fix
Logo
fix
Nalazite se na Region-PUTOVANJA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

putovanja- 96335 - 05.07.2016 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Pecanje po ruski


Evo, kako se na dalekom sjeveru bratske nam Rusije peca riba. Kada su ovog ribara pitali kako je upecao ribu on je rekao da je koristio "crvića".

putovanja- 92301 - 03.02.2015 : Novica Bogdan Futog - best (1)

Put za Rusiju


Ako biste zeleli i voleli da posetite Rusiju, put vozom tj. povratna karta košta oko 100 evra a povratna avionska karta 190 evra. Ko želi da ide za Dan pobede 9. 5. neka se javi da putujemo organizovano.
putovanja- 81629 - 14.01.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Plivanje sa delfinima


Želja svakog čovjeka je da ode na nekoliko mjesta, isproba nekoliko zanimljivih stvari. Mene posebno privlači priroda, i oduvjek sam želio da plivam sa delfinima. Ova moja želja se ostvarila prije nekoliko godina, kada sam bio na ljetovanju u Južnoj Americi.

Na snimku koji sam upravo postavio na Youtube, moji prijatelji će vjerovatno prepoznati mene, a možda i moju crvenokosa kćerku, koja je naprosto uživala zabavljajući se u bazenu punom delfina. Za mene je ovo bilo najljepših 45 minuta koje sam proveo u prirodi!

Najinteresantniji momenat je bio kada su me dva delfina gurali kroz vodu, upirući svojim osjetljivim njuškama u moje tabane. Nekima će se ovo učiniti opasno, ali su delfini tako dresirani da odmah odustanu od guranja ukoliko saviješ koljena ili ako čuju pištaljku svoga trenera.

Tom prilikom sam se uvjerio da su delfini jako pametne životinje i mislim da je prava je šteta što ne znaju pričati!

Potom smo se družili sa Alinom, trogodišnjom delfinicom, koja, po riječima njenog trenera, posebno voli da se miluje po stomaku.

Da napomenem i to da se sve ovo dešavalo u Meksiku, na Majanskoj rivijeri nedaleko od Kankuna, tačnije Cancoon.

putovanja- 73516 - 04.09.2012 : Stari Blizo Blizo - best (1)


Žao mi je što ne mogu da unesem i fotografije. Ako ti hoćeš, nađi ovaj naslov na stranici "Bašta Balkana".

Srbija je velika tajna - seoska samoposluga i vodenica za integralno brašno na domaći način

Piše: Goran Tomić

Taman kada sam pomislio da smo se kao društvo raspali, da je nestalo empatije, brige za bližnje, vrednoće, rada i poštenja, desi mi se nešto predivno što mi je u potpusnosti vratilo veru Srbiju i Srbe. Oduvek sam voleo da verujem i negde u dubini duše sam znao, da naš narod nije u osnovi pokvaren i zao. Pretpostavljao sam da su ogromnoj većini dobri i savesni ljudi. Mediji su me je stalno opovrgavali i skoro da su uspeli da me razuvere u toj mojoj veri.

Pre nekoliko dana sam bio na službenom putovanju po Valjevu i okolini. Idući iz Loznice preko Osečine prema Valjevu kolega mi je predložio, kada smo prošli selo Pričeviće da naiđemo do jedne vodenice - potočare u kojoj imaju pravog i dobrog integalnog brašna mlevenog vodeničnim kamenom. Prihvatio sam više iz znatiželje i neke nostalgije za detinjstvom kada sam kao dete gledao kako je moj ujak mleo žito u svojoj potočari.

Pored puta je bio putokaz "Vodenica". Udaljena je od puta nekih 50 metara. Očekivao sam neku tzv. etno prodavnicu i neku ženu koja prodaje etno proizvode, a zatekao sam Srbiju. Vodenica je bila širom otvorena i u njoj nije bilo nikog. Nikog nije bilo ni u vidokrugu. Pored ulaza je bilo par pisanih poruka da se ne provejano žito neće mleti, da ako vodeničar nije u vodenici da svoje žito ostavite na klupu i napišete broj telefona na koji će vas zvati i na kraju, poruka da ko želi da kupi brašno može sam da se posluži u vodenici jer je brasno već razmereno i upakovano.

Kada se uđe u vodenicu sa desne strane su dva vodenična kamena, koji trenutno nisu ništa mleli, sa drvenim levcima u koje se sipa žito. Ispod poda se čuje hučanje potoka.

Ispred je stajala polica sa naslaganim kesama sa kukurznim i pšeničnim integralnim brašnom na kojoj je pisala cena od 120 dinara po kesi od 2 kg.

