fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-RAT_DERVENTA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

rat_derventa- 87201 - 12.11.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

Pad Dervente


Odgovor za Mileta Bosanca

Mile, zemljače i brate, sve je tačno što si napisao u svom tekstu o oslobođenju Dervente što možeš pročitati isto što sam i ja pisao. Jedino ti zameram što se potpisuješ sa "Bosanac". Puno pozdrava Novica Bogdan, Gornji Cerani, Derventa, sada Futog.
rat_derventa- 87193 - 05.11.2013 : Mile Bosanac Derventa - best (0)

Saradnja VRS i HVO


Saradnja VRS i HVO na području Žepča je bila strogo na komercijalnoj osnovi, odnosno da se svaki dan učešća VRS na tom ratištu plaćao debelo od Hrvatske strane a pare su, na račun bijednika ranjenih i poginulih na tom ratištu, uzimali nečasni oficiri VRS, to je prava istina. Znači ratno profiterstvo na raznorazne načine, prodaja robe, municije i života bijednika koji su morali ići ratovati za tuđe interese!
rat_derventa- 87192 - 05.11.2013 : Mile Bosanac Derventa - best (1)

Pad Dervente je čista pobjeda VRS


Čitam ovo što je novinar Filip napisao u vezi pada Dervente u ruke VRS pa se mislim da se on pravi nevješt, neobaviješten ili namjerno slaže ovu priču o šačici ljudi koji su branili Derventu maltene strijelama. Ko imalo prati ovu problematiku zna da su Derventu tada branile jake jedinice HV (103, 101) i HVO (108 I dr.) a to o čemu piše vajni novinar je vjerovatno par sati prije ulaska VRS u grad, odnosno posle povlačenja napred navedenih jedinica na rezervne položaje prema Brodu.

Koga zanima nešto više o ovome neka pročita knjigu Jerka Zovka ili stenograme generala Praljka i biće mu jasno ko je branio Derventu, koje jedinice, koliko vojnika otprilike i sl.

I ja sam učestvovao u tim događajima kao borac VRS i ovo što navodi ovaj takozvani novinar su gluposti. To je bila kao suza čista vojnička pobjeda VRS nad formacijama HV I HVO.
rat_derventa- 84586 - 25.04.2013 : Filip Tesar Ceska - best (0)

Saradnja VRS i HVO na području Žepča i Zavidovića


O saradnji između HVO i VRS ne mogu reći ništa drugo sem ono što sam čuo od drugih. Mislim da ponešto sa hrvatske strane imam iz prve ruke, od šefa policije u Žepču, a bio sam u Žepču, Tešnju, Jelahu i Maglaju tek nekoliko dana nakon što je opozvano primirje između HVO i VRS.

Ne znam ništa pouzdano u vezi Zavidovića. Znam samo da su se odnosi između Hrvata i muslimana na tom području jako zaoštrili, a za to je, po mojoj procjeni, prije svega kriv prije svega lokalni muslimanski komandant Refik Lendo.

Što se drugih mjesta tiče, veća je krivica na hrvatskoj strani, konkretno mislim u Fojnici i Kiseljaku, a ima i nekih mjesta gdje je krivica na strani muslimana.

Što se Žepča tiče, mislim da krivica više na muslimanskoj strani. I tu je napad počela muslimanska brigada, s tim da su, po mom mišljenju, strasti više raspirivane iz Zenice. Prilično dugo prije sukoba vladao je u najmanju ruku međusobni oprez, uglavnom što su upravo komandanti i sa jedne i sa druge strane bili nekako realni i smirivali strasti. Kod Hrvata u Žepču je sigurno bila dosta rasprostranjena ustaška ideologija. Imali su čak glasnogovornicu, neku mladu novinarku, koja je hodala obučena u crnoj uniformi. Napad od strane muslimana je bio motivisan i tim ustaštvom, barem su tako govorili: kao, ako ne napadnemo prvi mi, oni će nas.

Za HVO u Žepču, labavo savezništvo sa VRS je bio jedini strateški izlaz da ne budu skroz opkoljeni. Snage HVO odsjekle su muslimansku jedinicu u Novom Šeheru, a Šeher su zauzeli Srbi. U isto vrijeme se HVO brigada Usora i dalje borila protiv VRS zajedno sa muslimanima, mada je bilo trzavica i između komande Armija muslimanske BiH u Tešnju i HVO u Usori, gdje se vodio jedan medijski rat.

Odnos između HVO Žepče i VRS se može bolje opisati kao oružano primirje nego saradnja. Koliko sam ja čuo, trgovalo se tu gorivom i municijom, ali to se dešavalo i na drugim mjestima, koliko znam, Varešu, Kiseljaku itd.

Čuo sam još i to da su Hrvati prilikom borbe za Šeher Srbima davali koordinate za njihovu artiljeriju. Znam da su hrvatske enklave u Lašvanskoj dolini noću opskrbljivane helikopterima iz Hrvatske, čak i komercijalnom robom, tako da za vrijeme opsade cijene tamo nisu bile ni nalik onima kod muslimana.

Za Žepče nisam siguran i mislim da je svakako veću ulogu igrala veza sa srpskim teritorijama. VRS se, prirodno, željela tu povezati preko Maglaja sa Dobojem, ali nisam baš siguran do koje mjere su tu Hrvati učestvovali, po svojoj prilici vrlo malo, a sigurno ne na nivou zajedničkih akcija tj. napada.

