fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-RAT_NEVESINJE
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

rat_nevesinje- 101811 - 27.01.2018 : Dragan Papak Čikago - best (0)

Nestali pripadnici JNA i civili na mostu na Buni, Mostar


Imao sam drugove, na početku rata mislim da je bio juni ili juli, tako neki letnji mesec, krenuše oni autom put Bune. Zaustaviše ih kao "Srbi" koji su se povlačili sa te obale Neretve i zamolili ih za prevoz, kada su stali , oni su ih likvidirali kao i drugi 16 pripadnika tadašnje vojske JNA i 8 civila, most na Buni, Mostar.

Da li ima nekih konkretnijih podataka ko i odakle je to uradio, špekulisalo se da su bili iz velike Splitske brigade, a potencijalno znam da nikada nije pronadjen ni jedan validan dokaz o njihovoj smrti, iako su tamo stradali. BOG ČUVA SRBIJU.
rat_nevesinje- 85657 - 29.06.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

Nevesinjski junaci simbol herojstva VRS


Objavljeno: 29 jun 2013.

Nevesinje - Samo Bog i hrabro srce pomogli su običnim ljudima, nevičnim oružju i borbama, da pobijede daleko snažnijeg neprijatelja. Hristoliki ratnici, kako ih mnogi prozvaše, odbranili su Nevesinje i svoje domove i ostavili ponosan trag zabilježen u istoriji srpskog naroda.

Rekao je to "Glasu Srpske" član Boračke organizacije RS u ime regije istočne Hercegovine i član Komisije za istoriju i njegovanje oslobodilačkih ratova srpskog naroda Vojin Gušić, prisjećajući se stradanja nevesinjskog naroda u Odbrambeno-otaybinskom ratu RS.

  • Na Nevesinje se obrušila ogromna armada vojnika. Našu brigadu, daleko malobrojniju činili su uglavnom obični ljudi, zanatlije, pravnici, učitelji, ali i žene, djeca i starciż Običnom čovjeku samo Bog može dati sposobnost i um da se tako nadmoćnijem neprijatelju suprotstavi - prisjeća se Gušić herojskih pobjeda Nevesinjaca na krsnu slavu Vojske RS.

    Sjeća se kako su u napadu na Nevesinje starice punile pijesak za grudobrane, a djeca im pomagala.

  • Za sedam dana i noći neprekidne borbe 1992, Nevesinjska brigada izgubila je 42 borca, a gubitak neprijatelja je bio oko 850 žrtava - istakao je Gušić i dodao da su se tome svi čudili i divili jer je Nevesinjska brigada imala deset puta manje ljudi od neprijateljske vojske.

    Komandant herojske Nevesinjske brigade Novica Gušić kaže da je duh slobode bio u duši svakoga čovjeka na nevesinjskim prostorima, kao što je bilo oduvijek, a jeste i danas.

  • Jedinstvo naroda u želji za slobodom, da slobodno stvara i živi, pobijedilo je. U tome je veličina te borbe i pobjede nad onima koji su htjeli da nam nametnu svoje ciljeve i vlast i da nas pokore - priča Gušić.

    I Gušić se, kako kaže, sjeća da je tih godina i staro i mlado složno branilo svoje domove.

  • Nisu marili za svoje živote - kaže ponosno komandant Gušić.

    Nevesinjska brigada je pokrivala najveći front u zoni odgovornosti Hercegovačkog korpusa. Na časnom i herojskom putu odbrane svoga kraja poginulo je 476 pripadnika brigade, a više od 1. 200 je ranjeno. Među prvima dobili su Orden Nemanjića.

    Predsjednik RS Milorad Dodik, povodom 15. juna - Dana nestalih i poginulih hercegovačke regije, posthumno je prije nekoliko dana odlikovao medaljom zasluga za narod 19 boraca VRS iz Nevesinja.

