fix
Logo
fix
Nalazite se na Istorija-POTURICE
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

poturice- 100779 - 16.06.2017 : Мihailo Danilovic Majur,sabac - best (1)

Istoričar dr. Salih Selimović


poturice- 100777 - 16.06.2017 : Мihailo Danilovic Majur,sabac - best (0)

8.Vrata Mr. Salih Selimović: Srbi muslimanske vere


poturice- 100775 - 16.06.2017 : Мihailo Danilovic Majur,sabac - best (0)

8.Vrata- Dr. Salih Selimović: Ilija i Alija- Tragedija jednog naroda


poturice- 97757 - 03.11.2016 : Zeljko Tomic Sokolac - best (5)

Zašto Zapad mrzi Srbe?


Kada je u 15. veku Turska osvojila Balkan, Vizantija i ostale pravoslavne zemlje nisu bile u mogućnost da se Turcima odupru. Tražili su pomoć od zapadnih hrišćana, a Vatikan ih je dočekao ucenom!

Obećana im je pomoć od zemalja Zapadne katoličke Evrope pod uslovom da potpišu uniju sa katoličkom crkvom, tj. da pravoslavna crkva prizna vrhovnu vlast Vatikana.

Vaseljenski patrijarh Josif II iz Carigrada je podlegao tom pritisku.

Na zakazani sabor u Firenci 1439. godine su došli svi pravoslavni Patrijarsi, svi osim srpskog! Čak i Ruski, Mitropolit Kijevski Isidor.

Vladar Srbije, despot Đurađ Branković, rekao je srpskom Patrijarhu Nikonu (1420-1435) da će ga obesiti ukoliko ode u Firencu.

Te, 1439, godine u Firenci uniju sa Vatikanom su potpisali svi (31) pravoslavni verski poglavari, osim srpskog Nikona.

Saznavši da se Srbija suprostavila moćnom Vatikanu, ruski Veliki Knez Vasilije II je pogubio svog Patrijarha Isidora kijevskog, zbog sramote koju je naneo Rusiji.

Kada se i u Carigradu saznalo da Srbi nisu potpisali uniju, nastali su neredi. Na zahtev naroda, Vaseljenski patrijarh Josif II morao je da se povuče tako da se od sramote nije ni vratio u Carigrad, već je iste godine umro i sahranje je u Firenci u Dominikanskom manastiru Santa Marija Novela.

Vatikan to Srbima nikad nije oprostio te je katolicima vekovima usađivao u srce mržnju prema Srbima.

Nijedna Pravoslavna Patrijaršija nije nikada ratifikovala potpise svojih Patrijarha, a čak 21 ih je zvanično poništilo, neposredno nakon sabora u Firenci.

Iz knjige JELENA '93, autor Mile Kordić
poturice- 97377 - 20.10.2016 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

Struktura stanovništva u Bosni 1895. godine


Izvod iz katoličke enciklopedije objavljene 1895. godine:

  • "Stanovnici Bosne i Hercegovine su 98% Srbi, od toga 550. 000 muslimani, 674. 000 pravoslavci i 334. 000 katolici. "
  • poturice- 95439 - 10.03.2016 : Nenad Pale - best (3)

    Iskrivljena istina o istoriji Srba


    Da se osvrnem malo na ovdje iznešeno mišljenje izvjesnog istoričara, gos. Žike M, koji djelimično, i na potpuno pogrešan način, komentariše nacionalnu genezu stanovništva Bosne i Hercegovine, i potura kao nekakvu istinu svoje vlastito viđenje Srba i pravoslavlja, u funkciji potiranja zvanične istorijske nauke.

    Da je u pitanju običan čitalac, pa da mu čovjek i ne zamjeri na nebulozama, ali kad se deklariše kao svršeni istoričar i pri tome prezentira stavove pristrasnog uličnog posmatrača, onda to zadire u sferu ostrašćenosti i denuncijacije svega što je izvan njemu samome dopadljive "istorijske istine".

    Eto, n pr. prvo iritira podilaženje stavovima ranije već pokazane velikobošnjačke istorije, kroz tendenciju da se potre i omalovaži samo postojanje Srba kao naroda, ne samo na istorijski autohtonom prostoru, već i uopšte da se suzbije, i ostatku svijeta (a narošito dušebrižno zaštitničkoj tzv. međunarodno zajednici) ogadi sve što nosi taj prefiks.

    Tvrdnja da na području današnje Bosne i Hercegovine u prošlosti nisu postojali Srbi, već tamo nekakvi pravoslavci, usko koindicira sa negiranjem srednjevjekovne srpske države i naroda sa lijeve strane Drine, a ovo opet ima uporište u višeponavljanoj tezi o nekakvim bosanskim Patarenima ili Bogumilima koji su tu ko zna odkuda, i nekako su u toj bošnjačkoj istoriji "veoma mutni", podložni redefinisanju kako kome odgovara. Oni, dakle, mogu biti sve samo ne Srbi koji su im omražena kategorija.

    Činjenice međutim govore drugačije.

    Ako pođemo redom, ne hvatajući se plota samo "svog naroda" i njegove prošlosti, lako je znati da je prije Turaka (čijem patronatu ovaj istoričar drsko teži) na tlu današnje Bosne i Hercegovine živio narod veoma visoke graditeljske i duhovne kulture, koji se istorijski osvjedočio, ne podmetanjima, prekrajanjem i lažiranjima, kojima su istina podložna i neka naučna pera, nego slobodarstvom i nacionalnom žilavošću, vidljivo i u ostacima materijalne kulture koje niko ne može prenebregnuti.

    A radi se o ovome:

    Na širem prostoru današnje Srbije, Bosne i Hercegovine, dijela Crne Gore i Dalmacije, nepobitno je utvrđeno, živio je narod koji je, između ostaloga, svoje mrtve sahranjivao pod kamenim monolitima zvanim stećci ili mramorovi, kojih na sreću i danas ima veoma očuvanih (samo na mom vlastitom imanji ima ih oko tridesetak). Na njima su uobičajeno reljefni motivi iz života pokojnika, što posredno svjedoči i o srednjevjekovnoj društvenoj stvarnosti.

    Najčešći su motivi, krsta, sunca, stlizovanog cvijeta, mača, i sl. što će reći da tadašnje bošnjaštvo nema ama baš nikakve veze sa bošnjaštvom Benjamina Kalaja koji se kao okupatorski veleposlanik, poučen od zvaničnog Beča, zdušno trudio da promoviše izmišljenu naciju po cijenu potapanja njima nepodobne nacije koja se ne uklapa u zavojevačke šablone.

    Na nevolju, jedan dio povampirene, u prošlosti višestruko demantovane politike "bošnjaštva po svaku cijenu" opet nastoji izvrtati činjenice na isti, neutemeljen način, protežirajući dva nespojiva istorijska karaktera snovana na različitim ishodištima.

    I da ne širimo, dovoljno je istaći:

    (1) Pad srednjevjekovne Bosne zvanično datira sa 1463. godinom, tj. sa hvatanjem na prijevaru i ubistvom legitimnog bosanskog kralja (i srpskoga despota, koji nije nužno pravoslavac) Stjepana Tomaševića, od strane Turaka, i tek odatle se može govoriti o uticaju turskog elementa u Bosni, ali to je već pitanje nasilne viševjekovne okupacije.

    Kako je ipak dio okupiranog srednjevjekovnog bosanskog stanovništva djelimično primivši odrednice turcizma, zadržao svoj maternji, srpski jezik i običajnu kulturu (2), to pada u vodu svako daljnje insistiranje na "modernom bošnjaštvu".

    Ne može se, znači, jedan narod u formiranju istovremeno držati dvaju suprotstavljenih kvaliteta: srednjevjekovnog hrišćanskog ljiljana, i turskog polumjeseca, a da ne ode u koliziju sa realnošću. To treba da znaju svi, a ne samo istoričari.

    Pozdrav N. H.
    poturice- 95379 - 05.03.2016 : Zike M Hamburg - best (1)

    Osvrt na istoriju BiH


    Evo da se u kratkim crtama obratim i javim ovom ovdje gospodinu koji je odgovoran za ovaj portal.

    Prije rata, tačnije novembra 90-te sam diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku za istoriju. Odmah u decembru sam počeo raditi kao profesor istorije u SŠC Breza jer je moj nekadašnji profesor istorije Zoran Bogdanović upravo tada izabran za direktora škole, što mi je omogućilo da dobijem radno mjesto.

    Inače, ovih dana sam sa velikom zainteresovanošću pročitao mnoge članke sa ove stranice, a najviše me je zainteresovalo Ilijaško ratište jer sam rođen i odrastao u opštini Breza, tako da mi je vrlo dobro poznata situacija prije rata što je veoma veoma bitno kao i mnogi akteri tih dešavanja.

    Sve ono što se dešavalo od kraja '92. pa sve do završetka rata bio je rovovski način ratovanja, gdje su ceh plaćali nedužni ljudi i sami vojnici, ako tako mogu nazvati same sudionike tog međusobnog ubjanja.

    Nemam namjeru da branim ni jednu opciju, ali ću pokušati ovom piscu ovoga portala da ukažem na neke stvari koje ili nije poznavao ili ne želi da poznaje. Kao prvo, kao prof. istorije vrlo sam dobro upućen u pitanje nacionalnih odnosa u BiH. Da bi objektivnije sagledali uzroke nacionalne netrpeljivosti u BiH, morali bi se vratiti u 19 vijek, a možda još više unatrag.

    pred izbijanje rata u bih vodja sds stranke radovan karadzic volio je cesto a barocito pred izbijanje rata da operise sa brojkom od 64% teritirije ili ti zemlje koja je u posjedu srba. kada kazem srba i tobje jedna za nas istoricare novija inacica inace tom interesantnom pitanju bi se vratio nesto kasnije.

    Ako zavirimo malo u prošlost mnogima se neće svidjeti prezentacija arhivske građe, odnosno istoriske činjenice za plemena sa područja BiH.

    Prije berlinskog kongresa 1878. imali smo tursku tj. otomansku upravu u Bosni koja je trajala ne par godina nego par vijekova.

    Dda vidimo sta kaže demografska slika u ili karta kada su u pitanju podrucja od predgrađa Sarajeva od recimo okoline ilijasa pa u pravcu breze Vareša ili ti od od Ilijaša niz Bosnu u pravcu Visokog ili ti dalje nizvodno.

    Iz arhivske gradje austro-ugarske koja je vrlo relevantna jer su austrijanci maltene u to doba bili pravna država pa su dokumenti pisani sa velikom preciznošću i tacnošću kada se uporede sa drugima. Poznata je činjenica ko je u većini bio vlasnik zemlje u tadašnjoj Bosni i Hercegovini, znači čija je zemlja bila što se može lako utvrditi na osnovu zemljišnih tapija. Mislim da odmah nakon dolaska Austroguarske monarhije tj. upravne vlasti u BiH kada je područje danasnje breze upitanju bilo ovako: Breza kao Breza nije u smislu grada ni postojala. Čitavo područje Breze, Ilijaša do visokog tj. od Kobilje glave pripadalo je trojici braće begova mislim da su se prezivali Tegeltije ili slično. Na području Breze krajem 19. vijeka imamo oko pet sela sa muslimanskim življem, vrlo mala sela. Samo je kod jednog sela živjelo desetak pravoslavaca, kmetova jer je u BiH kmetstvo ukinuto 1918. godine.

    U bih se dolaskom Austrougarske monarhije počelo doseljavati katoličko stanovništvo, ali ne u velikom broju. Krajem 19. vijeka iz tadašnje Srbije počinje se na područje bih da šalju crkveni misionari koji će početi kod pravoslavnog stanovništva da pobuđuju uvjerenje da su oni Srbi, iako se stanovništvo nije do tog vremena deklarisalo kao Srbi. Takav isti slučaj je igrala i Katolička crkva, u tim vremenima znatno potpomognuta na širenju ideje tj. nacionalnog buđenja kod bosanskog stanovništva katoličke vjeroispovijesti. To se zove i katolički prozelitizam.

    Pošto se u to vrijeme Srbija nakon gotovo 400 godina našla u slobodnom položaju, isto kao i Crna Gora, stvaraju se apetiti kod Srbije za poistovjećivanjem vjere sa nacionalnom pripadnošću. Javljaju se i nekakvi politički ciljevi. Tu je aktivan i Ilija Garašanin. On u svom nacertaniju pokušava da zaokruži sve teritorije gdje živi pravoslavno stanovništvo u naručje Srbije.

    U to vrijeme, znači krajem 19. vijeka, u bih nemamo političkih stranaka ali se već počinju formirati političke organizacije, kao i organizovanje radnika.

    Kao što se može vidjeti iz arhivske građe, pravoslavno stanovništvo kao i katoličko, sve do pred kraj 19. vijeka ne doživljava Srbe kao Srbe iliti Hrvate.

    Austrougarski upravnik u Bosni, Bendžamin Kalaj, vladao je dvadeset godina. Njegov režim je u Bosni pokušao da uvede integralni naziv za sve žitelje BiH tj. bosansku naciju i bosanski jezik.

    Izbijanjem 1. svjetskog rata mijenjaju se iz temelja odnosi u BiH kao i u Srbiji, a naročito nacionalni. Kao što je poznato, Austrougarska se raspala i na području jugozapadne ideje stvara se opet voljom Engleske, kao brana daljem Njemačkom uticaju na Istok jedna država 1. 12. 1918. sa dinastijom srpskom na čelu Karađorđević kao Kraljevina SHS, a kasnije 1929. Kraljevina Jugoslavija.

    Od 1919. godine počinje za muslimane na čitavom tom prostoru jedno tamno doba. Ono je počeo jos od 1878. od tog vremena do 1918. godine bih je napustilo tj. iselilo se u tursku oko 300. 000 bosanskih muslimana.

    Ali da se vratim na 1919 godinu. Tadašnji kralj donosi zakon o zemljisnoj reformi. Planski i sistematski se počinje oduzimati zemlja od bosanskih zemljisnih veleposjednika po bagatelnoj cijeni i upisivati u gruntovne knjige na imena bosanskih Srba. To je radjeno tako agresivno. Igrom slučaja sačuvale su se katastarske knjige prije tih vremena kao i način kupovanja i oduzimanja zemlje od bosanskih muslimana. U vremenu od nekih 60 -70 godina promijenile su se tri generacije pa je te 1991. Karadžić pokušavao da ubijedi bosanske pravoslavce da su oni pravii vlasnici zemlje.

    Isto tako su bespredmetne i konstatacije druge strane o stvaranju nekakve islamske države. Istina bio je to i ideološki cilj Alije Izetbegovića, ali takva jedna ideja je sama od sebe nemoguća jer katolička Evropa ne bi i neće na svom pragu dozvoliti nešto tako.



    RE: Osvrt na istoriju BiH



    Zike,

    žalosno je da jedan profesor istorije u BiH iskrivljuje neke činjenice i iznosi samo podatke koji su njemu od interesa da prikaže sliku koja je njemu potrebna. Jako žalosno!

    Kao prvo, zamolio bih te da pišeš MALIM slovima. Po meni, svi oni koji svoje tekstove kucaju velikim slovima, ne poznaju dovoljno gramatiku srpskog jezika, pa tu svoju nesigurnost kompenziraju tako što pišu sve velikim slovima. Ti piši onako kako znaš, a ja ću da ispravim greške, nemoj da brineš za to.

    Žalosno je da jedan profesor istorije tvrdi da je srpska vojska u 1. svjetskom ratu bila uništena. Tužno je to da ti ne znaš da je Vojvoda Bojović sa svojom armijom probio Solunski front, što je dovelo do početka kraja Austrougarske monarhije. On je na čelu svoje armije umarširao i oslobodio Beograd, a zatim nastavio dalje (uprkos protivljenju zapadnih saveznika) i zauzeo Vojvodinu, koja je nakon toga pripala Srbima - uz malu pomoć Rusije i veliko protivljenje Zapada. Tragično je da ne znaš da je ta ista armija oslobodila Bosnu i Hrvatsku a jedinice bivših srpskih zarobljenika, koje su se slučajno našle na željezničkoj stanici u Ljubljani su se organizovale i uz pomoć slovenačkih rodoljuba upale u kasarne i razoružali austrougarske vojnike.

    Nakon 1918. godine, pobjednici u ratu - veterani srpske vojske, od kralja dobijaju zemlju, kao nagradu za to što su se borili za stvaranje Kraljevine Jugoslavije tj. SHS. Ako misliš da je to nepravedno, vrati Bakiru Izetbegoviću tu istu penziju i borački dodatak koji primaš od BiH jer si se borio za njih!

    Kažeš da je sva zemlja od Kobilje glave pa sve do Breze pripadala trojici braće, begova Tegetlija? Baš me interesuje da mi objasniš kako su oni došli do te zemlje? Nadam se da znaš da su Turci, preci tih istih begova, oteli tu zemlju od srpskog (ili kako ti kažeš pravoslavnog) stanovništva sa tog područja. Znam, sada ćeš ti da počneš onu šuplju da ste vi muslimani Iliri, ali treba da znaš da je, otkako si ti završio fakultet, stvorena jedna sasvim nova nauka - Genealogija, čiji je vodeći stručnjak Anatolij Aleksejević Kljosov, profesor Harvardskog univerziteta u Americi, na osnovu čega vrlo lako može da se dokaže da Iliri nisu ni postojali već da je ogromna većina muslimana srpskog porijekla. Naime, haplogrupa I2A i I1 čini 45% svih Srba koji su do sada uradili Y-DNK analizu. Haplogrupa I predsavlja glavni marker paleolitskog čovjeka, tj. prvi ljudi koji su ušli u Evropu prije nekoliko desetina hiljada godina imali su upravo ovu grupu. Haplogrupa I je ujedno i jedina haplogrupa koja je prisutna gotovo isključivo na evropskom kontinentu.

    Dotakao si mnogo tema u ovom svom članku, pa ću morati da ti odgovorim isto onako haotično kako i sam pišeš. Kad si pomenuo sve one katoličke sveštenike koji su dolazili u "Bosnu" da propovjedaju svoju vjeru, trebao si napomenuti da je veliki broj stanovništva Srednje Bosne upravo zbog njih prešao sa pravoslavlja na katoličanstvo. Ja ovo nisam učio u istoriji, ali su mi to rekli ljudi (katolici) iz Kiseljaka i okoline. Primjera radi, poznajem jednu ženu (Maru) čiji su djedovi i pradjedovi primili katoličanstvo.

    Izgleda da neću moći da ti odgovorim na sva pitanja jer si "zaorao na široko". Međutim, ukoliko stvarno imaš ikakve veze sa istorijom, zamolio bih te da u buduće tu "arhivsku građu" navedeš. Ovdje mislim da konkretno navedeš ime autora, godinu izdanja, stranu u knjizi koju citiraš. Ukoliko bar ti to ne budeš radio, bolje ti je objesi tu diplomu profesora istorije mačku o rep, i priznaj (bar sebi) da si ti samo jedan običan plagijator iz redova SDA, sledbenik ideologije Jalije Izmetbegovića.

    Ajd, ostaj ti meni zdravo, bez obzira kakav bio!
    poturice- 95138 - 10.02.2016 : Fahro Medić Lomigora - best (1)

    Pohvala


    Odavno nisam pročitao objektivniji tekst kao ovaj od Željka Tomića o progonu muslimana iz Srbije. Svaka čast.
    poturice- 95091 - 06.02.2016 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

    PROGON MUSLIMANA SRBIJE 1830-1867. GODINE


    Slučajno naiđoh na jedan članak na nekakvom sajtu, pa ga pročitah prije nego što shvatih da se radi o stranici Bošnjaci. Članak govori o progonu muslimana iz Srbije, i u njemu ima dosta gorčine - Srbe 19. i 20. vijeka poredi sa fašistima, dok sa druge strane muslimane slika kao žrtve. Normalno za ovu stranicu! Napisah im i odgovor, koji (vjerovali ili ne) objaviše bez ikakve cenzure. Evo tog odgovora:


    Svidio mi se ovaj članak, ima dosta istinitih činjenica koje, sa kojima sam ja već ranije bio upoznat. Međutim, svi ti argumenti su pomalo uprpašćeni sa subjektivnim komentarima autora članka, isprepletanim sa istorijskim zabludama iz novije epohe.

    Kao prvo, svi smo mi osjetljivi na nesreću naroda kome pripadamo i mislimo da su se svi ostali udružili protiv našeg nacionalnog korpusa sa namjerom da nas istrijebe, ili što mi Srbi kažemo "smjeste pod jednu šljivu". Zbog toga ću ovaj moj komentar početi sa jednim drugim narodom - njemačkim.

    Kao što nam je poznato, Njemačka je u 2. svjetskom ratu okupirala teritoriju Jugoslavije, kao i većinu zemalja Evrope. Pripadnici njemačke nacionalne manjine su se uključili u Fašistički pokret, sarađivali sa okupatorom i u toku četiri godine rata počinili mnogobrojne zločine nas jugoslovenskim stanovništvom. Zbog toga su komunisti nakon rata odlučili da protjeraju sve Nijemce sa naših prostora, kojih je najviše bilo na području Vojvodine. Kompletna njemačka imovina je konfiskovana, i samo ono što su mogli ponijeti u "zavežljaju" je otišlo sa njima. Kao što znamo, ta područja su nakon toga naseljena Srbima, uglavnom onima nad kojima je NDH počinila masovne zločine.

    Nijemci još ni dan-danas nisu zaboravili taj progon. Primjera radi, postoji sajt Lasarsveld, nekadašnji naziv za Lazarevo kod Zrenjanina. Njihovi unuci još uvijek pokušavaju da vrate njihovu djedovinu, ali su njihovi vapaji nekako tihi jer iza njih ne stoji njemačka država.

    Progon Nijemaca se nije desio samo u Vojvodini, već i u čitavoj Evropi. Nakon 2. svjetskog rata Nijemci su bili primorani da napuste Francusku, Poljsku, Ukrajinu, Rusiju i još mnoge druge zemlje. Nakon 1945. godine protjerani su sa svojih teritorija i neki drugi narodi. Primjera radi, Staljin je sa Krima protjerao 40. 000 Tatara (muslimana) jer su u toku rata počinili zločine nad lokalnim stanovništvom.

    Da li je ovo strašno? Lično mislim da jeste. Da li je to pravedno? Lično mislim da nije, jer masakr nad civilnim stanovništvom ne može da se plati u hektarima zemlje.

    E, sada da se vratimo na Srbiju prije Kosovske bitke. Vlasnici cjelokupne imovine su bili Srbi. Zemlja je bila feudalna, seljaci su obrađivali zemlju za svoje gazde. Dolaskom Turaka, mnogi feudalci su pobijeni. Neki od njih su uspjeli da pobjegnu, dok se samo manji dio poturčio. Tokom četiri stoljeca pod turskom vladavinom, zemlja je više puta prelazila u ruke novih gazda - begova. Zbog stravičnih zuluma i tiranije nad stanovništvom, seljaci su se često dizali na bune, koje su po pravilu ugušivane u krvi. Na taj način je stanovništvo desetkovano. Neko kaže da je nas Srba 1389. godine bilo 10 miliona, isto koliko i Engleza. Danas nas još uvijek ima 10 miliona, ako računamo sve Srbe svijeta. Engleza ima preko 60 miliona.

    Nakon 400 godina tiranije nad srpskim stanovništvom, došlo je vrijeme da se zemlja vrati onima od kojih je i oduzeta 1439. godine kada je Smederevo palo pod tursku vlast. Najniža kazna za ugnjetače, koji su 400 godina silovali i masakrirali srpski narod je bila da se mirno i u koloni isele za Tursku. Tu odluku nije donijela Srbija, već Međunarodna zajednica tj. Velike imperijalističke sile tog vremena. Srbija je samo uradila ono što je od nje i zahtjevano.

    Ironično je i to da danas u Turskoj živi oko 8 miliona potomaka onih koji su nekada protjerani iz Srbije. Oni sa ponosom kažu da su srpskog porijekla, a neki od njih govore i srpski jezik. Baš lijepo od njih da su sačuvali srpske korijene.

    Deportacija muslimana se desila ne samo u Srbiji već i u drugim dijelovima Evrope. Primjera radi, muslimani iz sadašnje Hrvatske, Austrije i Madjarske su prisilno iseljeni u Bosnu, tačnije u Cazinsku krajinu. Drugim riječima, među njima ima i onih koji nisu srpskog porijekla.

    Da li je ovo strašno? Lično mislim da jeste. Da li je to pravedno? Lično mislim da nije, jer 400 godine terora nad civilnim stanovništvom ne može da se plati u hektarima zemlje.

    Želim još jednom da podržim pisanje poput ovog. Mnogo je onih koji ništa ne znaju o svojoj istoriji. Međutim, kada razmišljam (ili pišem o nečemu) ja uvijek imam u vidu da prava istina ima dvije strane medalje. Pokušavam da sagledam i onu drugu stranu.

    Srdačan pozdrav za sve one koji znaju svoju istoriju!
    poturice- 94735 - 06.01.2016 : Namik Obradović Sarajevo - best (0)

    Bugarski film : Vrijeme razdjele


    Naletio sam na ovaj odličan film o prelasku na Islam (srpski: turčenju) iz 1988 u Bugarskoj na području planinskog masiva Rodopa. To je prvi planinski masiv preko puta Turske i za osmansko carstvo je imao strateško značenje u vrijeme početka propadanja carstva, jer je postojala bojazan od ustanka pravoslavnih Bugara. Priča je uglavnom istinita.

    Kara-Ibrahim, bivši pravoslavac Strahinja, vođa janjičara, porijeklom iz upravo te doline, tj. Ilindenske doline dolazi 1668, skida sa vlasti umjerenog Sulejman-agu i počinje kampanju prisiljavanja pravoslavnih seljaka da se poturče. To radi na zahtjev velikog vezira Mehmed paše Ćuprilića, Srbina iz današnje sjeverne Albanije. Ispočetka blago, a onda žestoko i bez milosti sve dok i sam pop i većina seljaka nakon mjeseci gladovanja, nasilja i skrivanja po pećinama nisu pristali da se poturče. Tako su nastala 2 sela - donje veće, onih koji su se poturčili, i gornje manje onih koji su otišli u ajdučiju i nisu.

    Film obiluje nasiljem, i ako zanemarimo neizbježno uveličavanje turskih, a umanjivanje bugarskih nedjela, uglavnom je istorijski tačan. muslimani nisu prikazani kao potpuni negativci, a prikazane su i nesloga, nasilje i izdaja među pravoslavnim Bugarima.

    Posebno se izdvaja negativni lik Kara-Ibrahima koji je bio spreman da ubije čak i rođenog oca bacanjem u jamu kada je ovaj odbio da se poturči.

    Film govori o svima nama...

    Evo linkova :



    poturice- 94625 - 22.12.2015 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    RE: Stvaranje novih nacija na Balkanu


    Prekrajanje i tumačenje istorije od strane muslimanskog naroda u BiH nije ništa novo! Logične činjenice nisu dovoljne da probude njihovu svijest, pa izgovorena laž se koristi sa svim raspoloživim sretstvima da se upotrebi protiv srpske istorije.

    Tako se evo, bez imalo ustručavanja, novopečeni nacionalistički istoričar odlučio da Srbima dadne čas iz njihove istorije, tumačeći stvaranje srpske nacija.

    Pa dragi gospodine, ako je to kako ti kažeš bilo 1804 godine u vrijeme turske vladavine, kako se ne zapitaš, otkud Srbima hrabrost da to čine pod okupacijom i zašto se muslimani nisu vezali za tu naciju?

    Da li su im to Srbi tada branili?

    Meni kao laiku nameće se odgovor, željeli su da pokažu odanost svom Sultanu, koji im je u to vrijeme dozvoljavao kroz dobijene titula aga i begova, da se iživljavaju nad napaćenim srpskim narodom!

    Isto tako je i sa srpskim jezikom. Vuk Karadžić pod turskom okupacijom izvršio reformu srpskog jezika, kako muslimani vole da kažu, "od Bosančice".

    Zašto se tad muslimani nisu bunili zbog otimanja identiteta jezika? I tu vidim logičan odgovor, zato što je tad srpski narod živio pod okupacijom Turaka, a vi ste bili njihovo vladajuće tijelo u Bosni i nije bilo logično zabraniti da domaće stanovništvo svoj jezik zove kako god želi.

    Danas, nakon toliko godina, muslimanski narod sebe proglašava Bošnjacima i pokušava prisvojiti Bosančicu, kao svoje pismo i jezik. Uz sve to vrše pritisak na sve ostale stanovnike BiH da to prihvate kao istinu!

    Ima li na vidiku kraja tim vašim glupostima?!

    Ako danas muslimani u FBiH tvrde da sam ja "bosanac", a pričam srpskim jezikom, onda je logično da ne postoji bosanski jezik i ne trebate da se borite da taj naziv bude zvaničan, kada ostali narodi ni pod prijetnjom vašeg oružja nisu to prihvatili.

    Žalosno je da devet miliona potomaka ljudi koje su Srbi protjerali zajedno sa Turcima nakon oslobođenja zemlje, danas tvrde da su Srbi i pričaju srpski jezik, a oni koji su uspjeli da se održe na ovim našim prostorima pokušavaju da promjene svoj nacionalni identitet i jezik kojim su vjekovima govorili.

    Molim ti se gospodine Bože, oprosti im, ne znaju šta rade!
    poturice- 94613 - 21.12.2015 : Namik Obradović Sarajevo - best (1)

    Stvaranje modernih nacija na Balkanu


    Prije par godina je jedna Hrvatska istoričarka iz Varaždina pisala da se Nikola Zrinjski nije osjećao kao Hrvat, jer u to vrijeme nije bilo tog identiteta, nego se osjećao katolikom i Habsburgom. Zamalo je ne ubiše u Hrvatskoj!

    Spominjem 1804, jer je to vrijeme formiranja prve moderne nacije na Balkanu - srpske. Stvari iz 16. vijeka nisu toliko relevantne za 1804. godinu, jer se tada ljudi nisu izjašnjavali nacionalno kao danas, već više vjerski i prema podaništvu državi kojoj su pripadali. 1804. i dalje je bio momenat da Srbi pokažu spremnost na integraciju drugih. Srbi su napravili izbor kakav su napravili i danas zajedno sa svima nama kušaju svoj izbor.

    Niko sem Hrvata ne spori Jasenovac i ustaške zločine. Međutim odnos Srba prema Hrvatima i kulturna i politička odvojenost Srba uz veliku dozu nadmenosti jer su Srbi prvi stvorili naciju i državu je otuđila Hrvate još i prije ustaša. Mora se ipak priznati da je Vatikan bio razlog broj jedan zašto Hrvati ne vole Srbe, a ustaše su samo "uzorna" djeca Vatikana...

    Ima stara poslovica koja kaže da će svako dobiti što zasluži, ili što posiješ to ćeš i požnjeti... Tako će biti i sa južno-slovenskim narodima. Svima će se vratiti i dobro i loše što su činili drugome sa kamatama.

    Neka nam naša djeca i unuci oproste!

    RE: Stvaranje modernih nacija na Balkanu



    Poštovani,

    ovaj članak je pun netačnosti i nelogičnosti!

    Kao prvo, nisu Srbi jedini koji su na Balkanu stvorili "modernu naciju". Prvi su to uradili Bugari, koji su iz svoje zemlje protjerali sve poturice, tako da ni turskog uha nije ostalo na njihovim prostorima. Isto je uradila i Austro-ugarska, koja je sa svojih prostora (uključujući i današnju Vojvodinu) iselili sve poturice, tako da ni tamo nije ostalo ni jednog Turčina.

    Srbija je zakasnila sa stvaranjem nacionalne države. Sa područja uže Srbije je protjerala sve Poturice, ali su ostali nerazriješeni prostori Raške, Makedonije i Crne Gore. Ovi prostori su oslobođeni od turske vlasti tek u Balkanskim ratovima, ali su do tada bili promjenjeni politički uslovi tako da protjerivanja više nije moglo da bude...

    Muslimane u Bosni je spasila Austro-ugarska, tako da su oni ostali na tim prostorima, i to je danas naš najveći problem.

    Srbija nije kriva što su Hrvati bili pod okupacijom sve do 1918. godine, kada su sa njihovih pleća Srbi zbacili jaram i uzeli ih pod svoju zaštitu. Ovo je ujedno i najveća greška Srba u njihovoj istoriji, jer su mogli zaokružiti svoje prostore, i tako stvoriti Veliku Srbiju koja bi i danas postojala. U tom slučaju Hrvata ne bi nikada ni bilo, oni bi se utopili u Austriju. Da ne zaboravim i to da bi Velika Srbija bila do Šibenika.
    poturice- 92803 - 18.04.2015 : Ivan D DM - best (1)

    Poreklo muslimana u Srbiji


    Gospodin Selimović ima zasigurno vrlo čudne naučne metode dokazivanja. Ali smešno mi je da pričam ovako, pa ću narodskim jezikom da kažem: kakve su to nebuloze o srpskom poreklu Bošnjaka.

    Kao prvo, čaak I da većina jeste srpskog porekla, postoji dobar procenat onih koji su bili katolici. Koliko njih, to se zasigurno ne zna ali ne treba zaboraviti da se Bosna nalazi u trbuhu Hrvatske a ne Srbije.

    Kao drugo, postojala je tkz. Bosanska crkva. Na stranu kakvog je karaktera ona bila, a bila je više pravoslava nego katolička prostim jezikom rečeno - uprošćeno. Bošnjaci su pripadali toj crkvi. Ovde navodim podatke koji se nedvojbeno mogu dokazati i opštepoznati su. Iz ovog se nameće jedno pitanje: Gde su ti Bošnjaci?

    Treba biti zaslepljen, veoma loše obrazovan ili zlonameran pa ne reći da su svi pripadnici Bosanske crkve prešli na islam?

    Eto otkud toliko muslimana u Bosni I celih oblasti u gradova skoro čisto muslimanskih.

    Naravno da je dobar deo muslimana u Bosni srpskog porekla, ali to su uglavnom oni koju su njihova pravoslavna "braca" proterala iz Srbije posle pada Turske o čemu piše i Andrić. Ja znam za moju familiju da je poreklom iz Bijelog polja, i da su na Islam presli sa pravoslavlja. No to je šta ja znam i imam dokaze za to, kao i za tvrdnje iznesene gore o većinskom poreklu muslimana u Bosni.

    Tako i ovaj naučnik zvuci a tamo gde se dotakne licno svojih potomaka je samopromotivan i prica kao tetka-Baba koja zasigurno tri decenije nije sišla sa planine iz svog sela u svet.

    Elem, gospodine naučniče odgovorite Vi meni na ova pitanja pa ćete doći do vaših odgovora oko kojih se slabouki lomite. Kako to da je jedan period u istoriji srbije potpuno i uvek zaobiđen a to je momenat ulaska srpskih oslobodilačkih snaga u Bosnu? Šta se tada događalo i zašto je Austrija protestvovala zbog tretmana nesrpskog življa od strane Srbije. Kako to da je 60% zemlje u Bosni katastarski pripada Srbima a nisu je ni pedalj imali kako smi tvrde da bi dokazali kako su bespravni bili u toj Turskoj.

    Da li se slazete da se ovaj period o kome sam vas pitao može nazvati prekrajanje istorije i pokušaj kolonizacije Bosne od strane Srpske Kraljevine.

    Tada u ovom periodu je doseljeno na imanja proteranih muslimana na desetine hiljada, Srba iz raznih krajeva Kraljevine kao u ostalom u Slavoniji u Hrvatskoj itd.

    RE: Porijeklo muslimana u Bosni



    Poštovani,

    O porijeklu muslimana u Bosni je pisano bezbroj puta na ovoj stranici, pa bi bilo dobro da potražiš neki od ranije objavljenih članaka. Ukratko rečeno, u 19. vijeku je iz Srbije protjerano nekoliko miliona stanovnika koji su primili Islam - danas u Turskoj živi oko 8 miliona Turaka koji sa ponosom kažu da su porijeklom Srbi. Jedan dio tih muslimana nije htio da se seli u Tursku pa se naselio na područje Bijeljine, Zvornika, Srebrenice, Goražda...

    Progon muslimana je bio masovan i u drugim evropskim državama. Za razliku od Srbije, Bugarska i Austro-ugarska su mnogo bolje obavile svoj posao. Austrougarska je muslimane iz Hrvatske, Slavonije i Banata protjerala u Cazinsku krajinu. Otuda su ovi muslimani svjesni da kod njih ima ne samo srpske, već i njemačke krvi.

    Karađorđe i njegovi ustanici nisu uspjeli da protjeraju sve muslimane iz Srbije. Nakon napada muslimana na Šabac i Loznicu, Karađorđe se morao vratiti iz "pohoda" na Sandžak, pa je tako on ostao sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Zbog toga su dijelovi Sandžaka i Kosova priključeni Srbiji tek 1912. godine, kada je srpska vojska konačno protjerala Turke sa tih teritorija. Međutim, u to vrijeme progon muslimanskog stanovništva iz Evrope je bio osuđen od strane velikih zemalja i "napredni" srpski političari to nisu uradili.

    Austro-Ugarska Monarhija započela je svoju vlast nad Bosnom i Hercegovinom zaposjedanjem zemlje 1878. Sljedeće četiri godine zemljom je upravljala vojna uprava, da bi 1882. bila zamijenjena civilnom vlasti. 1908. Austro-Ugarska je odlučila aneksirati BiH, izazvav¿i tzv. aneksijsku krizu. Upravo ova aneksija je i spasila muslimane u Bosni da ne budu protjerani jer Srbija nije mogla da se značajnije mješa u politiku moćnog prusko-mađarskog kraljevstva.

