fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-RAT_HADZICI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

rat_hadzici- 100841 - 28.06.2017 : Djordjo Australija - best (0)

Izvlačenje i povlačenje


Savez logorasa Republike Srpske
N/R predsjednika Dukić Branislava
Sydney, 30. 05. 2017.

Predmet: Izvlačenje i provlačenje!

Nešto više od godinu dana, tačnije 24. 02. 2016. smo ukazali na nepravilnosti u Pravosuđu BiH. Banjalučki Glas srpske i portal BN tv su prenijeli naše zebnje. I šta vrijedi? Sa udaljenosti od 20000 km, teško nam je pokriti, pratiti, govoriti o sudskim predmetima koji direktno dotiču srpske žrtve bosanskog građanskog rata 1992-1996. , još teže nam je gledati institucije RS, pozvane i odgovorne pojedince, ovdje mislimo na predsjednike: logoraške organizacije i sve ostale koje u svojim statutima imaju za obavezu zločince privesti licu pravde i pratiti procesuiranje istih, podnosioce tužbenih prijedloga i novinare, "zavisne i nezavisne", JER, ne prate i ne rade posao koji se od njih očekuje.

U predmetu "Mustafa Divjan i drugi", (broj predmeta: S11 K 018919 15KV), ukazali smo na "spuštanje" predmeta sa Suda BiH na Кantonalni sud u Sarajevu. Pisali smo, u formi Prigovora, VSTV Suda BiH na nepravilnosti koje su učinili a sve pozivajući se na Strategiju istog. Nismo uspjeli, naš prigovor nije usvojen!? Znamo, nije usvojen, ne zbog Strategije na koju su se lažno pozvali nego zbog političke odluke zvaničnog Sarajeva. Postupajući tužilac je bila Zorica Đurđević, nažalost, nije uspjela povjereni joj predmet povezati sa komandnom odgovornošću tako da je suđenje krenulo kao individualna odgovornost na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Predmet preuzima kantonalno tužilaštvo, tj. Tužilac Aida Ćatović.

Podsjećanja radi, pomenućemo događaj iz 1993. godine. Naime, 22. 04. 1993. se desilo bjekstvo četvorice logoraša, državnog koncentracionog logora Silos, koji su bili na prinudnom radu na lokalitetu sela Butmir, tik uz sarajevsku aerodromsku pistu. Bjekstvo je bilo odvojeno, povezuje ga isti datum i Srbi logoraši. Dvojica njih su pobjegla prema srpskoj Ilidži a dvojica prema Gornjem Kotorcu. Na Poljoprivrednom institutu Sarajevskog fakulteta, za odmazdu strijeljana su trojica logoraša. Odmah, po saznanju, vojnik druge butmirske čete, Mustafa Divjan je rafalno iz automatske puške ubio, u tranšeju, nemoćne: Slavoljuba Kapetinu i Ranka Varagića. Tri-četriri sata nakon bjekstva i sprovedene torture, izveden je i strijeljan Milan Krstić. Njega je, iz pištolja 7,65 mm, ubio vojni policajac Ferid Delić koji je pucao u grudi logoraške i dok je padao i na koljenima molio, pok. Milan je bio ovjeren, metkom u čelo!

Tom događaju je prethodila posjeta komandnog kadra 4. motorizovane brigade sa sjedištem u Hrasnici. Informisani smo, privatno, da je jedan od optuženih, bolestan! Bio je to optuženi za ubistvo, strijeljanjem, vojni policajac, Ferid Delić, zvani Feđa!

U oktobru 2016, svjedoci su potvrdili, u momentu strijeljanja tog 22. 04. 1993, prisustvo visoko-komandnog kadra 4. motorizovane brigade ABiH, gospodina Vahida Aladjuza i Fikreta Prevljaka. Suđenje je prekinuto jer je sudsko vijeće, na zahtjev odbrane Ferida Delića, istom, odobrilo bolničko liječenje u bolnici na Koševu. Nažalost, bolnicko osoblje nije uspjelo sanirati oboljelog. Umro je 17. 01. 2017. (!?)

PO Box 82 Doonside 2767 NSW
E-mail: silos9296Žhotmail. com
Ph: 0422348152

The Association of Serbian Victims of the Bosnian Civil War 1992-1996, Australia, Inc.
ABN 66305059934

Ovih dana, tačnije 15. 05. 2017. nastavljeno je suđenje, saslušavanjem (R. V. ), svjedoka iz Australije. Svjedočio je oko jedan sat uz neuobičajene loše audio komunikacije, bio je prekinut od strane sudskih službenika u momentu kada je pomenuo i posvjedočio komandnu odgovornost gore pomenutih pripadnika ABiH.

Pratili smo suđenje, do novembra 2016, čitajući izvještaje povlaštenih novinara koji imaju eksluzivnu priliku pratiti suđenje a to su novinari BIRN-a, odnosno DETEKTOR. BA. Novinari, BIRN-a nisu donijeli uobičajeni raport sa suđenja! Na rasporedu Kantonalnog suda nema ovog predmeta za dan 15. 05. 2017. (!?) Nameće se pitanje: Zašto?

Kontaktirali smo BIRN novinare, rekli su nam da iz finansijskih razloga nisu u mogućnosti pratiti suđenja na kantonalnim i lokalnim sudovima.. . (!?) Navodeći, ovaj predmet kao primjer, kako pravosuđe BiH zataškava zločine učinjenje od pripadnika ABiH, zahtjevamo od predsjednika SLRS, g-dina Dukić Branislava, da:

1. Organizuje praćenje i kontrolu predmeta koji se tiču ratnih zločina izvršenih nad Srbima, na sudovima BiH!

2. Organizuje novinske kuće, objektivne novinare da javnom mnjenju u BiH donesu korektan raport sa suđenja!

3. Po potrebi ukaže na nepravilnosti, koristeći raspoložive medije i u pisanoj formi, VSTV Suda BiH, ulaže prigovore!

Molimo vas reagujte odmah! Ne dozvolite da sudski predmeti prođu kroz pravosudni sistem neprimjećeno i nevidljivo jer za cilj imaju sakriti zločine i zlocince ABiH! Kako narod reče: Kadija te tuži, kadija te sudi!
rat_hadzici- 99119 - 12.01.2017 : Dragan - best (2)

8. juni 1992. godine


za Zorana Đorđića: Mislim da su ti muslimani poginuli 8. juna dok Borak još uvijek niko nije kontrolisao. Dan prije toga je vojska iz kasarne Žunovnica, u jačini jednog voda, izašla na Borak. Sledećeg jutra, u kratkoj razmjeni vatre, vjerovatno sa muslimanskom izvidnicom, poginulo je pet pripadnika Armije BiH. Ne znam da li znaš za taj događaj?
rat_hadzici- 99088 - 09.01.2017 : - best (1)

Razmjena u Kasatićima


Postoji snimak jedne od razmene u Kasatićima, pa bih volio znati ko su bili vojnici VRS, koji su razmjenjeni toga dana. A isto i vojnici BiH. Da li neko može da mi kaže da li su ti ljudi i sada živi. Unapred hvala!
rat_hadzici- 98602 - 29.12.2016 : Zoran Đorđić Beigrad - best (1)

Borak, Kasatići


Pitao si da se napiše o poginulim muslimanima na Borku iznad Kasatića.
Ja sam tu bio na položaju do zadnjeg dana i tukli smo se sa Turcima više puta. Vikendice, Borak, Obelhak, Stupnik itd, itd.

Salem Sadiković je dolazio na razmjene, a sa njim Huks iz Pazarića i drugi. Šta te konkretno interesuje?
rat_hadzici- 97101 - 11.09.2016 : Dragan Hadzici - best (0)

Poginuli muslimani


Može li neko da nešto napiše ko su bili pripadnici Armije BiH koji su poginuli 8. juna na Borku iznad Kasatića?
rat_hadzici- 93665 - 20.09.2015 : Zoka Hadzici - best (7)

Glad (1.dio)


Zašto sam protiv davanja mjesečnih primanja poslanicima prvog saziva Republike Srpske?

Ležeći u bolnici Koran, zbog ranjavanja koje sam ovde opisao, dešavalo mi se da više puta ostanem gladan i pored obroka koje sam dobivao. Hrana nam se uglavnom sastojala od nekih špageta, pasulja u kome si mogao pronaći samo dva do tri zrna, i uz koji smo dobijali viljušku umjesto kašike a govorili su nam da nemaju kašika. Šta je bilo za doručak više se i ne sjećam.

Ipak, moram priznati da je osoblje u bolnici bilo veoma ljubazno, počevši od doktora preko sestara pa sve do kuvara i servirke, koja nam je djelila hranu. Upravo ona se u više navrata nalazila u neugodnoj situaciji, posebno kada sa pasuljom podjeli viljuške, mada ona nije za to bila kriva. Jedan borac, koji je bio ranjen u noge, je jednom prilikom upitao doktora da li je ranjen u stomak. Doktor ga je pogleda sa čuđenjem i odgovorio da nije, a ovaj mu reče da bi onda mogao još jedan pasulj, što je izazvalo buru smijeha među nama.

Doktor Borkovac nam je više puta govorio da stalno traži da se dostave kašike i poboljša hrana. Svi koji su bili u bolnici su znali da je skupštinska zgrada bila na 500 metara od bolnice. Sjećam se da su se poslanici ratnog saziva jednom prilikom raspravljali o Zakonu za koze. Tad je bilo preče da li će koze smjeti da brste od toga da li su ranjenici i vojnici gladni. Čak je jednom prilikom neki poslanik(mislim da se prezivao Rakić) donio konzervu i pitao Presednika da li on zna šta mu je vojnik jutros doručkovao. Nakon što je dobio negativan odgovor, izvadio je konzervu i rekao: "Ovo Radovane, ovo ti je doručkovao, ali ne jedan već četvorica, jebale vas vaše koze!"

U toj skupštinskoj zgradi je kao učenik na praksi radio i Nikola, sin moga rođaka. On je bio treća godina ugostiteljske škole. Kada je čuo da sam u bolnici odmah je došao da me posjeti, a nakon što je video kako sam mršav obećao je da će da nam ponekad donositi nešto za jelo. Nakon toga sam skoro svakog dana dobijao supu, a bilo je tu i ponaki komad pečenog mesa. Ponekad bi stigao i dobar komad slanine. Djelio sam to sa ranjenicima oko mene, ali ipak nisam bio u mogućnosti da dam svima. Jednom sam rekao Nikoli da se ne izlaže trošku, a on mi reče:

  • "Ja ovo striko kraduckam od ovih poslanika, oni imaju hrane koliko hoćeš, dosta njih ne može ni pojesti svoju porciju a vi se ovde patite!"

    Ostali smo zapanjeni onome što smo čuli.

    Nakon izvjesnog vremena Nikola je završio školu i otišao. Zdravko je tužno prokomentarisao:

  • "Sada, kada nam ode Nidžo, opet ćemo da pređemo na posnu hranu!"

