fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-RAT_DOBOJ
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

rat_doboj- 101721 - 08.01.2018 : Putko Brdo Bojovnik - best (0)

Bitka na Putnikovu brdu 12.07.1992. godine


Pokućat ću malo da pojasnim Vidaku a i ostalim o žestokom višednevnom boju. Razlozi napada na Putnikovo Brdo tj. oslobođenje Doboja su ovi trebalo je rasteretit obranu Dervente jer je dole bilo kritično i povući VRS na ovu stranu, ali glavni cilj je bio oslobodit Doboj, koji je pao 05. 05. 92.

Zapovjedništva TO i 110. HVO zaključili su da mogu da izvedu ofanzivnu akciju da imamo dovoljno snaga a to je bilo par minobacača sa par mina od artiljerije, ostalo puške i RRB, ali imali smo ogroman moral i voljni momenat. Odluka je pala- krećemo u zoru 12. 07. međutim zbog meni neznanih razloga krećemo malo prije podne, što je bila naša sreća jer Srbi su znali da mi trebamo napasti inf. je procurila od pete kolone koja je bila cjeli rat jaka.

Napad je bio frontalni, cjelom dužinom Makljenovca od ušća Usore do Putnikovog Brda tzv. češalj, kakav je bio plan da u rezervi nije bilo niti jedne jedinice što ide u proboj oni će i zauzet i držat, možete mislit, a to su bili TO tj. 203. abih i 2. bojna 110. HVO, daleko najjača postrojba iste sastavljena od sela dobojske općine.

Malo prije podne otvara se pakao na dužini linije od nekih 5-6 KM koji će trajati narednih 7 dana, što u ofanzivi što u defanzivi to nikad viće nisam doživio a vidio sam dosta toga, nisi mogao izaći pišati van zaklona.

Konkretno moja postrojba ima zadatak ovladati kotama Razbenjak i Visoka Glavica najvišim tj. ljevom stranom Putnikova Brda i sastati se sa snagama 203. koja će doći sa desne strane Putnikovog Brda.

Neću da opisujem detalje borbe, a bilo je žestoko i krvavo i sa jedne i druge strane, s tim da su prema nekim našim informacijama gubici VRS bili strahoviti. Mi smo imali 4 poginula i ne sjećam se koliko ranjenih. Zarobili smo 4 vojnika VRS, 2 tenka i masu oružja, i zauzeli sve zadato, te čekali 203. da se povežemo, međutim oni su zaglavili u žestokoj borbi na Putnikovom Brdu, nešto su zauzeli nešto ne, izmješali se također bilo je krvi do koljena, neke nisu uspjeli ni izvući, znam mnogo po njihovim pričama, ali nisam bio sa njima pa neću o tome.

Mi smo se zadržali gore dva dana, ispucali granata što je bilo u ova dva tenka dio na Doboj dio na Stanove, tenkove smo u povlačenju uništili jer ih nismo mogli pokrenut, skinuli smo sa njih Browinge i povadili unutarnje mitraljeze, one stare ruske sa dobošima koji koriste municiju kao i PKT-M-84.

Iznenadili smo VRS nanjeli joj ogromne gubitke pokazali da smo opasni i da im u buduće neće biti lako kao na početku rata, imali smo i mi naravno gubitke, mislim 6 vojnika HVO i 24 abih.

Nakon našeg povlačenja VRS je neselektivno zasula granatama Usorska sela da se to ne može objasnit niti opisat. To je trajalo danima da mi nije bilo jasno kako im se cjevi nisu raspale, razjareni radi gubitaka iskalili su svoj bjes na civilnim ciljevima, tako je bilo i to je istina, bez ljutnje ali šta se može to je bio rat.
rat_doboj- 101705 - 06.01.2018 : Vidak Beograd - best (0)

Goran Petrović


U ovom krvavom okršaju na koti Putnikovo brdo, poginuo je moj stric Goran Petrović iz Donje Lohinje kod Gračanice, dok je njegov brat Desimir ranjen u obe noge. Voleo bi ako neko ima više informacija o tom događaju da nešto napiše. Bio sam dečačić kad se sve to odigralo, a jako vežan za njega. Pozdrav svima, ne ponovilo se ovakvo stradanje nikada više!
rat_doboj- 99943 - 22.03.2017 : NOMAD Srbija - best (2)

Odrekli se malog heroja


Lj. ĐURIĆ, 22. mart 2017

Spomenku Gostiću drugi se više odužuju nego njegov Doboj

DOBOJ - Kao nikada do sada od početka obeležavanja 20. marta i godišnjice pogibije najmlađeg borca koji je poginuo u odbrani i stvaranju RS, nisu skromnije pokazali poštovanje prema njegovoj žrtvi u njegovom Doboju.

Nije čak bilo ni dosadašnjih redovnih dolazaka iz najviših institucija vlasti iz Banjaluke i Doboja, pa tako ni protokolarnih obećanja od onih koji je trebalo mnogo ranije da se pobrinu da se RS barem delimično oduži hrabrom dečaku.

Jedino su u porti Spomen-hrama novosagrađene crkve u Doboju služeni liturgija i parastos poginulom dečaku. Sveće kraj već izbledele biste prislužili su malobrojne njegove nekadašnje komšije i poštovaoci njegovog dela i žrtve. Simbolično je takođe malobrojna delegacija nedavno formiranog Udruženja dece poginulih boraca "Nasleđe" u zaseoku Jović kod Maglaja (FBiH) položila cveće na njegov grob. Na mestu gde je sahranjen počivaju, takođe poginuli, njegove majka i baka.

Sa druge strane, u dalekom Višegradu tim povodom su, obeležavajući datum pogibije Gostića u naselju Garča, njemu neznani postavili spomen-ploču i tablu sa imenom ulice date po njegovom imenu.

Ni Gostićev grob u zaseoku Jovići u blizini Bočinje nije izmešten na teritoriju RS. BORS, pokretač inicijative pre više godina, nije održao obećanje da će to biti urađeno.

FILM KAO APEL

SPOMENKO je za svog kratkog života molio da njegovi vršnjaci i prijatelji širom sveta pomognu u lekovima i hrani nemoćnima i gladnima. Apelovao sam na zvaničnike u RS da pogledaju film, jer će poželeti da jednu ulicu ili školu nazovu po njemu - ostala je do sada neostvarena želja Mila Savića, autora dokumentarnog filma "Spomenko na večnoj straži", koji nakon prikazivanja u gradovima Republike Srpske sada imaju prilike da vide i izvan njenih granica, pa i u Rusiji.
rat_doboj- 98183 - 18.11.2016 : Tesnjak OG7JUG Tesanj - best (0)

Tešanj i Usora su opstali zahvaljujući saradnji Hrvata i muslimana


Hvala usorskim Hrvatima za Putnikovo brdo i još dvije akcije koje su uradili zajedno s Armijom FBiH. Nakon toga smo slabo imali zajedničkih akcije jer je politika umješala prste.

Kakav je Tešanj bio kraj, dovoljno je reći da u ratu nije od strane Armije FBiH srušena ni jedna crkva, pravoslavna a niti hrvatska. Srbi su nas gađali odakle su stigli. Lično bih volio da je rat potrajao jos 2 godine pa ko pobjedi, a ovako su nas ostavili u gorem ratu. Tešanj i ovaj kraj nije pao zahvaljujući srcima i hrabrosti svih sa ovog dijela BiH. Naša želja nikad nije bila okupacija Doboja i Teslića, pa to nismo ni pokušali. Cijelo vrijeme su iz Generalštaba (Sarajeva) odavde odvodili vojsku na druga ratišta (Bihać, Sanski Most, Vozuća, Sarajevo, Kljuc i ostala ratista) a dijelovi Hvo sokolovi i slicne formacije na Glamoč i druga ratišta. Sve u cilju da se ne krene u akciju "Doboj-Tuzla". 1995. godine su postrojbe HVO u Novom Šeheru dovukle artiljeriju koja je trebala biti iskorištena za napad na Teslić i Doboj. ( 7000 vojnika bi vjerovatno i uspjelo u namjeri oslobođanja Doboja i Teslića od ratnih Srba-vojnika (ne civila). Ali, na red dolazi mirovni plan iz '92. godine, jer Zapad nije želio BiH sa muslimanskim narodom u većini.

Hvala Hrvatima na pomoći u ratu i poslije rata. Shvatite da je rat završen i da mi nismo bili vaši neprijatelji i da ste vi krenuli u napad jer ste smatrali da je sve srpsko, i nebo i voda i ptice i šume. E pa nije, probudite se.
rat_doboj- 96412 - 15.07.2016 : Krnjinac Gajakovac - best (1)

Šumareva kuća


Ostali ste na šumarevoj kući uklinjeni. Ja sam vam uspio pobjeći. Jesmo imali gubitaka, ali smo se ja i moj rođo uspješno izvukli. Dobro se sjećam da ste kasnije kod tenka urlali kao drogirani.
rat_doboj- 96385 - 12.07.2016 : NOMAD Srbija - best (2)

Latini (hrvati) stare varalice


Mijatoviću,

sve što si napisao za "herojstva" Hrvata srednje Bosne i Posavine je apsolutno tačno. Učesnik sam ratnih dešavanja devedesetih i tvrdim da većih smradova i kukavica nije bilo od pripadnika HV(ZNG), HOS-a i HVO-a. A mnoge od te žgadije koje smo neutralisali ni oni sami (hrvati) nisu hteli da pokupe sa terena, već su se njihova telesa raspadala na suncu šireći nesnosan smrad. HOS-ovce smo dobijali i žive u ruke, ali otome naravno neću javno.

Inače, već sam pisao da smatram da je taj "Max Usora" provokator koji je deo organizovanih grupa Hrvata koji "vršljaju" po internetu i sakupljaju podatke o drugoj strani. Tom Maxu sam čak i napisao javno jednu reč odnosno naziv njihove "internet bojne" i normalno pravio se da je nije pročitao.

Mada je nebitno, ima i drugih načina da se sazna odakle piše "bojovnik" koji je navodno "prošao" sva bojišta, a ja sam već pisao na tu temu da mi Srbi ne pišemo otvoreno o učešću u ratu ili kada to već činimo to malo šifriramo mislim na lična imena i geografske pojmove, upravo zbog toga da Hrvatima i Bošnjama uskratimo informacije jer bez istih oni odustaju i odlaze sa srpskih sajtova neobavljena posla.