Iznad polica sa brašnom, nalazila se jedna polica na kojoj se nalazila knjiga utisaka i jedna kutija. Na toj polici i kutiji su par lepih poruka o poverenju i časti. U kutiji, ispod poklopca je bio gotov novac koji kupci ostavljaju kada tu nije vodeničar.

Uzeo sam četiri kese brašna, u kutiju ostavio novac i uzeo kusur. Napisao sam par reči u knjigu utisaka. Malo smo fotografisali po vodenici, utovarili smo brašno u automobil, i još malo postojali ispred vodenice a da se niko nije pojavio ni u vidokrugu.

Otišao sam sa osmehom na licu.

Ako vas ikad put nanese na put od Valjeva prema Osečini, nešto pre sela Pričevići, naiđite u tu vodenicu gde možete kupiti zdravu hranu za vaše telo i dobiti zdravu hranu za vašu dušu.
putovanja- 25315 - 24.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (5)

Nikola Tesla i njegova Nijagara


Jedan od mojih najvećih mladalačkih snova je bio da se u indijanskom kanuu otisnem jezerom Iri, zaustavim kod šume zvane Darkvud (na engleski "Darkwood"), navratim u kolibu u kojoj žive Zagor i Čiko, i da ih priupitam da li se još uvijek uspješno bore protiv "zelenih mundira"... Hm... Možda su to bili i "crveni mundiri", nisam više siguran...

Međutim, godine ugasiše moje mladalačke snove a umjesto njih se stvori potreba da posjetim mjesto na kome je najveći um svih vremena, Nikola Tesla, sišao sa nebesa među Srbe da svijetu podari svjetlo, i tako ga izvede iz tame...

Spomenik Nikole Tesle na Nijagari
Na Nijagari se srpski jezik upotrebljava isto koliko i engleski. Oko Teslinog spomenika se okupljaju uglavnom Srbi.


Prošle sedmice sam konačno ostvario svoj mladalački san! Posjetio sam dva od pet Velikih jezera: jezera Ontario i Iri. Naravno, Zagora i Čiku nisam ni pokušao da pronađem, ali nisam propustio priliku da obiđem spomenik Nikoli Tesli, koji se ponosno uzdiže iznad vodopada njegove Nijagare.

Vodopad na Nijagari
Rijeka Nijagara je nastala radom lednjaka, i izliva vodu iz Velikih jezera u Atlanski okean, prosječnom brzinom od 110, 000 m u jednoj minuti. Pri visokom vodostaju niz ove vodopade pada do 168, 000 m vode u minuti, od toga 2/3 niz ovaj vodopad. Lijevo od vodopada se nalazi Kozije ostrvo, a odmah do njega američki vodopad, koji je dosta manji. Nijagarini vodopadi su najmoćniji vodopadi u Sjevernoj Americi.


Za razliku od nas, običnih smrtnika koji smo čitali stripove i vjerovali u Zagora i Čiku, Nikola Tesla je imao sasvim drugačije snove. Još dok je bio dijete, u toku izleta na Plitvička jezera, rodila se u njemu pomisao da ukroti Nijagaru i iskoristi snagu njenih moćnih vodopada...

Spomenik Nikole Tesle na Nijagari
Mom saputniku se učini da je spomenik Nikole Tesle bez cvijeća nekako hladan, pa ja u parku nabrah neko cvijeće da bar za trenutak ispravim nepravdu. Za sledeću posjetu ću se malo bolje pripremiti...


Mnogo godina kasnije, dječački san Nikole Tesle se i ostvario. Pod pokroviteljstvom Edisona, i još nekoliko investitora, Tesla je krajem 19. vijeka upravo na Nijagari počeo sa realizacijom svoga izuma, izgradnjom prve u svijetu hidrocentrale za naizmjeničnu struju. Nakon četiri godine napornog rada, proradio je i prvi generator čijom snagom je pokrenuta željezara u Pizburgu. Bilo je to 1895. godine, a u proljeće 1896. godine završena su i druga dva generatora. Struja je najprije stigla u susjedni Bafalo, a zatim i u San Francisko, Nju Orleans i sve druge američke gradove...

Vodopadi Nijagare

Pogled na vodopad iz blizine je jako impresivan. Vodopadu možete prići na svega par metara udaljenosti. U gornjem dijelu slike vidi se zgrada hidrocentrale, opisane u donjem dijelu teksta.


U to vrijeme Tesla je na svojoj vizit karti imao natpis: " Živim u Njujorku, ali moje srce je na Nijagari! "

Tesline turbine

Nekoliko stotina metara uzvodno od vodopada, nalazi se Teslina hidrocentrala. Većina posjetilaca ne pokazuje nikakvo interesovanje za ovaj objekat. Desno na slici se vidi kanal u kome se nalazila najstarija Teslina turbina na kanadskom tlu.