    Ponekad bi mi u posjetu došla i djeca moga druga Čede Jasike, Tijana i Milana. Djevojčice bi nabrale i donijele malo nezrelog voća. Jeli smo one zelene šljive kao najslađe mandarine.

    Jednoga dana su stigli i ćevapi. Kada je čovjek koji mi ih je kupio otišao iz bolnice, rekao sam ranjenicima oko sebe da su jeli ćevape od Gavrila Principa. Mnogi su se smijali misleći da sam poludio od bolova, a bio je to upravo Gavrilo, posljednji muški potomak iz loze slavnog Principa. Gavrilo je i nakon toga slao poklona i rekao je da ga tražim ako mi nešto treba.

    Mnogi su nam dolazili, samo nisu ti ugojeni poslanici. Vjerovatno im je bilo daleko preći tih PET STOTINA METARA, koliko je bilo rastojanje između njih i nas.
    Jedne večeri u bolnicu upadoše kamere, kažu dolazi neki važan gost. Vjerovatno je neki guzonja, komentarisali smo. Nakon nekog vremena ulazi Kozić (da li je on bio ministar ili predsjednik vlade ne sjećam se). Udario nam neku šuplju priču, kao donio nam neke poklone pozdravio se sa nakoliko ranjenika, oni kamermani se polomiše da što bolje snime zasljepljujući nas onim reflektorima. Bio je to neki higijenski paketić u njemu je bio neki sapunčić, četkica za zube bez kaladonta. Neki čikica iz njegove pratnje, dobro ugojen, izbrijan, ispeglan nam objašnava o važnosti higijene, eto ko mi smo neki debili. Kupali bi se i mi ali smo nepokretni bolje reći iskasapljeni jedva trepćemo i da nije sestre Milice koja nas redovno umiva, pere kosu, skraćuje nokte... izgledali bi k'o robijaši.
    ...nastavak slijedi...
  • rat_hadzici- 93561 - 29.08.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (4)

    05. maj 1992. godine - Prvi hadžićki logoraš


    Bokun Ratko, sin Pera, rođen 24. 06. 1942. godine u selu Rapti, opština Trebinje, po zanimanju mašinski inženjer, bio zaposlen na vojnom poligonu u Hadžićima, mjesto prebivališta opština Hadžići, Slobodana Principa Selje broj 104.

    Bokun je uhapšen od strane vojne policije 4. motorizovane brigade Armije RBiH 5. maja 1992. godine kada je iz Hadžića dolazio u Hrasnicu da posjeti bolesnu majku. Tog dana izašao je na pijacu da nešto kupi bolesnoj majci. Na ulici su ga presreli pripadnici vojne policije i pretukli na licu mjesta pa je od posljedica te tuče Bokun pao u komu nakon čega se u komi nalazio više dana tako da se ne sjeća gdje su ga prilikom hapšenja odvezli. Kasnije je od nekih logoraša saznao da je u besvjesnom stanju dovezen u jedan od tadašnjih hrasničkih logorskih centara, koji se tih prvih dana gradjanskog rata u BiH nalazio u prostorijama na stadionu Rukometnog kluba "Famos" u Hrasnici, i da je u tom logoru ne dolazeći svijesti, ležao u krvi više dana. Za to vrijeme nije mu ukazivana ljekarska ni druga pomoć. Kasnije, pošto je došao svijesti, prebačen je u Osmogodišnju školu "Aleksa Šantić" gdje je zatvoren u jednu improvizovanu ćeliju ispod stepeništa sa više drugih lica. Iz te ćelije stražari su ga više puta izvodili u salu za mučenje gdje su ga saslušavali i tukli. Ta saslušanja su, uglavnom, bila izgovor za tuču logoraša i za iživljavanje pojedinih pripadnika logorske straže i vojne policije, jer su vrlo rijetko uzimane izjave za zapisnik. Na ta formalna saslušanja izvodili su po dvojicu ili trojicu logoraša i, kako Bokun kaže, nakon tuče od strane prisutnih stražara, nagonili su logoraše da se međusobno tuku. Skidali su sa njih odjeću i tako gole tukli i nagonili da jedan drugom drže polni organ u ustima i druge gadosti, psujući im srpsku majku i sl.

    Jednom prilikom u Bokunovu ćeliju ušao je jedan stražar koji je nacrtao krst na zidu i nagonio ga da ljubi taj nacrtani krst, pri tome ga je tukao palicom i šakama u predjelu leđa. U tučama koje su nad njim ponavljane više puta, učestvovalo je više stražara, ali se Bokun po imenu i prezimenu jedino sjeća Pera Šutala, zvanog Ustaša koji ga je često tukao. Bokun je pušten iz hrasničkog logora 16. 07. 1994. godine bez ikakvog suđenja ili dokumenta da se nalazio u tom logoru, izuzev iskaznice MKCK koju je dobio, početkom aprila 1993. godine. Sutradan nakon puštanja iz hrasničkog logora, Bokun je 17. 07. 1994. godine razmijenjen na Grbavici, opština Novo Sarajevo. U muslimanskom hrasničkom logoru je proveo dvije godine i 41 dan. Usljed povreda nanesenih tučama od strane logorskih stražara i vojne policije, zatim zbog slabe ishrane i drugih nepodnošljivih uslova u logoru, Bokun je ostao težak i fizički i psihički invalid.

    Preuzeto iz knjige Danila N. Dželetovića - Zločini u Hrasnici, Srpsko Sarajevo 2000. godine.
    rat_hadzici- 93524 - 23.08.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (1)

    Srpska vojska u Hadžićima, ljeto 1992. godine - borba za Kasatiće




    Prilog francuske TV5
    rat_hadzici- 93369 - 26.07.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (1)

    SJB Hadžići u izvještaju SJB Ilidža - dešavanja 1992. godine


    U izvještaju MUP-a RS, Srpska stanica javne bezbjednosti Ilidža, broj -01-03-927/03, dana 20. 09. 1993. godine, izmedju ostalog su podaci o učešću SJB Hadžići u odbrani Pejtona i Binježeva:

    Od izvršenih napada potrebno je istaći sledeće:

    Dana 04. 04. 1992. godine izvršen je jak kombinovani artiljerijsko-pješadijski napad na liniji Doma zdravlja, koji su pripadnici milicije uspješno odbili, premda je neprijatelj koristio dva transportera, dok smo mi imali na raspolaganju samo pješadijsko naoružanje i nekoliko protivoklopnih sredstava.

    Dana 22. 04. 1992. godine izvršen je opšti napad na sve linije odbrane slobodne teritorije i trajao je 12 časova uz jaku artiljerijsku pripremu, samo u neposrednoj blizini SJB palo je 83 granate. U odbrani ugrožene linije Pejton učestvovala je i jedinica milicije SJB Hadžići.

    Dana 14. 05. 1992. godine izvršen je jak iznenadni napad iz pravca Sokolović Kolonije i Hrasnice kada je poginulo više dobrovoljaca i kada je neprijatelj opasno ugrozio te prostore.

    Kada su u pitanju ofanzivne akcije izvedene od strane pripadnika SJB sa osvojenim novim prostorima navodimo sledeće:

    Dana 13. 05. 1992. godine skupa sa pripadnicima SJB Hadžići oslobođeno je Binježevo, te na taj način spojena slobodna teritorija opštine Hadžići sa Ilidžom.

    U periodu od 15. 05. do 31. 05. 1992. godine oslobođeni su veliki prostori Mjesne zajednice Rakovica, čime su povezani slobodni prostori Kobiljače i Blažuja, a neprijatelju su naneseni znatni gubici.

    Dana 01. 06. 1992. godine počela je akcija oslobadjanja Agatovića strateškog uporišta muslimana gdje im se nalazila i fabrika municije i naoružanja. Akcija je uspješno završena čime su spojeni prostori Butila i Rajlovca. U ovoj akciji poginuo je Mijanović Miroslav a jedan pripadnik SJB je ranjen.

    Dana 09. 06. 1992. godine probijena je linija odbrane u ulici Kasindolska, uspješnom akcijom Specijalne milicije vraćene su izgubljene teritorije i osvojene nove sve do rijeke Dobrinje, gdje se i sada nalazi prva linija fronta. U akciji su neprijatelju naneseni znatni gubici, a pomjeranjem linije ostvarena puna kontrola Energoinvesta.

    Dana 17. 06. 1992. godine u akciji oslobadjanja Aerodromskog naselja poginula su dva pripadnika Specijalne jedinice: Vasiljević Srdjan i Kovač Božidar, a sedam je teže ranjeno.

    Dana (nečitko) 09. 1992. godine oslobodjeno naselje Doglodi te se na taj način došlo iza leđa naselju Otes.

    Pripadnici Specijalne jedinice tri puta su osvajali centar "Cenex" na Stupskom brdu u kojim akcijama su poginula dva pripadnika milicije: Milidrag Relja i Golijanin Boban.

    Dana 01. 12. 1992. godine Specijalna jedinica sa još jednim vodom aktivnog i rezervnog sastava milicije u sadejstvu sa Vojskom Republike Srpske učestvovala je u oslobađanju naselja Otes. U akciji su poginuli Komarica Dragan i Bošnjak Predrag dok je 10 pripadnika ranjeno.

    Za kraj da napomenem da je ovo samo dio izvještaja.
    rat_hadzici- 93213 - 25.06.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (2)

    27. april 1992. Poziv na mobilizaciju srpskog naroda u Hadžićima


    OPŠTINSKA SKUPŠTINA SRPSKOG NARODA
    KOMISIJA ZA INFORMISANJE
    HADŽIĆI
    27. aprila 1992. godine

    Na osnovu zaključka Opštinske skupštine srpskog naroda koja je održana 25. aprila 1992. godine, Komisija za informisanje, dostavlja sljedeću

    INFORMACIJU
    GRAĐANIMA SRPSKOG NARODA

    Prije svega, Opštinska skupština srpskog naroda zahtjeva da se poštuju sve njene donesene odluke, koje su jedino mjerodavne za naš srpski narod.

    Naša Opštinska skupština srpskog naroda obrazovala je sve potrebne organe, od predsjednika Skupštine opštine, Savjeta, Kriznog štaba. Vlade Skupštine opštine do formiranja srpske stanice Javne bezbijednosti, koju sačinjavaju pripadnici srpskog naroda, TO i njenog komandanta.

    Sve odluke Opštinske skupštine srpskog naroda, koje su postale punovažne, pripadnici srpskog naroda moraju ih poštovati i istih se pridržavati a to su:

  • što hitnije uključivanje u jedinice TO srpskog naroda od 18-55. godina starosti, dok će se jedan dio prijavljenih uključiti u pripadnike srpske milicije na području naše opštine.

    Upozoravamo sve pripadnike srpskog naroda da se strogo pridržavaju svih odluka Republičke skupštine srpskog naroda BiH i odluka Opštinske skupštine srpskog naroda Hadžići. U suprotnom biće pozvani na odgovornost od strane nadležnih organa Skupštine opštine srpskog naroda na osnovu njenih propisa koji važe u ratnim uslovima.