Kada je na snagu trebalo stupiti primirje između Hrvata i muslimana, HVO je dao unaprijed upozorenje - ultimatum VRS-u da će od tada i tada početi pucati na njih. Opet nisam siguran, ali mi se čini da je rok bio ili u dvanaest ili u jedan. Srbi su se tad, koliko sam čuo, povukli iz Šehera bez borbe, a u Šeher su preko HVO teritorije ušetali muslimani.

Ovo je što sam ja čuo, nažalost više ništa ne znam.

Usput, onaj bivši šef policije u Žepču je poslije rata zaslužan za likvidaciju nekolicine istaknutih mudžahedina iz Boćinje. To se desilo na punktu kod Žepča, ako si čuo za to. U javnosti se plasirala zvanična verzija događaja po kojem je to bila dobro isplanirana akcija, međutim po onom što ja znam od direktnih učesnika to nije tačno. Oni nisu imali neko posebno oružje, samo pištolje. Bila je to redovna kontrola na punktu, tu su vozila često puta puštana bez kontrole, ali je on baš taj dan odlučio zaustaviti te mudžahedine iako za to nije imao konkretan razlog, čisto zbog toga što su bili mudžahedini. Valjda se jedan o njih uspaničio i potegao za oružjem, a u to su Hrvati izvadili svoje oružje i počeli pucati. Svi na tom punktu su bili bivši borci, jednostavno su izrešetali auto i sve u njemu. Tek kasnije su doznali o kome se radilo.

Pozdrav Filip
rat_derventa- 84585 - 25.04.2013 : Filip Tesar Ceska - best (0)

O mom pisanju


Kada sam rekao da nisam Hrvat, bilo je to samo opšte pojašnjenje. Ne znam da li misliš da sam lagao kad sam opisivao ono što sam vidio u Derventi, ili nešto drugo. Da li si čitao neke moje druge tekstove? Ako misliš da lažem u opisu osvajanja Dervente, rekao sam, mogu griješiti u detaljima ali generalna slika je bila takva. Probaj naći nekog ko je tog dana bio sa puškom pa ga pitaj, pa uporedi s onim što sam napisao.

Znam da je u Bosni bio priličan broj, na primjer, ruskih novinara, čitao sam par njihovih reportaža. Ni oni nisu pitali drugu stranu, sudeći po onom što su napisali, ali opet sam gotovo siguran da jednostavno nisu imali priliku.

U Centralnoj Bosni sam imao priliku slušati i jednu i drugu stranu. Ista stvar je bila i u Vukovaru, gdje sam razgovarao i sa srpskom i sa hrvatskom stranom, a usput i slovačku i rusinsku.

Jednom prilikom sam sreo i dezertera iz muslimanske vojske, pa sam napisao i njegovu priču. Drugu stranu, njegove nadređene, nisam pitao.

Pozdrav Filip
rat_derventa- 84563 - 23.04.2013 : Robert Rašić Derventa - best (2)

Za one koji nisu bili sa nama


Izvinjavam se ako sam u želji da ti što prije odgovorim na tvoje neistine u brzini napisao da si Hrvat (a mislim da nisam), ali u ovom ratu, barem što se mene tiče, ko nije bio sa nama, a bio je na suprotnoj strani, da li sa puškom, tenkom, "podmornicom", ili fotoaparatom, bio je moj protivnik, s tim što mogu da shvatim one koji su se borili oružjem, a one (poput tebe) koji su se na svoj način borili gnusnim lažima, duboko prezirem. Pogotovo tzv. novinare koji ne poštuju pravilo "pitaj i drugu stranu" prije nego što objave tekst.

Pozdrv Robi.
rat_derventa- 84561 - 23.04.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

Saradnja VRS i HVO na području Žepča i Zavidovića


Filipe, molim te da napišeš nešto o saradnji VRS i HVO na podrucju Žepča i Zavidovića. Nisam u to vrema bio tamo, a brat mi je pričao o zajedničkim akcijama VRS i HVO protiv Armija muslimanske BiH do potpisa o primirju između Hrvata i muslimana. Pozdrav.
rat_derventa- 84543 - 23.04.2013 : Filip Tesar Ceska - best (0)

Rat u Bosni i moje učešće u njemu


Ne bih se složio sa tim da je poslednji rat bio vjerski rat. Jeste da se ovdje vjera poklapa s nacijom, ali je po meni to bio nacionalni rat i ništa drugo. Niko nije htio nikoga promjeniti u vjerskom, samo u nacionalnom smislu (one teze koje su govorile o "Hrvatima islamske vjeroispovjesti", "bosanskim pravoslavcima" i sl. ). A naprimjer Tuđman se nije znao pomoliti ni "očenaš", pa i zbog takvih stvari ne mislim da je to bio vjerski rat. Čak bi rekao i da su crkve i džamije rušene više kao spomenici drugačije kulture, a ne vjere. Na kraju krajeva, neke su bogomolje sačuvane, iako su kuće okolo porušene.


Napominjem još da činjenici da sam se kretao najviše na Hrvatskoj i muslimanskoj strani doprinjelo je i to da jedini sigurni ulazak na teritoriju RS bio je preko Srbije, a dobiti jugoslovensku vizu postalo je za mene prilično teško zbog nekih tekstova kritičnih prema Slobi. Za vrijeme rata sam bio u oktobru 91. u Vojniću, opet manje više neplanski. Kasnije u '92. godini, UNPROFOR-ci su mi dozvolili da pređem preko linije tako da vidim neke ljude koje sam upoznao onom prilikom.