Inače i iz pisanija tog Max-a lako je zaključiti da je nemoguće bilo imati takav "ratni put" i sve to lepo pretočiti u nekakve sladunjave pričice , a neke tekstove je bezočno preuzimao sa drugih sajtova (hrvatskih) i kitio se tuđim perjem ili kako bi se u našem narodu reklo krao je!

Tvrdim da je taj Max plagijator i da na njega ne treba obraćati veliku pažnju tj. ignorišimo ga braćo Srbi, a čudi me što i urednik ovog sajta objavljuje njegove škrabotine.

Pozdrav svima koji su stvarali Republiku Srpsku, a večna slava i pomen poginulima!
rat_doboj- 96355 - 08.07.2016 : Petar Mijatovic Nemjesto - best (7)

RE: Wolfu i njegovoj djedovini


Fino je to. Ti svoj na svome, sretan, materijalno zbrinut, imaš poštu, struju, čips, karlovačko... Milina jedna. Boli te briga za Dobojem, Derventom, Brodom... Opušteno, nego šta!

A da li je to baš sve tako? Koliko me sjećanje služi, tu tvoju djedovinu, odbranili su upravo mrski SRBI. Zar si zaboravio zajedničku komandu VRS i HVO-a u Novom Šeheru? Zar si zaboravio da su vam Srbi odbranili one selendre Strupinu, Brezove dane, Mladoševicu...? Zar si zaboravio ko vas je iz okruženja spasao sa Vlašića? Hiljade posramljenih "bojovnika", civila, žena i djece, spas je trazilo kod mrskih, srbo-četničkih "agresora". Vaše gazde, islamski fundamentalisti su vas, kada im više niste trebali, vijali po Srednjoj Bosni, kao najveće štetočine. Gledao sam izbezumljene "bojovnike", kada smo ih ustavili u Klasnicama, čisto radi zeze. Uplašena horda. Buljuk izbezumljenih, prljavih i na smrt preplašenih, do juče, neustrašivih "domoljuba". Bili ste u američkim uniformama i čizmama, ali sa pilećim srcima. Svi ste živi i zdravi dislocirani i spašeni. Spašeni, a ni sam ne znam zašto. Sa ljudske strane to je u redu, ali sa vojničke je bilo velika greška jer su ti isti "bojovnici" 1995. napravili strašne zločine protiv naroda koji im je podario ŽIVOT. Sramna akcija HV i HVO-a na Drvar, Glamoč, Grahovo, Mrkonjić Grad je samo bila potrvrda da u ratu nema sentimentalnosti. Ubij- da ne budeš ubijen.

Evo još jedan slučaj: 06. 10. 1992. godine, mi ulazimo u Brod. U rejonu Koraća u okruženju ostaje jedna velika grupa HV i HVO-a. Jedini spas je čamcima i skelom preko Save. Zar zaista misliš da su Srbi toliko glupi pa nismo znali za njih? Naravno da jesmo! Znali smo da ih možemo satrati na tom malom mostobranu. Mogli smo ih pobiti kao piliće. Međutim, LISICA je rekao:

  • "Pustite ih. Pustite ih neka idu. Neka pričaju pokoljenjima kako je ratovati i gubiti ratove!"

    Da li biste to vi uradili? Nikada! U tome je suštinska razlika između vas i NAS.

    I još nešto. Pravilno je srpsko-hrvatski. Barem uvjek je tako bilo. A da te ne boli srpski Doboj, Derventa, Brod, Modriča, Šamac, Brčko, Teslić... Boli te, i te kako!
  • rat_doboj- 96319 - 04.07.2016 : Petar Mijatovic Nemjesto - best (6)

    RE: Poraz oklopne brigade vrs, matra '93


    Najteži poraz gospodina generala Lisice, je njegova prerana smrt. Pokoj mu časnoj srpskoj duši! Svi drugi "porazi" su lokalnog karaktera i u ratu se dešavaju na svim stranama.

    Jeste, istina je, uništili ste par tenkova, par transportera. I vjerujem da nije bilo ni teško. Naivnost i kurčenje, se u ratu ne isplate. Dešava se da pojedine starješine, ponesene euforijom, zbog nekih ranijih dobijenih bitaka, olako shvate neprijatelja i njihovu odlučnost, pa poneseni žarom prethodnih bitaka, upadnu u zamku. Rat je kao šahovska parija. Svaki pogrešan potez se naplaćuje.

    Ali, iskreno me zanima šta ste vi konkretno imali od tog srpskog, velikog "poraza"? Da li ste ga vojnički iskoristili? Da li ste pomjerili liniju u vašu korist? Da li ste oslobodili Doboj? Da li ste vratili Derventu? Nista nište uradili. Osim slika zapaljenih tenkova, na ućšu Usore, jadne i bijedne table, koja putniku namjerniku pokazuje mjesto "herojske" borbe islamskih džihadista i njihovih sluga, Hrvata iz srednje Bosne, sve drugo je samo, jedno -NIŠTA.

    Simpatično mi je tvoje pisanje jer sve pišeš u prvom licu. Ja, ja, ja... Kada bih ja svaki metak, svaku zolju, osu, tromblon, koji sam ispalio od septembra 1991. do 1995. godine tako "plastično" opisivao, meni bi jedan vijek bio malo, da svaki metak protočim u priču. Ali, nema veze. Drago mi je sto vidim da si bio BORAC. Drago mi je što poznajes strahote rata i ćto si koliko, toliko objektivan. Malo samokritike nije na odmet. Tek toliko da ne pomislim da je su sa druge strane bili - PREDATORI.
    rat_doboj- 96317 - 04.07.2016 : NOMAD Srbija - best (4)

    Provokacije


    Kako laže ovaj Hrvat!
    rat_doboj- 96269 - 24.06.2016 : Max Wolf Usora - best (4)

    Poraz oklopne brigade vrs, matra '93


    u rano jutro 20. marta 1993. napadom sa 8 oklopnjaka VRS počinje u rejonu Putnikova brda. Sa distance počinju da dejstvuju po našim položajima i uspješno pogađaju naš položaj. U špicu imamo dva teško ranjena vojnika, jedan ostaje bez ruke a drugi je imao tešku ranu noge koju mu spasavaju ali je ostao teški invalid.

    Sve to čuje moj brat preko motorole, pošto je maljutkas, brine da nisam ja jedan od tih šifriranih ranjenika! Možda mu je to dalo još veću snagu da kod sledećeg izlaska tenka koji sad gađa položaj desno od nas, misleći da je nas sredio, SSS mi mu javljamo tenk na 43, suklja vatra iz cijevi tenka plamen od minimum 20 metara ko je to doživio zna o cemu pričam tad čujemo frktanje maljutke, tenk se priprema na korekciju i jedan član posade je na luku kupole tad maljutka pogađa tenk. Taj tenkista je katapultiran iz tenka a tenk zahvaca plamen. Mi smo ludi od radosti jer smo vidjeli sve to uživo, još moj brat sve to odrađuje

    Poslje rata tenkista VRS iz Doboja mi je pričao da su tenk morali puniti zemljom da bi prestao goriti!

    Međutim, to je bio pomoćni pravac napada. Glavni pravac je ušće Usore u Bosnu, u Makljenovcu. Tu je VRS postavila ponton kod stadiona i počela sa prebacivanjem tenkova i oklopne pjesadije. Na našem položaju poderali smo pješadiju koja je bezglavo bježala ostavši bez oklopa. Kada je nas centar veze ulovio da neće na nas nego na Karuše, počinje se okupljati borbena grupa koja će na ispomoć dole jer su tenkovi ušli u prve kuće.

    U sledećem postu ću opisati najteži poraz tadašnjeg pukovnika Slavka Lisice, poraz oklopne brigade vrs i naš povratak u Posavinu.
    rat_doboj- 96267 - 24.06.2016 : Max Wolf Usora - best (3)

    Pad šumareve kuće


    Kota šumareva kuća na Krnjinu stvarala je probleme za civilno stanovništvo zapadnih usorskih sela. Neprestano gađanje svim vrstama projektila, od pješadijskih do artiljerijskih, uzimalo je danak čak i nad civilima koji su ubijeni iz PAT 20mm!

    Zapovjednik 110 hvo zadatak je povjerio našoj postrojbi. Nismo žurili, detaljno smo izvidili teren, isplanirali sve detalje i odlučili da to odradimo bez puno buke, bez artiljerije i slično! Prije noći smo zašli za leđa srpskoj liniji i čekali jutro da odradimo svoj zadatak. Bili smo podjeljeni u četiri grupe od po 7 boraca: tri grupe su trebale da odrade rovove tj. pješadiju a četvrta, moja grupa, je imala za cilj tenk sa posadom koji je bio tu u zaleđu sa posadom. Pokazalo se da je tamo bilo još šest vojnika, od kojih smo 4 likvidirali. Zarobili smo posadu tenka i još dva vojnika!

    Iznenađenje je bilo potpuno. Napad smo počeli na prvu bombu, a onda je uslijedila salva detonacija i rafala. Milosti nije bilo. Prvo smo zarobili tenkiste u podrumu, vezali ih izolirkom i čekali povlačenje ostatka pješadije koja je bježali. Ovu četvoricu nismo ni imali šansu pozvati na predaju pošto se borba brzo odvijala. Kada se pucnjava malo smirila pozvali smo ostatak preživjelih da se predaju. Preplašeni i sretni što su živi, predali su se još dvojica!

    Šumareva kuća je bila naša. Za nama je došla lokalna pješadija da se ukopa na dostignutoj koti. Imali smo ratni plijen: tenk, top b1, pat, par minobacača, masu pješadijskog oružja i municije!

    Kota Šumareva kuća ostala je do kraja rata u našim rukama.
    rat_doboj- 96131 - 03.06.2016 : Petar Mijatovic Nemjesto - best (11)

    Mi Srbi znamo pravu istinu


    Interesantno je kako su Srbi sve vojnički osvojili, a hvo, abih, i hv, su sve dobili politički? Jako zanimljivo!

    Otkud u tvom "poučnom" izlaganju-HV? Pretpostavljam da si mislio na Hrvatsku vojsku? Onu iz HRVATSKE. Otkud ona u BiH? Na stranu hvo i abih... ali HV? Vidiš kako vremenom sami priznajete ko je u stvari "agresor" na BiH.