Između 1901 i 1905. godine i na kanadskoj strani je napravljena Teslina hidrocentrala, koja je koristila prirodne brzake rijeke Nijagare, koja je na tom mjestu zaobilazila ostrvo Ceder, koje danas više ne postoji.


Vodopadi Nijagare

Iznad vrata svih svojih građevina, Tesla je stavljao znak iz nekog našeg manastira... Izvinite, ali zaboravih kojeg! Kanadska vlada je ovu zgradu zaštitila, ali je ona u jako bijednom stanju, pa nije otvorena za turiste.


Nikola Tesla je jednom prilikom zapisao: "Krajnji je cilj čovjekov da potpuno ovlada materijalnim svijetom i da potčini sile prirode ljudskim potrebama. To je težak zadatak pronalazača koji često ostaje neshvaćen i nepriznat. Ali on nalazi ogromne naknade u zadovoljstvu koji u njemu budi stvaralački rad i u saznanju da pripada ovom povlašćenom sloju ljudi bez kojih bi ljudski rod već odavno isčeznuo u teškoj borbi sa nemilosrdnim silama prirode".

Što se struje tiče, mi Srbi smo bili nešto napredniji od Kanađana. Prva hidroelektrana u Srbiji je puštena u rad 1900. godine i to sa Teslinim sistemom višefaznih struja. Riječ je o elektrocentrali "Pod gradom" u Užicu na Đetinji. Zaustavljena je 1970, a onda ponovo pokrenuta 2000. godine. Radi još i danas.

Druga hidrocentrala je puštena na rječici Vučjanka u blizini Leskovca 1903. godine. Radi i danas.

Za ove dvije i još mnoge druge hidrocentrale sagrađene prije Prvog svetskog rata u Srbiji zaslužan je Đorđe Stanojević.

Nijagara - moj pratilac


I na kraju, da se zahvalim ovom čovjeku što mi je uljepšao izlet do Nijagare. Inače, njegov pseudonim je "Sanitet", i on je pokretač akcije prenošenja posmrtnih ostataka naših palih drugova na Vojničko groblje u Sokocu. Na Nijagari smo pričali dosta i o Draganu Šorku, Predragu Žarkoviću, Boži Hartu, ali i mnogim drugim palim borcima Vojske Republike Srpske.

P. S. U Torontu sam išao službeno, na instalaciju nekog softvera. Bila je to moja druga (u životu) posjeta ovome lijepom gradu, i ovaj put sam iskoristio priliku da se sretnem sa Draganom Mumovićem iz Sokoca, ali i da upoznam nekoliko drugih Srba koji žive u Torontu. Međutim, o njima namjeravam da pišem nekom drugom prilikom, kada se malo odmorim od jako dugog i napornog puta.

putovanja- 13004 - 29.05.2007 : Aco - best (2)

Beograd



"Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; i za zimskih vedrina sa njihovom studenom raskoši; i za letnjih oluja kada se celo pretvori u jedan jedini tmurni oblak koji, gonjen ludim vetrom, nosi kišu pomešanu s prašinom panonske ravnice; i u proleće kad izgleda da cvate i ono, uporedo sa zemljom; i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima. Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude.

Ali najveći raskoš toga neba nad Beogradom, to su sunčevi zalasci. U jesen i u leto oni su prostrani i jarki kao pustinjske vizije, a zimi prigušeni tmastim oblacima i rujnim maglama. A u svako doba godine vrlo su česti dani kad se oganj toga sunca koje zalazi u ravnici, među rekama pod Beogradom, odbije čak gore u visokoj kupoli neba, i tu se prelomi i prospe kao crven sjaj po razasutoj varoši. Tada sunčano rumenilo oboji za trenutak i najzabačenije uglove Beograda i odblesne u prozorima i onih kuća koje inače slabo obasjava. "

O Beogradu napisao: Ivo Andrić, srpski nobelovac
putovanja- 12993 - 28.05.2007 : Dada - best (1)

Novi Sad


Evo I ja nesto da kazem o svom gradu Novom Sadu.

Još u kamenom dobu (oko 4500 godine pre/prije nove ere), postojalo je ljudsko naselje na teritoriju današnjeg Novog Sada. Ovo naselje se nalazilo na desnoj obali rijeke Dunav, na teritoriju današnjeg Petrovaradina. Ovo područje su, kasnije, osvojili Kelti (u četvrtom veku/vijeku prije nove ere), a potom Rimljani (u prvom vijeku prije nove ere).


