fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-RAT_ZAVIDOVICI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

rat_zavidovici- 100406 - 12.05.2017 : Drago Sarac Podsijelovo - best (0)

Podsijelovo 01.06.1994


Ima li i jedan pošteni borac tkz. Armije BiH koji je učestovao u napadu na Podsijelovo 01. 06. 94. godine? Tada je još uvijek Podsjelovo pa do rijeke krivaje liniju držala Vučijačka brigada. Da li bi on mogao da kaže istinu o tim napadima i njihovim gubicima? Napad je trajao oko 7 dana, Vukovi se nisu ni milimetra pomakeli, mada je bilo gubitaka. Tada se dešava neko čudo - odjednom dolazi do premještaja Vučijačke brigada, a na položaje dolazi Laktaška brigada. Nakon par dana dolazi do pucanja linije.
rat_zavidovici- 96400 - 13.07.2016 : Ratnik Rova Zavidovici - best (0)

Ratovanje na Kleku, Zavidovići


Da li bi neko mogao da opiše ratovanje na Kleku u Zavidovićima. Najviše bih volio da to čujem od srpskih boraca, tj. interesuje me vi đeje stvari sa vaše strane. Opišite stvari malo detaljnije.
Hvala unaprijed!
rat_zavidovici- 94608 - 20.12.2015 : JNA Zdici - best (0)

Klek


Zdravo svima,

živim u Zavidovićima i inetresuju me dešavanja na Kleku, znači od prvog vojnika na straži, prvog metka pa sve nadalje. O tome se mnogo pričalo, a mene interesuje iako nisam učesnik rata. Hvala!
rat_zavidovici- 92443 - 22.02.2015 : Jelenko Božić Bozici - best (0)

Podsijelovo


Rado sam pročitao ratna dešavanja na Podsijelovu, ko ima u sjećnju priču neka napiše. Ne mogu da vjerujem kakvi stravični događaji su bili oko mjesta koje poznajem.
rat_zavidovici- 92431 - 20.02.2015 : Dzevad ... Zavidovici - best (0)

Rat u Zavidovićima


Ja sam direktni učesnik te akcije gdje je podbacio naš tenk i pokraj mene ubio trojicu momaka a ne jednog kako to Strikan kaže. Taj koji je ovo pisao može lako saznati ko sam jer nas je iz Zavidovića bilo svega 4 do 5 boraca. Neka me pita I objasniću mu tačno kako je bilo.
rat_zavidovici- 91179 - 18.09.2014 : MiliDelija Doboj - best (0)

Vozućko ratište


Jovane, ovo što si preveo i napisao iz knjige od CIA, nije potpuno tačno. Ja nisam učesnik rata, i nisam bio na području Vozuće i Vozućkog ratišta, ali dosta istražujem i čitam o ovom zadnjem tragičnom i krvavom ratu.

Za vrijeme početka ofanzive ARBiH juna 1994, tačnije koja je počela 16. juna 1994. godine na položaje tek uvedene i nedovoljno upoznate sa linijom 1. laktaške lpbr VRS. Dana 14. juna 1994. godine izvršena je smjena između 1. vučijačke lpbr VRS i 1. laktaške lpbr VRS. U tom napadu 1. laktaška lpbr VRS je imala velike gubitke:

  • 15 poginulih,
  • 1 nestalog (i dan danas)

    Koliko su ih imali zarobljenih, pa razmijenjenih to ne znam.

    Znači probijanjem linije odbrane 1. laktaške lpbr VRS i velikim gubicima koje je ista imala, Laktaška brigada napušta položaje i bježi sa tog dijela ratišta, što jedinicama 3. K ARBiH otvara prostor za napredovanje što one i koriste i dolaze na 2-3 km do spajnaj sa jedinicama 2. K AR BiH. Međutim treba napumenuti da komandant 1. laktaške lpbr VRS ostaje sa oko 50-tak boraca, a takođe i bataljon iz sastava 1. srbačke lpbr VRS se ne povlači, već ostaje na svojim položajima, iako isti dolazi u poluokruženja, i okruženje.