    Da li si negdje pročitao da su u borbama u Bosni, osim vojske Republike Srpske učestvovale regularne jedinice vojske Srbije i Crne Gore, poslije 1992 godine? Naravno da nisi jer ih nije ni bilo. Jedina strana vojska na teritoriji BiH je bila hrvatska vojska. Zašto njih ne tužite za agresiju? Ko ih je pozvao i zašto. Šta su riječki dječaci radili u Bosanskom Brodu, Derventi, Odžaku, Oraššju?Možda su bili na ekskurziji ili izletu. Bolje da nisu ni dolazili. Eto, mi smo Srbi iz Bosne, na svom ratnom putu imali podršku Rusije, Kine, Indije, Amerike, nesvrstanih, Njemačke, Vatikana... Svi su nam pomagali a vama niko. Džaba vam i još dva korpusa za Vozuću, kad je ceo svet stao iza vojske Republike Srpske.

    Kako te nije sramota da palamudiš i prosipaš nebuloze u koje ni sam ne vjeruješ? Nikada Ozren ne bi pao da vam NATO nije pružio svu podršku.

    Za tri godine, niste sa buljukom ostrašćenih džihadista, ni jedan jedini rov uzeli na tom istom Ozrenu. Tek kada se je NATO umješao, onda ste glumili silu i nekakvu vojsku. Tragovi vam smrde nečovještvom.

    Ako je Doboj bio unaprjed poklonjen Srbima, zašto ne uzeste Teslić?Zašto slavni "bojovnici" i muđoši ne uzeste Brčko, Šamac, Brod... Nista vi ništa mogli uzeti. Nista! Divim vam se što ste uspjeli sačuvati i tih 23% teritorije.

    Ne možete vi ratovati sa Srbima. Jok! Mali ste vi za to. Zamisli da smo mi tada iza sebe imali NATO? Da nas je bar Srbija podržala? Da je Rusija tada bila ono što je danas sada bi vi već bili u Turskoj. Nemoj mi samo pričati kako ste bili bez oružja, goli bosi i ostale gluposti. Imali ste vi toga i previše. Ali niste imali muda. U tome je sva poenta.

    Septembra 1995 godine elitne "postrojebe" Hrvatske vojske, Pume i Mambe (kako egzotični nazivi jedinica) napadaju Dubicu, Kostajnicu i Novi Grad. Napadaju na trećepozivce, ljude preko pedest godina, seoske straže. "Elita" protiv ljudi koji se brane tandžarama i papovkama. Protiv ljudi koji ne znaju ni šta je zolja, ni kako se koristi. Protiv ljudi koji misle da se tromblon rukom baca... I šta je bilo? Poderali su ELITU. Podavili su se u Uni kao miševi. Dan-danas majke iz Varaždina ne znaju gdje su im djeca. Ne smiju im reći da su postali hrana ribama. E moj ti, rat je prokleta stvar. Ne dao ga Bog nikome. Ali nekada malo objektivnosti ne škodi. Živ ti meni bio.

    Imali ste sreće što su svi bili protiv nas. Sve što danas imate zahvalite belosvejetskom ološu i NATO zlikovcima. Mi za sve što danas imamo, (pola BiH), zahvaljujemo kostima junaka, srpskih. Nama nije trebao ni NATO, ni rezolucije, ni zaštićene zone, ni sankcije, ni vazdušni most, ni "Help Bosnia"... U tome se mi razlikujemo. Mi svoje žrtve nismo unovčili. Njihova smrt je ponos Srpstva. Mi ne trgujemo leševima onih koji su ovu zemlju stvorili i odbranili. Mi nismo "majke Srebrenice". Naše MAJKE su u bolu. Nisu u biznisu.

    Mi ne ubijamo svoje ljude zarad nekih sitnih interesa. Kod nas nema Markala, Tuzlanskih kapija, redova za hljeb... Mi ne obijamo belosvjetske pragove i kukumavčimo. Ne tražimo nikakvo sažaljenje ni pomoć. Ne tražimo ni pažnju. Ne tražimo ništa. Ali ovo što imamo nećete nam uzeti pa makar morali da ponovimo sve ovo.
    rat_doboj- 96039 - 22.05.2016 : Max Wolf Usora - best (2)

    Doboj


    Zanimljivo je da su Srbi sve vojnički osvojili, a hvo hv i abih su dobili na poklon.

    1. sam Doboj su Srbi dobili gotovo bez ispaljenog metka
    2. za čitav rat samo je 12. jula 1992 bila ofanziva na Doboj i nikad više a svi znamo geografski položaj Doboja, da su to vrata Posavine i jedini izlaz i ulaz na Ozren.
    3. da je politika osigurala doboj Srbima govori i ovaj primjer: abih napada sa dva korpusa Vozuću da se povežu, to je 50 km proboja a preko doboja 5km.
    4. da li bi obrana Doboja izdržala dva korpusa sa 50.000 ljudi koji su napadali vozuću plus 110 hvo, 111 hvo i 3gbr hvo, koje bi se pridružile za oslobađanje Doboja

    5. sve ovo je pametnom dovoljno
    rat_doboj- 96015 - 19.05.2016 : Petar Mijatovic Nemjesto - best (5)

    O napadu na Doboj


    Nikad mi nece biti jasno, sta je to u "hrvatskim" genima, koji ih tako lako tjeraju u samoljublje, u egoizam, u nadnaravnu percepciju samih sebe, kao nekih bitnih, sposobnih, najpametnijih, najhrabrijih, naj, naj, naj...

    U vas je sve NAJ... Gluposti o kojima traćaš i palamudiš, možeš prodavati babama i fratrima po vukojebinama Strupine, Coba, Brezovih dana, i onih sela i zaseoka.

    Doboj 1992 god. Veliki grad. Stub i temelj jugozapadnog krila koridora. Da li ti shvatas da sve što se "uzeli" (Modriču, Brod, Derventu, Jakeš, sela na Vučjaku, Novi Grad, sela oko Dervente), uzeli ste dok su ispred vas bile seoske straže sastavljene od prestravljenih seljaka i oružju nevičnih ljudi. Poslije 31. 12. 1991. god. kada je UNPROFOR postavio tampon zonu u Hrvatskoj, sve hrvatske jedinice koje gravitiraju Savi, su prebačene u BiH. Možda ne sve, ali one najbolje - da. Mogli ste tada raditi šta hoćete. Tek krajem maja 1992, kada je i poslednji put iz Banjaluke za Srbiju bio presječen, krenuo je uragan. Uragan se zvao 1. krajiški korpus.

    Da se vratim na Doboj. Vama je, ustašama i balijama, Doboj bio ključ rata u Bosni. Ko drži Doboj, drži Posavinu. Možda ne cijelu, ali kao prometni čvor preko koga vode putevi za Teslić, Maglaj, Modriču, Derventu, Brod... on je bio i ostao strateška tačka koju Vojska Republike Srpske ni po koju cijenu ne bi ispustila. Pogotovo te 1992. godine.

    Ništa me poslije rata ne raduje više od komentara sa "druge" strane. Volim da čujem priče ljudi koji su svoju mladost kao i ja ostavili po posavskim vukojebinama i pustarama. Volim iskreno i pošteno. Ali ne volim ove "Rambo" internet ratnike, koji su sve mogli, ali eto.... prodano, izdano, bla, bla...

    Da ne dužim. Uzeli ste sve ono što smo vam dali: Glamoč, Grahovo, Petrovac, Drvar, Sanski Most... Za 4 godine rata, sve do septembra 1995. godine, linija fronta nije pomjerena ni metar. Čak naprotiv. To sto ste vi "mogli", željeli, sanjali... E, to je u domenu vaših ustaških fantazija.

    Nama za sada i ovo pola Bosne odgovara. Kud ćeš više. I dajte kad se vec javljate na portale, pišite o borbama, sitnim vojničkim stvarima, mjestima, o onim običnim ratnim dešavanjima, pogibijama, ranjavinjama, ratnom humoru... Pusite strategije i ono - Šta bi bilo da je bilo. Svi smo izgubili.

    Moju mladost i najbolje godine (od 26-31), neće vratiti ni jedno posavsko selo, ni jedan grad. Toliko od mene.
    rat_doboj- 95953 - 12.05.2016 : Žeki - best (1)

    Valjda je to bila sudbina!


    Nekada postoji i prst sudbine. Napad na Doboj, potrefilo se. Tog dana, ujutro u 5 i 30 iz okoline Banja Luke je krenula jaka jedinica u pravcu Orašja. Tu jedinicu (1. OKBR) sačinjavali su je 10 tenkova M84, 10 transportera BVP, nosač mosta , tenk za izvlačenje, 10-tak kamiona punih opreme i municije. Najveći dio sastava činili su već prekaljeni borci iz borbi iz Zapadne i Istočne Slavonije.

    Na prilazima samom gradu Doboju, pored nekog mosta koji je bio željeznički i srušen a preko njega postavljen ponton bili smo zaustavljeni. Naređena je potpuna radio tišina, sporazumijevanje samo lično i sa zastavicama. Stojali smo tu od nekih 11 do otprilike 13 časova. Nakon toga produžili smo dalje i prespavali u selu Koprivna (prema Modriči).

    Shvatićete da su nas zaustavili da vide ishod odbrane, ako pukne negdje dramatično da nas upotrebe. Mislim da niste mogli očekivati takvu silu taj dan na tom terenu, bila bi ogromno iznenađenje za vaš napad.

    Sudbina, ko zna!
    rat_doboj- 95335 - 29.02.2016 : Max Wolf Uspra - best (0)

    Osvrt na rat


    Postoje neke stvari o kojim se malo priča, kao da je ratište u Posavini dalo vremena i spasilo sav kraj južno od Doboja pa sve do Zenice a možda i dalje. Da se krajiski korpusi nisu tukli sa našim Hrvatima u posavini 7 mjeseci, bog zna dokle su Srbi mogli doći?

    Muslimani su na početku rata bili pasivni, Doboj je faktički pao bez metka. Da su kojim slučajem Srbi 5. maja krenuli sa jednim tenkom iz Doboja i jednim iz Teslića ubjeđen sam da bi se za dan bi se spojili. Kraj mene je prošlo 10000 vojnih obveznika iz Doboja. Mi smo im oduzimali oružje, a i to nismo trebali da radimo jer su ga bacali sami!

