fix
Logo
fix
Nalazite se na Politika-RADOVAN_KARADZIC
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

radovan_karadzic- 95705 - 09.04.2016 : Mihailo Danilovic Majur, Šabac - best (0)

Karadžić: Tadić je uzeo 5.000.000 dolara za moju glavu


Radovan Karadžić, bivši predsednik RS koji je 24. marta u Hagu osuđen na 40 godina robije, tvrdi da je Boris Tadić sa najbližim saradnicima za njegovu glavu od Amerikanaca naplatio čak pet miliona dolara!

Njegovo hapšenje i dalje velika tajna: Radovan Karadžić Naime, Karadžić je ubeđen da je Tadić, sadašnji lider SDS i bivši predsednik Srbije, zajedno sa svojim šefom kabineta pokojnim Miodragom Mikijem Rakićem, bivšom ministarkom pravde Snežanom Malović i tužiocem za ratne zločine Vladimirom Vukčevićem skovao zaveru kako bi naplatio pet miliona dolara!

Reč je o uceni koju je raspisala američka vladina organizacija "Rivord for džastis" ("Nagrada za pravdu"). Amerikanci ovaj novac isplaćuju direktno osobi koja donese informaciju i omogući hapšenje begunca, a prema pravilima, "dobitnik" može sam da odluči kada će, u kojoj zemlji i u kojoj valuti preuzeti nagradu.

Posle Karadžićevog hapšenja, zvanično nikada nije saopšteno da li su i kome milioni isplaćeni, dok je odgovor na ova pitanja već godinama nemoguće dobiti i od nadležnih državnih organa u Srbiji.

Advokat Svetozar Vujačić, koji je u vreme hapšenja zastupao Karadžića, kaže da način na koji je bivši predsednik RS uhapšen direktno potvrđuje da je milionska ucena isplaćena.

  • Iz Karadžićevog iskaza, koji je objavljen prvi put posle osam godina, proizilazi nekoliko pitanja. Prvo, ko je i na osnovu čega Radovana tri dana držao u tajnom pritvoru, bez rešenja sudije? To nije bilo hapšenje, već kidnapovanje! Zašto je Karadžiću uskraćeno pravo ali i obaveza da obavesti nekoga da je priveden? Nije mu bilo dozvoljeno čak ni poruku da pošalje. Zašto? Očigledno je zamisao bila da niko ne sazna da je zatočen i da se dobije vreme za naplatu raspisane ucene... - ističe Vujačić, dodajući da ovo upućuje na sasvim osnovanu sumnju da je neko uzeo milione:

  • Osnovano sumnjam da su tadašnji predsednik države Boris Tadić, ministarka pravde Snežana Malović, šef Tadićevog kabineta Miodrag Miki Rakić i tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević sve ovo izveli kako bi uzeli i podelili nagradu od pet miliona dolara za Radovanovo hapšenje! Ne postoji drugačije objašnjenje zašto je Karadžić tri dana bio na tajnoj lokaciji, potpuno izolovan, zašto mu je sve što je imao oduzeto i nikad mu nije vraćeno, ali i činjenice da niko nije ni pokušao da mu utvrdi identitet... Dakle, od starta se znalo ko je on, samo se kupovalo vreme kako bi se finansijski dil obavio - tvrdi Vujačić.

    Boris Tadić i Snežana Malović se ovim povodom nisu oglašavali, dok je Tadićeva savetnica Marina Komad odbila da bilo šta kaže za medije.

    Laž ili...?

    Za razliku od njih, Vladimir Vukčević tvrdi za "Informer" da Karadžić i Vujačić ne govore istinu:

  • To je gnusna laž, kleveta i fantazija! Bio sam na čelu Akcionog tima za hapšenje haških optuženika i odgovorno tvrdim da niko nije uzeo ni dinar! Dobio sam jedino Sretenjski orden.

    Ipak, i advokat Goran Petronijević, član Karadžićevog pravnog tima, ukazuje da postoji sumnja da je Karadžić bio nelegalno pritvoren zbog novca.

  • Do danas nije utvrđeno ko je tačno dao nalog za Karadžićevu otmicu 18. jula 2008!? Činjenica je da je Radovan bio pritvoren tri dana pre objave hapšenja, da se oni koji su ga uhapsili nisu legitimisali na pravi način, a da se čak nisu ni trudili da utvrde njegov identitet... Nije mi jasno zašto i dalje lažu i ostaju pri zvaničnoj verziji da je Radovan uhapšen 21. jula!? - zaključuje Petronijević.

    I Karla potvrdila: Za hapšenje su mi javili u subotu, 19. jula... U priči oko hapšenja Radovana Karadžića vrlo je simptomatično i to da je bivša haška tužiteljka Karla del Ponte indirektno potvrdila da je on priveden u petak 18. jula, a ne u ponedeljak 21. jula, kako glasi zvanična verzija. Naime, na pitanje da li se seća dana kad joj je saopšteno da je bivši predsednik RS uhapšen, ona je doslovce odgovorila:

  • Kako da ne. Bila je subota (19. jul, prim. aut.), i to je bio jedini dan kad sam najiskrenije žalila što nisam više u Hagu. A opet, imala sam osećaj velikog zadovoljstva, zbog pravde i zbog žrtava...
  • radovan_karadzic- 95625 - 28.03.2016 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (1)

    Haški sudija: Bošnjaci gađali Markale, Karadžić za to nije kriv


    Melvil Berd izdvojio mišljenje u Tribunalu i bacio novo svetlo na gnusan zločin u Sarajevu iz 1994. Poziva se na izveštaj Ujedinjenih nacija u kojem Srbi nisu označeni kao krivci

    POSTOJI osnovana sumnja da je muslimanska strana ispalila minobacačke bombe na pijacu Markale. S obzirom na te okolnosti smatram da optuženi Karadžić mora biti oslobođen optužbe za taj zločin.

    Ovo je zaključak izdvojenog mišljenja sudije iz Trinidada Melvila Berda u presudi kojom je Radovan Karadžić prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora. Prema odluci veća, lider bosanskih Srba je odgovoran za granatiranje i ubistva na pijaci Markale u Sarajevu u zimu 1994. godine, ali Berd ima sasvim drugačiji pogled na ovaj događaj zbog kojeg su Srbi dobili epitet svirepih ubica.

    Svoje argumente bazira na zvaničnom izveštaju istraživačkog tima UN u kojem se navodi da se ne može definitivno reći ko je ispalio granatu. Takođe, istraživanja su pokazala i da su lokalne vlasti kopale po krateru posle događaja i tako, verovatno, uticale na dokaze.

    - Koliko sam svestan, tačnost ovih podnesaka nikada nije osporena - piše Berd u mišljenju.

    U drugom delu svoje opservacije, sudija se bavi pitanjem svedoka postavljajući pitanje - kako je moguće da su u konačnoj presudi u obzir uzeta samo mišljenja svedoka tužilaštva, a među njima ima onih koji su tvrdili da su bosanski Srbi bacili bombe na Markale, ali i onih koji samo sumnjaju da su to uradile srpske snage.

    Merkale


    Berd se čudi kako su prihvaćene samo njihove izjave, a potpuno odbačen stav svedoka odbrane, koji je ujedno i bio u bliskom okruženju Alije Izetbegovića i tvrdio da su njegove snage planski izazivale civilne žrtve u Sarajevu, uključujući pijacu Markale, da bi optužili Srbe i iznudili vojnu intervenciju NATO u korist muslimana.

    - Ne vidim zašto je rečeno da ovom svedoku nedostaje kredibilitet - pita Berd. - Tužilac nije podneo dokaze koji bi opovrgli izjave svedoka.

    On smatra da ne stoji argument tužilaštva da je njega Izetbegović svojevremeno udaljio od sebe, jer on nije otpušten iz Vojske BiH, već je i dalje ostao blizu svih dešavanja.

    Tokom čitanja presude Karadžiću, predsedavajući O' Gon Kvon je rekao da je bilo slučajeva da su muslimani pucali na teritorije koje su bile pod kontrolom Ujedinjenih nacija, ali da su to beznačajni slučajevi.

    PUCALI GREŠKOM NA AUTOBUS

    NA presudu Karadžiću, izdvojeno mišljenje dao je i sudija Hauard Morison koji smatra da optuženog treba osloboditi za napad na autobus 14. juna 1992. godine u kojem je poginulo 47 muslimana. On tvrdi da postoje kontradiktorni podaci o identitetu počinilaca. Smatra čak i da je ovaj autobus, kao što je ispričao Mirko Krajišnik u telefonskom razgovoru sa bratom Momčilom Krajišnikom, zalutao na muslimansku stranu i da su ga greškom napali muslimani.

    SAMO ZA ARHIVU

    IZDVOJENA pojedinačna mišljenja sudija uglavnom ne mogu da utiču na konačnu presudu. Ipak, ona postaju deo zvaničnog dokumenta i ulaze u sudsku arhivu.
    radovan_karadzic- 95617 - 27.03.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Presuda Radovanu Karadžiću


    Ovo je original na engleskom, presuda Radovanu Karadžiću. Da otvorite dokument kliknite ovdje.
    radovan_karadzic- 85217 - 27.05.2013 : Daniel - best (1)


    RADOVAN KARADŽIĆ IZ HAGA: SAMO DA SRPSKE VLADE NE POPUSTE DA VIDE KAD PRITISAK PROĐE



    četvrtak, 23 maj 2013. godine
    Piše: Lj. BULATOVIĆ MEDIĆ


    Bivši predsednik Republike Srpske i haški optuženik Radovan Karadžić, govoreći o ratu u Bosni i Hercegovini istakao je da nemački pregovarači nisu nikad pokazali da razumeju sve tri strane, i kao da su zakleti da budu protiv Srba.

  • To je velika šteta, jer između mentaliteta Srba i Nemaca ima mnogo sličnosti, a postoji i duga istorija plodne privredne i kulturne saradnje, setimo se našeg Vuka Karadžića. Ako Hrvatima možemo na nečemu da zavidimo, to su Nemci kao saveznici u svim vremenima i svakoj prilici. Najlakše je bilo pregovarati sa posrednicima koji nisu bili iz NATO zemalja, već iz Azije ili Afrike. Sa svim Japancima koje sam susretao imam najlepše iskustvo, ne zato što bi oni bili prosrpski, već što su ulagali napor da razumeju sve strane. Nordijski predstavnici su takođe jedno prijatno iskustvo.

    Danas imate imate podršku intelektualaca iz Rusije?

  • Duboko je dirljiva ogromna podrška ruskih pisaca, naučnika, intelektualaca, filmskih stvaralaca i običnog naroda za našu stvar i za mene lično. Ruski pisci, od kojih sam mnoge sreo u Moskvi ili kod nas u RS, imaju dvostruki motiv za naklonost prema meni - literarni, kao i slobodarski i sveslovenski. Ali akademik Šafarovič, koji nas je, iako u poznim godinama, sa suprugom posetio i podario nam reči podrške, nije to uradio kao pisac već kao naučnik, Rus i veliki svetski čovek. Pominjući akademika (Igora) Šafaroviča, pominjem i Akademiju, i sve druge koji su saosećali sa nama i glasno nas podržavali. Osećam podršku pisaca pojedinaca i Saveza pisaca Rusije, kao i mnogih udruženja koja me podržavaju.

    U san uz molitvu

  • Sa spavanjem, kao i sa zdravljem, nemam nikakvih problema, a uspavljujem se i budim sa molitvom. I voleo bih kad bi se ceo narod uspavljivao jednostavnom molitvom: "Gospode, pomiluj". Ponavljana dovoljno dugo, ona uz post čini najlepša čuda. I inače, otkad sam pre nekoliko decenija usvojio običaj da, kad ne znam kako da postupim, upitam u sebi: "Gospode, šta bi Ti sad uradio?", rešenja se sama ukazuju.

    Podrška stiže i iz drugih država?