    Osim toga, skreće se pažnja svim srpskim odbornicima i komandirima TO da što hitnije sastave spiskove pripadnika TO u svojim naseljima, selima i zaseocima i da ih što hitnije dostave organu srpske TO u Hadžićima.

    Vama je najvjerovatnije poznato da nadležni organi Opštinske skupštine srpskog naroda, vode intenzivne razgovore - pregovore sa predstavnicima SDA na području naše opštine kako bi pronašli najbolja rješenja za zajednički život na ovim prostorima, bez sukoba i rata boreći se za ravnopravan tretman i ravnopravno učešće u svim organima vlasti i odlučivanja o životnim pitanjima, kako srpskog tako i ostalih naroda.

    Opštinska skupština srpskog naroda i njen Savjet u Hadžićima formirala je humanitarnu organizaciju srpskog naroda "DOBROTVOR", čiji je osnovni zadatak briga i staranje o srpskom narodu, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu.

    Srpsko humanitarno dru¿tvo "DOBROTVOR" i Opštinska skupština srpskog naroda neće dozvoliti da na ovim prostorima neko ogladni i ne bude obezbijeđen osnovnim životnim namirnicama (brašno, ulje, šećer, so itd. ) Ističemo da je već jedan broj pomenutih namirnica ravnopravno podijeljen na pojedinim područjima gdje živi srpski narod.

    Ovakvu aktivnost ovo društvo će i ubuduće činiti.

    Na kraju upozoravamo srpski narod da ne nasjeda na razne laži i dezinformacije, koje se neprestano i uporno plasiraju putem TV Sarajevo i listova "Oslobođenje" i "Večernje novine".

    U tom pogledu nećemo pogriješiti ako kažemo da se protivnici srpskog naroda i JNA, služe najprljavijim sredstvima i klevetama o nekakvoj "krivici" srpskog naroda i JNA-e. To su, ustvari, sve gnusne laži i podvale koje oni upućuju na adresu srpskog naroda preko sredstava informisanja koja su još uvijek samo njima dostupna, zato vam skrećemo pažnju da pravu i istinitu informaciju možete dobiti putem radio Beograda i srpske radio stanice "SRNA" te organa Srpske republičke vlade i Skup¿tine srpskog naroda Hadžići.

    SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA BIH
    OPŠTINSKI ODBOR HADŽIĆI

    KOMISIJA ZA INFORMISANJE
    SRPSKE OPŠTINE HADŽIĆI
  • rat_hadzici- 93193 - 22.06.2015 : Djordjo Sydney - best (1)

    Milan Glavaš - Cigo


    Glavašu III kao pomoć u prikupljanju materijala za njegovu buduću knjigu i "naučniku" Alenu Bašiću koji lažima "održava" ondašnje muslimane, sadašnje Bošnjake o njihovoj naivnosti i nevinosti u "nametnutom" im ratu, 1992-1996.

    Osokoljeni terorističkim napadom na srpskog svata na sarajevskoj Bašćaršiji, napadom, onih što zastave vezaše u čvor, na selo Sijekovac gdje ubiše na desetine srpskih civila, muslimani opštine Hadžići su počeli sa podizanjem ratno-huškačkih tenzija i pritisaka prema srpskom narodu u namjeri da ih optuže i proglase krivim za stanje u BiH.

    Srbi nisu mogli normalno hodati ulicama Tarčina i obavljati uobičajene poslove. Prednjačio je u tim pričama Tufo Hasečić, tetak autora knjige "Hadžići-zločin bez kazne" sa horor pričom... "Srbi u Hadžićima, vojno sposobnim muslimanima sijeku, poprečno, nožne listove i tetive iznad peta... "?! Rezervni sastav milicije, čiji je komandir bio Tufo Refo, transformisan je u muslimansku miliciju. Srbi su izbačeni i u to vrijeme Srbe je predstavljala Ranka Varagić kao jedina pripadnica srpskog naroda. U sastavu je bilo oko desetak predstavnika hrvatskog naroda. Pokušaj mog reaktiviranja u rezervni sastav milicije je ostao bezuspješan uz obrazloženje da primaju muslimane i da je to muslimanska milicija.

    Martovske noći oko Tarčina su bile proparane pucnjima i rafalima pješadijskog naoružanja sa okolnih brda iznad tarčinske kotline. Od Tarčina prema planini Bjelašnici su se nizala sela: muslimanski Japalaci i Čičke, srpska Donja Bioča, muslimanska Gornja Bioča sa malim brojem srpskih kuća i desno od tog pravca veliko muslimansko selo Budmolići. Seljani sela Čičke i D. Bioče su organizovali mješovite noćne straže. Početkom aprila 1992. godine (smatram da je to bilo od 04 do 09 aprila) završavajući svoju smjenu sa "komšijom" iz sela Čičke, pok. Milan Glavaš je otišao na spavanje. Te kobne noći došlo je do intezivnije paljbe iz pješadijskog naoružanja prema selu D. Bioča sa brda koje su zvali Brezovača. U podnozju Brezovače su bila ta dva sela Japalci i Čičke. Muslimani su ispitivali borbenu gotovost seljana D. Bioče. U tom puškaranju, prenuto iz sna, srce pok. Milana nije izdržalo. Umro je od posljedica straha i infarkta.

    Srbi su organizovali sahranu kojoj je činodejstvovao pravoslavni svestenik g-din Milan Lučić. To je bilo njegovo posljednje opijelo na tom terenu jer početkom maja je počeo rat! Sahrani je prisustvovao i moj komšija a pokojnikov kum Boro Aleksić. Drugi dan sahrane, Boro je optužen da je vozeći se u "stojadinu", prolazeći pored kuće Muse Japalaka pucao u pravcu njegove kuće iz pištolja. Bila je to još jedna osmišljena priča u cilju dodatnog pritiska na srpski živalj.

    Priča o pok. Milanu koju je u pomenutoj knjizi iznio Alen Bašić je NETAČNA.
    rat_hadzici- 93181 - 12.06.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (2)

    Hamid Kovačević o početku rata u Hadžićima


    Hamid Kovačević o aprilu i maju 1992 u Hadžićima, blokada TRZ-a, naoružanost muslimanskih snaga, 8-9 maj borbe u Kovačevićima, pogibija Siniše Šehovca...

    rat_hadzici- 93157 - 08.06.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (1)

    11. april 1992. Proglas srpskom narodu opštine Hadžići


    SKUPŠTINA SRPSKOG NARODA OPŠTINE HADŽIĆI

    PROGLAS SRPSKOM NARODU OPŠTINE HADŽIĆI

    U uslovima vrlo teške političko bezbjednosne situacije kada su ugroženi mir i sigurnost svih anroda na ovim prostorima i uslovima kada vlast skoro u cijeloj teritoriji BiH ne funkcioniše i kada krnje predsjedništvo BiH bez predstavnika srpskog naroda donosi odluke koje ne pružaju ni minimum garancija srpskom narodu i kojima se želi srpski narod staviti van zakona i proglasiti krivcem za sve što se dogadja na ovim prostorima, Skupština srpskog naroda Hadžića obavještava sav srpski narod opštine Hadžići o sledećem:

    1. Skupština srpskog naroda opštine Hadžići na sjednici od 11. aprila 1992. godine konstituisala je organe i tijela Skupštine srpskog naroda opštine Hadžići u sledećem sastavu:

  • za predsjednika skupštine srpskog naroda izabran je Milošević Drago.
  • za podpredsjednika skupštine srpskog naroda izabran je Kapetina Dragan.
  • za sekretara skupštine srpskog naroda izabran je Gengo Ratko.
  • za mandatara za sastav opštinske vlade izabran je Samouković Nevenko.

    Skupština Srpskog naroda opštine Hadžići je takodjer donijela:

    A. odluku o obrazovanju srpske stanice milicije odnosno javne bezbjednosti. Za načelnika stanice milicije imenovan je Glavaš Tihomir.

    B. odluku o imenovanju Štaba teritorijalne odbrane srpskog naroda opštine Hadžići. Za komandanta Štaba imenovan je Milo Bratić.

    Sve navedene radnje i aktivnosti Skupština srpskog naroda opštine Hadžići poduzela je radi zaštite srpskog naroda i očuvanja mira na teritoriji opštine Hadžići.

    U tom cilju Skupština srpskog naroda opštine Hadžići poziva sve obveznike srpskog naroda od 18 do 55 godina da dodju i da se prijave u evidenciju teritorijalne odbrane kod Bratić Mile ili Stajić Milovana (zgrada SO Hadžići) ili rezervnog sastava milicije u stanicu javne bezbjednosti srpske milicije (prostorije iznad pošte u Hadžićima).

    Skupština srpskog naroda opštine Hadžići ovim povodom takodjer poziva sve stanovnike opštine Hadžići na mir i suzdržanost i nečinjenje ničega što bi nanijelo štetu drugome i ističe takodjer da će sve republičke dogovore tri anroda na razrešenju nastale krize striktno poštovati.

    Predsjednik radnog predsjedništva Radić Ratko
    Sekretar skupštine srpskog naroda Gengo Ratko
    Skupština srpskog naroda opštine Hadžići Predsjednik Milošević Drago
    Podpredjsednik skup. sr. naroda Kapetina Dragan
  • rat_hadzici- 93147 - 06.06.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (1)

    Prve žrtve u Hadžićima


    Do sada sam našao samo ovaj pisani trag o prvim žrtvama u Hadžićima. Riječ je o odlomku iz Bašićeve knjige u kojoj stoji:

  • "Prva žrtva na srpskoj strani, na teritoriji opštine Hadžići, bio je Glavaš Milidrag, zvani Cigo, iz Bioče kod Hadžića, koji je teško ranjen u martu 1992. godine, u prvom napadu paravojnih jedinica Srpske demokratske stranke na kontrolni punkt Rezervnog sastava policije, na ulazu u Tarčin iz pravca Sarajeva. U vrijeme dok je još funkcionisalo jedinstveno Ministarstvo unutrašnjih poslova, u cilju izazivanja nemira, podrivanja zajednički institucija, ali i odmjeravanja snaga, te pokušaja da se ocijeni borbena gotovost patriotskih snaga naše domovine, izveden je prvi teroristički napad na teritoriju opštine Hadžići. Paravojna jedinica Srpske demokratske stranke, rafalnom paljbom iz pješadijskog naoružanja, otvorila je žestoku vatru po policijskom punktu, ali je ubrzo, reakcijom Interventnog voda MUP-a, napad odbijen. Ubrzo nakon što se pucnjava smirila, u kojoj niko od lokalnih policajaca nije bio povrijeđen, u Tarčin je došlo vozilo hitne pomoći iz Tehničko-remontnog zavoda Hadžići (TRZ). Obrazloženje koje su tada dali vozači hitne pomoći bilo je da je "Srbin iz Bioče, Glavaš Milidrag, preživio infarkt, da je vozilo hitne pomoći iz hadžićkog Doma zdravlja ranije upućeno na drugu intervenciju, pa su njih zamolili da bolesnog Glavaša prebace do Doma zdravlja u Hadžićima". Već sutradan se saznalo da je Glavaš Milidrag umro, a kasnije se saznalo da je on, u stvari, jedan od napadača koji je smrtno ranjen u napadu na policijski punkt, da su ga uspjeli izvući ali je on kasnije podlegao ranama, a organizatori napada su njegovu pogibiju prikazali kao prirodnu smrt.