    Borba najprije počinje na hrvatskim usorskim selima i tu ostaje do kraja rata! Tuđmanova prodaja Posavine za Dubrovačko zaleđe je naša najveća sramota! Vjerujem da bi VRS probila koridor, ali bez Dervente i Broda, kako nije palo Orašje a bilo je trnčina u koridoru!

    U petkom rata mi smo išli na to ratište preko Johovca pa dalje kao vikend ustaše bili su jaki ko crna zemlja, sve je bilo očišćeno osim Podnovlja i djela Vučjaka! Kako je padalo navešću jedan primjer. Mi branimo Bjelo brdo dovoljno je da vam ljevi susjed bude neka 145. ili 139. tg, koju je poslao Susak Praljak i njih ujutro nema. Da su tu sve ostale jedinice ništa vam ne vrijedi, ujutro su Čede iza vas! Ovo je nešto slično kao i vaše Zapadno-krajiške općine! Onda je 1994. godine većina nas prešla u 3. gardijsku hvo. Počeli smo na Kupresu, Glamoč, Grahovo, Šipovo, Drvar, a završili na Mrkonjić gradu. Sav taj dio dole bili smo sa 4. gbr Split i vidim da niko od vas ali i u Hrvatskoj ne zna da je naš general Andrija Matijaš - Pauk poginuo od prijateljske vatre. Jedan naš gardista je mislio da je njegov Pincgauer srpski i roknuo ga zoljom. Eto, tako je poginuo taj hrabri i časni ratnik!
    rat_doboj- 95153 - 11.02.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

    Napad na Doboj


    nastavak

    Komunikaciju sa drugim jedinicama nemamo. Mi smo razbili dio koji nam je zadat. Pokušavamo pat 20/3 zakrenuti da pucamo desno od nas, međutim od toliko kiše top je propao i ne da se zaokrenuti idealno. Ja se javljam da pucam pošto niko nije obučen za to oruđe. Stišćem papučicu. Koji užitak, bolji od orgazma! Traseri ostavljaju trag iz tri cijevi, onda strašne eksplozije. Kidaju se grane od drveća, izbijaju se cigle od kuća. Užitak. Leti sve na sve strane. Ispaljujemo par tromblona i krećemo u čišćenje dalje, pa šta bude. Valjda tamo nisu naši.

    Ali ne gori samo kod nas. Gori čitava linija u dužini od 10 kilometara, to je prava ludnica. Vidimo Srbe kako bježe iz tih kuća niz brdo prema Doboju. Uzimam svoj snajper, vidim dvojicu kako nose ranjenika. Ostavljam ih jer nam nisu pretnja. Tuku nas iz male kuće koja je od pune cigle. I bez optike vidim dim i crvenkastu prašinu odakle puca pkt 84 a tu su još dvojica sa sitnijim kalibrom. Moj najbolji prijatelj mrki me doziva i viče da gađm 84-ku. Vrh strelice je bio iznad kundaka pkt 84. Vidio sam ga jasno. Znao sam tačno svaki put kada pogodim. Nakon pucnja pkt84 je ispao kroz prozor, aona dvojica su nestale osavljajući svog suborca.

    I dalje smo bili bez ikakvih veza. Zapovjednik odlučuje da jedni ostanu na tom dostignutom djelu. Taj dio je odmah iznad grada. Gledamo svoj rodni grad po prvi put od 5. maja 1992. godine, a danas je 12. 7. 1992. Puni smo ponosa. Drugi dio jedinice kreće u spajanje sa desnim susjedom ne imajući nikakve informacije da li su se uopće i probili. U svakom slučaju, čujemo neprestanu pucnjavu od njih a imamo i trake za raspoznavanje na ramenima. Nakon 50 metara iza krivine vidimo dvojicu sa ručnim bacačem. Prepoznajemo ih a imaju i trake. Prepoznaju i oni nas i pokazuju nam na rov na brijegu. Podižu RB i pucaju. I mi se uključujemo. Nas 20 je pucalo po tom rovu, bacili smo pet bombi. Taj vojnik se držao dvadeset minuta. Na kraju smo ga našli sa samo jednom rukom. Bomba mu je otkinula drugu. Svaka mu čast, borio se kao lav.

    Na red dolaze ulične borbe, jer su tu kuće naslonjene jedna na drugu. U roku od 15 minuta smo se izmješali jedni sa drugim: dvije kuće držimo mi a druge dvije Srbi, tri kuće mi a tri oni... Sreća moja da sam zarobio ciganku i dvije zolje jer snajper na dvadeset metara i nije neka prednost. Mijenjam okvir i kroz vrata vidim tipa kako se previja, ranjen je. Prilazi mu bolničar i previja ga. Kad ga je previo, ovaj ranjeni mu puca u glavu. Ranjenog sam znao iz viđenja, a imao je i traku. Na bolničara nisam obraćao pažnju, međutim on jeste i tu mu bi kraj.

    U tom haosu ginu tri rođena brata u roku od deset minuta pokušavajući izvući jedan drugog. Tu je sijevalo na sve strane. U jednom trenutku zemlja podrhtava, zveket gusjenica od asfalt izaziva muku u želudcu. Čujemo tenk. Još se ne vidi ali osjećamo mučninu. Mi smo u kući na podzidi koja je petnaest metara iznad. Rasklapam zolju i izlazim pažljivo. Još ga ne vidim. U tom trenutku ovi što su bili niže nas pogađaju tenk. On je išao još pet metara a potom se zaustavio. Na naše čuđenje vidim da taj tenk ima dvije paralelne cijevi. Dimi se iz njega. Mrki i Prco viču da ga gađam bombama. Spuštam zolju, hvatam se za bombu i bacam je na veliki otvor na njegovoj kupoli. To čine i oni. Moja bomba pada baš tamo gdje sam i gađao. Odjekuju eksplozije, jedna, druga, treća... Imao sam priliku bolje vidjeti tu grdosiju. To je bio dvostruki top 57mm na šasiji T55. Već držimo 80% kuća.
    rat_doboj- 94759 - 09.01.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

    12 07 1992. godine - Napad na Doboj (1)


    Sa nestrpljenjem smo čekali taj dan, napad na Doboj tj "proboj" tako smo to zvali. U to doba to će biti naše prvo ofanzivno djelovanje. Do tada smo se samo čačkali u biti aktivne obrane.

    Plan napada je bio da se frontalno napadne na potezu Makljenovića vila - most na Ušću usore u Bosnu, preko Lonđe, Zubaka pet kuća, Putnikovo brdo, Porin... Sa ove tačke gledišta, napadalo se glupo tj. frontalnoo a ne da se uklinimo i da "porimo" liniju. Ipak, mi smo bili vojska u stvaranju, više gerila bez profesionalnih oficira, samo "sro" ispričavam se zbog hronološkog nereda jer je nemoguće sve redom pisati.

    Danima prije napada smo izviđali položaje, znali smo taj dio kao svoj džep, tu smo odrasli, Naš vođa je bio Stipo, naš zapovjednik, najhrabriji i najsposobniji vojnik kojeg ima HVO, a bogami i armija. Trebalo je da krenemo ujutro u 7 sati, međutim to se nije desilo jer je napad odgođen. To je bila velika sreća za nas, jer je srpska strana znala za napad i čekala nas spremna u 7 sati. Međutim oko 10 sati kažu "spremajte se krečemo..." Čekamo samo Stipu, on je na dogovoru sa našim ljevim krilom napada. Tada odjeknu oštra eksplozija iz tog smjera otrčasmo do njih kad imaš šta da vidiš. Stipo bez glave, pored njega još jedan mrtav i dvojica ranjenih. urlaju jedan je ostao slijep. Šta je bilo pitamo? Ispostavilo se da im je Stipo objašnjavao rukovanje "brk" bombom i tu je došlo do aktiviranja iste. Bio je to pravi šok! Gine čovjek koji je treba da nas vodi. Bio je to pravi zapovjednik, čovjek koji nije znao šta je strah. Nevjerica na našim licima, ali idemo. Trebali smo doći jednim seoskim putem koji dan prije nije bio miniran. Taj dan smo vidjeli minu na mini. Odustajemo od deminiranja i odlučujemo da puzimo preko njive, čistina vidimo srpske rovove. Bože, kako su bili neoprezni! Oni su nas čekali jutros, ali su mislili da je sve odgođeno. Bilo im je vrijeme ručka, jeli su i bezbrižno ležali. Mi smo ih zasuli bombama i rafalima, tako da metka nisu ispalili. Tu je bio i pat 20/3. Zauzeli smo taj planirani dio. Uokolo je ležalo desetak vojnika VRS, uzeli smo njihovo naoružanje plus pat 20/3 te Zis top ali tu ostajemo zaprepašteni njihovim rovovima, tranšejima, povezanošću... Isti mi smo imali samo rupe.

    Tada se nebo otvara. Počinje kiša, ma koja kiša pravi uragan. Mokri smo do kože, ali nije to najgora stvar koja nam se desila. I naše motorole su mokre, pa nemamo vezu ni sa jednom jedinicom.

    ...nastaviće se...
    rat_doboj- 94731 - 06.01.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

    Napad na Doboj: 12 07 1992, obaranje helikoptera VRS na Usori


    Prvi put u životu pišem i ispričavam se na nestručnosti korištenja laptopa. Ja sam stara garda i volim više direkt u oči. Mada sam u ranim 40-im godinama, učesnik sam napada na Doboj 12. 07. 1992. godine. On je poznat i kao napad na Putnikovo brdo, Makljenovac a kod VRS i krvavi Petrovdan. Bio je tu i jedan zanimljiv slučaj rušenja helikoptera VRS nešto kasnije. Bilo je tu još mnogih bitaka ali mislim da bi ova dva slučaja bila ovdje zanimljiva da se opišu.

    Da se vratim na 12. 07. 1992. godine. Bio sam pripadnik 2. bojne 110 hvo usora koja je bila najjaca postrojba unutar navedene brigade tzv. 2. bojna neprobojna, koja nikada nije izgubila pedalj zemlje. Bila je sastavljena od hrvatski sela, općine Doboj: Makljrnovac, Ularice i Alibegovci. Zadatak 2. bojne je tada bio veći dio bojne osvajanje Putnikova brda tj. ljeva strana Visoke glavice, Razbenjak, Porin, sto je i ostvareno. Zarobljena su dva tenka T34. Čekala se desna strana odakle je napadala 203. armije. Drugi dio bojne gdje sam bio ja, napada na Makljenovac i izlazi na zadanu crtu uz jake borbe u rejonu Zubci zarobljava tu pat 20/3.