    Što se "Bosanske crkve" tiče, i tu si potpuno promašio metu. Govoriš o tome da su svi stanovnici Bosne bili pripadnici te crkve! Pa znaš li Bolan, da ni danas ogromna većina ljudi u Bosni ne ide u crkvu/džamiju? U to vrijeme, većina ljudi su bili mnogobožci, tj. vjerovali u više bogova. Bosanska crkva i nije bila nekakva "crkva" jer njeni pripadnici nisu gradili nekakve objekte, a potom su prešli na hrišćanstvo. Da te podsjetim, Islam je na Balkanu počeo da pušta korjene tek 500 godina nakon Hrišćanstva, tako da je religija Isusa Hrista imala značajnu prednost u tom pogledu tako da je glupo i razmišljati o stvarima o kojima ti ovdje pišeš.

    Na neka pitanja ti, možda nisam uspio odgovoriti, ali to je zbog toga što si ti pokrenuo previše njih. U svakom slučaju, slažem se sa tobom da je tvoja familija nastala od Srba!
    poturice- 92173 - 18.01.2015 : - best (0)

    Selimović: Izetbegovići i Cerić su srpskog porekla


    Srna - 18. 01. 2015

    BEOGRAD - Istoričar iz Sjenice i dobitnik Kočićeve nagrade za 2013. godinu Salih Selimović smatra da bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i efendija Mustafa Cerić pokušavaju da pobjegnu od svog srpskog porijekla.

    Selimović, koji je veliki dio svog životnog i radnog vijeka posvetio istraživanju korijena muslimanskog, odnosno bošnjačkog življa na području Sandžaka /Stare Raške/, navodi da nema ništa sporno i nepoznato u srpskim korijenima Bakira Izetbegovića i efendije Mustafe Cerića.

  • "Baš su me njih dvojica posebno interesovali, s obzirom na neka njihova radikalna i iritirajuća istupanja. Smatram da mnoge njihove izjave imaju političke razloge kako bi homogenizovali muslimansku ili bošnjačku masu u težnji za centralizovanom Bosnom", ocjenjuje Selimović u intervjuu Srni.

    Prema njegovom mišljenju, na osnovu nekih istupanja Cerića i Izetbegovića zaista bi se moglo povjerovati u njihovu srbofobiju.

  • "Efendija Cerić, kao vernik i doskorašnji verski poglavar, ne bi smeo nikoga da mrzi. Mržnja je opasna i za onog ko mrzi i za one koje neko mrzi", smatra Selimović.

    U prilog tvrdnji da Bakir Izetbegović dobro zna od koga potiče, Selimović podsjeća da Bakirov otac Alija nije ni krio svoje srpske korijene, pa u nekim njegovim dokumentima piše da je "Srbin islamske vjeroispovijesti", a neke je i sam svojeručno popunjavao.

  • "Poznato je da su Izetbegović i Slobodan Milošević prilikom razgovora pominjali Izetbegovićevo beogradsko poreklo", napominje Selimović.

    On navodi da su Izetbegovići bili poznata begovska porodica u Beogradu, a daljim porijeklom su iz Smedereva i prezivali su se Jahići (od Jahija - što na srpskom znači Živko).

  • "U sadašnji Šamac došli su posle iseljavanja muslimana iz Beograda 1867. i 1868. godine. Alija je bio obrazovan čovek i nije bio veliki pristalica bošnjaštva, iako je bio veliki musliman, ali je kao političar to prihvatio", pojašnjava Selimović.

    Kada je riječ o Ceriću, Selimović kaže da on nije "ni negirao ni potvrđivao" svoje srpsko porijeklo i naglašava da preci efendije Cerića spadaju u najstarije muslimanske porodice u BiH.

  • "Cerići su bili srpsko-bosansko plemstvo. Posle islamizacije dela Cerića u 16. veku postali su ugledni begovi", navodi Selimović i naglašava da Cerići nisu mijenjali prezime nakon islamizacije, kao što su to činili brojni drugi muslimani.

    On pojašnjava da prezime Cerić potiče od imena vrste hrasta (crni hrast), koji je kod starih Slovena smatran svetim drvetom, što ni danas nije zaboravljeno kod Srba pravoslavaca i upotrebljava se za božične badnjake, a Cerića ima i pravoslavnih i katolika.

    Selimovič ističe da je žalosno što se velikani kakvi su Meša Selimovič i Emir Kusturica tretiraju kao "nekakvi izdajnici muslimana i Bošnjaka".

  • "Oni su se samo vratili svojim korenima i nikoga nisu izdali niti im je to ikada palo na pamet. Izgleda da naš musliman može da se opredeli za svaku naciju samo ne može da bude Srbin", konstatuje Selimovič.

    On vjeruje da bi atmosfera na prostorima gdje danas zajedno žive oni koji su "ostali Srbi" i oni koji su "postali Bošnjaci" bila značajno relaksiranija kada Bošnjaci ne bi negirali svoje porijeklo.

  • "Što bi našim Srbima smetalo što je neko musliman ili našim muslimanima i Bošnjacima da su srpskog porekla? To može samo da objedini srpski nacionalni korpus i zaustavi dalje pogubno sukobljavanje u korist sopstvene štete, a na zadovoljstvo naših neprijatelja", zaključuje Selimović.

    Komentarišuči dubinu podjela, Selimović navodi da bi Bošnjaci za koju godinu mogli da čitaju "Gorski vijenac", koji je pisan na srpskom, na "crnogorskom" ili "bosanskom" jeziku.

    "Moglo bi se desiti da Njegoša i mnogih drugih kulturnih i naučnih stvaralaca uopšte ne bude u udžbenicima ukoliko se nastavi sa negacijama i podelama zajedničkog jezika, pisma i uopšte zajedničkih dostignuća", upozorava Selimović.

    On ukazuje da do austrougarske okupacije nije bilo isticanja razlike u jeziku i pismu - pisalo se ćirilicom, koju će u drugoj polovini 19. vijeka nazivati bosančicom, a u begovskim krugovima to pismo je nazivano "begovskim" ili "stara Srbija".

    Kada je riječ o velikoj srpskoj zajednici u Turskoj, koja baštini svoju pravoslavnu tradiciju, Selimović navodi da nije bio u prilici da se posveti njenom izučavanju jer je za to potreban veliki novac, znanje staroturskog i savremenog turskog jezika, kao i pristup arhivima.

    On kaže da je ranije boravio u Turskoj i uvjerio se koliko su tamošnji Srbi muslimanske vjeroispovjesti, na koje je matica Srbija gotovo zaboravila, "odani tradiciji i verni poreklu".

    "Uverio sam se da naši muslimani u drugoj pa i trećoj generaciji, ne krijući, ističu svoje srpsko poreklo i dobrim delom su sačuvali i svoj maternji jezik. Stariji uvek sa nostalgijom govore o Srbiji, Crnoj Gori, Jugoslaviji. Čak je bilo emotivnih momenata, pa i suza", navodi on.

    Selimović pojašnjava da se osjetio zadovoljnim i oslobođenim frustracije kada je istražio i utvrdio svoje srpsko i pravoslavno porijeklo, mada ni ranije nije imao kompleks u vezi sa tim.

    "Smatram da je velika greška bežati od svojih korena i sprečavati istraživanje, jer narod koji nema svoje istorijski utemeljene korene ne može da bude ni poseban narod. Ne može se samo na osnovu religijske pripadnosti konstituisati nacija, mada je ona na Balkanu imala svoju određenu ulogu u tom procesu", naglašava Selimović.

    On pojašnjava da "ne želi da bude ono što nije, ali da mu ne daju da bude ono što jeste".

    U knjizi koju priprema, "Prilozi prošlosti stare Raške 2", u dijelu o "Ostacima hrišćanske tradicije kod muslimana u Srednjem Polimlju i na Sjeničko - Peštarskoj visoravni" naći će se svjedočenja kako su stari muslimani čuvali ostatke hrišćanske i predhrišćanske tradicije.

    "Oni su smatrali da je to sasvim normalno. Od devedesetih godina prošlog veka uporno se radi u muslimanskom delu populacije da se ti ostaci hrišćanske tradicije izbace i zaborave. Međutim, još se na Peštarskoj visoravni saboruje Đurđevdan i Aliđun - Ilindan, a muslimani i dalje idu u manastire Mileševu i Kumanicu na Limu i čak u Ostrog. Nije kao nekada, ali se ipak ide", napominje Selimović u intervjuu Srni.



  • poturice- 91961 - 28.12.2014 : Bayram Ertugral Turska - best (3)

    Knjiga Saliha Selimovića


    Poštovani drugovi!

    Kako se mogu dobiti radovi Saliha Selimovića.
    Pozdrav!



    Salih Selimović (rođen 25. oktobra 1944. u Tešnju, Bosna i Hercegovina), je profesor, istoričar i publicista iz Sjenice. Poznat je po svojim istraživanjima u oblastima istorije islamizacije jugoslovenskih prostora, demografiji i migracijama stanovništva. Dobitnik je Vukove nagrade za 2013. godinu.

    Salih je rođen 25. oktobra 1944. godine u Tešnju, tada samoproglašenoj Narodnoj Federativnoj Jugoslaviji, danas delu Bosne i Hercegovine. Osnovnu školu i ginaziju završio je u rodnom Tešnju, a fakultetske studije na Sarajevskom univerzitetu. Nakon završenih studija u Sarajevu, radio je kao nastavnik istorije u Kladnici kod Sjenice, zatim u Samoupravnoj interesnoj zajednici za osnovno obrazovanje u Sjenici, te bio direktor Osnovnim školama u selima Godijevo i Sušica kod Bijelog Polja.

    Istorijom kao naukom, Salih se počeo baviti odmah po završetku studija, a kako navodi sam Selimović, oblast njegovog posebnog interesovanja je poreklo porodica i islamizacija, kao i demografski i migracioni procesi na Sjeničko-pešterskoj visoravni i u celoj Staroj Raškoj ili Raškoj oblasti.

    Selimović je aktivni učesnik mnogih naučnih skupova i stalni saradnik više naučnih zbornika i revija. Do sada je objavio šest knjiga i preko 70 naučnih radova, koji su publikovani u naučnim zbornicima istorijskih muzeja i arhiva u Srbiji i Crnoj Gori. Autor je studija "Sjenica" i "Kladnica" i jedan od autora antropogeografske studije "Sjenički kraj". Njegova poslednja knjiga "Prilozi poreklu, islamizaciji, migracionim i demografskim procesima u Raškoj oblasti", je od stručne javnosti ocenjena kao izuzetan istoriografski dragulj.

    Selimović je nagrađivan više puta za naučne oblasti kojima se bavi, a između ostalog dobitnik je i Vukove nagrade za 2013. godinu.

    poturice- 91817 - 14.12.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Muslimani pre i posle dolaska Turaka na Balkan (1)


    Intervju sa Prof. dr. Salihom Selimovićem

    Odakle Vi vodite poreklo i kada su Vaši preci Selimovići prihvatili islam. Koju slavu su slavili?

    Radio sam nešto i na tome, mada nedovoljno. Ima u tome istine kada kažu "kod majstora je najgore". Još kao dete slušao sam razgovore mog oca sa priteljima i komšijama o mnogo čemu. Jednom prilikom su pričali o svojim starinama. Zapamtio sam da je otac govorio da smo mi Selimovići iz Hercegovine i da smo prešli u islam mnogo davno. Jedan od komšija, mislim da se prezivao Turalić, priupitao je mog oca da li zna kako su se prezivali pre primanja islama, a otac je odgovorio da su se prezivali Vujovići.

    Ja sam na osnovu tih oskudnih saznanja iz detinjstva kasnije uspeo da utvrdim da se taj moj daleki predak Selim islamizirao negde u prvoj polovini 17. veka. Ti Vujovići, potonji Selimovići, živeli su u jednom selu između Bileće i Trebinja. Tamošnji Vujovići su slavili sv. Arhanđela. Kao turske spahije i oficiri raseljavali su se po Hercegovini i Bosni. Među njima je bilo i bogatih zlatara i trgovaca.

    Velika reka srpskog naroda istorijski se račva u tri toka: muslimanski, katolički i onaj glavni koreniti, pravoslavni. Zašto ova okolnost ne može da se iskoristi za mnogo uzvišenije i mudrije istorijske ciljeve, ili ćemo naivno uvek dozvoljavati da nas zavađaju zapadnjaci, Vatikan, turski apetiti, u svakom slučaju, oni koji su žedni balkanske krvi i zemalja i svoje moći?

    Da, srpski narod je bio prava reka. Međutim, istorijske okolnosti su dovele do toga da se u verskom pogledu podelio u tri vere. Nije to samo specifičnost srpskog naroda. Mnogi narodi imaju takvu situaciju, ali su u nacionalnom pogledu ostali jedinstveni. Kod nas je problem u tome što su se naše male jugoslovenske nacije uglavnom konstituisale na versko-konfesionalnom i donekle regionalnom principu. To se desilo i sa Srbima pa su nedavno nastale nove nacije kao crnogorska, makedonska, muslimansko-bošnjačka. Interesima Vatikana i Zapada to svakako odgovara, jer što smo sitniji lakše je sa nama vladati, manipulisati i potkusurivati sa nama svoje imperijalne apetite.

    Pitanje je da li će se sve i na tome zaustaviti. Tu se sada pojavljuje i neosmanizam koji takođe ima svoje planove i interese. Sadašnja Turska je regionalna ekonomska, vojna i politička sila. To će sigurno Vatikan, NATO i SAD znati da iskoriste za svoje ciljeve na Balkanu. Posebna pažnja se i inače posvećuje Srbiji kako bi se njena privreda i finansije što više preuzele čime bi se veoma bitno ugrozio njen politički, ekonomski i vojni položaj i lakše dovršila amputacija nekih njenih delova.

    Muslimanski narod, odnosno srpski narod muslimanske veroispovesti, preinačuje svoj maternji srpski jezik u bošnjački, po deveti put u istoriji menjaju svoje ime!!! Od čega to beže?

    Činjenica je da muslimani i dalje lutaju u svojoj nacionalnoj identifikaciji. To lutanje i toliko puta menjanje nacionalnog imena postalo je tragikomično. U tome se i pokazuje sva tragedija muslimana na našim prostorima. Traganje za svojim identitetom je postalo i predmet raznoraznih manipulacija naših zajedničkih neprijatelja. Ti naši dušmani, o kojima je već bilo reči, dozvoljavali su da se muslimani izjašnjavaju kako hoće samo ne mogu da budu Srbi iako su u ogromnoj većini srpskog porekla, govore i pišu srpskim jezikom i pismom.

    Na saboru u Sarajevu 1993. godine muslimanska verska, politička i intelektualna elita se opredelila po treći put da muslimani budu Bošnjaci. U tom cilju bilo je potrebno da imaju i svoj maternji jezik pa su ga nazvali bosanski, bošnjački. Bez obzira kako se on zvao i laicima je jasno da je to srpski jezik. Sintetičke nacije i jezici su plod aktuelne političke aktivnosti, odnosno odluke, a ne jedan dugoročan društveno-istorijski proces koji je neophodan za stvaranje nacionalnog kolektiviteta, zapravo identiteta. Ne postoji istorijski kontinuitet između bogumilstva i bošnjaštva, kako promotori bošnjaštva to žele predstaviti o čemu sam već nešto rekao.

    Kako pojedinim muslimanskim verskim vođama u raškoj oblasti i BiH, koji traže veliku nevolju, mogu biti bliži Turci, Arapi, mudžahedini ( na koje se pozivaju) od njihove - braće Srba? Da li su svesni da čine užasno zlo sopstvenom narodu. I potomstvu, jer im u nasleđe umesto ljubavi ostavljaju mržnju?

    Mislim da sam dobrim delom na ovo pitanje već dao svoje mišljenje odgovarajući na neka prehodna pitanja. Ne mogu da nama muslimanima Bošnjacima budu bliži ni Turci ni Arapi, niti bilo koji drugi narod od naše braće i sugrađana Srba. Ja se puno puta setim one narodne: "Ko neće brata za brata hoće tuđina za gospodara", kao i "Brat je mio koje vere bio". Nažalost, mnogo često se to zaboravlja. Tih divnih reči se setimo onda kada nas tresne po glavi, ali pošto smo slabog istorijskog pamćenja brzo te udrce zaboravljamo.

    Mi smo, po svoj prilici, rođenjem operisani od istorijskih pouka i poruka. Izgleda da je naš usud da svaka naša generacija mora da se sukobi i međusobno ratuje, doduše i uz mentorisanje i asistenciju naših i starih i novih "prijatelja". Njima je stalo da stalno podgrejavaju verske surevnjivosti, mržnja i osveta da bi realizovali svoje imperijalne planove. Već sam rekao da neke verske vođe prave razdor kod sopstvenih vernika. Umesto da se bave verom oni se bave politikom i svojim stavovima podgrejavaju sukobe i mržnju prema vernicima pravoslavcima. Mislim da oni to rade svesno i dugoročno i svakao uz političku i materijalnu podršku iz inostranstva. Oni vešto koriste trenutno teško unutrašnje stanje u državi i njen sadašnji položaj na međunarodnom planu.

    Budite ljubazni kažite za naše čitaoce nešto o Vama, profesiji, Vašim knjigama, učešću na naučnim skupovima. Ili kako se to kaže o Vašoj biografiji.

    Teško je govoriti o sebi. Mogu vam samo reći da sam rođen 25. oktobra 1944. godine u Tešnju, BiH. Osnovnu školu i gimnaziju sam završio u rodnom gradu, a studije u Sarajevu. Radio sam kao nastavnik istorije i direktor škole u Kladnici i sekretar SIZ za osnovno obrazovanje u Sjenici, zatim kao direktor u Gopdijevu i Sušici (Bijelo Polje). Istorijom kao naukom počeo sam se baviti skoro odmah po završetku studija. Oblast mog posebnog intzeresovanja je poreklo, islamizacija, demografski i migracioni procesi na Sjeničko-pešterskoj visoravni i u celoj Staroj Raškoj ili Raškoj oblasti. Aktivni sam učesnik mnogih naučnih skupova i stalni saradnik više naučnih zbornika i revija. Do sada sam objavio preko 50 naučnih radova koji su publikovani u naučnim zbornicima istorijskih muzeja i arhiva u Srbiji i Crnoj Gori. Autor sam studija "Sjenica" i "Kladnica" i jedan od autora antropogeografske studije "Sjenički kraj". U štampi je nova knjiga "Prilozi poreklu, islamizaciji, migracionim i demografskim procesima u Raškoj oblasti".
    poturice- 91815 - 14.12.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Muslimani pre i posle dolaska Turaka na Balkan (2)


    Intervju sa Prof. dr. Salihom Selimovićem

    Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod.

    Poznata je i Vaša profesionalna zainteresovanost za kult Svetog Save, i odnos muslimana prema najvećem srpskom svetitelju kroz vekove. Budite ljubazni, budući da se veoma malo zna, kažite nem nešto više o tome.

    Baveći se terenskim istraživanjima u vezi porekla i islamizacije na Sjeničko-pešterskoj visoravni i Polimlju, kao i u celoj Staroj Raškoj, neki najstariji muslimani i muškog i posebno ženskog pola svojim kazivanjima vezana za narodne tradicije dali su mi šlagvort da se malo više zainteresujem za ostatke kulta sv. Save kod muslimanske populacije.

    Moram priznati da sam bio iznenađen odgovorima na neka moja pitanja koja sam postavljao nastarijim kazivačima. Nevedim neke primere.

    Prof. dr. Salih Selimović je istoričar i vrstan je poznavalac tema vezanih za srpsko-muslimanske odnose i probleme koji su se "provlačili" kroz našu, ne mnogo srećnu, balkansku prošlost. Autor je vrednih knjiga, na desetine studija, naučnih radova o poreklu i istoriji Srba muslimanske veroispovesti.

    U razgovoru sa Alijom Tarićem iz sjeničkog sela Kladnice, koji je tada imao 94 godina (umro u 98. 1990. godine) postavio sam mu, između ostalih i sledeće pitanje: "Amidža, zašto često pominješ Savindan u vezi nekog događaj kao za Savindan, po Savindanu". Odgovorio je kratko: "Ovo je zavetna zemlja". U vezi sa tim pitanjem nije više ništa hteo da mi kaže.

    U selu Papiće na Pešterskoj visoravni najstarija žena Zada Papić, koja je tada imala 98, a umrla je 1996. u 108. godini, mi je takođe dala interesantan odgvor. Rekao sam joj da su mi pričali da se za Savindan u mnogim muslimanskim kućama sprema neko posebno jelo pa me interesuje koje je to jelo i zašto to muslimanke rade.

  • "Moj sinko, to jelo je masenica, a tako je radila i moja majka i moja bijača (baba)". Takođe mi je rekla "da za Savicu mora spremiti masenicu".

    Osim ovih primera iz novijeg vremena mora se reći da su muslimani prijepoljskog kraja, Polimlja pa i iz udaljenijih krajeva dolazili na grob sv. Save u manastiru Mileševi tražeći utjehe i leka.

    Donosili su vredne darove i štitili manastir Mileševu kao i svoju svetinju, jer je tu počivalo telo sv. Save. U to vreme imao se utisak da je sv. Sava bio opštenarodni svetac. To je sigurno bio jedan od razloga što je Arnautin Sinan-paša naredio spaljivanje moštiju sv. Save na Vračaru kod Beograda 1594. godine želeći da se domaći muslimani, tadašnji Turci, odvrate od manastira Mileševe i zaborave kult sv. Save.

    U tome nije uspeo već je, naprotiv, tim svojim varvarskim gestom postigao kontraefekat. Do skora na planini Jadovniku na Savinu vodu išle su žene muslimanke koje su nerotkinje verujući da će pijući tu vodi ostati trudne. Ni jedan musliman u tom kraju neće napojiti stoku na toj vodi niti dozvoliti da uopšte priđe toj vodi.

    Ima li smisla razgraničavati muslimansku od srpske književnosti, kada se zna ko su mislimani, čijim jezikom pišu i govore? Kada se zna da smo istog srpskog korena!

    Smatram da nema nikakvog smisla razdvajati književno stvaralaštvo pisaca jednog istog naroda. Govori se i piše istim jezikom i pismom. To razdvajanje nema nikave veze sa naukom i umetnošću. To razdvajanje je samo stvar politike, a kada se ona mnogo meša u nauku i u umetnost zna se kakave će i čije će one biti. Religiozna književnost je nešto drugo.

    Da li ste kao predstavnik intelektualne elite u Raškoj oblasti ali i u Srbiji, imali problema zbog Vašeg doslednog stava poštovanja istorijske istine?

    Oni koji su me osuđivali i koji me i dalje osuđuju, mada u poslednje vreme nešto manje, iz neznanja i nerazumevanja ne zameram im. Njih samo žalim, jer su ih oni koji su vodili politiku zloupotrebljavali. Međutim, nažalost, bilo je onih koji su trebali da imaju znanstveni i intelektualni pristup pitanjima naše prošlosti i sadašnjosti, ali iz pragmatičnih i političkih interesa, da ne kažem profitabilnih interesa, napadali su me i osporavali moja saznanja i mišljenja, i ne samo moja.

    Imao sam situacija kada su me paušalno napadali bez obzira što neke moje radove nisu ni čitali. Neki muslimanski nazovi političari su me jednostavno ignorisali i nisu dozvoljavali da opština u Sjenici pomaže štampanje mojih knjiga "Sjenica" i "Kladnica". Nisu hteli ni da otkupe jedan broj primeraka.

    Direktor biblioteke u Sjenici je 2004. godine otkupio tri primerka moje knjige "Sjenica" na svoju odgovornost što znači da ima muslimanskih intelektualaca koji razumeju o čemu ja pišem ali zbog svog položaja i nezameranja sa onim ekstremnim ne smeju da to javno ispolje. Ove godine je izašla iz štampe moja knjiga "Kladnica" i 200 primeraka, nema ko da je otkupi.

    Da je tu naučnu monografiju napisao neko drugi i sa drugačijim shvatanjima bilo bi otkupljeno i mnogo više primeraka. Ipak je štampanje pomoglo i nekoliko uglednih muslimana iz Sjenice koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. To znači da poštuju moja uverenja i moj rad. Ja im se i ovom prilikom zahvaljujem.

    Kome odgovara podgrevanje muslimasnsko-pravoslavne nesloge, naroda istog porekla, iste krvi, istog jezika, pisma?

    Na unutrašnjem planu podgrevanje nesloge, sukoba i nerazumevanja između muslimana i pravoslavaca odgovara onim političarima i verskim vođama koji na tome grade svoje karijere. Kada im zatreba oni proglase opasnost ili ugroženost vere, navodno i nacije, od druge vere i nacije. U to se obavezno uključuju i mnogi elektronski i pisani mediji čiji je učinak jako veliki, ako ne i najveći. Ja često u šali kažem da su mediji ne sedma već prva sila. To odgovara našim destruktivnim, kriminalu i zločinima sklonim elementima koji mogu da dođu do izražaja samo u smutnim i ratnim vremenima, kako kod muslimana, tako i kod pravoslavaca.

    Oni se tada pojavljuju kao branioci i zaštitnici vere koji su spremni i da ratuju iako apsolutno najveći broj njih nikada nije ni ušao u crkvu i džamiju niti znaju šta je to vera i verovanje. Tada se njima ukazuje prilika da pljačkaju, ruše, pale i ubijaju. Takva delovanja nanose teško popravljive ili nepopravljive štete i sopstvenom narodu. Mnogo vremena i mnogo rada pametnih i čestitih ljudi treba da se takve pojave amortizuju ili uklone, mada se teško zaborave. Onim učenim i dobronamernim u tim vremenima ostaje da samo ućute, jer zbog svog znanja, mudrosti i dobronamernosti mogu da od takvih izgube glavu.

    Ta naša nesrećna nesloga i te kako odgovara našim starim i novim neprijateljima. Osvajači i okupatori naših zemalja Osmanlijska Imperija, Habzburška Monarhija, pa i Nemačka, su se i te kako služili onom univerzalnom Divide et Impera. To danas čine EU i SAD. Mislim da bi Srpska pravoslavna crkva i Islamska zajednice morale u interesu ogromne većine svojih vernika mnogo više da porade na međuverskoj toleranciji i saradnji. Nacionalni i državni interesi treba za sve da su isti.

    I SPC i IZ kao institucije morale bi da mnogo više kontaktiraju preko svojih predstavnika i time amortizuju neke loše političke poteze neodgovornih pojedinaca i sa jedne i sa druge strane, a i nekih publicista i kvazi istoričara. Mislim da bi i država na osnovu svog ustavno-pravnog sistema mogla i trebala da bude rigoroznija i doslednija u sankcionisanju onih koji deluju na trovanju tih odnosa ¿to ima za posledicu političku i uop¿te dru¿tvenu nestabilnost, pa i svakovrsnu nesigurnost.

    Zašto smo naivni i kratkovidi svi mi?

    Eh, zašto? Mnogo bi se i o tome moglo razmišljati i pisati. Trenutni interesi i materijalne koristi velikog dela onih koji su uvek spremni da se udvaraju svemu i svakome počevši od onog u firmi ili ustanovi, pa do onog ko je u nekoj vlasti pa tako i okupatoru, kao i potencijalnom osvajaču. Udvarat će se i crnom đavolu, ako treba. Tako rade oni za koje naš narod kaže da su promućurniji i snalažljiviji. Baš njih briga za nacionalne i državne interese. Takvi ukoliko se i bave politikom rade to samo da bi ostvarili svoje kratkoročne materijalne interese i obezbedili samo svoje porodice. To je za njih trenutno profitabilno.

    Takvo ponašanje jeste izraz kratkovidosti koje nanosi ogromnu štetu opštim interesima. Neki su, opet, malodušni i ne vide mogućnost da se nešto bitno promeni na bolje u smislu nacionalnih, ekonomskih i državnih interesa smatrajući da sve rešava neko drugi i moćniji. Oni delatnici i pregaoci koji shvataju svu pogubnost takvog kratkovidog i naivnog gledanja i ponašanja i koji se bore za šire i dugoročnije interese naroda i države često se baš oni kod većne naroda smatraju naivnim, pa čak i budalama, jer mnogi dobro naplaćuju svaku reč i svaki svoj korak.

    Da li je naivnost u suštini izraz jedne duboko usađene dobrote u čoveku pa da zbog toga i ne vidi svu pokvarenost i grozotu u ponašanju i delovanju mnogih ljudi? Dobri ljudi ne misle, bar ne odmah, na šićar i brzo zaboravljaju zla i ne misle na osvete, ali su i lako povodljivi što zli i nemoralni znaju dobro da iskoriste i zloupotrebe. To se, u izvesnoj meri, može kazati i za dobar deo našeg naroda.

    Mislim da i opšta krizna situacija u okruženju i šire deluje deprimirajuće i defetistički na dobar deo naše političke i intelektualne elite, a ne samo na šire narodne mase. Gubi se i nada u neku sigurniju perspektivu. Tako se rađa i plodno tlo za svakovrsne mimikrije i konformizam i za ostvarivanje kratkoročnih želja i potreba.

    Prof. Selimoviću, da li se vekovni latentni sukob zbog istorijskog nerazumevanja, i nemirenja, koji silni podgrejavaju, kad god im se prohte da Balkanom teče slovenska krv, bilo muslimanska ili pravoslavna, može nekako zaustaviti za sva vremena? Kako da se prevaziđe, ta do sada, najcrnja nepomirljivost?

    Na ovo pitanje je teško dati neki optimistički odgovor, jer i mi sami toj neslozi doprinosimo iz ličnih, grupnih ili partijskih interesa. Od srednjeg veka imali smo uvek neku tuđu državu koju nismo mogli da volimo. Kada smo ponovo stvorili svoju državu teško se navikavamo da je poštujemo kroz uvažavanje i dosledno sprovođenje zakona i pravila zajedničkog života. Među nama i u običnom , a ne samo u političkom životu ima dosta arogancije, netrpeljivosti, isključivosti. Sve je to plodno tlo za destruktivno delovanje iznutra na slabljenju celog državnog ustrojstva, društvenog ponašanja u smislu uvažavanja razlika i posebnih interesa. Verski faktor je uvek pogodan za neprijateljsko delovanje kako iznutra tako i izvana. U poslednje vreme primetna je politizacija u radu verskih institucija. Sigurno ni to nije bez mentora sa strane. Balkan, "taj olujni ćošak Evrope" i "bure baruta" koje je uvek spremno da eksplodira, od pamtiveka je zbog svog geostrateškog položaja na udaru velikih sila. Ni danas se nije ništa promenilo. Ko je bio gospodar Balkana bio je ili je mogao postati gospodarem Bliskog istoka, Crnomorskog basena i Kavkaza. Veliki imaju samo jedno pravilo: "Ili se skloni ili se pokloni". Imam utisak da se tzv. istočno pitanje još nije definitivno rešilo, a očigledno je da se još sprovodi i poznati Drang nach Osten. Ipak da se poslužim onom čuvenom Pa¿ićevom: "Nema nam spasa, ali nećemo propasti".

    Nastaviće se!
  • poturice- 88819 - 19.02.2014 : Razvigor Srbija - best (2)

    Pokrstio se Mahmut Bušatlija - krv nije voda!


    Potomak Stanka - Skender-bega Crnojevića i Mahmut-paše Bušatlije Mahmut Bušatlija vratio se na Sretenje Gospodnje, 15. februara, u pravoslavnu vjeru.

    On je, kako je saopšteno iz Mitropolije crnogorsko-primorske, na krštenju dobio ime Stanko, a taj sveti čin primio je u crkvi na Ćipuru, na grobu Ivana Crnojevića. Krštenje je obavio sekretar EUO Mitropolije crnogorsko-primorske, arhijerejski protoprezviter cetinjski otac Obren Jovanović, prenijele su Dnevne novine.

    Nakon krštenja, Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, miropomazao je Stanka.

    U liturgijskoj besjedi na Sretenje Gospodnje, Mitropolit Amfilohije je podsjetio da je Stanko Crnojević prije pet stotina godina došao kao Sandžak-beg na Cetinje.

  • "Danas, na ovaj divni praznik, njegov potomak je primio Sveto prosvećenje na grobu svoga praoca Ivana Crnojevića, u onom manastiru koji je podigao Ivan Crnojević, u manastiru koji je bio i ostao duhovno ognjište, svetilište i prosvetilište ovoga grada i ovoga naroda. I danas sam i ja kao Mitropolit crnogorski prvi put shvatio onaj blagoslov Svetoga Petra Cetinjskoga poslije bitke na Krusima 1796. godine, kada su mu Crnogorci donijeli glavu Mahmut-paše Bušatlije. I kada je on uzeo njegovu glavu u svoje ruke, između ostalog je rekao: žKada bi oni koji su u ovom dunjaluku znali čija je ovo glava, mnogi bi zaridao i u crno se obukao. I rekao je Crnogorcima: "Ovu glavu, pod mojim prokletstvom, da čuvate, i da se niko ne usudi da je skrnavi... I od tada do danas glava Mahmut-paše Bušatlije se čuva u Cetinjskom manastiru, pored ćivota Svetoga Petra Cetinjskog", kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski.

    Mitropolit Amfilohije je dodao: "A, evo danas, njegov potomak Mahmut Bušatlija, koji je do sada nosio njegovo ime, vratio se svome domu, svojoj Svetinji, vratio se grobu svoga praoca Ivana Crnojevića".

  • "I od Mahmuta, evo ga, ponovo, obasjan svjetlošću, istinom i ljubavlju Božjom, postao je Stanko Crnojević", zaključio je Mitropolit Amfilohije.
  • poturice- 87937 - 02.01.2014 : Mihailo Danilović Majur, Šabac - best (2)

    Omer-beg SulejmanpašIć Skopljak


    Velika porodica Skopljaka, po rečima Omer-begovim, vodi pojeklo od bosanskog vlastelina Mihaila, gospodara Vesele Straže kod Bugojna. Mihailo, koga Omer-beg, naziva i despotom, je po pokorenju Bosne primio islam dobivši ime Ali-paša.

    Da li je Omer-beg pisao latinicom? Takozvanim "bošnjačkim" jezikom?

    Od Mihailovih potomaka po lošem je bio najpoznatiji Sulejman-paša Skopljak. Nakon poraza na Mišaru 1806, Sulejman-paša se na kolenima zakleo Karađorđu da više nikada neće ratovati protiv Srbije. Reč nije održao pa je 1809. poražen od vojvode Miloša Obrenovića. Ipak, uspeo je da porazi Karađorđevu vojsku 1813, dok Sulejman-pašina zlodela nakon Hadži Prodanove bune (1814), Ljuba Nenadović ovako opisuje u "Prilozima za srbsku istoriju":

  • "Beograd, bedna i tužna varoš, posle propasti Srbije, bio je tada ljudska kasapnica, gnezdo užasa i strahota. Gubilište nije bilo stalno određeno, ono je bilo svud, u gradu i izvan varoši pa i na ćoškovima čaršije. Sa zidova gradskih i karaula varoških strčale su motke i kočevi s odsečenim glavama oko kojih se gavranovi vitlaju; odmah izvan varoši, naročito pored glavnog puta od Stambol-kapije ka Terazijama, i od Batal-džamije ka Tašmajdanu nepokopane i onakažene lešine oko kojih se psi otimaju ili još živi mučenici na kolju, koji se po dva tri dana bore s dušom i razgovaraju sa srodnicima".

    1870. rodio se pesnik Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak, koji je svom rodnom imenu i prezimenu dopisivao i Despotović, čukununuk Sulejman-paše Skopljaka. Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak - Despotović će pozivati muslimane svog bosanskog zavičaja da se osveste i shvate da su Srbi.

    "Proklet bio, ko rad vjere,
    Na svojega reži brata,
    Jer nesreća sva navire
    Samo iz tog kalnog blata. "

    Izvor: blog Senke
  • poturice- 87869 - 28.12.2013 : Mihailo Danilović Majur, Šabac - best (2)

    Srbi muslimani o srpstvu - potomstvu


    SRBI MUSLIMANI O SRPSTVU - POTOMSTVU

    (pesme s kraja 19. i početka 20. stoleća)




    Omer Skopljaković: Ž E Lj A

    ...Dušmane mrzi, a Srpstvo ljubi,

    Tako mi sine ti bio živ,

    Pane li babo u borbi ljutoj,

    Osvet- ga sine, sokole siv...




    Srbin Avdo Karabegović: OH, TA LjUBIM TE-

    ...Tako mi pravde

    Višnjega Boga

    Tako mi srpskog

    Imena moga-

    Protivu islama,

    To ništa nije,

    Sin Otadžbinu,

    Ljubiti smije.



    Omer-beg Sulejmanpašić-Despotović: SRPSTVU

    Iz mog srca, iz plamenih grudi,

    Iz uzdaha, iz duše, iz snova,

    Tebi Srpstvo, moja srećo draga,

    Leti, evo, laka pjesma ova!-



    Suza čista; suza duše moje,

    Suza, što me milom bratstvu veže,

    Suza vjernaljubavi i krvi,

    Tebi, Srpstvo, što me vječno steže!



    Aliverić Tuzlak: ZNAM JE ŠTA SAM




    - Evo pjesme, nije vješta

    Al- za svojim leti jatom.

    Nemojte me više vr-jeđat-

    Zovite me Srbom, bratom!



    Nuridin Ibnul-Hadžer: PJESMI




    Uzdiži se, pjesmo moja,

    Iz plamenih, srpskih grudi,

    Smjelo leti kroz krajeve,

    Đe god sl-jepi guslar gudi!



    Uz gusala glase mile,

    Đegod čuješ da se poje,

    Tu slobodno spusti krila,

    Tu ćeš naći braće moje-



    Al- međ-njima ako vidiš,

    Ko te krivim okom gledi,

    Tog se kloni! Izrod to je,

    Tomu demon stope sl-jedi.