    Prva muslimanska žrtva u Hadžićima bio je Armin Ćosić koji je ranjen u ulici XII hercegovačke brigade, dana 8. maja 1992. godine. Armin je četiri dana nakon toga umro u bolnici Koševo. "

    Zamolio bih sve koji ovo pročitaju da dopune ili koriguju, ako mogu, provjerenim informacijama ova dva odvojena incidenta ali i martovska dešavanja u Hadžićima. I još samo da dodam da ne bih volio da neko pomisli da favorizujem muslimanska pisanja i informacije ali ovo su jedini pisani tragovi koje sam uspio pronaći. O istinitosti ovih događaja i kontekstu u kojem su se dešavali treba da pišu ljudi koji su tada bili dosta stariji do mene. Ja sam tu samo da ponešto otrgnem od zaborava, upitam, napomenem...
  • rat_hadzici- 93109 - 29.05.2015 : Glavas Treci - best (4)

    O saopštenju od 10.10.1991. godine


    Ovo saopštenje upućeno Oslobodjenju 10. 10. 1991 se potura kao dokaz o "Dirigovanom izazivanju krize u opštini Hadžići", pri čemu se poziva na "Uputstvo o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima" koje je donio GO SDS-a 19. decembra 1991. Sasvim je nelogično da nešto što će biti odlučeno 19. decembra izaziva posljedice 10. oktobra iste godine. Ovakvim imputiranjima bez ikakvog osnova uporno se želi dokazati nekakva agresija srpskog naroda čak i na nivou ovako malih opština kao što su Hadžići.

    Muslimani zaboravljaju da su Hadžići u oktobru 1991. još uvijek dio Jugoslavije, zaboravljaju da su svojevoljno napuštali JNA a isto tako ne govore da od 09. oktobra u Hadžićima funkcioniše jedan od dvadeset terorističkih kriznih štabova Patriotske Lige sarajevske regije kojim upravlja regionalni štab Sarajevo osnovan u martu 1991.

    U saopštenju je vidljiv SDA šablon preglasavanja i majorzacije srpskog naroda na svim nivoima, majorizacija u školama, TO, rezervnom sastavu milicije, kradja vojne dokumentacije i sl. tako da nema nikakve dileme ko je u Hadžićima dirigovao izazivanje krize i nesigurnosti. Zbog rata u Hrvatskoj u narednim danima radi mjera sigurnosti Predsjedništvo BiH je donijelo naredbu o mobilizaciji rezervnih snaga milicije. Dana 15. oktobra 1991. godine u Hadžićima je izvršena mobilizacije 480 pripadnika rezervne milicije.

    Saopštenje od 10. oktobra treba biti temelj svake priče o početku rata u Hadžićkoj opštini jer se u njemu vidi bar mali dio maskimalističkih i kriminalnih namjera rukovodsta SDA i sasvim je jasno da je 1992. godine bilo drugačije završili bi poput Konjica, Ćelebića, Bradine, Pazarića i Tarčina.
    rat_hadzici- 93107 - 29.05.2015 : Glavas Treci Istočno Sarajevo - best (1)

    Saopštenje OO SDS Hadžići 10.10.1991. godine


    Redakciji lista "Oslobodjenje" Sarajevo

    SAOPŠTENJE

    Opštinskog odbora Srpske demokratske stranke Hadžići i kluba odbornika povodom napuštanja sjednice skupštine opštine Hadžići od 10. 10. 1991 god. U skladu sa zaključcima Opštinskog odbora SDS Hadžići i Kluba odbornika od 09. 10. 1991 godine i 27. 09. 1991 godine odbornici SDS Hadžići odlučili su da do daljnjeg ne prisustvuju, odnosno ne učestvuju u radu SO (Skupštine opštine) Hadžići zbog narušavanja elementarnih načela skupštinskog rada i odlučivanja u SO Hadžići vide u neprihvatanju zahtjeva odbornika ove stranke da se u dnevni red današnje Skupštine uvrsti bezbjedonosno - politička situacija na području opštine Hadžići kroz koju bi se ili u posebnoj tačci informisala Skupština o mobilizaciji rezervnog sastava milicije (broj pripadnika rezervnog sastava, nacionalna struktura, komandni kadar i slično), kao i zahtjeva da se o imenovanju direktora osnovnih škola i zamjenika komandanta štaba TO opštine Hadžići raspravlja na samom početku sjednice kao druga tačka dnevnog reda) a ne pri kraju sjednice (kao 13-ta tačka). A razlog za zahtjev da se o tim pitanjima raspravlja na samom početku sjednice je to što je pitanje imenovanja direktora osnovnih škola bilo već na prethodne dvije sjednice, a nije došlo do imenovanja jer nije poštovana zakonska procedura za izbor direktora osnovnih škola te što nije došlo do stranačkog dogovora oko spornih imenovanja, zatim što su ignorisani stavovi i mišljenja školskih odbora sve tri škole i što je Komisija za izbor i imenovanja Skupštine opštine preglasavanjem predložila za direktora sve tri škole kandidate iz reda jednog naroda muslimanskog, čime se direktno narušava ustavno načelo ravnopravne nacionalne zastupljenosti svih naroda.

    Da bi javnost potpuno bila informisana i shvatila ovaj čin odbornika SDS Hadžići i kao moralni čin i kao čin neprihvatanja učestvovanja u donošenju skupštinskih odluka koje idu na štetu jednog naroda i koje u sebi nose mnoge elemente nezakonitosti potrebno je istaći i sljedeće:

  • odbornici SDA Hadžići a naročito predsjednik SO Hadžići Đelilović Mustafa koji je ujedno i predsjednik Stranke demokratske akcije kao i sekretar Skupštine su Srpsku demokratsku stranku Hadžići odnosno odbornike SDS Hadžići uvažavali i tretirali kao partnere u vlasti, odnosno učesnike u vlasti samo u momentu konstituisanja Skupštine i izbora članova Izvršnog odbora, a čitav ostali period do današnjeg dana kao opoziciju. Naime, sve aktivnosti oko skupštinskih odluka vodjene su uz ignorisanje stavova i prijedloga SDS Hadžići a to potkrepljujemo sljedećim primjerima:

  • Izbor i imenovanje komandanta i pomoćnika komandanta Štaba TO Hadžići vođen je bez stranačkog dogovora.

  • Na nekoliko sjednica Skupštine nekoliko odluka (npr. odluka o programu uređenja građevinskog zemljišta, dodjela zemljišta "Dida Inženjering-u", naknada troškova odbornicima i odluka o određivanju naknade za preuzeto građevinsko zemljište u društvenoj svojini i dr.) se proglašavaju punovažnim sa 23 glasa ( skupština broji 50 odbornika) iako je i svakom laiku sem izgleda predsjedniku i sekretaru Skupštine odnosno čelnicima SDA jasno da je za punovažne odluke potrebno 26 glasova kako je to uostalom predvidio i Statut SO Hadžići. Odbornici SDS-a kao i odbornici opozicionih stranaka upozoravaju na nezakonitosti takvih postupaka predsjednika i sekretara skupštine, međutim isti se na to ne obaziru odnosno tumače odbornicima da je Statut neprecizan i da je za punovažne odluke potrebna nadpolovična većina glasova prisutnih na sjednici ili misle da im je za odluke koje njima trebaju dovoljno da glasaju odbornici SDA  kojih u skupštini ima 23.

    Međutim kada na skupštini od 25. 07. 1991 godine odbornici SDS-a kao i lijevog bloka  ponovo upozoravaju na statutarnu odredbu koja govori o načinu donošenja odluka  potrebnom većinom i kada ne žele da usvoje zapisnik sa prethodne sjednice niti dnevni red jer za iste nema potrebne većine te zahtijevaju utvrdjivanje odgovornosti za predsjednika i sekretara skupštine predsjednik prekida sjednicu skupštine s obrazloženjem da "Skupština ne može dalje da radi dok se ne riješe proceduralne stvari oko tumačenja Poslovnika i Statuta skupštine opštine".

    Poslije toga slijedi nekoliko sastanaka odnosno stranačkih dogovora i zbog "mira u kući" SDS-a pokazuje visok nivo tolerantnosti i pristaje da se sporne odluke ponovo stave na dnevni red  skupštine i o istim glasa jer misli da je predsjednik skupštine konačno shvatio da mu za punovažne odluke nisu dovoljni samo glasovi njegove stranke. Ali što bi narod rekao: "ne lezi vraže", predsjednik Skupštine poslije sjednice skupštine od 08. 08. 1991 godine na kojoj je dat legitimitet spornim odlukama brže bolje dokazuje da vuk dlaku mijenja ali ne i ćud jer na red dolazi imenovanje direktora 3 osnovne škole i to: SPS - Hadžići, Bratstvo jedinstvo Pazarić i 9. maj Tarčin. Na stranačkom dogovoru se ne postiže saglasnost jer SDA odnosno predsjednik SDA i SO Hadžići želi naturiti svoj stav da se odluči u "paketu" kako o direktorima osnovnih škola tako i direktoru Srednjoškolskog centra u Hadžićima- SDS Hadžići ne pristaje na takav dogovor i upozorava da skupština opštine Hadžići nije osnivač SŠC - Hadžići te da ona i ne imenuje direktora te da je procedura o imenovanju direktora SŠC - a u skladu sa Zakonom o srednjoj školi drugačija od procedure imenovanja direktora osnovnih škola. Jedini zaključak tog stranačkog dogovora je da se sačeka potrebno mišljenje školskih odbora i Savjeta škola a SDS - Hadžića tada ističe da ne želi nacionalno prebrojavanje u školama i da će biti saglasna sa svim prijedlozima školskih odbora bez obzira iz kojeg naroda kandidati budu predloženi. Školski odbori i Savjeti škola daju podršku dosadašnjim direktorima ali Komisija za izbor i imenovanje odnosno članovi Komisije iz SDA - uz pomoć svog novog člana Dupovac Nurudina predstavnika SSO liberalne stranke a bez predstavnika SDS-a i SDP-a predlaže svoje kandidate, odnosno kandidate iz reda jednog naroda muslimanskog i iste na skupštini od 10. 10. 1991. godine, koju su odbornici SDS-a napustili, imenuju za direktore osnovnih škola u Hadžićima odnosno Pazariću i Tarčinu.