    Ovo je samo u grubo bila je ta žestoka borba, sigurno najjača u cijelom ratu na tom području. Prema podacima kojima ja raspolažem gubici VRS su bili 80 mrtvih, HVO 6 mrtvih, armija BiH 24 mrtva. Pisaću dalje kako se sve odvijalo do u detalja, a ako koga bude interesiralo od ovog gdje sam ja bio do drugog djela bojne gdje je bio moj brat, znači iz prve ruke. Ima toga za roman.

    Drugi put ću pisati i o obaranju helikoptera preko Šumareve kuće i zarobljavanja T55. Kažem neskromno za roman, ali vjerujte mi da smo ratovali 4 godine od toga jednu godinu u totalnom okruženju 1993/94 a ostale u poluokruženju. Pozdrav!
    rat_doboj- 94723 - 05.01.2016 : Druga Bojna Usora - best (0)

    Napad na Doboj 12.7.1992. godine


    Učesnik sam napada na Doboj 12.07.1992. godine. Konkretno moja jedinica napadala je na Makljenovac! Čudi me da niko ne opisuje jednu od najvećih bitaka na području Doboja, što zbog gubitaka VRS tako i zbog naših: hvo 110 i 203 abih.
    rat_doboj- 94676 - 30.12.2015 : Dusa buyionic Dragan Kozuhe - best (0)

    Početak napada na Barakovcu


    Pomozi Bog braćo!

    Da se vratim na dole pomenuto ratište oko Doboja. Tamo je bilo jako teško. Ja sam inače iz Osinje i nas su tamo poslali da držimo liniju. Stigli smo na to mjesto u rano jutro, pošto smo noć prespavali u nekakvoj kasarni u Doboju. To je bila JNA kasarna, i u njoj je bilo oružja kakvog god hoćeš.

    Moram priznati da me je bilo strah i da sam se ježio kada sam čuo da ide na to ratište. Čuo sam da tamo hvataju žive. Brdo na koje sam bio raspoređen se zvalo Barakovac. Čim smo ušli u rovove, oni što su tamo bili su kao poplašeni pobjegli nizbrdo. Kažu da nisu bili kući 15 dana.

    Prvi dan sam proveo u rovu. Nisam smio izaći napolje jer nas je gadao snajper. U rovu sam našao sanduk pun bombi, bilo ih je preko stotinu. Ja sam samo njih bacao iz tranšeje. Tog dana nismo dobili hranu, pa smo bili dosta nervozni.

    I prva noć je bila dosta napeta. Pucali smo sa 84-kom svaki sat, da se javimo. Ujutro, nije bilo još ni svanulo, a ja čujem da nekih 30-tak metara naniže nešto šuška. Ja pogledam malo bolje i vidim da čovjek stoji, a na ramenu drži nešto kao zolja samo malo veće. Jebo te ljeb, grunu nešto u rov ljevo od našeg. Eto, tako je krenuo napad.
    rat_doboj- 94561 - 14.12.2015 : Mladen Ivankovic Laktasi - best (0)

    Gojaković, Cerovica


    Pozdrav,

    interesuje me šta se desilo 22. 10. 1994. godine na Gojakovcu - Cerovica, Dobojsko ratište. Tog dana je poginuo moj ujak Gustovarac Slavko. Interesuju me detalji ako je neko bio sa mojim ujakom da mi javi kako je poginuo.
    rat_doboj- 94435 - 25.11.2015 : Poturica Osmanlic Teheran - best (1)

    Rasvjetljenje


    Pomoz Bog braćo,

    Drago mi je da ustrajavate na borbi vasih predaka koji su branili otadžbinu i to mi je dokaz da će i pokolenja iza nas nastaviti svoju svetu dužnost. Takođe mi je drago da ste svi dobro 'potkovani' i uvezani, kako ovi poturčeni maslemani ne razumeju da him navlačimo. Mada, iskreno, to i nije neki posao, s obzirom da su prave naivčine.

    I deda moj, pokoj mu duši, mi je o tome pričao ali nisam mu verovao dok ne doživeh i opet ne mogu da verujem. Da za litar šljivovice i kilo pečenice možeš da ga 'imaš' ceo njegov život... Naravno, ne podcenjujem dar Božiji na nas da im lepo pričamo uz šljivu pečenicu, tako da hin ne mogu ni kriviti. I opet, čudu se načuditi ne mogu, toliko pokolenja smo trijebili, a njih sve više, ko ovaca.. . Pocinje da me hvata strah i da verujem da hin sam gospod Bog čuva i stiti ali to naravno nije moguće.

    Toliko od mene, ovo je moj mali doprinos, a vi samo naatavite složno...
    rat_doboj- 91384 - 13.10.2014 : Natasa Nikolic Beograd - best (1)

    Da rata više nikada ne bude!


    Kada sam prvi put gledala snimak ovog dečka, Spomenka, naprosto sam zanemela od tuge. Sramota je da jedno dete ovako brzo završi i da svoj premladi život za one koji su pobatili na račun njegove dušice napaćene, a oni koji su skuvali ovakve masakre i bol pomreše snom pravednika, vodili su ovaj rat iz svojih fotelja. Dušo mala, neka su anđeli sa tobom! Nataša
    rat_doboj- 91141 - 20.08.2014 : Crni Trebav - best (0)

    Oslobađanje Oblića


    Naiđoh na onu poruku o oslobađanju Oblić pa se sjetihtoga tog dana. Ovaj gospodin izgleda da nema pojma o toj akciji i koliko su zvjerski masakrirali srpskih boraca taj dan. Što se tiče da su mogli doći do Dugih Njiva, to im je uvjek bila samo mašta. Tada su pomjerili liniju samo 50 metara i od toga dana nisu mogli više ni metra da naprijed.
    rat_doboj- 91093 - 11.08.2014 : Bosanac 100% Doboj - best (1)

    Oslobađanje Oblića


    Pozdrav svima,

    učestvovao sam u oslobađanju brda Oblić (iznad Lukavice Rijeke). Naime, tada smo zarobili dva vojnika VRS (jedan je bio neki razroki momak koji se zvao, koliko se sjećam, Simić Dragan ili Dušan iz Vranjaka kod Modriče (1968. godište), a otac mu je u toj akciji poginuo). Drugi je bio jedan stariji koji je tada živio u Doboju u Ustaničkoj ulici i bio je 1944. godište. Ovog iz Vranjaka, koji se tresao od straha da ćemo ga ubiti, niko nije ni čvokom udario, a čovjek (Čiko, zlatni ljiljan) kome su majku ubili u Grapskoj nije dao da ga niko dira.

    Interesuje me gdje je sada taj momak iz Vranjaka, jer pouzdano znam da je otišao u zatvor u Tuzlu, odakle je nakon par mjeseci i razmjenjen. Tada smo mogli, da smo htjeli i da je bilo planirano, doći do Dugih njiva, jer su vaše jedinice bile razbijene.
    rat_doboj- 89343 - 19.03.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Dvadeset jedna godina od pogibije jednog od najmlađih boraca


    19 Mar 2014

    Sutra će se navršiti 21 godina od tragične pogibije 14-godišnjeg Spomenka Gostića, koji je kao pripadnik Vojske Republike Srpske život izgubio na Ozrenskom ratištu.

    Spomenko Gostić (1978) poginuo je od granate 20. marta 1993. godine nedaleko od svog sela Jovići na planini Ozren. Tada je, osim njega, život izgubilo još pet srpskih vojnika.

    Spomenkov brat po majci Dragan Tripić ranije je ispričao Srni da je tog dana dječak vidio konvoj vojske koji se približavao sa neprijateljske strane i otišao je da o tome izvijesti svoje saborce.

  • "Tih dana trajala je akcija na Doboj s tešanjske strane. Kada je Spomenko došao da javi vojsci, pala je granata i od sedmorice, koji su tu bili, poginulo je njih šest. Među njima je bio i Spomenko", rekao je Tripić, koji je i sam ratni vojni invalid.

    Spomenko Gostić sahranjen je na mjesnom groblju Gornji Ulišnjak, gdje počivaju njegova majka i baka. To mjesto, kao i Spomenkovo selo Jovići, danas se nalaze u Federaciji BiH.

    Njegova majka bila je teški srčani bolesnik i umrla je početkom 1992. godine. Od granate je u septembru iste godine poginula i baka koja je brinula o dječaku.

    Nakon što je u vihoru rata ostao sam, Spomenko se pridružio vojsci, gdje je prvo bio kurir, a kasnije je razvozio hranu vojnicima.

    Nekoliko mjeseci prije pogibije naletio je na minu dok je konjskom zapregom razvozio hranu po liniji. Konji su tada stradali, a Spomenko je lakše ranjen. Kasnije je otišao kod artiljeraca, gdje je i okončao svoj mladi život.

    Poslije više od dvije decenije od pogibije mladi heroj sa Ozrena dobio je svoju spomen-bistu u Doboju, koja će sutra biti otkrivena u porti hrama Rođenja presvete Bogorodice.

    Spomen-bistu otkriće ministar rada i boračko-invalidske zaštite Petar Đokić koji je ranije izjavio Srni da se sa posebnim pijetetom treba odrediti prema zasluzi i doprinosu 14-godišnjeg Spomenka Gostića.

    Đokić je tada rekao da se, kao znak sjećanja, ovom hrabrom mladiću može podići posebno spomen-obilježje ili po njegovom imenu nazvati ulica u nekom od gradova Srpske za koji je bio vezan.
    SRNA
  • rat_doboj- 88709 - 13.02.2014 : Dujko Doboj - best (0)

    Rat na Ozrenu i NATO


    Stvarno ne mogu da vjerujem kako stalno pričate kako je Srbe spasio NATO. Mišljenja sam da je protivničku stranu spasio NATO, i da Vam nije njih bilo, sada bi Vi ove tekstove pisali iz Turske ili neke druge islamske zemlje.. .
    rat_doboj- 87143 - 28.10.2013 : Mario Kajganić Stanari - best (0)

    Pogibija sanitetlija Krnjinske brigade u Tesliću


    Dali iko zna išta o pogibiji 7 pripadnika vojske Republike Srpske sanitet Krnjinske brigade u mjestu Vrela opština Teslić?
    rat_doboj- 86831 - 30.09.2013 : Talijan Tuzla Tuzla - best (0)

    Dobojsko ratište 22.10.1994


    Imam potrebu da ponovo nesto napišem a vezano je za priču Zlatka Z.

