koji je poginuo 16. 10. '91. godine, i ja sa još par vojnika odlučujemo da se povučemo u Istarsku ulicu koja je poprečna u odnosu na ostale ulice i da čekamo oficire i šta dalje. Vidimo da dolaze naši tenkovi za izvlačenje uništenog oklopa i vidimo šansu da pod njihovom zaštitom uspijemo da se povučemo prema kasarni. Tada dolazi sa njima BOV-3 i kapetan koji nam komanduje za njim napred i jedan vod ljudi mi krećemo, ali tada pada mrak i nastaje zujanje u mojoj glavi jer među nas pada mb-120. Sledeće čega se sjećam je bio ambulantni Pincgauer, iz koga me vade u Negoslavcima.
rsk- 99963 - 23.03.2017 : Kursum - best (0)

Žarko Milačić iz Merdara, Kuršumlija


Posle 26 godina pronađeni su posmrtni ostaci Žarka Milačića iz Merdara kod Kuršumlije. Žarko je poginuo 19. 12. 1991. godine na Mašićkoj Šagovini.

Pošto sam vas pitao u vezi tog događaja imao sam i obavezu da vas obavestim da je Žarko sahranjen i da je našao mir u svom rodnom mestu. Pišem i ostalima koji prate sajt.

Pomozite da se pronađu svi nestali u prethodnim ratovima!
rsk- 99275 - 24.01.2017 : Goran - best (0)

Kuršum ljuto


Borci su nastradali, nestali na Mašićkoj Šagovini 19. 12. 1991. godine, mada i u to nismo sigurni. Svašta se pričalo, kao nastradali pri vraćanju sa slave... Sve je bilo tako nedorečeno, a verovatno je bilo dosta nagađanja jer nije bilo preživelih...

Pozdrav za sve, svaka čast na ideji, radu i trudu da najbolji ne odu u zaborav!
rsk- 99267 - 24.01.2017 : Goran Vučković Kuršumlija - best (0)

Kuršum ljuto


Imali neko malo bliže da objasni pogibiju tri borca iz Kuršumlije koji su nastradali tog 19. 12. 1991. god. Posle tolko godina mi drugovi. prijatelji ne znamo ništa. Pitam se imali uopšte preživelih.

P.S. Namerno ne spominjem imena s nadom da će ih neko pomenuti i uveriti nas da je to to. Hvala.
rsk- 99051 - 08.01.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Pad RSK


Najobjektivniji dokumentarac o padu Republike Srpske Krajine.

rsk- 97841 - 09.11.2016 : Vitez Koja Tamo daleko - best (0)

Citat iz knjige 'Vukovarski dnevnik'


  • "Dobro, ti si razdužio oružje i opremu koja pripada Gardijskoj brigadi?
  • "Jesam, pištolj čeladu, pancir. Pušku i uniformu sam zadužio i Šidu i to imam sa sobom."
  • "Dobro, pa neka ti je sa srećom kod teritorijalaca i da se ovo brzo završi.
  • "Hvala! Mogu li sad da idem?
  • "Naravno!"

    Rukovali smo se i ja sam napustio njegovu kancelariju. Major Vukašinović je bio oličenje pravog srpskog oficira. Bio je rođen za ulogu oficira. Visok, ozbiljan sa dubokim i prodornim glasom, uvek prav, pravi autoritet, svi su ga se bojali, osećali strahopoštovanje. Meni je zbilja bila čast služiti vojni rok pod njegovom komandom.

    Po nekim mojim shvatanjima jedino je major Šmit imao veći ugled i više bio oličenje idealnog srpskog oficira. On je bio komandant valjevske kaznene jedinice koju je vojska prepoznavala kao valjevsku oklopno-motorizovanu brigadu. Navodno je na komandno mesto došao direktno iz niškog vojnog zatvora, gde je zaglavio jer je išamarao pretpostavljenog.

    Legenda koja je kolala među njegovim vojnicima kaže kako se neki vojnik pri odsluženju vojnog roka popeo na drvo i pretio da će skočiti sa drveta i ubiti se. Oficiri su ga molili da siđe sa drveta i ne čini nikakvu glupost dok se nije pojavio major Šmit i pozvao vojnika da odmah siđe sa drveta. Nakon što je vojnik odgovorio da će se radije ubiti nego sići, major je naredio drugoj dvojici vojnika da donesu sekire i poseku drvo. Kad su vojnici počeli seći drvo, vojnik je sišao sa drveta. Major Šmit ga je tad umlatio od batina tako da više nikom nije padalo na pamet da počini ikakvu glupost, dok je pod komandom majora Šmita.

    Taj isti Šmit je dobio zadatak da sa svojom kaznenom jedinicom osvoji Vukovar. On je to planirao i da uradi iako niko od njegovih pretpostavljenih u Beogradu nije očekivao uspeh od te jedinice, pošto je u svom sastavu imala starešine, većinom bivše robijaše iz niškog vojnog zatvora. Major Šmit je bio kao reinkarnacija generala Šturma, koji je poveo u napad svoju jedinicu i uz pomoć Negoslavačkog bataljona razbio ustaške postrojbe četrnaestog i petnaestog septembra. Nakon deblokade kasarne izbio je sa vojskom do srpske pravoslavne crkve. Kad je javio u komandu rezultate akcije koju je započeo i planu da konačnom osvajanju grada, u roku od dva ili tri dana završi akciju, momentalno je opozvan i naređeno mu je povlačenje i vraćanje u Valjevo.

    Napuštanjem valjevske kaznene jedinice osvojeno nije imao ko da brani i sve se vratilo u početni položaj. To je bio jedan od prvih pokazatelja da još nije došlo vreme srpskog oficira i da jugoslovenstvo i dalje caruje u armiji."

    Pronašao sam izvor onoga što sam napisao, samo sam napravio grešku i napisao do centra umesto do crkve. Možeš li molim te prokomentarisati ovaj odlomak koji sam citirao iz pomenute knjige? Nalazio si se tamo tog dana i na tom mestu, jel vama iz 1. PGMBR tih dana 14. i 15. septembra sadejstvovala nekakva valjevska jedinica, jesi li čuo za nekog majora Šmita i znaš li gde se nalazi ta crkva u odnosu na kasarnu, ima li istine u ovoj priči ili je sve to samo urbana legenda?
  • rsk- 97817 - 07.11.2016 : Poskoci željo Doboj - best (2)

    Moj pohod na Vukovar (3)


    Deblokiranjem kasarne, sutradan 15. 9. '91. godine smo nastavili napad na grad. Međutim naišli smo na žestok otpor u sve tri ulice kojim smo napredovali. Sada su dolazile na ulicu koja je bila poprečna, duž cijele linije napredovanja od kasarne do desne supoderice tj. mini marketa.

    Počele su borbe za svaku kuću. Ako bi ušli u koju kuću ostali bi uklinjeni ukoliko i ovi do tebe nisu pogurali sledeću ulicu ili kvart. Mi smo krenuli kroz ul. Mladena Stojanovića dobro opremljeni. Ja sam nosio dvije zolje, PM-72, bombe. Moj vod je pretrčavao prema kućama koje ćemo zauzeti. Tada je otvorena unakrsna paljba po nama, i odmah smo imali dva poginula i tri ranjena od nas 20, koliko nas je bilo u jedinici. Trebali smo ih izvući jer su počeli zapomagati da ih ne ostavimo, Komandir i nas dvojica počeli smo sa paljbom za pokrivanje a ostatak je počeo da izvlači ranjene. Uspjeli smo ih izvući u kuću gdje smo ranije bili, a od našeg daljeg napredovanja više nije bilo ništa.