  • Dalji razlog napuštanja skupštine opštine odbornici SDS-a vide u događajima oko vojne dokumentacije. Naime 02. 09. 1991 radnik SNO Hadžići Jakšić Dragan je vojnim organima predao dio vojne dokumentacije a kao "reakciju na takav čin radnika sekretarijata za ONO Hadžići predsjednik skupštine sa svojim saradnicima odnosno čelnicima SDA - sekretarom skupštine opštine Murisom Ibricom, sekretarom IO Košinac Abidom, sekretarom sekretarijata za upravu Fejzić Huremom i drugim iz prostorije SNO Hadžići krade ostatak vojne dokumentacije (regrutne) i odnosi je u nepoznatom pravcu ili kako to on kaže na sigurno mjesto a koje je to mjesto to niti odbornici SDS-a  a mislimo o drugih stranaka niti sekretar sekretarijata za NO koji je ujedno i najodgovorniji za rad tog sekretarijata ne zna. SDS - zahtijeva da se u dnevni red skupštine uvrsti i informacija o vojnoj dokumentaciji i ona se uvrštava ali ne informacija SNO nego informacija predsjednika Skupštine. A o kakvoj informaciji je riječ govori činjenica da se potpisnik niti jednom u njoj ne poziva na bilo koji zakon nego je krcata brojevima teleksa već legendarnog ministra gosp. Jerke Doke, ili rečenica iz pomenute informacije poput ove:

  • "I dokle god sam Ja na ovoj funkciji taj zakon će se morati poštovati u SNO skupštine opštine Hadžići a nesuglasice između Saveznih organa i Ministarstva za NO BiH neće riješavati sekretar za NO SO Hadžići i radnici sekretarijata, nego oni koji su nadležni" a nadležan je valjda po predsjedniku on sam za sve.

  • Razlog napuštanja Skupštine odbornika SDS-a je i kao što smo naprijed istakli neuvrštavanje u dnevni red informacije o mobilizaciji rezervnog sastava milicije na području optštine Hadžići. Jer po podacima do kojih je SDS došla prilikom mobilizacije rezervnog sastava nije poštovan nacionalni paritet tako da je 26% srpskog stanovništva u rezervnom sastavu milicije zastupljeno sa 2,5% manje dok je broj pripadnika rezervnog sastava iz reda muslimanskog naroda uvećan za 5% a takođe i komandiri sve tri stanice milicije (Hadžići, Pazarić, Tarčin) su iz reda muslimanskog naroda.

    Ovo je samo dio iz prebogatog arsenala nezakonitosti u opštini Hadžići kojima kumuje predsjednik SO sa svojim saradnicima a koje smo ovaj put istakli jer nam ni vrijeme ni prostor ne dozvoljava da sve istaknemo ali ćemo samo spomenuti iseljenje MZ Hadžići iz prostorija u kojem je godinama egzistirala i pretvaranje iste u stambeni prostor "prijateljice" sekretara IO SO Hadžići, način dodjele prostorija SDA - Hadžići, dodjela drugih zemljišta fizičkim i pravnim licima i sl.

    Nećemo ovaj put govoriti ni o ponašanju pojedinih - odbornika SDA na sjednicama SO gdje se odbornici SDS-a kao i drugih stranaka bili vrijedjani, gdje im se često nije dozvoljavalo da iznesu svoje mišljenje, gdje su nazivani i četnicima i upućivani u šumu da treniraju, jer je o tim "aktivnostima" članova SDA već pisalo nekoliko odbornika SO Hadžići u listu "Oslobodjenje" ali ne možemo da ne spomenemo jedan od posljednjih "bisera" predsjednika SO Hadžići Djelilović Mustafe koji je ovih dana portiru u zgradi SO zaprijetio otkazom ukoliko u zgradu još jednom pusti naprijed spomenutog Jakšić Dragana koji je donedavno bio radnik te iste Skupštine. I ne možemo a da se ne zapitamo da li to predsjednik SO gospodin Đelilović Mustafa ili kako ga odbornik Ejubović Osman često u skupštini, a ne znamo zbog čega jer tako svojim ponašanjem ne djeluje, oslovljava sa Muta najavljuje vrijeme kada će Srbima i psima ulaz biti zabranjen.

    I ne možemo a da ga ne podsjetimo da na području opštine Hadžići živi ipak oko 6500 Srba koji će se znati izboriti za svoja prava koja im on sa svojom klikom očigledno pokušava osporiti, te da srpski narod ove opštine više ne može predstavljati čovjek tipa Đelilović Mustafa i njemu slični.

    Zato još jednom ističemo da smo skupštinu napustili jer ne želimo biti saučesnici u novom jednoumlju, ne želimo da nosimo teret odgovornosti pred narodom ove opštine, ne želimo da učestvujemo u kreiranju odluka koje su neshvatljive i nezakonite, ne želimo da učestvujemo u odlukama koje često idu na štetu jednog naroda.

    KLUB ODBORNIKA SDS HADŽIĆI PREDSJEDNIK JANIĆ STEVAN
    OPŠTINSKI ODBOR SDS HADŽIĆI PREDSJEDNIK RATKO RADIĆ
  • rat_hadzici- 93099 - 27.05.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (4)

    Tajna Tinovske ikone


    Hvala Zoka, svaka čast! Moj prijedlog je da na ovom sajtu pokušamo formirati jednu hronološki uvezanu cjelinu i da se pozabavimo sa što više manjih događaja.

    Krenuo sam da istražujem od 25. maja pa nazad, nije baš do vremena Kulin Bana ali jeste do Bosanske Vile (časopisa iz 1887. godine) gdje sam našao podatke o Srpsko-turskim borbama na Tinovu i da od tada tu postoji Tursko groblje kao i srpsko Margetino groblje (kasnije izmješteno da bi bila sagradjena Vampirica). U tom putopisnom tekstu spominju se Žunovnica, Gradac, Kasetići, Ormanj, Grivići, Vrančići, Bare ali i poznata prezimena Samoukovići u Kasetićima i "znamenita stara poturčena srpska porodica Čović" u Grivićima. O popisima stanovništva ću nekada drugom prilikom.

    Napraviću još samo ovu istorijsku poveznicu sa Aleksinom pričom o Radetu Njegi pa ću se onda baviti zadnjim ratom. Naime, 1994. godine pada granata na Tinovu odmah pored kuće i geler pogađa ikonu Svetog Jovana. Moj stari, mjenjajući ram i staklo, iza ikone nalazi dvije velike, požutjele slike. Prva je Kralja Petra Karađorđevića na bijelom konju u dugačkom crvenom plaštu sa skiptrom u ruci i krunom na glavi, okružen sa pedesetak grbova srpskih oblasti ili zemalja, a druga je portret prestolonaslednika Aleksandra, koji tada ima možda 12-13 godina, sa ordenjem na grudima.

    Ja sam za sve ovo saznao desetak godina kasnije i krenuo da ispitujem. Niko u kući nije zna da postoje te slike koje je vjerovatno tu sakrila prababa Staka. Saznao sam da su sve do polovine 1947. pradjed i prababa bili jataci trojici četnika: Radetu Njegi, Boži i Dragi Bratiću / Čoviću (nisam siguran koje je čije prezime). Pitao sam sve da li su bili jataci dobrovoljno ili pod prisilom, ali nisam dobio jasan odgovor. Likvidrali su ih partizani nedaleko od kuće i sahranili, a tek pedeset godina poslije djed je odveo Radetovog sina. Kao jataci, osuđeni su, pradjed Pero na tri godine zatvora a prababa Staka na dvije, ali je oslobođena nakon godinu dana jer je u zatvoru dobila tuberkulozu, nakon ko zna koliko mučenja ležanjem u kadi sa ledenom vodom.

    Geler nije mogao ništa ikoni, slike ni poslije zatvora niko nije bacio a preko djece rođene pedesetih imena Božo i Drago su ostala u kući.
    rat_hadzici- 93097 - 26.05.2015 : Zoka Hadžići - best (2)

    O Tinovu i Hadžićima


    Kao prvo, moram da kažem da mi je jako drago što postoji neko kao Glavaš, tj. neko ko se zanima za sve pomenute događaje. Mogu pomoći u sakupljanju podataka, mada je teško reći ko je pripadao kojoj jedinici jer na samom početku nismo imali nazive za njih.

    Na teritoriji opštine Hadžići je postojalo nekoliko kasarni, Remontni zavod i jedinica Srpske policije. Koliko je bilo brojno stanje u njima, to ne bih znao. Pošto sam ja bio u Zavodu, cijenim da nas je bilo nešto manje od stotine pod oružjem, i potrudiću se da saznam tačan broj. Bili smo otprilike najorganizovanija vojna formacija, kod ovih u kasarni Žunovnica je vladao totalni javašluk. Postoji dokument objavljen na ovoj stranici. Kod Toleta si mogao da pročitaš kako je kupovao oružje od pojedinih rezervista, čak ih pominje prezimenom. Upravo zbog toga oni su, nažalost, loše prošli 25. maja 1992. godine.

    Iako smo u Zavodu bili dobro opremljeni, imali smo naredbu da ne pucamo. Lično sam čuo puk. Lazarevića kad kaže da ne pucamo jer oni nisu napali nas. Ovdje gGovorim o prvom napadu na Tinovo, mislim da je to bilo 10. maja. Mi smo to u prvi mah poslusali a onda nakon nekog vremena smo raspalili iz svega što smo imali (pripremam jedan tekst o tome). Jer da nismo, ne bi sada imali o čemu da pišemo.

    Čak i 25. maja, prilikom napada na kasarnu Žunovnica, iz Zavoda je kasno poslato pojačanje, kamo sreće da su stigli ranije.

    Mislim da prvih dana rata pod oružjem nije bilo više od 300 ljudi i jedva smo se odbranili, ali bas jedva. Bar ja tako mislim!. Kad je bio napad na Žunovnicu, sve snage tamo idu ili ako je Na Drozgometvu trči nazad. Da su to znali i napali na dva mjesta sigurno bi nas pregazili. Nego protivnici su mislili da nas ima na hiljade, a Boga mi i mi smo preuveličavali i broj ljudi a posebno oružja.

    Kod mene u kući nož je bio najjače oružje. Pojedini Srbi su mi nudili pušku, ali da je kupim.

    Front smo uspijeli stabilizovati tek negdje polovinom juna, tačnije poslije 16. juna, kad smo slomili jos jednu ofanzivu i to veoma jaku. Već poslije toga počinju da stižu u većem broju Srbi iz Zenice, i ovo je prilika da im se još jednom zahvalim pa smo tek onda uspjeli da popunimo čete i formiramo dva bataljona.

    Koliko me sjećanje služi od Golog brda preko Brezovace, Kasatića, Tinova, Gunčara, Visa, Drozgometve sve do Ostrika front su držala dva bataljona i to formacijski nepopunjena. Inače nedostatak ljudstva nas je pratio čitav rat, mislim da nam i brigada nikad nije bila potpuno popunjena.

    Jednom se u toku 1993. godine desilo, da je CITAVE NOĆI GUNCAR BRANIO SAMO JEDAN ČOVJEK. Mnogi neće u to povjerovati, ali tako je bilo. Posade minobacača, tenkova, haubica, praga... nikada nisu imale puno brojno stanje. Primjera radi, tenk T55 treba da ima 4 člana posade a kod nas su bila trojica. Top 76mm zis je imao samo dva poslužioca a treba 7.