    Nakon konsolidacije jedinica VRS i Naredbe na taj dio ratišta pristižu jedinice iz 1. KK i IBK VRS, kao i MUP-a VRS, i slijedi kontaofanziva VRS u kojoj vraćaju se na polazne linije. Prema podacima kojima raspolažem iz raznih arhiva u kontraofanzivi VRS učestvuju:

  • 4. ozrenska lpbr VRS,
  • bataljon 1. srbačke lpbr VRS,
  • dio 1. bijeljinske lpbr VRS-"garda Panteri",
  • dio 2. ozrenske lpbr VRS,
  • dio 3. ozrenske lpbr,
  • specijalna brigada policije MUP-a RS,
  • 1. bataljon vp,
  • 9. bataljon vojne policije, 1. ido, 9. ič,
  • čvp TG "Ozren".

    Gubici jedinica VRS u ovoj ofanzivi ARBiH i kontraofanzivi VRS (prema arhivi do kojih sam došao su od 16. 06. do 30. 06. 1994. godine su 37 poginulih i 1 nestao pripadnik VRS i MUP-a RS.
  • rat_zavidovici- 87111 - 26.10.2013 : Ristić Milenko Zavidovici, Grabovica - best (1)

    Zavidovići


    Pozdrav prijatelju! Tako je baš kako si napisao.
    rat_zavidovici- 83983 - 29.03.2013 : Jovan - best (2)

    Vozuća jun-jul 1994. godine


    Ozren, Vozućko ratište
    Ofanziva ARBiH na VRS

    Vrijeme: juni-juli 1994.
    Cilj operacije:

    Odsijecanje i ovladavanje južnim klinom oko Vozuće kako bi se otvorio vrlo važan put Tuzla-Zenica.

    Snage ARBiH:

    OG "Bosna" (III Korpus):

    5. 000 ljudi iz:

    318. Zavidovićka br. (standardno držala liniju na tom sektoru)
    309. Kakanjska br. (standardno držala liniju na tom sektoru)

    Pojačane sa udarnim formacijama (oko 7. 000 ljudi) iz:

  • El Mudzahid odred
  • 7. muslimanska br.
  • 303. brdska br.
  • 311. laka br.
  • 314. brdska br.
  • 320. laka br.
  • 330. laka br.
  • 3. IDG bataljon
  • 120. oslob. brigada "Crni labudovi"

    6. OG "Istok" (II Korpus)

    5. 000 ljudi iz:

    119. Banovićka brdska br.
    117. brdska br.

    Pojačane sa jedinicama (ukupno oko 6. 000) iz:
    212. oslob. br.
    251. oslob. br.

    Vjerovatno i dijelovima:

    211. oslob. br.
    210. brdske br.
    te sve tri tuzlanske br.

    Snage VRS

    TG 6
    1. Ozrenska laka p. br.
    2. Ozrenska laka p. br.
    3. Ozrenska laka p. br.
    4. Ozrenska laka p. br.
    1. Vučijak laka p. br.

    Dijelovi iz:

    OG "Doboj" i to:
    2. oklopne brigade
    1. mjesovita artilj. regimenta

    Glavnina udara ARBiH bila je koncentrisana na položaje 1. Vučij. i 4. Ozrenske brigade koje je inicijalno držalo oko 2. 500 ljudi.

    Važno je napomenuti da je u pripremi za ofanzivu ARBiH tokom perioda april-maj oslobodila brdo Vijenac (700m) čime je omogućeno nadgledanje vozućkog džepa. Tom prilikom zarobljeno je oko 70, a ubijen 21 pripadnik VRS-a. Zarobljen je ZIS 76mm, 4 minobacača 120 mm i 4 minobacaca 82 mm.