  • Što se tiče odnosa na Balkanu, pravi ljudi su u kontaktu sa mnom i začudili biste se kad biste znali koji i koliko njih, i iz kojih sve zemalja. Da ne pominjem svoje višedecenijske prijatelje, jer se to podrazumeva, iz Rusije, Ukrajine, Slovenije, Poljske, Španije, Portugala, Grčke, Bugarske, Sjedinjenih Država, Skandinavskih zemalja. I odavde iz Holandije dobijam mnoštvo pisama podrške od ljudi koji su shvatili o čemu se radi. To veoma godi i hrabri, i daje nadu da svet neće propasti dok god, kao u Sodomi, ima pravednih i poštenih. A za odsustvo podrške u srpskim vladama na Balkanu imam neko razumevanje, znajući pod kolikim su pritiskom. Samo da ne popuste da primete da toga pritiska više nema, a verujem da ga sa odlaskom nekih administracija, koje su ratovale protiv nas, zaista ima manje.

    Žudnja za porodicom?

  • U tamnici sam se oslobodio dnevnih planova za preživljavanje, ne moram da kao dr D. D. David zarađujem, ovde su stanovanje i deo hrane plaćeni. Ostalo pomažu porodica i prijatelji. Sve ostalo što je ljudsko ne prestaje u zatvoru, već naprotiv, potencira se. Pre svega, žudnja za porodicom. Potom za prijateljima. Imam sreće i sa jednim i sa drugim. Porodica je brojna i privržena i lako ju je voleti, a i prijatelji, posebno oni dugogodišnji koje volim već pedeset godina. Ipak, najviše mi nedostaju unuci. Voleo bih da učestvujem u njihovom odrastanju, da ih kvarim i razmazim. Ali, bar je moja Ljiljana sa njima.

    Kako podnosite pritvor u Haškim tribunalu?

  • Tamnovanje podnosim sasvim dobro i možda zato što radim i po 15 sati. Uostalom, ovo mi nije prvo tamnovanje, imao sam tu "čast" da oprobam bosanski pritvor od 11 meseci "nizašta", iako "nizašta" kod nas pritvor traje samo šest meseci. Preda mnom je nekoliko stotina hiljada dokumenata i preko tri miliona stranica koje treba razumeti i svrstati prema temama i svedocima. Iako imam enormnu pomoć najbližih saradnika, koji su poznati javnosti, te posebno najistaknutijih pravnih autoriteta iz Srbije (K. Čavoški, S. Avramov) publicista i istraživača (M. Ivanišević, A. Marković i drugi) te iz mnogih drugih zemalja, ipak sve to mora da prođe i kroz moje ruke jer ja najbolje poznajem faktičku stranu slučaja.

    Koliko vam vaši saradnici pomažu da pripremite odbranu?

  • Imam veliku sreću sa timom odbrane. Njihov broj je morao biti ograničen pravilnikom, pa su mnogi od njih ostali uz odbranu na pro bono bazi, tj. rade bez ikakve nadoknade. A i oni koji imaju nadoknadu rade daleko više, iznad te nadoknade. Imam sjajnog pravnog savetnika iz SAD gospodina Robinsona, koji poznaje anglo-saksonsko pravo, koje je ovde važeće. U pretpretresnom periodu pomagali su mi ugledni pravnici sa nekoliko kontinenata, sa kojih sada dolaze mladi stažisti, i rade po nekoliko meseci. I to su deca, koja bude nadu u spas sveta. Moja iskustva sa njima odudaraju od svih naših zabluda o omladini u tim zemljama. Oni deluju nevino, radno, opredeljeno za istinu i pravdu i verujem da će im to trajati. A moji ostali savetnici i saradnici čine čuda, u kratkom vremenu nalaze brojne dokumente i opslužuju elektronski sistem. Do sada su uspeli u pronalaženju svedoka, sa kojima razgovaraju sjajni istražitelji na Balkanu. Ovo je mega proces, sa strane Tužilaštva, pa će biti "mega" i sa strane odbrane.

    Kada se vratite u slobodu, čime ćete se baviti?

  • Na slobodi ću se baviti nekim od mojih omiljenih "P" aktivnosti. Ranije sam imao četiri "P": Porodica, Prijatelji, Psihijatrija i Poezija. Tu se zakačilo, ne mojom voljom, i peto "P" Politika. Verujem da će mi tri najvažnija "P" ostati i dalje, Porodica, Prijatelji i Poezija, bilo u stihu, ili u prozi. Ali verujem da ću hteti da nadoknadim vreme sa unucima.
  • radovan_karadzic- 72326 - 04.08.2012 : Spiro Novi Banovci - best (0)

    Vojvoda Joja ubio čovjeka


    U danasnjem izdanju dnevnog lista "Alo" na naslovnoj strani izašao članak "Karadžićev savjetnik ubio čovjeka"... Jovan Tintor zvani Joja ispalio dva hica u Branka Petrovića u mjestu Banja Vrujci, a zatim pobjegao u nepoznatom pravcu.
    radovan_karadzic- 27270 - 12.03.2011 : Rammstein - best (0)

    Pljuvanje po herojima


    Lažima, kao onaj Ratko Obrenović, kao da mi živimo u Njujorku, pa se ne znamo ovdje svi, kome su najmenjene onda one laži o Sašinom Hameru, momak nema Hamera? Zna se dobro ko vozi ovdje u IS to vozilo, ja sam to pisao, a Željko nije htio da objavi i onda ja ispadam budala što demantujem nečiju smišeljenu laž, a onaj ko je to bezočno slagao po tebi srbenda i ljudina?? Ma daj!

    Da imamo imalo samopoštovanja o svim našim Srbima ne bi dolazili u ovakvu opskurnu situaciju da muslimani skupljaju po pola miliona evra kaucije za Divjaka, da apsurd bude veći bivšeg Srbina, a neki naši maloumnici pljuju po svojim ratnim rukovodiocima? Po Radovanu, Ratku, Vinku, Dragomiru Miloševiću,...

    Dok se neki Dodikovi megafoni ne isključe, nema nama napretka, ali za to treba 50 godina, minimum, da se Srbi osvjeste, isto kao poslije Titovih zločina, pa onda opet repriza, jer nisu ništa naučili iz prošlosti, tako i sad neki duvaju u istu tikvu, sujeta, frustracija lična šta li je? Ma niđe veze, ja vas ne želim dalje sprječavati u vašem svakodnevnom poslu pljuvanja naših heroja! Nastavite...
    radovan_karadzic- 27269 - 12.03.2011 : Miroslav Spiric Srbija - best (0)

    O Remmstein-u i SDS-u


    Remmstein, da imaš i trunke obraza ne bi se nikad pojavio na ovom foromu. Već ranije sam ovdje napisao svoje mišljenje o takvima kao što si ti, tj. SDS-ovcima. Pred početak rata ste narodu obećavali kule i gradove, pred kraj rata novo Srpsko Sarajevo, a onda ste pokrali sve što se moglo odnijeti, pa sada, samo koliko ja znam, od Pretis-ovih mašina pojedini kadrovi SDS-a imaju fabrike po Beogradu i Zemunu.

    Za vrijeme vaše vladavine imao sam penziju 18o km, a invalidninu 7o km, a da ne govorim koliko je "velikih Srba" iz rukovodstva SDS-a u Vogošći i Semizovcu imalo svoje sinove na ratištima širom Republike Srpske. Sjećam se još uvijek, kad sam svog školskog druga Ljubu Bosiljčića u toku rata pitao zašto skupština Republike Srpske ni jednom nije na dnevni red stavila pitanje dezertera. Uvijek bi mi odgovorio da još uvijek nije vrijeme za to, ali kad su njegovog sina policajci iz Srbije poslali preko Drine na Nišićko ratište, onda je promjenio priču.
    radovan_karadzic- 27198 - 07.03.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Radovan Karadžić


    Nekakav filozof zapisa da je za čovjeka saznanje stvarnog dešavanja nedostižan cilj, uglavnom zbog toga što raspolaže sa zanemarivo malo podataka o stvarnim zbivanjima u društvu o kome mora da sudi. A pošto o mnogim pojmovima nema jasno saznanje, uglavnom sudi loše jer su njegova saznanja nepouzdana, ne zbog ograničenosti čovjeka nego zbog nedostatka iskustva i informacija koje on sakuplja putem svojih čula, a koja su mu potrebne kao materijal o kome um treba da sudi...

    Drugim riječima, kao što bi mi na Romaniji rekli, dalje vidiš ukoliko je veće brdo na kojem stojiš.


    Mnogo mi se svidio tekst moga prijatelja Zorana Jankovića! Njegove tekstove uvijek čitam sa izuzetnim užitkom, a iz njih uvijek ponešto naučim. Novinarstvo je jedna od rijetkih profesija koja se ne može naučiti - moraš da se rodiš obdaren sa sposobnošću da primjećuješ čak i stvari koje obični smrtnici ne zapažaju. Naravno, moraš da imaš i "žicu" za pisanje. Uz to, ako si još i pošten, postaješ novinar kakav je Zoran Janković, koji rafalnom paljbom iz svog riječnika kosi čak i one koji se sile ne boje...

    Uvažavam i mog velikog prijatelja Nedeljka Žugića. Mislim da ga je Zoran sasvim korektno opisao, pa mu neću na ovom mjestu viti lovorike, ali želim da kažem da je tekst na koji se Zoran poziva na ovoj stranici objavljen u avgustu 2009. godine. Nekoliko dana kasnije, tačnije 22. 08. 2009. godine, revidirani tekst je izašao i u "Glasu Srpske", pa mi je Nedeljko putem email-a poslao modifikovanu verziju - da je ponovo objavim. Kako je ovih dana krenula diskusija u vezi Radovana Karadžića, ja sam otvorio svoj email i iskopao Nedeljkov tekst. U namjeri da ispunim davnu želju mog prijatelja, a u cilju potpirivanja zdrave diskusije o Radovanu, učinio sam nešto što drugi (mojom greškom) mogu zamjeriti Nedeljku Žugiću, pa ovim putem želim da tu nepravdu i ispravim. Nedeljkov tekst jeste davno napisan, ali je u njega utkano jako puno ljudske mudrosti, pa svaki put kada ga pročitam podsjeti me da istina nikada ne zastarjeva.

    Nisu mi poznati trenutni politički stavovi Nedeljka Žugića, ali poznavajući njegovu odanost pravdi i Srpstvu, teško je povjerovati da je skrenuo sa pravog puta. Možda se više ne oglašava tako često, možda se malo umorio i predah potražio u Književnom fondu "Sveti Sava", ali duboko vjerujem da će ponovo iz njegove glave pokuljati bujica riječi pred čijim će se naletom lomiti sila i nepravda...

    Sada bih da se vratim i na ono "brdo na kojem stojim". Početkom 1992. godine sam među prvima došao na Pale. Predano sam radio sa godpođom Milicom Koljević, suprugom nikad neprežaljenog Nikole Koljevića, na slaganju i uređenju "Srne". Bile su to skromne, ali i prve novine u Republici Srpskoj. Iz tog vremena imam jednu potvrdu da sam jedan od osnivača "Srne", ali i mnogo ružnih uspomena na Karadžića i njegovu kliku. U to vrijeme, "brdo na kojem sam stajao" bio je moj kum i nekadašnji prijatelj Nikola Poplašen. On je raspolagao za mnogo povjerljivih informacija o kriminalnim malverzacijama Radovana Karadžića. Sve se to taložilo u meni dok nije dostiglo nesnošljivi stepen gađenja...

    Tokom istorije čovjek je stvorio izvjesne moralne norme, koje predstavljaju važnu odliku ljudskog društva - ono što nas i razdvaja od životinje. U poslednim decenijama savremenog doba naše društvo je posrnulo, preplavili su ga kriminalni oblici ponašanja koji su amoralni i apsolutno neprihvatljivi. Korjeni degradacije morala u Republici Srpskoj se vezuju za Radovana Karadžića i njegovu elitu pa sam pobornik mišljenja da mu ne smijemo oprostiti što je bio "malo" nepošten. Riba smrdi od glave, ili bolje rečeno sve što nam se sada dešava je samo nastavak erozije morala zbog koje poštenje ispašta. Ponekad se pitam da li bi srpski narod bolje prošao u zadnjem ratu da je vlast strijeljala za ukradenu šljivu ili kada bismo bar bili dovoljno mudri da smjenimo našeg predsjednika Milo(k)rada čak i za neku sitnicu, kao što je Klinton pao jer mu je Monika Levinski popušila.