    Napadi su bili:
  • 10. 05
  • 25. 05
  • 01. 06
  • 16. 06 govorim o samom početku rata, tačnije devedeset i druge godine

    Moram još da dodam da prilikom eksplozije magacina u Žunovnici nije bilo poginulih i ranjenih, tako da ono što piše u Toletovoj knjizi uopšte nije tačno. U samoj knjizi se pominje kako je diverzantska jedinica uništila magacin, a bogami se kod nas šuškalo da su ga uništili neki naši vojnici zato što je bio na nezgodnom mjestu za čuvanje.
  • rat_hadzici- 93089 - 25.05.2015 : Glavas Treci Istocno Sarajevo - best (5)

    Tinovo se treba braniti i 23 godine nakon rata!


    Gospodine Željko,

    ne moram da vas hvalim jer vjerujem da ste svjesni koliko veliku stvar činite sa ovim sajtom i svaka vam čast za to. Tek nedavno sam otkrio Slavicnet jer sam i sam kao, čini mi se, i većina, bio uvučen u ovo stanje guranja pod tepih svega o našoj vojsci. Ne mogu sebi da objasnim kako je moguće da tek 23 godine od osnivanja izlazi knjiga Vojska Republike Srpske ili ova knjiga sa amblemima jedinica?!

    No da vas ne zamaram toliko svojim čudjenjem želim da predjem na stvar. Zadnjih mjeseci trudim se da što više podataka skupim o Tinovu, Hadžićima, Igmanskoj brigadi pa i o SRK-u na kraju krajeva, mada sam više skoncentrisan na Hadžiće. Naime, odrastao sam na Tinovu i kuća mog djeda je bila prva kuća do linije fronta. U njoj su cio rati bili moj otac, baba i djed. Sjećam se svakakvih stvari, od predratnih mjeseci pa na dalje. Sada, nekako mi se čini da pored te slavne borbe tokom cijelog rata jedino što ostaje jesu one najkraće i odveć mitološke priče sa slava i sahrana o određenim situacijama ali i sopstveno sjećanje i sa druge strane neke nimalo prijatne činjenice koje se otkrivaju nakon rata. Samo ja znam koliko je bila teška kutija od broving municije jednom sedmogodišnjaku dok su djed i tata nosili broving. Danas mi je još teža ova "kutija" ćutanja u koju su mnogi od nas zatvoreni. Ja jednostavno ne mogu da dođem do konkretnih podataka, kada je bio koji napad, koji su vojnici bili tu, ko je kada poginuo, ko je ranjen. Kad, kako? Ne znam jeste li obratili pažnju da postoji na FB grupa "Ratna knjiga Emir Čović Tole" u kojoj autor objavljuje razne podatke, koje su jedinice napadale, ko su bili komandanti, ko su ranjeni a ko poginuli... Sada, s jedne strane ja recimo ako pročitam tekst na Slavicnet od Zoka Hadžići ja savršeno znam ko je KaBe, ko je Mišo, ko Bato a ko Rade, međutim pored takvih ličnih svjedočenja kojih i nema osim ovih ovdje i usmenih predanja, jako mi je teško da napravim bilo kakav okvir sa tačnim i preciznim podacima. S druge strane sve priče koje znam ne znam koliko smijem da objavim jer sam više isprepadan kao i svi ovi ljudi koji ćute i ništa ne pišu. Zašto te hadžićke ustaše imaju veću slobodu govora od nas? Ovaj Tole se hvali javno svojim djedom koji je bio u SS diviziji. Gledajući njihove snimke iz 92 oko Hadžića vidim ustaška obilježja, slike njihovih boraca sa njemačkim zastavama na rukavima, imamo prisustvo 77. riječke brigade koju je uveo Mate Šarlija, imam sto metara od svoje kuće Juku, Laste, Crne Labudove, Akrepe, Didu, Daidže, Grobareve i ko zna još kakve formacije, dok u isto vrijeme neko moga djeda ili Aleksu Vupu Krajišnika naziva agresorom?

    Neki dan sam našao tekst o Radmilu Samardžiću, u časopisu Srpska Vojska br. 10 iz jula 1993. godine, koji je oformio prvu tenkovsku posadu u Hadžićima i kao da me je sunce ogrijalo kada sam pročitao tekst o ovom našem, ispada zaboravljenom, heroju. Strah me je da sve to ne ostane nepoznato, svi ti heroji i sve te žrtve, strah me je zbog prošlosti ali i naše djece i budućnosti.

    Do sad sam shvatio da izgleda mogu doći do informacija na 3 načina - haška sudjenja, Arhiv VRS u kasarni Kozara (do koga se izgleda ne može doći) i lična svjedočenja boraca. U buduće ću se truditi da ovdje ostavim što više traga o tim godinama i zato vas zamolim da mi pomognete da dođem do što više podataka o ratu na prostoru Hadžića ili bar da me uputite.

    I sami znate koliko je ta naša borba obesmišljena Dejtonom, ali nije ni to ono što najviše boli nego ovaj zaborav od svih. Tu se pucalo i pjevale su se velike. Tinovo se treba braniti i 23 godine nakon rata!
    rat_hadzici- 84034 - 31.03.2013 : Otas Marsit Hadzici - best (0)

    25.05.1992


    Slučajno sam naletio na ovaj sajt, gdje se govori i o 25. maju 1992 godine. No mene interesuje nešto drugo, ako bi neko mogao da opiše lokaciju gdje su sahranjeni poginuli. Prošlo je od tada mnogo godina i porodice bi voljele naći kosti svojih bližnjih. Molim sve one koji znaju nešto o tome da se jave .
    rat_hadzici- 83738 - 17.03.2013 : Malislatki - best (1)

    Žunovnica


    U vezi svjedočenja zaštićenog svjedoka komandanta kasarne Žunovnica, mislim da je bio major po činu i prije rata je bio komandant, kod njega sam bio u rezervi, dao bih ti nekoliko podataka.

    1. Specijalna jedinica je došla na kraju dana ako me sjećanje dobro služi, sa njom su došle 2 ili 3 "Gvozdike" samohodke 122 mm, i 1 KOT, pod komandom poručnika ili potporučnika / mislim da se prezivao Radaković, ali nisam siguran/, lično sam se sa njim sretao više puta za nekoliko dana, u selu Kasatiči, on je komandovao i pješadijom i artiljerijom dok se nije povukao 03. 06. 1992. godine za Lukavicu. Prvenstveni cilj ove jedinice je bila zaštita pitomaca iz kasarne Pazarić jer je kasarna služila kao poligon za pitomce, pitomci došli iz Artiljeriskog centra Zadar 1991 godine, kada su pitomci izvučeni iz kasrne jedinica se povukla, odmah sutradan su nas napali tj. drugi napad na kasarnu Žunovnica koji sam spomeno ranije.

    2. Naši avioni su dejstovali MIG-21 25. 05. 1992. po selu Kasatići, toliko je bila kritična situacija, ali nisu bili precizni koliko sam ja očekivao.

    3. Situacija se stabilizovala i utvrdila, naredbu za premaštaj moje jedinice 6 MB 120 mm sam dobio negde 27/28. 05. i premješten sam u selo Kasatiće, na golu livadu, / tu sam se sretao sa pomenutim poručnikom/, škrguto sam zubima što smo na otvorenom/ tu je i bio i Zoka sa ZIS-om/, on je došao dan prije mene. Dejstovali smo sa tih položaja iako smo bili vidljivi golim okom sa padina Igmana.

    3. U toku napada 04. -08. 06. 1992, nisam mogao dejstovati, a u noći 06. 06. sam zakopao sve nišanske sprave u zemlju. Uspjeo sam i da odem do Zavoda u Hadžićima ali sam se za sat vratio. Gledao sam Ljude kako bježe i preskaću bodljikavu žicu u dva koraka.

    4. Kapetan Jaslar /imao ranjenu glavu svu zamotanu/ je sa pješadiskom jedinicom došao iz Lukavice i reorganizovao našu odbranu, sa njim je bio još jedan oficir mislim potpukovnik, izdali su naredbe, kapetan Jaslar je pored mene ubacio metak u cijev pištolja i rekao: " ko počne bježati on će ga lično ubiti". Ja sam se sa MB povukao pred veče na drugi položaj. Kapetan Jaslar je uputio u jačini jednog vodana na dominantne kote Gradelj, Borak i Laze ali su se oni po odlasku kapetana i potpokovnika drugi dan samoincijativno povukli što nas je kasnije skupo koštalo.

    5. Pukovnika / generala Živanovića sam lično sreo 1993. godine u komandi Drinskog korpusa kada je bio u posjeti ranjenicima u Vlasenici pitao za Žunovnicu, nasmijao se zagrlio me, poljubio i rekao mi: "Nemoj me ništa više pitati, morao sam tako da uradim, prioritet su bili pitomci iz Pazarića, (dosta je bilo pitomaca iz Srbije), a već je prošao rok za povlačenje 19. 05. 1992, to je bila viša naredba. To je bila demonstracija sile, na malom prostoru/mnogo artiljerije na uskom prostoru/, i dan danas se ne ljutim na njega zbog takve naredbe!". Čovjek mi je objasnio zbog čega je to urađenio.


    7. Spomenuo sam klanje ranjenih vojnika, prvenstveno mislim na Gorana Todorovića. Te podatke mi je dao čovjek koji je bio ranjen sa njim ali se napravio mrtav i ostao živ. Goran je ječao i po tome su vidjeli da je živ. Po priči Gorana je zaklao brat od Mekca /jedan od onih koji su spasili Mirka Avdalovića/. Koja ironija jedan brat spašava život a drugi na veoma krvoločan način uzima drugi /radi se o Džani/, ne sumljam u istinitost Crepe Samoukovića koji nije više među živim, dobro je poznavao svoje komšije.

    8. A ovaj mali Ali Sadiković sigurno nije učestovao u pomenutim događajima, što se našao pogođenim za prozivanje za poginule civile/prvenstveno misli na malog Miloševića koji je bio nepokretan i slijep/, to mi i nije bila namjera odavno sam na to zaboravio, pogotovo na njegovog rođaka Azema koji je uhapšen prije dvije godine i ne znam šta se sa njim posle dešavalo. Nek se mali peče u sosu koji je sam zakuvao, ako mali još nešto napiše o drugim događajima oko kasarne Žunovnica ja ću ga uputiti u stvarne događaje.
    rat_hadzici- 82983 - 24.02.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Nema potrebe govoriti neistinu!


    Da više nema smisla govoriti neistinu i prepričavati "babske" priče, najboje je pokazao ovaj prethodni slučaj u vezi napada na kasarnu Žunovnica u Hadžićima.

    Najprije se javio čovjek koji je u to vrijeme bio u kasarni, i demantovao priču koju je na ovom mjestu napisao jedan od pripadnika ArBiH.

    Zatim se javio i jedan logoraš, koji je takoreći čitav rat proveo u Silosu i lično upoznao svih devet zarobljenih boraca iz Kasarne.