    Uz Nevesinjsku mora se sa velikim pijetetom pomenuti i Ilijaška brigada VRS. Držali su liniju odbrane dugu 140 kilometara i izdržali 36 ofanziva. Poginuo je 531 pripadnik ove brigade. Raznim medaljama i ordenima odlikovana su 392 pripadnika te brigade, a 179 je odlikovano posmrtno. Jedina je brigada u Sarajevsko-romanijskom korpusu odlikovana Ordenom Nemanjića.
  • rat_nevesinje- 83739 - 17.03.2013 : Nenad NS - best (1)

    Intervju muslimanskog generala Ramiza Derkovića


    Intervju po započinjanju jedne od najvećih katastrofa tekbir multietničke armije

    "Gospodine generale, razgovaramo neposedno nakon velikih uspjeha snaga 4. korpusa koje su na konjičkom i bjelimićko-glavatičevskom bojištu oslobodile više od stotinu kvadratnih kilometara teritorije. Trenutno je intezitet borbi nešto splasnuo, ali, po svemu sudeći, borbe će u narednom periodu postati još žešće. Ako je ova konstatacija tačna, recite nam kako prognozirate ishod narednih borbi?

    DREKOVIĆ: U pravu ste, trenutno je intezitet borbi na čitavoj liniji fronta nešto opao, ali to ne znači da će se taj trend nastaviti. Mi nismo stali i ne mislimo stajati, jer naša opredjeljenja su jasna i nedvosmislena - osloboditi čitavu teritoriju BiH koja je privremeno zauzeta. Što se tiče vašeg pitanja, reći ću i ovo; u slučaju da otklonimo neke male slabosti koje su uočene tokom ovih posljednjih borbi, uopće ne sumnjam u našu pobjedu. U to me uvjeravaju i ove posljednje blistave pobjede kojima smo pokazali srpskocrnogorskoni agresoru da se nije smio igrati sa 4. korpusom Armije BiH.

    Pokazali smo i njihovim umobolnim političarima da nemaju nikakvih šansi da svoju tzv. srpsku republiku izgrade na ovim prostorima, koja je trebala imati granice na Neretvi. Granice će biti na Drini, uvjeren sam, ali granice Republike Bosne i Hercegovine, s tim da neće biti te njihove fantomske tvorevine. Njihova ofanziva, koja je počela 10. septembra, a imala je cilj presijecanje komunikacije Sarajevo - Mostar, čime bi ispunili dvostruki cilj, stavili Sarajevo u potpuno okruženje, a to bi uticalo i na odnose između Bošnjaka i Hrvata, četnički je posljednji pokušaj da počnu uobličavati "veliku Srbiju". Kao što već znate to im nije uspjelo.

    Tu njihovu namjeru smo osujetili, jer smo za tu namjeru saznali od naših obavještajnih organa. Nakon amortiziranja njihovih udara, prešli smo u kontraofanzivu. U prvom momentu smo koristili samo specijalne jedinice i izviđačko-diverzantske čete, a poslije smo uključili i ostale snage 4. korpusa. Ubacili smo neke jedinice duboko u njihovu pozadinu, poremetili agresorski sistem rukovođenja i komandovanja, snabdijevanje, sve to donijelo je dobar rezultat. Potpuno smo ih paralizirali, a u njihovim redovima nastupila je prava pometnja. Tada smo krenuli sa fronta i kao što se zna, oslobodili smo više od 100 kvadratnih kilometara teritorija. Bitno je istaći da smo skoro u potpunosti oslobodili općinu Konjic.

    Još nije slobodan širi rejon Boračkog jezera, selo Borci te komunikacija Borci - Glavatičevo, ali to će uskoro biti odrađeno, i mi ćemo produžiti dalje. Zauzeli smo više dominantnih kota, a najznačajnija je zloglasno četničko uporište na prijevoju Ljubina, i ništa manje nisu važne kote: Gluhi do, Rapti, Rakova laz, Begov do, Kalemuša, Runjavi kuk, Majdan i Zamač, te sela smještena uz rijeku Bijelu: Tešići, Livade, Jakovljevići, Janjina, Sućešnica, Vulići, Vidočkovići. Gotovo identičan rezultat postigli smo i u širem rejonu Glavatičeva, gdje smo, također, oslobodili više dominantnih kota, od kojih izdvajamo: Orlov kuk, Ćetkov kuk, Lastavu, Janjinu, Vranješine i Zaspilicu te selo Ladanicu.