    Uzdiži se pjemo moja,

    Iz plamenih, srpskih grudi,

    Smjelo leti kroz krajeve,

    Đe god sl-jepi guslar gudi-



    Aliverić Tuzlak: SRPSKI JEZIK

    pesma protiv austrijske odluke da se srpski jezik zove "zemaljski" - kasnije i "bošnjački"



    Srpski jezik, rajski jezik -

    Ne što njime zbori raja,

    Već za to, što u sebi

    Sve miline zvuka spaja.



    Srpski jezik, rajski jezik -

    Znaš kako s- u duši hori,

    Kad nam majka, kad nam sestra,

    Kad nam ljuba njime zbori.



    Srpski jezik, rajski jezik -

    Znaš kako nas on potresa,

    Kad nam guslar njime pjeva,

    Te nas diže u nebesa.



    Srpski jezik, rajski jezik -

    Rane vida, l-ječi bole,

    Znaš kako nam duši prija

    Kad nas, starci njim sokole.



    Srpski jezik, rajski jezik -

    Za to velim, što da krijem:

    Svaki onaj Bogu gr-ješi,

    Ko ga zove zemaljskijem.



    Ovako veličanstvene stihove srpskom jeziku, verovatno, nije moguće pronaći u delima drugih srpskih književnika - pravoslavne ili rimokatoličke vere.



    Da je ova pesma treperila u udžbenicima Jugoslavije, bila bi kadra da suzbije ludilo u filološkoj nauci, u kojoj se, nenaučno, srpski jezik prozva i "srpskohrvatskim" i "hrvatskosrpskim", i "hrvatskim", i "bošnjačkim", i "bosanskim", i "crnogorskim"- A da su negovana i druga (iz literature uklanjana) dela Srba muslimana i Srba katolika, ne samo da se srpski jezik ne bi ovoliko puta preimenovao, nego se ni Srbi ne bi osipali i gradili nove nacije - hrvatsku, muslimansku, bošnjačku, crnogorsku- Ne bi se ni otuđeni delovi srpskog naroda tako lako povodili za interesima velikih sila i kidisali na saplemenike verne svojoj naciji i svojoj državi - ne bi onako suludo, da to podvučemo, razbijali svoju državu u ratovima od 1990. do 1999. godine. Razbijali su je u ime globalista iz SAD i Zapadne Evrope, a iz tih država (od krstaških ratova, preko kolonijalnog istrebljenja naroda na rasnoj osnovi, do koncentracionih logora smrti u Drugom svetskom ratu) nikad ništa dobro nije stizalo drugim narodima i drugim državama. Kao što su sakrivana rodoljubiva književna dela Srba muslimna, tako je u Drugoj Jugoslaviji bilo zabranjeno čitati dela Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića. On će, pre groznog Drugog svetskog rata, naslutiti šta Evropa znači u svetskim razmerama, pa će, 9. januara 1920, na Kraljevskom koledžu u Londonu, izgovoriti:



    "Evropa je pomračila izvor svetlosti, izgubila pravi put i postala nesiguran vodič čovečanstva u budućnost".



    Ovakve Evrope (i Amerike), bili su svesni i mnogi Srbi muslimani u vreme separatističkih ratova u Jugoslaviji. Svrstavali su se u vojne redove pravoslavnih Srba, nadajući se da će se sačuvati zajednička država istorodnog naroda - podeljenog na tri konfesije. Mnogi su, kad je krvoproliće doseglo zabrinjavajuće razmere, shvatili da se muslimani, pravoslavni i katolici nikad nisu međusobno krvili na srpskoj zemlji, dok to nisu organizovale velike sile Evrope i Azije. Toga će, narednih godina, biti svesni i oni, u sve tri konfesije, koji još misle da smo jedni drugima uzrok svakog zla u prošlosti - i da ćemo to biti i u budućnosti.



    Da bismo ove slutnje odagnali, morali bi državnici i intelektualci i muslimana, i pravoslavnih, i katolika vratiti u udžbenike i literaturu ove sakrivene pesme Srba muslimana i mnoga druga sakrivena dela - rodoljubivih poruka. A iz literature, treba da izbace sve ono što vodi u zabludu. I tako prisutan falsifikat o poreklu muslimana - većina autora piše da su Turci islamizovali Slovene u srpskim zemljama. Kakva naivna podvala, a opstaje. Jednostavno, Turci nisu mogli u srpskim zemljama islamizirati: Ruse, Čehe, Slovence, Bugare, Beloruse, Poljake- Mogli su samo Srbe. A Hrvate su islamizirali samo u Zagorju, tamo gde su povremeno prodirali i kraće se zadržavali. Hrvati nikad nisu živeli na prostoru gde se govori srpski jezik - o kojem tako čarobno peva Srbin musliman - Aliverić Tuzlak. A kad se bude znalo sve o srpskom jeziku, lako će se pronaći i istorijska dokumenta o tome da su Turci, u 15. i 16. stoleću, iz Dalmacije i Krajine prognali Srbe, a ne Hrvate, kako to piše u udžbenicima prethodne dve Jugoslavije.



    Istina će osvestiti i ujediniti Srbe sva tri zakona - evropski intelektualci 19. stoleća su govorili o Srbima tri zakona, a ne samo Vuk Karadžić, kako to krivotvore mnogi srpski protivnici. Ima dobrih znakova za opšte srpsko osvešćenje. Pored navedenih primera Srba muslimana u vojsci generala Mladića, treba odati veliko priznanje umetniku svetskog glasa Emiru Kusturici. Obavestio je da je Srbin i podigao je srpsku pravoslavnu crkvu - nastavljajući rodoljubivo delo Sinan-paše Sijerčića.



    A da Sinan-paša Sijerčić nije usamljen u isticanju svog srpstva u 18. i 19. stoleću, videćemo u delu književnika Jove Bajiće, kojeg ovde često spominjemo. On svedoči da su muslimani Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Raške, Metohije i Kosova na službi u Carigradu, u 19. stoleću, ispoljavali svoju pripadnost srpskoj naciji. To su: pljevaljski muftija Šemsekadić, Ibrahim efendija Đumušić, Šahipašić iz Banje Luke, Mehmed Ali-paša Rizvanbegović, Osman Mazhar-paša Čengić, Halid-beg Resulbegović, Mehmed-beg Jajčanin, Bećir-aga Bihorac, Omer-aga Plava, Zećir-aga Nikšić, Emin-aga Travničanin, Ali Fehmi efendija Šabić, Ali Šefket efendija Alićehajić, Mehmed Dizdarević iz Ljubinja, S. Trto iz Donjeg Fakufa, Alićehajić iz Travnika, Adem Brkić iz Mostara, M. Fočo iz Sarajeva, M. Skopljak iz Bugojna, itd.



    Za bolju budućnost celokupnog srpskog naroda, neka živi poruka pesnika Omer-bega Sulejmanpašića - Despotovića. Greh je, i pred Bogom i pred Alahom, ogrešiti se o nju. Pogledajmo:



    USTAJTE BRAĆO!



    Teška je muka robovat, braćo,

    Na licu ropski nositi sram,

    Ustajmo, braćo, na borbu svetu

    Dušanov treba ponovit- hram-



    - Oj, Srbe, brate, pruži mi ruku,

    Priznaj mi, dragi, da sam ti brat!

    Zajedno ko dva hajdemo lava

    Prot- crnog vraga voditi rat!



    - Spasite djecu, spasite narod,

    Daće nam pomoć i dragi Bog!

    Jer Alah dragi uvijek čuva

    I štiti roba pravoga svog!



    A njegova pesma Želja je takvog kova da bismo grešni bili ako je ne bismo uneli u štivo ove rodoljubive namene:



    ŽELjA



    Kroz srpski svijet, kroz svijet cio

    Svakoga brata pozdravi mog,

    Ta svi smo sinci jednoga doma,

    Poštena srpskog svi doma svog.



    Nek ista miso grije nam grudi,

    Kad ista bolja tare nam vrat,

    Poštena želja u Srpstvu milom

    Da smo svi svakom: ko bratu brat.




    Izvor: Srpska politika
    poturice- 87867 - 28.12.2013 : Mihailo Danilović Majur, Šabac - best (2)

    Srbi islamske religije


    Knjiga našeg istaknutog publiciste Slobodana Jarčevića "Bivši Srbi" na naučnoj osnovi govori o otuđenju i verskoj podeli Srba. Sastoji se iz četiri segmenta, na ovaj način predstavljamo Vam deo koji govori o Srbima - muslimanima

    U pismima Petra Petrovića Njegoša, nalaze se i ona odašiljana skadarskom veziru Osman Mashar-paši Skopljaku, "jednoplemeniku različita ispovedanija- jedne krvi". Njegoš je podsećao Skopljaka da su im porodice iz istog srpskog zavičaja - Skopljakova od Bugojna, a Njegoševa od Zenice. Osman Mashar-pašu su ove reči, mada je bio ohol, dotakle. Bio je razapet, kako to narod kaže, između korena svoje nacije i svojih obaveza neprijateljskoj Turskoj, u čijoj državnoj strukturi je bio funkcioner. Paša, o svojim mukama, nije ostavio pismena traga, ali će se pašin unuk Omer-beg Sulejmanpašić-Despotović, s velikom grupom mladića iz uglednih muslimanskih porodica, krajem devetnaestog stoleća, okrenuti svome rodu i najumilnije mu pevati. Omer-beg će uzdizati srpsku krsnu slavu, rod i srpsko ime, uveren da je doživeo srećne dane, o kojima je, njegovom dedi Osmanu Masharu, pisao umni Njegoš:

    "Ja bih rad (obaveštava i jadikuje o tim danima Njegoš) da sam se malo docnije rodio, jer bih vidio svoju braću đe su se sebe i svojih spomenuli i đe javno pred svijetom kazali da su oni dostojni praunuci i potomci starijeh vitezova našeg naroda".

    Stihovi Omer-bega u pesmi Leti pjesmo su treperili ovom izgovorenom porukom Njegoša i pritajenim mislima Osmana Mashar-paše:

    "Želiš vidjet ljutog lava,
    za slobodu što se bori,
    ti poleti, pjesmo moja,
    onoj maloj Crnoj Gori.

    Pod Lovćenom na kamenu
    Naćeš tamo onog lava,
    Što slobodi krči puta
    Oštrim mačem i guslama.

    Ponesi mu pozdrav vjerni
    Zarad sreće bratskog gleda,
    Krv nas veže, a ne d-jeli
    Vjera Hrista, Muhameda."

    Drugi veliki rodoljub među Srbima muslimanima bio je Avdo Karabegović Hasanbegov. On će, u "Bosanskoj vili", Sarajevo, 15. juna 1898, objaviti pesmu U oči Vidova 1898. i u njoj će, pun slutnje o mogućem budućem bratoubilaštvu, preklinjati da se srpski zavičaji zagrle:

    "...Ej, Kosovo tužno i žalosno!
    Sklanjali se za visoke gore
    Jarko sunce sjetno, neveselo,
    Da ne gleda đe se braća bore?

    Da ne gleda mačeve krvave
    Đe brat bratu kroz grudi probada,
    Da ne gleda srca izdajnička
    Đe paklena zloba, zavist vlada.

    Da li čekaš aj, Kosovo tužno!
    Nove bratske borbe i megdana?
    Da li čekaš - ej sudbino kleta -
    Sretnijega tude Vidov dana.

    Ili čekaš da izgladi vrjeme
    Crne bore sa tvojega čela,
    Da na groblju praotaca svojih
    Zagrle se braća prevesela.

    Da li čekaš bratsko razbojište,
    Opet bojna truba da zatrubi?
    Ili čekaš - ah zlaćani sanci -
    Da se Prizren s Avalom poljubi?!

    Ovakvo oduševljenje za "grljenje braće prevesele", braće hrišćana i muslimana, nalazimo u proznim i epskim delima Srba od 15. stoleća. U njima, vidimo da su srpski državnici i vojskovođe oba ispovedanija bili razapinjani između želje da obnove carstvo Nemanjića i zaključka da su se tome, sudbonosno, isprečile osvajačke sile Azije i Evrope. Zato su se kolebali i svrstavali pod jedan, drugi ili treći barjak - verujući da je izbor vrste barjaka Božija volja, ili iznuda istorijskog trenutka - nadmoći države pod krstom ili države pod polumesecom. Srpsku državu su, jednako, satirali i Turci i Evropljani. To je iskusio Đurađ Crnojević, koji je, u nameri da očuva ostatke srpske države u Zeti, otputovao u Mletke i tražio pomoć, a kad je tamo naišao na neprijateljsko držanje, vratio se u Zetu i sklonio se u Tursku. "Đurađ se u izbeglištvu uverio da je Mletačka Republika imala iste ciljeve kao i Turska - osvojiti što više srpskih zemalja. Mlečani su svoje vojne ekspedicije usmeravali prema Zeti, dok je ona bila u sastavu Srbije Stefana Lazarevića i sestrića mu Đurđa Brankovića. Koristili su svaki turski napad na Srbiju da bi okupirali zetske posede na morskoj obali. U tu svrhu, dužd je činio sve da Zetu oslabi iznutra. Pokušavao je da izazove dinastičke borbe među Crnojevićima. Protiv Stefana Crnojevića je podsticao njegovu braću i izdašno ih pomagao novcem, robom i oružjem. Zabeleženo je da su Mlečići uspeli protiv Stefana dignuti i jedno pleme s obala Skadarskog jezera".

    U ovakvom okruženju, Srbi su, bez obzira na versku pripadnost, bili primorani da služe Turskoj ili nekoj od evropskih država. A te države su, sledeći sveprisutnu ideju uvećanja teritorije, surovo uklanjale prepreke na tom putu. Ništa im nije bilo sveto, kao što se to vidi na ovom primeru Mletačke Republike. Ona lomi hrišćansku Srbiju, na isti način kako to čini i islamska Turska. Državnom interesu se sve podređivalo. U Turskoj, i životi sultanovih sinova. Ništa nije smelo remetiti snaženje i širenje države. K tom cilju, moćni Sulejman je naredio da mu ubiju sina Mustafu, koji je i umno i telesno bio ispred ostale braće po ocu, a izvesno vreme pre toga, ubio je i sina Ibrahima. Ovako su to zabeležili istoričari:

    "Caru su razapeli čador, ogroman kao dvor, podeljen pregradama od svile na nekoliko odaja. žBio je to oktobar 1553, kad je Sulejman pozvao sina da ga poseti. Tako je nekad doveo na večeru i miljenika Ibrahima-- Sav u teškoj zlatnoj odeći, više nalik na mumiju nego bilo kad ranije, car je nepomično sedeo pod čadorom i kroz zavesu, dovoljno providnu, zurio u drugu odaju, koja je još bila prazna. U jednom trenutku, napolju je zavladala tišina, i u odaju je, bez pratnje, ušao Mustafa, njegov sin, sav u beloj odeći, lep kao junak iz priče, i začuđen zastao što nikog nema u polutamnoj prostoriji. A onda je Sulejman video kako iz uglova iskaču mutavci, ogromni i crni, i bacaju se na Mustafu da ga zadave. Dok je trajalo rvanje, sultan je primetio da ga je sin zapazio kroz zavesu i, zajaukavši da mu pomogne, poslednjom snagom zbacio sa sebe džinove. Princu je tada prišao s leđa dvoranin Zal Mahmud-paša, potonji vezir i zet carske kuće, i nabacio mu gajtan oko vrata. Za to vreme, car se nije ni pomerio".

    Kad imamo u vidu ovakvo sultanovo žrtvovanje sopstvenog sina za interes države, postaje jasno zašto je Osman Mashar-paša Skopljak bio prinuđen da ne spominje svoje srpsko poreklo u prepisci s Njegošem. A da je o srpstvu brinuo i govorio u krugu porodice i sa svojim bliskim prijateljima - Srbima muslimanima, vidi se u spisima njegovog unuka Omer-bega Sulejmanpašića - Despotovića. Omer-beg je, kad je minula opasnost od strašne kazne turskih vlasti - krajem devetnaestog stoleća, predao Bogdanu Milanoviću Krajišniku rodoslov Sulejmanpašića. Krajišnik je to objavio u časopisu Golubu, u Somboru, 1. oktobra 1899. godine. Rodonačelnik ove ugledne muslimanske porodice u Bosni bio je, niko drugi, nego srpski plemić, s titulom despota - Mihajlo. Prešao je u muslimansku veru u vreme Mehmeda Drugog i uzeo ime Ali-paša. Ruski konzul u Sarajevu Aleksandar F. Giljferding je istraživao poreklo Sulejmanpašića Skopljaka i došao do podatka da im je rodonačelnik Mihajlo bio Jablanović. To je plemićka porodica, za koju neki istoričari tvrde da su se iz nje izdvojili Kotromanići.

    Skopljaci su, mada plemenitog srpskog roda, glasili kao odani turski državnici i vojskovođe. Bili su prinuđeni na preduzeća protiv srpskih nacionalnih interesa, ali je sigurno, da to nisu činili mirne savesti. Posebno ne u prvoj polovini devetnaestog stoleća, kad su muslimani Bosne i Hercegovine podigli bunu protiv turske okupacije. Vođa srpskog muslimanskog ustanka bio je Husein - beg Gradaščević. Uz njega su pristali članovi mnogih plemićkih porodica i otvoreno su pozivali Srbe muslimane da se osvete Turcima za srpski poraz na Kosovu polju 1389. godine. Ustanici su krenuli s vojskom iz Sarajeva prema Travniku 1831. godine, a suprostavila im se turska vojska na čelu sa Sulejmanpašićima Skopljacima: Mustaj-pašom i Osman-alajbegom. Nadomak Travnika, dve vojske su se žestoko potukle. Pobedila je vojska Srba muslimana, a Skopljaci su se spasili bekstvom u Duvno. Husein - beg Gradaščević je vojevao protiv Turaka desetak godina. Jednom prilikom je prodro u Srbiju i pobedio je tursku vojsku i na Kosovu. No, 1851. godine je turska vojska, sastavljena od Arnauta, na čelu s Omer-pašom Latasom (poturčenim Srbinom iz Like) upala u Bosnu i ugušila ustanak bosansko-hercegovačkih Srba muslimana. Bez obzira što su pristalice kapetana Gradaščevića bile privržene islamskoj religiji i protivile se sultanovim reformama o proširenju prava hrišćanima, njihov pokret je imao srpsko nacionalno obeležje - borbu protiv okupatora iz Azije, oslobađanje Bosne i Hercegovine i pripajanje Srbiji. Tu srpsku svest kod muslimanskih ustanika, prepoznao je nemački istoričar i pisac Leopold Ranke. U knjizi Srbija i Turska u devetnaestom veku, Ranke će, na str. 114, navesti da su Srbi muslimani pevali:

    "Mi idemo na Kosovo ravno,
    Gde nam stari slavu izgubiše,
    Staru našu slavu prađedovsku.
    I mi ćemo na polju Kosovu
    Il- izgubit vjeru i junaštvo,
    Ili ćemo, ako Alah dade,
    Dušmanina svoga pobjediti,
    I u Bosnu vratiti se slavno".


    Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak

    Pobuna muslimana protiv turske vlasti u Bosni i Hercegovini pod voćstvom Husein-bega Gradaščevića (Zmaja od Bosne) nije bila usamljena. Protiv Turaka je podigao muslimane Hercegovine Ali-paša Stočević Rizvanbegović 1849. godine. Da je njegova pobuna imala čisto srpske pobude, govore činjenice da je on bio veliki prijatelj Petra Petrovića Njegoša i da je na ustanak pozivao i Srbe hrišćane - pravoslavne i katolike. I ovu bunu, kao i onu Gradaščevićevu, ugušiće Omer-paša Latas.

    Za ono vreme teškog srednjevekovnog nasleđa u Bosni i Hercegovini, s neobrazovanim stanovništvom i bez saradnje s nacionalnim pokretima u evropskim državama, feudalna elita Srba muslimana je nagovestila, ovim ustancima, svoju nacionalnu samobitnost. To što ustanku nisu masovnije prišli Srbi pravoslavni i katolici, posledica je uobičajenih srpskih, međusobnih, podela. Ne samo po religioznim švovima, nego i po zavičajnim, staleškim, dinastičkim, ideološkim - oslanjanjem jednih na Rusiju, drugih na Austriju, trećih na Tursku, Mletke, Mađarsku, itd.

    Nacionalno štetna, srpska sklonost ka podelama je bila pobeđena u Hercegovini 1882. godine. Tad su Stojan Kovačević i Salko Forte podigli protiv austrijske okupacije 150.000 ustanika, od kojih su polovina bili muslimani, a polovina pravoslavni. Na čelu ove zaboravljene srpske revolucije, bili su prvaci i jedne i druge konfesije: Hajdarbeg i Ibrahimbeg Čengić, Omer-beg Filipović, Ibraga Tanović, Beg Tanković i mnogi drugi, a od pravoslavnih: Stojan Kovačević, Pero Tunguz, serdar Vaso Buva, Jovo Samardžić, Luka Dangubić, itd.

    Odsustvo srpske državne ideologije u Jugoslaviji od 1918, uslovilo je da se ova srpska ratna i oslobodilačka sloga muslimana i pravoslavnih zaboravi i da se njen duh ukloni iz svesti mlađih generacija, jednih i drugih. Utapanje srpske ideologije u jugoslovenstvo u dvadesetom stoleću je ključna greška srpskih državnika i intelektualaca i ona će usloviti strahovite međusobne srpske pokolje u dva svetska rata i u separatističkim ratovima u Jugoslaviji od 1990. do 1999. godine. A da do toga nije trebalo doći, pokazuju primeri muslimanskih prvaka koji su sledili tekovine muslimansko-pravoslavnog ustanka protiv Austrije 1882. godine. Najugledniji među njima, bio je Mehmedbeg Kapetanović-Ljubušak. On je 1887. godine napisao zbirku poslovica, pesama i anegdota: Narodno blago. Ovo delo je štampao ćirilicom. Poklonio je svoje zemljište kod Bihaća i Sanskog Mosta za podizanje pravoslavnih crkava i parohijalnih domova. Njegov sin Rizabeg je prigrlio očevo srpstvo - pisao je rodoljubive pesme i štampao ih u srpskoj Bosanskoj vili. Da je svest o pripadnosti muslimana srpskom stablu bilo među narodnim prvacima odnegovano pre stvaranja Jugoslavije, pokazuje muslimnsko-pravoslavni ugovor o uređenju Bosne i Hercegovine od 1902. godine, kojim je pokušano sprečavanje austrijske namere da sve došljake u Bosnu i Hercegovinu (strance) predstavi za Hrvate i da srpski jezik proglasi "zemaljskim", ili "bošnjačkim". Zato su Gligorije Jeftanović, Vojislav Šola, Alibeg Firdus i Bakirbeg Tuzlić uneli Član 11:

    "Narodni i službeni jezik je srpski, a pismo ćirilica. Ne priznaje se pravo zavičajnosti nikome - ko je došao s okupacijom ili posle nje, pa ni njihovim potomcima, makar da su u Bosni rođeni".

    Ovaj državni i nacionalni dokument je, ubrzo, dao rezultate - i prava je šteta što je posle 1918. godine muslimansko-pravoslavna sloga zanemarena i odrođavanje muslimana od srpskog stabla državno podsticano. Posebno, u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata. Ali, tih prvih godina dvadesetog veka, sve je nagoveštavalo bratstvo istorodnih muslimana i pravoslavaca. Tako su muslimani osnovali Srpsko muslimansko potporno đačko društvo i počeli da izdaju časopis Gajret. Predsednik Društva je Mehmedbeg Fadilpašić, veleposednik iz Sarajeva. Urednik Gajreta, od 1907. je Osman Đikić i časopis ruši okvire međusrpske verske podeljenosti. Zalaže se za srpstvo i muslimani prestaju da se zovu Turcima, shvatajući da pripadaju srpskom rodu. Osman Đikić, sa Smajom Ćemalovićem, pokreće i časopis Samoupravu, 1910. godine. Atmosferu srpskog rodoljublja među muslimanima Bosne i Hercegovine, krajem 19. i početkom dvadesetog stoleća, najupečatljivije prikazuje lepa lirska pesma Srbina muslimana Aliverić Tuzlaka, Amanet od đeda, objavljena u Bosanskoj vili, 1898:

    "U dolafu moga đeda
    s desne strane u pretincu,
    kad još bijah grješno d-jete
    viđah malu ikonicu.

    Prikradoh se da razgledam,
    Kakva li je na njoj slika,
    Bješe srebrom optočena
    Slika Đurđa mučenika.

    Ja to onda nisam znao.
    Zazir-o sam od aždaje,
    Al- s aždajom ko se bori,
    Osjeć-o sam, junak da je.

    Samo zato, samo zato,
    Ja poljubih tog čovjeka.
    Đed uniđe - ja sezbunih -
    A on reče: 'Neka, neka!

    Istog Đurđa, ljubili su
    Naši preci ko svečari,
    Pa zar da jađunah ljubnut-
    Što ljubljahu naši stari.

    Al- ti n'jesi poljubio
    Samo hader - ilijaza,
    I poljupce si poljubio
    Svojih rahmet praotaca-.

    Tako đedo, al' on ode
    Već odavno s ovog sv-jeta,
    A ja čuvam ikonicu
    Pored drugih amaneta.

    Al- ja zato, Alah-ikber,
    Čvrsto s držim svog mezheba,
    A mezheb mi ništ- ne smeta
    Da srbujem kako treba".

    Tih godina, muslimani Bosne i Hercegovine prolaze, pred austrijskim vlastima, kao i saplemenici pravoslavni. Ibrahim Balta, Hercegovac, postaje čuveni četnik kod vojvode Vojina Vuka Popovića. Poginuo je 1912. godine, u borbi protiv Turaka. Izet Telalbašić, pred austrijskim sudom u Bihaću, izjavljuje da je Srbin, od rođenja. Članovi "Mlade Bosne" i borci za oslobađanje od austro-ugarske okupacije su: Đulaga Bukovac, Muhamed Mehmedbašić, Mustafa Golubić i drugi. Dr Avdo Hasanbegović, dugogodišnji predsednik Gajreta i senator, bio je u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu. Borio se na Dobrudži i Solunskom frontu. Odlikovan je "Karađorđevom zvezdom".

    RANIJE SRPSKO RODOLjUBLjE MUSLIMANA

    Srpsko rodoljublje kod muslimana nije novijeg datuma - ne odnosi se samo na 19. i 20. stoleće. Ostao je pismeni trag o Muhamedu Hevaji iz Tuzle. On je sredinom 17. stoleća pisao pesme o Srbima hrišćanske i muslimanske vere. Proročki je zaključio da će zlo zadesiti naciju ako se bude delila po religioznom šavu - ako nacija zaboravi da su muslimani i hrišćani od jednog oca i jedne majke:

    "Otac jedan, jedna mati,
    Prvo bi nam valja znati,
    Jer ćemo se paski klati..."

    Početkom 19. stoleća, jedan od prvaka muslimana u Mostaru, Ali-aga Dadić, osniva politički pokret i traži autonomiju Bosne i Hercegovine u Turskoj. Njegovi sledbenici su, podjednako, i muslimani i pravoslavni. Ovo je bilo previše za tursku vlast. Ona se uplašila žešćih zahteva Srba oba zakona u Bosni i Hercegovini, koji su mogli da se povedu za primerom Srba u Srbiji, gde je buktao Prvi srpski ustanak. Da ne bi izazvali otvorenu pobunu u BiH, Turci nisu smeli da zatvore ili pogube Ali-agu Dadića, nego su ga, tajno, otrovali.

    Draža u Bosni, proleća 1945. Iza njega (jedini sa šajkačom i kokardom) je Mustafa Mulalić, predstavnik muslimana u Centralnom nacionalnom komitetu.
    Da su srpski intelektualci, poslednja dva veka, više brige posvećivali svojoj naciji, istorijska literatura bi bila mnogo bogatija i drukčija - svrsishodnija nacionalnim interesima. Da su se, recimo, mlade generacije muslimana, u devetnaestom i dvadesetom stoleću, vaspitavale na primeru Sinan-paše Sijerčića iz Goražda, sigurno je da hrvatska propaganda ne bi mogla da ih pridobije u onolikom broju - u kojem su se priključili fašističkim jedinicama 1941. godine. A Sinan-paša Sijerčić je, krajem 18. stoleća, činio sve da muslimanima ukaže na njihovu pripadnost srpskoj naciji. Svakako, u to vreme, bio je to opasan korak za muslimana i visokog dostojanstvenika Turske. No, Sinan-paša se nije obazirao na opasnosti. Štitio je pravoslavne Srbe od razuzdanih turskih zulumćara, najčešće pridošlica iz ostalih krajeva Turske. Pomagao je obnavljanje pravoslavne crkve blizu Goražda - zadužbine Hercega Stefana. Sinan-paša je negovao uspomenu na svoje pravoslavne pretke. Imao je pismene zapise da su bili srpski plemići Šijerinići u srednjevekovnoj Bosni. Šijerinići su ogranak još poznatije plemićke porodice Lučića. Kad je Sinan-paša Sijerčić, kao jedan od komandanata u turskoj vojsci, krenuo protiv srpskih ustanika u Srbiji, bliskim prijateljima je rekao da bi želeo da Turci budu poraženi, pa makar i sam glavu izgubio. Želja mu je ispunjena. Srbi su pobedili na Mišaru 1806. godine, a Sinan-paša Sijerčić je, u toj bici, poginuo.

    Život je, zbog srpstva, izgubio i pesnik Sejid Vehab Ilhamija iz Žepče, jer je, svojim stihovima, napadao tursku vlast. U jednoj pesmi je napisao:

    "Turčin nema amela.
    Krivda pravdu zamela..."

    Turci su ga zatvorili u Travniku i udavili 1821. godine.

    JUGOSLOVENSTVOM PROTIV SRPSTVA MUSLIMANA

    U Jugoslaviji je, do 1941. godine, činjeno sve da se neguje jugoslovenstvo, a ne srpstvo, pa je to omogućilo da se veliki broj muslimana, prema uputstvima iz fašističke Nemačke i Nezavisne Države Hrvatske, pridobije za antisrpsko delovanje. Muslimanska omladina je regrutovana u hrvatsku fašističku vojsku (ustaše i domobrane), po zamisli dr Džafera Kulenovića, koji je između dva svetska rata već negovao među muslimanima jugoslovenstvo, umesto srpstva. On je, 1941. godine, prihvatio hrvatstvo i postao Pavelićev doglavnik. (Do rata je bio rukovodilac Jugoslovenske muslimanske organizacije, u kojoj se, polako, gasilo srpstvo, negovalo jugoslovenstvo i pripremao savez s fašistima). No, srpska svest kod mnogih muslimana je bila nepokolebljiva u tom strašnom Drugom svetskom ratu. To pokazuje i primer sudije iz Mostara Muje Pašića. Kad su hrvatski vojnici (ustaše) tražili od Srba da predaju svoju imovinu hrvatskim vlastima, Mujo Pašić je doterao biciklo i rekao:

    "Ja nijesam čovjek berze i spekulacije. Stari su mi bili Srbi, srpski mislili i osjećali - i kad je svanjivalo i smrkavalo, kako za vrijeme Jugoslavije, tako i pod Turskom i Austrijom. I ja ne mogu ništa drugo biti. Vaše naređenje odnosi se i na mene i evo vam biciklo".

    Da je bilo sreće, ova rečenica bi krasila školske knjige Jugoslavije i današnje Srbije. Ali, nije samo ovaj herojski postupak Muje Pašića predat zaboravu, voljom komunističkih vođa Jugoslavije i nemarom četničkih hroničara i memoarista. Malo ko zna da je Mujo Pašić, zajedno s Fehimom Muskadićem, dr Ismetom Popovcem i drugim muslimanskim prvacima, bio četiri godine u četničkim jedinicama, pod komandom Dragoslava Draže Mihailovića. U Nevesinjskoj i Mostarskoj četničkoj brigadi, bilo je postrojeno 5.000 (pet hiljada) četnika muslimana. Neoprostivo je ovakve događaje prepustiti zaboravu, jer su posledice istorijskog zaborava štetne za naciju. Uklanjanjem činjenice o masovnom učešću muslimana u četničkim jedinicama, stvoren je novi jaz među Srbima - opet, po verskom šavu. Jer, da se to nije prikrivalo, onda bi se četničkim pokretom, ako je bio nacionalno opravdan, ponosili i pravoslavni i muslimani, a ako je bio nacionalno štetan, onda bi i pravoslavni i muslimani, ravnopravno, izvlačili pouke za budućnost.

    Možemo zaključiti da je srpski nacionalni oprez bio odsutan u Jugoslaviji, pa je četnički pokret prikazivan u literaturi kao antimuslimanski - jednako kao i antikomunistički. Podatak o četnicima muslimanima je objavljen, možda Božijom promisli, u novinama Srba u Čikagu - "Bratstvo", majski broj 1954. godine. Autor je bio inžinjer Vladimir Zečević, komandant bataljona u Nevesinjskoj brigadi i ratni drug Muje Pašića, Fehima Muskadića i dr Ismeta Popovca.
    poturice- 87783 - 24.12.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Eliminacija feudalnih odnosa i agrarna reforma u Kraljveini SHS


    Koju istoriju uči FBiH mogu da vidim iz Muharemovog teksta jer bi njemu očito odgovaralo da se vratimo u doba feudalizma u kojem će oni da vladaju a mi da radimo i njima odvajam dio uroda sa naše zemlje.

    To što muslimani pokušavaju izjednačiti pojmove narod i nacija ne znači da trebaš ostati toliko glupi i prihvatiti to zdravo za gotovo, iako ti to, očito, najviše odgovara.

    Kažu stari ljudi da samo glup čovjek kao istinu prihvata neku informaciju koja mu se sviđa, a da je pri tome ne pokušava provjeriti. Možda neka druga, osim srpske istorije, može da ti pomogne u traganju za tvojim korijenima? Možda bi Kusta mogao nekima da pomogne u tome? Žao mi je što je to tako ali muslimani u BiH su sami sebi napravili da su danas repa bez korijena.

    Prije svega treba znati da su prije stvaranja Jugoslavije na prostorima srpskih zemalja na Balkanu stvoreni feudalni posjedi. Feudalne posjede su stvarali Turci, a vi muslimani ste to koristili samo zato što ste prihvatili islamsku vjeroispovjest. Taj period je najsramniji dio muslimanske istorije na tim prostorima stoga je jako glupo da nas asociraš na ta vremena! Najteži život na tim prostorima za srpski narod bio je pod turskom okupacijom. Srbi nasilno prevođeni u Islam a oni koji to nisu prihvatili su postajali kmetovi, a njihovo zemljište je odlazilo u vlasništvo aga i begova. Muslimani u BiH su feudalizam zloupotrebili protvi svog, srpskog naroda.

    Mislim da nije potrebno ni podsjećati šta je sve rađeno Srbima pravoslavcima u vrijeme Otomanske imperije, tako da je bilo za očekivati da se desi velika osveta nakon njene propasti. Međutim u Bosni se nije desilo ništa na šta su i sami muslimani bili iznenađeni. U isto vrijeme, u svim okolnim državama u Evropi muslimani su bili masovno protjerivani. Za ovu milost u Bosni muslimani vjerovatno mogu zahvaliti Austrougarskoj, koja je nakon pada Turske 1878. godine okupirala BiH i tako zaustavila progon poturica sa tih prostora, dok su u susjednim državama oni protjerani jer nisu prihvatili naciju kojoj su pripadali prije prelaska na Islam.

    Očito da je kod vas vjera jača od nacije, što je posebno danas, poremetilo odnose među Srbima. Žalosno je što u Bosni mnogi muslimani misle da potiču iz begovskih porodica i da im je nešto oteto u BiH. Oduzeto im je samo ono što je okupirano silom, mada oni ipak nisu protjerani kao okupatori! Umjesto da budu zahvalni zbog toga, oni se danas pokušavaju prikazati kao žrtva tog vremena. U svakom vijeku ima po neka "Srebrenica" nad muslimanima! Ma bježi bolan!

    Ako misliš da muslimani iz FBiH trebaju da ratuju u Republici Srpskoj, onda je sasvim razumljivo zašto Amerikanci brane Ameriku u Avganinstanu, Iraku, Libiji itd...

    Opstanak BiH ne zavisi od Republike Srpske nego od FBiH koja pokušava kao u doba feudalizma da sruši sve što je srpsko. Koliko ja mogu da vidim ni ti nisi voljan kao što kažeš spakovati kofere i otići iz BiH u slučaju novog rata! Islamaska ideologija je zarazila i tebe i to se veoma lako može uočiti!
    Treba se zapitati da li Dodik želi da sabije dva miliona muslimana u FBiH ili oni žele da nas Srbe presele u Srbiju? Ako je Kina mala za Kineze, ne znači da zbog toga imaju pravo da okupiraju Republiku Srpsku!

    Već ranije sam na ovoj stranici opisao moj prijeratni lični primjer antisrpske politike muslimanskog rukovodstva u BiH. Upravo zbog toga sam se i srcem i dušom borio protiv zajedničke države! Takva država ne treba ni vama ni nama! Zajednički smo stvorili novu državu i u njoj trebamo da postavimo nove principe življenja ili možda vi mislite da treba da sve treba da bude kako vi kažete?

    Evo i malo informacija o feudalizmu. To je oblik društvenog odnosa koji je prevladavao u Srednjem vijeku, a činili su ga feudalci (zemljoposjednici - nasljednici robovlasnika u robovlasničkim društvima odnosno plemenskih poglavara u plemenskim zajednicama), zakupnici i feudi - zemlja koju su seljaci zakupljivali od feudalaca.