Kasnije, u januaru 93. sam posjetio Vukovar. U Bosni sam bio samo 92. godine na Ilidži, tu je bio od Kiseljaka punkt koji je služio više kao regularna granična kontrola, i jednom prilikom na Jezeru kod Jajca, kada se obavljala jedna razmjena mrtvih. Srpska vojska mi je tad ponudila da ostanem na njihovoj teritoriji, međutim, kako sam sve svoje stvari ostavio u Jajcu, nisam mogao prihvatiti, a kasnije više nije ni bilo prilike.

Zbog toga sam kod Srba bio mahom tek nakon rata. Najviše Krajina, pa istočna Hercegovina i Podrinje. Za vrijeme rata boravio sam najčešće u centralnoj Bosni a izvještavao o hrvatsko-muslimanskim odnosima: Mostar, Lašvanska dolina, Zenica, Tuzla, trokut Žepče-Maglaj-Tešanj.

Ja sam rođen u Češkoj, ne u Hrvatskoj, niti u Bosni. Ali kao katolik bih valjda trebao biti nekako sa Hrvatima protiv muslimana. Ali to nije bio slučaj. Čak sam hrvatskim Hercegovcima postao sumnjiv zbog kontakata sa muslimanima. Jedina neugodna stvar koju sam doživio za vrijeme rata: totalno su me opljačkali pripadnici HVO-a iz Han Bile (područje Viteza). Opet, ne može se reći da sam bio kao na muslimanskoj strani, jer sam pisao kritično i u odnosu na njih.

U Češkoj nikad nisam razdvajao ljude iz bivše Jugoslavije prema nacionalnosti ili vjeri. Družio sam se i družim sa Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, Slovencima, Albancima, mješancima. Dolaze kod mene kući bez razlike. Sad je skoro bio jedan momak porijeklom iz Sremske Mitrovice, a ja sam bio prošle godine tamo kod njih.
rat_derventa- 84495 - 20.04.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

Pad Dervente


Poštovani Filipe,

nije važno koje si nacionalnosti, već na kojoj si strani bio u ratu. I ja sam poreklom Rus, ali sam izabrao stranu, onu pravu. Zašto da to krijem, a znaš i ti da je to bio verski rat a Srbi i Rusi su pravoslavci. Ja sam rođen među Srbima pa se i sam izjašnjavam kao Srbin. A Hrvati su katolici, a znam dosta Ceha, pošto sad živim u Novom Sadu, da se izjasnjavaju kao katolici ili protestanti. Razumem te potpuno na koju si stranu otišao, jer čim nisi sa nama onda si protiv nas. Pozdrav.
rat_derventa- 84465 - 19.04.2013 : Filip Tesar Ceska - best (0)

Napomena


Samo napominjem da sam Čeh, ne Hrvat, tako da za mene nije "branili ste" i sl. , nego i za mene važi da su "oni" branili.
rat_derventa- 84463 - 19.04.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

Oslobađanje Posavine


Treba priznati da je VRS izvela maestralnu akciju oslobađanja Posavine. Takođe treba pomenuti da su u Posavini bile prisutne regularne jedinice ZNG, brigade iz Rijeke, Osijeka, Slavonskog Broda, Splita i Gardiska brigada iz Zagreba. Sve te vojne formacije su bile jako dobro naoružane što pešadijskim naoružanjem, artiljerijom i oklpnim vozilima. Još uvijek čuvam neki automat koji ste vi zvali "Šokac".

Najviše gubitaka na strani VRS u toku operacije oslobađanju Posavine je bilo od postavljenih mina, jer je najčešće išao streljački stroj u proboju. Jaka uporišta su bila na Ceru, ali pravo iz autobusa su snage Milicije Krajine neutralisali to podrucje i ako je tenk bio i dejstovao iz katoličke crkve na Ceru. Drugo jako uporište je bilo na Bijelom Brdu, gde je dejstovala i naša avijacije sa aerodroma Mahovljani. Posle vašeg gubitka Cera, pokušali ste magistralnim putem Doboj-Derventa da se povlačite prema Savi tj. prema Brodu koji je još bio u vašim rukama, ali niste znali da su komunikaciju presekli pripadnici Osinjske brigade i kod katoličkog groblja na Rabicu naneli vam strahovite gubitke u ljudstvu i tehnici, preko nekoliko stotina poginulih i ranjenih, desetine uništenih kamiona, putničkih vozila kao i oklopnih borbenih vozila. O ovome postoji i video zapis.

Nakon ovog vojničkog poraza, usledilo je brzo povlačenje vaših snaga prema Savi, a ubrzo nakon toga je Bijelo Brdo. Nakon tri meseca je pao i Brod.

Svi civili nesrpske nacionalnosti koji su ostali na teritoriji opštine Derventa mogu da posvedoče da prema njima nije bilo nikakvih repesalija VRS i civilne vlasti i svi su uključeni u obnovi i popravak svojih ostećenih domova.

Pozdrav Novica Gornji Cerani Derventa.
rat_derventa- 84449 - 18.04.2013 : Diverzant72 BL - best (0)

Poginuli u Derventi


Činjenica je da je u akciji Koridor poginulo oko 1200 hrvatskih vojnika, što HV što HVO-a.

Borbe za Derventu su trajale više od 3 mjeseca, i uz Brod i Brčko tu ste imali najviše gubitaka. Činjenica je da ste branili Derventu, a to što je niste odbranili je druga stvar.