    Sama vozućka operacija počela je 18. juna 1994. godine istovremenim napadom snaga 2. i 3. korpusa koji su nastojali presjeći 10 km širok klin i staviti Vozuću u okruženje. Inicijalni napad je iznenadio VRS i početne linije su brzo probijene. Tokom sledećih sedam dana ARBiH se dalje probijala kroz položaje VRS-a i do 26. juna jedinice 2. i 3. korpusa bile su udaljene 3 km jedne od drugih, prijeteći da spajanjem potpuno odsijeku 4. ozrensku brigadu koja se nalazila oko Vozuće. Međutim 3. ozrenska brigada je uspjela da održi položaje na brdu Lisna na sjeveroistočnom krilu napada, čime je onemogućeno proširenje kojim bi se bočno štitio glavni pravac napada ARBiH. Tokom ovog vremena VRS je pripremao kontranapad koji je krenuo 28. juna uvođenjem elitnih jedinica iz 1. KK i IBK (Panteri, 1. bataljon vojne policije, 9. izvidzačko-div. četa.. . ukupno oko 2. 750 ljudi).

    Do 1. jula kontranapad je izbacio jedinice 3. korpusa iz glavne ose nastupanja. Pokusavajući da blokiraju prodor VRS-a jedinice 3. korpusa navučene su u neoznačeno minsko polje i pripremljenu artiljerijsku baražu pri čemu trpe dosta gubitaka. Nakon ovoga VRS pokreće opšti kontranapad i potiskuje jedinice ARBiH na početne položaje.

    Ova bitka imala je efekte kako na ARBiH tako i na VRS. Po prvi put je ARBiH pokazala da je sposobna preduzeti ofanzivu većih razmjera prema VRS i gotovo poraziti veće koncentracije snaga. Uprkos neuspjehu operacija je pokazala nove važne aspekte vezane za ARBiH. Sposobnost glavnog štaba i dva korpusa da organizuju, upravljaju i snadbijevaju ovako veliki broj jedinica predstavljala je impresivnu osobinu za armiju koja se više branila nego što je napadala. Posebno su se iskazale izviđačko-diverzantske jedinice koje su sa lakoćom prolazile srpske linije i sijale paniku iza linija slabeći defanzivne napore VRS-a.

    S druge strane, operacija je pokazala i do tada ustaljene snage i slabosti VRS-a. Prvo, spoosobnost da organizuje i brzo uključi elitne formacije u kontranapad odslikala je superiornost VRS-a u štabnim poslovima, logistici i mobilnosti. Sposobnost oficira srednjeg nivoa VRS-a ogleda se u dobrom koordiniranju jedinica i korištenju vatrene moći kao i uvlačenju neprijatelja u minske i baražne "zasjede". Ipak, glavna slabost VRS-a ostale su jedinice na nivou bataljona i niže koje su u većini brigada bile slabo vođene, disciplinovane, obučene, sklone panici i brzom povlačenju.

    Upravo sve više rastuća potreba VRS-a da krpi linije sa elitnim formacijama doći će do izražaja u nastavku rata posebno u završnim borbama kada jednostavno nije bilo dovoljno ovih elitnih formacija da zakrpe sve "rupe" koje su se pojavljivale širom fronta tokom operacija ARBiH i hrvatskih snaga u 1995. godini.

    Sažetak iz studije "Balkan Battlegrounds"
  • rat_zavidovici- 83088 - 26.02.2013 : Strikan Zavidovici - best (4)

    Podsjelovo, Tunjik, ratna zbivanja


    S obzirom da se u posljednje vrijeme nešto otvorenije piše o stradanju obje armije na Podsijelovu, podijelio bih i nekoliko mojih utisaka iz tog perioda. U to vrijeme sam obnašo jednu od kadrovskih funkcija pa iz prve ruke znam kako su tekle stvari oko naše ofanzive i srpske kontraofanzive.