    Komandir je sad čekao pogodan trenutak kako da nas izvuče nazad do kasarne jer je slično prošao i ostatak naših snaga. Morali smo nazad da nosimo poginule i ranjene, tako da smo moj zemo i ja ostali da paljbom pokrivamo izvlačenje naših saboraca. Sav višak oružija smo ostavili da bi se što lakše povukli. Uspjeli smo ispaliti po jednu zolju niz ulicu odakle je pucano po nama.

    Moj zemo je poginuo 16. 10. '91. godine od zolje. Metak je prošao kroz njega i aktivirao raketu njemu na leđima. Imao je 19 godina. Bio je iz Bočinje kod Maglaja.

    Kroz dvorišta, vrtove, kapije, kuće i pretrčavajući ulice nekako dođosmo do kasarne, umorni, krvavi, iscrpljeni. Potom smo krenuli put Negoslavaca na odmor.

    Taj dan ni mi niti bilo koja druga četa nije bila ni blizu ulaza u grad. Najbliže smo bili 2. oktobra.
    rsk- 97787 - 05.11.2016 : Vitez Koja Tamo daleko - best (0)

    RE: Moj pohod na Vukovar


    Aha, ti si bio u sastavu Prve proleterske gardijske mehanizovane brigade sa Voždovca. Po onome što sam ja čuo tog 14. septembra vojska je prošla i dalje od kasarne, kažu da se spustila malte ne u sam centar Vukovara.
    rsk- 97779 - 04.11.2016 : Poskoci željo Doboj Doboj - best (2)

    Moj pohod na Vukovar (2)


    Ofanziva na Vukovar 14.i 15.09.1991. godine

    Negoslavci, naše srpsko selo, bilo nam je baza cjelo vrjeme Vukovarske operacije. Iz njega smo krenuli 14. 09. '91. godine na deblokadu kasarne. Išli smo trima ulicama koje vode u grad: Svetozara Markovića, Proleterskom i Sajmište. Sve one vode prema gradu, a zadnja ka kasarni.

    Moj vod je ukrcan u BVP-80. Ispred su išli tenkovi, većina M-84. Danima prije toga naša artiljerija je mekšala ustaške položaje, ali taj dan su udarali kao ludi. Sve je gorilo!

    Kada smo došli među prve kuće, jedan od tenkova je pogođen i počela je njihova paljba. Jedan tenk je bacio dimne zavjese. Komandir je naredio da otvorimo paljbu. Pucali smo kao ludi, uglavnom nasumice po kućama, prozorima, kapijama...

    Nekako smo se probili do kasarne. Mi smo imali sreće jer ništa od kumulativni projektila nije nas pogodilo za razliku od ostatka naših jedinica. Mnogi BVP i tenkovi su izgorili sa našim vojnicima.

    U sledećoj ofanzivi, 2. oktobra, ni mi nismo imali sreće, popušili smo u pohodu na grad Vukovar u ulici Mladena Stojanovića. Međutim, o ovome drugi put.
    rsk- 97742 - 03.11.2016 : Vitez Koja Tamo daleko - best (0)

    RE: Moj pohod na Vukovar


    Željo, jel to citat iz neke knjige ili si to lično doživeo? Gardijska brigada, ako mislimo na istu onu kojom je komandovao Mile Mrkšić, upućena je na Vukovar 30. septembra.
    rsk- 97707 - 01.11.2016 : Poskoci željo Doboj Doboj - best (3)

    Moj pohod na Vukovar


    Najgora osobina u životu mi je da me neko sažaljeva, poput onoga da nemam djeci za paštetu, siromah sam radi ovog onog. Bože daj mi da ja pomažem drugoga a meni ne dozvoli da me sažaljevaju nikada!

    Krajem avgusta 1991. godine, stare prdonje me poslaše sa Avale u sastavu Gardijske brigade, pravcem Šid-Tovarnik-Banovci-Berak-Negoslavci, u Vukovar za kojeg do tada nisam znao ni da postoji. Naš zadatak je bio da deblokiramo kasarnu i oslobodimo Vukovar?

    Prva dobrodošlica u Hrvatskoj nam je bila u Banovcu gdje smo uletjeli u pucnjavu sa svih strana. Iskočili smo iz Pincgauera i zalegli u jarak. Srećom, kratko je trajalo pa smo ubrzo nastavili dalje i ne sluteći šta nas čeka kasnije u Vukovaru. Najprije smo stigli u Negoslavce. Tamo nas smještaju po kućama da se malo odmorimo. Mi se nadamo da je sve ovo nekakva vojna vježba. Većina nas je 1972. godište.

    Međutim, čini mi se da je to bio 5. septembar, stiže komanda da idemo na Vukovar. Prvo su krenuli tenkovi, a mi idemo za njima. Oni su nam zaštita. Nakon 100 metara tenkovi odoše, a mi ostadosmo u moru kukuruza. U jednom trenutku poče da sjeva sa svih strana, granate počeše da paraju vazduh, padaju oko nas komadi zemlje i tjela vojnika, zuje meci kroz kukuruze, a ja zagrizao zemlju i samo šapućem:

  • "Majko, majko..."

    Posle nekog vremena smiraj, nema više onog straha. Začuh oficira koji daje naredbu za povlačenje. Približava se i zvuk tenkova koji idu nazad. Bježim da me tenk ne zgazi. Tada sam po prvi put vidio na tenku garavi trag, rupicu kao da ju je napravio ćik od cigare. Oficir mi govori da je to snajper Zengi pogodio tenk.

  • "Tako je, druže poručniče!" - odgovaram ja.
  • rsk- 96561 - 05.08.2016 : 127. lae Vitezovi Beograd - best (2)

    Republika Srpska Krajina


    Dragi moji Krajišnici,

    Srbima prođe 21 godina bez Krajine. Pitamo se danas i još uvijek niko da nam odgovori, da li je sve ovo moglo drugačije da prođe, bezbolnije?! Mišljenja sam da nije, a evo i zašto.

    Nije više tajna da su Jugoslaviju razbile "Zapadne" sile, a u tom poslu im je trebao saveznik koji će da odradi sve na terenu umjesto njih, da se oni ne troše, a i da ostanu demokrate, mirotvorci i spasitelji. Veoma lako su te saveznike našli u našim komšijama, kojima je obračun sa Srbima bio mnogo važniji od ekonomskog jačanja, stabilnosti i budućnosti zajedničke nam države. Hrvati su rekli "DA" zapadnom planu pod uslovom da se Zapad ne miješa u hrvatsku odluku da Srbe protjeraju sa tih prostora. Naravno Zapadu nije stalo da tih malih Srba pa su se partneri u zločinu brzo dogovorili.

    Hrvatskoj mir nije trebao, jer da su mirno išli ka samostalnosti, Srbi bi ostali u toj novoj Hrvatskoj ali tu i leži hrvatski problem, Srba ima previše i igraće važnu ulogu u političkoj sceni Hrvatske. Srbe treba dovesti na ispod 5 procenata kako bi oni bili na margini političkog života, a ne da ostanu u znatnom broju i tako u budućnosti traže razna prava koja bi ugrozila ljepu im njihovu. Tih famoznih pet procenata su mogli postići samo ratom!