Ja sam bio tamo dosta puta nakon završetka rata i drago mi je što ima suživota i što ljudi normalno žive, iskreno se nadam da će tako i ostati.
rat_derventa- 84439 - 18.04.2013 : Filip Tesar Ceska - best (0)

Pad Dervente


Ne vidim gdje sam napisao da se vas 30 poredalo u liniju i da ste tako išli gradom, niti sam pisao da ste grad zauzeli u šetnji.

Ja sam od Srba lično vidio samo jednog, i to poginulog. Drugog sam iz neposredne blizine čuo. Za ostale znam samo posredno, na osnovu pucnjave. I to zato jer se i jedna i druga strana sakrivala iza kuća ili bilo čega.

Partizanske filmove nisam baš puno gledao, Neretvu sam vidio tek mnogo godina kasnije, Sutjesku nikada.

Na to da opišem što sam tada vidio potakla me uglavnom rečenica da je neprijateljska strana prilikom osvajanja grada imala na stotine poginulih. Za mene lično je ovo prizor iz nekog partizanskog filma: "jake jedinice HV, sa Leopardima i avijacijom, povlači se pod blistavim udarom srpske vojske, uz stotine poginulih!"

Imam još valjda i slika koje sam snimio taj dan ali ih neželim postavljati ovdje, budući da se za neke rat još uvijek nije završio i svako ko je taj dan bio na suprotnoj, za njih je izgleda ratni zločinac. Mogu ih jedino poslati administratoru neka procjeni do koje mjere se slažu s mom pričom, pod uslovom da ih neće dati drugome odnosno javno objavljivati.

Nakon rata nikada nisam bio u Derventi, ali sam sam prolazio kroz grad, čini mi se 2006. i 2011. godine. U prvom slučaju nisam bio vozač nego samo prevodilac, i nisam mogao uticati na to gdje ćemo zaustavljati. U drugom slučaju bilo je to kasno u noć.

Drago mi je što ima suživota. Napominjem da nisam nikoga optuživao za nesaradnju ka uspostavi primirja. Želim ti sve najbolje. Inače novinarstvom se ne bavim već dugi niz godina, a inače za vrijeme rata sam najveći dio vremena proveo sam u centralnoj Bosni i centralnoj Hercegovini (između Mostara, Bugojna, Travnika, Zenice i Kiseljaka).

Ako sam u zadnje vrijeme bio na ovim prostorima, konkretno u Bosni, onda što se tiče Srba odnosno srpskih područja, boravio sam najviše na potezu Dvor-Novi-Krupa-Grmeč-Grahovo, onda u istočnoj Hercegovini, nešto malo na Ozrenu, a isto u Krajini (Banja Luka, Prijedor). U Posavini baš samo u prolazu.

Pozdrav i malo me interesuje i to zašto mi se maltene niko nije obratio direktno nego govore o meni samo u trećem licu, ali nije važno.

Filipe,

obraćanje u prvom licu u principu nije dozvoljeno!
rat_derventa- 84409 - 16.04.2013 : Novica Bogdan Futog - best (1)

Derventu treba oprostiti ali ne i zaboraviti!


Ne znam kada je novinar Filip zadnji put bio u Derventi, ali treba da dođe i da vidi da je suživot moguć, kao što je uvek i bio, dok nisu došli hrvatski osloboditelji. U svim hrvatskim selima se obnavljaju kuće vać 10 godina, svi putevi su ponovo asvaltirani i svi imaju uličnu rasvetu. Da li su čuo da se desio bar jedan incindent prema hrvatskim povratnicima na teritoriju opštine Dervente? Najlakše je optuživati drugu stranu za nesaradnju ka uspostavi poverenja.

Za 18 godina od prestanka rata, Hrvati su svojim postupcima samo provocirali Srbe na području Dervente i to postavljanjem spomenika poginulim pripadnicima 103. brigade HVO na Modranu, koji je kako i ti sigurno znaš u obliku slova U, a finansijer svega toga toga je Vedran Čorluka, bivši vaš reprezentativac u fudbalu koji je rodom sa Modrana. Posebo treba pomenuti skupove skupovima na groblju na Rabiću.

Mnogo ruku je pruženo ali niko ne uzvrati. Treba oprostiti ali nikad zaboraviti ono što se desilo marta, aprila, maja i juna 1992. godine u Derventi.

Novica Gornji Cerani Derventa.
rat_derventa- 84390 - 16.04.2013 : Filip Tesar Ceska - best (2)

O mom tekstu


Ne poričem niti zločine, niti prisutnost HV-a u Posavini 1992. godine. Međutim, na dan zauzimanja Dervente od strane srpske vojske, koliko sam mogao znati i primjetiti, HV-a nije bilo tamo.

Opisao sam ono što sam lično vidio, ne ono što sam čuo ili negdje čitao. I stojim iza toga što sam napisao, da je tako bilo. Zato sam i napisao svoje puno ime. Moguće da griješim u detaljima, znam da nakon 20 godina pamćenje nije sigurno.

Ovaj portal sam pronašao slučajno, i prvo što sam čitao bila je prepiska između Srba i muslimana vezano za Bihać.

Očito sam pogriješio misleći da su na ovom forumu bar donekle dobrodošli pogledi sa druge strane. Ako znate komunicirati samo uvredama.
rat_derventa- 84373 - 16.04.2013 : Novica Bogdan Futog - best (1)

Rat u Derventi


Sve ono što je napisao Robert je apsolutno tačno. Što je najgore, za sve te zločine niko od Hrvata i muslimana nije odgovarao, a oni imaju spisak Srba koji su branili svoje kuće i porodice na području opštine Derventa. Zločinci poput Ike Stanića i komandira policije u Derventi za vreme rata Duspare, nisu procesuirani za pokolj srpskog stanovništva na Čardaku, gde su ubijani samo zato što su Srbi a mađu njima je i moj rođak Milojko Popović, a da ne pišem o ubistvu porodice Živković, gde su majka i kćerka silovane pred mužom, ocom, sinom i bratom a zatim su svi brutalno zaklani.