    Armija muslimanske BiH te godine upriličuje nekoliko ofanzivnih napora na zauzimanju istaknutijih kota u ovom rejonu. Prvi i jedini uspjesi u toj godini bilježe se osvjanjem Šuplje bukve i prodorom u omanja srpska sela Božiće, Svinjašnicu i Lazendiće. Nakon toga se konsoliduje nova linija kroz selo Tunjik, ali je ona bila nepravilna i lomila se na više mjesta i na našoj ali i na protivnoj strani. Zauzeta sela su sistematski opljačkana i popaljena a glavnu riječ u otimačini srpske imovine vode okorjeli dezerteri i nepopravljive kukavice. Jednom od njih je sijač smrti prostrijelio vrat uz samu žilu kucavicu, ali ga je zasjekao poplitko pa se dobro ukenajo od straha. Inače, pomenuti je u ratu bio jedna od viđenijih kukavica.

    Helem, nova linija se nepravilno konsolidovala pa su zaostajale praznine koje je srpska strana pokrivala jedinicama sa po nekoliko ljudi na otvorenom prostoru, naprosto zaređanih iza prirodnih prepreka, drveća i stijenja tako da im se lako moglo dohakat preciznijom paljbom.

    Istina je i to da smo i mi stradali bez reda i mjere. Sjećam se pogibije dvojice zeničkih vojnika. Kratko nakon zauzeća srpskih sela trebalo je ustanoviti jedan krak linije spram Pocijelova, kojeg su Srbi držali pod otvorenom vatrom s obzirom da je između dva rova pucala ledina od nekih tridesetak metara. S druge strane snajper je šicao na svaki pokret. Prvi vojnik, mlađih godina istrčava i ne doseže ni do pola pravca pogađa ga snajper i obara na ledinu. Drugi tek kreće a snajper ponovo pogađa nakon čega ostali gube spremnost da dalje istrčavaju. Drugi vojnik nije odmah podlego, ali ga u nekom od kasnijih rafalanja pogađa još nekoliko hitaca i usmrćuje pred očima zabezeknutih ljudi.

    Tih dana je na srpskoj strani vladalo prilično rasulo, što ne iznenađuje obzirom da smo u selima zaticali tek posluženi ručak il tek izmuženo mlijeko u čabru.

    Nekako u toku akcije na Šuplju bukvu nam se desila i jedna gadna neprijatnost. Negdje iz pozadine, jedan tenk je davao artiljerijsku podršku "Labudovima". Zahvaljujući lošoj koordinaciji i navođenju artiljerijske paljbe, jedna tenkovska granata pogađa ispred srpskog rova i smrtno ranjava jednog vojnika. Dok nam je u glavama još zujalo od tenkovske granate neko je prihvatio ranjenog "Labuda" oko pasa, a tijelo se od povlačenja raspolovilo na dva dijela. Bili smo gnevni, a komandant je tražio da se odmah uhapsi tenkista.

    Proboj sa naše desne strane je radila jedna izviđačka četa iz Zavidovića. Tamo je bilo dosta ranjenih i poginulih jar nas je čistina sprečavala da rano i neopaženo primaknemo bliže rovovima. Na tom mjestu je teško stradao i moj ratni kolega jer mu se metak u rikošeu zario u vratnu kičmu i tako ga trajno onesposobio.

    Pisaćemo i narednih dana. Tek sam sada nabasao na ovu stranicu!

    Kota 715 Posjelovo, Zavidovići
    rat_zavidovici- 83043 - 25.02.2013 : Radlovac Zenica - best (4)

    Podsjelovo 1994. godine


    Da li ima neko da moše da napiše nešto o zauzimanju linija Armija muslimanske BiH na Podsijelovu '94. godine? Tada je pao značajan potez linije od Ravni preko kote 705 pa sve do kote 715.

    Napad je počeo iznenadnim upadom neke jedinice VRS-a na naisturenije rovove na Ravnama. Sa prvim hicima smo izgubili jednog vojnika na stražarskom mjestu. Vjerovatno se radilo o preciznim snajperskim hicima jer je pogođen direktno u glavu. Dok je taj vojnik bio na straži ostali su igrali karte.