Prvo utvrđenje na desnoj obali Dunava sagradili su Kelti. Kasnije, tokom rimske vladavine, sagrađena je nova, veća tvrđava u prvom vijeku nove ere, a bila je poznata pod imenom Kuzum. Tvrđava je bila uključena u rimsku pokrajinu Panoniju, a razorili su je Huni u petom vijeku. Naselje na lijevoj obali Dunava osnovano je 1694 godine. Ovo naselje je prvobitno bilo poznato pod imenima: Racka varoš (Raitzenstadt, odnosno srpski grad) i Petrovaradinski Šanac, a kasnije je dobilo ime Novi Sad. Prvobitni stanovnici naselja bili su ogromnom većinom Srbi.

1720 godine Novi Sad je imao 112 popisanih srpskih domova, kao i 15 mađarskih i 14 njemačkih. 1748 Novi Sad postaje slobodan kraljevski grad i dobiva današnje ime. 1771 i 1838 godine grad je stradao od poplave. Tokom osamnaestog i devetnaestog stoljeća, Novi Sad je bio najveći srpski grad (1820 godine grad je imao oko 20, 000 stanovnika, od kojih su dve trećine bili Srbi). U to doba Novi Sad je bio centar političkog, kulturnog i društvenog života cjelokupnog srpskog naroda.

U Novom Sadu su u to vrijeme stalno boravili ili se duže zadržavali Svetozar Miletić, Polit-Desančić Jovan Jovanović Zmaj, LazaKostić Đorđe Natošević I. Vučetić, Stefan Branovački, S. Pavlović, T. Mandić, L. Stanojević, A. Hadžić Kosta Trifković, A. Pajević kao i mnogi viđeniji emigranti iz Srbije. Sve ovo bili su razlozi da Novi Sad bude prozvan Srpskom Atinom.

Ovde ko hoce da radi moze da nadje posao mada je tesko kao i svuda naci posao u svojoj struci. Socijalna pomoc za ne zaposlene nije kao u Melburnu, iznosi oko 12. 000 din. / 150 eura.
Grad nema tranvaj i trolejbus, mada je bilo pokusaja uvodjenja istih ali gradjani nisu dozvolili jer bi kazu grad bio mnogo ruzniji. Novi Sad je smesten na jednoj velikoj ravnici I negde u daljini vide se obronci Fruske Gore.
Moja majka dok je zivila u Olovu imala je obicaj da kaze da zivi u kazanu jer je Olovo bilo smesteno u kotlini. Sad kaze da ima osecaj da zivi na tacni za kafu jer je sve isuvise ravno.





putovanja- 12357 - 18.04.2007 : Aco - best (0)

Novi Sad - srpska Atina


Grad koji nosi nadimak Srpska Atina je Novi Sad! U njemu žvi oko 20. razlicitih nacionalnosti: Srbi, Mađari, Hrvati, Česi, Slovaci, Rumuni, Rusini, Jermeni, Ukrajinci, Nemci, Rusi, Jevreji, Crnogorci, Jugosloveni, Bunjevci, pa čak i muslimani...

Novi Sad ima (vjerovao ti ili ne) 18. vjerskih zajednica! I ne nazivaj više Srpsku Atinu kupus gradom jer ti živis u Teheranu II, koji nam takav kakav jeste i ne treba.
putovanja- 11770 - 02.03.2007 : Mijat Šuka - best (0)

Bivša SFRJ: Slovenija


Moram priznati da je Slovenija jako lijepa zemlja. Posebno mi se sviđa izvor Savice, Bohinjsko i Bledsko jezero. Bio sam u slivu Soče, od Kobarida do Boveča. Jako je lijepa i njihova obala Jadranskog mora, svu sam je obišao.

Ljubljana, posle Beograda nešto jako lijepo.

Kako opisati, to ushićenje da igrate na BIS, ERA ili VRANJE, usred Slovenije. Sve to u "Cankarjevom Domu"

Moram priznati da sam jako lijepo, tada dočekan i u Mariboru: hotel "Slavija", "Orel", itd..

Niko od nas, na ekskurziji '79, nije zaboravio Postojinsku pećinu!

Sve u svemu Sloveniju, kao bivšu republiku SFRJ, sam dobro poznavao! Čak, šta više, bolje nego Srbiju, u to vrijeme!!
putovanja- 1961 - 25.07.2005 : Zeljko Tomic Prince George - best (1)

Pozdrav iz Prince George-a


Pozdrav iz Princ Džrdža
... pozdrav za sve Sokocane iz hladnog Princ Džordža, Kanada.

Idi na stranu - |1|2|