Moj brat mi je ispričao mnogo toga o silovanjima srpskih devojčica u Kostrešu, pred njihovim roditeljima, a što je najgore to su počinili njihove komšije muslimani iz susednog sela sa pripadnicima zloglasne Riječke brigade.

Jedno vrijeme sam i sam bio tamo i to na dan oslobođenja Broda, gde smo našli punu benzinsku pumpu goriva, jer su mislili da Brod nikada neće biti oslobođen.

Jeste tačno je da je jedan avion MIG 21 oboren u selu Kalenderovci, ali je zločinac pre pada srušio dve kuće u selu, i ako je znao da mu nema pomoci do zadnjeg momenta je išai na to da nekoga ubije, na svu sreću u svojoj nameri nije uspeo.

Svaka čast generalu VRS Lisici na uspešno obavljenim zadacima u oslobađanju Dervente.

Samo još da dodam da je VRS imala i jedinicu satavljenu isključivo od pripadnika muslimanskih građana sa podrucja Dervente. Ona se nazivala jedinica "Meša Selimović" a njen kum je bio general Lisica.

Pozdrav od Novice Gornji Cerani, Derventa
rat_derventa- 84367 - 15.04.2013 : Diverzant72 BL - best (0)

Pad Dervente


I mene je poprilično iznenadilo ovo što je napisao ovaj "novinar". On kaže da smo zauzimali Derventu tako što bi nas 30 poredalo u liniju i tako smo išli gradom? Da ti nisi malo više gledao partizanske filmove kad se Nijemci tako poredaju a ovi ih lagano ubijaju?

Da smo tako išli nikada je ne bi zauzeli. Istina, očistili smo grad za nekoliko sati, ali borbom a ne šetnjom. Pa šta bi sa Cerom? Sa onim Migom 21? Ja lično sumnjam da si ti sve to vidio!
rat_derventa- 84362 - 15.04.2013 : Robert Ražić Derventa - best (3)

Za lažovčinu tesara, tkz. novinara


Ovu stranicu rado posjećujem svakodnevno i nisam se mislio aktivno uključivati, ali ne mogu da ne reagujem na gnusne laži ovog tzv "novinara".

On tvrdi da je Derventu samoinicijativno branila šačica civila, naoružana, lovačkim naoružanjem i maltene viljuškama i noževima.

Ma nemoj!

Derventu ste u teškoj borbi izgubili, ostavljajuću za sobom svoje mrtve, koji su se još danima nadimali i smrdili po ulicama.

Taj Srbijanac o kome ti pišeš nije prebjegao na vašu stranu, već je bio oženjen Hrvaticom i zato je i ostao kod vas.

Ne pominješ njemačke tenkove marke Leopard, i Mig 21 koji vam je oboren iznad sela Kalenderovći.

U svojoj težnji da Srbe napraviš glupima kažeš kako su Srbi objavili da Hrvati imaju podmornicu, a Srbi u Derventi nisu ni imali radio, jer vi ste držali Radio-Derventu, da šačica civila se organizovala i držala je sve institucije u okupiranoj Derventi, od sudstva, policije, opštine, bolnice...

Ma nemoj!!!

Kako ste vi čudni ljudi, umjesto da ljudski priznate poraz i izvinite se za zlodjela koja ste učinili, lažno se predstavljate, i lafo kao neutralni: "Ma nije to tako bilo kako Srbi kažu, evo ja sam neutralan pa ću ja reći"...

Ma fuj, gadiš mi se!

Da li si kao "Novinar" pisao o Azri Bašić i njenom bratu koji su zaklali Blagoja Đuraša u Domu JNA koji je bio pretvoren u mučilište u kojem su ubijani Srbi?

Da li si informisao javnost o logorima za Srbe, u staroj štapari, u Polju, Poljarima, Brodu, domu JNA...

Da li znaš šta se u martu 1992. dogodilo u naselju Sijekovac u Brodu i ko je izvršio zločin?

Ubijali ste djecu u kolijevci, sjeme vam se zatrlo!

Da li znaš ko je poklao srpske civile u naselju Čardak u Derventi na Vaskrs 1992? Spomenik tim istim mučenicima postoji pored puta Derventa-Doboj, i sagni glavu kad god budeš tuda prolazio!
rat_derventa- 84346 - 14.04.2013 : Novica Bogdan Futog - best (1)

Demant članka koji je napisao Filip Tesar, Češka


Čitajući Filipovu priču o padu Dervente 1992. godine, ne mogu a da ne odgovorim sa činjenicama i dokazima vezanim za oslobođenje Dervente.

Dobro je poznato da su regularne snage R. Hrvatske već u aprilu mesecu u Brodu prešle reku Savu i u svom pohodu spalile i pobile sve što je bilo srpsko. Među najbrutalnijom brigadom HV je bila Riječka brigada, koja je ostala upamćena po zlu i nečovječstvu svojih pripadnika. Najveći broj silovanja i ubistava civila, staraca, žena i dece, počinili su njihovi pripadnici, a ne treba zaboraviti i brigade HV iz Slavonskog Broda, Osijeka, Splita i Zagreba. Sve ove jedinice su bile opremljene savremenim naoružanjem, imale oklopna vozila i podršku artiljerije.