    Potrebno je istaći činjenicu da smo zarobili ogromne količine materijalno-tehničkih sredstava tako da nama ne treba skidati embargo, jer oružja ima dovoljno kod četnika, a nanijeli smo im takve gubitke u živoj sili da se od tih gubitaka, zasigurno, neće zadugo oporaviti. Ovo vam govorim da shvatite da smo sada stekli sve uvjete za pregrupiranje i dalji manevar naših snaga, i po frontu i po dubini, radi daljih borbenih djelovanja. Moram istaći i činjenicu da kod četnika vlada opće rasulo koje je izazvano, prije svega, silinom našeg udara. Nakon toga, mnogi visoki četnićki oficiri u istoćnoj Hercegovini smijenjeni su, a taj trend se i dalje nastavlja.

  • Ako ovako nastavite, gospodine generale, uskoro ni Nevesinje neće biti daleko?

    DREKOVIC: Nevesinje ni sada nije daleko. Znaju to najbolje četnički oficir koji su svjesni da je sada i ovaj grad meta naše artiljerije. Od sada ćemo i mi odgovarati na svaki njihov pokušaj da granatiraju naše gradove. U tom slučaju ni Nevesinje neće biti izuzetak. Za vrijeme borbenih djelovanja o kojima sam maloprije govorio, oni su granatirali Konjic, a naši artiljerci su uzvratili po Kalinoviku. Prema tome, ovaj put Kalinovik, a sutra Nevesinje, ali isključivo vojni ciljevi, za razliku od njih kojima ništa nije sveto. Mi raspolažemo informacijama koje govore o razmještaju vojnih ciljeva i u slučaju da se granatiranje naših gradova nastavi, brzo će se uvjeriti u sposobnost naših artiljeraca, a neće proći puno vremena kada će ovaj grad u biti i na dometu lakših oruđa.

  • Nakon pada četničkog uporišta Ljubina, 56. domobranska pukovnija HVO-a Konjic napustila je linije odbrane prema neprijatelju na Turiji, koje su preuzeli pripadnici 4. korpusa Armije RBiH. Bojovnici HVO-a su predali sva oruđa 4. korpusu, a zatim su napustili Konjic. Zašto, kada je u planu stvaranje zajedničke vojske?

    DREKOV1Ć: Da budem kratak i jasan, bojovnici HVO-a su sami zahtijevali da odu sa ovih prostora, koji se nalaze neposredno iznad Konjica. U toku operacije za oslobađanje Ljubine, koja je iznad hrvatskih sela: Zabrđa, Zaslivlja, Turije i Drecelja, pripadnici 4. korpusa uložili su maksimalan trud i uspjeli u tome. U toku same operacije nijedan stanovnik ovih sela nije povrijeđen. Isti tretman su imali i bojovnici HVO-a. Zašto su bojovnici napustili svoja sela, dok je većina civila ostala, ne znam, ali to je njihova stvar. Mogli su ostati i boriti se zajedno sa nama protiv četnika a za Federaciju, ali izgleda da na to nisu spremni , mada će doći i to vrijeme kada ćemo se zajednički boriti protiv neprijatelja. Neći ići to da oni leže, dok se mi borimo. I ovaj slučaj pokazuje da nisu stvoreni svi uvjeti da stvaramo zajedničku vojsku. Međutim, uvjeren sam da će se i to brzo prevladati.

  • U posljednje vrijeme neki političari iz reda opozicije, iznose tezu da bi se o ovim stvarima prije dogovorili vojnici, odnosno predstavnici Armije BiH i HVO-a, nego političari iz vladajućih stranaka?