    Za sve one koji ne poznaju Dobojsko ratište, radi se o rejonu tunel do sadašnjeg parkinga kamiona cisterni u Stanić Rijeci. Sam napad je izvršen 22. 10. 1994. godine, a same pripreme su trajale danima.

    Vezano za dužinu fronta za sve one koji poznaju puteve u Bosni, poređenja radi ću navesti da je Doboj-Tuzla 61 kilometar, Doboj-Sarajevo 152 kilometra a Doboj - Banjaluka 107 kilometara.

    Što se tiče namjere zauzimanja boljih borbenih položaja oko Doboja, tu bih se složio, a da je namjera bila zauzeti Doboj najvjerovatnije bi dužina fronta bila i veća od 120 km.

    Što se tiče Skipovca, ako si bio u selu moja jedinica je učestvovala u zauzimanju sela o čemu sam pisao na ovoj stranici.

    Vezano za poginule o kojima Zlatko piše, oni su razmjenjeni 27. 10. 1994. godine, a dženaza je obavljena istog dana.

    Ja svojim pisanjem ne želim da umanjim spoznaju šta je strah i nemoć u takvim situacijama. Većinu rata sam proveo na dobojskom ratištu.
    rat_doboj- 86167 - 30.07.2013 : Charlie Doboj - best (1)

    Što ne izmisliše internet deset godina ranije?


    Eh, da izmisliše internet bar deset godina ranije, možda se ne bi ovako glupo poubijali!

    Srbin sam iz Doboja, tamo sam proveo rat, a poslije, kao i mnogi drugi otišao da se nikad me vratim u zemlju natopljenu krvlju.

    Slučajno sam naletio na ovaj forum. Svaka vam čast! Svačija priča se uklapa, nema laži nema prevare. Možda samo ponekad drugačija interpretacija. Ipak, moram da kažem i to da su diskusije vrlo civilizovane. Teško je povjerovati da smo to isti mi koji smo jedva dočekali da uzmemo oružje, napravimo punktove i pucamo jedni na druge jer smo "ugroženi". Dobro je da sad više nismo.

    Mene zanima ko su bili Crvene Beretke? Drača i Božović i ostali. Jesu li to "Knindže" ili neka drugs grupacija?

    Hvala!
    rat_doboj- 85995 - 19.07.2013 : Bosandzeros Doboj - best (2)

    Napad na Barakovac


    Pozdrav svim učesnicima ovog sajta a najveći pozdrav i gosp. Zlatku koji je pisao o svom viđenju rata na području Stanić Rijeke.

    Kao prvo, da kažem da sam lično učestvovao u toj akciji u oktobru 1994. godine, duž cijele linije između Stanić Rijeke i Svjetliče, znači od granatiranja Becnja do simulacije napada iz pravca Lukavice, rijeke na pomenutu kotu Becanj do pravog napada na Barakovac, Hodžića Glavicu, Begove Glavice preko Mujanovog Mezara pa sve dole preko Rudine pa sve do tunela i rijeke Spreče.

    Po pretpostavci naše komande najžešći napad je trebao biti na sjevernom dijelu te linije a na potezu Rudine - Tunel da se vrši povremeno puškaranje i granatiranje da se dio snaga VRS i dole veže.

    Ne znam odakle vam informacija da je napad bio dužino oko 200 km. Ne znam ni to da li je bilo to određeno s viših instanci da se pomogne odbrani Bihaća ali ni vi to ne znate.

    Možete li mi reći gdje ste u Svjetličoj spavali (u čijoj kući) kad je samo njih 4-5 ostalo nezapaljenih, a u jednoj kući je bila kuhinja, u drugoj skladište za kuhinju, u trečoj skladište oružja.

    O toj pomenutoj akciji je bilo dosta nelogičnoti, jer se o njoj počelo pričati već početkom septembra pa su i ptice na grani znale da napad ide oko polovine oktobra.

    To što govoriš da srpske snage nisu bile spremne je ne tačno jer lično samo doživio da je iz jednog srpskog rova (broj 4) - koji nije baš bio na nekoj teškoj poziciji bačene oko 100 ručnih bombi.

    Ne vjerujem da je na bilo kojem drugom mjestu u ovom prokletom ratu u jednom rovu bilo 100 ili više bombi za jedan napad.

    Mislim da je i tada u Doboju zapaljena bolnica dvocjevcom koji je dejstvovao sa naselja Brđani, (ako me sjećanje dobro služi).

    Što se tiče mrtvih, znam pouzdano da ih je bilo mnogo više na obje strane nego što vi iznosite. S muslimanske strane tog dana izbačeno iz stroja 29 ljudi, a koliko ih je pogunulo ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali znam da ih je više od 2. Sa srpske strane znam da je u to vrijeme radio Doboj javljao da je pogunulo 5 boraca, a znam da se u vrijem rata mnogo laže a pogotovu sredstva informisanja.

    Toliko za sada - nastavi pisati pa ću i ja malo podrobnije objasnite tok pomenute akcije.
    rat_doboj- 85215 - 26.05.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

    O radnoj obavezi


    Za Zlatka Zerica,

    voleo bi da nastavis da pišeš o tvom učešću u radnoj obavezi i vremenu prevedenom na prvoj liniji. Sve što se više bude pisalo saznaće se prava istina o ratu u BiH. Pozdrav Novica Bogdan Derventa - Futog.
    rat_doboj- 85209 - 26.05.2013 : Zlatko Zeric Banja Luka - best (2)

    Doboj-Istok Barakovac 20.10.2013


    Pozdrav,

    jučer sam naišao na ovu stranicu i cijelo vrijeme razmišljao da li da napišem koju rečenicu, ali me na kraju na to potako "Talijan Tuzla" kome upućujem poseban pozdrav i imam šta da dodam njegovom tekstu.

    Veliki uticaj na moj daljni život ima vrijeme provedeno na ratištu Doboj-Istok , plato Barkovac, Stanić Rijeka. Tamo sam doveden 01. 10. 1994. ali ne kao vojnik nego kao radna obaveza, naravno protiv svoje volje, kako većina nesrpskog stanovništva koje je živjelo u Banja Luci. Tamo smo nasilno tjerani da kopamo tranšee i rovove i postavljamo misko-eksplozivna sredstava ispred linije, a ko je ovo odbijao da radi bio je pretučen, a prijetilo se i smrću.

    Neću pisati kako je bilo nama koji su bili kao u logoru bez ikakvih prava, nego samo o napadu Armije BiH koji je počeo 20. 10. 1994. godine. Ako nekoga zanima kakvu su sudbinu prošli ljudi koji su bili na radnoj obavezi, mogu drugom prilikom o tome.

    Vratiću se na navode koje je Talijan iz Tuzla naveo u svom tekstu. Sumljam da nije bilo namjere da se zauzme Doboj. O ovome sam dosta istraživao i sve upućuje da je bila ozbiljna namjera zauzimanja grada. Pored toga, to nije bio nekakav lažni napad jer tako nije ni izgledao. Po meni, pokretanje fronta od nekih 120 kilometara nikako ne može da izgleda kako nekakav lažni napad radi pomoći Bihaću!

    Kao drugo, VRS nije uopšte očekivala napad kako si naveo, oni su sedam dana ranije poslali svoje ID snage na kotu Kik i Skipovac sa ciljem da se one zauzmu, a poveli su i 4 člana radne obaveze da im nose municiju. Odatle su se vratili 20. 10. oko 03:45, što će se za VRS pokazati kao povljno, jer da nije bilo njih linija kod Stanić rijeke bi bila probijena.

    Napad je počeo u 08:15. Ovo znam tačno jer sam tada bio kod tunela prije Stanić rijeke. To jutro smo kasnili na rad jer su VP i ižinjerija prespavali, a oni su nas vodili na rad. Inače, preko noći su nas držali u Svjetlićoj, što se po mene dobro završilo jer da sam u 08:00 bio kao što sam trebao, sada ovo vjerovatno ne bih pisao, jer su rovovi gdje sam radio bili prvi probijeni i tu su nastradala dva vojnika VRS i dva Armije BIH. Njih smo sahranili sutradan u Stanić rijeci a njihova tijela su preuzeta posle 2-3 mjeseca.

    Tog dana sam spoznao šta je strah i nemoć, kako na sebi tako i na ljudima koji su me okuživali. Vidjelo se to jako dobro. Oko 16:00 sve je utihnulo, ali tada nastaje pakao za nas u radnoj obavezi.

    O tome drugi put, ako nekoga i to bude zanimalo...
    rat_doboj- 84591 - 25.04.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

    RE: Saradnja VRS i HVO na području Žepča i Zavidovića


    Hvala ti Filipe, sve je tačno što si napisao u vezi saradnje VRS i HVO u okolini Žepča. Moram odati priznanje hrvatski lekarima koji su u svojoj poljskoj bolnici lečili srpske vojnike isto kao i svoje pripadnike, a imali su jako dobro bolnicu.

    Nakon pomirenja aBiH i HVO, mnogim borcima HVO je bilo krivo zbog počinjenih zločina mudžahedina iz Zenice i Tešnja prema Hrvatima u Zepču i Zavidovićima, ali su morali da se povinuju odluci svoje vlade.

    Da nije bilo VRS i njene artiljerije mislim da bi Hrvati jednostavno nestali sa tih područja. Mnogo puta su Srbi branili Hrvate u BiH a znamo kako im je to vraćeno '95. godine u Krajini.

    Još jednom hvala lekaru hirurgu Hrvatu u poljskoj bolnici u Žepču koji je mom bratu izvadio metak koji je nosio u ramenu od probijanja Koridora i borbi na Bijelom brdu kod Dervente.

    Pozdrav Novica Futog via Gornji Cerani, Derventa.
    rat_doboj- 83652 - 15.03.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Spomenku danas nemo ko da upali svijeću!


    Željko,

    dobio sam jedan predlog od mog prijatelja, da pokrenemo akciju o prenošenju posmrtnih ostataka našeg heroja Spomenka Gostića. Ideja mi se jako svidjela pa sam odlučio da ti to predložim. Možda će se pokretanjem te akcije, naći i neka škola koja će nosti ime djeteta heroja, Spomenka Gostića!

    Možda i naša vlast bude imala grižu savjeti pa se ne suprostavi našoj akciji!