    Mi Srbi iz Hrvatske smo ušli u borbu jer smo imali podršku starijeg brata u Beogradu, koji nam je ostavio malo naoružanja, opreme, kojekakvih dobrovoljaca i najviše problema u svoj toj kako se danas kaže donaciji. Nije prošlo dugo, počeše problemi i našeg srednjeg brata u BiH, koji je mora se priznati bio malo bolji nego onaj u Beogradu, odlazili smo mu u pomoć, dolazio je i on kod nas, a ovaj iz Beograda nam je obojici slao pakete, smo nas nije posjećivao. Počeli su kasnije dolaziti paketi našoj dojučerašnjoj braći u Goražde, Bihać, Sarajevo, samo oni su te pakete plaćali sa puno para, toliko puno da se moglo cijelo političko rukovodstvo nakupiti da obezbede buduće generacije, svoje naravno.

    Rat je tako trajao i trajao, nama paketi više nisu stizali, ali prolazili su pored nas, punio se tako džep ovog našeg brata u Beogradu i kada se napunio on je bio prezauzet sljepilom i pohlepom da bi vidio šta se dešava sa nama mlađima preko Drine.

    Krenula je akcija Oluja, mi se tako tukli i zvali braću u pomoć, baš isto kao kad se dječak tuče u školskom dvorištu, tuče i doziva braću u pomoć. Brat iz Beograda nas nije čuo, valjda je prebrojavao one pare iz džepova sto ih je četiri godine skupljao, srednji brat je možda i htio pomoći, ali nije ni mogao jer ruku na srce imao je problema koliko i mi sami.

    Nestade naša Krajina za račune velikih, koje prevariše još veći tipovi iz Brisela, Vašingtona, Londona...

    Mom narodu iz Krajine poručujem da bude jak i složan, neka čuva svoje ime, običaje i ponos. Živi naša Krajina u našim srcima i mislima, dok je tako budemo nosili, postojaćemo i mi i ona.

    Živjela Krajina!
    rsk- 89665 - 10.04.2014 : Djuka Cviticanin Castelfranco - best (1)

    Operacija Oluja i Kordun


    Početak oluje na Kordunu nije dočekan svuda spremno. Tako su sa četiri diverzantske grupe uspjeli već u prvim satima da zauzmu brdo Kestenak i nakon forsiranja rijeke Korane i brdo Kozlinsku Glavicu. Na pravcu šuma Bosiljevac su razbijeni, dok su na pravcu Mateško selo odmah zaustavljeni. Pokušaj forsiranja Kupe kod sela Brođani, prošao je totalnim fijaskom HV-a, jer se nisu nadali da je SVK dobro utvrđena. U kontranapadu vraćeni su nazad preko Kupe.

    Na području Turnja bilo je par pokušaja prodora ka Tušiloviću i Slunjskim brdima ali bez uspjeha. Pretrpeli su velike gubitke, jer su priliko povlačenja upali u minska polja. Na području Tržića bilo je početnih uspjeha HV-a, ali bez nekog bitnog značaja.

    Tek drugog dana Oluje počelo je i na Kordunu da se povlače snage SVK, zbog pada Plaškog u Lici i povlačenja Plašćanske brigade preko Slunja, počelo je sa skraćivanjem fronta. Trinaesta brigada Kordunaskog korpusa se u skladu sa svojim mogućnostima odlično držala do pada Slunja, nakon čega se i raspala. Jedanaesta i Devetnaesta brigada su jedne od rijetkih brigada SVK koje su do kraja pružale otpor HV.

    U prijepodnevnim satima 6. 8. prodrli su u Rakovicu i spojili se sa 5. korpusom abih, nastavkom prodora u poslijepodnevnim satima zauzeli i Slunj. Prilikom povlačenja iz Slunja srušen je most na rijeci Korani sa ciljem da se kupi dodatno vrijeme za izvlačenje civilnog stanovništva. U toku 5 i 6. avgusta ponovo je HV pokušao prodor na području Turnja, ali bez uspjeha, tako da su odlučili da iskoriste mostobran kod kozlinske glavice.

    U toku 6. 8. počeli su napad u pravcu sela Krnjak, kao i na selo Veljun, imali su manjeg pomaka, ali zbog pada noći odustali su od daljeg prodora. U toku noći počelo je sveopšte povlačenje 11. i 13. brigade sa položaja sa ciljem da se dodatno skrati front i zaštite civili, zbog pada Gline i stavljanja Kordunaskog korpusa u okruženje odlučeno je da se i 19. brigada postepeno povlači u pravcu Vrgin Mosta i Topuskog.

    U jutarnjim satima 7. avgusta HV je otpočeo napad na području Slunja, Veljuna, Krnjaka i Tušilovića. Tusilović i Veljun padaju oko 10h, u podne su ušli u prazan Krnjak, da bi u poslije podnevnim satima i Vojnić zauzeli. Tragedija naroda na Kordunu je ta što su prihvatili borbu sa HV vjerujući da će izaći kao pobjednici, jer u toku rata ni jedan pokušaj prodora na Kordun nije im uspio, čak su i izbjegavali direktne napade, kao što je to bilo u Lici i Dalmaciji. Problem na Kordunu je nastao kad su se počeli povlačiti Lički i Banijski korpus, tako da su bokovi brigada ostali nebranjeni. Rastezanjem snaga, da bi se ta praznina popunila, dala je mogućnost HV da izvrši lakše prodor nego prilikom prethodnih napada kad su bili zustavljeni.

    O ostalim korpusima ću pisati drugom prilikom, pošto sam čitao i hrvatsku i srpsku verziju operacije oluja, i mogu da kažem da se u 90 posto stvari podudaraju događaji. Pošto sam i sam bio učesnik u ratu na Kordunu, rekao sam samo neke detalje o tome. U svakom slučaju rezultat je bio svugdje isti - poraz. Samo što je negdje bio malo duže odlagan, a negdje ne.

    Svih ovih godina sam živio u zabludi o Dalmatinskom i Ličkom korpusu da su se kukavički ponašali u nekim borbama, ali šta može šačica vojnika protiv mnogobrojnog neprijatelja?

    Kao što sam rekao, ovih dana ću prepričati i dešavanja i u drugim korpusima u tim nesrećnim avgustovskim danima. Toliko od mene, pozdrav...
    rsk- 88475 - 02.02.2014 : Marko Sarajevo - best (0)

    RSK prije napada HV


    Da li neko od boraca, učesnika borbi početkom avgusta 1995. godine, može opisati situaciju na linijama fronta ne teritoriji Republike Srpske Krajine? Najviše me interesuje situacija na Dalmatinskom i Ličkom ratištu?
    rsk- 87999 - 05.01.2014 : Diverzant72 - best (5)

    RSK


    Filipe prijatelju sve je to fino sto si naveo, ali budi realan malo:

    Arkanovi se probili pa otisli da brane Krajinu? Zar ti stvarno vjerujes u to? Ti ljudi su bili obični ratni profiteri. Ruku na srce borili su se nekoliko puta, ali nisu bili ni blizu toliko dobri kao što se priča. Kod Ključa je nekoliko njihovih upalo u unakrsnu vatru, zamisli takvi specijalci a da to urade!

    Za Oluju jednostavno možemo reći da su Hrvati i NATO bili jači i pobijedili su. Bilo je tu svega, čak i izdaje, ali više nema smisla kopati po tome, a još je gore uveličavati stvari.

    Ja lično mislim da RSK vojno nije imala šta da traži u Hrvatskoj nakon povlačenja JNA '92. godine. Trebali su da sjednu, pa da se dogovore i izvuku što je više bilo moguće.
    rsk- 87923 - 01.01.2014 : Vaske Vasiljevic Beograd - best (1)

    Još ponešto o RSK


    Što se ovog filma tiče, meni se sve čini da se posthumano odogvornosti oslobađa Babić, a sva krivica se svaljuje na Martića koji je nažalost dobio kaznu u Hagu od 35 godina. Hej, dobio 35 godina a one ustaše Gotivana, Markač, Čermak su oslobođeni za najveće etničko čišćenje u Evropi nakon 2. svetskog rata.