    DREKOVIĆ: Ja tako ne bih rezonirao. Armija BiH je u funkciji legalnih organa vlasti RBiH. Prema tome ne mogu različito razmišljati i ponašati se starješine Armije. Oni su vojnici našega naroda i moraju poštovati njegovu volju i odluku organa vlasti. Mi samo realiziramo te odluke. Smatram da i druga strana samo provodi odluke svojih hrvatskih predstavnika, i ako bude politička volja mislim da će se ovaj projekat dovesti do kraja. Šest mjeseci je malo vremena da se provede implementacija političkog i vojnog sporazuma, ali je stanje iz dana u dan sve bolje, što ne znači da nismo oprezni jer ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da budemo iznenađeni na bilo koji način.

  • Malo ste govorili o južnom dijelu zone odgovornosti 4. korpusa. Postoji li opasnost za demilitarizirani Mostar, jer znamo kako se agresor odnosi prema zaštićenim zonama?

    DREKOVIĆ: Ne postoji više direktna opasnost ni zajedno mjesto u zoni odgovornosti 4. korpusa . U slučaju da četnici nešto pokušaju na području Mostara, mi smo spremni da uzvratimo istom mjerom i spriječimo bilo kakvo iznenađenje. Mada nema nijednog našeg vojnika u gradu, koji je pod upravom Evropske unije, na linijama prema četnicima ima dovoljno pripadnika 4. korpusa, tako da opasnosti nema. Nije ovo vrijeme od prije godinu dana, sada su jedinice 4. korpusa osposobljene za sve vidove borbe, i, ako agresor ne bude poštovao principe demilitarizacije, imat će posla sa pripadnicima naših jedinica u južnom dijelu zone odgovornosti. Četnici Mostar mogu samo sanjati!

  • Prema čestitki, koju su Vam u povodu najnovijih pobjeda uputili pripadnici 5. korpusa, na čijem te se čelu svojevremeno nalazili, jasno se da uočiti da ste u razvoj te vojne formacije uložili dio sebe i dobar dio vojničkih znanja koje posjedujete?

    DREKOVIC: Znate da sam na čelo 4. korpusa došao prije 10 mjeseci. Za to vrijeme nije se moglo desiti čudo. Stvaranje 5. korpusa i uspjesi koje je postigao nisu samo plod moga rada, nego svih boraca i starješina. Želim, međutim, pojasniti i neke stvari o kojima se u javnosti malo zna. jedna od njih je i činjenica da je Cazin pao u Fikretove ruke u vrijeme dok sam ja bio komandant 5. korpusa. Oslobodili su ga borci i starješine ovog korpusa, a operaciju sam lično vodio. Na bojnom polju sa Fikretovim izdajničkim formacijama bio sam dana, a rat se vodio više od godinu dana.

    Meni je sada posebno drago što je Abdić konačno poražen. Ja sam dosta truda uložio uvjeravajući ga da neće moći formirati fantomsku Zapadnu Bosnu, ali se on nije na to obazirao. Mislio je da može prekrajati granice BiH, odnosno, odvojiti ovaj njen dio i predati ga agresoru, kao što vidite to se nije desilo iz jednog prostog razloga što su borci 5. korpusa, od prvog dana bili opredijeljeni za cjelovitu BiH. Moram istaći da su Krajišnici borci posebnog kova i do sada su puno dali za BiH. Sada je jasno daje Fikret Abdić, najveći izdajnik bošnjačkog naroda i siguran sam da će mu uskoro suditi organi vlasti.

  • Koliko su Vaša insistiranja na uvojničavanju, ustrojavanju, disciplini.. . od Vašeg dolaska na čelo 4. korpusa, koja su neupućenim u osnovne karakteristike vojnog sustava pomalo i smetala, došla do izražaja u ovoj uspješno vođenoj kontraofanzivi?

    DREKOVIĆ: Bez dobro ustrojene vojske, bez čvrste discipline i odgovornosti nema ni rezultata na bojnom polju. Nakon dolaska na čelo 4. korpusa nisam žalio ni truda, ni napora i rezultati nisu izostali, a na tom planu ćemo i dalje raditi. Samo da kažem, prilikom ovih posljednjih borbi, kada smo oslobodili dvadeset i pet objekata i pet sela, imali smo pet mrtvih boraca i osam ranjenih. Kada se uzme u obzir teritorija koju smo oslobodili i broj agresorskih oruđa, možemo reći da smo i te kako uspjeli, zahvaljujući dobroj organizaciji, disciplini i pripremljenosti svih boraca koji su učestvovali u borbenim djelovanjima.