Ne znam zašto novinar Filip nije pisao o mnogim logorima i mučilištima za Srbe u Derventi, kao što je Dom JNA, magacini JNA na Rabiću ili Polje? Zašto nije napisao o dobrovoljcima iz Sudana i arapskih zemalja koji su ostavili svoje kosti na Kamenu, Modranu, Misincima, Zelenikama i Rabiću?

A o samoj akciji oslobađanja Dervente pisaću drugi put, samo mogu da kažem da u blistavoj akciji snaga VRS i Martićeve milicije, Osinjska brigada je izbila na putni pravac Derventa-Doboj na Rabiću kod katoličkog groblja i presekla povlačenje HV, HVO i TO ArBiH, a o tom slučaju postoji VHS snimak.

Novica, Gornji Cerani, Derventa.
rat_derventa- 84273 - 12.04.2013 : Filip Tesar Ceska, Medonosy - best (1)

Zauzimanje Dervente i hrvatsko-muslimanske snage u gradu


Moram da kažem nešto malo o tome kako je 1992. pala Derventa jer sam se prilično slučajno zadesio tamo. Ne kažem da je sve što ću napisati sasvim tačno je je prošlo više od dvadeset godina, mogu pogriješiti samo u nekim detaljima ali okvirna slika je otprilike ovakva. Vjerujte mi da ne pišem nikakvu propagandu u cilju da omalovažim Srbe ali finalna borba za Derventu i njeno osvajanje nije bilo po onome što sam ja lično vidio i doživio, zaista ni nalik onom prethodnom postu.

Naime, nisam bio tamo kao vojnik nego kao novinar. Dan ranije stigao sam do sela Polje gdje je bila komanda HVO brigade, a sutradan prijepodne sam otišao i za Derventu. Prvo sam bio u zgradi otprilike preko puta mosta preko Ukrine, tu se kroz prozor vidjela kasarna JNA. Stajao je tu jedan nepokretni oklopni transporter, navodno uništen plinskim bocama koje su služile kao improvizirane mine.

Tu se kasnije desio odlučujući napad, sa tenkovima, preko mosta. Ljudi su podijeljeni u male grupice, po tri-četiri koje patrolirale gradom, koji je bio pust.

Znam da smo ručali neke konzerve i hljeb, a onda nekako popodne stiže preko motorole obavijest o srpskom napadu duž glavnog puta u pravcu o Kotorskog prema Derventi, u rejonu Rabića. Skupi se možda tridesetak momaka, postroje se u liniju pa krenu iz centra uzbrdo, između kuća paralelno sa glavnim putem. Prvo je bilo malo puškaranja otprilike na sredini puta, gdje su kuće pored samog puta samo s jedne strane. Tu su bili i rovovi odmah iza glavnog puta, tu je bilo par ljudi, pojedinaca, prilično udaljenih međusobno, tek da vide jedan drugog? Dakle, da li ima hajde recimo kilometar te dionice puta koji se onako lagano savija prema samom gradu - koliko ih je tu moglo biti.

Onda se krenulo prema gore, do Rabića, tu su opet kuće s jedne i druge strane puta, mi se prvo provukli između kuća s južne strane puta, pa pretrčavali jedan po jedan na drugu stranu gdje se između kuća vodile glavne borbe, ljudi su se podijelili u grupice po dva-tri čovjeka i praktično nasumice su krenuli naprijed, tako da se glavna masa (mada to i nije bila baš neka masa) rasprsnula tu nekakvu kao polukružnu liniju, koje je onda išla otprilike od groblja na jednoj strani jednim širim polukrugom kroz naselje. Borba je izgledala ovako: trčiš od kuće do kuće, osluškuješ da li ima neko iza ili gledaš da li neko maše iz neke druge grupice, onda se malo ohrabriš i kreneš i ti iza čoška. Vjerujem da je i druga strana otprilike tako radila.

Jednom prilikom iza ćoška čujem kako neko glasno uzdiše, a kada je čuo mene, ja čujem samo korake kako onaj trči nazad. I meni je laknulo budući da sam bio bez oružja, samo s aparatom u rukama, to se potrefilo slučajno da sam na to mjesto stigao i prislonio se uza zid kao prvi iz trojice u kojoj sam se kretao, to je bilo da trčiš preko otvorenog prostora kako stigneš a da u tom trenutku maltene i ne gledaš ostale. Mi smo počeli obilaziti kuću, prislonjeni uz ogradu, kad u suprotnom pravcu kad zdesna rafali, mi ustanemo sva trojica i šutamo u ogradu koja se nije činila čvrstom međutim saznasmo da je gore drži jaka žica u visini možda metar i pol, ne znam ni sada kako smo u jedan mah polu prekočili - polu prepuzili preko te ograde i legli. Onda smo se kretali ponovo u pravcu glavnog puta, jednostavno nas je vodila pucnjava, Srbi su se postepeno povlačili.

Tu smo pretrčavali neki prostor između kuća, jedan po jedan, prvi je uspio, isto i ja, ali je treći pogođen. Kasnije me dozvao još jedan čovjek da je pogodio jednog Srbina koji leži između linija na groblju, baš blizu samog puta. Približim se tom mjestu skroz ali kad sam se pokušao izvući odande osuli su paljbu po meni, a tada je jedan od momaka kojeg sam među prvima upoznao uleti u auto i na rikverc sa otvorenim vratima prema meni, ja uskočim unutra i tako sam uspio da se izvučem.