    Feudalizam je bio oblik društva u kojemu su se razlikovale dvije klase: feudalci (plemići)i kmetovi (seljaci). Feudalci su vlasnici zemljišta, a kmetovi im obrađuju zemlju i daju dio uroda. Feudalno društvo nastalo je na ruševinama robovlasništva. Feudalizam je u većem dijelu Europe konačno ukinut 1848. godine, izuzev Turske imperije do njenog pada 1878 godine.

    Eliminacija feudalnih odnosa u Kraljevini SHS

    Agrarna reforma nastala je iz želje da se likvidiraju feudalni odnosi u novostvorenoj Kraljevini SHS, da se odgovori očekivanjima seljaka iz pasivnih krajeva za poboljšanjem njihovog položaja, da se koloniziraju sjeverni, nacionalno mješoviti krajevi (posebno Vojvodina) i da se veleposjednicima stranim državljanima, često odanima tuđim dinastijama, oduzme zemlja. Poticaj agrarnoj reformi bilo je i obećanje koje je srpska vlada formalno dala na Krfu 1917. godine da će svaki dobrovoljac (prečanin) dobiti nakon završetka rata 8 jutara ako je borac i 5 jutara zemlje ako je neborac. S ekonomskog stanovišta agrarna reforma branjena je tezom da je mali seljački posjed efikasniji od krupnoga. Zalaganja za agrarnu reformu dobro su se uklopila u stranačku političku borbu, oslonjenu na demagogiju. Ideja o agrarnoj reformi nije bila samo pitanje političkog trenutka, već i nastavak težnji seljaka i reformskih agrarnih pokreta iz prethodnih decenija.

    Stanje prije agrarne reforme

    Stanje zemljišnog posjeda bilo je nakon oslobođenju različito po pokrajinama. U pretkumanovskoj Srbiji nije bilo aristokracije, begova, kapitalista pa ni velikih posjeda. Tu je dominirao sitan seljački posjed, koji je smatran idealnim ne samo s ekonomskog, već i sa socijalnog i državnog stanovišta. U Bosni i Hercegovini, Makedoniji i na Kosovu i Metohiji trebalo je srušiti turski zemljišni sistem, zasnovan na čifčijskim odnosima. U Dalmaciji je još postojao kolonatski sistem, koji je korijene vukao iz antike, dok je u sjevernim krajevima države (od Slovenije do Banata) dominirao klasičan, aristokratski veleposjed, nastao u srednjem vijeku. U mnogim krajevima, posebno u BiH, seljaci su odmah nakon oslobođenja preuzeli zemlju, otjerali posjednike i odbili plaćati zakupačke i slične obaveze vlasnicima zemlje.

    Načela agrarne reforme

    Prvu inicijativu za agrarnu reformu dalo je Narodno vijeće iz Zagreba još prilikom stvaranja zajedničke države SHS. Kralj Aleksandar je 6. siječnja 1919. proklamirao da želi "da se ukinu kmetstva i veliki zemljišni posedi. U oba slučaja zemlja će se podeliti među siromašne zemljoradnike, sa pravičnom naknadom dosadašnjim vlasnicima". Već 25. februara 1919. donijela je vlada Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme, koje su postale program agrarne reforme. Ta uredba utvrdila je sljedeća načela:

  • Ukidaju se kmetovski i čifčijski odnosi u BiH, Makedoniji, južnim krajevima Crne Gore i na Kosovu i Metohiji;

  • Dotadašnji kmetovi i čifčije proglašavaju se slobodnim vlasnicima zemlje koju koriste. Što ovo zapravo znači? Nekadašnji kmetovi ne moraju više obrađivati zemljište na kojem živjeli, a plodove davati agama i begovima.

  • Dotadašnji vlasnici (age i begovi) dobit će odštetu, a do rješenja o odšteti dobijat će rentu prema dotadašnjoj visini. Kako svi znamo da su age i begovi koristili srpski narod kao kmetove, a plod sa svoje zemlje moraju da daju njenim takozvanim vlasnicima, bilo bi realno za očekivati da se postupi kao u slučaju kod habsburške dinastije i onih koji su posjede dobili od te dinastije ekspropriraju se bez naknade.

  • Raskidaju se kolonatski i slični odnosi u Dalmaciji.

  • Ekspropriraju se svi veliki posjedi (fidekomisni, tj. nedjeljivi porodični posjedi, koji uvijek prelaze na jednog nasljednika, i svi posjedi veći od 100 do 500 jutara, tj. 57,5 do 277,5 ha, zavisno od kvalitete zemlje i lokalnih prilika), a njihove površine bit će dane domaćim obrađivačima, uz plaćanje odštete i privremene rente.

  • Posjedi Habsburške dinastije i onih koji su posjede dobili od te dinastije ekspropriraju se bez naknade.

    Prethodnim odredbama predviđeno je da se veliki posjedi brzo sekvestriraju i podijele, polazeći od najvećih, s tim da se formalna strana (propisi i sudska odluka) naknadno riješi, kao i da zemlju dobiju prvenstveno zemljoradnici koji nemaju ili nemaju dovoljno zemlje, i to onoliko koliko mogu obraditi sa svojom porodicom, s tim da prednost imaju udovice poginulih vojnika, ratni invalidi i dobrovoljci.

    Izvođenje reforme nije bilo dobro zbog politizacije i političke nestabilnosti. Agrarna reforma predstavljala je kombinaciju revolucionarnih mjera, prava i izuzimanja imanja preko veze, s tim da su propisi mijenjani i različito tumačeni tokom vremena.

    Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini

    Najbrže je agrarna reforma riješena u Bosni i Hercegovini, uglavnom još 1921. godine. Svi seljaci dobili su zemlju besplatno: 113. 000 kmetova dobilo je oko 546.000 ha, 55. 000 beglučara (nenasljednih zakupaca) i 80. 000 ostalih interesenata. Bivši vlasnici dobili su 65 milijuna dinara u gotovom i 65 milijuna u roku od godinu dana i još 130 milijuna u obveznicama, plus 25 milijuna za tzv. beglučke zemlje. Godine 1933. dodano je još 50 milijuna u obveznicama za pašnjake i šikare. Kako su mnogi bivši vlasnici-muslimani ubrzo potrošili odštetu i ostali bez prihoda, 1928. godine data im je mogućnost da dobiju drugu, državnu zemlju ukoliko je žele sami obrađivati.

    Po ovome gore navedenom se vidi da muslimani u BiH iznose samo detalje koji ukazuju na njihovu ugroženost a pri tome se zataškavaju pozitivne stvari koje su se dešavale u toj Jugoslaviji, zanemarujući činjenicu da je tada veliki dio naroda u BiH bio seljaci, a mali broj plemićkog roda.

    Da li neko zaslužuje da mu se oduzme ono štoje stečeno okupacijom, tuđim radom i mukom?
  • poturice- 85421 - 11.06.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

    O Turcima koji su nastali od Srba


    Za one koji imaju nedovoljno zdravog rasuđivanja, želim da pojasnim onaj članak koji je objavio Mihajlo Danilović pod nazivom "Verovali ili ne: U Turskoj živi 9 miliona Srba".

    Kao prvo, taj podatak me uopšte nije iznenadio, iako mi je tačan broj poturica u Turskoj bio nepoznat. Evo o čemu se radi:

    "Prema podacima turskog putopisca Evlije Čelebije, u vreme kada je on boravio u Beogradu 1660. godine, grad je imao oko 98. 000 stanovnika, od kojih su 77. 000. bili muslimani. U Beogradu je tada bilo čak 273 islamske bogomolje, džamija i mesdžida. Najvećom i najlepšom smatrana je Batal džamija, na mestu današnje Savezne skupštine, koju su putopisci upoređivali sa Aja Sofijom. "

    Neosporno je da je 99% tih muslimana bilo srpskog porijekla, a mnogi od njih su samo formalno primili Islam da bi uživali sve one povlastice koje su zbog toga dobijali.

    Početkom 19. vijeka Otomansko carstvo počinje da slabi. Sa jačanjem srpske nacionalne svijesti započeto je i iseljavanje muslimana iz Srbije. Ono se odvijalo u više sukcesivnih etapa, a najmasovnija iseljavanja su se odigrala u periodu Prvog srpskog ustanka 1804. godine, sticanja nezavisnosti Kneževine Srbije na Berlinskom kongresu 1878. godine i tokom Prvog balkanskog rata 1912. godine.

    U više navrata, veliki broj muslimana, uglavnom Bošnjaka, Turaka i Albanaca je prisilno iseljen iz zemlje. Nakon povlačenja Osmanlija sa teritorija pod srpskom kontrolom, dolazi do uništavanja islamskih verskih zdanja a prisilna iseljenja muslimanskog stanovništva neretko poprimaju razmere verskih progona.

    Bila su to tužna vremena za sve one koji su primili Islam. Mnogi od njih su slomljena srca napuštali svoja vjekovna ognjišta i odlazili u Tursku. Oni koji su gajili najviše ljubavi prema Srbiji, živjeli su u nadi da će se kod pobunjenika ugasiti želja za osvetom, pa su umjesto za Tursku prelazili u Bosnu i naseljavali lijevu obalu Drine. Mnogi od njih su čvrsto vjerovali da će to "ludilo" brzo proći i da će doći dan kada će "braća po krvi" ponovo živjeti u slozi. Bili su ubjeđeni da će se svi oni ponovo vrate svojim kućama - u Užice, Kraljevo, Šabac, Loznicu... Međutim, to vrijeme nikada nije došlo, a njihovi praunuci (muslimani koji su nekada živjeli u Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku i Bijeljini) su još jednom doživjeli sudbinu svojih čukundjedova i po drugi put u nešto više od 100 godina su morali da zauvjek napuste svoja ognjišta.

    Ipak, danas, kada razmišljam o tim vremenima, nekako ne mogu da žalim muslimane koji su protjerani iz Srbije jer svi dobro znamo šta su radili Srbima u periodu između Kosovske bitke i Prvog svjetskog rata. Da još jednom podsjetim, 1389. godine je u Srbiji živjelo negdje oko 10 miliona Srba, a 500 godina kasnije ih je bilo još manje, dok se za isto vrijeme populacija Engleza uvećala za pet puta. Zbog svega ovoga, možemo slobodno reći da je u tim mračnim vremenima iščezlo bar 30 miliona Srba, što rođenih što nerođenih.

    Eto zašto ja danas ne mogu da iznjedrim neko sažaljenje za svu onu nepravdu koja je nanesena "našim" poturicama.

    E sada dolazimo i do jednog apsurda! Onih (minimalno) 500.000 poturica, koji su do 1912. godine prisilno protjerani za Tursku, ni do danas nisu dozvolili da njihovi praunuci, sadašnjih 9 miliona Turaka, zaborave svoje srpsko porjeklo. Međutim, bosanski muslimani, a pogotovu oni iz Srebrenice, su svojim postupcima u skorašnjoj istoriji pokazali da je Karađorđev "recept" za pobornike Islama bio poprilično opravdan. Ako ništa, nekako se više volimo kada živimo daleko jedni od drugih.
    poturice- 85067 - 15.05.2013 : Vojo Šešlija Hag - best (0)

    Bošnjačke laži i zablude o Bogumilima


    Crkva bosanska je bila autohtona crkva u Bosni koja je postojala tokom srednjeg vijeka. To je bila jedina heretička crkva koja je uspjela da postane zemaljska (državna) crkva. Heretičkim crkvama u Makedoniji, Italiji, Francuskoj i Bosni pripisuje sedualizam. Pripadnici Crkve bosanske su se nazvali krestjanima ili krstjanima. Danas ta Crkva više ne postoji jer je sasvim nestala tokom Osmanske vladavine.

    Dubrovčani su predstavnike Crkve bosanske zvali patarenima. U literaturi se predstavnici Crkve bosanske nazivaju i bogumilima. Babuni (Babunin) je izraz kojim su u srednjovjekovnoj Srbiji nazivani heretici i bosanski krstjani (babunska jeres; zli heretici; trikleti babuni; babunska vjera; bezbožni i paganski babuni; babunska riječ)

    Vjersko učenje Crkve bosanske se danas slabo poznaje. Nije sačuvano dovoljno informacija koje bi pojasnile teologiju i obrede. Više informacije nude inkvizitorski i protivnički tabori koji su pripadnicima Crkve bosanske pripisivali različite osobine koje je teško provjeriti.

    Bosna je bila smještena na granici katoličanstva i pravoslavlja. Hrvatina zapadu i Mađari na sjeveru su prihvatili katoličanstvo, dok su Srbi na istoku prihvatili pravoslavlje. Te obje zvanično priznate crkve (ortodoksne) su smatrale Crkvu bosansku heretičkom. Stranci su često optuživali Crkvu bosansku da je bila vezana za Patarensku herezui bogumile, no mnogi historičari danas smatraju da su te teze netačne. Tokom kasnog srednjeg vijeka Crkva bosanska je egzistirala sa katoličkom crkvom.

    Dio otpora Crkve bosanske je vjerovatno bio vezan sa politikom; tokom 14. vijeka katolička crkva je smjestila Bosnu pod mađarskim biskupom i moguće je da je jedan motiv zašizmu bila želja za nezavisnost od Mađarske dominacije. Nekoliko bosanskih vladara su bili krstjani, ali neki od njih su prihvatili katoličanstvo zbog političkih razloga.

    Ranije se je smatralo da su krstjani masovno prešli na Islam zbog progona katoličke i pravoslavne crkve. No, danas neki historičari smatraju da je Crkva bosanska bila skoro nestala za vrijeme dolaska Osmanlija 1463. godine.

    Izvor: http://bs.wikipedia.org/wiki/Crkva_bosanska

    Idemo redom, pasus po pasus, od laži i zablude, do laži i zablude.

    Pasus prvi:

    "Crkva bosanska je bila autohtona crkva u Bosni koja je postojala tokom srednjeg vijeka. To je bila jedina heretička crkva koja je uspjela da postane zemaljska (državna) crkva. Heretičkim crkvama u Makedoniji, Italiji, Francuskoj i Bosni pripisuje sedualizam."

    Sta je dualizam u učenju Crkve bosanske? To je sinkretična dvojnost vjere pagano-hrišćana poluvjeraca, tj. dvovjeraca: čuvanje naslijedjenih predhrišćanskih vjerovanja i običaja i vjerovanje u Sina Božijeg Isusa Hrista po Pismu, a ne po ljudskoj filozofiji grčko-vizantijske i rimske crkve.

    Samo Hrišćanstvo je svojevrsni dualizam koji provejava kroz cijelo Sveto Pismo i Starog i Novog Zavjeta. To je neprekidna borba između dobra i zla, borba između svjetla i tame, borba između istine i laži, borba između Boga i đavola, borba između prehrišćanskog Crnoboga i Bjeloboga. Kaza Hristos Farisejima:

  • "Vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta."

    (Jovan,8,23)

    Hristos nas uči da je vrag (Sotona) gospodar podnebesja, knez ovoga svijeta:

  • "Već neću mnogo govoriti s vama; jer ide knez ovoga sveta i u meni nemaništa."

    (Jovan,14:30)

    Dualizam je borba tijela i duše: Duh je ono što oživljava, a tijelo ništa ne pomaže.

  • (Jovan,6:63)

    To je bio i ostao dualizam pripadnika Crkve bosanske, ondašnjih dvovjerača krstjana, koje danas pogrešno zovu svetosavcima.

    Pasus drugi:

  • "Pripadnici Crkve bosanske su se nazvali krstjanima. Danas ta Crkva više ne postoji jer je sasvim nestala tokom Osmanske vladavine. Dubrovčani su predstavnike Crkve bosanske zvali patarenima. U literaturi se predstavnici Crkve bosanske nazivaju i bogumilima."

    Ondašnji krstjani su današnji svetoslavci, što znači da je Crkva bosanska preživjela Osmansku vladavinu. Dubrovčani su bili mahom rimokatoličke vjere i zvali su pravoslavne patarenima, jer su pravoslavci ispovijedali da Duh Sveti od Oca ishodi (ex Patre), dok rimokatolici ispovijedaju da Sveti Dud ishodi i od Oca i od Sina (ex Patrie Filioque). Vidjeli smo na primjeru Nemanjinog prelaska u Pravoslavnu crkvu krstjana da rimokatolički autori pravoslavce nazivaju bogumilima.

    Pasus treći:

    Babuni (Babunin) je izraz kojim su u srednjovjekovnoj Srbiji nazivani heretici i bosanski krstjani (babunska jeres; zli heretici; trikleti babuni; babunska vjera; bezbožni i paganski babuni; babunska riječ)

    I ovu laž i zabludu raskrinkali smo prethodnim objašnjenjima.

    Pasus četvrti:

  • Vjersko učenje Crkve bosanske se danas slabo poznaje. Nije sačuvano dovoljno informacija koje bi pojasnile teologiju i obrede. Više informacije nude inkvizitorski i protivnički tabori koji su pripadnicima Crkve bosanske pripisivali različite osobine koje je teško provjeriti.

    Vjersko učenja Crke bosanske se odlično poznaje i svakome dobronamjernom čovjeku lako je to ucenja spoznati kroz crkvene hramove onog doba, kroz crkvene knjige onog doba, kroz kraljevske povelje onog doba i kroz stećke i zapise na stećima, kao i kroz narodne običaje u današnjoj vjeri pravoslavnih Srba.

    Pasus peti:

  • Bosna je bila smještena na granici katoličanstva i pravoslavlja. Hrvati na zapadu i Mađari na sjeveru su prihvatili katoličanstvo, dok su Srbi na istoku prihvatili pravoslavlje. Te obje zvanično priznate crkve (ortodoksne) su smatrale Crkvu bosansku heretičkom. Stranci su često optuživali Crkvu bosansku da je bila vezana za Patarensku herezui bogumile, no mnogi historičari danas smatraju da su te teze netačne. Tokom kasnog srednjeg vijeka Crkva bosanska je egzistirala sa katoličkom crkvom.

    Već smo opisali srbsko pravoslavlje prije Stefana Nemanje i grčko-ortodoksno "pravoslavlje" Nemanjino od vremena Nemanjinog sabora 1192. godine i mogli smo se uvjeriti da to nisu identične vjere u svim dogmatsko-kanonskim pravilima. Još od vremena apostolskog misionarenja po Balkanu pa preko srednjegvijeka do danas Crkva bosanska je bila i opstala. Danas vjeru te Crkve zovu svetosavljem, hrišćanstvom srbskog stila i iskustva, a to su zapravo krstjani.

    Pasus šesti:

  • Dio otpora Crkve bosanske je vjerovatno bio vezan sa politikom; tokom14. vijeka katolička crkva je smjestila Bosnu pod mađarskim biskupom imoguće je da je jedan motiv zašizmu bila želja za nezavisnost od Mađarske dominacije. Nekoliko bosanskih vladara su bili krstjani, ali neki od njih su prihvatili katoličanstvo zbog političkih razloga.

    Taj dio otpora Crkve bosanske uopšte nije bio vezan sa politikom, nego su se bosanski krstjani dvovjerci (poluvjerci Dušanovog zakonika) opirali rimo-katoličkoj vjeri i potčinjavanju papinoj vlasti.

    Sizmatici je drugi rimokatolički naziv za pravoslavne, a nekoliko bosanskih vladara, kao Kulin ban, zaista su bili krstjani dvovjerci ili "poluvjerci" u smislu vizantijsko-grčkog hrišćanstva, tj. rodovjerni hrišćani, krstjani.

    Pasus sedmi:

  • "Ranije se je smatralo da su krstjani masovno prešli na Islam zbog progona katoličke i pravoslavne crkve. No, danas neki historičari smatraju da je Crkva bosanska bila skoro nestala za vrijeme dolaska Osmanlija 1463. godine."

    Neki od pripadnika Crkve bosanske prešli su na islam neposredno po turskom osvajanju Bosne. To su prvo učinili neki bosanski prvaci da bi sačuvali gole živote, a time zaštitili svoju čeljad i imovinu, te da bi dobili nove privilegije od turske vlasti. Obični narod prelazio je na islam uglavnom da se sačuva od ropske nevolje i beskrupuloznog turskog zuluma. Crkva bosanska je u vrijeme Stjepana Vukčića Kosače, hercega Svetog Save, počinjala da se pripaja nemanjićkoj vizantijsko-grčkoj crkvi, ali to uglavnom nije dovelo do promjene u tradicionalnom vjerovanju i običajima samog naroda. Druge i pogubnije promjene došle su nakon turskog osvajanja, kad je Grčka crkva mitom od turske vlasti dobila pravo da Srbiji i Bosni i Hercegovini postavi svoje grčke vladike i sveštenike. Tada su od turske vlasti i od grčkih vladika zbranjeni svi dotadašnji narodni običaji vezani za srbsku predhrišćansku vjeru, zabranjena sva javna narodna zborovanja i sve ono što vijekovima Srbima svetoslavske vjere nisu mogli da zabrane kanoni Trulskog (5/6) vaseljenskog sabora, zabraniše skupa Turci i Grci. Ali, ako se nije smjelo danju, pa mnogi običaji zamijenjeni tužnim vizantijsko-grckim litijama, a mnogi običaji održavani su pod okriljem noći i tako preživješe slave i badnjaci, preživje Jurjev dan sa svojim običajima, preživješe Ivanjski krijesi, Varin dan...

    Još o lažima i zabludama Bošnjaka o Bogumilima

    Prva laž:

    "Uče svoje da se ne pokoravaju vlastima, rugaju se starješinama, smatraju bogu mrskim onoga koji rabota za cara i robovima govore da ne služe svojim gospodarima."

    (Prezviter Kozma) Natpis na stećku iz Veličana kod Trebinja:

    "GOSPOJA RADAČA, ŽUPANA NENCA CIHORIĆA KUĆNICA A NEVJESTA ŽUPANA VRATKA I SLUGE DABIŠIVA..., KĆI ŽUPANA MILTJENA DRAŽIVOJEVICA"

    Natpis iz Kočerina kod Lištice:

    "... SE LEŽI VIGANJ MILOŠEVIĆ SLUŽI BANU STIPANU I KRALJU
    TVRTKU I KRALJU DABISI I KRALJICI GRUBI I KRALJA OSTOJU I U TO VRIME DOJDE I SVADI SE OSTOJA KRALJ S HERCEGOM I S BOSNOM I NA UGRE POJE OSTOJA..."

    Uz osobne i društvene podatke sahranjenih ljudi, oni više puta pružaju i podatke o uzroku smrti:

    "POGIBOH ZA SVOGA GOSPODINA" - Šefik Bešlagić, Stećci kultura i umjetnost, IRO Veselin Masleša, Sarajevo, 1982, str. 449-450)

    Iz ovih primjera vidimo da pokoravanje i vjernost vlastima i nema ruganja starješinama i vidi se da su vjerno služili svojim narodnim gospodarima, ali Srbi jesu bili protiv uvođenja feudalnog poretka kakav je bio srednjovjekovni feudalni poredak koji je Srbima u Raškoj tek nametnuo Stefan Nemanja.

    Druga laž:

    Srpski 'Sinodik' ('Zbornik', XIV ili XV stoleće) nastao je na bazi helenskog predloška i bugarskog prevoda, uz niz prepisivačkih ubacivanja.

    Tekst prevoda:

    Zli heretici, trikleti babuni, koji se zovu lažni krstjani i koji se rugaju našoj pravoj veri, uzimaju od knjiga 'Sveto Pisanije' i obraćaju ga na zloverje, i koji se odlučiše od svete pravoslavne crkve, i koji se rugaju svetome i časnome krstu, i koji se rugaju i ne klanjaju svetim ikonama, da budu prokleti. Koji veruju u babunsku veru i njihovo učenje, i koji ih primaju i klanjaju im se, i koji drže veru njihovu, takvi da budu prokleti. Koji znaju da je babunske vere, pa ih primaju u svoje zemlje i brane ih, takvi da budu prokleti. Onaj koji ne proklinje svaku zlu heresu, a naročito jeretike, koji se nazivaju babuni, da bude proklet. I svima koji veruju u pravu veru, istinskim hristjanima i koji se klanjaju obrazu svetoga i časnoga krsta, i svetim ikonama, i svetim moštima, koji tako misle i veruju, večni pomen.

    Savi jeromonahu večni pomen.

    I svaki babun da bude proklet.
    I gromko velimo: mnoga leta carem.
    I gromko velimo: Rastudije bosanski, i Radomir, i Draţilo, i Toljko, i Tvrtko, i Tvrdoš, dodato: i Radin gost Hercegov, da bude prokleti, i svi koji se nazivaju krstjani i krstjanice, a ne klanjaju se svetim ikonama i krstu časnome, da budu prokleti."

    (Trebnik manastira Svete Trojice kod Plevlja, Spomenik Srpske Kraljevske Akademije, LVI. Izdao Ljubomir Stojanović)

    ―Уз то, ми се клањамо и поштујемо и целивамо свечесну иконучовечанског оваплоћења Бога Логоса помазаног Божанством иоставшег непромењено, тако да онај који је помазан вером сматра давиди самога Бога Који се јавио у телу и с људима поживео. Клањамо сеи дрвету Часнога крста и светим часним сасудима и божанским црквама и светим местима. Клањамо се и част одајемо икони Пресвете Богородице и иконама свечесних Божјих угодника, уздижућиочи душе (наше) ка првообразном лику и ум узносећи на оно што јенесхватљиво.Ово је богољубиви (моји), догмат православних Отачких предања.Следујући њима, и ми тако верујемо и тако исповедамо, а све јеретикеи сваку јерес њихову проклињемо.

    (Iz Zičke besede o pravoj veri Svetog Save)
    Link: http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Besede/O-Pravoj-Veri.htm

    Klanjanje krstu, klanjanje ikonama i klanjanje svetim moštima (kostima svetih pokojnika) jesu odluke Vaseljenskih sabora vizantijsko-rimokatoličkog stila hrišćanstva sve do VII sabora 787. godine. Po ovome znamo da se dvovjerci (poluvjerci) pripadnici Crkve bosanske nisu klanjali ikonama, drvetu krsta i crkvenim sasudima (stvarima) niti crkvama tj. hramovima. Gospod Isus Hristos reče, nauci nas i zapovijedi nam:

    "I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Sotono; u Pismu stoji: Poklanjaj se Gospodu Bogu svom, i Njemu jedinom služi."

    (Luka,4:8)

    "Tada reče njemu Isus: Idi od mene, sotono; jer stoji napisano:Gospodu Bogu svom poklanjaj se i Njemu jedino služi."

    (Matej,4:10)

    Dakle su poluvjerci i babuni, tj. bosanski krstjani dvovjerci bili ispravniji hrišćani od današnjih grko-pravoslavaca (a rimokatolike da i ne pominjemo). Stećci svjedoče da su imali i krstove i ikone, ali im se nisu klanjali i nisu nosali sa sobom kosti upokojenih (mošti), jer je naše narodno vjerovanje da je grehota skrnaviti greb i raznositi posmrtne ostatke pokojnika.

    I dan-danas nemanjićki nastrojeno progrčko sveštenstvo SPC laže narod tvrdeći da se mi ne klanjamo ikonama i krstu, nego govore da se kroz ikone i krst klanjamo Bogu. Pripadnici vizantijsko-grčke varijante hrišćanstva storgo tvrde da ko vidi ikonu, vidi Boga i ta tvrdnja je van zdravog razuma. Bog je nevidljiv ljudskim tjelesnim očima i svuda prisutan vidljiv je samo duhovnim očima vjere i vidljiv je u djelima koja On stvara i čini. Takodje grkopravoslavci tvrde da se oni klanjaju drvetu krsta, a sve to potvrđuje i Sveti Sava u Žičkoj besedi o pravoj vjeri. To je čisto idolopoklonstvo i hula na Boga. Ikone i krst jesu vrijedni poštovanja, ali ikone i krst nisu Bog. Evo izvora o postivanju krsta od strane pripadnika Crkve bosanske:"

    Prezir koji su Turci osjećali prema bosanskim muslimanima najvjernije je opisan u rukopisu koji je pronašao i objavio Mehmed Handžić. Ovaj rukopis zapravo predstavlja i najupečatljiviju deskripciju ideološke zbunjenosti novih muslimana i njihov vjerski život na bridu između ranijih predkršćanskih i kršćanskih normi s jedne i islamskih pravila s druge strane. Rukopis potiče iz 993. godine po Hidžri, odnosno 1585. godine, a prepis rukopisa kojime se Handžić služio nastao je 1050. godine po Hidžri, odnosno 1640. godine.

    Kako smo naglasili, proces širenja islama u Bosni i Hercegovini otpočeo je polovinom 15. stoljeća, što nepoznatom autoru spomenutog rukopisa omogućuje da s dovoljne vremenske distance analizira način na koji su stari Bošnjani prihvatali islam. Dio rukopisa koji govori o karakteru prihvatanja islama stanovništva Bosne i Hercegovine u prvom stoljeću Osmanske vlasti, zbog njegove važnosti donosimo u cijelosti. U rukopisu stoji:

    "U prošlo vrijeme u vilajetu Bosni bijaše kršćanska vjera i Mesihov vjerozakon. Kada je bilo suđeno da se ovaj vilajet osvoji i da se u tim pokrajinama sud i uprava države Osmanovića proširi, onda je radi popisa (stanovništva) iz prijestolnice (Carigrada) određen (za to) po svoj prilici muharir Mesih-paša. Spomenuti muharir sa željom da obavi popis dođe u spomenuti vilajet. Stanovništvo sela u tome vilajetu zateče raskomadano i rastrgano. Stoga od prvaka toga naroda i dobrih ljudi toga plemena sakupi nekoliko staraca i od njih zatraži objašnjenje same stvari i reče im:

    "Ovaj vilajet vodom, zrakom iljepotom zemlje odskače nad ostalim pokrajinama nastanjene četvrti zemaljske, pa zašto su stanovnici tako razbijeni? Kakav bi način bio da se ovaj narod ponovo, kao što je bio, oživi i popravi?"

    Oni mu odgovore:

    "Ova razrušenost i iskomadanost dolazi od bojazni velike džizje i straha od povećanja državnih daća"

    Tada spomenuti muharir dostavi njihovo stanje sretnoj Porti i uvaženim vezirima, ali ne dobije dozvole da ukine džizju i državne daće. Rečeni muharir odlikovaše se pameću i razboritošću, te na ovaj način uredi stvar:

    Odluči da na koji način ukine ime džizje, a da mjesto džizje odredi neku drugu daću. Složi se sa spomenutim uglednim starcima da iz svakog sela dođe po nekoliko ljudi i da radi općeg interesa na ovaj način izlaz nađu: Nek iz svakog sela po jedan muškarac primi muslimansko ime, te da im se zbog toga imena oprosti džizja. Ovo je objavljeno po svim selima i krajevima. Uglavnom se slože i uvide da im je u tome korist. Svaki jednostavno svoje ime prevede na turski jezik. Kome je ime 'Živko' prozove se 'Jahja', kome je bilo ime 'Vuk' uzme ime 'Kurt', a kome je bilo ime 'Gvozden' uzme ime 'Timur'.

    Čim se prozovu muslimanskim imenima, džizja bude ukinuta, a mjesto nje na posjede kojima su raspolagali i koji se zvahu 'baština' odrede po jedan dukat. I tu rascjepkanu divljač na ovaj način pridobiju; sela se poprave, a stanovnici ukidanjem imena džizje veseli i radosni postanu. Kada se korist upotpunila i ovaj posao bio svršen, podijele se na tri grupe.

    Jedna grupa koja se povela za svjetiljkom Božije Upute spasi se bezvjerstva. Njihovo stanje odgovaraše njihovim imenima i postadoše muslimani. Druga grupa po onoj kur'anskoj "Mi smo ovako našli svoje očeve" rekavši:

    "Vama vaša vjera, a meni moja' ostade u propasti bezvjerstva. Ostali ostadoše kao kolebajuća grupa. Strahujući i bojeći se kazne nijesu se mogli natrag povratiti, a nijesu opet ni napustili propisa i običaja očeva i djedova. U njihovu nestaloženom vjerovanju ostalo je kolebanje i sumnja, pa niti su tačno primili islamske propise niti su bili otvoreni kršćani. U pustinji nevjerstva kao životinje lutahu. Ova se grupa danas zove 'poturima'. Riječ 'potur'je sastavljena iz dvije riječi, a to su 'po' i skraćeni oblik od riječi 'Turčin'. U 'kršćanskom jeziku' riječ 'po' znači polovicu, a 'Turčin' znači musliman. Cio sastav znači 'polu-musliman'. Oni su od one vr ste za koju Kur'an kaže:

    "Ti su kao goveda ili još gori."

    Po svom nečistom vjerovanju čuvaju bezvjerske propise, a bojeći se poniženja paze i na ehlisunetski put. Prije bi govor i uzgoj djelovao na životinju, nego li na njih, a u čovječnosti i ljudstvu prema njima životinja je čovjek.

    Iako u djetinjstvu po prirodnoj sposobnosti i nastojanjem mudrih učitelja pokazuju lijepe kretnje, ali opet potomci ne odustaju od puta svojih pređa i odgoj se kod njih ne može ustaliti kako no je o tome lijepo rekao ugledni šejh Sa'dija:

  • Ne ništi svoga života, ne uzgajaj nevaljca! Može li od slabog željeza izaći dobra britka sablja?

    Ukratko rekavši uzgoj kod nedostojnog ne može se ustaliti. Slično kao što orah na kubetu ne može stajati.

    Zbog toga su moćni vladari i ugledni sultani zabranjivali miješanje Turaka i potura. Između njih ima ih dosta sa dvovrsnim zapisima. Ispod pazuha mu krst ne izlazi, nego se i buni protiv odbacivanja krsta. U jednom selu u Bosni umre jedan hadžija. Ljudi koji su ga opremali nađu mu na vratu obješena dva zapisa u voštanoj mušemi. Otvore ih i pogledaju, kad li u jednom ispisani ajeti, a u drugom kršćanskim jezikom nekakve nevezane molitve. Upitaju o tome njegovu majku, a ona im odgovori: "U ovom je selu prije bio je dan blagoslovljen pop čiji su zapisi za čuvanje dječijeg zdravlja bili sigurni. Tada sam radi bereketa zatražila i uzela ovaj", i opet ga uzme, te potravši po licu i očima poljubi ga sa puno uvjerenja. One koji po Šerijatu idu za Poslanikom Bog čuva od svake opasnosti, Čije je vjerovanje nečisto, Kakva korist od zapisa njemu!"

    (Mr. Elvir Duranović, Elementistaroslavenske tradicije u kulturi Bosnjaka, odnos islamskih uĉenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima, Bugojno, 2011. godine, str. 55-59)
  • poturice- 85059 - 15.05.2013 : Aleksandar Randjelovic - best (0)

    Narod bez jezika nije narod!


    Ovo sto si sada napisao je potpuna istina sto se tice BiH od strane muslimana jedan od razloga je i relativno slabo poznavanje geografije i istorije. Oni su pod velikim uticajem, pre svega islamskih verskih vođa, i na osnovu njih i versko-političkih kvazi-naučnika oni formiraju svoje mišljenje ili kako je to napisao V. A. Istarhov ponašaju se kao bioroboti (npr. magnetofon) i ponavljaju sve što im je neko rekao nimalo ne razmišljajući o istinititosti te informacije ili izjave.

    Muslimane Islam uči dDa su svi drugi nevernici osim njih. U Kuranu im piše u suri 33, ajet 6:

    "Da mu Alah i njegov poslanik budu drazi od bilo koga/čega drugog."

    Da voli osobu samo Alaha radi! Da mrzi povratak u neverovanje (kurf) kao što ne voli da bude bačen u vatru.

    Još nešto iz Kurana: "U raj (dženet) neće ući troje i to:

    1. Onaj ko nije ljubomoran.
    2. Muškobanjasta žena.
    3. Notorni alkoholičar.

    Iz mog ličnog iskustva takođe znam pa sam čak veoma teško uspevao da im dokažem da ta "njihova" Bosna ne može da se zove teritorija koju obuhvata BiH kao i u slučaju Kosova. Pravi i tačan naziv je "Bosna i Hercegovina" i "Kosovo i Metohija" ili skraćeno Kosmet, ali svi ti teritorijalni nazivi (geografski etniciteti) ne čine narod. Narod čine maternji jezik, običaji-kulturna baština, a danas se to veoma lako utvrđuje pomoću haplogrupe DNK i da se ne ponavljam.

    Koliko su oni zavedeni pokazuju i primeri odnosa prema osobama kao što su Meša Selimović, Emir Kusturica i mnogih drugih koji su se javno deklarisali kao pripadnici srbskog naroda, a vere ove ili one ili primer Fikreta Abdića koji se suprotstavio stvaranju islamske države.

    Jedna od njihovih zabluda su i njihova tzv. "muslimanska" imena, a svi znamo da ne postoje religijska imena nego narodna imena pa su tako njihova imena u većini slučajeva arapska ili neka koja uopšte nisu imena nego neki drugi pojmovi npr. Nisvet=žene, znači imena mogu biti samo narodna, francuska, španska, italijanska, srbska, mađarska itd.

    O izgovoru imena naroda sam čak i pisao na ovoj stranici, doduše samo za naše ime SRBI (Sorabi, Serbi, Srblji, Servi, Serbh, Sarhab, Sjarb, Srbli itd. ) pa je prirodno i logično što na drugim jezicima različiti pojmovi se isto izgovaraju, a i kod stranaca je u vecini usvojeno da kažu samo Kosovo i ubeđeni su da je to potpuno ne znajući da je to samo malo više od polovine ili u najboljem slucaju 2/3 Kosova i Metohije. Isti slučaj je i sa BiH. Izgovaraju samo Bosna, zato Mi ne smemo praviti takve greške i dozvoljavati da to prolazi u našem prisustvu kao npr. za jezik "srpsko-hrvatski" gde to ima da se jedan jezik može nazvati sa imenom dva naroda, kao kada bi sada rekli "englesko-nemački" iako oba ova jezika pripadaju germanskim jezicima. U našem slučaju naš jezik može da bude samo SRBSKI pošto je štokavski bez obzira na dijalekt.