    I još nešto! Taj plan Z4 je bio neka vrsta navlakuše, isto kao erdutski sporazum za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srem. Ovde je najviše upravu Boro Mikelić mada je i on mutan odakle 108 miliona maraka u budžetu? Mora da je švercovao sa muslimanima u Cazinskoj karijini i Bihaćkoj regiji, mada ja sam ga ja slušao kad je rekao da je plan Z4 bio nesiguran da se sprovede i da se usvoji zato što plavi šlemovi nisu produžili mandat za ostanak u Hrvatskoj pa je zato Martić nije hteo da prihvati plan.

    Preporučujem da pročitate knjigu generala Sekulića koji kaže da je Knin pao u Beogradu i dnevnik obaveštajca iz rata u Hravatskoj pa će vama biti još jasnije stanje u RSK i zapadnoj Bosni u toku rata.
    Posebna je priča onaj Drago Kovačević, predratna pijandura iz Knina. Slušao sam šta o njemu pričaju da se pre rata pijan stalno valjao po kanalima a sada nekome soli pamet jer je danas aktivan u Čedinom LDP i ima svoj blog na B92. Na osnovu ovoga možeš zaključiti kakav je on čovek i koliko mu je stalo da negovih Krajišnika.
    rsk- 87903 - 30.12.2013 : Marko Sarajevo - best (0)

    Pad Krajine - dokumentarni film


    Dokumentarac koji će otkloniti mnoge sumnje i pokazati kako su Slobodan Milošević i Radovan Karadžić prodali Srbe u Republici Srpskoj Krajini.

    rsk- 87889 - 30.12.2013 : Zoka - best (3)

    Pad RSK


    Da kažem pravo, mogao bih biti turistički vodič na Dinari, koliko sam je prepješačio od kraja '94. do augusta 95. godine.

    Sada, kada znamo da su dejtonske mape manje-više bile dogovorene još '94. godine, jasnije je i ponašanje VRS na Dinari, kod Grahova i Glamoča. Prodorom preko Dinare uz graničnu liniju BiH - Hrvatska, HV je otvarala potpuno novu liniju fronta prema RSK, tj. napala je na nebranjene bokove SVK na teško prohodnom planinskom terenu. SVK nije imala jedinica u rezervi za zatvaranje tih bokova, već je formirala nove jedinice od desetina iz svakog bataljona 7. Korpusa.

    Kako kaže Knindža, HV je napredovala po teškoj zimi, na vrhovima planine bilo je više od -20, a buru da ne pominjem. Logistički su bili superiorni u odnosu na nas. Mi smo municiju i minobacače vukli na magarcima i na leđima, a oni su čak uređena betonska skloništa dovlačili helikopterima na vrh planine, gdje je inače bilo nemoguće ukopavanje.

    Njihova artiljerijska podrška je bila savršena i trebalo je vrlo malo vremena da otpočnu dejstvo. Bio sam kod Velikog Bata, išli smo i u neku akciju prema Troglavu, koja je trebalo da bude zajednička sa Lukačevom specijalom iz Banja Luke, ali nije bilo ništa od sadejstva. Naša mješovita jedinica se pod zaštitom magle popela na vrh (zaboravio sam kako se zove) i tamo smo zatekli pripadnike varaždinske gardijske brigade - pokoj im duši. Međutim, HV nas je vrlo brzo satjerala odozgo uz masovnu upotrebu VBR.

    Na ovakvim terenima moliš boga da ne budeš ranjen. Jer dok te ne prenesu do podnožja, a onda do prve komunikacije - prođe voz.

    Neko je pitao zašto nije bilo kontranapada s naše strane? Kao prvo, zbog konfiguracije terena bilo kakav napad je nemoguć sa područja RSK. Drugo, jedini pravac koji dozvoljao razvijanje snaga i tehnike u napadu je bio na teritoriji RS, a za tako nešto je trebalo odobrenje i sadjestvo VRS što se nije desilo do kraja rata. Najveće dostignuće u tom pogledu je bila zajednička odbrana linije kod Grahova.

    Što se tiče kontranapada (koji spominje Vitez Koja) iskren da budem, ne znam za taj dio. Jedini kontranapad za koji sam čuo je bio kad je Lukačeva specijala upala u rovove HV kod Grahova, ali su i njih pokrili i odbili vatrom VBR-a.

    I sada, da se ne pravimo heroji, nakon što je HV zauzela Grahovo i počela spuštanje prema Kninu, i nakon što su srušili relej na Ćelavcu i zauzeli Gračac u Lici, vojna situacija u Dalmaciji je bila izgubljena za SVK. Vazdušna linija između Grahova i Gračaca je veoma mala i faktički je značila da je odbrana u Dalmaciji ostala u dubokom džepu. Oko 50 kilometara ispod tih izbočina je linija odbrane kod Skradina i Benkovca. Takođe, nova linija (što je pala) odbrane na planinskom masivu između Grahova i Knina je bila vrlo porozna, slabo povezana, bez i jedne kompaktne jedinice na tom potezu, s slabim doturom municije, tako da su mnoge otporne tačke napuštene nakon nedostatka municije i bombi. I da Vam kažem kao učesnik, teško je to, još me jeza podilazi.

    Linija odbrane na Dinari prema Kninu je pala. Rezervnih snaga nema i nema nove linije. Vojska koja silazi s Dinare uglavnom pješke žuri svojim kućama prema Skradinskom zaleđu, Benkovcu, 40-50 km prema moru. Tamo je na djelu frontalni napad HV ali sem pokojeg sela, ništa oni nisu prvi dan uzeli. Drugi dan se Dalmacija izvlačila iz džepa i sigurnog opkoljavanja, tako da je HV bez borbe uzela tu teritoriju.

    Sad neko kaže što se niste borili. Pa, nema tu šta da se kaže, da smo ostali bila bi to herojska smrt ali besmislena jer bi rezultat bio isti. Prema zvaničnim podacima Hrvatske u napadnim operacijama na RSK, ali bez istočne Slavonije učestvovalo je 130. 000 pripadnika HV I Mup-a, a taj dio RSK je na razvučenim linijama fronta imao između 22-25. 000 vojnika. I kad je došlo do povlačenja, onda su ljudi rekli, jebeš sve, izvlači djecu i žene, izvlači svoje porodice, jer su one jedino što je vrijedno.

    Da ne bude zabune, ovo je na brzinu napisano, ali bilo je herojskih okršaja I na Dinari, i u Dalmaciji, a da ne spominjemo Baniju i Kordun.
    rsk- 87782 - 24.12.2013 : Marko Sarajevo - best (0)

    RSK prije napada HV: Prilozi sa ratišta


    Mislim da će Knindža u prilogu sa Dinare prepoznati mnoge borce iz jedinice Minđušari.

    rsk- 87729 - 20.12.2013 : Filip Lazarov Bihac - best (0)

    Iz vremena kada se RSK pakovala za Beograd


    Ovaj mora da je mnogo mlad kada ne zna sve kombinacije oko Krajine, pa da mu kažem da je Krajina prodana kao na tržnici. verovo ti ili ne. I ja sam rođen u Krajini, svi moji su iz Kule Atlagica u blizini Benkovca...

