fix
Logo
fix
Nalazite se na Istorija-RADOMIR_NESKOVIC
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

radomir_neskovic- 89074 - 02.03.2014 : Milan Misic Rep.Srpska - best (0)

Radomir Nešković


Pomaže Bog,

Po prvi put sam na ovoj stranici i drago mi je da ima još ovakvih ljudi koji se bave sa ovakvim stvarima. Ja sam rodom sa Trebave, koja je poznata po popu Savi Božiću, komadantu Trebavskog cetnickog pokreta.

Imao bih samo par stvari da kažem o ovom velikom junaku i vojskovođi komadantu Leteće rogatičke brigade Radomiru Neškoviću, koliko me još pamćenje služi, od 1993. godine sam dobijao novine iz Amerike, Čikaga od četnickog pokreta i naišao sam, čini mi se 2002. godine na sliku od Radomira Neškovića koji je preminuo u Americi u dubokooj starosti. Neka mu je vječna slava i hvala Bog dušu da mu prosti.
radomir_neskovic- 87268 - 16.11.2013 : Dragan Nešković Sokolac - best (0)

Radomir Nešković


One priče da ga je ubio švabski mitraljez 1945. godine nisu istinite.

Radomir Nešković je zadnji put viđen 1948. godine kada je u svoje selo Milkoviće došao po svoj šmajser i od tada o njemu nema ni traga ni glasa. Postoje neka mišljenja da je on otišao u inostranstvo i promjenio ima, a moguće je da je izvršio samoubistvo negdje u brdu Tmor iznad sela u kome se posle rata krio.
radomir_neskovic- 85451 - 12.06.2013 : Aćim Novi Sad - best (1)

Prelazak Radomira Neškovića u Srbiju


Želim da javnosti saoštim istinu o tome kako je Radomir Nešković prešao iz Planine Sjemeć u Srbiju.

Naime, prema svjedočenju čovjeka koji je Radomira preveo u Srbiju to se desilo na sledeći način:

  • "Radomir je došao kod mog oca u kuću koja se nalazila oko 6 kilometara udaljena od željezničke stanice u Međeđi kod Višegrada. Radomir je čuo da ja često vozom putujem u Valjevo kod tetke odakle donosim rakiju i istu prodajem u mom i susjednom selu kako bih zaradio nešto para za život. Kada sam objasnio Radomiru kako ja to radim, on mi je rekao da će poći sa mnom do Valjeva. Jednu veče smo se spustili do željezničke stanice u Međeđi, sakrili se u žbunje i čekali teretni voz u koji smo trebali da se ukrcamo. Čekajući voz mi smo zaspali i taj voz nam je prošao, pa smo morali čekati sledeću noć da se ukrcamo."

    "Sledeće noći smo se ukrcali u voz i krenuli prema Višegradu. Sakrili smo se u vozu gdje sam se ja uvjek sakrivao kao i svoju robu. Prilikom prolaska kroz Višegrad, Radomir se šalio govoreći da zna Sava Bilić ko mu sada prolazi kroz Višegrad nebi mirno spavao. Sakriveni u teretnom vozu doputovali smo do Valjeva gdje sam se pozdravio sa Radomirom i on je otišao, ne znam kuda i u kom pravcu. Ja sam kod tetke prenoćio kupio rakiju i ponovo se vratio za svoje rodno selo."
  • radomir_neskovic- 84653 - 28.04.2013 : Danilo Beograd - best (1)

    Pogibija Radomira Neškovića


    Ko to kaze poginuo Rade, kad se Rade javlja iz Kanade.

    Kada je ozna opkolila Neškovićevu zemunicu Rade je izašao iz nje o seo na šarac i počeo da se obuva. Za to vreme ostali četnici su izašli i usledio je proboj. Rade se probio, uspeo da pređe u inostranstvo, a zatim u Ameriku, tako mu crveni ne videše kraj.
    radomir_neskovic- 83437 - 09.03.2013 : Vojo Šešlija Hag - best (0)

    Zločini UDBE na Romaniji


    Evo još nešto o zloglasnoj OZNI. Na kraju rata 1945. godine, na većem prostoru romanijske regije ostalo je oko 50-ak četnika koji nisu htjeli da se predaju tkz. crvenim oslobodiocima. Umjesto toga oni su nastavili gerilsku borbu. Kao i u vrijeme Starine Novaka, čuvenog hajduka sa Romanije koji se borio protiv turskog zuluma, oni se borili protiv komunističke milicije. Kakav zulum je cinili ta milicija, poznata i kao OZNA ili UDBA, pokušaću da objasnim u najkraćim crtama.