    Izgleda da smo mi Srbi prepametan narod. Ako kažeš nešto protiv Radovana odmah te proglase Dodikovcem; kada pljuješ po Milo(k)radu proglase te SDS-ovcem. Kada neko popuši predsjedniku, mi se svi javimo - da pušimo. Valjda zbog toga što smo i sami ogrezli u krađi i otimačini, pa vjerujemo da je "pomalo krasti" naša gorka stvarnost, tj. borba za goli opstanak. Zbog ovog, u našoj sredini opšteprihvaćenog stava, mi pošteni loše plivamo kroz život jer ne želimo da prihvatimo gorku istinu da je moralno prihvatljivo sa vremena na vrijeme zavuči ruku u tuđi džep.

    Eto, toliko od mene! Pišem vam ovo jer želim da konačno shvatite da nikada nisam bio ni SDS-ovac a ni SNSD-ovac. Jedina članska knjižica koju imam je ona iz Gradske biblioteke. Zadnji put sam bio član neke političke partije još davne 1985. godine. Od tada nisam član mafije i želim da budem samo svoj - baš kao i mnogi pošteni Srbi koji oazu svojih istomišljenika pronalaze upravo na ovom forumu.
    radovan_karadzic- 27192 - 07.03.2011 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Radovan Karadžić (3)


    U emisiji "Presing" RTRS-a nedavno je tema bila novinarstvo u BiH. Gostovao je i generalni direktor RTRS-a Dragan Davidović, inače ministar vjera u svim Karadžićevim vladama. Medijskoj kući u kojoj sam stasao postavio sam sljedeće pitanje: "Milan Trbojević, Draško Milinović, Dijana Gajić, Biljana Bokić, Pero Simić, Gordan Milošević, Željka Dragičević" danas su savjetnici i stručnjaci za odnose sa javnošću u vladinim i drugim institucijama Milorada Dodika, a svi su bili "novinari" RTRS-a. Ovaj javni servis očigledno se bavi "društveno-političkim radom" a ne novinarstvom i izvještavanjem, te služi kao inkubator kadrova za Milorada Dodika. Što poslušniji "novinar" na RTR-u danas to bolje pozicioniran u strukturama vlasti sutra. Ako je RTRS javni servis u službi svih građana Republike Srpske zašto danas ne dođe u Rogaticu da uradi istraživačku priču o tome kolika je plata načelnika opštine, po kom kriterijumu se imenuju direktori opštinskih javnih ustanova, po kojim kriterijumima radi opštinska Komisija za izbor i imenovanja, jer ranije ste to radili, čak vrlo ostrašćeno, neargumentovano i neprofesionalno. Može li se ikako na RTRS-u čuti mišljenje koje ne korespondira sa mišljenjem SNSD-a i Milorada Dodika? "

    Nije teško pogoditi. Moje pitanje nije ni postavljeno u emisiji. Ne da za Zorana Jankovića danas nema mjesta u novinarstvu RS nego se ni njegovo pitanje ne može čuti na TV na kojoj je ostavio svoje najbolje godine života i rada.

    Preko Slobodana Stankovića, intimusa, Dodik danas pokupova sve firme u RS. Eno radnika "Hidrogradnje" (i nju su kupili) štrajkuju. Nemaju ljudi za hljeba, a SNSD-ova oligarhija razmeće se milionima. Pa možda i milijardama. Plivaju u luksuzu ovoga svijeta.

    Politički život u RS potpuno je blokiran. Opozicije više nema. Ne postoji. U sve organe SDS-a i PDP-a ubacio je svoje ljude. Pa čak i u opštinske odbore. Skoro istog momenta kad neko kaže bilo šta protiv njega, informacija stigne do Dodika i njegovih "analitičara". Nesretnik zapada u nemilost: ostaje bez posla, biva hapšen i progonjen. Čak i Afrika skida svoje posljednje diktatore sa vlasti, a kod nas se diktator i totalitarni sistem učvršćuju iz dana u dan.

    Nemoguće da i Ti ovo, poštovani kolega Žugiću " ne vidiš. Vidiš, vidiš" i zato te molim da i ti počneš pisati o tome. Istina je prvo novinarsko pravilo i sveto načelo ljudskog postojanja. Ili piši istinu, ovu sadašnju, tmurnu i tešku za svakoga ko misli svojom glavom ili" ili nemoj nikako ni da pišeš više. Zanijemi kao Željko Kopanja. Meni ćeš i čak i ćutanjem dovoljno reći.
    radovan_karadzic- 27190 - 07.03.2011 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Radovan Karadžić (2)


    Pobiće nas čike, generale

    Za razliku od Radovana Karadžića koga pamtim i "ovako" i "onako", Ratka Mladića pamtim samo " "onako". U ratu sam bio pripadnik rezervnog sastava policije PS Rogatica. Moje prvo upoznavanje sa Mladićem bilo je u posljednjim ratnim operacijama na Goraždu. Uhvatio je, tada, jednog pripadnika naše jedinice u krađi. Za kaznu nas je, samo nas sedamnaest, poslao u proboj linije. Lično nam je komandovao. Bila je to posljednja (i najtvrđa) linija odbrane grada. Odmah iza njihovih rovova nalazila su se naselja. Armija muslimanske BiH ovdje je vodila takozvanu odsudnu odbranu. Postrojio nas je i izdao nam naređenja. Zgledali smo se ne vjerujući svojim ušima. Iako smo važili za elitnu rogatičku jedinicu. "Pa pobiće nas čike, generale" omaklo se onako spontano, poluglasno, N. M. koji je stajao odmah do mene. Kad ga je Mladić upitao šta je rekao naravno da se nije usudio da to ponovi.

    Krenuli smo u borbenu aktivnost. Vojnički, pužući i primičući se neprijateljskim rovovima, pod zaštitom mraka. Pred zoru došli smo u borbeni dodir sa protivnikom, a onda su počela i borbena dejstva na veoma bliskom odstojanju. Pucačina kao na video igrici. "Samo" što ovdje život gubite jednom i nema restartovanja. Oni u rovovima mi na čistini. Rečeno nam je da imamo naše jedinice i na desnom i na lijevom krilu te da treba "samo" da udarimo i probijemo liniju. Zahvaljujući jedino zdravom razumu i našem vodiču B. N. nismo to uradili. Naime, već smo trpili vatru sa oba buka i sa čela. Bilo je više nego jasno da smo upali u "potkovicu". Čak nam je prijetilo i okruženje. Trpjeli smo vatru sa tri strane sve do sljedeće noći. Tek po mraku uspjeli smo da se, jedan po jedan, organizovano izvučemo iz potkovice. Na početnim položajima Mladića više nije bilo.

    Kao novinar više puta sam pio kafu sa njim u "desk-u" (dnevna redakcija). Ne samo ja, naravno, nego cijela smjena. Nas desetak. Jednom, tako, u vrijeme njegovih najlošijih odnosa sa Karadžićem neko ga upita zašto se ne pomiri sa predsjednikom. Za dobrobit naroda. Zapjenio je i lupio šakom od sto. "Ej, bre, Ratko Mladić sam ja, bre, ja se nikome ne pokoravam i nikome ne idem na noge! " Ova strašna nadmenost podsjetila me je na aroganciju (loših) oficira JNA. Sjetio sam se i priče moga šuraka kako ga je njegov kapetan, kao mladog vojnika, tjerao da mu čisti čizme! I to redovno, a ovaj nije smio odbiti naređenje. Zbog toga je šura za cio život zamrzio i vojsku i Jugoslaviju. Jedan je od rijetkih meni bliskih ljudi koji nije jugo-nostalgičar. Toliko ga je opeklo poniženje koje je doživio od bezobraznog i arogantnog oficira JNA.

    Mogao bih još mnogo toga napisati o Mladiću ali" neću više. I ovo sam napisao samo da dočaram razloge moga lošeg mišljenja o njemu. Zašto neću više? Odgovor je u naslovu ovog teksta. Takođe i u sljedećem podnaslovu.

    Na mrtvom vuku i zec šilji onu stvar

    Nedeljka Žugića upoznao san prije petnaestak godina. Možda to i ne znaju svi posjetioci ovog sajta ali Žugić je bio ministar u (mislim) prvoj Vladi RS. Vrlo kratko. Koliko mene pamćenje služi on i Branko Đerić jedini su časno ušli u ratne vlade RS a još časnije izašli iz njih. Ne mogu se sjetiti još nekog imena osim njih dvojice. Žugić jeste jedan od prvih ljudi u RS koji se, iznutra, suprotstavio tadašnjim vlastima. Počeo je ukazivati na kriminal širokih razmjera; govorio je kako najviše kradu ključni ljudi vlasti. Žugić je, u svojim pisanjima, verbalno napadao Radovana Karadžića i SDS-ovu vlast kada to drugi nisu smjeli ni pomisliti. Kad je to bila jeres. Sjećam se i da je, više puta, fizički napadan uz prijetnje smrću. Kao samostalni istraživač socijalne stvarnosti izuzetno je senzibiliran za pojave socijalne patologije. Iako je trpio strašni pogrom Žugić godinama nije odustajao od svog mišljenja i svojih stavova. I danas im je ostao dosljedan. Što je, priznaćete, velika rijetkost

    Znam ga i kao golemog pregaoca na polju kulture. Na bilo koji događaj iz ove oblasti, ako ga pozovete, doći će. O svom ruhu i svom kruhu. Pravi je entuzijasta i lučonoša kulture. Rado podstiče druge da se bave ovom djelatnošću. Makar to bila i baka koja piše u desetercu, spreman je podržati. Sam je dobar novinara i vrstan pisac. Bolji od mene (a to mi je vrlo, vrlo teško izgovoriti). Obratite samo pažnju na njegov fond riječi. Naime, prosječan građanin (srdnjoškolac) u svakodnevnoj komunikaciji koristi svega oko 150 riječi. Nešto obrazovaniji građanin (fakultetlije) svega 250 riječi. Oni najobrazovaniji oko 500. Mislim da se broj riječi koje Žugić koristi u pisanju primiče četvorocifrenom. Mnoge riječi su njegove vlastite novo-kovanice kojima bogati srpski jezik. A koliko vrijedi jedna-jedina riječ davno je rekao Stefan Nemanja u svom "Zaveštanju jezika": "Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju riječ svoga jezika"! Neđo Žugić zna šta hoće da kaže i zna kako to treba reći. I danas rado piše o devijantnim ponašanjima srpskih glavešina iz tog vremena. Ali" ima tu jedno "ali"! Ako ste pomislili da laskam Žugiću, niste u pravu. Samo govorim o njegovim pozitivnim osobinama. O onim drugim ću malo kasnije.

    Jer lako je danas pisati negativno o Karadžiću. Naš narod bi rekao "Na mrtvom vuku i zec šilji q-rac! " A šta je sa živim, današnjim kurjacima?

    Pusti mrtvog vuka, pokla nas kurjak

    Nedeljko Žugiću, kolega, poznaniče, prijatelju, brate-Srbine" Neka mrtvog vuka više. Dosta je strvinara koji navaljuju na njega. Nisi ti hijena. Ti si, više, tigar koji kidiše na živo meso i kida ga puštajući mu krv. Navikao sam na tebe da nasrćeš na nepravdu po cijenu da i tvoja vlastita krv bude puštena. Prebaci pogled sa mrtvog vuka na živog zvjerova. Kurjak nam je upao u stado. Uništava nam blago zadovoljavajući svoje najniže strasti. Kolje nam najbolja grla i pije im krv. Do zadnje kapi. A ti " ništa! Šta te danas rukovodi. Interes, političko opredjeljenje, odanost čovjeku sa kojim si se zajedno borio protiv SDS-a. Ili, jednostavno, čuvaš dobro plaćeno radno mjesto pa govoriš o istini od prije dvadeset godina a prećutkuješ ono što se danas dešava? Progovori o danu današnjem, Neđo, jer ti govoriti umiješ.