    Imam ujaka u Beogradu koji je došao iz Australije nekoliko godina prije rata. Zovem ga mesec dana prije Oluje, kada se o tome ništa još nije znalo, ali moj ujko je bio jako informisan. Kaže on da Marko, moj ujak u Benkovcu, pakuje sve ono što može ponijeti od robe u dve prikolice. Sa ostalim šta bude. Ostala je šunka i vino da se ustaše gotive, isto kao za onog rata. I tako, moj ujak i njegovih šest kćeri dođoše u Beograd. A šta je drugo mogao da radi? iliti sta bi ti radio prijatelju, daj mi ti predlog? Djeca mu ženska, sve mlade i lijepe djevojke od 14 do 21 godinu. Da nisu možda trebale da čekaju da ustaše dođu? Pa i ja bi ih radije sve sam pobio nego da i jedan od njih stavi svoj prst na bilo koju od njih: Snežu, Sanju, Biljanu, Milicu, Ranku i Vasku...

    Hvala Bogu došli su svi u Beograd živi i zdravi. Ne mogu zahvaliti Bogu našem za ovo što nam je učinio!

    Mi smo se izvukli a šta je sa onima koji nisu?
    rsk- 86257 - 04.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    ŠTRBAC: EU NEĆE UČINITI NIŠTA ZA KRAJIŠKE SRBE


    SRNA

    BANjALUKA, 4. AVGUSTA /SRNA/ - Sveštenici Eparhije banjalučke danas su u hramu Svete Trojice u Banjaluci služili parastos nevino stradalim Srbima iz Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj vojno-policijskoj akciji "Oluja" 1995. godine.

    Direktor Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas" Savo Štrbac rekao je novinarima prije parastosa da EU neće učiniti ništa da obezbijedi pravdu za gotovo 2. 000 stradalih i više od 200. 000 protjeranih Srba iz Republike Srpske Krajine.

    On je naglasio da EU nije učinila ništa ni dok se sa Hrvatskom razgovaralo o 35 poglavlja koje je trebalo zatvoriti prije potpisivanje pristupnog sporazuma, a kamoli sada kada je Hrvatska punopravna članica, koja mentore ima u Njemačkoj i Vatikanu.

    "Pravdu može donijeti revizija presude hrvatskim generalima za žOlujuž i očekujemo da će hašku tužilaštvo podnijeti zahtjev sudu za pokretanje revizije", istakao je Štrbac.

    On je dodao da u prilog tome idu i oštre kritike na selektivnu pravdu ovog suda, koje su izrečene na tematskoj konferenciji u Generalnoj skupštini UN, kao i nove činjenice u slučaju "Oluja", a to su ekshumacije posmtrtnih ostataka stradalih Srba na grobljima u Zadru i Šibeniku.

    Štrbac je podsjetio da je, prema svim dostupnim podacima, u "Oluji" ubijeno i nestalo 1. 838 lica, od čega 64 odsto civila. Poređenja radi, procenat civila u ukupnom broju žrtava i na Hrvatskoj i na srpskoj strani od 1991. do 1995. godine je 37 do 38 odsto.

    "To govori kakva je bila žOlujaž i šta Hrvatska slavi kao najblistaviju akciju u svojoj istoriji. Od ukupnog broja stradalih, 29 odsto su žene. Među civilima je polovina starija od 60 godina, a među ženama su dvije trećine starije od 60 godina", precizirao je Štrbac.

    On je dodao da su stradali uglavnom ljudi koji su ostali u Hrvatskoj, nisu mogli ili nisu htjeli da napuste svoja ognjišta.

    Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj je trenutno oko 300 registrovanih grobnih mjesta u koje su zakopani Srbi stradali u "Oluji", a nadležni organi ih ne ekshumiraju.

    "Imamo i 400 ekshumiranih, a neidentifikovanih posmrtnih ostataka Srba iz žOlujež. Za sve njih se zna, ali Hrvatska nema interes da taj posao privede kraju", napomenuo je Štrbac.

    U okviru obilježavanja 18 godina od progona Srba u akciji "Oluja", nakon parastosa, na banjalučkom groblju "Sveti Pantelija" položeni su vijenci na spomen-ploču poginulim borcima Odbrambeno-otadžbinskog rata.

    Vijence su položili izaslanik predsjednika Republike Srpske Dušan Četković, savjetnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Srpske general Milan Torbica u ime Vlade Srpske, delegacije boračkih organizacija, porodica poginulih, "Veritasa", Udruženja nestalih iz Republike Srpske Krajine "Suza".

    Upriličen je i pomen u organizaciji kola srpskih sestara.

    U Hrvatskoj vojnoj akciji "Oluja", koja je počela 4. avgusta 1995. godine, na području Republike Srpske Krajine ubijeno je i nestalo oko 2. 000 Srba, a protjerano oko 220. 000.

    U nastavku akcije u BiH, Hrvatske i muslimanske snage su ubile još 655 i prognale oko 125. 000 srpskih stanovnika tokom operacije "Maestral".
    rsk- 86223 - 02.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Godišnjica Oluja: Srbija će insistirati na rasvetljavanju sudbine svih nestalih


    Tanjug, petak, 02. 08. 2013. godine

    Veljko Odalović izjavio je danas, uoči 18. godišnjice akcije "Oluja" u Hrvatskoj, da se oko 2. 400 osoba vodi kao nestalo i da će se insistirati na rasvetljavanju sudbine svih nestalih lica.

    Prema evidenciji, koja je usaglašena sa hrvatskom stranom, ukupno sa prostora Hrvatske se oko 2. 400 lica vodi kao nestalo, rekao je Odalović, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a.

    Od toga je oko 1. 400 osoba srpske nacionalnosti, 403 naša državljanina, a ostalo su Srbi, koji su svoj nestanak prijavili kod naše komisije, odnosno koji su proterani i prognani, precizirao je Odalović.

    On je dodao da "ima više stotina osoba koje su evidentno nestale, koje nisu prošla kriterijume međunarodnog komiteta Crvenog krsta, ali su lica koja apsolutno na našoj operativnoj listi figuriraju kao nestali".

    Odalović je najavio da će se krajem godine, kada se bude radilo ažurirano izdanje knjige nestalih, zahtevati da se u tu knjigu unese i operativna lista sa informacijama o nestanku svake osobe i da bi to onda postojalo kao zvaničan dokument.

    Govoreći o stradanjima u akciji "Oluja", on je istakao da su ove godine u Zadru ekshumirana 66 tela, a u Šibeniku 44.

  • "Insistiramo i na nekim novim lokacijama, koje nisu evidentirane za koje imamo saznanja da se nalaze tela" rekao je Odalović i dodao da je "zabrinjavajuće da se na Šalati nalazi preko 900 tela koja su ekshumirana, a nisu identifikovana".

    On je podsetio da je više stotina hiljada ljudi proterano sa svojih vekovnih ognjišta, a koji imaju mnogo prepreka da se vrate, počev od imovinskih do bezbedonosnih i da ne bi trebalo zaboraviti da je "Oluja" počinjena zločinom.
  • rsk- 84531 - 22.04.2013 : Neba Bak Srbija - best (0)

    Donji Maderi


    Ja sam se sa svojom ekipom nalazio podno Sagovine, u Donjim Medarima, tu smo čuvali stražu i moja postojba je bila najisturenija. Jedne noći je bio napad koji smo odbili nakon 45 minuta puškaranja i tom prilikom smo imali dvoje lakše ranjenih.

    Koliko se ja sjećam, tom prilikom je jedan hrvatski borac upao u obližnji bunar ili je to bilo ranije nisam siguran, uglavnom se to desilo. Te večeri je uhapšen lokalni po-sveštenik koji je baterijskom lampom navodio njihovu artiljeriju pre napada.

    Glavni komandant TO Okučani je bio vojvoda Slavko, i on je u jednoj izjavi za TV pomenuo da je u to mesto došlo 25 000 dobrovoljaca, što naravno nije tačno, i samim tim je podigao tenziju do usijanja kod Hrvata, pa su oni kasnije u velikom broju pošli u ofanzivu.