    Ne samo da sam primetio da se svi muslimani sa prostora bivše Jugoslavije nazivaju Bošnjacima, nego sam i to na ovoj stranici postavio kao pitanje za razmisljanje: Kako mogu muslimani iz Crne Gore, Raške oblasti (oblast se na arapsko-turskom jeziku zove Sandžak), Makedonije itd. nazivati Bošnjacima. Ta njihova teorija pri malo boljoj naučno-istirijsko-lingvističkoj analizi pada kao kula od karata.

    E, upravo iz tih razloga moje mišljenje je da se ne treba odricati bilo kog teritirijalnog "nadimka" jer taj "teritorijalni nadimak nije niti može biti ime naroda, a ako im ga prepustamo mi im u stvari i pomažemo u stvaranju nečega što je naučna fantastika, slikovito to bi bilo ovako: "Oni su bosanci-bošnjaci znaci Bosna (bez onog Hercegovina) je samo njihova, a Bože moj svi drugi su samo stranci tj. manjine.

    I za kraj koliko je meni poznato ime naroda ne nastaje po imenu teritorije na kojoj živi već obrnuto, tako da geografski etnicitet ne može ni u kom slučaju biti ime bilo kog naroda.

    "Narod bez jezika nije narod!"
    poturice- 85055 - 15.05.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)


    Salih Selimović: muslimani nikada nisu postali Turci!


    15. 05. 2013.

    Današnji muslimani, koji su sa prostora bivše SFRJ, u većini su slovenskog porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi "hteli", reč je o bosanskom i delu raških muslimana, da su bogumilskog porekla, navodi istoričar.

    BEOGRAD - muslimani nikada nisu postali Turci jer su sačuvali svoj maternji jezik, staru tradiciju i uvek su znali svoje poreklo, kaže istoričar i profesor Salih Selimović koji je vrstan poznavalac tema vezanih za srpsko-muslimanske odnose.

    On je objasnio uzroke istorijskog razdora Srba muslimanske veroispovesti i Srba pravoslavaca.

    "Današnji muslimani, koji su sa prostora bivše SFRJ, u većini slovenskog su porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi "hteli", reč je o bosanskom i delu raških muslimana, da su bogumilskog porekla. Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod. Ako je veliki deo bosanskih bogumila došao iz Raške, pa oni su mogli da budu samo Srbi. Bogumilstvom želi da se dokaže neka stara posebnost, "individualitet" iz kojeg se vremenom navodno konstituisala bošnjačka nacija. Pokušava da se dokaže da postoji neki istorijski "kontinuitet". Ako su srpska plemena bila dominantna u Raškoj, Zeti, Bosni, Travuniji, Zahumlju, Neretvi, Usori, Soli i stvorila srpske srednjovekovne države, što je u istorijskoj nauci nesporno, pa kojeg bi to onda mogli biti porekla domaći muslimani po dolasku Turaka Osmanlija, od kojih će primati islam?", navodi Selimović.

    On je istakao da su islam prvo prihvatile vlastelinske pravoslavne porodice.

    "U prvom periodu turske okupacije islam su prihvatali pojedinci iz vlastelinskih porodica, trgovci, zanatlije i stočari vlasi u brdsko-planinskim predelima gde je delovanje Srpske pravoslavne crkve bilo slabije. Vlasi su bili slobodniji od zemljoradnika i vršili su razne pomoćne vojne službe za Turke. Znatan broj hrišćana je islamiziran i kroz danak u krvi (devširma). Neki roditelji su urezivali krst na čelo dečaka ili im lomili i sekli prste na desnoj ruci kako bi ih spasili da ne budu odvedeni u Istambul i postali "Turci" janičari. Vuk Karadžić je konstatovao povlašćeni položaj onih koji su prešli u islam sledećom rečenicom:

  • "Ako se ko od raje poturči, odmah ima sva prava kao i ostali Turci; ne samo što ga neće prekoriti pređašnjom verom nego će ga još svako radije pomoći nego rođenog Turčina."

    Ko je od srbskih porodica u Staroj Raškoj među prvima okrenuo leđa pravoslavlju?

    Selimović navodi da, prvi koji su prihvatili islam iz redova krupne vlastele bili su Isa-beg Ishaković iz srpske porodice Hranušića, Ahmet-paša Hercegović, treći sin Stjepana Vukčića Kosače, Ahmet-beg Vranešević, sin kneza Heraka Vraneša, kao i drugi njegov sin Ljubo postavši Ibrahim-beg Vranešević, Skender-beg Crnojević, sin Ivana Crnojevića, Skender-beg Mihailović, Jovan-beg Rasovac u dolini Lima po predanju potiče od nekog potomka kneza Miroslava, Isa-beg Kraljević iz bosanske kraljevske kuće princ Sigismund Kotromanić i niz drugih.

    "Naši muslimani nisu činom prihvatanja islama postajali Turci. Oni su i dalje, bez obzira na to kojem društvenom sloju pripadali i na kojim položajima se nalazili, čuvali maternji jezik, pismo i mnoge narodne običaje iz vremena kada su bili hrišćani, najčešće pravoslavci. Od etničkih Turaka su se uvek razlikovali. Ni Osmanlije u njih nisu imali poverenja, pa su na vezirski položaj ili nekog glavnog paše skoro uvek u Bosanskom pašaluku postavljali Turke koji su bili poreklom Anadolci, Albanci, Grci, Bugari, Kurdi, Mađari, a naše su slali u udaljene provincije prostrane Imperije. Turci su potcenjivali i ismejavali muslimane nazivajući ih Bošnjacima, što u doslovnom prevodu znači praznoglav, glup, tvrdoglav", navodi Selimović zaključujući da muslimani nisu tretirani kao pravi Turci, a da se ni oni sami u duši nisu tako osećali.

    Na pitanje koliko greše današnji muslimani, a koliko Srbi pravoslavci, Selimović kaže da je najveći problem politizacija i kod jednih i kod drugih, mada ima i mnogo nerazumevanja i nepoznavanja.

    "Tu je i onaj fanatični i rigidni verski faktor. Mora se priznati da je kod velikog broja muslimana prisutan kompleks, a kod nekih, možda, i osećanje krivice. Vere i ideologije su se menjale i menjaće se dok postoje ljudi. Za mene je mnogo bitnije kojim se jezikom govori, koje je etničko poreklo i koje su narodne tradicije, pa da se na osnovu toga zna i nacionalna pripadnost. Pozitivni građanski zakoni dozvoljavaju da se čovek kao individua izjasni da je Kinez, Japanac, Nemac, Turčin, Bošnjak, ali da li se on i stvarno tako oseća, i da li tek tako samo deklarativno može biti pripadnik tih nacija? Naši muslimani, pa i oni koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, trebalo bi da vole svoju zemlju, jer su i njihovi pra, pra dedovi tu ponikli. Nije dobro da se voli tuđa zemlja više od svoje, jer u tom slučaju Srbin pravoslavac s pravom može da se ljuti i da kaže: "Pa kad više voliš tuđinsku državu, onda idi tamo. Šta ćeš ovde!"

    Selimović navodi i da su se pojedini Srbi muslimanske veroispovesti vratili svetosavskoj veri.

    "Neki su ponovo pristupili pravoslavlju duboko ubeđeni u ispravnost tog čina, dok su drugi to činili iz nužde ili posle povlačenja Osmanlija sa nekih naših područja. Po mom uverenju to bi trebalo da bude lični čin svakog čoveka. Promena vere, u svakom slučaju, neophodno je da bude svojevoljan čin, jer smatram da tek tada to ima smisla i opravdanja. Kao jedan izuzetan primer i čin navodim slavnog reditelja, umetnika, filmskog stvaraoca, i pregaoca na drugim poljima - Emira Kusturicu. On je izuzetna i samosvesna ličnost, hrabar je i dosledan. Vi branite istinu, bez obzira na činjenicu što se to ne dopada pojedinim verskim vođama u Novom Pazaru i Sarajevu. Nije na verskim vođama da određuju šta je istorija, arheologija i etnologija, i šta te nauke na osnovu materijalnih i pisanih izvora i narodnih tradicija utvrđuju. Njihov bi posao trebalo da bude istinski rad sa vernicima, a ne da im vernik bude sredstvo političke manipulacije", zaključuje Selimović.
  • poturice- 84358 - 15.04.2013 : Mihailo Danilovic Majur, Šabac - best (1)

    Dobrosav Nikodinović: Pronađimo izgubljene Srbe,zbližimo se i ujedinimo se


    Knjiga Saliha Selimovića je predata štampariji u Užicu. To je mali, ali dragoceni doprinos da se srpska tragedija i zabluda malo osvetli i da nadu da se ispravi: knjiga o islamizaciji Srba Raške oblasti i borba za slobodu od turskog strašnog ropstva.

    Mnogo je strašnih posledica srpskog ropstva pod Turcima, ali najstrašnija je što je Srbe podelila na dve suprotne strane, muslimane i pravoslavce, i usmerila ih jedne protiv drugih, stvorila od Srbije religijsku gladijatorsku arenu koja je donela ogromne žrtve i što je najstrašnije u toj religijskoj gladijatorskoj areni borbe i danas traju u bezbroj varijanti. I nekako da oprostimo Osmanlijama što su nas u razvoju civilizacije zaustavili stotinama godina te sada nekada divlji Evropljani se nadmeno ponašaju prema nama supervizijski sa bičem u ruci i daju nam na kašičicu vazduha da možemo da dišemo. Tuku nas, pljačkaju, oduzimaju nam slobodu, i kažu nam da smo zlikovci, a ne njihove žrtve. KAKAV CINIZAM PROSVEĆENE (KRVOLOČNE) EVROPE! Srbiji, koja je gradila takve manastire, imala takvu civilizaciju vrednu svetskog poštovanja.

    Ova knjiga je mali doprinos da osvetli našu zabludu i da nam pokaže kako su brađa Srbi pravoslavci, Srbi muslimani, Srbi katolici, Srbi Arnautaši i mnogi izgubljeni Srbi u Turskoj, potomci Srba janičara i Srpkinja haremskih lepotica i Srba robova prodatih po azijatskim pijacama. To je naše groblje živih Srba, jer smo dozvolili da za nas Srbe pravoslavce umru, a oni su pored nas i ne poznajemo se iako smo na dohvat ruke jedni drugima.

    Zato najveću božju zahvalnost, Isusovsko delo, će imati onaj ko sve te Srbe nađe, zbliži i ujedini, jer će to biti ravno povratku mrtvih među žive. Za to će trebati ogromna snaga i dugo vreme. Zato dozvolimo dovoljno vremena svakom da sazri u svojoj istini i da pronađe sebe.

    Trebaće neko velikog uma i velikog talenta da nam to plastično prikaže.

    Izvor SRPSKI KULTURNI KLUB
    poturice- 84207 - 08.04.2013 : Aleksandar Randjelovic - best (1)

    Razumnost je pristupačna svima - Heraklit


    Ni jedno živo biće na planeti Zemlji ne može da bira svoje poreklo, pa je shodno tome prirodno i logično da to važi i za ljudski rod. Voleli Mi to ili ne, stideli se ili ponosili time Mi (ljudski rod) ne možemo da biramo roditelje i ostale nase pretke, a samim time ne možemo da biramo ni narod kome pripadamo kao ni maternji jezik. I pored svih mana i nedostataka kojih naravno ima kao što kaže poslovica "U svakom žitu ima kukolja.

    "Ja lično se ponosim i čast mi je što pripadam srbskom narodu i što mi je "maternji" jezik srbski i pored toga što su pojedinci nažalost iz mog naroda svojim činjenjem okaljali čast i dostojanstvo naroda kojem pripadam iako ih za to niko nije ovlastio niti izabrao, ali takođe moram da naglasim da su ti slučajevi "kap vode u moru". Čitajući i istražujući bogatu prošlost moga naroda saznao sam da moj narod NIJE NIKADA u svojoj prošlosti bio robovlasničko društvo, da NIJE NIKADA vršio osvajačke i porobljivačke ratove (iako to pokušavaju da mu pripisuju i to upravo i najviše oni čija je prošlost i sadašnjost prepuna toga), nasuprot tome moj narod se večito borio za slobodu iako je u toj borbi gubio veliki deo svog korpusa (samo u 1. svetskom ratu 28%), čak i boje zastave to govore: CRVENA krv prolivena za SLOBODU, PLAVA kao nebo SLOBODNA i BELA majčino mleko, a i samo značenje imena SRBI može se prevesti na neke jezike kao slobodan, nepokoran, ujedinjen itd.

    Danas, zahvaljujući internetu, svako može bez neke naročite muke da sazna mnogo što-sta, naravno pošto smo MI HOMO SAPIENS tj. RAZUMNO BIĆE onda treba tako i da se ponašamo odnosno da svaku informaciju koju dobijemo shvatimo, izanaliziramo, proverimo verodostojnost uključimo logiku pa onda izvučemo sopstvene zaključke upravo svako pre svega radi sebe.

    Mogao sam naslov i ovog obraćanja staviti DIVIDE ET IMPERA - ZAVADI PA VLADAJ, ali mislim da i ovaj gore odgovara. Dakle BRAĆO SRBI pravoslavne, islamske, katoličke vjere, ateisti i svi drugi ma gde bili shvatimo da PRAVILO zavadi pa vladaj kao da je smišljeno upravo za nas. Moram da napomenem na prvom mestu veliku grešku Srbske pravoslavne crkve zbog stava da su SRBI samo oni koji su pravoslavne vere i na taj način odmah odgurnula - odvojila dobar deo naroda npr. o tome je napisao dobar tekst Mihailo Danilović u naslovu "Verovali ili ne - u Turskoj živi 9 miliona Srba!", pored njega predlažem da pročitate šta kaže prof. Salih Selimović, Meša Selimović, prof. dr. Besim Spahić muftija Beogradski Jusufspahić, Osman Đikić, Emir Kusturica, Valtazar Bogisić, Marvo Orbini (katolički sveštenik), Andrija Kacić (katolicki sveštenik), Ivan Antunović (katolički kanonik), Ivan Ivanić (katolički kanonik) u knjizi "Bunjevci i Šokci" i mogao bih tako nabrajati još, ali verujem da oni koji budu ovo što sam predložio čitali da će proveriti i sami naći i mnoge druge, pored toga predlažem svima da pročitaju knjigu "Udarac ruskih bogova" od Vladimira Aleksejevića Istarhova kao i veb str. dr Radojka Praštalo.

    OPSTANAK našeg NARODA bez obzira na religijsku i svaku drugu pripadnost ZAVISI ISKLJUČIVO OD NAŠEG (NARODNOG) JEDINSTVA u suprotnom OSUĐENI SMO NA NESTANAK. U ostvarenju ovog cilja prvi korak bi trebalo da bude davanje na znanje i teoretsko i prakticno "BRAT JE MIO BILO KOJE VERE BIO" I na sve ovo bih dodao još neke izreke pa neka svako za sebe izvlači zaključke.

    "Ko neće brata za brata, hoće tuđina za gospodara"

    "Pokolebati VERU je teže nego pokolebati znanje"

    "Nama su potrebni slobodni ljudi, koji osećaju i znaju, da se bog nalazi u njima samima"

    "Ponekad ljudi ne žele čuti istinu, jer ne žele da se njihove iluzije unište. "

    "Vere i ideologije su se menjale i menjaće se dok postoje ljudi. Za mene je mnogo bitnije kojim se jezikom govori, koje je etničko poreklo i koje su narodne tradicije, pa da se na osnovu toga zna i nacionalna pripadnost. "(prof. Salih Selimović)
    poturice- 84171 - 06.04.2013 : Mihailo Danilovic Majur, Šabac - best (3)

    Verovali ili ne: U Turskoj živi 9 miliona Srba!


    Apsolutno su svesni svog poreklа, sа neverovаtnim ponosom to ističu, smаtrаjući sebe počаstvovаnim zbog togа što su im koreni u Srbiji! Pаzite, nekimа od njih su preci još pre 300, pа i 400 godinа nаselili te prostore, аli oni i dаn-dаnаs govore srpski i svаko od njih znа koje je prezime porodicа nosilа i kojа je krsnа slаvа kuće bila... - otkriva Dragan Milosavljević, predsednik Društva srpsko-turskog prijateljstva "Inat"

    Još je kralj Aleksandar Karađorđević izjavio da su Srbi izmirili sve račune sa Turskom 1912, pa ubuduće sa njima možemo biti samo prijatelji. To, ipak, niko nije uzeo za ozbiljno do pre pet godina. Teza da je 500 godina dug prinudni brak Srba i Turaka ostavio za posledicu predrasudu da su nam Turci najveći neprijatelji, bila je inspirativna za Milosavljevića, čije izjave prenosimo in vivo, u celini celosti.

    KO JE KOGA JAHAO: Jednom sam rekao jednom profesoru iz Ankare da je dovoljno što su nas jahali više od 400 godina, a on mi je odbrusio: "Pitanje je ko je koga tu jahao, vi Srbi ste imali izvršnu vlast kao veliki veziri, kakvi sultani!" Tako je samo u periodu od 1543. do 1612. Godine, Srbija doprinela vođenju carstva s 13 velikih vezira, sedam njihovih zamenika, 23 vezira, osam admirala (kapudin-paša), brojnim guvernerima provincija i s bezbroj velikih defterdara (šefova finansija) i najviših administrativnih službenika.

    DUŠEK ZA KAŠIKU: U Srbiji nikad ranije nije postajala ni naznaka da bi ovakvo Društvo prijateljstva bilo moguće. U Beogradu živi oko 1.000 Turaka, a pretpostavlja se da ih na Kosovu i Metohiji ima još oko 30.000, mada su mnogi od njih podelili sudbinu komšija Srba. U srpskom jeziku ima oko 8.000 turcizama, a u turskom 1.000 srbizama. Dok smo mi preuzeli od Turaka: inat (čvrsto verovati), organ, dušek, ("tuzla" na turskom znači "so"), Turci su od nas nasledili reči: kašika, dušman...

    TURSKA JE ZA SRBE BILA - AMERIKA: U 15. i 16. veku u Srbiji nije bila toliko razvijena svest o naciji. Srpski velikaš nikako nije musavog i dronjavog kmeta doživljavao kao brata po krvi! Vera se menjala kao što se danas menjaju političke stranke, a u islam je masovno prelazilo sitno plemstvo. U srednjem veku Turska je bila isto što i danas Amerika. Turska carevina je u svom sastavu imala 32 zemlje, nikad nije spaljivala veštice, a Jevreji su tu nalazili spas. Prva velika migracija Srba u Tursku odigrala se u vreme Berlinskog kongresa.

    ČETIRI JEZIKA ZA IMPERIJU: Naša istorija prećutala je da su na prostorima turske imperije u službenoj upotrebi bila čak četiri jezika: turski (za svakodnevne razgovore), arapski (jezik religije jer je njime napisan "Kuran"), zatim persijski (književni jezik) i - srpski, kao jezik diplomatije i vojske. I sultani su govorili srpski jer se smatralo da samo neobrazovani ne govore ovaj jezik.

    ŠTA RADI SRPSKO MINISTARSTVO ZA DIJASPORU: U Ministarstvu dijaspore samo znaju gde ima dobre jagnjetine! Ovi naši ambasadori nisu ni jednu vizitkartu doneli, a kamoli da su sklopili neki dobar posao. Hrvati su podigli svoju tekstilnu industriju zahvaljujući Turcima, a mi smo tu šansu propustili. I to zbog viza. Niko ne zna da Turčinu za dolazak u Srbiju treba garantno pismo i još da ga čeka prijatelj na aerodromu, inače će ga naši vratiti. Vize su uvedene devedesetih za vreme rata, a njihovo ukidanje vlada još nije stigla da stavi na dnevni red. Ma čak i Turčinu koji ima Šengen treba tranzitna viza kroz Srbiju. Zamislite koliko Srbija gubi, oko tri miliona Turaka radi u zapadnoj Evropi. Kad bi samo milion prošlo kroz Srbiju na putu za otadžbinu, zaradili bismo više nego da imamo naftovod. A da ne pričam da sporazum o slobodnoj trgovini s Turskom stoji na razmatranju već 10 godina.

    BEOGRAD U ISTANBULU: Izgleda da je bivši ambasador Tuske u Beogradu Hasan Oktem bio u pravu kad je, predajući akreditive tadašnjem premijeru Vojislavu Koštunici, u šali rekao da je inat najpoznatija turska reč u Srbiji. Dok Srbija ne haje za brojnu dijasporu u Turskoj, njeni potomci nisu zaboravili zavičaj, pa se kod Istanbula prostire Beogradska šuma na 6.000 hektara, a grad se diči crkvom Beogradske Bogorodice. Dok Beograd ima Stambol kapiju, u Istanbulu je podignuta Beogradska kapija!

    BOSFOR PRE ČIKAGA: Mit o Čikagu kao najvećem "srpskom" gradu posle Beograda opstao je samo zahvaljujući činjenici da je decenijama bilo politički nekorektno reći da ta titula zapravo pripada Istanbulu. Jer, na obalama Bosfora živi čak tri miliona ljudi poreklom sa ovih prostora, koje smo vekovima pežorativno nazivali "poturicama". Naravno, nije reč o klasičnoj emigraciji koju su decenije za nama poterale u pečalbu, već o iseljenicima koji su stotinama godina tamo, islamske vere i turskih imena, ali čvrsto vezani za šaku zemlje sa koje su im pradedovi otišli...

    Verujte, čak i čvršće od mnogih od nas koji još stojimo na njoj! Apsolutno su svesni svog porekla, sa neverovatnim ponosom to ističu, smatrajući sebe počastvovanim zbog toga što su im koreni u Srbiji! Pazite, nekima od njih su preci još pre 300, pa i 400 godina naselili te prostore, ali oni i dan-danas govore srpski i svako od njih zna koje je prezime porodica nosila i koja je krsna slava kuće bila...


    DEVET MILIONA U REZERVI: Ako vam je frapantna brojka od tri miliona u Istanbulu, šta reći na podatak da je to tek trećina od ukupnog broja koliko ih je u Turskoj?! Govorimo o devet miliona duša, a to nije moja pretpostavka, već podatak, nešto o čemu se ovde ćuti. Govorimo o "armiji" u najmanju ruku velikih prijatelja Srbije, koji bi i te kako mogli da nam pomognu. Što je najvažnije - to i žele. Međutim... E, to "međutim" je upravo ono što nas je kroz istoriju skupo koštalo! Za ovdašnje vlasti ti ljudi nikada nisu bili smatrani srpskim iseljenicima zbog dogme da su Srbi samo oni pravoslavne vere. Zato što je to i dalje tabu tema i jeretičko pitanje, danas i imamo naciju Bošnjaka. Možda bi i karta Hrvatske danas bila drastično drugačija da je dozvoljeno izjasniti se kao Srbin katolik?!

    KARADŽIĆ U BAJRAM PAŠI: Obilazeći svojevremeno jednu od najvećih istanbulskih opština Bajram paša i razgovarajući sa ljudima koji u njoj žive, a 90 odsto od 350.000 koliko ih ima je našeg porekla, prišao mi je čovek da mi ponosno kaže da su se njegovi nekada davno prezivali Karadžić i da zna koju su slavu slavili, da sa generacije na generaciju prenose srpski jezik i da mu nikada neće biti jasno zbog čega ne može da bude ono što smo pomenuli - Srbin musliman?! Razgovarao sam sa ljudima koji potenciraju da su iz: "Aski Srbistana", što u prevodu znači: Stare Srbije. Pitam ih znaju li odakle su tačno poreklom, a oni uglas: "Skoplje" - nastavlja da nas šokira naš sagovornik.

    VEZIRI, EKONOMSKA ŠANSA: Korpusu potencijalnih lobista, jakih privrednika spremnih da ulažu, uopšte ljudi koji su više nego voljni da na svaki način pomognu državi u kojoj su im koreni. A, 95 odsto naših Istanbulaca su u najmanju ruku dobrostojeće zanatlije i uspešni privrednici, čija preduzeća zapošljavaju i po nekoliko stotina ljudi. Koliko su tamo cenjeni govori i podatak da se deo Istanbula, omiljeno izletište, zove "Beogradska šuma". Jedna od svega četiri kapije na nekadašnjem bedemu oko grada nosi ime "Beogradska", ali... A šta ćemo sa činjenicom da je čak 13 velikih vezira bilo sa naših prostora?!

    Zamislite koliko Srbija gubi, oko tri miliona Turaka radi u zapadnoj Evropi. Kad bi samo milion prošlo kroz Srbiju na putu za otadžbinu, zaradili bismo više nego da imamo naftovod. A da ne pričam da sporazum o slobodnoj trgovini s Turskom stoji na razmatranju već 10 godina - priča Milosavljević, čije društvo svakodnevno dobija ponude za poslovnu saradnju s turskim firmama.

    Izgleda da je bivši ambasador Tuske u Beogradu Hasan Oktem bio u pravu kad je, predajući akreditive tadašnjem premijeru Vojislavu Koštunici, u šali rekao da je inat najpoznatija turska reč u Srbiji. Dok Srbija ne haje za brojnu dijasporu u Turskoj, njeni potomci nisu zaboravili zavičaj, pa se kod Istanbula prostire Beogradska šuma na 6.000 hektara, a grad se diči crkvom Beogradske Bogorodice. Dok Beograd ima Stambol kapiju, u Istanbulu je podignuta Beogradska kapija!
    poturice- 84057 - 01.04.2013 : Aleksandar Randjelovic - best (2)

    Divide et impera=Zavadi pa vladaj (3)


    Prethodno govoreci o bratoubilačkim ratovima u Avganistanu, Iraku, Libiji, Siriji ja vidim istu ili približno sličnu sliku za naš bratoubilački rat samo što su u tom ratu učestvovale tri religije dva pravca hrišćanske i islamska s time što su se tu stvarali veoma nelogični savezi kao što je savez katolika i muslimana protiv pravoslavaca pa i sam sukob između muslimana. Ovo nam govori da je ovo bio pored građanskog i verski rat, ali i verovatno rat ineresnih grupa i kartela i slično. Pored toga u tom ratu maksimalno je zloupotrebljavana i terminologija koja nema pokriće u međunarodno regularnim i usvojenim zakonima i propisima, kao sto su: agresija, okupacija, genocid, zatim nazivi sukobljenih strana. Srbi su imali VRS, Hrvati su imali HVO, a muslimani (tada još niko nije nazvao muslimane BOŠNJACIMA koliko je meni poznato) bolje rečeno njihovo rukovodstvo su zlupotrebili ime Armija BIH što ne odgovara istini iz prostog razloga što Armiju BiH treba da sačinjavaju zajedno bez izuzetka u ovom slučaju i muslimani i Srbi i Hrvati, a ne samo pojedinci iz tih grupacija ljudi (kao sto je Jovan Divjak). Napomena: ovaj deo se odnosi na rat u BiH.

    Dakle sukobljene strane u bosansko-hercegovačkom ratu trebalo bi nazivati onako kako je to i u stvarnosti bilo, a po meni to je:

    1. Vojska Republike Srbske ili eventualno Vojska bosansko-hercegovačkih Srba.
    2. Vojska/Armija bosansko-hercegovačkih muslimana.
    3. Hrvatsko veće odbrane/obrane ili eventualno bosansko-hercegovačka vojska/armija Hrvata.

    Ako se nastavi i dalje nazivati Armija BIH, a što je u suprotnosti sa istinom, nakon izvesnog protoka vremena stvoriće se slika da su u BiH rat vodili Armija muslimanske BiH i tamo neki ne znam odakle i zato što bi se moglo tretirati pravno kao agresija i okupacija, a ne onako kako je to u stvarnosti bilo. Da je bilo vrlo zamršeno to svi znamo jer pored ovih navedenih učesnika u tom ratu nažalost bilo je na svim stranama razno-raznih grupa, samozvanih gardi, specijalaca i drugih paravojnih formacija koji su uglavnom bili tamo gde nije "gusto" i tamo gde se brani život, porodica, kuća, njiva itd. i naravno gde se može poginuti a da pri tom riziku nema ni naizgled šanse da se to naplati, što je najžalosnije takve grupe su bili periodično na "ratištu" i dolazili su kada su hteli i odlazili su kada su hteli i nisu nikome bili potčinjeni od zvaničnih vojnih i civilnih vlasti, a o odgovornosti da i ne govorim. Naravno, njima su pripadale samo zasluge koje su sami sebi pripisivali. Za "dela" tih grupa nažalost i danas ispašta običan narod.

    "Teška vremena su kada pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati. "

    "Ni u šta se tako čvrsto ne veruje kao u ono što se najmanje zna. "(Monteskije)

    "Onaj ko govori samo lepe reči ima loš karakter. "(Paskal)

    "Zaista je teško onima koji moraju da lažu ne samo ono što kažu već i ono što osećaju. "(Jasna Sekarić)

    "Ko zavisi od drugog treba i njegovom psu da se umiljava. "(Vijetnamska poslovica)

    "Podeli svoje znanje to je put da postanes besmrtan. "(Vataji)

    "Ne bi smo imali radi čega da živimo kad ne bi smo imali nešto za šta vredi umreti. "(Entoni Gidens-sociolog)

    "Bez identiteta i istinskog osećanja za pripadnost domovini ne može biti ni demokratije ni morala. "(Flamanski filozof Lode Kles)

    "Jedan čovek ne može promeniti svet, ali jedan čovek može preneti poruku koja će promeniti svet, "(David Icke)

    "Onog trenutka kada poverujete u nešto prestali ste da istražujete. "
    "Znanje potiče od sumnje, a ne od verovanja. "

    "Vera je jedna od najgorih stvari koja truje i uništava ljudsku inteligenciju. "

    "Sve religije se zasnivaju na vjeri, jedino se nauka zasniva na sumnji. "

    "Sumnja nije greh, već je pokazatelj vaše inteligencije. "

    "Ovaj svet je opasno mesto za življenje, ne zbog zlih ljudi, već zbog onih drugih koji se tome zlu ne suprotstavljaju. " A. Anštajn)

    Mogao bih ovako pisati danima, ali mislim i želim da se svi ljudi počnu ponašati kao i ono sto jesu HOMO SAPIENS.
    Imam još nekoliko pitanja:

  • Koji je stvarni greh Meše Selimovića, Ive Andrića, Osmana Đikića, Emira Kusturice i drugih njima sličnih koji su iza sebe ostavili ili ostavljaju dela od neprocenjive važnosti za sve nas osim što su se izjasnili da su Srbi?

  • Koji je to ratni zločin koji je izvršio Fikret Abdić osim ako se ne tretira ratni zločin njegov dogovor sa Srbima i Hrvatima o nenapadanju, eventualnoj ekonomskoj saradnji i slično?

    I za sam kraj: LJUBAV je najjač, SLOBODA je najlepša, ISTINA je najoštrija.

    "Nikome ne prepustajte kontrolu nad svojim mislima i sve će biti u redu. "(Krešimir Misak)


    "BITKA ZA SLOBODU NIKAD SE NE ZAVRŠAVA. "

    "Oni koji imaju novac i budžete u svojim rukama boje se osveštenog i pametnog stanovništva, jer su duboko svesni svojih (ne)kvaliteta. "(Dr. Radojka Praštalo)

    Ovim mojim obraćanjem koristeći ovu stranicu Ja sam kao i onaj vrabac iz anegdote sa početka ove "priče" IZVRŠAVAO SAMO MOJ DEO OBAVEZE.
  • poturice- 84050 - 01.04.2013 : Aleksandar Randjelovic - best (2)

    Divide et impera=Zavadi pa vladaj (2)


    Nastavak ovog naslova ću početi podsećanjem na odgovor vrabca iz anegdote na samom početku ove "priče"

    "... SAMO DA IZVRSIM SVOJ DEO OBAVEZE!"

    Želim da kroz sledeću priču prikažem moje "viđenje" postojanje jednog čoveka ili jednog naroda. Npr. ovako, ako zamislimo ili vidimo jedno drvo, videćemo da ono ima koren (panj), stablo i krošnju, ako je to drvo npr. topola videćemo da ona ima mali plitki koren i da će pri jačem vetru lako biti oborena tj. izglavljena iz zemlje, ako vidimo npr. čempres videćemo da on ima usku i slabo razvijenu krošnju, međutim ako vidimo hrast (tradicionalno drvo srbskog naroda, neznam da li je to slučajno... ) videćemo da on ima dubok i veoma razgranat koren, jako i stameno stablo i bujnu i razgranatu krošnju. Ja to vidim ovako: KROŠNJA je BUDUĆNOST ili deca, STABLO je SADAŠNJOST i KOREN je PROŠLOST ili POREKLO. Ako npr. posečemo samo granu ili grane drvo je i dalje živo i može da se obnavlja, ako drvetu posečemo stablo drvo je i dalje živo i ponovo iz panja tj. korena će krenuti da raste i razvija se i pored toga što je značajno osakaćeno, ali ako ništa iznad površine zemlje (stablo i krošnju) ne diramo ali mu koren (panj) uništimo to drvo bio on i hrast nestaće sa lica zemlje.

    E, upravo se to dešava već stolećima pa i milenijumima. Kako? Pa upravo stalnim pokušajima brisanja tragova prošlosti tj. uništenja korena pa čak i menjanja proslošti kao npr. ima čovek jabuku, ali on ne voli jabuku i on poseče grane i na stablo nakalemi krušku i to sada više nije jabuka za većinu posmatrača jer rađa plodove kruške, a samo jedan deo posmatrača zna da je koren pa čak i stablo tog drveta i dalje jabuka. Da budem precizniji, uništavanjem kulturno-istorijskih spomenika, grobalja, pisanih tragova (izgorela biblioteka u Aleksandriji ili uništena biblioteka u aprilskom bombardovanje 1941. godine i mnoge druge. ), ili krađom i menjanjem imena ili porekla određenog traga prošlosti npr. egipatska skulptura NEFERTITE se nalazi u muzeju u Berlinu kao i mumija faraona TUTANKAMONA!?, i mnogi drugi. Kao što vidimo to se i danas intezivno dešava npr. sevdalinke se proglašavaju kulturno-muzičkim blagom "BOSNJAKA!?" iako je u većinom njihov autor Dragiša Nedović iz Kragujevca.

    "AKO HOĆEŠ DA UNIŠTIŠ JEDAN NAROD UNIŠTI NAJPRIJE NJEGOVU ISTORIJU"

    Mene interesuje da li smo se uopšte zapitali, a da ne govorim čak i pitali one koji su nas učili šta bi sa našom prošlošću pre 7. veka tzv. "Velike seobe Slovena"? Da li smo pali sa Marsa i šta je bilo pre te "VELIKE" seobe koja po meni je praktično u ono vreme sa tolikim brojem naroda bila neizvodljiva, ali o tome možda neki drugi put.

    Još malo o jeziku i prošlosti.

    "Narod bez jezika nije narod!"

    "Svi se narodi razlikuju među sobom jezikom i običajima svojim, promene li te dve osobine, tada prestaju biti zasebnim narodima, a postavši drugim narodima priljubljuju se onima čiji su jezik ili običaje primili. Ako se narod na taj način izmeni izneverava otadžbinu, a otadžbina prestaje biti majkom... Svaki je čovek dužan svoju otadžbinu tj. svoj maternji jezik (zemlja je MAJKA) i običaje svoga naroda srdačno ljubiti i svekolikim radom i trudom pomagati njihovo unapređenje i širenje. "( J. Nejedli)

    "Istorija evropskih naroda pruža dokaze da ni jedan narod nije stigao do prvenstva i vrhunca slave bez maternjeg jezika" (P. J. Safarik)

    "Bez poznavanja istorije sopstvenog jezika i prošlosti sopstvenog naroda ni jedna zajednica ne može ostati i izboriti ravnopravno mesto sa drugim starim narodima Eevrope. "(P. J. Safarik)

    Siprijan Rober (Cyprien Robert) "la monde slave"

    "Prvobitni slovenski jezik naziva. "LANGUE MERE" tj. "JEZIK MAJKA", kojim je govorilo "pleme MAJKA" iz kog su potekli svi današnji slovenski narodi, a to pleme - taj prvobitni slovenski narod i njegov jezik bio je po - po Roberovom izučavanju - "SRBSKI NAROD I NJEGOV JEZIK"

    Sledeći kulturno-istorijski spomenici kojima pokušava da se menje prošlost su svakako STEĆCI koji su raprostranjeni po celom Balkanskom poluostrvu, čak i ime tog poluostrva i planine po kome ono nosi ime je promenjeno. Sada se ta planina zove STARA PLANINA ili Turski BALKAN, prvobitno ime mu je HELMS, s samim time i poluostrvo se zvalo HELMSKO Poluostrvo. Stećci se pripisuju BOGUMILIMA iako simboli, slike i slova pokazuju drugačije (može se pogledati više u knjizi "STEĆCI; LAŽ I BOGUMILI"). Ko su BOGUMILI? ovo pitanje sam sebi postavio i tražio odgovor iz raloga zato što neki kvazi naučnici pokušavaju da prikažu da su bogumili narod koji je u potpunosti prešao na ISLAM i da su to preci današnjih BOŠNJAKA!? Međutim ja sam istražujući naravno i uvek od više autora, a naročito stranih i iz starijeg perioda, došao do saznanja iz kojih sam izvukao zaključak: Da su BOGUMILI hrišćanska sekta prevashodno nastala od pravoslavnih hrišćana začeta na prostoru ističnog dela Srbije negde oko 10. i 11. stoleća i kao takvi bili su proganjani i uništavani i od istočnih (pravoslavnih) i zapadnih (katoličkih) hrišćana, oni nisu imali niti sveštenike niti crkve -hramove, a samim tim je diskutabilno da su upravo i STEĆCI njihovi. U svakom slučaju religija, sekta, geografski etnicitet ne mogu biti i nisu NAROD kao što ni NACIJA (latinski NATIO znači rođenje-mesto rođenja, a mogli bi smo reći i DRŽAVLJANSTVO) ne mogu biti NAROD.