  • Vremensku dimenziju rata moguće je pratiti i kroz pojavu tipično oslobodilačke vojske koja nosi alternativni sistem vrijednosti prihvatljiv za sve demokratski orijentirane strane. Vaše jedinice su oslobodile više od stotinu kvadratnih kilometara teritirija, a da nisu zabilježeni incidenti, pljačke, paljevine i slično. Koliko taj sistem vrijednosti i ponašanje pripadnika Armije, doprinosi njenim uspjesima?

    DREKOVIĆ: Već sam rekao da smo u ovim posljednjim borbama oslobodili pet sela i u njima nijedna srpska kuća nije zapaljena niti oštećena, a sav ratni plijen je uredno evidentiran i ravnomjerno raspoređen u jedinice. Paljevine, silovanja i ostala zlodjela koja čini agresor, nisu svojstvena našem narodu, a samim tim ni Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Armija, koja je u pravom smislu prava narodna vojska, mora imati tu humanu komponentu, koju ćemo i dalje njegovati. Već odavno je jasno sa srpsko-crnogorski agresor ne može dobiti rat jer je po svojoj strukturi prava fašistička vojska. Kolika je razlika između nas i njih najbolje se vidi iz činjenice, da smo mi u vrijeme najvećih progona iz Banje Luke i Bijeljine, pozvali srpsko stanovništvo iz oslobođenih sela, koje je napustilo svoja rodna ognjišta, da se vrate i nastave normalno živjeti i raditi, a Armija BiH će im osigurati ličnu i imovinsku sigurnost. Jedino se ne mogu vratiti oni koji su držali oružje u ruci i oni koji su mjesecima sijali smrt po Konjicu. Njima ćemo mi suditi na bojnom polju.

  • Pripadnici Vašeg korpusa uporedo ratuju i grade zemlju, kako to uspijevaju?

    DREKOVIĆ: Da, upravo tako. Dok jedni ratuju, drugi grade u čitavoj zoni odgovornosti, od Vranjevića pa sve do Bjelimića. Prevazišli smo stanje, kada smo svi morali biti u rovovima, jer je neprijatelj bio mnogo premoćniji. Danas smo došli do tog stepena da to istovremeno radimo, a takav način podržava i narod za koga se uostalom i borimo i za koga i radimo. Samo da vam spomenem jedan primjer. U jeku najvećih borbi na konjičkom ratištu posljednjih dana, pripadnici 609. brigade inženjerijskog bataljon 4. korpusa nisu prekidali radove na zaobilaznici Bijela, kod Jablanice i juče smo pustili saobraćaj tom trasom dugom dva kilometra pa je sada cestovno povezana mostarska regija sa ostalim dijelovima države. Kada smo počeli tu zaobilaznim, pripadnici španskog bataljona su nas uvjeravali da mi nemamo ni sredstava a ni znanja da završimo tako složen zadatak. Nismo ih poslušali, krenuli smo u realizaciju vlastitim snagama i juče smo taj posao okončali.

    Zaobilaznicu dugu dva kilometra a široku šest metara, pripadnici 609. inženjerijskog bataljona izgradili su u rekordno kratkom vremenu, za samo dva mjeseca. Pontonski most preko rijeke Bijele, koji su montirali pripadnici zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija, ubrzo će biti uklonjen a saobraćaj će ići novoizgradenom trasom. Ovako ćemo i dalje raditi, jer ne treba očekivati milost od bilo koga. Trebamo uzeti stvar u svoje ruke; graditi, i planirati, i borbeno djelovati i rezultat će doći. Ovakav način razmišljanja i djelovanja cijeni i međunarodna zajednica, a to će natjerati i agresora da nas uvažava. To on već radi jer je Armija BiH postala respektabilna vojna sila i više se niko sa njom ne može igrati, a to će itekako uticati na rješenje bosanskohercegovačke ratne drame.