    Gdje je danas tvoja izuzetna senzibiliranost istraživača socijalnih pojava za socijalnu patologiju koja hara Republikom Srpskom. Novinar si, zar ne vidiš da je Milorad Dodik sve medije stavio pod svoju kontrolu; RS nema više ni očiju da vidi ni ušiju da čuje ni jezika da govori. Samo ima gladna usta sa drobom bez zadna. Reci mi naziv bar jednih novina u kojima se smije objaviti pa makar samo i "pro et kontra" stav Miloradu Dodiku? Nema ih. Sve medije pokupovao je preko svog prijatelja Željka Kopanje. Uključujući i "Glas Srspke". Zato je Srpska ostala bez glasa. Sve novinare stavio je u džep putem NUNRS-a (Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske) kome je šef glavni i odgovorni urednik "Nezavisnih novina" Dragan Jerinić. Kopanja šef Jeriniću, a Kopanji šef Dodik. "Nezavisni" novinari, "nezavisne" novine, "nezavisno" udruženju. Jesu, nezavisni su ali kad bi se za*ebavali! Nezavisnu su jedino od pravog novinarstva i od čistog razuma. Toliko su "nezavisni" da su mi zgadili ovu riječ.

    A svojevremeno je Kopanja ostao bez obje noge jer je govorio i pisao " istinu. Bilo je to za vrijeme "one" vlasti. Pokušao je da progovori i za vrijeme "ove" vlasti. Odmah nakon što je Dodik inaugurisan za predsjednika RS Kopanja mu je uputio pismo u kome je, između ostalog, stajalo: ""moraš iz svog okruženja maknuti prvenstveno neke od novopečenih biznismena, koji zloupotrebljavaju i dobro naplaćuju čak i svoju sliku s tobom koju pokazuju češće od slike s familijom. Moraš se riješiti tih takozvanih budžetskih tajkuna koji znaju danima da sjede pred tvojim kabinetom čekajući da ih oslobodiš svih njihovih poslovnih problema, ali i da probleme uključiš "na lični konto i to na stavku moralnih i etičkih rashoda". Ti svakako, ali i pošteni i vrijedni ljudi od posla, zaslužuju da ovima o kojima ti govorim zatvoriš vrata. " Na ovo pismo Kopanje Dodik se samo šeretski smješkao i tvrdio kako ga nikad nije ni pročitao niti ga ima namjeru pročitati. Za Kopanju je ovo bio znak da " zaćuti. Što je i učinio. Dovoljno je on dao novinarstvu i istini. Sada to debeeeelo naplaćuje.

    Čak i onom ratnom vremenu bilo je novina (da ih ne reklamiram, jer još postoje) gdje se moglo objaviti mišljenje suprotno zvaničnom. Danas Zoran Janković nigdje ne može objavljivati tekst, niti u jednim novinama u RS, osim na ovom portalu. Ko je upalio medijski mrak u RS i zašto? Nije li to pitanje za istraživanje, kolega Žugiću?
    radovan_karadzic- 27189 - 07.03.2011 : Zoran Janković Rogatica - best (1)

    Radovan Karadžić (1)


    "O svojima mogu da govorim, ali ne želim da čujem! "
    (jevrejska poslovica)

    Ponekad se uplašim da o sebi ne emaniram mišljenje ravno onom u crtanom filmu o Dušku Dugoušku: "Ujka Duško ti, izgleda, nisi bio jedino još na mjesecu"! Da ne budem svakom loncu poklopac a jelu mirođija" dežurni pametnjaković. No, sjeda mi brada i posao koji sam radio godinama valjda će biti dovoljno pokriće da se tako ne pomisli.

    Naime, ovdje se pisalo o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. O tome je pisao i Nedeljko Žugić. Ne znam da li mi je to prednost i ili nedostatak ali" činjenica je da lično poznajem i jednog i drugog i trećeg spomenutog čovjeka. Sa svakim od njih nekad sam popio kafu. Istina, nikad u četiri oka, toliko blizak nisam niti sa jednim. Ali u "desetak očiju" " jesam. Pročitao sam ovdje različita mišljenja o njima. Neka su na istom "fonu" kao i moja, a druga su dijametralno suprotna. Ima i onih sa relativnim stepenom korelacije. I baš to mi je drago. Ugledni američki novinar Valter Lipman, još dvadesetih godina prošlog vijeka, napisao je : "KAD SVI MISLE ISTO TO ZNAČI DA NIKO NE MISLI DOVOLJNO"! A i nismo mi SNSD niti je Željko Tomić Milo(k)rad Dodik pa da "po difoult-u" svi moramo da mislimo isto. Je li tako?

    Sa Radovanom Karadžićem sam, kao novinar Srpske Radio Televizije (SRT), današnje Radio televizije Republike Srpske (RTRS), napravio zaista mnogo televizijskih priloga. Novinarski prateći sastanke raznih nivoa i povoda bio sam u prilici da ga djelimično upoznam. Kad bi gostovao u našim emisijama znao je doći u redakciju i neformalno popričati sa nama. Odavao je utisak inteligentnog, obrazovanog, vaspitanog i vrlo tolerantnog čovjeka. Ispričaću vam par događaja koji su ga, u mojim očima, učinili velikim čovjekom.

    Pratio sam sjednicu Vlade na kojoj je, kao predsjednik RS, bio prisutan i Karadžić. Predsjedavao je potpredsjednik Vlade Velibor Ostojić. Bila je i neka "škakljiva" tačka dnevnog reda. Ne sjećam se koja. Ostojić je zatraži da novinari izađu dok traje rasprava o toj tački. Bilo nas je troje: TV, radio i "SRNA". "Ne, Velibore, nemoj tako", usprotivio se Karadžić, "ovo su sve srpski novinari. Oni znaju bolje od tebe i od mene šta od ovoga jeste a šta nije za uši javnosti! " (sad već pokojnom) Ostojiću to je bilo strašno nepravo jer je on godinama prije rata radio na TVSA. A i bio je ministar informisanja. Samo nas je mrsko pogledao i "otresao ušima". Mnogo lakše bi mi bilo da sam izašao. Sad sam lično bio odgovoran šta ću pustiti u etar a šta neću. A bila su to, što bi rekao Gojko Đogo "vunena vremena". Tim gestom, priznajem, Karadžić je "kupio" moje simpatije.

    Događaj drugi. Na sjednici GO SDS-a Karadžića upozoravaju da Joja Tintor uzima i šakom i kapom; da kalja obraz i stranci i njemu lično, jer je zvanično bio Karadžićev savjetnik. "Ma nije moguće, pa znate koliko je Joja svojih ličnih para potrošio dok smo pravili stranku, ne mogu da vjerujem da, bi on nešto tako uradio"" Dugo se vajkao oko toga da se Tintor upozori na svoje ponašanje, bojeći se da ga ne uvrijedi. Meni je Karadžić, u tim trenucima, izgledao sasvim iskreno. Naravno da je moguće njegovo ponašanje objasniti i drugačijim motivima.

    Riba iz Hadžića i stan za bratića - najveća srpska briga

    Događaj treći. (Oprosti Gospode Bože za sve grijehe što počini moja duša grešna, ali ovo ispričati moram, jer je živa istina kao što je istina da sunce izjutra izlazi na istoku a navečer zalazi na zapadu).

    Potpisan je Dejtonski sporazum. Dugo je narod zamajavan time kako će ako dođe do iseljavanja "ponijeti i saobraćajni znak" sa sobom. Došlo je do dejtonskog egzodusa Sarajlija, najvećih paćenika i heroja u Srba u proteklom ratu. Tu su svaka baba i svako malo dijete, koji su živjeli i umirali četiri godine udaljeni (ponegdje) samo desetinama metara od neprijatelja, dali veći doprinos stvaranju RS nego pola "boraca" VRS koji su grudi zakitili odlikovanjima na nekim drugim ratištima. I poslije svega, kad su odbranili svoje, sve odbranjeno ostavili su neprijatelju dajući posljednji pečat na tapiju o Republici Srpskoj. Elem, tog dana, što je bilo pametnih glava u RS sakupili su se u "Panorami" da izvjećaju kako za kratko vrijeme iseliti oko stotinu hiljada ljudi i njihovu imovinu. Satima se raspravljalo o nekakvom (je*enom) ribnjaku iz Hadžića. Doajen srpskog novinarstva, novinarčina i ljudska gromada Duško Oljača, više nije mogao slušati tu i takvu raspravu. Sišao je sprat niže, u bife, da trgne dvije-tri ljute s nogu, a mene je zamolio da mu nastavim voditi bilješke. Otvorio sam rokovnik i preko cijele dvolisnice pročitao napisane samo tri riječi: "Riba najveća briga"! I zaista je tako i bilo. Nakon jalovih priča riječ je uzeo Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski gospodin Nikolaj. Nastade muk u Sali, jer je radna tišina sastanka odavno već bila narušena. Svi su očekivali mudre riječi od duhovnog oca, u trenucima kad sto hiljada Srba napušta svoja ognjišta. Ne mogu staviti pod znake navoda jer se ne sjećam tačno riječi. Ali suštine rečenog sjećam se i peče me, sve ove godine. Nakašlja se naš duhovni otac i unjkavim glasom konstatova kako se njegov bratić u Višegradu oženio te ne može više živjeti u dvosobnom stanu sa svojim ocem. Jer to su sada, faktički, dvije porodice. Reče i kako je to prioritetno pitanje čije se rješenje ne smije odugovlačiti. Zavlada opšti muk i nevjerica! Mogla se muva čuti u Sali u kojoj je bilo više od sto ljudi. U takvim trenucima, takve riječi, od takve ličnosti!!! Karadžić je preblijedio. Pozlilo mu je, samo što se nije onesvijestio. Morao je izaći iz sale.

    Ja gladan a oni mi prijetili

    Kćerka Radovana Karadžića, Sonja, bila je šef Međunarodnog press centra. Ona mi je potpisivala press-iskaznicu bez koje se (npr. ) nije moglo ući u salu i pratiti sjednice Narodne skupštine Republike Srpske. Neki od kolega pričali su mi svoja negativna iskustva sa Sonjom. Ja ih lično nisam imao. Čak mi je jednom izašla u susret. Naime, bio sam prvi žurnalista koji je napravio za novine priču sa Sonjom i Liljanom Karadžić o tome kako im je SFOR upao u kuću i vršio premetačinu.