    "NAROD BEZ JEZIKA NIJE NAROD"

    Znači da bi neko postao NAROD mora prvo da falsifikuje prošlost, da ukrade jezik sa izmenom nekih reči ili dodavanjem pojedinih slova (glasova) gde im mesto nije i sa čime se ne menja KOREN REČI (uf! opet taj KOREN!) pa se čak uzimaju i strane reči i izrazi kako bi se ugradile u taj novi jezik iako se značenje tih stranih reči menja u odnosu na njihovo izvorno značenje.

    "Ako je veoma teško da se otkriju NOVE ISTINE, još je teže da one budu primljene, jer prema nekoj nemiloj težnji ljudskog duha i po rečima ne znam kog mudraca, lakše je verovati u laž koja se čula hiljadu puta, nego jednu potpuno novu istinu. "(Volter)

    Ja često koristeći ovu Volterovu misao pitam moje sagovornike: "Hoćeš da Ti kažem šta mislim ili ono što Ti želiš da čuješ?" i onda nastaje onaj zbunjeni pogled sa puno !?!?

    BUDA (Bodhi Dharma) kaže: "NE usvajajte sve što vam neko govori, što je tradicija i nemojte se prebrzo pomiriti sa-tako mora biti, već razmislite. A Ja kazem: Pa pobogu zar mi nismo HOMO SAPIENS tj. razumno biće?

    Evo još nekoliko izjava i misli značajnih ličnosti iz svetske prošlosti.

    "Svi oni koji su se zakitili raznim zvanjima i titulama, moraju znati da ih NEZNANJE ne OPRAVDAVA u vršenju zločina nad sopstvenim narodom. "(J. Deretić)

    "Što je narod neizobraženiji i što se bliže približava životinji, tim ga se manje tiče prošlost, o kojoj neće ni da čuje, a za budućnost neće ni da zna. "(Miloš S. Milojević)

    "Srbi-Tribali-narod najstariji i najveći od svih naroda pouzdano znam. "(Leonik Halkokondila-Vizantijski istoričar druga polovina 15. stoleća. )

    U Minhenu se nalazi originalna nemačka hronika, pisana oko 750 godine n. e. u kojoj doslovno piše: "Srbi predstavljaju tako veliko carstvo (regnum) da su iz njih proizašli svi slovenski narodi. "(Hormayers Archiv str. 282-283)

    Ime SLOVEN javlja se prvi put u 5. veku n. e. tačnije 491. god. više o tome neki drugi put.

    Slavni kancelar Oto Bizmark 1815-1898. god. često je pričao i pisao u svom dnevniku da njegova baba nije znala ni jedne namačke reči već samo srbski.

    Ime Rusi i Poljaci javlja se u 9. veku n. e. , a Česi oko V-IV veka.

    Značenje imena SRBIN na različitim jezicima.

    Indijski SARHAB = braniti, štititi

    Stari sanskritski praotac indoevropskih jezika beleži ime SERBH = seme, koleno, rod

    Prvo opšte ime SLOVENA bilo je SERBLI, sto znači UJEDINJENI piše Nemac Carl Czoernig.

    Ime SRBIN se na različitim jezicima piše i izgovara različito pa tako imamo: Sjarb, Sarb, Serbe, Sorab, Serbh, Sarhab, itd. Pored toga često nailazimo i imena u daljoj prošlosti po geografskom etnicitetu kao što su: TRAČANI, Skiti, Vendi, Veneti, Anti, Tribali, Dardani, Peoni, Iliri, Sarmati, Jazigi, Roksolani, itd... su po Herodotu (484-425 god. p. n. e. ) sve SRBI jer svi pričaju jednim jezikom.

    Mislim da je dovoljno o jeziku i narodu.

    Osvrćem se sada na naslov ove moje pisanije sa sledećim pitanjima svim posetiocima ove stranice.

    1. Ko danas ratuje u Avganistanu, Iraku, Libiji, Siriji i na još nekim drugim mestima u svetu?
    2. Protiv koga i ko ratuje u pomenutim zemljama iz prvog pitanja?

    I da ne trošim ovaj prostor verujem da će svi koji ovo budu čitali sami postaviti i druga pitanja. Ja ću odgovoriti na ova pitanja onako kako ja mislim da je ispravno.

    U svim ovim zemljama je bratoubilački rat, navodno za demokratiju i slobodu, a ratuju kao što rekoh braća pa čak su svi islamske religije, ali ipak podeljeni na SIITE i SUNITE znači narodski rečeno pripadnici islamske religije ali različite grupe baš kao i katolici i pravoslavci. A zašto se oni (jedan narod i jedna religija) uništavaju?Pa za svoje (ovde mislim narodne) interese sigurno ne.

    Uzgred da kažem da Avganistan nije napadnut zbog Talibana ili 11. 09. 2001. godine. Irak mislim da nije napadnut zbog oružja za masovno uništenje jer ga nije ni bilo, niti je glavni razlog nafta već mislim da je to BANKA SEMENA koju je posedovao Irak, a vidi čuda Sadam Husein je nešto pre napada dobar deo te BANKE SEMENA prebacio i Siriju. Libija nije napadnuta zbog diktature itd. već zbog izuzetno kvalitetne pitke vode čija se količina procenjuje na oko 4000 godina (verovatno je zbog toga N. Sarkozi bio onako zainteresovan za bombardovanje Libije). Gadafi je napravio oko 2155 kilometaram dug vodovod kroz pustinju i put sa rezervoarima za vodu prečnika 1000 metara koji se vide iz satelita, a zamislite sve iz sopstvenih sredstava Libije i njenog naroda tj. nije uzeo kredit od međunardnog monetarnog fonda, a još je hteo da uvede zlatni islamski dinar za spoljnu trgovinu itd. itd.

    Pre što nastavim dalje samo da postavim neka pitanja i dam neke konstatacije.

    1. Ko je ili šta je to međunarodni monetarni fond?
    2. Ko je osnivač MMF-a?
    3. Ko je garant iza MMF-a?
    4. Ko je ili šta je MEĐUNARODNA ZAJEDNICA?
    5. Ima li Međunarodna zajednica ustav ili bar statut?
    6. Koga predstavlja Međunarodna zajednica?
    7. Ko su predstavnici Međunarodne zajednice i ko ih je izabrao i kada?
    itd. itd. itd...

    Ko su UN (Ujedinjene nacije) to znamo, ko je NATO i to znamo, ko je EU i ti znamo, jer su legalno udruženi, osnovani imaju svoje ustave, statute i slično.
    poturice- 83969 - 28.03.2013 : Aleksandar Randjelovic - best (2)

    Divide et impera - Zavadi pa vladaj


    Naslov je latinska izreka iz Cezarovog doba. Nju sam odabrao jer u potpunosti odgovara našoj situaciji pa ću u tom kontekstu izneti neka moja razmišljanja i stavove. Na samom početku ću preneti jednu anegdotu.

    Planula šuma i sve ptice pobegoše. Vratio se samo mali vrabac noseći jednu kapljicu vode u kljunu. Zaprepaštene ptice ga upitaše kuda će zar ne vidi da gori šuma? A on će mirno:

    "IDEM DA IZVRŠIM SAMO SVOJ DEO OBAVEZE"

    Na ovu anegdotu ću dodati:

    "Jedan čovek ne može promeniti svet, ali jedan čovek može preneti poruku koja će promeniti svet. " David Icke

    Mene interesuje da li "MI" narod vidimo i osećamo da smo osuđeni na samouništenje kao i većina svetske populacije, neko pomoću programiranih ratova, neko pomoću hrane, sredstava za ličnu higijenu, vakcinisanjem, sterilizacijom, navodnim "lečenjem" itd. I naročito me interesuje da li "MI" vidimo da smo među prvima na spisku za uništenje zarad tuđih interesa?

    Ko to hoće da nas uništi?

    ONI imaju više naziva kao što su: Hažari, Iluminati, Masoni, Leviti, Samo izabrana svetska vlada "Bilderberg" itd. Npr. Iluminati imaju zadatak da oduče ljude da samostalno misle, samostalno rasuđuju, da samostalno traže zakonitosti i dobijaju nova znanje. Da od čoveka naprave ne ličnost, već čoveka rulje, životinju iz stada.

    Vladimir Aleksejević Istarhov u knjizi "Udarac ruskih bogova"

    Mnogi strani ali i domaći autori respektabilnog znanja se slažu u sledećem:

    "Da smo mi jedan narod"

    Ono što je karakteristika jednog naroda jeste jezik, i ne postoje dva naroda koji imaju isti jezik niti postoji jedan narod sa dva jezika.

    Na našem prostoru (bivša Jugoslavija) poznati su sledeći jezici:

    1. Kajkavski = slovenački
    2. Čakavski = hrvatski
    3. Štokavski = srbski

    1. Kajkavski

    Stihovi na kajkavskom jeziku od Miroslava Krleže iz "Balada Petrice Kerempuha" napisana 1936. god.

    Gumbelijum Roza fino diši

    Gumbelijum Roza fino disi,
    na galgam se bumo gibali si.

    Hej, haj, prisel je kraj,
    nigdar već ne bu disal nam maj.
    Zavijal je celu noć stekli je pes
    celu noć pilko hoblal je les.
    zscalinom nam buju prelejali grob,
    v pesje gnojnišće zlopatil drob.
    Gumbelijum beli mertvečki diši,
    z galgam se nigdo povernul ni.

    Hej, haj, nek cvate maj,
    nigder nas v pekel taj
    ne bu nazaj.

    2. Čakavski = hrvatski

    Pesma Tina Ujevića, na Marulićevom spomeniku u Splitu.

    Oproštaj

    Ovdi usred luke, naša mlada plavca,
    uzdviglaje jidra voljna mina nova.
    I hoteći pojti putom svojeg plova
    Gre prez kog Vojvode al zakonodavca.

    Budi da smo virni krivovirna pravca,
    Nistar manje climo (koko i zemlja ova)
    ki va verših libar mnoz harvatski skova
    Marulica Marka, Splitskog zacinjavca.

    U lipom jaziku gdi "ca" slaje zvoni
    Mi dobročasimo garb slovučeg greba
    i tokoj ti napis dijački i stari.

    Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni
    Korugva nam čuhta, gremo mi puntari!

    Ista pesma na istom spomeniku napisana je i na štokavskom = srbskom

    Oproštaj

    ovdje usred luke, naša mlada lađa
    uzdigla je jedra, slobodna smjela i nova.
    I hoteći otploviti svojim putom,
    odlazi bez ikakva vođe ili zapovednika.

    Ali premda smo vjernici heretičke struje,
    ipak štujemo kao i ova zemlja
    Splitskog pjesnika Marulića Marka.
    Koji je napisao hrvatskih mnogo knjiga u stihovima.

    U lijepom jeziku, gdje slađe zvuči "ća"
    pozdravljamo grb slavnog groba i također
    taj natpis latinski stari.

    Zbogom o Marule! Poći ćemo
    jer silno žeđamo za suncanim nebom.
    Nas stjeg leprša;odlazimo o mi buntovnici!

    Iz gore pomenutih stihova se vidi razlika tri srodna jezika ali ipak različita.

    3. Štokavski = srbski

    Po Jovanu Cvijicu štokavski jezik je sa poddijalektima:

    a)Ekavski
    b)ijekavski
    c)ikavski


    Kao sto sam već u prvom delu naveo po J. Cvijicu na prostoru bivše Jugoslavije postoje tri jezika iako su srodni ipak su različiti, a to su: kajkavski, čakavski i štokavski. Samo da napomenem da nauka kaže: "jedan jezik može se smatrati jezikom pod uslovom da se razlikuje od drugih jezika 85% i više. Što se tiče štokavskog tj. srbskog jezika, on ima tri poddijalekta i to: ekavski, ijekavski i ikavski.

  • STAROŠTOKAVSKI-Makedonija

  • SREDNJEŠTOKAVSKI-Srbija, severoistok stare Srbije odnosno Makedonije
  • NOVOŠTOKAVSKI - Dalmacija, Lika, Kordun, Banija, BiH, Crna Gora, Vojvodina i Sumadija.

    Istog su mišljenja i mnogi drugi istraživači, lingvisti, istoričari kako domaći tako i strani kao što su Pavel J. Safarik, Walter Wüst, Cyprien Robert, Franciscus Maria Appendini, Lorenz Surowiecki, Emil Birnuf, Ami Bue, mogao bih tako u nedogled nabrajati. Ja sam se opredelio za strane istrazivače i one koji su živeli i radili u 18. i 19. veku pa i ranije.

    "Ono sto je najindikativnije za istorijsko postojanje nekog naroda je NJEGOV JEZIK. "

    Ne postoje DVA NARODA koji imaju ISTI jezik niti JEDAN NAROD sa DVA jezika.

    Međutim u našem školovanju pa i šire mi smo učeni da govorimo i pišemo DVA jezika pod imenom SRPSKOHRVATSKI što je nemoguće a to se da uočiti iz pesama iz prvog dela koje su napisane na tri srodna ali ipak različita jezika i to kajkavski, čakavski i štokavski. Takođe ime tog navodnog jezika je u prvom delu njegovog imena pogrešno nazivan, a odnosi se na "srPsko - kao da se narod tog jezika zove srPi, a ne SrBi znači pravilno bi bilo srBsko-. Zamislite sada dođete u Švajcarsku i oni vam kažu da se njihov jezik zove NEMAČKOFRANCUSKI ili FRANCUSKOITALIJANSKI ili još bolje ENGLESKONEMAČKI pošto oba ova jezika pripadaju grupi GERMANSKIH jezika.

    Da bi jedan jezik mogao da bude priznat kao jezik mora da se razlikuje od svih drugih jezika 85% i vise.

    Mi takođe imamo velikih problema sa terminologijom što je Željko više puta pisao, a to je pojam NAROD i NACIJA. Za NAROD je već ovde nećto rečeno, a za NACIJU nakraće bi se moglo ovako objasniti.

    "Ako teritoriju na kojoj jedan NAROD živi PODELITE državnom granicom -dobijate NACIJE. Npr. "ŠVAJCARCI" to je NACIJA koju čine najmanje tri naroda, a to su NEMCI, FRANCUZI i ITALIJANI ili drugi primer su NACIJA "BELGIJANCI" koju čine dva NARODA i to HOLANĐANI i FRANCUZI i ima takvih primera jos. Znaci mi brkamo narod sa državljanstvom i sa GEOGRAFSKIM ETNICITETOM kao sto je Bačvanin, Banaćanin, Sremac, Šumadinac, Bosanac, Hercegovac, Dalmatinac, Zagorac, Slavonac, Ličanin, Banijac i kao što vidite mogao bih još nabrajati, a u stvari radi se o jednom NARODU naravno sa specifičnostima upravo pomenutih geografskih etniciteta, različitih religija itd.

    Moram da napomenem da ČAKAVSKIM jezikom govori oko 5(pet)%(procenata)stanovnika u Hrvatskoj.

    E, sada dolazi ono iz naslova, ZAVADI, PODELI I VLADAJ odnosno obezbedi samouništenje i na taj način ostvari nameru "ELITE" ka smanjenju stanovnistva planete na maksimalno jednu milijardu.

    I za kraj jedan savet "NE DAJTE DA NAS LAŽU I OBMANJUJU. "

    Koristimo svoj mozak, svaku informaciju podvrgnite testu provere, upotrebite logiku, čitajte, ucite, postavljajte pitanja i tražite odgovore. Pametni i dobro obrazovani naučnici, književnici, muzičari, glumci, sportisti i mnogi drugi visoko-moralni ljudi širom planete zemlje nas obaveštavaju, upozoravaju i zovu da se odupremo uništenju i samouništenju znanjem voljom i istinom.

    "ISTINA NIJE ROBA SA KOJOM SE MOŽE TRGOVATI"

    "SAMOG SEBE UPOZNATI I PROMENITI TO JE ČOVEKU NAJTEŽE"

    "Vjerujem da je čovjek živ samo ako ne dozvoli sebi da živi u laži. "
    Ibran Mustafić
  • poturice- 83585 - 12.03.2013 : Mihailo Danilovic Majur, Šabac - best (2)

    Prof. Salih Selimović: Propadamo jer smo se odrekli predaka


    Muslimani nikada nisu postali Turci jer su sačuvali svoj maternji jezik, staru tradiciju i uvek su znali svoje poreklo - kaže naš sagovornik, pojašnjavajući uzroke istorijskog razdora Srba muslimanske veroispovesti i Srba pravoslavaca.

    Istoričar i profesor Salih Selimović vrstan je poznavalac tema vezanih za srpsko-muslimanske odnose i probleme koji su se "provlačili" kroz našu, ne mnogo srećnu, balkansku prošlost. Autor je vrednih knjiga, na desetine studija, naučnih radova o poreklu i istoriji Srba muslimanske veroispovesti. Objašnjavajući pitanje porekla današnjih muslimana u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, KiM, pitanje njihovih korena, ukazujući takođe i na suštinu i prirodu viševekovne nesloge Srba i muslimana, jednog istog naroda različitih vera, na početku razgovora, on kaže:

  • "Današnji muslimani, koji su sa prostora bivše SFRJ, u većini slovenskog su porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi 'hteli', reč je o bosanskom i delu raških muslimana, da su bogumilskog porekla. Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod. Ako je veliki deo bosanskih bogumila došao iz Raške, pa oni su mogli da budu samo Srbi. Bogumilstvom želi da se dokaže neka stara posebnost, 'individualitet' iz kojeg se vremenom navodno konstituisala bošnjačka nacija. Pokušava da se dokaže da postoji neki istorijski 'kontinuitet'. Ako su srpska plemena bila dominantna u Raškoj, Zeti, Bosni, Travuniji, Zahumlju, Neretvi, Usori, Soli i stvorila srpske srednjovekovne države, što je u istorijskoj nauci nesporno, pa kojeg bi to onda mogli biti porekla domaći muslimani po dolasku Turaka Osmanlija, od kojih će primati islam?"

    Turci Osmanlije su od 1389. postepeno osvajali Rašku zemlju!

    Definitivno su konsolidovali svoju vlast u Raškoj zemlji 1455. godine. Čestim administrativno-teritorijalnim promenama ovaj prostor je uključivan u više sandžaka: Bosanski, Skadarski, Hercegovački, Pećki, Prizrenski. Krajem 18. veka osnovan je Novopazarski sandžak čije je sedište bilo najduže u Sjenici. Ukinut je 1817. i ponovo osnovan Vilajetskim zakonom 1865. u fazi opštih reformi u Osmanskom carstvu. Ovaj sandžak je izdvojen iz Bosanskog vilajeta ili pašaluka 1877, i pripojen novoosnovanom Kosovskom vilajetu sa sedištem u Skoplju u čijem će sastavu ostati do oslobođenja 1912. Taj Novopazarski sandžak formiran 1865. obuhvatao je kaze: Sjenica, Novi Pazar, Mitrovica, Pljevlja, Bijelo Polje sa Bihorom, Prijepolje, Berane, Trgovište (Rožaje), Kolašin, Nova Varoš i Gusinje. Gusinjska kaza je odmah posle dve godine bila izdvojena iz Novopazarskog sandžaka i pripojena Prizrenskom sandžaku. U tom obimu Novopazarski sandžak je postojao 15 godina i nije predstavljao nikakv corpus separatum. Već 1880. je osnovan Pljevaljski sandžak koji je obuhvatao kaze Pljevlja, Prijepolje i mudirluk Priboj. Početkom 20. veka iz Novopazarskog sandžaka izdojene su kaze Novi Pazar i Mitrovica i pripojene Prištinskom sandžaku, a kaze Berane i Rožaje Pećkom sandžaku. Iako se grad po kojem se ovaj sandžak nazivao nije više nalazio u njemu, i dalje je upotrebljavano isto ime. Od ostatka Novopazarskog sandžaka formiran je i zvanično Sjenički sandžak 1902. sa kazama: Sjenica, Bijelo Polje, Nova Varoš i Vraneš (Donji Kolašin).

    U diplomatskom rečniku i političkim manipulacijama Austro-Ugarske i Turske dugo se središnji prostor Stare Raške ili Raška oblast nazivao Novopazarski sandžak, iako njega odavno više nije bilo. Austrougarski civilni komesar u Pljevljima Teodor Ipen svoju knjigu "Novi Pazar i Kosovo", koja je objavljena u Beču 1892. u zagradi naslova imenuje kao "Stara Raška". U jednom austrougarskom vojnoobaveštajnom elaboratu o Kosovskom vilajetu koji je objavljen u Beču 1899. kaže se: "da je zemljouzina između Srbije i Crne Gore poznata kao Raška". Kasnije je ostao u upotrebi samo "Sandžak", iako su i u Turskoj ukinuti sandžaci 1921. godine.
  • poturice- 83139 - 27.02.2013 : Komentar Istočno Sarajevo - best (0)

    Komentar na hrišćanstvo kod Srba


    Poštovani, gospodine Tomiću,

    samo da Vas napomenem da ste u jednom komentaru izrekli činjenicu da su srbi primili hrišćanstvo za vrijeme Stefana Nemanje, međutim to nije baš tačno. Najstariji dokazi da su Srbi primili hrišćanstvo imamo oko 870. godine u imenu srpskog arhonta (vladara) Petra, iz dinastije Klonimirovića, dok su Nemanjići (Rastko) zaslužni za stvaranje SPC.

    Srbi su bili hrišćani i prije Nemanjića, ali su bili do 1054. ili pod Ohridskom mitropolijom ili Dubrovačkom, Splitskom i Barskom biskupijom. Posle raskola, većina se okrenula pravoslavlju, ali je dio ostao i katolicima (Duklja, okolina Dubrovnika, Hum i Zahumlje) ostao katolički i na kraju se "pretvorio" u Hrvate.

    Izvinite i nadam se da nema ljutnje. Pozdrav!

    Poštovani,

    koliko je meni poznato, ja sam napisao da je primanje hrišćanstva kod Srba bio spor proces i da je tekao dugo. Slažem se sa svim što si napisao, ali treba shvatiti da je bilo srpskih krajeva koji su na Hrišćanstvo prelazili čak i u Srednjem vijeku. Ne treba zaboraviti da su i Bogumili bili Srbi, a oni su imali svoju crkvu gotovo do dolaska Turaka. Tek sa nestankom njihove crkve završen je prelaz Srba na Hrišćanstvo.
    poturice- 80935 - 28.12.2012 : Aleksandar Randjelovic - best (3)

    Znanje treba deliti jer se time uvećava


    Željko, pozdravljam tvoj trud i energiju koju ulažeš u pokušajima da mnogima otvoriš oči.

    Za početak moram da napišem da: "Istina nije roba sa kojom se može trgovati!"

    Pošto nemam nameru da puno pišem, a što sam i sam kao i većina saznao istražujući i čitajuci sa namerom da ne živim u zabludi, a i dalje to činim čak i na ovoj stranici gde mi se svideli tvoji komentari i objašnjenja uz navođenje stranih izvora infomacija.

    U želji da to radiš i nadalje, pa i bolje, a u našem opštem interesu predlažem Ti još neke "izvore" informacija:

    1. Poreklo Slovena - Pavel Jozef Safarik
    2. Istorija Srbskog naroda - Benjamin Kalaj
    3. Razgovori ugodni naroda Slovinskoga - Andrija Kacić Miošić
    4. Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje I i II deo - Jovan Cvijić
    5. Srbska istorija Mavra Orbinija - Nikola Radojičić
    6. Kratka povjesnica Srba od postojanja Srbstva do danas - Sima Lazić Lukin
    7. Srbske gromile - Dr Đorđe Janković
    8. Srbi narod najstariji - Prof. Dr Olga Luković Pjanović
    9. Odlomci istorije Srba - Miloš S. Milojević


    Ove knjige su sve napisane pre 1900-godine, osim knjige pod red. br 4 i red. brojem 7!
    Sve ove knjige kao i mnoge druge mogu se naći i u elektronskom izdanju

    Ove knjige Nam nude mnoge odgovore, a naročito na period pre famozne seobe u VII veku. U njima se citiraju strani autori i iznose čvrsti materijalni dokazi koji se dugo vremena kriju od nas. Pored ovoga preporučujem Ti i Dejana Lučića na stranici dejanlucic(tačka)net

    Pogledaj i proceni Sam, pa podeli i sa drugima svoj stav i mišljenje o gore navedenim autorima.

    I za kraj jedna pesma Tina Ujevića koja se nalazi na Marulićevom spomeniku u Splitu, a napisana je na hrvatskom (čakavskom)i na srbskom (štokavskom)

    Oproštaj

    Ovdi usred luke, naša mlada plavca
    uzdviglaje jidravoljna mina nova.
    I hoteći pojti putom svoga plova
    Gre prez kog Vojvode al zakonodavca.

    Budi da smo virni krivovirna pravca,
    Nistar manje climo (koko i zemlja ova)
    -ki va versih libar mnoz Harvatski skova
    Marulica Marka, Splitskog zacinjavca.

    U lipom jaziku gdi "ca" slaje zvoni
    Mi dobrocasimo garb slovuceg greba
    i tokoj ti napis dijacki i stari.

    Zbogom o Marule! Pojti ćemo, poni
    Korugva nam cuhta; gremo mi puntari!

    Ova pesma izlazi iz okvira teme "Poturice", ali ipak je to sve skoro isto.
    Albanci su pripadnici muslimanske, katolicke i pravoslavne vere, ali su i dalje samo "Albanci"

    "Neznanje je najveći neprijatelj čoveka!"

    Puno pozdrava, dobro zdravlje i samo nastavi sa svojim radom.

    "Ko neće brata za brata hoće tuđina za gospodara!"
    poturice- 80697 - 19.12.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Srbi muslimani


    Svaka čast na tekstu! Podržavam tvoje mišljenje i mislim da smo mi pravoslavci snosimo veću krivicu što se na tim prostorima stvara neka nova nacija u koju ulaze Srbi islamske vjeroispovjesti! Trebali smo dati veći doprinos u tome da se muslimani osjećaju kao bratski srpski narod. Zbog prelaska jednog dijela Srba na Islam, Srbi pravoslavci su bili većina na tim prostorima, pa su Srbe muslimane smatrali izdajnicima svoga naroda, što je uveliko doprinjelo raskolu između Srba pravoslavaca i Srba muslimana. Zapadnim slilama je odgovaralo takvo stanje i igrajući na tu kartu su nas doveli do rata.
    poturice- 80119 - 02.12.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Poturice


    Danas je nerealno od muslimana očekivati da promjene svoju vjeru, ali je ralno očekivati da oni ne trebaju da troše svoje vrijeme na stvaranju svoje nove nacije, kada imaju svoju dugu istoriju kao Srbi. Kada bi se to riješilo, svi novonastali probleme koje su sami proizveli bi nestali preko noći.

    Ti si potpuno u pravu, zbog ovoga i nastaju svi sukobi i nepovjerenje kod srpskog naroda prema njihovim idejama o lažnom suživotu. Šta je sledeći korak i šta se kriije iza svega toga? Pet stotina godina genocida nad srpskim narodom na tim prostorima je učinilo svoje, pa je kako nauka tvrdi po genima današnji Srbin sličniji Turčinu nego Hrvatu, iako su Srbi i Hrvati nekad bili isti narod. Na veliku žalost svih nas na tim prostorima, veliki dio muslimanskog naroda se time diči, dok oni isti kod drugih naroda takve stvari žestoko kritikuje.

    To što si ti primjetio, davno je primjeti i Emir Kusturica, pa danas, umjesto da se muslimani iz Bosne diče sa njim zbog njegovih svjetski priznatih uspjeha, oni ga se odriču kao izdajnika! Žalosno ali istinito! Ono što me raduje da u muslimanskom narodu ima ljudi koji realno razmišljaju o problemu koji nam ne da da idemo napred nego nas vraća da razmišljamo kako je bilo srpskom narodu u vrijeme kada su Turci vladali tim prostorm.

    Najmanje je bitno koje smo vjere, jer je to lična stvar i to može da se mijenja u životu ali narodna pripadnost se dobija po rođenju i niko je ne može izmjeniti.
    poturice- 80069 - 01.12.2012 : Enes Petrovic Novi Sad - best (6)

    Moje porjeklo


    ja sam musliman srpskog porjekla. To se vidi iz mog prezimena, a čuo sam to i od mog djeda. Primili smo Islam da bi ostali živi u to vreme jer su nas na to prisilili Turci.

    Jako me čudi zašto se većina muslimana u Bosni toga stidi i odriče iako sam siguran da dobro znaju da su svi srpskog porijekla i mislim da bi najbolje bilo kad bismo se svi mi vratili našem starom, pravoslavnom porjeklu. Tek onda bi zavladao mir na ovim prostorima. Mislim da će se to i desiti jednog dana.
    poturice- 70206 - 09.06.2012 : Sarajevac Sarajevo - best (0)

    Kome je porijeklo muslimana uopšte važno ?


    Česta je pojava na srpskim sajtovim najrazličitijih usmjerenja, da se problematizuje porijeklo i nastanak različitih naroda na Balkanu, a ponajviše balkanskih muslimana. Nisam siguran kome su i zašto potrebne takve teme, ali je očigledno da nam nisu pomogle da se bolje razumijemo i živimo ako ne zajedno, a ono barem jedni pored drugih u miru.

    1. Na Balkanu je završen proces formiranja etničkih grupa, naroda i nacija. Nismo imali ni sreće, ni kulture, ni obrazovanja, ni pameti da se narodi formiraju na osnovu porijekla i jezika, ili barem geografske pripadnosti, a ne na osnovu vjerske pripadnosti. Kod nas je vjera postala vododjelnica. Gdje god se to dogodilo - došlo je do krvoprolića. Vjera ne trpi drugu vjeru i sama je po sebi isključiva i ima ambiciju da ovlada nad drugim vjerama. Vjere ne razgovaraju, već pokušavaju da nadjačaju jedna drugu, a s obzirom da sve dolaze sa sušnog i neplodnog Bliskog Istoka, to nije ni čudo. Tamo ni priroda nije pitoma, a nekamoli ljudi, a još manje ideje i misli koje stvaraju u svojim glavama.

    2. Nigdje na svijetu ne postoje čistokrvni narodi, već su svi više ili manje izmiješani i sastavljeni od ovih ili onih istorijskih grupa ili naroda koji su živjeli i žive na nekom terenu. Pošto je kod nas vjera stvarala narode, krpilo se sve i svašta i ubacivalo u lonac istorije, pa šta ispadne. Važno je bilo stvoriti kvantitet a ne kvalitet.

    3. Šta to uopšte znači da je dio današnjih muslimana sastavljen od onih Srba koji su se opredijelili da budu muslimani iz ovih ili onih razloga? Pogotovo nakon više stotina godina odvojenog kulturnog, istorijskog, ekonomskog i svakog drugog razvoja? Šta je sa miješanjem tih ljudi u već više generacija sa muslimanima sa Balkana i šire i pretapanjem tih ljudi u jedan novi etnički supstrat? To nisu više Milojica, Nebojša i Staniša koji su odvedeni u Janjičare, niti neka Rada, Leposava i Jela koje su izbjegle da im se na obraz udari pokrivši se i prešavsši na Islam. Nakon mnogih generacija, izuzev donekle fizičkog izgleda - tih ljudi više nema i pravoslavni Srbi "ganjaju aveti" kad pričaju o srpskom porijeklu muslimana.

    4. U današnje doba kad se ionako ne zna ko pije, a ko plaća potencirati tu temu porijekla ovoga i onoga, a danas imamo DNK analize, pa svako može preko haplogrupa da odredi kojeg je porijekla, ne doprinosi dijalogu i razumijevanju. Pustimo mi šta je bilo - nego šta je sada ! Ispravke prošlosti nema, a donekle je moguće uticati na budućnost, a i to minimalno.

    Poštovani,

    moraću da odreagujem na neke od tvojih nebuloza koje si ti naveo u tvom tekstu:

    "Na Balkanu je završen proces formiranja etničkih grupa, naroda i nacija!"

    Kao prvo, slažem se sa tobom da je svugdje u Svijetu završen proces formiranja etničkih grupacija i naroda, međutim ne i nacija. Nacija je politička tvorevina definisana granicama neke države, i postoji samo onoliko dugo koliko i ta država. Tipičan primjer za to je jugoslovenska nacija, koja je postojala prije dvadeset godina ali je više nema.

    Nismo imali ni sreće, ni kulture, ni obrazovanja, ni pameti da se narodi formiraju na osnovu porijekla i jezika...

    Slažem se sa tobom i da nismo imali obrazovanja i pameti da formiramo narode na osnovu porjekla i jezika, jer bi onda shvatili da svi govorimo jedan te isti jezik i da nam je porjeklo zajedničko. Shvatili bi i to da i naš narod ima izvjesnih genetskih uticaja drugih naroda, mada su one procentualno zanemarive.

    Konačno, slažem se sa tobom da je upliv nekoliko vjera na Balkan upropastio jedinstvo jednog te istog naroda, pa smo danas, uprkos zajedničkom jeziku, kulturi i etničkoj strukturi podjeljeni da tri mala ostrva. Vjera je doista postala vododjelnica jednog te istog naroda.

    Međutim, ne slažem se sa tobom da Srbi nemaju pravo da proučavaju i pišu o tome kako su izvjesne Radojice i Milojice postali Muje i Hase! Ovo zbog toga što oni onda pišu svoju istoriju, tj. opisuju tragičnu sudbinu svoga naroda jer da se to nije dogodilo danas ne bi ratovali pa bi nas bilo bar dvostruko više! Prema tome, Srbi ne "ganjaju aveti" nego pišu o sebi samima!

    Slažem se sa tobom da nigdje u Svijetu ne postoje čistokrvni narodi. Međutim, ne slažem se sa tobom da je kod nas na Balkanu gore nego kod drugih! Iz ovoga vidim da ti nikada nisi ni izašao iz granica Bosne i Hercegovine, jer da jesi ti bi već odavno shvatio da su npr. Amerikanci jedna nacija tj. jedan "bosanski lonac" sastavljen od par stotina naroda, pa nemaju odlike nekog naroda sem što su od Engleza pozajmili jezik. Ipak, treba da znaš da je u jednom istorijskom trenutku samo jedan glas prevagnuo da se u Americi govori engleski, a ne njemački.

    Što se Balkana tiče, dobro je poznata činjenica da su polovina Mađara i Albanaca srpskog porijekla, kao i to da je ogromna većina muslimana tj. Bošnjaka nastala od srpskog naroda. Od Srba su nastali i Makedonci, ali i veliki procenat Hrvata. Sa druge strane, izvjestan broj Ilira i Vlaha se asimilovao i postao neraskidivi dio srpskog naroda. Nije isključeno da su "srpskoj genetici" doprinos dali i Turci, Huni, Germani i mnogi drugi narodi...

    Međutim, ovo su neosporne činjenice koje niko od nas Srba ne pokušava da porekne! Ono što mi tvrdimo jeste da nas je u 15. vijeku bilo koliko i Engleza, a sad nas ima deset puta manje. Ovo je zbog toga što se nad srpskim narodom desila velika genetska pljačka, koja je dovela do stvaranja albanskog naroda, i nekoliko neidentifikovanih skupina koje se nazivaju "Makedonci" i "Bošnjaci". Kao što i pretpostavljaš, pljačka se desila po principu jačega, a srpsku krv su pila razno-razna povampirena carstva, poput Turskog i Austrougarskog, kao i uticaji razno-raznih religijskih centara: Vatikan, Grčka a kasnije i Istambul. Sve u svemu, po principu zavadi pa vladaj, od jednine smo postali množina, pa smo poput razbijenog jata riba u moru postali meta mnogobrojnih grabljivica...

    Konačno, slažem se sa tobom da ispravki prošlosti nema, ali od nečega mora i da se počne. Moj prijedlog je da se krene od - istine. Jer, kako ti na početku svog komentara reče, nismo imali pameti i obrazovanja da shvatimo da se narodi formiraju na osnovu porijekla i jezika, pa predlažem da krenemo još jednom u prošlost i sagledamo činjenično stanje. Jer, tek onda ćemo moći podignutog čela da koračamo u budućnost.

    Srdačan pozdrav,
    Željko Tomić
    poturice- 69920 - 30.05.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Etnološka struktura BiH u Turskom dobu


    Na projektu "Rastko" sam našao jedan veoma zanimljiv rad, koji je objavio Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu. Autori ovog, jako interesantnog projekta su Milena Spasovski, Dragica Živković i Milomir Stepić. Ovaj rad je pisan na engleskom, pa sam sebi dao za slobodu da neke djelove prevedem na srpski.


    Krajem 15. vijeka Turci su osvojili Bosnu (1463) i Hercegovinu (1482) godine, nakon čega se islam pojavio na ovom prostorima. Pod uticajem ove religije došlo je do islamizacije slovenskog stanovništva, ilirskih plemena koji su već odavno primili slovensku kulturu, kao i vlaške populacije.

    Proces islamizacije je bio veoma snažan do sredine 16. vijeka, a obuhvatao je više slojeve pravoslavne zajednice i vlaške plemenske starješine koji su primali islam da ne bi plaćali takse, a imali su i druge privilegije.

    Prve podatke o etnološkoj populaciji Bosne i Hercegovine i njenoj vjerskoj strukturi, nakon pada srednjovjekovne bosanske države pod tursku vlast, nalazimo u turskom popisu domaćinstava iz 1468/1469 godine. Po ovom popisu, registrovano je 37125 hrišćanskih i samo 332 muslimanske kuće u regionu.