    I na kraju "vratia se Šime i donio frisku ribu" pa su tela nekoliko stotina muslimana poređana na poljani kao sardine, mudžahedinska ofanziva JESEN 94 je jedna od najvećih katastrofa muslimanske armije u toku rata. U jednom danu je četvrti korpus praktično prestao da postoji i do kraja rata nisu ni mrko pogledali ka drugoj strani linije.. . Naravno da je intervju kompletna budalaština i propaganda za dizanje morala muslimanima. Naravno da nisu uzeli ni metar srpske teritorije i naravno da su kod Boračkog jezera na kraju ofanzive muslimani završili iza svojih rezervnih položaja na kojima su bili Anteljovi sokolovi a nekadašnja muslimanska prva linija je na kraju ofanzive bila rezervna linija VRS-a.

    Da neko, ko ne poznaje tekbir propagandu, pročita ovaj intervju pomislio bi da je general najveći vojskovođa u istoriji muslimana, da je u Sarajevu dočekan paradom, cvećem i da su mu se devojke na ulici bacale oko vrata, da je Alija pretopio zlatne rezerve da napravi ljiljane za generala... Kad ono, međutim.

    General je popio krivičnu prijavu, radikalni muslimani u Sarajevu su čak želeli da ga streljaju za primer i postao je vic kao i njegov korpus. Nekoliko stotina vojnika, 5 komandanata bataljona, 12 komandira odelenja i 20 komandira vodova su izazvali pometnju u dženetu jer je zbog velike navale Sehida Alahu ponestalo devica pa ih je uputio jedne na druge dok traje recesija devica!
  • rat_nevesinje- 83719 - 17.03.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Nevesinje, Mitrovdan '92


    Ovo je priča o možda najvećoj neprijateljskoj ofanzivi u Otadžbinskom ratu. Više od 40000 boraca udruženih hrvatsko-muslimanskih snaga, pod komandom Janka Bobetka napalo je na položaje Nevesinjske brigade, koja je u tom momentu imala oko 4200 boraca, mahom ljudi iz doline Neretve i Nevesinjaca, sa ciljem da zauzmu Nevesinje a potom i cijelu Svetosavsku Hercegovinu.

    Oštrica neprijateljske ofanzive bila je uperena na područje sela Vranjevići, na položaje koje je držao legendarni vojvoda Radovan Rade Radović, sa svojim Bilećkim dobrovoljcima. Neprijatelj na tvrđe i nije mogao udariti! Vojvoda Rade, sa svojim ljudima i ostali borci-vitezovi Nevesinjske brigade, toga Mitrovdana '92. kao Mitrovdana '94. godine upisaše se zlatnim slovima u istoriju Republike Srpske i cijelog srpskog naroda! Neka je vječna slava borcima palim za slobodu Otadžbine!

    Dio 1.



    Dio 2.



    Dio 3.



    Dio 4.


    rat_nevesinje- 83683 - 16.03.2013 : Nenad NS - best (4)

    Muslimanska katastrofa u agresiji na Istočnu Hercegovinu


    Ovo je video na kome se vide leševi 200 muslimanskih vojnika. Ovo je bio kraj ofanzive u jesen '94. godine, kada je 4. korpus izveo akciju na područje nevesinjske opštine.

    Nakon ove katastrofe 4. korpus je bio potpuno slomnjen, ali ne zbog toga što su izgubili nekoliko stotina boraca već zato što im je ovom prilikom nastradao kompletan komandni kadar:

  • 5 komandanata bataljona
  • 20 komandira vodova
  • 12 komanira odelenja

    Ovo je mapa akcije:



    Ovom prilikom je muslimanski izveštač Šefko Hodžić ovako opisao početak katastrofe:

    "Četvrtoj muslimanskoj lahkoj brigadi pod komandom Nezima Halilovića - Muderisa u operaciji "Jesen '94" dodijeljen je jedan od najvažnijih pravaca u zoni odgovornosti 41. motorizovane slavne brigade. Muderisove borbene grupe trebalo je da se, takođe u noći između 10. i 11. novembra 1994. godine ubace u neprijateljsku pozadinu u Podveležju i napadnu nekoliko srpskih utvrđenja: Poljica, Brašinu, Visoku glavu, Ratinu gomilu, te više objekata u Šipovcu, a neke da napadaju sa čela na jako uporište na Poljicima.