    Sa Sašom Karadžićem sam, pak, imao veoma, veoma neprijatno iskustvo. Kao urednik "Srpske danas" objavio sam vijest da je sarajevski CJB raspisao potjernicu za Njegom Vukadinom zbog nekog razbojništva. Bilo je to zvanično saopštenje CJB-a. Odmah nakon realizovane emisije jedan kolega mi je reko kako me traži Saša Karadžić, sav bijesan, jer sam objavio da je raspisana potjernica za njegovim kumom. Jedino Sašu od cijele porodice Karadžić nisam lično poznavao. Otišao sam do radnog stola, još jednom pročitao vijest" nisam pogriješio nigdje. Sve što sam pustio u program pisalo je u saopštenju. Tada mi je i jedna kolegica "prijateljski savjetovala" da se sklonim sa Pala jer me prije par minuta tražio Saša prijeteći da se neću dobro provesti. Kad mi je i treći kolega rekao isto, pukao mi je film. Posebno što je ovaj mi kolega privatno bio blizak sa Karadžićima, pa sam pretpostavljao da je baš on i bio zadužen da pusti "probni balon", da vidi moju reakcija. A ja lud kakav sam uvijek i bio, podviknuh: "Kako to da Saša nalazi vas ali ne i mene. Ja mogu biti samo na dva mjesta: na poslu, u zgradi SRT-a ili u "Sandru" gdje smo jeli i spavali. Nego, pošto si ti jaran sa Sašom, reci ti njemu ovo: ako me traži da me prepadne, ja sam se jada u ratu nagledao i straha mi pod kožu više ne može stati; ako me traži da me ubije, bogami nek vodi računa da potegne prvi, jer ako li samo uperi cijev prema meni ubiću ga da je tri puta Radovanov"! Nikad više Saša me nije tražio. Niti tražio niti našao. Nikad se nismo ni upoznali. Možda je i najbolje tako. Ovo je moje lično viđenje i poznavanje Karadžića. Što se, pak, političkog sistema iz tog vremena tiče o njemu mogu reći - sve najgore. Kao urednik SRT-a platu sam dobivao možda svakog trećeg mjeseca. Kada sam još i porodicu doveo na Pale finansijski sam preživljavao samo zahvaljujući tome što mi stanodavac, Mišo Cvijetić, nije redovno tražio stanarinu. Hvala mu zbog toga. Neizmjerno mu " hvala. Inače, nisam imao para ni za cigarete. Tako sam "dobro" zarađivao. Kupovao sam duvan i papir na pijaci i motao. Dok su oni pušili "Marlboro". Kad bih se "slikao" (vodio emisije uživo) sako sam pozajmljivao od Duška Oljače, a kravatu od Vedrana Škore. Imati za pivo i smoki bio je praznik. Dok su milioni prolazili kroz Pale mi smo živjeli u krajnjoj materijalnoj bijedi. Pravili smo državu i "državnu televiziju" dok su se drugi bogatili na nesreći vlastitog naroda. Ima Onaj Odozgo on sve vidi i njegov sud je posljednji!

    Jednom mi se desilo da nemam jedne-jedine marke u kući niti bilo šta za jelo u frižideru. Samo frtalj "unproforskog" ulja. Dvoje djece, supruga i ja. Dvanaestog septembra 1996. godine. Taj osjećaj nikada, dok sam živ, zaboraviti ne mogu. Čak i dok ovo pišem neka mi težina pritišće grudi; davi me kao da mi neko na prsima sjedi. Ne znam kako je naša kuma-Rada, izbjeglica iz Sarajeva u Bijeljini, saznala za našu situaciju. Nazvala je telefonom stanodavca i zamolila ga da nam prenese poruku (ni telefon imali nismo): da izađemo tad-i-tad pred autobus. Ima nešto za nas. Gladan toliko da sam jedva hodao otišao sam na stanicu u zakazano vrijeme. Stigla nam je vreća brašna. Za mene u tim trenucima većeg blaga na ovom svijetu nije bilo. Tri dana jeli smo samo uštipke. Trećeg dana stigao nam je novac od mojih roditelja. I oni su nekako doznali i poslali nam "DM-ova". Bilo je to jedino validno platežno sredstvo tih godina. Eto, tako smo stvarali današnji RTRS. Dok su se sadanašnji "veliki urednici" manekenisali po Banjaluci i ne primjećujući da je rat. Vidi li me iko danas? Kaže li mi iko " hvala? E pa možete onda zamisliti koliko je meni "drag" politički sistem iz devedesetih godina prošlog vijeka. I koliko sam ja bio "režimski novinar".
    radovan_karadzic- 27157 - 06.03.2011 : Beco - best (0)

    Za ,,Ramštajna'' skinut paravan


    Ramštajne, samo ti nemoj da pričaš o čojstvu. Čulo je se i za tvoje gusle. Za početak tri tačke tvoje hipokrizije:

    1. Iza imena kojim se koristiš nikda ne bih rekao da stoji pobornik ideje Ravnogorstva. (Srbovanje, vadi te to što nosiš bradu);

    2. Kao predsjednik Skupštine Boračke organizacije u SC-u djeluješ u istoj sa čovjekom koji je na osnovu istupanja iz vojske dobio 10 000 KM otpremnine i zauzima mjesto nekog poštenog borca (poštenje);

    3. Proglašen borcem PRVE kategorije, a za vrijeme rata bio visoki funkcioner u PTT-u i primao uredno platu na koju su plaćani svi doprinosti. (POŠTENJE)


    P. S. (Послије свега)
    Придржавао сам се правила о приватности, тј. не именујући никога.
    radovan_karadzic- 27148 - 05.03.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Radovan Karadžić


    Mislio sam da se ne oglasim na ovu temu, ali kako kaže Luna, svako ima pravo na svoje mišljenje. Nisam izdržao pa ću i ja par riječi da kažem o onome što sam ja tokom rata čuo u vezi Radovana Karadžića.

    Znam da je Karadžić dva puta pokušao da smijeni generala Ratka Mladića zbog sumnjivih ratnih situacija. General je to odbijao iako mu je nuđena fukciju koja je bila veća od one koju je obavljao. Svakog puta je pokušao da nahuška vojsku na civilnu vlast, što bi napravilo veliko krvoproliće unutar srpskog naroda. Karadžić je svaki put osjetio da bi mogao izbiti bratoubilački rat i povlačio svoju naredbu da smiri napetu situaciju.

    Na kraju rata kada su počeli da se sklanjaju da ne dođe do njihovog hapšenja od strane UNPROFOR-a, Karadžić je predlagao da njih dvojica žive blizu jedan drugog sa porodicam, kako bi ih mogla čuvati ista jedinica da bi samanjili trošak za njihovu zaštitu. Mladić je odbio taj prijedlog i u Crnoj Rijeci kod Han Pjeska formirao svoj Bataljon vojske, koji je radio 15 dana i noći a onda bio slobodan 15 dana. Za taj posao su bili dobor plaćani a plata se dobijala redovna na polasku kući posle odrađene petnostodnevne smjene. U to vrijeme, tek formirana profesionalna vojska RS radlia je a da niko nije dobijao platu po nekoliko mjeseci.

    Zbog poteza koje je povlačio Karadžić u kriznim momentima ja sam ga puno više cijenio i poštovao u odnosu na Mladića. Grešaka je svakako bilo ali mislim da je njegov patriotizam veliki, zbog čega bi se u ovom momentu trebale zanemariti druge stvari. Pogledajte samo kako to radi ona druga strana, za njih su i zločinci nevini, jer je kod njih on izreka ispred svega, cilj opravdava srestva.

    Sjećam se ovog događeja koji je naveo Luna u vezi Bihaća, tada se pričalo da je Milošević taj koji je naređivao Mladiću a ovaj izvršavao bez pogovora. Ako se sjećate da je jednom prilikom bila toliko napeta situacija da je u njihove pregovore zagovarao Milošević lično, a znate onu čuvenu rečenicu iz filma "Kum", kada stari Korleone kaže sinu Majklu da je onaj ko zakaže sastanak njegov izdajnik i neprijatelj. Milošević preko Mladića u više navrata zaustavio zauzimanje Bihaća. Zbog toga je general Manojlo Milovanović ljut otišao sa Bihaćkog ratišta i podnio ostavku sa funkcije Načelnika Operativnog centra VRS.

    Drvar je pao u ruke neprijatelju po Mladićevom (Miloševićevom) naređanju, a onda su Hrvati ušli u Knin sa leđa kroz nebranjenu teritoriju. Mislim da sam na ovu temu ranije nešto pisao na ovom sajtu.

    Niko nema pouzdanih informacije o tome ko je koliko krao ali mislim da su u to vrijeme svi krali pa i ta "nevina" Biljana Plavšić. Ona je jedna sujetna stara baba, koja više gleda na svoju staru guzicu, nego na cijeli narod koji je prestavljala. Neko je već pominjao na ovom forumu kako se na Sokocu bolnica morala isprazniti sa ranjenicima da ona i njena majka mogu mirno provoditi vrijeme. U onoj koloni kad je vojska pobijena dok je po dogovoru izlazila iz Sarajeva takođe je koristila JNA i njihova vozila da izvuče svoje stvari i majku iz stana. Ona je zaslužila da se njeno ime pominje samo u slučaju kada se piše ili priča o izdajnicima srpkog naroda. Njenu knjigu nikada ne bih uzeo da čitam.
    radovan_karadzic- 27122 - 05.03.2011 : Cenda Ceska - best (0)

    Biljana Plavšić


    Napisao sam da neću više da ulazim u polemiku što se tiče Radovana, ali samo jedna mali osvrt na Željkovo pisanje i citiranje knjige osobe kojoj neću ni ime da spomenem jer to ne zaslužuje.

    Željko, brate Srbine, smatram te velikim patriotom, smatram te nakon svega što sam pročitao na ovom sajtu da si veoma pametan i načitan čovijek. Samim tim što ovo sve vodiš i što si ovaj sajt organizovao doprinosi da se istina o srpskom narodu, njegovoj borbi i stradanju čuje u svijetu i da se mlade generacije Srba uče patritizmu i da u budućnosti imaju morala da stanu u srpsku odbranu ako bude trebalo, a trebaće koliko vidim.

    Ipak, jedna me je stvar mnogo začudila i zgrozila da stavljaš citate najvećeg srpskog izdajnika, pa ta žena je bila sa Radovanom u svemu zajedno do zadnjeg dana. Grlila se sa Arkanom u Bijeljini i umijesto da je ostala doslijedna u svemu ona priznaje u Hagu navodne srpske zločine i svjedoči protiv svojih dojučerašnjih saradnika. Svjedoči protiv bljižnjeg svoga... Radi čega? Radi toga da je poštede, da je ne osude haški krvnici, eee tu se malo preračunala jadnica.. Trebala je ostati dosljedna i časno preživiti ostatak svog života u nekom haškom kazamatu i dovijeka bi bila zapisana pozitivnim slovima u srpskoj istoriji. Ovako je u mojim očima i očima mojih prijatelja najveći moderni izdajica srpskog naroda..

    Pozdrav za tebe Željko i mislim da nam je potrebno sto više nekog zdravog dijaloga na ovim tvojim i našim stranicama.
    radovan_karadzic- 27121 - 05.03.2011 : Luna - best (0)

    Radovan


    Čitam komentare o Radovanu Karađiću pa iako nevoljno, hoću kratko da komentarišem neke stvari koje sam pročitao o njemu.

    Kao prvo, od svih onih SDS-ovaca, smatram da je bio najviše čovjek. Svi mi imamo vrline i mane, međutim, ne volim SDS ali Radovana smatram pozitivcem. Ovo je moje mišljenje koje iznosim, i smatram da je to moje pravo. Znam da je pravio i grešaka, ali istorija ce govoriti o tome.

    Razlog zašto sam odlučio sad da napišem ovaj tekst je to što neke stvari znam, jer sam bio neposredni učesnik u njima.

    Odgovorno tvrdim da je Bihać bio pred padom i da su srpske snage bile ušle na Debeljaču, u Sokolac, koji je predgradje Bihaća i da je on bio u potkovici, pred padom. Zna se da je Specijalnu brigadu angažovao uglavnom Radovan kao tzv. stratešku rezervu Vrhovnog komandanta, i da je brigada učestvovala u borbama oko Bihaća. Te borbe su bile tako uspješne da ne možete da vjerujete. Gdje god smo udarili, osvojili smo. Isto tako je napredovala i vojska sa naše lijeve i desne strane, te od kasarne Grabež.

    Međutim, u jednom momentu je Vojska sa Manojlom Milovanovićem odlučila da stane i da se povuče, odnosno da zadrže postojeće pozicije. Više niko nije radio ofanzivno osim Specijalne brigade policije. To je trajalo 15-tak dana, bez uspjeha jer smo samo mi radili. Logično je ako ne radi cijeli presten oko Bihaća, da se sve snage onda navuku na naš pravac. Tada je znači stao Milovanović i vojna komanda a ne mi kojima je malte ne direktno komandovao Vrhovni komandant.

    Drugi slučaj, o kome sam več pisao je bio Dravar. Bio sam u Drvaru 28 dana, sve do pada. Tada su Drvar branile najelitnije snage policije i vojske RS, i ni jednog od tih 28 dana nije bila ugrožena odbrana Drvara. Onda nas je General Kukobat sve pozvao na Pasjak u svoju komandu korpusa i naredio nam da tu noć moramo povući snage iz Drvara. Eto tako je pao i Drvar i Petrovac i Ključ i Mrkonjič grad jer je brdo između Drvara i Petrovca najdominantnije u tom kraju. I tada je naredba došla od vojske.