    Dvadesetak godina kasnije, popis domaćinstava iz 1489 godine pokazuje 25068 hrišćanskih i 4485 muslimanskih kuća. Napominjem da ovo predstavlja stanje u Bosanskom sandžaku, tj. u ove podatke ne ulazi Hercegovina.

    Nekoliko decenija kasnije, prema procjeni turskog istoričara Omer Lutfi Barkana, u Bosanskom sandžaku je između 1520 i 1530 godine živjelo 334325 stanovnika, od čega je 38. 7% bilo muslimana.

    Na osnovu turskih i austrijskih izvora se može zaključiti da je krajem 16. i početkom 17. vijeka oko 75% populacije Bosanskog pašaluka sačinjavalo muslimansko stanovništvo.

    Međutim, nakon toga muslimansko stanovništvo se značajno smanjilo, uglavnom zbog ratova koje su muslimani morali da vode za Turke. Pored toga, i muslimanska i hrišćanska populacija se značajno istopila u 18. vijeku zbog brojnih epidemija kuge. Najznačajniji pomor stanovništva je bio između 1813 i 1815, koja je kuga prepolovila populaciju Bosne.

    Istorijska, geografska, etnološka, sociološka i demografska istraživanja pokazuju da je razvoj srpske, hrvatske i muslimanske populacije praćen jako nepovoljnim ekonomskim, socijalnim i političkim okolnostima tokom turske vladavine u BiH od 15. do 19. vijeka. U to vrijeme su veoma često vođeni ratovi, bila su učestala vjerska proganjanja a samim time i pobune i ustanci, djeca su odvođena u janičare, bili su veoma česti kuluci, visoki porezi, a bilo je i puno godina sa lošom žetvom, epidemije su bile učestale, a isto tako i nasilje i tlačenja stanovništva...

    Sve ovo je dovodilo do velike smrtnosti i naglih promjena u etničkoj strukturi stanovništva. Ovo su bili i glavni razlozi što se stanovništvo stalno iseljavalo sa ovih prostora, a ovaj proces se nije zaustavio ni do današnjeg dana.

    Stradanje stanovništva i emigracija od 15. do 19. vijeka je doveo do pada procenta pravoslavnih stanovnika na prostorima Bosne i Hercegovine. Većina Srba na tom prostoru je poturčena, a oni koji su odselili u Dalmaciju su prisilno prevedeni na katoličku vjeru.

    U Turskom dobu i katolička populacija je doživljavala značajne emigracije iz Bosne i Hercegovine. Oni su odseljavali u Dalmaciju, Hrvatsku, Sloveniju, Baranju, međutim vraćali su se i nazad nakon pobjeda nad Turcima i pomjeranja granice na jug, do Save i Dunava.

    U isto vrijeme, muslimanska populacija se nije značajnije pomjerala u vrijeme Turskog doba. Jedan dio muslimanske populacije sa Jadranske obale, Like, Slavonije i Mađarske se doseljavao u Bosnu. Primjera radi, nakon opsade Beča (1683-1699), zbog gubitaka teritorije Otomanske imperije i osvajanje Like i Krbave od strane Austrougarske, došlo je do masovnog iseljavanja muslimanske populacije iz tih oblasti. Oni su se naselili u području Bihaća, Cazina i Bosanske Krupe, gdje su kreirali enklave u širokoj oblasti naseljenom srpskim življem.

    Još jedna intezivna migracija muslimanske populacije je primjećena negdje oko 1690. godine, kada se iseljavaju iz Mađarske i Slavonije na područje planine Majevice.

    Muslimanska populacija u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turskog doba se uvećavala i zbog konstantne imigracije muslimana iz Smederevskog sandžaka i Novog Pazara.

    Konačno, migracija turskog stanovništva iz Male Azije je takođe imala izvjesnog uticaja na porast muslimanske populacije u Bosni i Hercegovini između 15. i 19. vijeka.

    Iz svega ovoga se može zaključiti da je muslimanska populacija imala mnogo povoljnije uslove za razvoj u ovom periodu. U isto vrijeme, hrišćanska populacija je pretrpjela ogromne gubitke, uglavnom zbog visoke smrtnost u toku ratova, ustanaka, pobuna, odvođenja djece u janičare i robstva.

    I na kraju, iz svega gore pomenutog se može zaključiti da je pravoslavlje bilo i najveći gubitnik ovog perioda!
    poturice- 69706 - 23.05.2012 : Mesa Kamencanin New York - best (1)

    Delić Načertanija


    Treba na to ići da se dva naroda, istočno pravoslavni i rimokatoličeski među sobom u svojoj narodnoj politiki razumedu i slože, jer samo tako može se sa dobrim uspjehom ova politika sledovati.

    Srbije je dužnost da glavne osnove ove politike oba dvema častima naroda ondašnjih predloži, jer ona u ovom djelu može sa važnošću postupati, koje ona po pravu diplomatičeski priznati i po mnogogodišnjem iskustvu činiti je dužna. Jedna od glavnih osnova naznačava se: načelo pune vjerozakonske slobode. Ovo načelo moraće svima hristijanima, a ko zna da povremenu i nekim muhamedancima dopasti se i zadovoljiće ih.

    No kao najglavniji i osnovni zakon državni mora se predstaviti i utvrditi u tome, da knjaževsko dostojinstvo mora biti nasledstveno. Bez ovoga načela, koje sačinjava jedinstvo u najvišem državnom dostojinstvu ne može se stalan i postojani državni sojuz medu Srbijom i ostalim susjedima Srbima ni pomisliti.

    Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva...

    Meša,

    Načertanije je bio dokument koji je napisan u političke svrhe, tačnije u cilju stvaranja Velike Srbije. On apsolutno ne reflektuje stvarno stanje na terenu, a citiraju se samo isječci koji odgovaraju muslimanima i njihovoj iskrivljenoj istoriji.

    U potrazi za receptom posrbljavanja muslimana, Ilija Garašanin u Načertaniju sav narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na njihovu vjersku pripadnost i jasno ih razdvaja od Srba u Srbiji:

  • "Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva"

    On zatim govori o procesu preobražaja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19. vijeka, podudarajući se sa periodom u kome je pisano Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom:

  • "...ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo. K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate."

    Garašanin potom predlaže da se "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli."

    Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta istorija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavših Bošnjaka..."

    On dalje pominje da bi ova istorija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka" i od strane "čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg."

    Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci:

    "Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri."

    Kao što vidiš, Ilija Garašanin upotrebljava termin "Bošnjak" da označi geografsku pripadnost tadašnjoj teritoriji Bosne, i nije tačno da vas muslimane identifikuje kao narod!

    Imam jedan predlog za tebe! Zašto svojim idejnim tvorcima ne predložiš da naprave "sarajevsku naciju"? Takva bar nikada do sada u istoriji nije postojala, pa se bar ja neću buniti po tom pitanju!
  • poturice- 69414 - 15.05.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (3)

    Leti si konobar, a zimi intelektualac


    Graditelju, leti si konobar a zimi intelektualac iz Bosanskog Grahova!

    Sram vas bilo za Kotromanićeve ljiljane. Stidite se! Čuj nacija Bošnjak? Smešni ste k'o crtani film.

    Vi ste samo jedna nesrećna sorta, tikve bez korena, slomljena grana srpskog drveta koja drvo nikad biti neće. Taman da tu granu zalivate lažima još hiljadu godina!

    Reci mi Gradelju gde su tvoji preci bili kad su moji preci (vojska Nikole Altomanovića harali širokim prostorom BiH?

    Zar nije nama posle sloma cara Dušana Dubrovnik plaćao reket? Jesmo li se tukli sa Balsom, sa Tvrtkom i Lazarom. Jel' i Vukašin pravio savez protiv nas? Jesmo li držali sve od Dubrovnika do Užica Kopaonika i Rudnika? Je li nam Tvrtko i Lazar napadaše Srebrenicu, koja još i danas na loj zaudara!

    Gde ste tad bili vi Bošnjaci? Gde? Reci dina ti?

    Vlasnik BiH bi danas trbao da bude u familiji Vojinovića, naslednika Altomanovića.

    Ljubim te u čelo pametno!
    poturice- 69392 - 14.05.2012 : Nenad NS - best (0)

    Kako su nastali muslimani


    Za Gradelj Igmanović Hadžići

    Pripadnici srpskа dinаstije Kotromаnićа, srednjovekovnih vlаdаrа Bosne ( njihov grb koristite kаo grb federаcije), su bili prаvoslаvne veroispovesti. Vlаdаri su se krstili u mаnаstiru Mileševа nа grobu Svetog Sаve i ponosno su isticаli dа su Srbi.

    U srednjovekovnoj Bosni je bio zаnemаrljiv broj bogumilа ( podаci vаrirаju od 5 do 15 % ) dok musllimаnа nije uopste bilo dok se Azijskа kugа nije prelilа u Evropu.

    Ipаk, аko su vаši (H)istoričаri pronаšli ostаtke Troje u dolini Neretve ondа se ne bi iznenаdio dа utvrde dа je kаmen u Meku ustvаri prenet iz Sаrаjevа!

    I ovаko vаm je obrаzovni sistem u k.. .. čim decu u 21-vom veku obrаzujete uz obаveznu lektiru "djedа Vidurini opаnci" (pisаc Mile Budаk, ustаški doglаvnik, ministаr u NDH i tvorаc krilаtice Srbe nа vrbe) ondа nije problem dа uče i fаlsifikovаnu istoriju.

    P. S. Juče je Emir Kusturicа odlikovаn ordenom Svetog Sаve u Hercegovаčkom selu Mrkonjići, u prаvoslаvnij crkvi kojа je podignutа novcem koji je priložen od strаne 50-tаk muslimаnа, potomаkа Mrkonjićа, i zаhtevаli su dа se nа spomen ploči istаknu njihovа imenа uz nаtpis "U spomen delu fаmilije koji je sаčuvаo dostojаnstvo u teškim vremenimа i nije se poturčio"!

    Lepа simbolikа i sа Kusturicom i sа istorijom Islаmа u Bosni.
    poturice- 69248 - 08.05.2012 : Gradelj Igmanovic Hadzici - best (0)

    Od koga su nastali muslimani?


    Pozdrav,

    Uporno mješaš kruške i jabuke. Gdje sam i kada spomenuo džamije i muslimane u doba srednjovjekovne Bosne? Uopšte ne tvrdim da su srednjovjekovni Bošnajci bili muslimani. Kada su to postali, zna se: većinom su bili Bogumili i za to postoje dokazi. Otuda i zaključak zašto je na tlu Bosne nastalo toliko muslimansko stanovnistvo a recimo u Srbiji nije, iako su tamo Turci duže vladali nego u Bosni.

    Uporno mi izbjegavaš odgovor na neka pitanja i vješto brišeš moj tekst. Ja ne vrijedjam niti imam namjeru. Iznosim historijske činjenice. Mene vrijeđa mnogo štošta na ovom sajtu al šta ću, ne mogu te izbrisati kao što ti brišeš mene.

    Mislim da daljnja diskusija na ovu temu nema smisla jer ne objavljejes sve što napišem.

    Pozdrav i nadam se da ćemo se naći i u nekim drugim diskusijama ali sa više razumjevanja.

    Graditelju,

    moram da ti kažem da te proglašavam za jednog od najneobrazovanijih posjetioca ovoga foruma! Iznosiš samo gluposti i neistine. Evo ti malo podataka o "Istoriji Islama na Balkanu"...

    Prema podacima turskog putopisca Evlije Čelebije, u vreme kada je on boravio u Beogradu 1660. godine, grad je imao oko 98. 000 stanovnika, od kojih su 77. 000. bili muslimani. U Beogradu je tada bilo čak 273 islamske bogomolje, džamija i mesdžida. Najvećom i najlepšom smatrana je Batal džamija, na mestu današnje Savezne skupštine, koju su putopisci upoređivali sa Aja Sofijom.

    Kao što vidiš, Srbija je itekako bila islamska zemlja! Naravno, to više nije, prije svega zahvaljujući Karađorđu i njegovim ustanicima, a zatim i Milošu Obrenoviću. Oni su Turke protjerali iz Srbije. Većina srpskih poturica se odselio u Tursku, a jedan dio je prebjegao i preko Drine, i tu se naselio nadajući se da će se jednog dana vratiti u Srbiju.

    Eto, tako smo mi Srbi iz Republike Srpske dobili muslimane iz Srebrenice, Zvornika, Bijeljine i Goražda, koji nisu ništa drugo nego poturčeni Srbi. Tako je, do polovine 19. vijeka, nacionalna struktura u Bosni od nekih 70% Srba, do početka 20. vijeka promjenjena na jedva 55%. Na ono stanje u kojem smo danas, tj. 35%, uglavnom su zaslužni genocidni narodi iz 1. i 2. svjetskog rata.

    U toku 1. srpskog ustanka, mislim da je to bila 1809. godina, Karađorđe je lično poveo i kampanju na Sandžak, ali je od iste morao da odustane jer su bosanski muslimani napali Mačvu i Šabac, pa je on sa svojom vojskom morao da se hitno prebaci u dolinu Save.

    Eto ti i odgovor zašto danas ima muslimana u Sandžaku!

    Sve sam ja ovo lijepo objasnio jednom Hamzi, a članak "Zašto u Srbiji nema muslimana" i kompletan tekst se još uvijek nalazi na stranici "Poturice".

    Napominjem da je proces "etničkog čišćenja" u 19. vijeku" bio jako "moderan" u Evropi jer se u to vrijeme radilo na stvaranju nacionalnih država tj. nacija, pa su mnogi neželjeni narodi prisilno raseljavani i protjerivani. Tako su, npr. Mađari i Austrijanci, sa svojih teritorija (uključujući i Vojvodinu) protjerali svoje poturice, pa je tako nastala Cazinsko-bihaćka enklava!

    Ovo ujedno znači da muslimani iz Cazinske krajine nisu slovenskog porijekla! Oni imaju i germanske krvi pa su dosta drugačiji od vas.

    Moram da ti kažem da je protjerivanje poturica iz Bugarske i Grčke bilo još drastičnije nego iz Srbije.

    Protjerivanje okupatorskog naroda je pojava koja se dešavala i u skoroj prošlosti. Tako je, na primjer, Josip Broz Tito protjerao sve Nijemce iz Vojvodine i Hrvatske, a njihove saradnike proglasio kvislinzima i strijeljao.

    Eto, kao što vidiš, brdovita i neplodna Bosna ti je jedna velika deponija nepoželjnog genetskog materijala tj. vas muslimana. Ovo je ujedno objašnjenje zbog čega vas nema u okolnim zemljama i zbog čega ste u velikoj mjeri skoncentrisani u Bosni.

    Vjeruj mi, nemam namjeru da vas vrijeđam, samo iznosim gorke činjenice!

    Sve sam ja ovo lijepo objasnio jednom Hamzi, a članak "Zašto u Srbiji nema muslimana" se još uvijek nalazi na stranici "Poturice".

    Napominjem da je u 19. vijeku proces "etničkog čišćenja" bio jako moderan u Evropi jer se u to vrijeme radilo na stvaranju nacionalnih država pa su neželjeni narodi naprosto raseljavani i protjerivani. Tako su, npr. Mađari i Austrijanci, sa svojih teritorija (uključujući i Vojvodinu) protjerali svoje poturice, pa je tako nastala Cazinsko-bihaćka enklava!

    Ovo ujedno znači da muslimani iz Cazinske krajine nisu slovenskog porjekla! U njihovim venama ima i dosta germanske krvi, pa pomalo i drugačiji od vas.

    Eto, kao što vidiš, Bosna ti je ustvari nastala kao deponija nepoželjnog genetskog materijala tj. vas muslimana pa vas zbog toga danas i nema toliko u okolnim zemljama u blizini Bosne.

    Ako malo bolje razmisliš, sve ovo i ima smisla:

    1) Područje Centralne Bosne (dolina rijeke Bosne) je zbog svoje plodnosti i geografskog položaja bila dosta interesantna za Turke. Pored tog regiona, Turcima je bio važan Carigradski drum, putna komunikacija koja je od Sarajeva išla preko Rogatice, Višegrada, Niša, Skoplja...

    2) Turci su muslimane u Cazinsku krajinu naselili da im ona bude "vojna krajina", nešto slično što je Kninska krajina bila Austrougarskoj monarhiji.

    3) Dolina Drine je značajnije islamizovana tek sredinom 19. vijeka, a do tog vremena nije imala neki veliki geografsko-politički značaj. Ovo objašnjava i činjenicu da je bila gusto naseljena a da nije imala puteve, kao ni jednu značajniju građevinu iz Turskog vremena!

    Bogumili


    Tačno je da su u Srednjem vijeku postojali Bogumili, potomci Ilira, koji su čak imali i svoju nezavisnu crkvu. Međutim, njih je procentualno bilo jako malo - možda 10 do 20 posto. Jer da ih je bilo više, mi bismo danas govorili nekakvim bogumilskim jezikom, a ne srpskim!

    Dalje, suludo je vjerovati da su se svi ti Bogumili odlučili da prime Islam, kada se vrlo dobro zna da je većina vas muslimana nastala od nas Srba. Mnogo je logičnije vjerovati da su se ti isti Bogumili asimilirali, i to sa pravoslavcima i katolicima umjesto da su objeručke dočekali Turke da prihvate Islam.

    Uostalom, za svakog Bogumila za koga Istorija zna da je primio Islam ja ću ti nabrojati hiljadu Srba za koje ja znam da su prešli na Muhamedovu vjeru!

    Stećci su bili neka vrsta prolazne mode u Srednjem vijeku, koja je trajala od sto do dvjesta godina a potom izumrla. Da te podsjetim, stećke nisu pravili samo Bogumili - vrlo je dobro poznato da su se ispod njih sahranjivali i pravoslavci i katolici.

    P.S. Ovaj put ti ništa nisam izbrisao, ali moram da ti kažem da bi mene bilo sramota da ovoliko malo znam o tome odakle potiču muslimani na Balkanu.
    poturice- 69226 - 08.05.2012 : Gradelj Igmanovic Hadzici - best (0)

    Kulin Ban


    Ako je Kulin Ban bio Srbin, zašto onda u povelji stoji: "Ja Ban bosanski Kulin". Što ne stoji: Ja Ban srpski Kulin?

    Pa to je bar jednostavno! Kulin Ban je bio ban u teritoriji koji se zvala Bosna, pa je on otuda bio "Ban Bosne" ili "Ban bosanski". Uz to on je bio i Srbin, oženjen, hrabar, pošten i nepismen.

    Moraš da shvatiš da su ljudi u to vrijeme razmišljali mnogo drugačije. Narod koji je živio u dolini rijeke Bosne, isto kao i narod koji je živio u Dalmaciji i Zahumlju, je imao jake veze jedinstva, pa su otuda bez ikakvih problema pihvatili da im Kulin Ban bude gospodar. Danas su stvari drugačije: Alija Izetbegović je, npr., prije svega bio musliman, pa tek onda predsjednik Bosne i Hercegovine.


    Neko ko tada moćnim Dubrovčanima daje dozvolu o slobodnoj trgovini i kretanju mora bit istinski vladar i veličina kao što je bio Kulin ban. Znači, nije bio vladar neke periferne regije a ponajmanje srpske.

    Još za vrijeme Kulina Bana Bosna je bila država (možes je nazvati i banovina i vojvodstvo i slično). Bosanska se država tada prostirala od Drine do Grmeča sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i Donjim krajevima. Ne postoji niti jedan dokaz da je Ban Kulin bio Srbin. To što se pisar zvao Radoje ne znači da je bio Srbin.

    Znaš li ti, bolan ne bio, da je u to vrijeme i Dalmacija bila naseljena Srbima? Da li ti je poznato da je i Dubrovnik bio srpski grad, zatim Zahumlje, Istočna Bosne... Ma, nema potrebe da nabrajam - čitav Balkan.

    Nekako baš u vrijeme Kulina Bana kreće intenzivnije pokatoličavanje stanovnika gore nabrojanih regija, ali je taj proces tekao dosta tiho i bez značajnijih incidentata. U narodu nije postojala netrpeljivost između religija. Ona je došla sa Islamom!

    Upravo zbog ovog ne možeš govoriti o Srbima, koji po tebi žive na nekoj "beznačajnoj teritoriji". Ti isti Srbi nekako baš u to vrijeme imali Dušana Velikog, čije se carstvo prostiralo od Grčke preko čitavog Balkana, a čiji se zakonik još uvijek izučava u školama i fakultetima širom svijeta!

    Vjerovao ili ne, jednom prilikom sam upoznao i jednu Koreanku koja je na fakultetu učila Dušanov zakonik. Ja sam joj morao priznati da ga ja u školi - nisam učio.

    Ti ovdje iznosiš sve same neistine i laži! U to vrijeme jeste postojalo jedan region pod nazivom "Bosna", "fildžan" teritorija u dolini rijeke Bosne. Da te podsjetim, državu čine zakoni, dinastije, vojska, gradovi... Tu malu teritoriju je svojatao svako, jer je bila slaba i bez gospodara. Vi danas tvrdite da je Bosna postojala na osnovu samo jednog papira od stotinjak riječi, koji ništa ne govori i ništa ne znači.

    Ne slažem se sa tobom da je Kulin Ban bio veliki vladar. On jeste uspio da za kratko vrijeme proširi svoju vladavinu, uglavnom davajući neke sitne ustupke Mađarima. Ja bih samo rekao da je on dobro iskoristio povoljne istorijske prilike da prosperira. Inače, da ga vi niste izvukli iz naftalina, u odnosu na našu slavnu srpsku istoriju, prepunu velikih vladara, Kulin Ban (još jednom napominjem da je Srbin) je poprilično periferan.

    Apsolutno nije tačno da se Bosna pružala do Drine! E, baš si me nasmijao, moram ti priznati da imaš smisla za humor.

    Pa znaš li ti, bolan, da postoje neoborivi dokazi da je Jerina, žena srpskog despota Đurađa Brankovića (1377 - 24.12.1456) gradila kulu u Zvorniku, eksploatisala rudnik u Srebrenici, i čak podigla i vojno utvrđenje na Puhovcu, brdu iznad Sokoca. Glasinac je u to vrijeme bio neka vrsta Despotove granice, pa su trgovci iz doline Bosne dolazili da trguju sa Dubrovčanima, na trgovištu kod Crkvina na Glasincu i trgovcima iz prostora Podunavlja.

    U Sarajevu je 1.10.1891. godine u "Glasniku zemaljskog muzeja" objavljen tekst "Opis polja Glasinca", koji sam ja već davno objavio na ovoj stranici. Evo ti i jednog isječka iz tog teksta:

    "Jerinina testa. Uporedo s novom testom od Podromanije u Vlasenice, i često sastajući i podudarajući se s njome, teče star kaldrmisan put, koji vodi od Mokroga na Romaniji do sela Kraljeva Polja u vlaseničkome kraju, a dužina mu je jedno 40 kilometara. Kod velikoga hana u Sokocu npr. odvaja se taj stari put od nove ceste, prelazi preko Poljaka i Rešetnice, penje se uza stranu na polje Smreke, između vrela Kamenika i novoga druma; prolazi ispod sela Laza i Nadića, i spušta se preko previje između brda Rasovače i Vidrića u Luburića ili Hreljinopolje, te se sastaje kod kuća imenom Turbe u istome polju opet s novom testom. Stari ovaj put narod zove "Jerinina testa", i priča, da ju je "kraljica" Jerina gradila. Spomen despotice Jerine (Irine Kantakuzin), supruge despota Đurđa I. Brankovića, vrlo je rasprostranjen po tamošnjem predjelu. Za nju narod veli, da je i grad Kušlat podigla. Glas ove odvažne, ponosite i znamenite gospođe i ovdje, kano u narodnim pjesmama, nije povoljan. Ime "proklete" Jerine izgovara narod s nekom zebnjom. "Jerinina testa" služila je saobraćaju do posljednjih godina, za sve tursko vrijeme. Bez sumnje je ovaj put već u srednjem vijeku, a možda još i prije, spajao Glasinac s Drinom.


    Prošlo je vrijeme Miloša Obilića i Jug Bogdana na ulicama Baščaršije! Hvala Bogu, sada je neko drugo vrijeme.

    Budi korektan i ostavi ovaj tekst ovakavim kakav jeste. Prošli si prepravio što nije u redu.

    Nažalost, i iz ovog teksta sam morao da izbacim neke rečenice jer ne želim da se na ovom mjestu objavljuju neistine i laži. Takođe izbacujem i uvrede, ali i besmislene komentare.

    Još jednom ti kažem da na osnovu jednog pisma, koje meni liči na ljubavno, ne mogu da prihvatim činjenicu da je na teritoriji doline rijeke Bosne postojala neka država. Ako misliš da si pametan i načitan, pročitaj i "principe državnosti" pa ako mi nađeš jedan-jedini dokaz da je na toj teritoriji u 13. vijeku postojala država ja ću ti priznati da su tamo postojale i džamije!
    poturice- 69186 - 07.05.2012 : Gradelj Igmanovic Hadzici - best (2)

    Od Kulina Bana do Tvrtka


    Reagovao bih na komentar o Gradašćeviću. Kažeš da u to vrijeme nisu postojale nacije pa onda sebe demantuješ da je Kralj Tvrtko bio srpski kralj.

    Tako je i Kralj Tvrtko bio prvo Ban pa onda i kralj BOSANSKE DRZAVE pa onda i Dalmacije, Raske itd.

    Povelju kralja Tvrtka Prvog iz 1382, koju je on napisao Dubrovačkoj Republici, a čiji original je sačuvan do današnjeg dana, a koji se nalazi u "Historijskom arhivu Dubrovnik" u odeljku "isprave i akti 14. stoljeća" i zaveden pod brojem 122, jasno stoji tekst "roditelja mojih gospode srpske". Da li ti je ovo dovoljan dokaz da je Tvrtko bio Srbin?

    Bosna nikada nije bila država, i ja za ovo imam milion dokaza pa ću ti ovdje navesti neke.

    Tvrtko jeste bio kralj, ali srpski kralj. On je bio kralj "Srbljem" tj. svih teritorija na kojima žive Srbi. Pored toga, on je bio kralj jedne oblasti u dolini rijeke Bosna, koja se zvala "Bosna" i koja nije bila nikakva država, isto kao što Dioklija, Dalmacija, Tribunija i Humske zemlje nikada nisu bile država.

    Postoji i razlog što Tvrtko izdvaja Bosnu iz "srpskih zemalja". Katolička crkva je u doline rijeke Neretve i Bosne slala svoje misionare, pa je jedan dio stanovništva do tog vremena prihvatio katoličanstvo. Isto važi i za Dalmaciju u kojoj žive Srbi, ali i pokatoličeni Srbi.

    Despot "Stefan", gospodin' vsem' Sr'bllem i Podunaviju (Darovnica despota Stefana Hilandaru 1405-1427)

    Spiridon je patrijarh srpski ostali su srpski vladari koji su takodje koristi rec Srbljem.

    Stefan Prvovenčani:

    "господин все Српске земле и Диоклие и Далматие и Травуније и Хумске земле..."

    Kralj Milutin:

    "Стефан Урош... кралј всех Србских земелј и Поморских"

    "Краљ всеи српскои земли и поморскои и овчепољскои и велбоужскои"


    Kažeš da nisu postojali Bošnjaci prije dolaska Turaka! Željko, smatram te ozbiljnim čovjekom. Nemoj da faksifikuješ historiju.
    Pročitaj "Povelju Kulina Bana" iz 1189 godine pa će ti biti jasno kako su se nazivali ljudi na ovim područjima.

    Kulin Ban je bio Srbin! Evo, objavljujem ti transkript originala Povelje Kulina Bana, koji se čuva u Petrovgradu, Rusija. Iz njega se vidi da je ova povelja pisana u avgustu, za vrijeme Svetog Jovana ljetnog. Povelju je zapisao Radoje (pisar Kulina Bana) a ona je pisana na Bosančici - ćiriličnom pismu koje se pod uticajem Grka razvilo na području srpskih zemalja na području današnje Bosne.

    "U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.
    Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm' građam' Dubrov'čam' pravi prijatelj'biti vam'od'selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ.
    V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov' vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'žati je bez'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im'ne bude od'moih'čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im's'vЪt'i pomoć' jajire i sebЪ kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la.
    Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.
    Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov' banov' od' roždstva H(risto)va hiljada i s'to i os'm'deset i devet' IЪt', mЪseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana Kr'stitelja.


    U svojoj povelji Kulin ban kaže da je on "ban bosanski" tj. ban teritorije koju on zove Bosna. Ne pominje se nikakav narod, država...

    Međutim, za vrijeme Kulina bana, rimski papa 1188. godine šalje dubrovačkom nadbiskupu plašt i potvrđuje stara prava dubrovačke crkve. U pismu pominje i srpsku Bosnu: "regnum Servilie, quod est Bosna", što u prevodu znači srpska kraljevina koja je Bosna.

    Nakon toga, nadbiskup dubrovački Ivan izveštava dubrovačku opštinu o raspravi u vezi mitropolitskih prava protiv barske mitropolije na papskom dvoru. U pismu pominje srpsko kraljevstvo koje je Bosna.."

    Ako si prije rata išao u školu i učio latinski jezik, prevod ti neće trebati. Bar meni nije trebao, jer mi je jasno da govori o kraljevstvima Zahumlje, Bosna, Tribunija:

    "...tria regna, videlicet regnum Zachlomie, regnum Seruilie, quod est Bosgna et regnum Tribunie. Et regnum Zachulmie extenditur vsque ad prouinciam Spalatensem, regnum Seruilie extenditur vsque ad prouinciam Collocensem, regnum Tribunie extenditur vsque ad prouinciam Dirachinam."


    Volim da posjećujem ovaj sajt, ali previše pretjerujete u vašoj propagandi pa više nisam mogao da trpim a da ne reagujem.
    Pozdrav!

    Graditelju!

    drago je meni da si ti reagovao, jer sam ti ponešto i objasnio. Kada u "Povelji Kulina Bana", ili u bilo kojem dokumentu prije dolaska Turaka, pronađeš da se pominje "Kuran" umjesto "Svetog Jevanđelja" ili Hasana i Murata umjesto Radoja (tipično srpsko ime) i Jovana Krstitelja (srpska slava) onda ću ti vjerovati da su u Bosni živjeli "Bošnjaci". Do tada ću vjerovati u ono za što postoje neoborive činjenice - da je Bosna bila teritorija kojom su vladali srpski vladari.

    Do tada, molim te, nemoj da citiraš Povelju Kulina Bana a da je do sada nikada nisi pročitao. Ona je jako kratka i mogao si je stotinu puta naučiti napamet. Naveo sam je u transkriptu originala, i ako si imalo pametan čovjek možeš je razumjeti. Ne dozvoli da drugi od tebe prave budalu!

    Pozdrav,

    Željko Tomić
    poturice- 69099 - 05.05.2012 : Sarah Bonn - best (0)

    O Gradaščeviću


    Gradaščević nije htio pripojenje Srbiji, to je čista nebuloza kao što bi rekli u Bosni. On je bio ljut na Otomane što su Srbiji uopće dali slobodu, a njima ne, već im i povlastice skratili.

    Naravno da idu Bošnjaci u toj pjesmi na Kosovo, gdje su poginuli njihovi preci, jer su u boju na Kosovu učestvovali i Bošnjani, i Hrvati, i Mađjari.. . bio je to boj kršćanske Europe protiv Turaka. Tom pjesmom ne govore da su Srbi.. . to nigdje ne čitam.

    Sve se može interpretirati kako želite. Sve sto vidimo je obojeno našim prerasudima i uvjerenjima.. .

    Ovo je najveća glupost koju sam do sada čuo! Nacije nisu postojale do 19. vijeka, pa zbog toga ne možeš tvrditi da su postojali i Bosanci. Postojale su države, pa je srpski kralj Tvrtko bio kralj Bosne i Srbije, ali da su postojali Bošnjaci prije dolaska Turaka to je velika glupost!
    poturice- 68458 - 11.04.2012 : Kenan Sarajevo - best (0)

    Janičari


    Janičari su bili obavezni da služe do svoje 35 godine vojnom redu kojem su pripadali. Nakon toga su se ili penzionisali i dobivali zemlju i nagradu, najčešće se vraćajući u zavičaj da postanu velikoposjednici age i begovi ili je manji dio njih priman na najviše položaje u carstvu i ženio žene iz sultanovog harema (oni najbolji kao Radojica).

    Janičarski red nije bio topovsko meso koje je masovno ginulo, nego lična sultanova garda čije su se ogromne kasarne nalazile odmah do sultanovog dvora. Od malih nogu su ti ljudi svaki dan upražnjavali sport, i trening na hladnom i vatrenom oružju, i isključivo su išli u bitke u kojima je i sultan, odnosno veliki vezir učestvovao i služili su kao lična zaštita sultana odnosno vezira, i rezerva u slučaju da treba presuditi u bici.

    Rijetko su ginuli, jer su rijetko ulazili u bitku, a onda zbog svoje uvježbanosti i naoružanja imali minimalne gubitke u odnosu na druge dijelove vojske npr. spahije, akindžije, ordiju ili recimo pravoslavce vojnuke ili martologe koji su bili pomoćna vojska. Janičari su zabilježeno je masovno izginuli samo pod Bečom 1529 i 1683, jer su to ujedno i jedini veliki porazi koje su doživjeli u svojoj dugoj i slavnoj istoriji.

    Nemaš ti pojma o janičarima, a ni taj tvoj institut za Orjentalne nauke u Sarajevu u kome, kako ti kažeš radi 50 naučnika.

    Ovom prilikom, jer nemam više volje da se raspravljam sa tobom, navešću ti citat iz "Enciklopedije Srednjeg Istoka", tj. "Encyclopedia of the Middle East". Nju su srećom pisali Turci, a ne muslimani iz Bosne, pa u njoj ima i dosta istine.

    Zbog ostalih, koji možda ne govore engleski, prepričaću zadnja dva paragrafa u ovom citatu ispod:

    Negdje oko 1820. godine, u Turskoj je bilo oko 135,000 janičara, koji su bili značajan trošak za sve siromašnije riznice Otomanske imperije. Pored toga, janičari su bili kočnica modernizaciji armije, koja bi dovela do ukidanja njihovih privilegija i stvaranja moderne vojske.

    Iste godine (1820) janičari nisu uspjeli da uguše bunu grčkog naroda za nezavisnost, i tako su dokazali da su neefikasni, što je natjeralo sultana da ubrza reforme vojske. U 1826. godini, janičari su se pobunili protiv reformi sultana Mahmeda II, ali je on predvidjeo njihovu reakciju, okružio se lojalnim jedinicama i tako uspio da rasturi janičarske barake na ulazu u Istanbul, i u sjedištu svake od turskih provincija. Većina janičara je tom prilikom pobijena, a izvjestan broj je i protjeran u vojna utvrđenja na granicama Carstva.


    Evo ti za ovaj put dokaz da je svirepi sultan pobio preko 100,000 janičara. A ti kažeš da ih nije koristio za "topovsko meso". Ukoliko hoćeš, ja ti mogu navesti još dosta sličnih primjera!

    Janissary

    A Janissary (from the Turkish Yeni Cheri or Yani Cheri, meaning, "new soldiers") was a soldier in the standing army of the Ottoman Turkish Empire. The Ottomans were the first to devise a standing army in recent times, giving them an immense advantage over Europeans countries. The Janissary corps was formed about 1380 by Sultan Murad I Bey (though he was not called "Sultan" at the time, Ottoman rulers eventually were all given this title). The Janissaries lasted until about 1826, when their many revolts and increasing ineffectiveness led to the abolition of the corps and its replacement by a modernized army. They replaced the feudal ghazi army with a core consisting of a small body (about 1,000 -20,000 troops originally) of trained professional soldiers who were supposedly loyal only to the sultan. They had their own marching band and music, and fearsome whirling dervishes who were to become infamous in Europe and Russia.

    At the end of the fifteenth century there might have been a thousand Janissaries. Additional provincial Timariot, about 40,000 troops in the fifteenth century, made up the rest of the Ottoman soldiers. Unlike other soldiers in that era, Janissaries were full time soldiers paid a cash wage during both war and peace. In war, they received a part of the spoils as well.

    At first Janissaries may have been recruited from war prisoners. Later, they were recruited by systematic abduction of Christian youths from their families in the devshirmeh system, which raised them as soldiers from a young age (as young as 8 but as old as 20) in special academies. They were forced to convert to Islam, as non-Muslims were not allowed to bear arms.

    The Janissaries were originally archers, but the Janissary force became particularly important with the introduction of firearms. Infantry carrying muskets proved more effective than cavalry equipped with sword and spear, but such soldiers required intensive training. Only a standing army could really master firearms and infantry drill. Janissaries adopted firearms from about the 15th century. By the 16th century, the main weapon of the Janissary was the musket. Janissaries also made extensive use of early grenades and hand cannon.

    The Ottomans had an elaborate system of logistics and auxiliary support systems. The Ottoman army had a road engineer corps, a corps to pitch the tents and make camp, a corps to bake the bread, a cebeci logistic corps to manage the weapons and ammunition. The Janissaries also had a medical corps consisting of Muslim and Jewish physicians, and the Turks had organized field hospitals. These innovations made the Ottoman army the most formidable force in Europe for a long period.

    Initially, Janissaries had few rights and were not allowed to marry until retirement. They wore moustaches, but could not grow beards, the sign of free men. By the fifteenth century, the Janissaries had become a powerful political force within the Ottoman state, and were gradually granted increasing rights, which made them increasingly autonomous and a threat to the state. By the 16th century they were allowed to marry, and their sons, even if born Muslims, could enter the army. In 1648 the Janissaries deposed and murdered Sultan Ibrahim I.