    Na kraju se javio i jedan od boraca VRS, koji je bio u kombiju koji je napadnut, i koji je napisao tačan broj poginulih, ali naveo i imena dvojice napadača.

    Uz sve to, na stranicama Haškog tribunala sam pronašao informacije koje potvrđuju istinitost navoda ove trojice, direktnih učesnicima u ovim događajima.

    Moram da skrenem pažnju, da se pripadnici Ar BiH uglavnom javljaju na temu opisa događaja u kojima su Srbi pretrpjeli lakše poraze. Međutim, niko od njih nije bio spreman da komentariše pad Otesa, zatim proboj Koridora, kada je nastradalo preko 1000 muslimanskih vojnika, neusjpešnu deblokadu Sarajeva (oko 500 poginulih pripadnika Armije BiH) i napad na Poljine i Jevrejsko groblje u maju 1992. godine kada su muslimani imali preko 500 poginulih. Od značajnijih srpskih uspjeha neophodno je pomenuti pad Igmana, koji je doveo Armiju BiH pred kapitulaciju, kao i kontra-ofanzivu na Bihać kada su muslimanske žrtve takođe bile značajne.

    Naravno, ovakvih akcija je bilo mnogo i nemoguće ih je sve nabrojati. Ipak, skrećem pažnju da i o njima treba pisati, kako slučajni posjetioci ovog foruma ne bi stekli pogrešan utisak da su isključivo Srbi gubili bitke.

    Imao sam potrebu da ovo napišem, a nadam se da ćemo (istine radi) opisati sve važnije događaje upravo onako kako su se desili. Ja lično mislim da sada bar o 25. maju 1992. godine i o događajima u Žunovnici znam ono najvažnije pa se zbog toga zahvaljujem svima onima koji su pomogli da dođemo do prave istine!
    rat_hadzici- 82937 - 23.02.2013 : Nenad Đukić Istocno Sarajevo - best (3)

    Hadžići 25. 05. 1992. godine - ispravka netačnih navoda


    U kombiju-furgonu je bilo nas 13 pripadnika VRS. Na licu mjesta je poginulo 9 ljudi, a nas 4 su izvukle muslimanske snage na čelu sa Čedom Domuzom i nekim kog su zvali Cicko. Mene lično su tukli jer sam im bio nepoznat. Mirko je poznao Čedu Domuza pa je Čedo poslao Miloševića da ode po ambulantna kola, jer kako muslimani rekoše nije im se isplatilo da nas nose do Silosa.

    Kasnije su po nas došla dva pripadnika VRS sa kampanjolom i jednog od njih ranjavaju sa jednog metra udaljenosti, samo zato što su naredili da dođe samo jedan čovjek!

    Molio bih te da ubuduće pišeš samo o onome što si lično doživio i da ne širiš tračevi i neistinu!
    rat_hadzici- 82890 - 22.02.2013 : Ali Sadikoivc Hadzici - best (4)

    Hadžići


    Pozdrav,

    Ja samo pišem ono što mi je Mirko rekao, ništa nisam tvrdio!

    Sto se tiče ratne propagande i uveličavanja stvari, trebao bi da izbrises masu stvari. Ovdje postoji klip o Nevesinju '94 godine, gdje vi govorite o 250 likvidiranih Alijinih mudžahedina. Spominju se i Zukine jedinice iz Sandžaka. Prava istina je da su poginula 82. Sve Hercegovci iz Stoca i Čapljine. Ovo je samo jedan od primjera.

    Na ovome sajtu sve se negiraju Markala, Kapije, Srebrenice. Zaim je monstrum, a Mladić je bez mrlje. Silos je koncentracioni logor, a civili iz Hadžića su bili legalna vojna meta?

    Ovom prilikom sam sebi dajem crveni karton. Molim te da ovo objaviš, moralna veličino.

    Ali,

    ne kažem ja da ni na muslimanskoj strani nije bilo žrtava. Naprotiv, ubjeđen sam da jeste. Međutim, zašto predstavnici tvoje vlasti već 20 godina odbijaju da naprave popis stanovništva u BiH, formiraj komisiju za Srebrenicu i Sarajevo, kako bi se utvrdio tačan broj žrtava? Zašto se istina zataškava.

    Ukoliko bar nešto znaš o ratu i minobacačima, otiđi u Ulicu Vase Miskina ili na Markale pa pogledaj malo bolje i odmah će ti savršeno postati jasno da je apsolutno nemoguće ispaliti granatu sa Trebevića ili Lukavice i da ona pogodi to mjesto. Ovo nije samo moje mišljenje, a i ja sam to lično matematički provjerio jer sebe smatram stručnjakom za tu oblast.

    Što se tiče onih "250 likvidiranih Alijinih mudžahedina" vjeruj mi da ja o tome ništa ne znam, ali kako mogu da ti vjerujem jer si već jednom "omanuo" u iznošenju nepouzdanih informacija, pa nemam ni najmanje razloga da ti vjerujem da nije 250 već 82. Ukoliko želiš da tvoje pisanje ima neko poštovanje, nemoj da prenosiš "babske priče" već koristi provjerene izvore. Mene ne interesuje da li je to rekao nekakav šarlatan pod imenom Mirko ili je to objavio "Dnevni Avaz." Mene interesuju samo tačni i provjereni podaci.

    Što se Srebrenice tiče, pa ja sam ti već postao ekspert u tome. Ja lično sam na vašim spiskovima pronašao za samo šest sati pronašao 591 duplikat (koje možeš pogledati ako klikneš OVDJE) i 1077 onih koji su nestali do 10. juna 1995. godine (njihov spisak možeš pogledati ako klikneš ovdje) Na taj način sam smanjio broj žrtava za 25%, i na muslimanski narod bacio jednu veliku sramotu.

    Šta reći na izjavu muslimanskog Načelnika MUP-a iz Srebrenice koji tvrdi da je Srebrenica isceniran zločin i da mu je Alija Izetbegović još 1993. godine tražio da se nešto tako desi.

    Šta reći za izjavu Ibrana Mustafića, osnivača SDA iz Srebrenice, koji kaže da je prilikom proboja do Tuzle (kada je kod vas poginulo oko 3000 vojnika) od strane vaših zločinaca ubijen od 500 do 1000 muslimana jer oni nisu bili politički podobni pa zbog toga nisu smjeli da stignu na "slobodnu teritoriju".

    Da je kojim slučajem srpski narod napravio ovakvu sramotu, ja bih bio prvi koji bi se digao protiv njega i objavio istinu. Ovako, iz tvog naroda do mene dopiru glasovi samo nekolicine poštenih ljudi, pa i to nešto govori o vama!

    Pozdrav,
    Željko
    rat_hadzici- 82889 - 22.02.2013 : Burke - best (1)

    Azemin Sadiković


    Pitanje za Alija Sadikovića,

    U tekstu pod naslovom 'Hadžići' napisao si da Azemin Sadiković nije počinio zločin za koji je optužen, i da 'svaka hadžićka nana zna ko je to uradio'. Isto si napisao da ga ne možeš odbraniti. Zašto ne možes? Zar će te svi vi koji znate ko je to učinio, dozvoliti da da nedužan čovjek bude osuđen i kažnjen, a počinioci ovog zločina ostanu ne kažnjeni?

    Azemin Sadiković optužen je da je u maju 1992. godine ubio četri civila srpske nacionalnosti, a na ročištu o izjašnajvanju početkom ovog mjeseca izjasnio se da nije kriv.
    rat_hadzici- 82881 - 21.02.2013 : Djordjo Suvajlo Australia - best (6)

    Devet zarobljenika iz Žunovnice


    Kao civilno lice sam odveden 02.06.1992. godine iz svoje kuće u koncentracioni logor "Silos", koji je bio u istoj ulici kao i moja kuća. Kroz 1335 dana zarobljeništva sam upoznao i tih devet rezervista TO iz srpske opštine Hadžići. Sedmorica od tih zarobljenika su bili stanovnici srpske opštine Hadžići, i to:

    1. Samouković Branko
    2. Samouković Dušan, zvani Đura
    3. Samouković Miroslav,
    4. Božić Dane
    5. Mićević Mićko
    6. Vuković Dragan, zvani Major
    7. Todorović Jovo


    Pored njih, tu su bila i dvojica pripadnika TO Ilidža koji su zarobljeni dok su pokušavali da za svoje jedinice obezbjede MTS iz predmetnog vojnog skladišta, a to su:

    1. Milomir Đogović i
    2. Dragan Davidović


    Dragan Davidović je poginuo u maju 1993. godine na brdima planine Igman dok je pod prisilom kopao i uređivao tranšeje za potrebe tzv. Armije BiH...
    rat_hadzici- 82875 - 21.02.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (5)

    Istina o kasarni Žunovnica i 25. maju 1992. godine


    Pošto ne volim laži i neprovjerene informacije, potrudio sam se da nađem istinu u vezi događaja vezanih za 25. 05. 1992. godine u Kasarni "Žunovnica", opština Hadžići. Naravno, najbolji način za to je pretražiti hašku dokumentaciju. Ovom prilikom sam imao sreće jer sam našao na citat iskaza koji je u haškom tribunalu dao zaštićeni svjedok D317. On kaže sledeće:

    "Neprijatelj je, na osnovu ocjene situacije, zaključio da mogu da izvrši napad na na skladište Žunovnicu sa snagama veličine jednog pješadijskog bataljona. Napad se desio 25. maja 1992. godine, u ranim jutarnjim časovima i to iz dva pravca. Jedna grupa je napadala iz pravca Crna Stijena-Žunovnica, a druga je napredovala iz pravca Lokve-Kasetići-Žunovnica, sve u cilju zauzimanja skladišta. Oni su uspjeli da preuzmu kontrolu nad 3/4 skladišta i zgrada."

    "Nakon što je sagledao situaciju, Komandant GŠ VRS je odlučio da u borbu uvede jednu specijalnu jedinicu koja je stavljena pod komandu komandanta srpske artiljerije, pukovnika Živanovića. Do kraja sledećeg dana u 19:00 sati, ta jedinica je ostvarila zacrtane zadatke - vratila je pod našu kontrolu sva skladišta."

    U prvoj fazi napada, tj. dok nisu stigle specijalne jedinice, mi smo imali sledeće gubitke:

  • 15 mrtvih vojnika
  • 25 ranjenih vojnika
  • 9 vojnika je nestalo
  • 1 poginuli u odbrani sela Kasetići
  • masakriran je izvjestan broj srpskih civila u Kasetićima - kasnije će svjedok potvrditi da ih je bilo šest.

    U daljem tekstu se takođe naglašava da Specijalna jedinica, kojoj se u donjem tekstu ne navodi ime, nije imala gubitaka u toku akcije vraćanja skladišta.

    Izgleda da je ovaj "zaštićeni svjedok" bio komandant kasarne u Žunovnici, jer je uz svoje svjedočenje dostavio i evidenciju svih MTS-a koji su muslimani odnijeli iz Kasarne za ta dva dana, tj. za vrijeme u kome su držali dio skladišnih zgrada pod njihovom kontrolom.