    Novac iz trezora Narodne Banke RS je legalno, naredbom Guvernera Narodne Banke RS prebačen iz Banjaluke u Narodnu Banku u Zvorniku. Da je Radovan uzeo te pare, one ne bi završile u Banci u Zvorniku i ne bi bilo naredbe Guvernera.

    Toliko za sada, pozdrav za sve na ovom sajtu. i ovo je moje mišljenje, a prihvatam slobodu mišljenja i od onih koji ne vole Radovana. Ima ljudi koje ja ne volim a oni ih vole. Evo vidim dole neko veliča Mauzera, za kog pouzdano znam da je izvukao pola Pretisa i cijevi i radijatore iz firmi u Vogošći. A kad je 1995 godine došao sa svojom vojskom na Nišiće, bio je dva tri dana i povukao se jer je vidio da je gusto.
    radovan_karadzic- 27102 - 04.03.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    RE: Radovan Karadzic


    Ne mogu da vjerujem da neko može da ima pozitivno mišljenje o čovjeku koji je prodao Bihać, natjerao Mladića da povuče vojsku sa Igmana, ušetao u trezor Narodne banke Republike Srpske i u kesi iznio 22 miliona maraka...

    Trebalo bi mi deset strana da navedem sve one "patriotske zasluge" koje je Radovan učinio za srpski narod, ali ću samo (poput šlaga na torti) navesti da je u toku njegovog "Srbovanja" u Republici Srpskoj nastradalo mnogo kvalitetnih političara, poštenih boraca koji su na svojim plećima iznijeli rat...

    Istine se ne treba bojati, bez obzira kako surova ona bila!
    radovan_karadzic- 27096 - 04.03.2011 : Specijalac Momčilo RS - best (0)

    Za Cendu


    Čitajući tekst, 27083 od 03. 03. 2011, gospodina Cende a i Vaš odgovor na isto, nisam mogao odoliti a da ne napišem par riječi.

    Gospodin Cenda fino to piše a i Vaš odgovor je pravi ali gospodin Cenda treba da zna i drugu stranu medalje.

    Nadovezaću se prvo na onaj tekst iz Biljanine knjige, mada i ona nije kakva Srpkinja, barem po mome mišljenju, jer je godinama u SAD imala vezu sa muslimanom.

    Savjetnik Radovana bio je Joja Tintor, mali dom na Palama, i sjećam se jedne smiješne scena kada Vlasto K. dolazi i traži Radovana a Joja se nudi za pomoć na što Vlasto odgovara "Joja sada mi treba doktor a kada budem krečio stan onda ću se tebi obratiti".

    Drugi savjetnik je bio Jovan Zametica, ništa čudno da mu nije pravo ime Osman i momci iz Prvog odreda su morali Čistiti snijeg da bi njegova dama mogla da udje u "audi" i da ide sa Jahorine u Pale.

    Pripadnici SBP pokušavaju prebaciti hranu i municiju na Prelazu Rača, 1995 g, i jedan pripadnik primjeti da neka osoba snima sva dogadjanja. Idu u tom pravcu i hapse njemačkog novinara koji koristi kameru za noćno snimanje a akreditaciju potpisala Sonja Karadzić. Traka pregledana i uništena.

    Da pogledamo malo i tu materijalnu stranu, porodica ne može u posjetu jer nema materijalnih sredstava, a sin vozi "Hamera", veoma zanimljivo.

    Dali se iko zapitao koliko je para, narodnih, prokockano u kockarnicama ili privatnim partijama karata.

    Bilo je umjesto one "sve će to narod pozlatiti", "sve će to narod platiti" i tako je bilo.

    Ima toga još samo mi treba dobre volje da sjednem i napišem.
    radovan_karadzic- 27091 - 04.03.2011 : Rammstein - best (0)

    Radovan Karadžić


    Od kako sam počeo da čitam ovaj portal, ništa odvratnije nisam pročitao kao ovu optužbu doktora Radovana Karadžića, citatima one smrdljive babetine Biljane, koja nas onako ocrni pred kriminalnim sudom u Hagu, da bi spasila svoju guzicu. Navoditi njene citate kao argument u kaljanju ugleda Karadžića je volej u mozak, poštovani Željko, frustrirani čovječe!

    Znam da nećeš ovo moje pisanje objaviti, ali ti ovo moram reći, jer si ovim obrukao sve ovo što si tagovo uz svoj portal, goru Romaniju, ravni Glasinac i Sokolac!

    To šta je Radovan postigao ovi drugi nisu u stanju ni da sačuvaju, već su to pretvorili u prćiju dodikovih tajkuna, koji kupuju za budzašto firme i preduzeća koje su ranile ovaj narod, pa ih onda zatvaraju, a radnike tjeraju na ulicu.

    U devedesetim godinama, jedini pozitivan srpski političar bio je Radovan, dok su drugi gubili teritorije, on je sastavljao i pravio cijelinu RS. Danas je on mučenik u ime svih nas, brani se i dalje ko lav, mada su ga i godine i bjekstvo od inkvizicije i tamnovanje stiglo i natovarilo na vrat, bistar um i njegova memorija blista u onom kazamatu, prokletom Lijevnu svih naših Lijevana!

    Porediti njegovu žrtvu i njegovu odbranu nas Srba iz RS pred onim monstruoznim sudom, sa sramnom ulogom babetine koja je sve priznala iako je znala da to priznanje, podrazumijeva i priznavanje onog što se nije nikad ni desilo, i tako nametnula hipoteku zločinca nad cjelokupnim srpskim narodom, to je od strane tebe i tebi sličnih igra na rubu mozga.

    Opet napominjem, da ti na svom cenzurisanom sajtu nećeš ovo ovako objaviti, ali ovo je upućeno tebi, a drugi ljudi fala Bogu dobro znaju šta je istina i ko stoji na istini, a ko se služi lažnim svjedočenjem, lažljive babe.
    radovan_karadzic- 27089 - 03.03.2011 : Nedeljko Žugić Pale, RS - best (0)

    Samo(ubistvo) Nikole Koljevića (1)


    Bez obzira na težak položaj umjetnika, hvala Bogu, još niko, od njih nije izvršio samoubistvo, taj čin nasilja nad samim sobom. Zvanično, to je "učinio" samo Nikola Koljević, kada je ostao bez državne funkcije, kada je bio samo predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske. Ali, ozbiljnim istraživačima, koji su proučili sve okolnosti, pa čak i one "nepodnošljive", ostaje jasnoća svijetlećeg upitnika: "Nikola nije bio dobrovoljni davalac života". Dokaz je drugi hitac, jer jedan je mogao ispaliti sebi u glavu, ali drugi " nikako!


    Istina, on je teško podnosio kolektivno robovanje energiji zablude koju su proizvodili profiteri " pauci rata. Znao je da su Srbi ponosni na svoje mane. Znao je za Epimetejev sindrom. *(Epimetej je bio Prometejev brat sa karakteristikama čovjeka koji kasno shvata).

    Prevedeno na slučaj Koljević " bog ratne vatre, žrtvovao je svoj narod radi profiterskih interesa. Bezobzirno je trošio snagu svoga naroda. Ključ rata je ostavio u Sarajevu, a na Palama je našao staru bravu koja se dobro otključava profiterskim kalauzom.

    Istinski umjetnici i naučni radnici nisu mu bili potrebni, jer kao što kaže jedan od njihovih: "Mogli bi svjedočiti kako je bilo", a sada, dok vlada " pjeva: "Što to Drina teče mala, jer je prošla preko Pala". Ko im se suprotstavio, što kaže jedan običan čovjek, ali sa željom da to istaknem kao veliku, narodnu istinu: "Kako ćeš poznati komunjaru? Lako, jer progresivne ljude prvo pokušavaju proglasiti izdajnicima, a kada to ne pođe za rukom, vode usmene hajke da su ludi". Dodao sam da ima još nešto treće: a kada im stanu na put ili kada znaju sve njihove tajne " ubiju ih!

    Proučavajući istoriju života Nikole Koljevića i istoriju slučaja, nema puno dileme da je on samoubica kojeg su ubili drugi. Kao kultivisan literata, koji je izuzetno dobro poznavao dramsku književnost, znao je da je u istoriji samoubistava najmanje dramskih pisaca i onih koji se bave esejom i filozofskom prozom. Ispred svih prednjače pjesnici i prozni pisci. Ali, ubjedljivo pjesnici, jer da bi njihove riječi blistale potrebno je puno truda, intenziviranih doživljaja, viđenja unaprijed i unazad, uz proširenu brazdu saznanja u sadašnjosti. Sve u svemu, za nauku, čudesan splet osjećanja i osjećaja vlada u duši pjesnika. Ono što oni kažu, ide ispred svake nauke i krute zbilje, uopštavanja, statistike" Cijena toga je dobrovoljno davanje života za Čezara Paveza, Branka Miljkovića, Marinu Cvetajevu, Branka Ćopića, En Sekston, Silvije Plat, Sergeja Jesenjina, Vladimira Majakovskog, Ernesta Hemigveja, Paula Celana, Jasunari Kavabata" Sve te okrilaćene duše imale su mjesto u raju, a zašto su izabrali pakao, niko ne zna, jer je samoubistvo pobuna protiv Prirode i Boga. Možda je to stanje "nepodnošljivih okolnosti" najbolje definisao u završetku oproštajnog pisma Branko Ćopić: "Zbogom lijepi i strašni živote". To je okrilaćena duša, sa jednim krilom u paklu, drugim u raju, u razuđenosti osjećaja od vatre do leda, gdje se javlja loša misao, loš naum, zlomisao u akciji protiv samog sebe.

    Nikola Koljević nije mrzio ni druge ni sebe, bio je stišljive prirode, koju karakteriše znanje i promisao o svemu čega se dotiče. Istina, ne toliko naučno koliko književno i filozofsko. Nije imao kosmičku, naučnu inteligenciju kao Tesla, ali je imao u sebi energiju koju je znao kontrolisati. Dokazao je to po onome kako misli, piše i djeluje. Smetalo mu je političko ćutanje moćnika o kriminalu u kojem su ne samo učestvovali, nego su bili njegove perjanice. Ali, iz straha od prokazivača, nije sa ljudima iz svog okruženja o tome govorio, jer su metkom zatvarali jedna usta, a strahom sva ostala. Dokazalo se to u bliskoj budućnosti, na Palama, kroz desetine ubistava, gdje se žrtva ubija kao zvijer, pred maloljetnom djecom, na ulici, ispred porodične kuće i zgrade u kojoj stanuje... Pale su postale Palermo... Nikolino samo(UBISTVO) je agens kolumbijske sačekuše na Palama. Duge sjenke nevinih žrtava dugo će padati po stanovništvu ovog, na izbjegličkom rasulu i ratnim strahotama nastalog grada. Imam pravo da to kažem jer sam 1993. godine napisao pjesmu "Pale " ukraden grad" (sa prozorljivom vizijom grada):

    Napadnuti iznutra
    skriveni brane grad
    kaže crtač portreta
    koji ne vidi svoj lik u ogledalu.


    Dok šuma šumi
    vlada mirno živi
    ni šišarika da im
    padne na glavu.


    Isti kao komunisti


    Spomenici pocrvenjeli od stida.

    Vidik sa osmatračnice
    je sve uži
    prećutno govore borci:
    neko se igra rata!
    neko se igra rata!

    Lažni reporteri
    šalju vijesti u svijet
    ali vraćeni odjeci ih dave.


    Bože, da je živ
    Jovo Cicović,
    koji se klanjao samo Bogu
    zemlja bi se otvorila
    da u nju propadne
    jer najveći grešnici
    došli su na Pale
    da se obože,
    da ukradu od popa Boga
    a od Paljana grad.