Mislim da je to trajalo sve u svemu sat, sat i pol kada je pucnjava počela da jenjava, pitam nekog kakva je situacija, on veli, danas smo ih otjerali, ali ko zna šta će biti sutra.

Još malo ostanem tamo, pa rekoh sebi da mi je dosta, pa krenem nizbrdo prema centru, stignem do mjesta rovova gdje smo prvo bili, pozdravim se s momkom koji u usamljen stražari, kad s druge strane iz jedne žute kuće izađe čovjek u civilu, izvadi pištolj i pita me ko sam, valjda je mislio da sam Srbin koji je slučajno zalutao onamo, jer me nije poznavao. To je bio neki Mustafa, oženjen Čehinjom, trgovac, kasnije je otišao u Holandiju. Ponudio me nekom kolom što je imao u dućanu, i pokazao je na auto parkiran tu odmah i veli, tu imam sve spremno za evakuaciju kad jave, inače bio je to jedini civil kojeg sam sreo, grad je bio potpuno pust, niko više nije živio tamo, samo su se borbe vodile. Pričamo mi malo kad odjednom se začuje neka zbrka, onaj momak iz rova maše, Mustafa kaže - e došao je trenutak, evakuacija, sjedne u auto i odlazi, još je nekako prošao u Polje. Inače vidim kako se približava grupa onih što su bili gore na Rabiću, sjednu na tom mjestu, ja ih ponudim onom kolom, svi žedni, sjednu još, zapale, nešto se dogovaraju motorolom, pitam ja, kakva je situacija, jedan odgovara: nikakva. Krenemo mi između kuća, preko vrtova pravac sjever, da presjećemo prema Polju jer preko centra se više ne može. U nekom vočnjaku ima jabuka, svi beru, još su malko kisele, nezrele, ale šta ćeš, ogladnjeli svi. Onda idemo između njiva, u jednom trenutku čujemo pucnjavu - rafal i valjda PAT ili tako nešto, međutim nastavljamo i stignemo do ovećeg jarka u kojem dole vodi poljski put. Tu je žbunje nekakvo, privućemo se bliže, čujemo glasove. E sada ne znamo čiji su ovi. Kad jedan iz naše grupe prepozna po glasu komšiju. Bili su to oni koji su ostali u gradu i bježali drugim putem. Tu je odmah bila raskrsnica sa glavnim putem za Brod, ovi su samo malo sjeli u zaklon da odmore. Krenemo zajedno, svi onako pognutih glava, korak po korak, kad jedan vikne: šta je ovo, šta smo mi, pa vojska smo, pa se svi postroje po dvojicama, dignu glave i u vojničkom stroju - ili bolje rečeno, tu negdje blizu - stignemo do Polja. Kad se okrenemo, iza nas, iza brda jedno pet stupova dima. Ja se prebacim iste večeri za Slavonski Brod s novinarima iz slavonskobrodskog radija, usput putem za Brod vidimo na nekoliko mjesta kako gore kuće, pretpostavljam srpske.

Hrvati i muslimani nisu mogli izgubiti nekoliko stotina ljudi jer toliko jednostavno nije bilo u gradu, ni blizu. Rekao sam da je na Rabić otišlo tridesetak, nekolicina, ali mali broj, je čekao gore. Od njih je, koliko sam čuo, poginula četvorica (od toga jednog su donijeli u deki prije nego što se krenulo u kontranapad, pogođen čini mi se u glavu), a ranjena je sedmorica, od toga, koliko znam lično, jedan je pogođen u noge (pretrčavao je preko jednog dvorišta iza mene, čuo se rafal, noge otkinute, jedna je visila na komadu kože), drugi je u pluća. Njih sam pomagao previjati, za ostale znam onako malo indirektno pošto su ih odvozili kolima u Polje, kako mrtve tako i ranjene. Sa srpske strane bilo je, naravno, isto gubitaka, ali teško je odrediti koliko i koliko od njih je bilo ubijeno a koliko ranjeno, lično opet znam na jednog koji je ostao ležati na groblju, između linije jer njega sam vidio baš iz blizine.

Za Handžar diviziju stvarno ne znam, samo znam da je i u hrvatskim novinama pisalo tada raznoraznih nebuloza, jednostavno zbog toga da maltene nije bilo informacija iz prve ruke nego iz druge ili tačnije treće, a bogami nije bilo ni pretjeranog interesovanja... Drugi razlog je bio valjda što se pokušalo prikriti izvlačenje HV postrojbi iz Posavine, i, naravno što su se i novinari trudili podići moral jer je bilo sve u rasulu, dobro se sjećam da hrvatski radio nije ništa javio niti te večeri niti sutradan da je Derventa pala, nego samo da su pripadnici 103. brigade "čvrsto zauzeli rezervne položaje" i nijednu riječ više. Vjerujte mi da iako su moji podaci okvirni, dakle, netačni, broj ljudstva u samom gradu i sve do Rabića bio je nevelik. Za vrijeme gore opisanog kontranapada na Rabiću, u centru je ostalo dvadesetak ljudi, a u Kini su rekli svega petero ili šestero. Znam da to možda zvuči nevjerojatno onima koji su bili sa druge strane ali eto, grad je bio potpuno pust, a koliko sam skontao, odbrana je bukvalno prepuštena "samoupravlanju" nekolicini inicijativnih pojedinaca koji su se dogovarali preko motorola, a svaka akcija bila je manje više spontana, ljudi su se dobrovoljno uključivali kada su oni koji su funkcionirali kao u neku ruku komandanti rekli da treba ići tamo ili tamo...