    U selu Ljubogošti (opština Pale) bili su izvjesni četnici iz familije Veselinovića. Nema člana njihove porodice da nije tučen, mučen i ponižavan na razne načine. Njih osmorica su se krili po šumama dok su im komunisti prebijali majke, sestre, i rođake. Užasne su bile patnje tih ljudi, pojedine su vezali za repove od konja pa ih vukli po seoskoj kaldrmi, drugima su ložili vatru pod noge, treće tukli do iznemoglosti i sl.

    U svemu ovome je najveća tuga što su uglavnom stradali nevini ljudi, dovoljno je bilo da neko od lokalnih doušnika javi da neko daje hranu četnicima pa da strada cijela porodica. Od zloglasnih Udbaša tu su bili Đorđo Kutlača, Risto Lontoš, Ostoja Tubin. To su samo neka imena.

    Evo još jedan događaj - komunističkog iživljavanja - nad narodom. Kad je ubijen četnik Risto Derikonja njegovog rođenog brata su natjerali da svira i pjeva uz gusle nad pokojnikom. Ostale članove porodice su tukli na razne nacine, neke vješali na kuke da vise po dva, tri dana dok im ruke ne poplave, tjerali ljude da jedu po kilgram - dva soli. Dan-danas ljudi iz tih krajeva pamte patnje od komunista. Djevojku od 20 godina su streljali zato što je pomagala bratu koji se skrivao kao četnik.

    Ima i ovaj primjer. Bila su dva brata Božo i Stevan Jugović. Prvi je bio u partizanima drugi u četnicima. Poslije rata Stevan se skrivao po šumi. Preko brata Bože komunisti pošalju poruku Stevanu da se preda, da mu se neće ništa desiti. Stevan se predao i bio je streljan odmah na licu mjesta, uz prisustvo rođenog brata.

    Potjera za četnicima je trajala od prilike do 1952. godine. U toj višegodišnjoj potjeri ginuli su i jedni i drugi. Poginulim četnicima komunisti nisu dali da se dižu nikakvi spomenici ni obilježja, tako da se ne zna gdje su pokopani.

    Savo Derikonja je bio komadant Sarajevsko-romanijske regije. Pretpostavlja se da je 1946. godine ranjen od strane komunista i da je nakon nekog vremena preminuo. Niko nije uspio saznati gdje mu je počivalište i gdje su ga sahranili njegovi saborci. Dan-danas pamti se kao junak ovoga kraja koji je sačuvao srpski narod od ustaškog noža. Iza njega je ostala samo pjesma:

  • "Ova moja šubara sa glave, uspomena Derikonje Save"
  • radomir_neskovic- 83418 - 09.03.2013 : Mladen Djoković Gorazde - best (0)

    Savo Biljić


    Uvaženi gospodine, članak koji sam vam prije neki dan dostavio o nekadašnjem oficiru UDBE, Savi Biljiću, izaziva negodovanje na obje strane i pričinjava mi neprijatnosti. Zbog toga vas najsrdačnije molim da ga uklonite sa vašeg sajta da se ne dižu nepotrebne tenzije. U nadi da ćete ispuniti moju molbu, hvala.
    radomir_neskovic- 83401 - 08.03.2013 : Mladen Djoković Gorazde - best (0)

    Sava Biljić


    Samo mala ispravka u vezi perioda kada je Sava Biljić djelovao. To je bilo od 1945. do 1950. godine, a ne od 1941-1945 kako je u pređašnjem tekstu rečeno.
    radomir_neskovic- 83291 - 05.03.2013 : Mladen Djoković Gorazde - best (0)

    Sava Biljić


    Sava Biljić rođen je 1906. godine u Sokocu, Laze ili možda Brejakovići. Po zanimanju je bio tesar. Kada je počeo 2. svjetski rat Sava je odmah stupio u KPJ i partizanski pokret. Bio je jedan od organizatora narodnooslobodilačkog ustanka na Sokocu 1941 godine. Sa Grujom Novakovićem i Vladom Cvijetićem je bio član OK KPJ.

    Savinog brata Nikolu i još nekoliko Biljića ubile su ustaše. Po završetku rata Sava je stupio u UDBU. Imao je čin potpukovnika. Rukovodio je snagama UDBE koje su u periodu 1945-1950 u saradnji sa jedinicama KNOJ-a likvidirale ostatke četničke vojske na prostoru opština Sokolac, Rogatica, Čajniče itd. Savi se zamjera i krajnje surovo ponašanje prema četničkim jatacima i simpatizerima.