    ("Molitva za mrtve", 1993. )

    Smetali su im oni koji su izbliza i iznutra vidjeli šta oni rade, a pogotovo oni koji zapisuju događaje ili, kao Nikola, pišu dnevnik. Biljanu Plavšić su držali po strani, jer je oni nisu izabrali. Ona se, po silama nacionalnog talasanja, primakla njima, odnosno uključila se u pokret razbuđivanja srpskog nacionalnog bića. Govorila im je: "Ne, ne pada mi na pamet da pišem o događajima koje teško preživljavam, jedva čekam da sve zaboravim". Od tamnih dana rata i ratnih događaja, nije doživio svijetli dan srca, treperavo svjetlo duha, svjetlost zaborava" Ubili su ga Ovi ili Oni koji su se bojali njegovog jezika sjećanja i opisivanja događaja, jer oni hoće da žive dobro od nedostatka dokaza. To su moja zadnja istraživanja, koja bi timski i institucionalno mogao potvrditi, otrgnuti od jezika zaborava koji nestaje u mutnim vodama straha... Na tim putevima poteklo je dosta krvi moga života, ali Bogu hvala, držao sam se riječi apostola: "Rekoh i spasih dušu svoju". U ćutnji se sve okamenjuje, pa i živi život koji nestaje u tvrdoj tišini nekazanih riječi. Zato su narodu digli spomenik ćutanja, a poginulim borcima šuplje krstove. Strašan govor praznine od aspurnog rata: pođi-stani-odustani, "haos ima svoju logiku" (R. K. ) i "dodatna doza haosa" (M. D. ).

    Nikola, pametniji i pošteniji od njih, puno je znao. Osvjedočen poštenjem, povlačio se u izolaciju. A to je mafijokratiji, koja je provodila ilegalni teror nad intelektualcima, i odgovaralo. Za njih nije bilo, što bi rekao otac Tadej, savjesti kao Božijeg suda. Znao je, po lapidarnoj Vukovoj poslovici da će jednog dana "doći vranac u klanac". Uveliko je pisao, ali kada je počeo sakupljati fotografije o profiterskim putevima i punktovima, bio je velika opasnost za vođe ratne vatre koji su iz dana u dan postajali bogatiji, jer su prodavali i oružje i teritorije, a kroz profiterske kanale akciznu robu neprijateljskoj strani. To opisuje u knjizi "Svedočim 2" Biljana Plavšić: "Angažovao je jednog čoveka koji je fotografisao aparatom i snimao kamerom sva kretanja i događaje u kojima učestvuje ova buduća istorijska ličnost" Oni idu na pregovore, i ne obaveste ga, ali Nikola u Beogradu, na Surčinu, još pre njih, čeka kod aviona"".

    Biljana, da nije otišla u Banju Luku, završila bi kao i Nikola. Ona u zatvoru, kao nepotkupljiv svjedok piše dvotomu knjigu "Svedočim", koja je glavni svjedok svih njihovih lopovluka: "Skupljao je Nikola sve to u sebi" Ne verujem da je u tim zapisima Momo među pozitivnima. A on, koji je tada odlučivao o životu i smrti, to ne može podneti. Koliko je on bio opsednut svojom veličinom! Da je verovatna moja pretpostavka govori i to kako je i posle Nikolinog "misterioznog samoubistva" tražio Nikoline zapise".

    U januaru 1997. objavljena je da je nakon pucanja dva hica u glavu, preminuo Nikola Koljević. Odmah sam rekao da je on "samoubica" kojeg su ubili drugi. Narod je potapala ista sumnja, ali nije smio dići glas protiv sijača straha i smrti. Službeni izvještaj uviđaja nije niko video, osim da je obnarodovao da je Nikola pucao sebi u glavu u zaključanoj sobi. Znao sam da su to učinili ljudi koji dobro žive od "nedostatka dokaza". Ljekar je rekao: "dva metka ne može čovek sam sebi da puca u glavu. " Nikola im je spremao javnu sačekušu sa zapisima i fotografijama, a to je za njih koji brišu sve gnusne tragove jezik golih činjenica, bez bezopasnih pjesničkih metafora.

    Nikolu sam posljednji put vidio na Dučićevim večerima poezije, na kojima je bio i Dobrica Ćosić. (Tražio sam od njega da se što hitnije ubacim u policijske strukture, jer će državu sahraniti lopovska oligarhija" Uveče, u prepunoj sali, dok sam govorio pjesmu "Romanijska Lazarica" nije skidao pogleda sa mene, tako da se pjesnik Ćivša čudio što onoliko gleda u mene). To gledanje sam protumačio kao prenos neverbalne komunikacije, potvrdu da nemam šta tražiti sa policijom, već da se istragom bavim sam, pa šta mi Bog da. Pisci su pitali Ćosića "što je potpisao Prevlaku", a on je odgovorio "da je Milošević do pola utakmice bio agent CIA, a od pola utakmice treba da ga pitamo, ako imamo hrabrosti, za koga je radio, te da je zbog toga podnio ostavku". Sve je to doprinijelo da se Nikola osjeća potištenim. Uveče mu je pozlilo, i da ne pričam šta je dalje bilo" U njegovom dugom gledanju u mene, pobudio se psihički signal u mojoj podsvijesti da kažem što se reklo nije, bez sjenki u riječima, uz pravila Svetog Pismo i logike, koji me ne lišavaju sumnjivog načina saznanja.
    radovan_karadzic- 27088 - 03.03.2011 : Nedeljko Žugić Pale, RS - best (0)

    Samo(ubistvo) Nikole Koljevića (2)


    U stvari, tu se dešavaju neki fenomeni, koji su na graničnim područjima nauke (koje ratna psihologija i bilo koja druga psihologija ne može objasniti), kao što je onaj kada su glumci Londonskog kraljevskog pozorišta igrali Hamleta, a u sceni prizivanja duhova, publika je vidjela ekstremni oblik živog priviđenja duha, kao poruke uzete iz podsvijesti (a u njoj je sve zapisano, ono što je naslijeđeno, što je bilo i što će biti), ali glumci koji su učestvovali u tome, završili su u ludnici" Ove fenomene namjerno navodim, jer ih ne primjenjujem, osim jasnoće do bola, kao što je to rečeno u "Narodnoj sačekuši" ili "Neka pisaca makar nikome ne trebali".

    Biljana u "Svedočim", u vezi sa svim tim ističe: "Vrlo dobro sam zapamtila kada mi je rekao, ali sa nekim posebnim naglaskom: Radovan me leči nekim tabletama".

    Zato je Koljevićevo samoubistvo sumnjivo. Takav čovjek nije imao hrabrosti da dva puta sebi puca u usta, bez obzira što u Republici Srpskoj vlada duboka depresija i mafija, reketaška sačekuša, oni koji dobro žive od nedostatka dokaza, koji su osjetljivi samo na pare i na metak. Ali, Nikola je bio ključan, glavni svjedok njihovog nastanka i održanja: Zato je vlasnik života i smrti iz njegovog okruženja, poslije hapšenja platiše ubica sa Sokoca, kojeg su uhapsila dva hrabra čovjeka (oba su ubijena u kolumbijskoj sačekuši), rekao: "B. V. je dobar momak, ali poslije hapšenja B. niko mu ne garantuje život, jer Ovi (mislio je na one koji čuvaju Radovana) će ga ubiti kao psa". Koja i kakva policija, osim Ljubiše Savića Mauzera i Srđana Kneževića se smjela suprotstaviti, u to vrijeme, takvima. Za nekoliko dana je ubijen najveći romanijski borilački mit Srđan Knežević, a nakon godinu dana i Ljubiša Savić Mauzer. Policija sve zna, ali svi, od reda svi " ćute i ćutotvorišu. To potvrđuje stario pravilo da u ratu prvo strada istina, ali i u poslijeratnim prilikama moćnici izravnjavaju nišan i mušicu... Sve to treba imati u vidu kada je u pitanju samo(UBISTVO) Nikole Koljevića.

    On je imao radi čega da živi. To je dokazao mnogim knjigama, kao što su "Otadžbinske teme" i "Od Platona do Dejtona 1996" u kojima je objašnjavao nastanak i život Republike Srpske. Lijepo bi bilo da je doživio da mu njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački Grigorije ispriča šta su mu rekli Amrikanci, kada ih je pitao šta će biti sa Republikom Srpskom... Odgovorili su mu: "Sve zavisi od vas, ako budete ozbiljni, odgovorni i transparentni, ako ne budete krali, imaćete Republiku Srpsku. Država je kao brod, on može da se okreće". Ako je iko to trebao da čuje pored pravorječivog vladike, to je Nikola Koljević. I trebao je das čuje njegov komentar Miloševiću, kojeg se Nikola bojao, poslije povratka iz Amerike: "Moram pomenuti nesrećnog Miloševića. U njegovim rukama je bilo mnogo toga. Međutim, on je sve okrenuo naopako i to se pokazalo na kraju. Neki ljudi, jednostavno, imaju blagoslov za to. Čega god se uhvate, to se osuši. Sve što je Milošević branio, to je izgubljeno, jer u stvari, to nije ni branio".

    Hazarski put Miloševića vodio je i Nikolu da bude samo(UBICA) kojeg su ubili drugi! Njemu, koji je imao moralni i državni dignitet, mafija nije mogla uvesti sankcije na riječi, ali ga je, po svemu sudeći, sklonila iz života.

    I o tome književnici ćute. Sa energijom istine moguće je poboljšati njihov položaj. Istina je, kako je rekao Gorki, Bog slobodnog čovjeka. Tada ih vlasti neće kupati bez sapuna. Istina skida svaku prljež na duši. Ko to može, postaje čist kao nebeska suza. A takvih pisaca, nažalost, je malo. Potopio ih je strah moćnika, koji su i njima i narodu ukrali budućnost. A pred takvom istinom prvo pisci zaćute. Slavopojnima su parama začepili usta, a ostalima strahom. Ali, hrabri i pravi ne prihvataju ta pravila, oni žive i umiru za štafetom svjetlosti. Nikola je bio jedan od tih. Hvala mu u ime naše tvrde i ukamenjene istine, u ime budućnosti i budućevića.
    radovan_karadzic- 27086 - 03.03.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Karadžić umišljeni skorojević


    Odlomak iz knjige "Svjedočim", autor Biljana Plavšić.


    Na toj skupštini Karadžić je spomenuo potrebu za profesionalcem, koji bi trebalo da vodi stranku i - nikad više. Nakon manje od dve godine taj čovek je držao sve funkcije u svojim rukama i kada sam ponekad rekla da bi trebalo da ima neke savetodavce, profesionalce, iz određenih struka, zapanjila sam se odgovorom. Rekao je da mu to nije potrebno, veli da on piše i zakone, a da je bolji ekonomista od mnogih stručnjaka iz te oblasti. Prepala sam se te njegove umišljenosti da sve zna. Već ranije sam uočila neskromnost tipičnu za skorojevića. U njegovom slučaju, kao i u mnogim, potvrdila se tačnost izreke: "Daj mu vlast da vidiš kakav je čovek".

    Nisam, tada na Osnivačkoj skupštini, obraćala pažnju na govornike, mene je interesovao samo Rašković. Ali ne samo mene, svi su čekali samo njega da čuju. Čekali su da neko javno progovori o patnjama Srba u Hrvatskoj, ali i o budućem statusu Srba u zajedničkoj državi. Narod mu je aplaudirao, narod ga je volio, narod mu je verovao. Pa kada je on preporučio Karadžića za predsednika i to je prihvaćeno sa zadovoljstvom, jer je on to rekao. On je lansirao Radovana, koji je, čim se našao u sedlu i učvrstio svoju poziciju, okrenuo leđa Raškoviću. Nije mu više trebao, svi su ga trošili na svoj način.

    Na toj sjednici Skupštine SDS-a većina prisutnih je ispunila pristupnicu za učlanjenje. Ljudi su osetili opasnost koja nadolazi i svi su želeli da se zaštite jedinstvenim štitom. Srbi su u mirnim vremenima individualisti, sigurno mnogo više nego drugi, ali kada se približava opasnost onda im proradi duboko usađeni instinkt za okupljanjem, saborovanjem. A opasnost je već tu blizu, u Hrvatskoj i samo što se nije proširila i na BiH, a o Kosovu da se i ne govori. Ima mnogo razloga da se naša nacija duboko zamisli i zabrine. Sve je to bilo prisutno na taj Petrovdan 1990. u velikoj sali "Skenderije".