    Inače, ove podatke sam prepisao iz transkripta sa suđenja Radovanu Karadžiću. Ovaj dokument sam našao na internetu na engleskom jeziku, pa vam ga zbog toga u nastavku ovog teksta prenosim u originalu.

    Čitajući nekih desetak stranica vezanih za ispitivanje ovoga svjedoka odbrane, bez sumnje visokog oficira iz Hadžića, saznao sam i to da je u to vrijeme muslimanska propagandna mašinerija objavila netačan podatak da su "četnici u toj akciji imali 130 poginulih i povrijeđenih". Ovo se poprilično slaže sa nebulozama koje navodi onaj gospodin iz Hadžića.

    U svakom slučaju, pisac originalnog teksta o Žunovnici je sa svojim debitantskim tekstom zaradio od mene žuti karton, a ukoliko nastavi da igra nepošteno moraću da mu pokažem i crveni.

    Zamolio bih sve posjetioce ove stranice da ne iznosite netačne podatke, jer rat je već odavno završen pa nema smisla da se i dalje lažemo jer je i istina već previše krvava.





    This is a report, it was admitted as D317. It's an exhibital ready. And it says, a report of the 28th, I believe, of May 1992. No, 29th of May, 1992. If we look at the last paragraph, it says:

    "Following the situation, the enemy assess that they could, if they prepare a terrain attack with arms against Zunovnica storage with a force of an infantry battalion. The attack took place on the 25th of May, 1992, in early morning hours, and from two directions. One company along the axis of Crne Stijene-Zunovnica station and the 2nd Company should move along the axis Lokve-Kasetici-Zunovnica storage with the purpose of taking over the depot premises. They were largely successful and took control of three-fourths of the storage premises and the buildings there. "

    "After taking in consideration the entire situation, the commander of the Serb Republic of Bosnia-Herzegovina Main Staff decided to deploy a strengthened combat group under the command of the chief of the Serb artillery, Colonel Zivanovic. And that on the 26th of May, 1992, at 1900 hours, they accomplished that mission and recaptured part of the depot. In the first combat phase, that is, until the combat group arrived, we had the following losses:

    Dead, 15 soldiers; wounded, 25; and missing, 9; and one defender of Kasetici village was killed; slaughter of members of the Serb population of Kasetici village, six. "

    Q. Were these civilians who were slaughtered?

    A. Yes. There were criminal complaints and the perpetrators of this crime are -- were discovered.

    Q. Very well. And then it goes on to say, in the second phase, when the combat group arrived, there were no casualties. And then there follows a report on what had been looted from the depot.

    Q. This village of Kasetici, where the six civilians were slaughtered, was that a Serbian village in Hadzici municipality?

    A. Yes. But I wouldn't say it was Serb. It was a mixed village. There were both Bosniaks and Muslims, in one part there were Bosniaks, and in another Serbs, and unfortunately the Serbs who were there, they were slaughtered by their neighbours, their Muslim neighbours.
  • rat_hadzici- 82867 - 21.02.2013 : Ali Sadikoivc Hadzici - best (0)

    Hadžići


    Nisam iz Kasetića, ali gore imam rodbine. Vidim da ciljaš na Azemina Sadikovića kada spominješ porodicu Milošević.

    Nad porodicom Milošević je izvršen svirepi zločin, za što je optužen Azemin. Ovom prilikom ti kažem da Azemin nema veze s tim, ja ga ne branim niti ga odbraniti mogu, i svaka hadžićka nana zna ko je to uradio. Mene to nemoj pitati jer ti na to neću odgovoriti.

    Pošto si bio u Žunovnici 25. maja, a govoriš da ovaj broj nije tačan, ali bi bilo pošteno da ti napišeš.

    Evo ti jedna informacija 9. bb Armije BiH iz Hadžića je imala je 264 poginula za čitav rat, a kompletna opština Hadžići nešto preko pesto poginulih. Među ovim poginulim ima i civila čije kosti ni do danas nisu pronađene.

    Ali,

    ovaj čovjek (inače moj prijatelj) je u ratu bio u Hadžićima, ali nije siguran u broj poginulih pa ne želi da nagađa. Već sam napisao odgovor i on će izaći odmah iznad ovog, u posebnom članku.
    rat_hadzici- 82839 - 21.02.2013 : Malislatki - best (7)

    Žunovnica, 25.05.1992.


    Da li u ovaj broj od 25 poginulih boraca ubrajaš i one što su ubijeni u Kasatićima , a bili su civili, recimo mali Milošević (slijepi, nepokretni, stari) zatim , ubijanji i klanje ranjenih boraca kao na primjer Todorović. O ovome događaju postoji video zapisi o civilnim žrtvama, a i živi svjedoci koji su svjedočili čak i u Hagu.

    Po prezimenu i ti si stanovnik Kasatića (radi se o selu odmah do kasarne Žunovnica, koje je bilo mješovito selo Srba i muslimana). Ne kažem da si to ti uradio, a tačno se zna i ko je odgovoran za taj zločin.

    O Mirku Avdaloviću je istina sve što si napisao, taj dan smo imali dosta mrtvih, neke sam i lično sahranio, ali ni vi niste jeftino prošli. Jedna ispravka za tebe: ne radi se o kamionu već o kombiju. Zarobili ste i nekoliko naših vojnika, dio je uspjeo pobjeći taj dan, a neki su završili u zatvoru Krupa i Silos: Todorović, Božić...

    Za taj dan naša komanda je planirala napad na drugu lokaciju, dobar dio naših snaga je to jutro bio na polaznim položajima za planirani napad, ako se dobro sjećam vaš napad je počeo u jutro oko 04:30 a borbe su trajale cjeli dan. Vi ste došli skoro do gornje kapije u kasarni i tu ste zaustavljeni (skoro do samog Ribnjaka) jer je nama stiglo pojačanje koje je lično predvodio pukovnik Savić iz Tehničkog remontnog zavoda. Nakon toga se ratna sreća okrenula na našu stranu. Povlaćili ste se ka padinama Igmana, preko Kasatičkog polja, Gradeljom i Borkom u pravcu Crepljana i Lokava.

    Broj poginulih na našoj strani je daleko manji, tvoj broj ranjenih je blago rečeno pretjeran. Uvjeravam te da broj poginulih i ranjenih koje si naveo kada se sabere daje ukupno 106, a toliko naših boraca nije branilo kasarnu Žunovnicu. Na tvoj broj poginulih i ranjenih po toj logici moralo je nas biti najmanje 300, pa ispada da je svaki naš treći borac izbačen iz stroja. Sledeći vojnu logiku onaj ko napada mora imati premoć najmanje u odnosu 2:1, što nesumljam da su vaši pretpostavljeni znali, bilo je i kod vas školovani oficira. Ako je vas bilo 600 što sumljam, onda ste nas trebali pregaziti, niste ni sačuvali dostignute položaje, čak smo mi svoje odbrambene položaje pomjerili u pravcu Crvenih stijena i na krajeve sela Kasatića.

    Vaš napad je bio dobro organizovan i sinhronizovan sa napadom na selo Bradinu istog dana. Borba je bila teška za obje strane, ni sam ne znam koliko sam ispalio granata iz minobacača, na kraju dana sam postolje iz zemlje vadio vozilom.

    Pojedini vaši poginuli borci su ostali u kasarni Žunovnica gdje su i sahranjeni, nakon 6 mjeseci od borbe pronalažena su tjela poginulih, pošteno da kažem vjerovatno je bilo i naših i vaših boraca. Znaš sam koliki je kompleks kasarne Žunovnica, koja je bila četvrto po veličini skladištu JNA u bivšoj Jugoslaviji, a i kakva je konfiguracija terena.

    Napad na kasarnu je pokušan ponovo u period 04. 06. - 08. 06. 1992. godine, ali se niste probili kao prvi put, zaustavljen je u Kasatićima, ali o tome ću pisati drugom prilikom. Taj dan smo imali dosta mrtvih, mislim najviše u jednom danu za cijlo vrijeme rata.

    Za svaku pohvalu je odnos Dadana, Šukija i Mekca ( koje lično poznajem) prema Mirku Avdaloviću, cjenim to, u najtežim trenucima treba ostati čovjek. Ali stojim i dalje sa tvrdnjom da je taj dan na vašoj strani bilo nedostojnih ljudi, gore sam već naveo zbog čega, ali njhovim nedjelom ne umanjujem postupak Šukija, Dadana i Mekca.

    Ni jedan rat nije nježan pa nije ni ovaj, gajim nadu da će zločinci sa obje strane za svoja zlodjela odgovarati.
    rat_hadzici- 82813 - 20.02.2013 : Ali Sadikoivc Hadzici - best (0)

    Hadžići, 25. maj 1992. godine


    Taj srpski borac se zove Mirko Avdalović. Tog 25. maja 1992. godine borbe su se vodile u kasarnoj Žunovnica cijeli dan. Ovaj broj poginulih/ranjenih se odnosi na broj stradalih u toku čitavog tog dana.

    Na kamionu je stradalo 13 vojnika, a Mirko je imao sreću da je bio jedini ranjen i usput da naleti i na poznanike. Ovo može potvrditi Mirko, a za broj poginulih/ranjenih je poznat svakom pripadniku VRS iz Hadžića. Na našoj strani je bilo 7 poginulih i dosta ranjenih, ali tačan broj mi nije poznat.

    Želim ti sreću i uspjeh u prikupljanju podataka.
    Pozdrav!
    rat_hadzici- 53142 - 23.11.2011 : Rale - best (0)

    Silos


    Nisam vidio na ovom forumu da je išta napisano u vezi uhapšenja u Hadžićma, Pazariću i Tarčinu za ratne zločine u Silosu.

    Akciju hapšenja po nalogu Tužilaštva BiH izveli su pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji su tačno u 6. 30 sati upali u kuće i priveli:
    1. Mustafu Đelilovića (56),
    2. advokata Fadila Čović (58),
    3. Mirsada Šabića (57),
    4. Nezira Kazića (51),
    5. Bećira Hujića (54),
    6. Halida Čovića (58),
    7. Šerifa Mešanovića (54) i
    8. Nermina Kalembera Bubu (42).


    Oni se terete za ratni zločin protiv stanovništva i ratnih zarobljenika koji su držani u zatočeništvu u logoru "Silos" u Tarčinu, prostorijama OŠ "9. maj" u Pazariću i u magacinima kasarne "Krupa", saopšteno je iz Tužilaštva BiH.
    rat_hadzici- 20883 - 02.03.2009 : Malislatki - best (0)

    Hadžićke munje


    Neko se raspitivao za "Hadžićke munje"? To su bili pravi borci. Nema gdje nisu bili od Hadžića, Goražda... ali najviše su volili da idu u Vogošću.

    Sada su rasuti po svijetu: Amerika, Australija, Zapadna Evropa. Pomagali su i na Kosovu. Neki tekstovi na ovom forumu su me prisjetili na neke prošle događaje, neke od njih sam već počeo da zaboravljam.

    Idi na stranu - |1|2|