    Uz prve rafale počeli su i povici muslimanskih imena:

  • "Zulfere, Omere, udri, ne daj mu na tu stranu!"

    Ovo je vjerovatno rađeno da unesu kratku konfuziju kod boraca Armija muslimanske BiH. Shvatajući da je vrag odnio šalu, ostali su se dali u bezglav bijeg. Među njima bio i jedan razmetljivac koji je cio rat drhto kao pas kada se god spomene srpska ofanziva. Usput je zaboravio i PM-72. Poslednji koji je iskako imao je priliku ispaliti nekoliko rafala u pravcu odakle je dolazio napad.

    Poginuli vojnik je kasnije razmijenjen, a bio je i u nekom srodstvu sa onima iz prvog rova što su izvukli najdeblji kraj i u kome smo izgubili još trojicu i artiljerijsku potporu.

    Istoga dana pada i cio potez linije u navedenoj distanci, uglavnom zahvaljujući naređenju lokalnog komandira koji nije imo tri čiste o ratu. On bješe iz neke je mutave obitelji, ali se nekako ugurao među oficirski kadar.

    Dok smo uzmicali, kud je ko mogo, na čistini od oko sto i pedesetak metara izbija neko oklopno vozilo, vjerovatno sanitet, a naš vojnik ispaljuje i pogađa negdje pri dnu konzole vozile onesposobljujuć daljnje napredovanje.

    Iza krivine i prignutog hrasta je bio pozicioniran naš tenk T-34. Imao je neko oštećenje na gusjenici pa je često tražio popravke, ali je mogao da djeluje s obzirom da su svi ostali elementi bili neoštećeni. Međutim, kada je trebalo da ga izmjesimo ispostavilo se da su srpski vojnici previše blizu.

    Gotovo istog trenutka naš najbliži vojnik sa RPG-om traži dopuštenje da puca u tenk, međutim pomenuti komandant odbija pa tenk ostaje u tampon zoni. Ipak, srpska strana ga tokom večeri izbavlja uz pomoć drugog tenka.

    Na kraju dana smo imali nepovoljan bilans, dvojicu mrtvih i nekoliko Zeničana koji su bili u jednoj od interventnih jedinica. Uz to, u bijegu je ostalo nekoliko pušaka i dva PM-72.

    u daljnjem neprijateljskom napredovanju gubimo kotu 705 i zamalo kotu 715. U nekoliko narednih dana Armija muslimanske BiH na ovoj distanci će izgubit oko 110 vojnika. Bilo je tu i dosta ranjenih, što teže, što lakše, oko sedamsto do osamstvo, s obzirom da se i nisu baš tačno brojali kolateralni gubici.

    Sjećam se i jedne zeničke brigade. Neki kreten ih upućuje u tampon zonu. Shvativši da su dobar plijen, Srbi ih zasipaju njihovim minobacačima i za nekoliko sati izbavljamo ih iz potpune kataklizme. Bilo je tada mnogo osakaćenih, bez ruku, nogu, prstiju, glava - užas pravi.

    Kasnije saznajemo da je u zatočeništvo pao i jedan od naših stalnih vojnika. Uoči napada je kreno kroz tampon zonu da pobere gljive. Kad je napokon razmijenjen slika je bila stravična - neka životinja ga skroz izmasakrirala je su mu nedostajali pojedini dijelovi tijela: ruka, noga i td.

    Nakon toga je linija konsolidovana, pa smo odbili nekoliko napada. Ipak, najgori su bili oni večernji. Kad krenu mi ospemo a oni ustaju. vjerovatno s nekom posebnom opremom koja može podnijet pješadijsku paljbu. Pa onda slika napredovanja srpskih specijalaca pod nekim košarama i bremenom neke žice i oklopa. A snajper je sjekao svaki pogled koji se podigne nad tranšejom.

    Mnogo toga se zaboravilo al neke stvari će se pamtit zauvijek. Stravično!
  • Idi na stranu - |1|2|