    Donji Medari su vazdušnom linijom udaljeni svega 4 kilometra od Nove Gradiske, a po pouzdanim izjavama zarobljenih hrvatskih vojnika u tom mjestu je bila stacionirana hrvatska vojske koja je čekala dalja uputstva za borbena dejstva.

    U Medare smo došli iz drugog područja, na kome je bilo nekih malverzacija i gde ja nismo hteli da učestvujemo i rizikujemo svoje a i tuđe živote. Ista stvar je bila i u Medarima, odakle sam se povukao sa svojim momcima pre glavnog udara hrvatske vojske jer smo u pomenutom vremenu trebali biti žrtvena jagnjad. Dva dana nakon toga Hrvati su napali po svim linijama a put preko Sagovine je bio jedini put za povlačenje.

    U pomenutim dejstvima poginulo mi je dosta dobrih prijatelja a svo to rasulo treba pripisati vojvodi Slavku jer je on u većoj meri zaslužan za njega. Skidam kapu jedino devojci iz izviđačko diverzantskog voda, čini mi se po imenu Vesna, i još par momaka iz njene ekipe jer su bili najkorektniji. Međutim, o tome nekom drugom prilikom.

    Veliki pozdrav za sve naše forumaše.
    rsk- 77996 - 10.10.2012 : Ogi Knn - best (0)

    O zabranjenoj srpskoj istoriji


    Hteo bi samo malo da se nadovežem na ovo Željkovo "onaj ko se boji knjige boji se i istine".

    Pre par godine u priči sa jednim kaluđerom sam saznao da je hrvatska policija odmah prvih dana nakon Oluje došla i odnjela samo knjige/spise/dokumente koji svjedoče o Jasenovcu.

    Da napomenem da se radi o knjigama/spisima/dokumentima iz biblioteke manastira Krka (Dalmacija).

    Vjerovatno se brojke nisu uklapale u njihovu verziju "povijesti".
    rsk- 69830 - 27.05.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (2)

    Na Krajinskom ratištu


    Moram da priznam da sam u Hrvatskoj ratovao svega par mjeseci, ali imam dosta iskustva sa tog ratišta. Najprije sam kao vojnik bio u Zapadnoj Slavoniji, a zatim 1992. godine i kao vojnik 16. krajiške brigade.

    Sjećam se dobro, bio je sami kraj avgusta 1991. godine, nakon 7 dana bijedne obuke na kojoj smo naučeni da pucamo iz oružja, a zatim smo poslati direktno na front.

    Na putu na ratište, vidio sam kolone tenkova i transportera, tako da sam bio siguran da će Zagreb pasti u roku od 15 dana, ali sam se nažalost grdno prevario.

    Kada smo došli na neku liniju, tek tada smo počeli učiti kako se ratuje. Stalno smo se borili sa ustašama, uglavnom smo napadali i pomjerali liniju.

    Nakon mjesec dana mog boravka na tom području, dođoše kod nas neki specijalci, stariji ljudi, odabraše nas nekoliko pa kažu:

  • "Momci, da li bi vi išli na obuku za diverzante? Ona traje četiri mjeseca. Idite vi danas kući, i za 5 dana sve će vam sve biti javljeno!"

    Mi smo pristali, i tako odemo!

    Obuka je bila strašno dobra. Obučavani smo na više lokacija bivše Jugoslavije.

    U novembru 1991. godine Ustaše napraviše neku akciju i osvojiše sve ono što smo mi branili mjesec dana prije toga. Već tada sam počeo shvatati da je tu bilo neke mućke jer oni onako raštrkani sa običnim puškicama i pokojim tenkom nisu mogli pobjediti sve one kolone tenkova i obučenih boraca.

    Taman kada smo završili obuku dođe do komplikacija i odred se raspade. Ustvari, nikada nije bio ni formiran, a nas poslaše kući da čekamo.

    Nakon mjesec dana dođe mi obavještenje da se javim u vojni odsjek.

    Odem dole, dobijem rješenje za 16. krajišku brigadu. To je bilo i nas 12 sa obuke, sreća tu sa mnom su bili i Dragan, Maki i Bobi.

    I tako, odemo mi ponovo na front, ali ovaj put mnogo obučeniji i iskusniji. Sada se već mnogo manje bojim jer znam šta treba raditi.

    Ratovali smo na sledećim lokacijama:

  • Rajici gornji i donji,
  • Seovica,
  • Okučani,
  • Požega,

    Jednom prilikom smo bili u akciji, sabili Ustaše, pomlatili ih, uzeli im 5 km linije, lomimo ih i idemo dalje... Međutim, onaj ustaša Veljko Kadijević je vodio kompletnu vojsku na tom ratištu, pa nam naredi da se vratimo na početne položaje, i mi se stvarno vratimo a to su ustaše iskoristile i poklopile nas, pa su to kasnije proslavljali kao pobjedu.

    Poenta ovog mog pisanja je da smo mi velika govna i da bi dali i guzice za šaku para!
  • rsk- 69456 - 16.05.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    Malo rata iz Požege


    Evo da vam opšem i situaciju kada me ostaviše samog!

    Bio sam još klinac, i ne odslužih ni vojsku, nego sve u hodu. Naučih da baratam i tromblonom, i zoljom....

    U Bosni je to sa onom ekipom bilo nemoguće. Pogledaj snimak na Youtube (kucaj "Požega Kamensko ffv") i videćes napad ujki sa tenkom. Na početku videćeš ih kako pretrčavaju na desno, idu na mene samog. Iako je to bila dobra ekipa Novosađana i par nas iz Beograda, počelo je traljavo iako smo ih pocepali k'o zvečku!

    Dođem ja sa straže u 13h. Tu u Kamenskoj nas 10 predstraža i 400 m uz put mijaci 30 momaka još. U 13:20 upadoše ujke, nisam video ništa, čuo, tenkove su kurve vozile na šlepu. Papci na straži, umesto da gruvaju oni čekaju da im se namesti više njih. Nas desetak da istrcimo brate kao u crtanom filmu odbiju se od vrata pa opet po trojica na okvir. Ja kao frajer pustim ih sve pa ja zadnji. Treba mi 10 m do iza kuće pa kanalom 400 m do mojih da se razvučemo. Međutim, niko ne osta da me štiti iza ćoška, ujke na deset-petnaest metara od mene, koliko ti duša ište. Geknem na led i rekoh sebi kraj! Okrenem se direkt, pocepam jednog kunem se, počeše da uzmiču, a ja pobegnem iza kuće pa puzanje kanalomdok je tenk gruvao, posle se razvučemo i odvalimo ujke. Uveče su pobegli nazad u Požegu.

    Na radiju su priznali da su imali teške gubitke.

    Eto, to mi bila jedna od najlepših tuča. Ipak, tada sam bio jako razočaran pa se vratim kući, jer su nam svi meštani dezertirali. Nisam brate hteo da se bijem za njih, ko ih...

    Eto, brate, tad ti prodaše i mene!

    rsk- 67802 - 15.03.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    O ratu u Bosni i Hrvatskoj


    Ovo je jedno od najobjektivnijih prikazivanja rata u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj. Vrijedi pogledati!