    Kako je komandant 41. slavne brigade Esad Humo tačno u ponoć 10. 11. 1994. poslao izvještaj da je 4. muslimanska ubacila snage u neprijateljsku pozadinu, to je bila jedna od posljednjih radosnih informacija koja je stigla na IKM 4. korpusa uoči početka operacije. Ali, odmah nakon otpočinjaja borbi u 6:20 sati ujutro 11. 11. 1994. na IKM u Blagaju je stigla prva depeša, i to od Muderisa. Drekovićevo naređenje U njoj je pisalo: "Snage koje su trebale biti ubačene u dubinu neprijateljske teritorije nisu uspjele sa ubacivanjem i iste se vraćaju, a one koje idu sa boka su na svom mjestu."

    General Dreković je pet minuta kasnije poslao Muderisu naređenje u kojem je pisalo:

    "Prema mojoj zapovijesti str. pov. broj 02-2496 bili ste dužni izvršiti zadatak. Ko vam je dozvolio da povučete jedinice? Ne izvršenjem zadatka doveli ste u bezizlazan položaj desnog susjeda. Odmah nastavite sa izvršenjem zadatka."

    Zašto u noći uoči dana "D" Muderis nije ušao u neprijateljsku pozadinu po užasnom nevremenu i kiši? A podsjetimo da je u onom izvještaju o spremnosti njegove jedinice za operaciju Jesen upravo pisalo kako je ubacivanje u neprijateljsku pozadinu "jedino moguće po magli i nevremenu".

    U korpusnoj analizi operacije "Jesen" od 21. 11. 1994. navedeno je kako 4. lahka muslimanska brigada, prema svim pokazateljima, nije pokušala ubacivanje jer je dobila onu informaciju sa PEB-a da je u neprijateljskoj pozadini otkrivena jedna naša grupa. Ekipa Štaba Vrhovne komande, sa Mustafom Polutkom na čelu, u svom izvještaju o neuspjehu operacije "Jesen" samo je u jednoj rečenici spomenula 4. lahku muslimansku brigadu i to u kontekstu otkrivanja Šemićeve grupe u Podveležju.

    "Komandant 4. lahke muslimanske brigade", piše u ovoj informaciji, "odlučuje da ne ubacuje svoju jedinicu u pozadinu agresora, a time ne izvršava dobijeni zadatak."

    Stručna grupa Štaba Vrhovne komande, kojom je rukovodio Šaćir Arnautović, a koja je nakon Polutkovog izvještaja i upućena u 4. korpus da utvrdi konkretnu odgovornost za neuspjeh operacije, u izvještaju od 17. 12. 1994. utvrdila je "najznačajniju pojedinačnu odgovornost" i kod Nezima Halilovića Muderisa. Jer, kako piše u izvještaju ove stručne grupe, Muderis" i pored upozorenja, ne izvršava naredbu komandanta 4. korpusa i ne uvodi jedinicu u borbu".

    General Ramiz Dreković je u svojoj knjizi u "U obruču" napisao kako je Komanda Korpusa, odnosno on kao komandant, "pokrenula krivične prijave protiv starješina koje nisu izvršile postavljene zadatke", te da iz njemu nepoznatih razloga "krivične prijave nikad nisu procesuirane". Na tom spisku, koji Dreković nije objavio u knjizi, pod rednim brojem šest, nalazi se ime Nezima Halilovića Muderisa. Postoji više varijanti zašto Muderis nije te noći ubacio svoju jedinicu u neprijateljsku pozadinu.

  • Idi na stranu - |1|2|