    Borimo se za naše heroje, jer su oni to zaslužili!

    Pravi,

    na istu ideju sam došao i ja, i rado bih to uradio. Međutim, Spomenko nema nikoga ko bi mogao dati saglasnost da se prenese iz Federacije BiH u Doboj, tj. Republiku Srpsku.

    Isti problem imamo i za Boru Radića - imamo novac a ne možemo da organizujemo akciju!
    rat_doboj- 83537 - 11.03.2013 : - best (0)

    Spomenku nemo ko da upali sveću


    rat_doboj- 83515 - 11.03.2013 : Biljana Cvjetkovic Ozren - best (3)

    Dvadeset godina od smrti Spomenka Gostića


    Dvadesetog marta ove godine navršiće se 20 godina od kako je u odbrani rodnog sela Jovića na Ozrenu poginuo Spomenko Gostić, petnaestogodišnjak koji je odbio ponudu da se skloni od ratnih strahota i rame uz rame sa komšijama i prijateljima bio borac VRS. Mali heroj je danas zaboravljen, do seoskog groblja gdje je sahranjen može se doći samo pješice, šumskim putem, a takvih ima mnogo. Sem mrtvih, zaboravljeni su i živi, što je velika sramota jer među njima ima i onih koji su gladni, bolesni i bez posla, dok su dezerteri postali slavni i bogati.
    rat_doboj- 83461 - 09.03.2013 : Zoka - best (1)

    Pjesma o Spomenku Gostić


    U nekoj zemlji, u jednom ratu,
    desetke mrtvih u jednom satu,
    stotinu gine u jednom danu,
    u jednoj zemlji na Balkanu.

    U jednoj zemlji, gdje krv se lije,
    gdje nitko nikog volio nije,
    gdje jedan dečko golobradi,
    postade dio povijesti.

    Rođen u selu u Joviću,
    ne vjerujem takvih više ima,
    tamo gdje tuga nema kraja,
    u Bosni, negdje kod Maglaja.

    U krvavom ratu, gdje smrt ne bira,
    obavlja dječak dužnost kurira,
    stazama kozjim od čete do čete,
    Spomenko Gostić to hrabro dijete.

    Mogao je da ne bude blizu,
    da bezbrižno šeta po Parizu,
    da ne legne mlad u hladnu raku,
    junačko srce je u dječaku.

    Nesrećnog marta, nesrećnog sata,
    na Joviće pade granata,
    osta dječak vječnim snom da spava,
    pokrio ga je veo zaborava.

    Nije za njim zaplakala mati,
    nije suza potekla ni tati,
    sestra duge kose ne rasplete,
    nikog nije imalo to dijete.

    Imao je četrnaest ljeta,
    volio je zemlju kojom šeta.
    Riješio za srpstvo da pogine,
    neka ti je laka zemlja sine.

    Pjesnik: Vasilije od Semberije
    rat_doboj- 83363 - 07.03.2013 : Talijan Tuzla - best (0)

    Osvajanje kote 692 Vis Gračanica 07.08.1994. godine


    Pozdrav Gračanici, tačan datum akcije je 07. 08. 1994. godine a kota 692 selo se zove Skipovac.

    Samo pripremanje akcije je trajalo više dana. O samim detaljima akcije (mrtvim, ranjenim, zarobljenim, itd.. ) zanimaju me direktni učesnici sa druge strane.
    rat_doboj- 83335 - 06.03.2013 : Veso SC - best (1)

    RE: Spomenko Gostić


    Овај дјечак треба да буде узор дјеци, а не тамо некакви наркомани, лопови и ини. Није ми јасно како се ни једна школа не сјети да се назове по овом дјечаку, што би га отргнуло од заборава, и одужили му се бар мало за оно што је урадио. Не могу да вјерујем да се нпр. Основна школа у Сокоцу зове ОШ Соколац.
    rat_doboj- 83303 - 05.03.2013 : Gracanica Gracanica - best (0)

    Ispravka


    Pozdrav svima, čitam ove teme i sve me jako interesuje. Za Talijana iz Tuzle: selo se zove Skipovac a ne Škipovac. Nedavno sam bio gore i na Visu i u samom Skipovcu još uvijek je mnogo terena minirano.

    Da, kota Vis 692 najviša je od Ozrena do Save, pozdrav svima.

    Ovo je greška moderatora ove stranice, a ne Talijana. Vjerujem da on jako dobro zna kako se zove to selo. Izvinjavam se!
    rat_doboj- 83285 - 05.03.2013 : Oliver Popovic Auderod - best (3)

    Spomenko Gostić


    Pozdav svima u Srpskoj!

    Pročitao sam nedavno tekst o Spomenku Gostiću i ovo je kratak video posvećen njemu:



    Počivaj u miru brate!
    rat_doboj- 83123 - 27.02.2013 : Talijan Tuzla - best (2)

    Istočno-dobojsko ratište Barakovac - 22.10.1994. godine


    Ovom pričom hoću da razjasnim neke događaje vezane za 22. oktobar 1994. godine koji su se desili na Istočno-dobojsko ratište. Za ovaj datum je vezan i jedan važan događaj iz mog života, tj. moje ranjavanje.

    Sa Bihaćkog ratišta su u to vrijeme od strane Armija muslimanske BiH dolazili učestali apeli za pomoć 2. korpusu. Komanda je mojoj jedinici proslijedila naredbu da izvršimo izviđanja i pripreme za zauzimanje određenih kota na Istočno-dobojskom ratištu. Dana 12. 10. 1994. godine započinjemo intenzivna izviđanja položaja VRS, pregledavamo njihova minska polja i prostora između rovova. U to vrijeme smo imali taktiku ostavljanja vojne opreme i oznaka Armija muslimanske BiH, pa smo tako znali i kada su na taj prostor ulazili izviđači VRS. Istom taktikom su se koristili i oni, pa smo jedino tako imali komunikaciju.

    Glavni cilj ove operacije je bio da na ovo ratište navučemo što je moguće veći broj snaga VRS. Zbog toga smo 20. oktobra izvršili lažni napad na položaje VRS, nakon čega su oni izvršili brzinsko minranje ispred svojih linija minama PROM.

    Ja i mojih pet saboraca, skupa sa 15 boraca manevarske čete 109. brigade, smo dobili zadatak da ovladamo kotom Barakovac plato. Akcija je trebala početi u sedam sati ali je počela 20 minuta ranije jer su borci VRS znali da mi dolazimo. Moje glavno oružje je bilo ručni bacač, pa je tako i pucanj iz njega označio početak ove akcije. Pošto prvi pucanj iz mog bacača nije pogodio metu, došlo je do žestokog odgovora boraca VRS, ali smo mi nakon još nekoliko projektila ipak postigli svoj cilj.

    Nakon toga smo veoma lako ušli u njihove rovove. Pošto je ranije i Armija muslimanske BiH imala rovove na ovoj koti, dobro sam poznavao ovaj teren pa sam morao biti na čelu svoje grupe. U cilju zauzimanja platoa, krenulo se u čišćenje terena. U toku borbe ranjen sam gelerom od ručne bombe. Na našoj strani nije bilo poginulih, ali nas je sedam bilo ranjeno, uglavnom lakše rane od bombi i pješadijskog naoružanja.

    Pošto nam je vezom javljeno da pojedine grupe nisu ostvarile zadane ciljeve, i mi smo se morali povući sa brda.

    U ovoj akciji je bilo gubitaka na obje strane. O poginulim sve najbolje!

    Danas, kada se priča o ovom događaju, često se pominje da HVO nije izvršio postavljene zadatke, ko i to da je neko od nas dojavio VRS za ovaj napad od strane Armije BiH. Prava istina je da smo imali namjeru pomoći Bihaću, i da nam nije bila namjera da zauzmemo Doboj.

    Linija prema Doboju je bila uz sami grad i nije se značajnije promjenila tokom čitavog rata. Odnos snaga na terenu je bio na strani VRS. Da su kojim slučajem komandanti iz Zenice i Tuzle imali u planu zauzimanje Doboja, lično vjerujem da ga niko ne bi odbranio.

    Ova moja priča je samo uvod u moje pisanje. Pozivam prave borce sa druge strane na razgovor.

    Pozdrav!
    rat_doboj- 83095 - 26.02.2013 : Talijan Tuzla - best (2)

    Osvajanje kote 592 Vis - Gračanica 04.08.1994. godine


    S obzirom da je rat već davno završen ali u našim sjećanjima je on još uvijek tu, želio bih da prenesem svoje utiske o zauzimanju kote 592 vis Gračanica.

    Oko tri sata ujutro, 04. 08. 1994. godine, dolazimo u selo Malešiće odakle nam je polazna tačka . Ja i 88 mojih saboraca kada smo došli na liniju razdvajanja Armija muslimanske BiH i VRS krećemo kroz jednu šumsku rasjeku u ranim jutarnjim satima. Prilikom prolaska kroz linije VRS uočavamo njihove prve vojnike. U krećem vremenoskom periodu ulazimo iza njihovi linja u rejonu sela Škipovac. S obzirom da smo napad Armija muslimanske BiH očekivali u osam sati imali smo vremena da potražimo vezu -žicu koja spaja linje odbrane VRS i komande njihove vojske.

    Nakon što smo izvršili sve pripremne radnje, napad naših snaga je počeo u dogovoreno vrijeme. Prvi napad Armija muslimanske BiH je odbijen, pri čemu mi stupamo u akciju. Pošto smo na vezi imali liniju i komandu VRS znali smo da im dolazi ispomoć od dvije grupe od po 17 vojnika. Odmah smo se organizovali u dva pravca, kako bi razbili te dvije grupe vojnika VRS.

    Nakon borbe koja je trajala oko pola sata, donjeli smo odluku o zauzimanju kote iz pravca Škipovca. Sam napad je počeo u 9 sati i 40 minuta. Veoma brzo smo ovladali kotom a potom i djelove sela Škipovac.

    Ovo je samo jedna od akcija. Nadam se da će mi se javiti neposredni učesnici sa srpske strane pa da opišemo akcije: Doboj 22. 10. 1994, 03. 06. 1993. godine, most na rijeci Spreči, itd... U svakom slučaju, interesuje me sve vezano za Istočno-dobojsko ratište.

    Pozdrav!
    rat_doboj- 83019 - 25.02.2013 : Jovanka Banjanin-Trkla Maastricht - best (8)

    Zaboravljeni junaci: Spomenko Gostić




    DA li znate gde se u Republici Srpskoj nalazi Osnovna škola "Spomenko Gostić"?