    Ovaj film ima i drugi nastavak, koji je mnogo interesantniji i slika drugu polovinu rata u Bosni i Hrvatskoj. Njega možete pogledati na Youtube ako kliknete ovdje. Preuzimanje ovog videa je zabranjeno od strane vlasnika.
    rsk- 67800 - 15.03.2012 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    Hrvatska istina o Vukovaru


    Nisam siguran da bilo ko, pa čak i Hrvati, mogu vjerovati o ono što se priča u ovom prilogu Hrvatske televizije. Oni tvrde da je u Vukovaru nastradalo nevjerovatnih 7000 srpskih vojnika i 2000 ljudi, od čega se 300 vodi kao nestali. Hrvati izgleda nisu imali gubitaka.

    rsk- 67792 - 15.03.2012 : Nlo Gojino Brdo - best (0)

    O tarifama u ratu


    Vidim da se neki Bošnjaci razbacuju ciframa, kolko su "ćetnika" pobili, a tokom celog rata su držali oko 10% teritorija, za razliku od Hrvata kojih ima tri puta manje a držali su oko 17% teritorija. Celo vreme rata smo se igrali sa njima, a ono što su dobili, sve su platili Radovanu.

    rsk- 62602 - 05.02.2012 : Braco Adamovic Prijedor - best (0)

    Da bi izgledalo kao istinito


    Pozdrav svim istinskim borcima! Slava svim palim borcima! Kletva cara Lazara svim izdajnicima, dezerterima, profiterima! Odlučio sam se da i ja nešto napišem pošto su svi iskreni koji pišu za ovaj sajt! Ja sam iz Sanskog Mosta, 6. sanska pj. brigada, 3. bataljon, koji je pokušao kao i svi drugi iskreni patrioti u odsudnoj odbrani da spase što je još ostalo od Krajine, međutim neke stvari sada postaju jasnije. Tada je bilo sumnje u komandovanje? Jadno!
    rsk- 31843 - 04.06.2011 : Marko V. Sarajevo,RS - best (1)

    Republika Srpska Krajina


    Samo želim da potvrdim ovo sto je Željko napisao vezano uz komentar 31702.

    U ljeto 1993. i 1994. sam iz Srpskog Sarajeva putovao na nekoliko sedmica kod rodbine u Knin i Drniš. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je žito iz Knina transportovano u RS. Bilo bi dobro da se neko od boraca SVK ili iz Knina uključi u diskusiju kako bi dobili više informacija vezanih za ovaj slučaj.

    Vec tada je među narodom vladala neka apatija i prenosile su se glasine da će teritorija RSK biti predmet kupoprodaje u građanskom ratu. Republika Srpska Krajina je žrtva beogradskog i paljanskog rukovodstva i naš narod Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije je bio prisiljen da napusti vjekovna ognjišta. Kao neko čiji su korjeni iz Dalmatinske Zagore, želim da im Bog vrati (Miloševiću i Karadžiću) onoliko zla koliko su oni nanijeli mojim zemljacima. Nemamo pravo da Miloševiću i Karadžiću ikada oprostimo izdaju i prodaju srpskog etničkog prostora.

    Uz njih dvojicu svakako ne treba zaboraviti i nepismeno i nesposobno rukovodstvo RSK koje je nizom nepromišljenih poteza dovelo RSK u veoma tešku situaciju koja je plaćena gubitkom teritorije i ogromnim ljudskim i materijalnim gubicima.

    Ja sam jedan od onih koji i danas rado odlazi u Dalmaciju i mogu Vam reci da se i dole život polako budi i narod se vraća i obnavlja svoje kuće i svetinje.

    Marko,

    ako baš želiš, mogu da te upoznam sa jednim od vozača 27. PoB, koji je do rata radio kao vozač, tj. civilno lice pri JNA. On je bio jedan od onih koji su išli u Knin da dovoze žito. O njemu sam već ranije pisao na ovom forumu.
    rsk- 31742 - 04.06.2011 : Vaske Vasiljevic Beograd - best (2)

    Krajina


    U vezi ovog poslednjeg pisanja, želim i ja da nešto dodam u vezi pada Republike Srpske Krajine. Ona je pala jer se naša vojska povuka iz Drvara i Grahova. Ovo je Luna detaljno opisao. Uz to da još dodam i to da su izbeglice iz krajine bežale preko Petrovca a ustaše su ih bombardovale na Petrovačkoj cesti. O ovome zločinu svjedoči i video snimak. Čak su i muslimani iz Bihaća iskorstili povlačenje Vojske Republike Srpske iz Bihaćkog džepa, pa su napali Petrovac, Ključ i Sanski Most. Međutim, trpeli su gubiteke i tu se vojska odjednom povlači. Ovo je Luna odlično opisao.

    Namjera muslimana je bila da zauzmu i Banja Luku ali su nalateli na zasedu u Oštroj luci, gde su dobili po nosu. Nakon toga, Hrvatima je postalo jasno da od zauzimanja Banja Luke nema ništa onog trnutka kada su na aerodrom Mahovljani doleteli srpski migovi iz SRJ. Zajdeno sa delom sredstava iz RSK i oststko i ZVRS borbandovani su njihovi položaji. Oni su najpre mislili da je to NATO, ali to su bili srpski mogovi.

    Još da dodam da je pilot koji je borbandovao kolunu na Petrvačkoj cesti kasnije oboren. Njegov leš je menjan za vojnike ubijene u selu Kamen kod Glamoča. Hrvati su u toku ove ofanzive doživeli težak dekal na reci Uni. To je ta njihova čuvena oprecija "Una" kada im je poginulo 50 ljudi, a ne zna se tačno koliko ih se udavilo jer su naleteli na snažan otpor. Sa naše strane je bilo i dosta civilnih žrtava. Ipak, srpska vojska je zaustavila ustaški napad. Hrvatski snimak o onom njihovom, crni mabi planu za zauzimanje Banjaluke je lažan. Plan je bio da se prvo zauzme Prijedor. Međutim, Hrvati doživeli poraza to je pokušaj kod Une. Drugi pokušaj su napravili muslimani, radi se o događaju kod Oštre luke.

    I na kraju, u bajku da je NATO sprečio zauzimanje Banjaluke stvorena je za lakoverne budale. Oni Banjaluku nisu ni videli jer su bili dalko nekih 40-50 km.

    I na kraju, treba da se zna da su počinjeni veliki zločini nad srpskim stanovništom u toj regiji. Meni je samo žao što onaj ustaša Gotovina nije suđen za zločine u Šipovu, Mrkonjić gradu, Garhovu i Drvaru. Za njih bi sigurno dobio doživotnu robiju, ali stići će njih pravda za sve zločine koje su pocini nad civilima i zarobljnim vojnicma Vojske Republike Srpske i Vojske Srpske Krajine.
    rsk- 20885 - 02.03.2009 : Nenocc - best (0)

    Milan Tepić


    Znao sam da je još jedan vojnik tada poginuo ne želeći da ostavi svoga komandanta. Bio je to vojnik Stojadin Mirković koji je dejstvovao iz transportera dok nije bio pogođen protivoklopnim projektilom.

    Tom prilikom je streljan u znak odmazde - komandir straže Ranko Stefanović.

    Šta reći o onolikoj pobijenoj nedužnoj deci što ih ni krive ni dužne pobiše na onako svirep način u Dobrovoljačkoj i u Tuzli.

    To ne smijemo nikada zaboraviti!
    rsk- 16198 - 20.11.2007 : - best (0)

    Operacija Oluja


    Oduševljen uspjehom operacije Bljesak, predsjednik Clinton je dao odobrenje za početak operacije Oluja. Sjedinjene Američke Države su bile aktivno uključene u pripremu, nadzor i početak operacije Oluja. Zeleno svjetlo Bijele kuće i predsjednika Clintona za operaciju Oluja bilo je dostavljeno Hrvatskoj od kapetana Richarda C. Herricka, koji je izvijestio da SAD nemaju ništa protiv protiv otpočinjanja ove operacije i da ova treba da bude "brza i efikasna" i završena u roku od 5 dana.