    Po završetku službe doselio se u Goražde. U tom gradu je živio mirno sve do svoje smrti u dubokoj starosti 1991. godine. Sahranjen je na gradskom groblju Kolijevke u Goraždu uz vojne počasti. Bio je nosilac partizanske spomenice.

    Sava Biljić nije imao direktne veze sa likvidacijom četničkog komandanta Radomira Neškovića. Sigurno je međutim da je mnogo znao o cijeloj toj stvari, posebno ako uzmemo u obzir da je bio visoki oficir UDBE i da je imao prilično široko operativno područje. Dok se ne otvore arhivi UDBE (ako takvi još postoje i ako ima pismenih tragova) možemo samo u opštim crtama ispratiti djelovanje Save Biljića.

    Ono što je sigurno jeste činjenica da je ovaj udbaški oficir omražen među pristalicama i simpatizerima četničkog ravnogorskog pokreta.
    radomir_neskovic- 79321 - 09.11.2012 : Branko Beograd - best (0)

    Radomir Nešković


    Dosta sam čitao o četnicima sa prostora Istočne Bosne pa me zanima da li neko stvarno zna šta se desilo sa Radomirom Neškovićem. Sve priče se svode na to da je on nastradao i da njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

    Zanima me i zašto nema nikakvih podataka o udbasu Savi Biljicu koji je nakon Drugog svjetskog rata harao na prostorima Istočne Bosne. Ja sam čuo da je on dočekao početak rata 1992. godine u Rogatici u dubokoj starosti.

    Ako neko ima neke podatke o ovome o ovim ljudima bio bih mu zahvalan da to napiše konkretno i direktno.
    radomir_neskovic- 78370 - 23.10.2012 : Gvozden Šarac Istočno Novo Sarajevo - best (3)

    Desanka Rebić


    Poštovani,

    Ovo pišem po sjećanju, a želja mi je da ostane zapisano makar mali djelić onoga što sam lično doživio. Kao mlad i prilično neiskusan novinar sam 1997/1998 godine u jednom rogatičkom selu, kome ne znam tačno ime, na putu ka Borikama, imao priliku da napravim reportažni zapis o jednoj ženi. Ako se ne varam, zvala se Desanka Rebić. Kažem zvala se, jer sam čuo da je već odavno pokojna. Ime ove mučenice poznato je svima koji su čitali knjige Momira Krsmanovića. Ona je slici iz knjige Momira Krsmanovića koju ste i vi postavili na web-stranicu. Ona stoji pored Radomira Neškovića s njegove lijeve strane.

    Da nastavim, bio sam zatečen kada sam ušao u njenu kuću sa snimateljem. Zatekao sam Desanku kako na koljenima obavlja sve kućanske poslove. Dočekala nas je na koljenima, napravila kafu, poslužila i započela svoju priču, na koljenima. A njena priča se svodi na to da je u toku Drugog svjetskog rata bila vjeran saradnik a nakon njega i odan jatak četničkog komandanta Radomira Neškovića. Upravo zbog toga je, tada nam je kazivala, na koljenima.

    OZNA, poslijeratna komunistička vlast је uhapsila Desanku, poslala u Centralni zatvor u Sarajevu i tukla po tabanima, hej po tabanima. Тakvo mučenje mogli su da smisle samo komunisti. Tukla je OZNA i uništavala mladi život samo zato što je Desanka Rebić pomagala četnike Radomira Neškovića. Desanka je sve preživjela, i zatvor i mučenje i na koljenima dočekala duboku starost i meni pripovjedala svoju tragičnu, životnu priču.

    Skoro 30-minutni repotažni zapis o Desanki Rebić emitovao sam na TV Kanal "S" na Palama te 98-me godine. Sebi ne mogu da oprostim neznanje što ga ne sačuvah jer biste sada imali priliku da u detalje saznate kako je Desanka Rebić kao u najboljim akcionim filmovima izbjegavala UDBI-ne zamke i nabavaljala neophodan sanitetski materijal, hranu i druge potrepštine za srpske četnike koji su se skrivali po Sjemeću, Romaniji i Devetaku. Opet prema sjećanju prenosim Vam njeno kazivanje. Govorila mi je da je pješke išla do Prače, tu je sjedala na voz pa do Sarajeva. A u Sarajevu je kod provjerenih ljudi nabavljala čarape i baterije za radio-stanice. Da ne bi bila sumnjiva nikada nije u jednoj prodavnici kupovala veće količine hrane, zavoja i drugog sanitetskog materijala. UDBA je sumnjala u sve i svakoga. I tako je više puta iz slobodnih srpskih planina dolazila u Sarajevo i vraćala se nazad sve dok nije uhvaćena. Ko je potkazao, kako je uletjela u zamku ne znam ili bolje rečeno ne sjećam se, ali mi je i to govorila.