    Ipak, malo je ko mogao pomisliti da se užasi iz Drugog svetskog rata mogu ponoviti.
    radovan_karadzic- 27085 - 03.03.2011 : Banja Srbija - best (1)

    Poziv na ponos


    Poštovani nepoznati Srbi,

    Ja sam jedna obična Srpkinja, majka, sestra, žena... Nisam bila u ratu, ali sam kao i mnogi sa decom bila ispod starog duda u svom dvorištu, sa Molitvom za Mir na usnama, slušajući i gledajući kako bombe padaju i ubijaju moje poznanike i rođake u susednom gradu i ruše moj omiljeni most na Moravi. Molim vas Srbi nemojte se prepirati oko ljudi koji nisu vredni pomena. Pitam vas gde su svi ministri, predsednici i ostala tzv. sadašnja i bivša elita Republike Srpske i Srbije, bili tada? Gde? Odakle im u našoj osiromašenoj zemlji fabrike, banke, stanovi, vile... Dragi moji oni su materijalno obezbedili i unučiće, svi, baš svi od Karadžica, Đinđića, Tadića, Miloševića, Đilasa...

    Poštovani, pravi heroji ne govore o delima svojim, već to nose u sebi, radi sebe i svog ponosa, te ne pominjite gde ste, šta ste i koliko dali za nas.

    Za kraj, recite mi kako će progovoriti onih 948 humki na Vojničkom groblju u Sokolcu ili bilo kojem groblju rasutom širom bivše Jugoslavije, ili kako će se čuti glas onih za čiji se grob i ne zna?
    radovan_karadzic- 27083 - 03.03.2011 : Cenda Ceska - best (0)

    Radovan Karadzic


    Necu da ulazim u neku veliku polemiku sa vamao o Radovanu Karadžiću ali moram jos nesto da napisem na tu temu. Morate da uzmete u obzir da je Radovan prije rata bio jedan anoniman Srbin i da je imao miran i solidan život ali da je u najodlučnijim trenucima stao na čelo srpskog naroda u Bosni iako su postojali tada viđeniji i pametniji Srbi ali nisu imali petlju da se stave na njegovo čelo. Na taj način je osudio svoj život, a ugrozio i život svoje porodice, na neviđnu torturu koja još i danas traje.

    Zbog toga mislim, bar dok je u Hagu, ne bi trebalo da ga napadate i širite negativnosti u vezi njega. Trebalo bi da se malo ugledate na naše komšije Hrvate i muslimane kako brane svoje političare i borce u Hagu...

    Mnogi od nas su u nekoj tuđoj zemlji kao i ja. Slobodno se krećemo i živimo i idemo dole kad nam se ide, ali Radovan ne može nikuda, a bogami ni njegova porodica. Eto, to je ta najveća cijena koju je on dao za Srpstvo i nemoj gledati sve preko materijalne strane, i ko je šta ukrao..

    Pozdrav brate Srbine!

    Poštovani,

    uvažavam tvoje mišljenje, duboko cijenim tvoju ličnost jer je više nego očigledno da si dobar čovjek i da sve ovo pišeš iz pozitivnih namjera, ali moram da ti priznam da se ne slažem sa tobom po ovom pitanju...

    Kao prvo, ne slažem se da treba da budemo kao muslimani ili Hrvati. Jedan veliki srpski pisac (znaš dobro koji) je jednom prilikom rekao da treba "istjerati gubu iz torine", i ja mislim da je ova misao i najsvjetlija "luča" koja obasijava "mikrokozmu" u kojoj živimo.

    Ona moja "reklama" na kojoj piše "U cara Radovana kozje uši" stoji na ovoj stranici još od 2005. godine, tj. mnogo prije nego što je on završio u Hagu. Na stotine posjetilaca ovog foruma to mogu da posvjedoče. Moram priznati da sam u to vrijeme bio mnogo češće napadan nego danas, jer u to vrijeme nisam imao mnogo istomišljenika. Danas je stvar mnogo drugačija jer mi se sve čini da je malo više onih koji ne vole Radovana u odnosu na one koji su još uvijek emotivno vezani za njega. Narod postao pametniji, medijska propaganda danas ispira mozak po drugim pitanjima pa se u glavama običnih ljudi u vezi Radovana Karadžića iskristalisala nekakva istina.

    Nemoj da me pogrešno shvatiš, i ja sam protiv Haga ali ne želim da lovorikama kitim nekoga ko to ne zaslužuje...

    Slažem se sa tobom da nama Srbima trebaju heroji, ali ne onakvi kakav je bio Radovan. Imao je čovjek šansu da postaje jedan od najvećih Srba svih vremena, ali je istu prokockao. Ili bolje reći - prodao. Sa druge strane, mi Srbi imamo na hiljade velikana u našoj istoriji, pa nam jedan ovakav polu-heroj ne treba.

    Za mene lično, najveći heroji su oni koji su svoje živote dali u rovovima. Oni su svojom krvlju ispisali granice Republike Srpske, dok su odmah tu, iza prve borbene linije, njihove porodice sakupljale sijeno, djeca čuvala stoku i išla u školu maštajući o mirnom snu... Sa druge strane, san Radovana Karadžića je bio mnogo veći - da postane i Bog i batina, poslednji srpski despot, krunisani predsjednik Republike Srpske.

    Za mene su heroji i Nedeljko Žugić, Zoran Janković, Luna, Vogošćanin Pravi, kao i mnogi drugi pošteni borci koji su u ratu bili spremni dati sve a u miru nisu dobili ništa jer za svoju požrtvovanost nisu tražili ništa. Oni odbijaju da tiho pate nad sudbinom svoga naroda koji polako izdiše pod teretom debelih tajkuna. Kažem "odbijaju", jer svoju borbu protiv nepravde nastavljaju perom i olovkom.

    Veliki ljudi se prepoznaju po svijetlom obrazu i po tome što imaju upravo onoliko koliko im treba. Žive skromno (ali domaćinski) i svojom energijom napajaju svoje ideale. Njima ne trebaju vile, skupi automobili i astronomski iznosi na računima u banci. Oni nacionalne interese stavljaju iznad svojih života, pa čak i živote njihovih porodica. U tome i jeste njihova veličina!

    Srdačno tvoj brat,
    Željko Tomić
    radovan_karadzic- 26890 - 28.02.2011 : Cenda Ceska - best (0)

    Radovan i SDS


    Slučajno sam naletio na ovaj sajt i mogu vam reći da sam neprekidno gotovo dva dana sa vama... Ima mnogo lijepih i istinitih tekstova, ali ipak imam jednu primjedbu. Gotovo u svim rubrikama imate neke slike i karikature Radovana Karadžica i SDS. Nemojte zaboraviti da ste srpski patrioti i da to nije lijepo ni pametno što radite. Pa Radovan je stvorio Republiku Srpsku a njegova stranka je povela narod u organizovanu borbu. Znam. bilo je i tamo lopova ali nemojte to preko kompletne stranke da lomite i omalovažavate poštene ljude koji su bili i još uvijek su njeni članovi, baš kao što sam i sam. Inače sam borac sa hercegovackog ratišta, a na nekim dijelovima ratišta koje ovdje spominjete sam bio kao dobrovoljac sa 18 godina.. Pozdrav mojoj srpskoj braći.

    Poštovani prijatelju,

    uz svo moje dužno poštovanje prema Tebi, ne mogu da ti ne kažem da si pomalo u zabludi što se Radovana Karadžića tiče. Njegov lik, a pogotovu njegovo "djelo", dobro poznajem i mogu ti reći da, uprkos tome što sam jako puno pokušavao, njega ne mogu da svrstam u red srpskih patriota.

    Što se SDS-a tiče, situacija nije mnogo drugačija. Mišljenja sam da su političari pod barjakom SDS-a imali šansu da uđu u svijetlu srpsku istoriju, ali su umjesto toga u Crnu knjigu. O onima koje ja znam mogu da kažem samo sve najgore. Možda tamo kod tebe u Hercegovini postoji poneki koji nije ukaljao svoj obraz, ali u to čisto sumnjam jer kod nas Srba pošteni političari mogu se na prste izbrojati.
    radovan_karadzic- 23704 - 13.02.2010 : Nedis Žugar Republika Srpska - best (0)

    Iz dnevnika Ratka Mladića


    KARADŽIĆ I KRAJIŠNIK POKRALI MILIONE

    Bivši komandant Vojske RS u svojim bilješkama zapisao kako je Momčilo Krajišnik odnio u Grčku 2, 5 miliona evra i kako je Luka Karadžić prodavao gorivo koje je namejnjeno Vojsci RS.

    Političari iz RS sa biznismenima iz Srbije, umijšani su u milionske krađe i šverc! Momčila Krajišnika je ukrao 2, 5 miliona dolara, a brat Radovana Karadžića, Luka, uzeo je milione od šverca goriva!

    Momčilo Krajišnika naziva "obrvan" je 26. maja 1993. iz Republike Srpske, sa bratom Mirkom, prebacili su 2, 5 miliona dolara, u u banku Ergos u Atini. U tome su im pomagali Vlado Perović, vlasnik kafane "Krokodil" na Dedinju i doktor M. Prokić sa suprugom.

    Krajišnik je obezbijedio logističku pomoć za ovu transakciju, uz pomoć Branka Ostojića, tadašnjeg potpredsjednika Vlade RS. Mladić naglašava da je početkom februara 1994. godine taj novac, po nalogu Krajišnika, iz Grčke prebačen u Bugarsku, a potom je njime plaćeno gorivo koje je prodato u Srbiji!

    "Kupljeno je 1. 600 tona D2 (dizel) i 1. 200 tona MB (motorni benzin), koje su Krajišnik i Protić prodali u Srbiji, pri čemu su oprali novac! Zarađeni novac Krajišnik, Protić i Perović, uz pomoć Ostojića, prebacuju u Ženevu.

    Mladić u ratnom dnevniku otkriva kako je u januaru 1994. godine u Republiku Srpsku uvezena jedna veća količina goriva, od koga je Vojska RS trebalo besplatno da dobije dio za svoje potrebe, ali u taj posao se umiješao Luka Karadžić, brat Radovana Karadžića.

    "Uz pomoć generala Đukića" uvezeno je 1. 260 tona D2 (dizel). Dogovoreno je da se kao poklon VRS ustupi 200 tona. Ali, brat Krajišnika, brat Karadžića, i savjetnik Radovanov Joja Tintor, pa čak i njegov vozač, te šef DB iz Trebinja, uzimaju 150 tona, prodaju i dijele novac, a 50 tona od obećanih 200 daju VRS.

    Mladić je zabilježio i svoja saznanja o razgovorima Slobodna Miloševića i tadašnjeg ministra spoljnih poslova Rusije Andreja Kozirjeva. Prema ovim navodima, Milošević je u pregovorima prihvatio da prizna Hrvatsku i Bosnu, da RSK prihvati "plan Z4", da Srbija ostane po strani u slučaju napada na Republiku Srpsku i još čvršću blokadu RS i RSK od strane Srbije.

    "Milošević je tražio: automatsko skidanje sankcija, prijem Srbije u organizaciju za evropsku bezbednost (OEBS), zajam i finansijsku pomoć od Zapada, 100. 000 dolara (prva tranša), isključenje SRJ od izručivanja Haškom sudu, prijem SRJ u EU, brzi oporavak privrede i garancije da će NATO braniti RSK", piše Mladić, dok u fusnoti dodaje da "SAD i Nemačka ne prihvataju uslove".

    Objavljivanje Mladićevog ratnog dnevnika, otvorilo bi oči narodu da vide ko ga je vodo i da je Radovanova lopovska oligarhija ratovala za svoj džep. Nadamo se da će Mladićevi memoari uskoro biti dostupni javnosti.

    Idi na stranu - |1|2|