    Ovo je predstavljalo završnu fazu vojne saradnje izmedju SAD i Hrvatske, koja je otpočela 1992. godine. 1995. godine Clinton se spremao za ponovne izbore, i Bob Dole, kao republikanski kanditat, postavljao je sve glasnije zahtjeve Senatu za ukidanje embarga na uvoz oružja za bosanske muslimane. Za Clintona, Balkan postaje jedno od ključnih strateških pitanja za dalji ostanak u Bijeloj kući.

    U svojoj strategiji za razrješenje krize, američka administracija na čelu sa Clintonom je odlučila da iskoristi hrvatsku vojsku za napad na srpske snage, zbog čega je potpisana Splitska deklaracija između Izetbegovića i Tuđmana, koja je dopuštala ulazak hrvatskih vojnih snaga pod vođstvom Ante Gotovine na teritoriju Bosne i Hercegovine u svrhu saradnje sa Armijom Bosne i Hercegovine. Za uspjeh te operacije bilo je neophodno da Hrvatske snage osvoje Dinaru iznad Knina i da oslobode Knin i Krajinu u operaciji Oluja, da bi se odmah zatim prebacile na teritoriju Bosne i izvršile pritisak na Srbe i time prisilile Miloševića da potpiše Dejtonski sporazum.

    Vrlo brzo je došlo do neke vrste nagodbe između Hrvatske i američke obavještajne službe. Hrvatska je dala američkoj službi (DIA) 500 kg ruskih podvodnih mina i najmodernija ruska torpeda, kao i dešifrirajuće kodove korištene između ruske i jugoslavenske vojske.

    Ovo oružje transportovano je u SAD preko splitskog vojnog aerodroma. Herculesi C-130 spustili su se u toku noći, oružje je natovareno i u najvećoj tajnosti prebačeno u SAD ili u američke vojne baze u Evropi. Hrvatska strana otkrila je također lokaciju tvornice za proizvodnju hemijskog oružja u u Bijelom polju pokraj Mostara. Ovo je bio samo početak saradnje, jer odmah potom SAD je isporučila Hrvatskoj sisteme za prisluškivanje i nadgledanje teritorije Srbije i Crne Gore, pomoću kojeg se moglo istovremeno osluškivati i snimati 20. 000 telefonskih razgovora.

    Prilikom združenih napada na srpske položaje aktivno je učestvovala regularna vojska Republike Hrvatske. Na frontu prema Krajini, angažovano je bilo pet brigada Hrvatske vojske sa ljudstvom iz Splita, Varaždina, Zagreba, Trogira, Bjelovara i Gospića, kao i tri domobranske pukovnije iz Metkovića, Splita i Unesića. Ukupno, ovdje se nalazilo 30. 000 vojnika Republike Hrvatske.

    U regionu Posavine bilo je angažirano također 30. 000 pripadnika Hrvatske vojske. Riječ je o brigadama iz Vinkovaca, Županje, Zagreba, Osijeka, Nove Gradiške, Slavonskog Broda i Našica.
    rsk- 4361 - 28.02.2006 : Ratko Obrenovic Detroit - best (0)

    Milošević prodao Srbe u Hrvatskoj


    Odmah da ti kažem da ja nisam dobio "ljiljane" u ratu ali mi je Mladić lično dao čin potporučnika i to mi je najveća počast koju sam mogao doživjeti. Ne bih to mijenjao ni za sto tvojih odlikovanja.

    Moram te razočarati, Srbi su znali da se rat u bivšoj Jugoslaviji može završiti samo kada se riješi situacija u Hrvatskoj. Mi Srbi, a pogotovu vi muslimani, niste bili uopšte bitni za Vatikan, Ameriku i globalnu svjetsku politiku. Cak postoje i neki podaci da je Zapadu odgovaralo da u tom ratu pogine veliki broj Srba i muslimana. Za njih je vazan prostor, da se unište fabrike i infrastruktura.

    Kraj rata na Balkanu je počeo kada je Slobodan Milošević na čelo vojske Republike Srpske Krajine doveo Mileta Mrkšića, čovjeka kome je jedini zadatak bio da te prostore koji su imali srpsku autonomiju još u vrijeme kad Hrvatska države nije ni postojala. Mile je čovjek -gnjida koji se uvijek motao po Komandi JNA radeći neke administrativne poslove, i nije zaslužio ni čin kapetana.

    Da je ovo tačno, potvrdiću ti jednim primjerom. Cetiri mjeseca prije nego sto je Krajina pala u ruke Latina, iz Hrvatske su izvlačene zalihe žita, brašna, benzina i drugih namjernica. U to vrijeme sam radio pri Glavnom štabu VRS, pa sam znao o kojim se količinama radi. Hoću da ti kažem, da je već tada napravljen plan za predaju tih prostora. Milosević je dobio čvrsto obećanje da će ostati na vlasti, da će mu ostati Kosovo, i da ce Srbi u Bosni dobiti svoj entitet. To je njemu bilo dovoljno, i on je bio spreman da napravi dogovor.

    Naravno, narodu nije bilo moguće objasniti da se te oblasti moraju predati Hrvatima. Zbog toga je sve uradjeno "ispod žita", tj. napravljena je akcija za koju je mali broj Srba znalo, mada je 40 dana prije te operacije, Politika objavila mapu, koja se kasnije pokazala prilično tačna.

    Operacija je pocela ovako! Vojnicima na barikadama kod Zadra je naređeno povlačenje, još prije nego što su Hrvati udarili na srpske položaje. Valjda, je komanda stigla malo ranije, a Hrvati zakasnili. U svakom slučaju, nastao je takav haos, da stanovnici Knina nisu imali vremena da iz kuca ponesu ni one najneophodnije stvari. Sve su ostavili!

    Mislis li da je tada objavljeno da je Milosević prodao Srbe u Hrvatskoj, da bi on mogao da ostane na vlasti u Srbiji? Na vašu nesreću, isto se to dogodilo sa Srebrenicom, tj. Alija je povukao Nasera Orica i rukovodeće starješine na neku "obuku" u Zenici. To ne izmisljam, to sam pročitao u vašoj štampi i na vašim stranicama, mada sam to znao i prije nego što ste to vi saznali. Prema tome, za ono što se dogodilo u Srebrenici kriv je vaš predsjednik, a ne Ratko Mladić koji nije mogao mnogo dauradi da bi zaštitio stanovništvo Srebrenice, spred osvete željnih srebreničkih Srba, kojima su muslimani pobili porodice.

    Da ti jos kažem i to da sam ja među prvima ušao u Srebrenicu, ali i to da sam vidio više mrtvih na Zuči i Poljinama, nego u Srebrenici. Jedina razlika je da je među onih nekoliko stotina ubijenih stanovnika Srebrenice, bilo je i pedesetak žena i djece, uglavnom užih članova porodica koljača, koji su se sa glavninom vojske Nasera Orica, uspjeli skloniti u Tuzlu, prije nego što je napad na Srebrenicu i počeo.

    Eto, toliko od mene. Nadam se da si nešto naučio! Za sebe mogu reći da sam bio vojnik koji nije ubijao civile, pucao sam mnogo, znam da sam dosta puta i ubio, ali se time ne ponosim, niti hvalim. Bilo je ili mi ili vi, a bolje vi nego mi.

    Drago mi je da imamo isto misljenje o Bori Radicu, ali tu cu temu prepustiti Željku da je on obradi. On to radi bolje od mene.

    Idi na stranu - |1|2|