    Svjestan sam da u par redova ne može da stane mučenički život ove žene, a vjerujem da ima onih koji više znaju . Ja sam samo želio da ispričam ono što sam lično čuo od ove heroine, koju rogatički Srbi ne smiju da zaborave.

    Ako sam nešto pogrešno interpretirao ne zamjerite je nije bilo iz loše namjere. Volio bih da ako neko ima još saznanja o Desanki Rebić i posljednjim danima legendarnog Radomira Neškovića da to podjeli sa nama.
    Pozdrav.

    Komandant Radomir Nešković i Jovo Planinčić, Desanka Rebić
    radomir_neskovic- 71770 - 17.07.2012 : Dejan Nedođija - best (0)

    Čiča Draža


    Na današnji dan je ubijen jedan od najvećih Srba, Dragoljub Draža Mihajlović. Sramota je da se i poslije toliko godina ne zna gdje mu se nalazi grob. Prosto ne vjerujem da niko nema dostupne podatke o tačnom grobnom mjestu. Vječna ti slava Đenerale!
    radomir_neskovic- 65542 - 25.02.2012 : Beco Sokolac - best (0)

    Арсен Петрушић


    Жељко у овим сликама Радомира Нешковића, ова друга је Арсена Петрушића. Провјерено, имам је цијелу, гдје му се виде и ноге. Петрушић је био К-дант мркаљског батаљона, убијен 1952. год.
    radomir_neskovic- 65344 - 24.02.2012 : Vaske Vasiljevic Beograd - best (0)

    Četnici Radomir Nešković i Radivoje Kosorić


    To barte Srbine. Ima još slika, a ova zadnja je slikana u Dalmaciji kad su rogatički četnici išli na ispomoć Vojvodi Đujiću protiv crvenih zločinaca. Druga slika je Arsen Danilović Petrušić iz Glasinca. Ako možeš Željko šta da nađeš i da postaviš o braći Arna Vesi Arbinji i drugim četnicma romaniskog kraja. Ipak, ovaj kraj bije glas da je bio partizanski a nije. Reci mi kako da ja postavim neke slike koje imam.

    Pozdrav!

    Vaske,
    jedini način da ti postaviš neke slike je da mi ih pošalješ na slavicnetŽhotmail.com. Nisam omogućio postavljanje slika zbog virusa.

    Pozdrav, Željko
    radomir_neskovic- 65182 - 23.02.2012 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (2)

    Radomir Nešković - slike


    Željko,

    evo ti i nekoliko slika Radomira Neškovića:






    Komandant Radomir Nešković i Jovo Planinčić

    Ovo je slika iz knjige Momira Krsmanovića "Teče krvava Drina". Sa lijeva na desno: nepoznata žena, Radomir Nešković, Desanka Rebić, nepoznata žena i Jovo Planinčić

    Komandant Radomir Nešković

    Ovo je slika Radomira Neškovića, ali nemam nikakvih podataka o njenom porijeklu

    Komandant Radomir Nešković

    Ovo je slika Radomira Neškovića o kojoj se takođe jako malo zna".



    radomir_neskovic- 30722 - 23.05.2011 : Zeljko Tomic Sokolac, RS - best (0)

    Miloševici, Radomir Nešković


    Tokom mnogobrojnih agresija na Srbe i Republiku Srpsku, počinjeno je mnoštvo organizovanih kolektivnih zločina nad Srbima u Bosni i Hercegovini. Cilj svih agresija na Srbe bio je uništenje Srba i otimanje srpskih teritorija. Vremenom je zločin prerastao u ideologiju. Cilj ideologije bio je totalno uništenje srpskog naroda i otadžbine Srpske. Putem mnoštva zločina sa ideologijom totalnog uništenja Srba i Srpske, počinjen je genocid.

    Oni koji slijede ideologiju mržnje ni danas nisu odustali od uništenja srpskog naroda i otadžbine Srpske.


    Bliska istorija srpskog naroda ni izbliza nije rasvjetljenja. Ustaški zločini, genocid na Srbima u Drugom svjetskom ratu ignorisani su od bratstva i jedinstva. Pokolj šest hiljada Srba u proljeće 1942. godine na obalama Drine nije našao svoje mjesto u komunističkim udžbenicima istorije. Rijetki preživjeli, poput Momira Krsmanovića, autora više knjiga o stradanjima Srba, svjedoče o razmjerama tih zločina. Narod rogatičkog kraja podizanjem hrama i spomen obilježja odužio se tim stradalnicima, ali i četničkom komadantu kraljevom oficiru Radomiru Neškoviću. Sukob između četnika i partizana nezacjeljena rana srpskog naroda.