    Odgovor na ovo kviz-pitanje je jednostavan i kratak: nigde. A možda bi bilo primereno da bar jedna ovakva ustanova bude "njegova". Po Spomenku Gostiću ne nosi ime nijedna ulica u njegovom rodnom Doboju ili Banjaluci - mestima gde je pre i posle nesretnog rata u BiH izmenjeno na stotine imena ulica i naselja, ali se nadležni nikad nisu setili ovog dečaka koji je život, u 14. godini, ugradio u temelje Republike Srpske.

    Ostale su samo zabrađena humka i medalja zasluga za narod, kojom je posthumno odlikovan ovaj mali borac, velikog i hrabrog srca.

    Život Spomenka Gostića bio je kratak, surov i sa tragičnim krajem. Na tu biografiju podseća njegov brat od tetke Saša Malešić.

  • Spomenko je rođen u Doboju 14. avgusta 1978, a pogunuo je 20. marta 1993. godine u selu Jovići, na planini Ozren. Bio je pripadnik Vojske RS - kaže Saša Malešić.

    PONUDA IZ PARIZA

    SPOMENKA je na ratištu upoznao jedan Srbin koji je živeo u Francuskoj. Gledao ga je na nekom TV kanalu i došao iz Pariza sa namerom da ga odvede kući i - usvoji.

  • Spomenko mi je pričao da je poziv odbio rečima: "Dok moja noga sa saborcima ne stupi u Maglaj ja ne idem odavde". Francuzu se zahvalio na pozivu i životu u Parizu, a ovaj ga je častio sa dve šteke cigareta - priseća se dijaloga sa Spomenkom Velibor Tripić.

    Spomenkov vršnjak i drugar Velibor Tripić priseća se početka rata u BiH:

  • Početkom 1992. besneo je pravi rat. Selo Jovići, u kojem je Spomenko živeo sa majkom, bilo je okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim življem. Nekada su bili dobri susedi, a onda ih je odjednom delila ratna linija. Majka mu je u međuvremenu umrla, a na početku ratnih sukoba Spomenko i ja se dobrovoljno prijavljujemo u srpsku vojsku i postajemo kuriri.

    U septembru 1992, priseća se Velibor, pod kišom granata ispaljenih na Joviće sa muslimanske strane gine Spomenkova baka i on ostaje sam.

  • Jedinu zaštitu imao je u vojsci. Sa kurirskih zadataka "unapređuju" ga u snadbevača hranom. Poverena su mu konjska kola, a zapovest je bila da razvozi hranu po dugoj odbrambenoj liniji prema Maglaju. Tako je Spomenko svakodnevno, pomoću dva konja, jurio od rova do rova. A onda se dogodila tragedije - uleteo je u minsko polje. Ginu konji, a Spomenko prolazi sa povredama. Čim se oporavio ponovo se stavio na raspolaganje vojsci. Bio je desna ruka komadantu odbrane. Međutim, zbog ofanzive muslimanskih snaga vojska i narod se povlače i Jovići su opusteli, ali Spomenko ostaje sa nekolicinom vojnika da ga brani, da se uspostavi linija i vrate izgubljeni položaji - seća se Tripić.

    Posle smirivanja situacije na tom delu ratišta Spomenko ostaje sa vojnicima - tobdžijama. U martu 1993, od granate ispaljene sa muslimanske strane, naš junak je smrtno ranjen. Tada je poginulo još pet srpskih vojnika.

    Spomenko Gostić izdahnuo je na brdu Visići, a sahranjen je kasnije sa svojim saborcima na seoskom groblju Jovići, koje pripada maglajskoj opštini. Nažalost, danas to selo se graniči sa Bočinjom, za koju tvrde da je uporište vehabija.

    Spomenko je među prvima svoju mladost ugradio u temelje Srpske i sigurno je zaslužio da njegov grob bude izmešten, da dostojno počiva u miru.
  • rat_doboj- 81572 - 13.01.2013 : Gagi Evropa - best (0)

    Tešanj, bitka na brdu Bandera


    Pozdrav,
    da li neko može napisati nešto o borbama na brdu Bandera, između Tešnja i Doboja, a koje su se odigrale u oktobru 1992. godine?
    rat_doboj- 81257 - 06.01.2013 : Diverzant72 BL - best (1)

    Dobojsko ratište


    Bosandžeros,

    Pozdrav prijatelju, izvinjavam se sto nisam mogao ranije odgovoriti na tvoje pitanje.

    Ratovao sam skoro na cijelom frontu između Doboja i Teslića. Istina ne baš do Doboja. Znači sve od Teslica, pa Debelo brdo, Vrela, Vitkovci, povremene prema Miljanovcima, sva dole prema Jelahu, pa one kote Križ, 525 itd. Da ti ne neabrajam sva mjesta, otprilike znas sada.

    Mi smo na tom ratištu najviše ratovali protiv 207. pousorske brigade.
    rat_doboj- 80790 - 22.12.2012 : Bosandzeros Doboj - best (2)

    212. udarno-probojna brigada


    Bio sam u 111. gračaničkoj, pa u 109. dobojskoj i na kraju u 212. jurišnoj brigadi.

    212. je bila udarno-probojna brigada ko ja se sastojala iz 7 četa, od toga jedna iz Doboj-istoka, tri iz Gračanice i tri iz Lukavca. Ova brigada nije imali svoju zonu odgovornosti nego je uvijek išla u probijanje linije ili u vraćanje naših položaja zazuzetih od neprijatelja. Ova jedinica je prvu veći uspjeh imala na ozrenskom-vozućkom ratištu zauzimanjem Vijenca 94. godine i zauzimanje Vareša. Ova brigada je bilas preimenovana 1995. godine u 222. ali se uvijek govorilo da je to 212. Brigada je ratovala na ratištima: Brčko, Gradačac, Doboj, Ozren, Gračanica, Teočak i skoro sva ratišta na tuzlansko-posavsko dijelu Bosne. Učestovala je i na deblokadi Sarajevo.

    P. S. Pitanje za "diverzanta bl" na kom dijelu dobojskog ratišta je on bio?
    rat_doboj- 80741 - 20.12.2012 : Diverzant72 BL - best (1)

    Dobojsko ratište


    Bosandzeros Doboj


    Prijatelju, pogrešno si shvatio moju izjavu. Ja sam rekao da je to ratište bilo mirno u odnosu na Posavsko ratište i Koridor. Pri tome nisam mislio na to da je ono bilo bukvalno mirno. Ipak, moraš priznati da je bilo dosta mirnije, jer su nas ovamo tukli svaki dan i rijetko smo išli kući, a i hrana je bila jako loša.

    Čuo sam da su se tu najžešće borbe vodile 1993. godine, ali ja sam na tom ratištu bio samo 1994. i 1995.

    U kojoj jedinici si ti bio?
    Pozdrav
    rat_doboj- 80728 - 20.12.2012 : Bosandzeros Doboj - best (2)

    Dobojsko ratište


    Prvo bih da pohvalim sve koji rade na ovoj stranici ili pomažu na bilo kakav način. Ovakvo nešto nam je trebalo prije 10-12 godina dok su još sjećanja bila čistija, ali nema veze.

    Ovdje ima stvarno dosta ljudi koji pišu pravu istinu, bez obzira koga će ona zaboljeti, ali ima i onih koji pišu kako bi oni voljeli da se sve to desilo. Ipak, mnogo više ima onih prvih.

    Primjetio sam i to da najviše tolerancije imaju upravo oni pravi borci, bez obzira na kojoj su se strani borili.

    Želio bih da se ovdje otvori diskusija o ratištu na Istočnom dijelu Doboja. To znači borbe 18. 4. 1993. godine pa do 2. 6. 1993. godine.

    Na ovom mjestu je jedan borac iz 16. krajiške brigade iznio tvrdnju da je Dobojsko-reslićko ratište uglavnom bilo mirno sa čim se ja ne slažem, ali možda je on i bio tu u vrijeme kada se ovdje nije "deralo" ili je bio na liniji prema Tešnju. Ja se dobro sjećam kada su udarne jedinice Armije BiH dolazile ovamo na ispomoć, i da im se tada ledila krv u žilama. Prvo su bili fascinirani utvrđenjima i gustinom rovova što direktno dokazuje da je to opasan dio ratišta. Drugo, kada dođu na česmicu i vide onu šumu ispred sebe (oni koji su bili tamo znaju o čemu govorim) i još razgovjetan razgovor neprijateljskih vojnika odmah im postavljali pitanje kuda je najlakše pobjeći. Još kada znaju da nema smjene 72 sata - dolazilo im da polude. Onda su išli izgovori mi smo napadačke jedinice, ne znamo mi čuvati liniju i tako to , što je na svakoj strani bilo. Još kada bi Tenk 84 dejstvaovao iza srpskog groblja po Rudinama, pa se ne zna da li su gori geleri ili kamen od tog utvrđenja.

    Lijep pozdrav! Nastavio bih diskusiji ali ako ko ima još kakvih informacija ili je bio na tom dijelu ratišta.

    rat_doboj- 77420 - 22.09.2012 : Vaske Vasiljevic Beograd - best (0)

    Neka pitanja iz skorašnje istorije


    Može brate, samo piši! Mene zanima da li je Banjaluka stvarno bila ugrožena i da li je bila pred padom?

    Zanima me i da li znaš nešto o pokušaju muslimana da zauzmu Doboj u toku 1993. godine iz pravca Gračanice, kao i pokušaju zauzimanja planine Borje kod Teslića. Koliko je meni poznato oba napada su se završila katstofalno po Armija muslimanske BiH.

    Što se tiče Bataljona vojne policije 1KK i ja sam čuo dosta dobrih stvari o njima.

    Interesuje me i da li je 1995. godine bilo pokušaja presecanja Koridora.

    Zanima me koliko je bilo makslimana brojno stanje Specijalne brigade Vojne policje RS, čisto onako kao u Ilidžanskoj brigadi i Koševskom bataljonu.

    I na kraju, možeš li da napišeš nešto o 11. dubičkoj brigadi. Zanima me da li su se istakli u operaciji "Una '95" kada su satrli usteše gromove i tigrove, kao neko tvoje mislnje o njima za vreme borbi na "Koridoru '92"

    Pozdrav

    Idi na stranu - |1|2|