Kad bi dodao još neki broj, hajde da je bilo okvirno stotinjak? Iako bi moja lična procjena onog ljudstva što sam svojim očima vidio bila tek sedamdeset. Najmlađi je imao sedamnaest, najstariji preko sedamdeset (nosio je lovačku pušku i onaj lovački pojas za streljivo). Što se tiče oružja, bilo je kalašnjikova, manje od polovine nosilo je starije oružje, klasične papovke (tandžare) najviše, ili M-48-ice. Nešto ručnih bombi i to je od ručnog oružja bilo maltene sve.

Gubici za vrijeme čarkanja na Rabiću jedanaest, a od onih što su za to vrijeme ostali u samom većina se izvukla te sastala sa nama kod Polja, ne znam koliki su njima gubici ali su svakako bili srazmjerno mali. Ne bih rekao da je taj dan bilo više od ukupno dvadesetak. Isto tako sumnjam da su bili veliki gubici i na srpskoj strani, čak bi rekao da su bili otprilike isti, ako ne i manji. Vjerujem da je Srbe bilo strah ko i šta je tu protiv njih, jer kad sam slušao srpski radio koji je nabrajao koliko tisuća boraca, ustaša, handžaraca, fundamentalista, hrvatske vojske, aviona, čak su javili da neprijateljska strana ima i podmornicu, valjda na Savi, jednostavno sve što je ko čuo prodao je zdravo za gotovo i to je išlo u vijesti.. . Svašta su mogli očekivati.

Da sam vidio poneko "U" na uniformi, kapi, jesam. Ali relativno rijetko. Da se u bazi u Polju stalno vrtila "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana.. . ", jeste. Međutim, vjerujte ili ne, kuhar u bazi bio je Srbijanac, koji je mobiliziran valjda u Beogradu i izbjegao, ne znam da li namjerno na ovu stranu ili kako već.

Ne poričem zločine koji su učinjeni na ovoj strani, međutim, ovdje sam opisao samo i isključivo ono što sam lično vidio. Da li je ovo istina procjenite sami.
rat_derventa- 77435 - 23.09.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (1)

Oslobađanje Dervente


Naše jedinice su osvojile Derventu 7. 7. 1992. godine. Bila je to strašna akcija i pobjeda. Najjace Hrvatske jedinice, potpomognute Handžar divizijom doživjele su totalni poraz.

Vojska Republike Srpske je dugo vremena pokušavala da zauzmu Derventu. Jako dugo! Nakon proboja Koridora tamo je došla i 16. krajiška brigada, Vukovi sa Vučijaka i još neke druge jedinice. Oko Dervente se stezao obruč u obliku potkovice, ali nikako nismo mogli da napravimo potpuno okruženje.

Prelomni trenutak u zauzimanju Dervente bila je borba za Cer, i kada je pala i ova kota znalo se da pada i Derventa jer je tako presječena komunikacija Derventa - Brod. Malo nas je usporilo to što su doveli i neka pojačanje, ali ni to im nije pomoglo.

Na njihovu motivaciju značajno se odrazilo i obaranje njihovog MIG 21.

Na Ceru je bilo najgore i najteže! Naišli smo na žestok otpor. I u toj akciji sam predvodio grupu od 7 ljudi. Tom prilikom smo im oštetili jedan tenk, pogodili smo ga u gusjenici, ali je opet uspio da se nekako izvuče. Dugo smo ga čekali, a kada se pojavio ja sam prvi gađao i promašio. Međutim, jedan drugi momak ga je udesio i taman kada smo mislili da se zaletimo i da ga zarobimo on je otišao jer su svi izgledi da oštećenje nije bilo veliko. Ipak, najvažnije je bilo da nas više nije gađao.

Nakon toga smo im nekako ušli u liniju i počeli sa gonjenjem. Nešto kasnije smo ušli i u sam grad i počelo je ono najgore - ulične borbe. Bilo je jako žestoko, vodila se borba za svaki objekat.

Žestoko je bilo i na mostu! Postoji snimak na YT gdje se vidi kako naša praga gađa sa tog mosta.

Posebno smo se zgrozili kad smo naisli na leševe, kako njihove koje su ostavljali tako i naše. Treba naglasiti da su muslimani i Hrvati tom prilikom počinili stravične zločine.

Nas trojica smo ušli smo u jednu kuću i unutra pronašli puno oružja. Sreća pa ništa nije explodiralo. Kasnije smo nailazili na još magacina. Toliko o njihovom manjku municije.

Posebno mi je muka bila kad smo zarobili onog lika, a taj snimak ima na internetu, koji priča kako je silovao djevojčicu od 13/14 godina, na oči majke, pa na iste majčine oči kasnije je i zaklao.

Pričao je i za zločine koje su radili drugi. Ja otvoreno kažem da u ratu nikada, ama baš nikada, nisam ništa loše uradio neprijateljskom zarobljeniku, ali da sam ga kojim slučajem ja zarobio i da sam to čuo na svoje uši ja bi ga ubio istog trenutka.

Poslije Dervente smo zauzeli još mnogo mjesta, ali ona je poslije Broda vjerovatno bila i najznačajniji grad koji smo 1992. godine zauzeli u Posavini.

Da napomenem i to da je neprijatelj imao strašne gubitke, koji se procjenjuju na nekoliko stotina ljudi.

Što se naše strane tiče, 16. krajiška brigada je u toku borbi za Derventu imala 15 poginulih. Možda je bilo i više, ali ovo je informacija kojom ja raspolažem.

Idi na stranu - |1|2|