    Zločin u Miloševićma i Starom Brodu

    "Ne smijemo zaboraviti nevini žrtve, ako to uradimo ponovo ih ubijamo", kao amanet ova kletva prenosila se s generacija na generacije Srba rogatičkog kraja. Krijući se, iz straha od komunista, godinama poslije Drugog svjetskog rata, Srbi su palili svijeće i molili se za šest hiljada Srba ubijenih u Miloševićima u proljeće 1942. godine.

    Rijetki su utekli od ustaškoj noža. Momir Krsmanović posvetio je život otkrivanju istine. Pisao je o velikoj ustaškoj ofanzivi Jure Francetića i planskom čišćenju Srba iz Istočne Bosne. Ustaše su mu ubile majku i šestogodišnjeg brata.

    "Jedno desetak hiljada još od Olova, od Sarajeva, od Nišića, Han Pijeska... to se sve slilo prema Drini. Narod je bežao masovno da pređe u Srbiju, da se spašava. Narod koji je išao prema Miloševićima i Starom Brodu, oko desetak hiljada njih, Jure Francetić je elipsasto suzbijao uz Drinu i onako kako je pristizalo zbegove, to je ubijano... "


    U narodnom predanju sačuvana je istina o ustaškim zločinima u Istočnoj Bosni, koje je komunistička istoriografija ignorisala. O srpskom stratištu poput Jasenovca, Stare Gradiške, Šušnjara kod Sanskog Mosta, Jadovna i mnogih drugih. Svjesno prećutkivanje genocida u Drugom svjetskom ratu bilo je potrebno da se izjednači Ravnogorski pokret i Ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske.

    Komandant Radomir Nešković Radomir Nešković

    Kao što je prećutkivan ustaški zločin nad Srbima na Drini i Hercegovini, komunistički režim je gušio istinu o srpskim ustanicima, odnosno četnicima. Glasno izgovaranje imena četničkih komadanata značilo je zatvor. Srbi iz Rogatice, šest decenija nakon Drugog svjetskog rata, brižljivo čuvaju sjećanje na Radomira Neškivića, kraljevog podoficira i komadanta Leteće rogatičke brigade.

    "Od 1942. do jeseni 1944. godine u Istočnoj Bosni nije bilo partizana. Da nije bilo četničkih jedinica ni jedna srpska duša ne bi ostala na ovim terenima. Radomir Nešković je održao srpski narod na ovim terenima Istočno-romanijskog regiona. "


    Radomira Neškovića, kao i sve pripadnike Ravnogorskog Pokreta, posleratna jugoslovenska istografija okvalifikovala je kao izdajnike i neprijatelje. Neškovićevi saborci i njihove porodice poslije rata preživjele su torture, zatvor i šikaniranje nove narodne vlasti.

    Oreol legendarnog komadanta u narodu Radomir Nešković stekao je dobijenim bitkama protiv Nijemaca i ustaša, što je dokazao i u proljeće 1944. godine kada je napao njemačku kolonu na Sjemeću. I ovaj događaj režimska istorografija nikada nije priznala jer se jednostavno ovaj događaj nije uklapalo u priču o četnicima kao domaćim izdajnicima koji tuku Nijemce.

    "U proljeće 1944. godine jedinica Radomira Neškovića je zapalila 64 kamiona i ubila oko 200 Nijemaca iz te njemačke kolone... "


    Neosporna je činjenica da su Srbi u Drugom svjetskom ratu bili dva pokreta otpora. Podjele među ustanicima na partizane i četnike počinju 1942. godine i uzrok su kasnijeg brato-ubilačkog rata.

    "Srbi se ni u kom slučaju ne bi trebli odreći bilo kog pokreta otpora, jer su imali dva pokreta otpora. Posebno do 1943. godine, ogromnu većinu partizanskih jedinica su činili Srbi. I taj raskol koji se kasnije stvorio, bio je ustvari srpsko-srpski raskol. "


    Posledice tog raskola Srbi osjećaju i danas. Sa dozom opreza i straha, Srbi iz Rogatice koji su preživjeli ustaške pokolje ili bili u četničkim jedinicama, pričaju o tim vremenima. Kažu neka istorija i vrijeme daju pravednu ocjenu i partizanskog i ravnogorskog pokreta, ali Srbi nikada ne smiju zaboraviti one koji su sačuvali srpski narod na prostorima Istočne Bosne.

    Idi na stranu - |1|2|