    Janissaries, 1583

    Service with the Janissaries became so desirable that in 1683, Sultan Mehmet IV abolished the traditional devshirmeh system of conscription, and both Christian and Muslim free men applied or sent their sons willingly for service as Janissaries. The Janissaries supplemented their income by engaging in trade and other pursuits, losing their military discipline and causing them to develop interests that were often opposed to those of the ruler. They were tools in and initiators of palace intrigue and revolted several times. By the 1820s, there were about 135,000 Janissaries, an expensive drain on the increasingly meager income of the empire. The Janissaries prevented modernization of the army, which would abolish their privileges and perhaps replace them with more disciplined modern troops.

    The Janissaries failed to suppress the Greek bid for independence in the 1820s, providing evidence of their inefficiency and of the urgency of the need for reform. In 1826, they got wind of the plans of Sultan Mahmud II to form a new style army, and revolted. The Sultan, however, had foreseen their reaction and provided himself with loyal troops. The Janissary barracks in Istanbul and provincial headquarters were shelled, and most of them were eventually killed or banished. The Janissary corps was abolished.
    poturice- 68446 - 10.04.2012 : Kenan Sarajevo - best (1)

    Janičari


    Što se janičara tiče - teško da se može generalizovati. Ne znam odakle vam informacije o Osmanskom carstvu, jer to nije jača strana srpske istoriografije. Tačno je da su najuspješniji među njima ostajali na Istoku, često na najvišim položajima. Većina ih je sačuvala svoj jezik, pa se naš jezik koristio kao komandni u janičarima, pa čak i na dvoru i na Porti. Radojica Baja Mehmed paša Sokolović je najbolji primjer.

    Dio ih se vraćao u zavičaj i upravo su oni bili vođe islamizacije u svojim selima i porodicama. To je u Bugarskoj bolje obrađeno i zapamćeno, ali samo ću reći da je jedan takav bio i Ferhat-paša Vuković-Desisalić kod nas u Vrhbosni koju znaš kao Sarajevo odn. Sarajevsko polje.

    U kasnijoj fazi svi muslimanski muškarci na Baščaršiji su primljeni u janičare i bili stalna vojska u Sarajevu. Preporučujem vam da malo više čitate na tu temu.. . i to autoritete.

    Poštovani,

    Kao prvo, zamolio bih te da se fokusiraš samo na jednu temu, jer ne mogu na jednom postu da ti dajem deset odgovora.

    Ovaj put ću ti odgovoriti na tvoje pitanje u vezi janičara. Na tu temu sam pročitao jako mnogo knjiga, a najbolji izvor smatram spise koje je ostavio Vuk Karadžić, koji je zapisao da su Turci poslije Kosovske bitke 1389. godine u Malu Aziju odveli više od 200.000 Srba, a poslije porobljavanja samo iz Bosne i Crne Gore su odveli dvostruko više djece. Zbog toga je i sasvim logično da se dvije stotine godina u turskoj Porti, za vrijeme dok je Srbija bila porobljena od Turaka, govorilo - srpski. Ne bosnanski, nego srpski!

    Pored toga, vjerovatno si čuo da je ugovor Turske sa mađarskim kraljem Ladislavom iz 1495. godine potpisan na srpskom, tačnije ćirilicom.

    Drugim riječima, Srbi koji su prisilno odvedeni u Tursku nikada nisu zaboravili svoje korjene. Primjera radi, dječak Radojica, poznatiji kao Mehmed paša Sokolović, je izgradio most na mjestu gdje su ga Turci splavom preveli preko Drine. Most je napravio u znak sjećanja na njegovu majku (Srpkinju) koja je ostala da plače na drugoj obali rijeke.

    Veliki broj onih koji su zauzimali ugledne položaje u Turskoj carevini, su se nakon propasti Otomanske imperije vratili u Makedoniju, noseći sa sobom zvono za crkvu koja je ozidana u Galipolju. Napominjem da je ovo bila jedna velika migracija, a stručnjacu kažu da je riječ i do 40.000 Srba muslimana. Mnogo kasnije, njih će Tito da pretvori u Makedonce.

    E sada, pošto si shvatio da "ćurak" na vagi može da pretegne i na jednu i na drugu stranu, hoću da ti objasnim i zašto je sultan bivše Srbe naseljavao u Malu Aziju, a Arnaute i Arape u Bosnu. Sultan nije htio da dozvoli da se ugledne i sposobne vojskovođe, nošene emocijama rodnog kraja, okrenu protiv njega samog.

    Evo i jednog primjera! U prvoj polovini devetnaestog vijeka, muslimani Bosne i Hercegovine su podigli bunu protiv turske okupacije. Vođa srpsko-muslimanskog ustanka bio je Husein - beg Gradaščević. Njega su podržavale mnoge plemićke porodice, a ustanici su otvoreno pozivali sve Srbe muslimane da se osvete Turcima za srpski poraz na Kosovu polju 1389. godine. Ustanici su krenuli s vojskom iz Sarajeva prema Travniku 1831. godine, a suprostavila im se turska vojska na čelu sa Sulejmanpašićima Skopljacima: Mustaj-pašom i Osman-alajbegom. Nadomak Travnika, dvije vojske su se žestoko potukle. Pobjedila je vojska Srba muslimana, a Skopljaci su se spasili bjekstvom u Duvno. Husein - beg Gradaščević je desetak godina vojevao rat protiv Turaka. Jednom prilikom je prodro u Srbiju i pobjedio je tursku vojsku i na Kosovu. No, 1851. godine je turska vojska, sastavljena od Arnauta, na čelu s Omer-pašom Latasom (poturčenim Srbinom iz Like) upala u Bosnu i ugušila ustanak bosansko-hercegovačkih Srba muslimana. Bez obzira što su pristalice kapetana Gradaščevića bile privržene islamskoj religiji i protivile se sultanovim reformama o proširenju prava hrišćanima, njihov pokret je imao srpsko nacionalno obelježje - borbu protiv okupatora iz Azije, oslobađanje Bosne i Hercegovine i pripajanje Srbiji. Tu srpsku svijest kod muslimanskih ustanika, prepoznao je njemački istoričar i pisac Leopold Ranke. U knjizi "Srbija i Turska u devetnaestom veku", Ranke će, na str. 114, navesti da su Srbi muslimani pevali:

    "Mi idemo na Kosovo ravno,
    Gde nam stari slavu izgubiše,
    Staru našu slavu prađedovsku.
    I mi ćemo na polju Kosovu
    Il' izgubit vjeru i junaštvo,
    Ili ćemo, ako Alah dade,
    Dušmanina svoga pobjediti,
    I u Bosnu vratiti se slavno."


    Nadam se da ti je sada jasno zašto je sultan poturčene Srbe - janičare naseljavao u Malu Aziju. On jeste cjenio poturice, i o tome govori podatak koliko je njih napravilo uspješne karijere u Osmanlijskom carstvu, ali je svaka sultanova odluka bila mudra. Jedna od njih je da je ono malo srpskih janičara, koji bi preživjeli mnogobrojne bitke i ratove u toku njihove duge vojne karijere, sultan nagrađvao tako što bi im dodjeljivao imanja u Maloj Aziji. Znao je on bolje od bilo koga drugog, da poturicama ne treba skroz vjerovati!

    Pitaš me odakle sve ovo znam! E pa vidiš, prijatelju moj, ja čitam knjige i na engleskom, a takvi izvori su mnogo pouzdaniji i bolji od knjiga koje se pišu na našim prostorima. I Turci imaju dosta internet prezentacija koje govore o ovoj problematici, a ima i tekstova na engleskom jeziku. Ukoliko znaš turski, mogu da ti izdvojim i pošaljem par citata.

    Uostalom, shvatićeš da u ovome ima dosta logike, pa pošto si (siguran sam u ovo) jako pametan čovjek, prihvatićeš neke stvari i bez neke velike potrebe za daljim dokazivanjem.

    Ja ne isključujem mogućnost da su se neki janičari vratili na područje Bosne i Hercegovine. Međutim, radi se o procentualno jako malom, takoreći zanemraljivom broju.

    Hajde da malo razmišljamo logično: Recimo da Osmanlije odvedu 1000 srpskih dječaka u Tursku. U internatima, u kojima bi ta djeca učila turski i savlađivala ratničke vještine, do njihove punoljetnosti vjerovatno bi bar njih 50-tak umrlo. Nakon toga, samo mali broj njih bi, kod starosti od 23 do 25 godina, bio odabran za ulazak u janičarske jedinice, u kojima bi ratovali 35 godina. Ostali bi služili kao obezbjeđenje plemstvu, i na drugim sličnim funkcijama.

    Poznato je i to da je sultan svoje veterane (one koji su u vojsci bili oko 30 godina) slao u najžešće bitke, sa namjerom da ih što više izgine kako ne bi morao da im plaća penzije, da ne govorimo o onima sa većim zaslugama, kojima je morao i da dijeli zemljišne posjede. U najboljem slučaju, možda bi svega 10% janičara doživjelo starost i dobilo penziju. Ovo, prije svega, što su Turci stalno vodili ratove, bilo na granicama Carstva, ili su morali da guše bune. Obični ratnici bi uglavnom ostajali da žive u Istanbulu, a oni uticajniji bi odlazili na svoja imanja u Maloj Aziji.

    Janičari su prestali da budu prava vojska 1566. godine, kada su od sultana dobili dozvolu da se mogu ženiti. Pored toga, od janičarske ruke su padale i sultanske glave. U 1622. godini janičari su pogubili mladog sultana Osmana II, a 1648. godine i sultana Ibrahima I. Janičari nisu smatrani "slobodnim ljudima", pa im zbog toga nije bilo dozvoljeno da nose brade (samo brkove) jer su brade bile obilježja slobodnih građana Carevine.

    Od tog jako malog broja penzionisanih janičara tek poneki "bezemljaš" bi eventualno odlučio da se vrati u Bosnu. E, ako bi se takav vratio, on bi već imao oko 60 godina, pa ne vjerujem da je bio u stanju da sa svojim "alatom" napravi sve vas muslimane koliko vas trenutno živi na tim prostorima.

    Da bi shvatio da sam u pravu, navešću ti i jedan primjer iz vremena sadašnjeg. Od svih onih ljudi koji su otišli u Australiju ili Kanadu, veoma mali broj će se pod starost vratiti u Bosnu. Ovo je zbog toga što oni u inostranstvu imaju djecu kojoj ne pada na pamet da se vrate na siromašni, krševiti Balkan. Nove generacije hoće da žive tamo gdje su se rodile i "gdje je civilizacija." Oni hoće da ostanu tamo gdje im je dobro. A roditeljima ne preostaje ništa drugo nego da ostanu tamo gdje su njihova djeca i unučići, bez obzira na to što ih drma nostalgija vezana za nekakve bosanske vukojebine...

    Nadam se da su se tvoji i moji stavovi bar malo približili u pogledu janičara...
    poturice- 68437 - 10.04.2012 : 0069 - best (0)

    Bosna i Bosanci


    Par rijeci na temu "Bosne" i "Bosanaca". Gospodin Tomić je lijepo i eksplicitno objasnio da je jedna stvar geografska odrednica tipa "Bosanac" a druga pripadnost jednom narodu.

    Istorija srpskog naroda seže duboko u prošlost i dostupna je svima ali problem je što istorija "muslimanskog", a još manje "bošnjačkog" naroda seže najdalje do 1974. godine, a najbliže do 1992 (ili već neke) godine. Zvuči otrcano ali jeste tako!

    Koju Bosnu ja trebam da doživim kao svoju? Onu istu koja nije ispoštovala volju srpskog naroda RBIH na referendumu nego na silu izgurala referendum o nezavisnosti. Ili možda Bosance sa ekavskim naglaskom koji su se naselili po rubnim dijelovima gradova i napravili kuće uz pomoć SDA koja im je pomagala u izgradnji kuća tako što im je doturala oružje 1990. i 1991. i ekspresno im mijenjala mjesto boravišta iz Novog Pazara u Najnoviji Pazar tj. Sarajevo.

    Treba li i ja da navijam za "našu" Bosnu uz tradicionalne navijačke poklike "alahu ekber" i ispod zastave ljiljana. Ti isti ljubitelji Bosne su mene istjerali iz nekadašnjeg grada Sarajeva a moje roditelje otjerali u logor...

    Sada, kad ste vidjeli, da vas ni Amerika više ne zarezuje dva posto, kada sve vaše laži padaju jedna za drugom, kada iz vaših njedara izlaze guje tipa Jašarevića i ostalih uglednih Bosanaca sa ekavskim naglaskom, sada biste malo Srba da se malo prikrijete pod maskom multi sranja...

    Nekada ste vezali šahovnice uz SDA zastave i ljiljane, sad ih možete vezati uz one crne zastave sa arapskim natpisima. Tražili ste, gledajte.

    Cijenim svakoga ko ima hrabrosti da pogleda istini u oči i da kaže kako je bilo. Niko nije sjajan izašao iz ovog glupog rata, ali je zapanjujuća upornost većine vas koji još uvijek slavite datum kada se Alija preselio na ahiret a u sebi znate, ali ne smijete priznati, da ste se debelo zajebali još davne 1991. godine...
    poturice- 68434 - 10.04.2012 : Sarajlija74 Sarajevo - best (1)

    O narodima, naciji, janičarima


    Najveći dar evolucije (ili kako to vi vjernici kažete Boga) je pravo na slobodu, a sloboda je najveća vrijednost uz ljubav naravno. U Sarajevu se u krugovima koje to zanima vrlo slobodno raspravlja o svemu, pa i religiji, pa i Islamu i to vrlo kritički do tačke negacije (Bosna je postojala i prije muslimana i hrišćana pa će i poslije njih), ali nije to popara za svaka usta i svaku pamet, u našoj zaostaloj maloj zemljici, gdje se većina bori sa elementarnom pismenošću.

    Nisam religiozan, i ne priznajem religijski identitet kao osnovni, već samo porijeklo i jezik. Ne mogu ja kao čovjek slovenskog porijekla biti isti narod sa nekim ko je turskog, mađarskog ili ko zna kojeg porijekla, jer se slučajno kod nas nalazi islamska religija. Nismo mi isti narod, i vjera nije za mene nikakav identitet, i nikakva vododjelnica nacije (Arapi i Turci nisu moja braća, već više dušmani).

    Nije slučajno da do 1993. nije bilo moderne bošnjačke nacije. Prvi ja, a takođe i masa drugih na suprotnoj strani od vaše ne smatramo da se od mješavine naroda može i treba stvarati bilo kakva, pa i bošnjačka nacija. Mi naprosto nismo narod i nacija, već "miješana salata".

    Možda je najpoštenije rješenje bio jugoslovenski identitet, ali religija nije dala da se on formira.

    Što se optužbi tiče da su "muslimani" srpski genetski otpad, samo da kažem da većina muslimana, kao i pravoslavaca, na Balkanu nisu slovenskog porijekla, pa ne mogu biti ni slovenski otpad. Ali .. . oni muslimani koji jesu srpskog porijekla (cca. 30 %) potiču od ponajviše od janičara koji su kao mali odabirani od najjače i najbistrije srpske djece, pa će biti prije da su genetska elita srpskog naroda, a nikako otpad.

    Ja i nisam rekao da su pravoslavni Srbi danas manjinom Sloveni isključivo zbog miješanja, a bilo je i toga, i milom i silom, već time što je u moderni srpski korpus integrisano svo pravoslavno stanovništvo na teritoriji gdje Srbi danas žive, a bilo je tu i Ilira i Vlaha (Rumuna) i Cincara i Grka i šta sve ne.

    Da se srpska nacija formirala po porijeklu i krvi - mnogi bi današnji musliman i katolik bio i jeste 100% slovenski Srbin. Ali, i mnogi naš pravoslavac bi danas bio Rumun, Albanac, Grk ili nešto treće.

    Nisam vizantolog, ali sam čitao Ostrogorskog poprilično, i veoma se divim Vizantijskoj kulturi, i smatram da je veliki zločin bio prepustiti Konstantinopolis Turcima (grijeh Zapada), što je i nas koštalo viševjekovnog ropstva, jer je "Grad" bio i naš štit od osvajanja, i odatle nam je sva moderna kultura i znanje (uz arapsku Španiju, je Vizantija 1000 godina jedina bila svjetionik znanja i kulture, ustvari jedini pravi grad u Evropi).

    Slovensko mnogoboštvo i poštovanje prirode je prava religija u punom smislu, i ne bih se složio da nas je hrišćanstvo spasilo. Prije podijelilo na pravoslavce i katolike, plus muslimani kao "šlag" na tortu.

    Ako se ičemu kolektivno trebamo vratiti - onda je to naša izvorna slovenska duhovnost.



    Sarajlija,

    iz tvog prethodnog teksta izbacio jedan paragraf, a umalo ga nisam i izbrisao jer ne želim da na ovoj stranici širim dezinformacije i laži. A ti si napisao sledeće:

    "Srbi imaju najviše mongolskih i albanskih gena"

    Pa jesi li ti, bolan, ikada vidio Mongola? Oni su mali, ružni i kosih očiju. Srbi su visoki, lijepi i nemaju kose oči. Da su se Srbi mješali sa mongolima, danas bi većina nas imala kose oči.

    Sa druge strane, da malo više znaš istoriju, vjerovatno bi znao da su Mongoli pustošili i harali uglavno Sjevernu Evropu (Njemačku, Francusku) i Podunavlje sve do Iraka. Ne znam da li ti je poznato, ali u Iraku danas živi oko 15% potomaka upravo tih Mongoala.

    Mongoli su bili ratnički narod. Oni su jeli, čak i spavali na svojim konjima. Svoje zarobljenike su uglavnom ubijali, nisu ih vodili nazad u Mongoliju.

    U vrijeme kada su Mongoli harali Evropom, Srbi su uglavnom živjeli u planinskim predjelima i rijetko su imali dodira sa Mongolima.

    Eto, toliko o tvojim "naučno dokazanim činjenicama" da Srbi imaju najviše mongolske krvi!

    Što se Albanaca tiče, njih je u Albaniju došao otprilike jedan pun autobus, ali su se otprilike (kao i Srbi) umnožili u planinama i kasnije sišli u doline rijeka. Naučno je dokazano da je gotovo jedna polovina današnjih Albanaca crnogorsko-srpskog porjekla.

    Najveća glupost koju si u ovom članku napisao je da su "muslimani koji jesu srpskog slovenskog porijekla" potiču od janičara. Pa znaš li ti, bolan, da su janičari odvođeni u tursku kada su imali šest do četrnaest godina. Otuda ne stoji tvrdnja da su odvođena najpametnija djeca, jer u ono vrijeme baš i nisu postojali testovi inteligencije. Znaš li ti da su u ono vrijeme Srbi svojoj muškoj djeci rezali po prst ili dva, jer Turci takvu djecu nisu uzimali u janičare. Znaš li ti da se 99% janičara nikada nije vratilo u Bosnu. Veliki broj njih je poginuo u ratovima u Aziji. Drugi su se nakon 1566. godine ženili sa Turkinjama i zasnivali svoje porodice, uglavnom negdje dolje u Anadoliji.

    Prema tome, rijetki su slučajevi kada vi muslimani imate malo janičarske krvi. Poturčavanje muslimana u Bosni se dešavalo nad čitavim porodicama, pa čak i selima. Naučno je dokazano da vi imate manje od 1% turske krvi.

    Hoću još jednom da napomenem da ti, a i većina ljudi na našim prostorima, ne shvatate razliku između naroda i nacije.

    Narod ima svoje porjeklo, istoriju, tradiciju, jezik, kulturu, običaje, fizičke karakteristike i još mnogo drugih obilježja. Narod se ne stvara političkom odlukom, zasjedanjem u nekoj zgradi na koju padaju granate, već vjekovima, milenijumima... Primjera radi, Srbi i Hrvati imaju toliko zajedničkog, da naučnici još uvjek raspravljaju da li su Srbi i Hrvati dva različita naroda. O muslimanima kao narodu, niko i ne diskutuje.

    Nacija je definisana političkim granicama jedne zemlje. Zbog toga je apsurdno kada ti kažeš da "mi muslimani hoćemo da imamo svoju naciju". Kako to misliš "mi muslimani?" Valjda si htio da kažeš da biste vi muslimani željeli, da skupa sa Srbima i Hrvatima, napravite jednu naciju? E, odmah da ti kažem da je vrijeme nacija već odavno prošlo i da nije vrijeme za stvaranje bosanske nacije. Jer, ako Bosna uđe u Evropsku Uniju, samim time će se izbrisati državne granice i prestati potreba za stvaranje bosanske nacije. Tada možemo da raspravljamo o mogućnosti stvaranja "evropske nacije," koja će po broju naroda ličiti na onu "američku naciju," ali mislim da ni od toga neće biti ništa.

    Treba da napomenem i to da su komunisti glavni krivci što naš narod ne razumje razliku između pojma "narod" i "nacija". Oni su odradili dobar posao u prepravljanju tih definicija, pa ti savjetujem da uzmeš neku englesku enciklopediju i pročitaš pravo značenje ovih riječi.
    poturice- 68433 - 10.04.2012 : Sve za Srbiju Beograd - best (0)

    ZA: Poturice


    Citiram tvoje reči: "Neće Srbija vas bosanske Srbe kao ni Hrvatska Bosanske Hrvate. Niste vi njihovi, vi ste Bosanci i može te se deklarisati da ste vanzemaljci ali kada u Americi kažeš da si sa Sokoca, oni će reći da si Bosanac. "

    Hajde pusti da se mi sa svojom braćom iz Republike Srpske o svemu lepo dogovorimo i popričamo. Uz svo dužno poštovanje prema nezavisnim državama kao što je BH Federacija i Republika Hrvatska, mi ćemo u našoj zemlji sa našom braćom da živimo kako mi želimo. Ostale bih zamolio da ne gledaju u tuđ tanjir, tuđ novčanik, i tuđi krevet. A ti bi ipak trebao da se zapitaš, i to javno, zašto u Sarajevu ima više Kineza nego Srba. I zašto se niko ne vraća u Rajvosa, a to nije odluka samo Srba već i Hrvata i Jevreja.
    poturice- 68427 - 09.04.2012 : Sarajlija74 Sarajevo - best (0)

    O religijama


    Svi balkanski narodi su mješavine naroda koji su istorijski naseljavali ove prostore u prošlosti, tako da nema govora o tome da postoje neki "čistokrvni narodi". Svaki od naših naroda potiče od barem 5 do 7 većih genetskih skupina (naroda) iz prošlosti.

    Srodstvo je regionalno, pa je Srbin iz Hercegovine sličniji Hrvatu ili Bošnjaku iz Hercegovine, nego Srbinu iz Vojvodine ili Istočne Srbije i obratno. Bukvalno je većina ljudi iz iste regije srodno, pa čak i krvno vezano iako imaju različite religije.

    Dakle, porijeklo, jezik ili mentalitet kod nas nisu vododjelnica nacije ni naroda, već vjera!

    Ovdje se stalno proteže da je prihvatanje Islama bila prodaja vjere za večeru i izdaja, sa čime se donekle i mogu složiti, ali ne treba zaboraviti i da je prihvatanje hrišćanstva i pravoslavlja od 9 do 11 vijeka bila svojevrsna izdaja izvorne slovenske i ako hoćete srpske tradicije i identiteta.

    Vizantija jeste slala misionare među Slovene, ali su konačnu odluku da prihvate hrišćanstvo donoslili slovenski knezovi koji su dijelom i uz vizantijsku pomoć ognjem i mačem širili pravoslavlje među Slovenima koji nisu bili voljni da prodaju svoju izvornu kulturu i običaje za večeru. Isto su radili i katolici, a kasnije i muslimani. Batina i šargarepa! Podmiti koga možeš, ubij koga moraš.

    Sve vjere sa Bliskog Istoka nisu naše. I Islam i Hrišćantsvo su po svojoj filozofiji i stavovima strani slovenskom čovjeku.

    Ovdje je neko "izvalio" da Islam i Hrišćanstvo nemaju ništa zajedničko, a posebno pravoslavlje i Islam. Ima nešto istine u ovom potonjem, jer se pravoslavlje jako udaljilo od svojih blisko-istočnih i jevrejskih korijena. Samo treba reći da je Isus Hrist bio Jevrejin, a ne Grk ili neki pravoslavac. Bio je obrezan, a znamo kako danas histerično pravoslavci brane obrezivanje nazivajući to lošim i muslimanskim običajem, krijući od svog naroda da je to biblijski i izvorni običaj hrišćana i Jevreje. Isus nije jeo svinjetinu, itd. itd. Mogli bi ovako satima...

    Sarajlija,

    kao prvo, pozdravljam tvoje stavove. Za jednog muslimana (a znam sigurno da to jesi) ovo je jako zdravo razmišljanje, i ja ti za mnoge stvari koje si na ovom mjestu napisao skidam kapu.

    U potpunosti se slažem sa tobom da ne postoje "čistokrvni narodi". U to su iskreno vjerovao samo Hitler i Pavelić, kao i još neke, njima vjerne, pristalice. Ja u to ne vjerujem, niti sam ikada vjerovao!

    Slažem se sa tobom da je, veoma često, "srodstvo regionalno". Kao primjer toga, često sam navodio podatak da su današnji Hrvati sa Konavla sve do Drugog svjetskog rata slavili krsne slave, a da su Tomići sa Konavla moji dalji rođaci. Isto važi i za Srbe iz Istočne Srbije: asimilacijom Ilira na tom području oni su poprimili dosta njihovih gena - ali su ipak ostali Srbi sa većinskim srpskim genima. Zbog toga oni danas, još uvijek, govore srpski jezik, a ne nekakav "ilirski" koji je postojao.

    To što Srbi u Istočnoj Srbiji imaju dosta ilirskih gena, oni mogu da "zahvale" Keltima, koji su u svom ratničkom pohodu poharali Bosnu i kompletno ilirsko stanovništvo potisnuli u istočni dio Balkanskog poluostrva. Ovo ujedno znači da u Bosni veoma mali broj muslimana ima ilirskih ilirskih gena.

    Međutim, srodstvo (kako ti tvrdiš) nije uvijek regionalno! Tipičan primjer za to je područje Glasnica, koje je oko 1830. godine bilo potpuno uništeno od kuge. Nakon toga, područje Glasinca je naseljeno sa potpuno novim stanovništvom, koje još uvijek u svom govoru ima onaj karakterističan, crnogorski akcenat.

    Mnogo sam se iznenadio da, npr. stanovništvo Srebrenice i Glasinca imaju potpuno drugačiju strukturu stanovništva, a ova dva područja se takoreći graniče.

    1) Stanovništvo Srebrenice sačinjavaju: Srbi koji su u planinskim predjelima oko Srebrenice živjeli još u vrijeme prije Turaka. U samom gradu Srebrenica su živjeli Kelti i Sasi koji su se pomješali sa lokalnim stanovništvom, uglavnom srpskim. Kasnije su se svi oni utopili u mnogobrojne poturice koje su u 19. vijeku na te prostore došli iz Srbije, odakle su ih protjerali Karađorđevi ustanici.

    2) Stanovništvo Glasinca sačinjavaju Srbi iz Crne Gore, naseljeni na to područje u nekoliko etapa. Postoji nekoliko knjiga koje detaljno opisuju doseljavanje na Glasinac u periodu između 1830. i 1930. godine.

    Treba napomenuti da su Srbi u Crnoj Gori svoju "čistošu" uspjeli da zadrže vjekovima, iz prostog razloga što su živjeli u nepristupačnim planinskim predjelima koji nisu bila od velikog interesa za osvajače. Zbog tog razloga se Srbi u Crnoj Gori nisu mnogo mješali sa drugim narodima.

    Treba da znaš još jednu činjenicu: značajnije mješanje naroda se počelo dešavati tek sa izgradnjom velikih gradova i razvojem industrije. Drugim riječima, ovaj fenomen se uglavnom vezuje za noviju istoriju.

    U istoriji srpskog naroda, o kojoj sam pisao i na ovim stranicama, stoji da je svega stotinjak hiljada Srba došlo na Balkan iz svoje postojbine. Pošto su Srbi uglavnom bili nomadi, naselili su uglavnom nepristupačne planinske predjele. Osvajači (Avari, Huni, Kelti...) u te krajeve nisu zalazili. Njih su uglavnom interesovale doline rijeka (Dunav, Sava, Bosna, Neretva...) pa su oni uglavnom pustošili naselja koja su se nalazila na njihovom putu. Nakon nekoliko stotina godina provedenih u planinama, u miru i bez ratova, srpska plemena su značajno ojačala pa su se poput lavine sručila u doline rijeka i osvojili sve veće gradove na Balkanu.

    Primjera radi, navešću ti podatak da je Beograd pao pod vlast Srba tek 1284. godine. Prvi srpski kralj koji je vladao Beogradom bio je Stefan Dragutin (1276 - 1282), vladara Kraljevine Srema.

    Ipak, najveća glupost koju si ovdje "izvalio" jeste tvoja tvrdnja da se pravoslavlje jako udaljilo od svojih blisko-istočnih i jevrejskih korijena. Pa znaš li, bolan, da je pravoslavlje religija koja je nabliža originalnom hrišćanstvu! To najbolje objašnjava engleska riječ za pravoslavlje: oni ga nazivaju "Orthodox", tj. ortodoksna religija, što u prevodu znači da se nije mjenjala. Pored nje, katoličanstvo takođe ne spada u sektaške religije, ali su oni tu svoju religiju iskrivili uvođenjem niza promjena u crkvi, a u Srednjem vijeku su je značajno uprljali tako što su pod okriljem crkve na lomači spalila preko 30,000 žena.

    Vidim da ti je poznato da je Isus bio obrezan i to jeste tačno. Međutim, već je Sveti Jovan, a to ti je onaj čiko koji je u rijeci Jordan krstio Isusa Hrista i na taj način ga preveo u hrišćanstvo, bio protivnik sunećenja.

    Malo je glupo raspravljati sa tobom o hrišćanstvu, jer si za to totalni laik, ali da ti napomenem da je upravo Vizantija raširila hrišćanstvo. Dok je u Rimu vladao mrak i orgijanje, dok su rimski vojnici proganjali hrišćane tako da su oni morali svoju vjeru ispovjedati u katakombama, današnji hrišćanski svijet treba da zahvali Konstantinu I (272 n.e. - 337 n.e.) što se hrišćanstvo održala kao religija. Da napomenem za neuke, Konstantin I je bio prvi rimski imperator koji je primio hrišćanstvo. Zahvaljujući upravo njemu i Istočnom rimskom carstvu, ova se religija očuvala a kasnije i značajno proširila.

    Ne znam koliko poznaješ istoriju, ali Vizantijska kultura je bila više grčka nego rimska. Konstantinopolj je cvjetao punih 1000 godina, i bio je najveći i najmoćniji grad u Srednjem vijeku. Dugo godina je djelio slavu Vizantijskog carstva, koje se na kraju svelo samo na taj grad na Bosforu, koji je pod Turke konačno pao 1453. godine.

    Inače, Konstantinopolj se nalazio na istom mjestu gdje se danas nalazi Istambul, a Vizantija se nalazila na teritoriji današnje Turske.

    Prvi značajniji prodor hrišćanstva među Srbe se desio u 10. vijeku, a prvi srpski vladar koji je primio hrišćanstvo bio je Stefan Nemanja (1113 - 1199). Nemanja je bio naslednik Vukanović dinastije, a osnivač poznate dinastije Nemanjića. On je bio Veliki župan Raške, slavne srpske države na Balkanu. Prilikom svog krštenja uzeo je grčko ime Stefan.

    U pravu si da su Srbi sa velikom mukom i otporom primali hrišćanstvo. Ipak, istine radi treba napomenuti da smo mi Srbi, prije nego što smo primili hrišćanstvo, bili mnogobošci, pa nam hrišćanstvo dođe prva prava religija. Čak i danas, 12 vjekova nakon primanja hrišćanstva, Srbi su iz te svoje drevne tradicije sačuvali mnogo važnih detalja: krsne slave (svaka porodica ima svog sveca, zaštitnika familije), unošenje i paljenje badnjaka ( hrast je bio sveto drvo kod starih Srba)...

    Kao što vidiš, mi se i dan-danas ponosimo i ne stidimo onoga što smo bili prije 12 vjekova, pamtimo i njegujemo svoje porjeklo i tradiciju, što se ne bi moglo reći ni za jedan evropski narod, a pogotovu za muslimane jer Islam u to vrijeme nije ni postojao kao religija...

    Islam i Hrišćanstvo imaju mnogo toga zajedničkog! Danas se pouzdano zna da je Kuran nastao tako što je Muhamed prepričavao Bibliju i prilagođavao njene tekstove tradiciji i vjerovanju svoga naroda. Eto, toliko o jednom bolesniku, koji je od epilepsije bolovao još od svoje 5. godine, a za koga su čak i njegovi roditelji vjerovali da je bio opsjednut đavolom. Ovaj podatak sam našao u jednoj engleskoj enciklopediji koja kaže da riječ đavo dolazi od arapske riječi "džin" (engleski "jinn").

    Možda Isus nije jeo svinjetinu, ali je bar bio normalan i lijep! Možda je bio Jevrej, ali se pokrstio i postao hrišćanin.

    I na kraju, da pomenem i jednu važnu stvar! Na Vjeronauci sam učio da Srpska pravoslavna crkva ne preporučuje svojim vjernicima da diskutuju o religiji, čak nije dozvoljeno ni studiranje drugih religija. Isto pravilo važi i za Islam, kao i za Katoličanstvo. Ovom prilikom ti si me "navukao na tanak led" pa sam sa tobom "ukrstio koplja" u vezi religije, ali budi siguran da mi se ova greška više nikada neće ponoviti jer ću članke koje porede hrišćanstvo sa bilo kojom drugom religijom - ubuduće brisati!
    poturice- 68423 - 09.04.2012 : Edison Bosanac Vučitrn - best (0)

    Bosanac


    Moderatoru,

    Pažljivo pratim ovaj sajt, pa nekad mi se neko pisanje sviđa nekad ne, ali to nije sporno. Ne možemo svi lijepo pisati kao gospodin Žugić.

    Sporno je što ste vi gospodine toliko zadojeni mržnjom prema svemu što je Bosansko da je to prosto nemoguće. Poznajem još jednog takvog "Dodika" i više vas nema.

    Vi očito imate problem sami sa sobom. Pobjegli ste iz svoje zemlje i sada lajete na ostatak svijeta. Zašto je to tako? Pišeš o maticama srpskoj i hrvatskoj. Neće Srbija vas bosanske Srbe kao ni Hrvatska Bosanske Hrvate. Niste vi njihovi, vi ste Bosanci i može te se deklarisati da ste vanzemaljci ali kada u Americi kažeš da si sa Sokoca, oni će reći da si Bosanac.

    Tako ti je bilo i u Titino vrijeme! Bosanci su bili svi narodi koji su rođeni i živjeli u BiH. Turska jeste ovim prostorima harala 500 godina, ali mi nismo nešto pretjerano ljubitelji Bosforovaca. Njima njihovo, nama naše. Ali obzirom da si solidno načitan, kako ne znaš da je dosta tragova iz tog doba ostalo ne samo u Bosni nego i diljem Balkana. Jesil i sam dosta puta u govoru upotrebljavao turcizme, Pojedini nazivi gradova još uvijek nose turske riječi u sebi, zatim nazivi objekata izgrađenih iz tog doba ima podosta.

    Budi pametan kao što i umiješ pa lijepo odgovaraj učesnicima i nadasve argumentovano. Nemoj odguljivati kraste sa friško zaraslih rana, jer one još uvijek bole.

    Poštovani,

    ti si izgleda još nepismeniji nego onaj tvoj prethodnik! Jer da nisi, ne bi pisao ovakve gluposti poput sledeće:

    "Bosanci su bili svi narodi koji su rođeni i živjeli u BiH."

    Kao prvo, moram da kažem da nema ništa netačno u ovoj rečenici. Pod pojmom "Bosanci" za vrijeme Tita su se podrazumjevali svi narodi koji su živjeli u BiH: Srbi, Hrvati, Jevreji i naravno vi muslimani... Međutim, pojam "Bosanac" je bio samo geografska odrednica za dio stanovnika koji su koji su živjeli na području Republike Bosne i Hercegovine. Onaj drugi dio, i svakako nezanemarljiv, se nazivao Hercegovci. Hercegovac iz Trebinja nikada za sebe ne bi rekao da je Bosanac!

    Ako baš hoćeš iskreno, ja se za vrijeme Tita nisam baš mnogo ljutio što su me u Beogradu za vrijeme studija zvali Bosanac. Nisam se ljutio mnogo, ali me je pomalo bilo sramota jer se za pojam Bosanac najčešće vezivao atribut "glupi" i zbog toga se veoma često mogla čuti uzrečica "glupi Bosanac!"

    Pored geografske odrednice "Bosanac", veoma često su me nazivali i "Balkanac", "Romanijac", "Glasinčanin" a ponekad i "Šveđanin". Sada me zovu još i "Srpski Republikanac".

    Ne vjerujem da ćeš me ni ovaj put shvatiti, ali i ostali narodi imaju svoje geografske odrednice. Tako npr. pripadnika centralne Srbije zovu "Šumadinci", stanovnike Kosova zovu Kosovari, a stanovnike Srema zovu Sremci...

    Da si malo pametniji, shvatio bi da smo svi nekada po nacionalnosti bili Jugosloveni, i time smo se manje-više ponosili. Ja sam i tada, a i sada pripadao srpskom narodu. Po geografskoj odrednici sam nekada bio Bosanac, sada sam "Srpski Republikanac". Još uvijek sam "Balkanac", "Romanijac" i "Glasinčanin". U svakom slučaju, Bosanac više nisam, jer ste vi tu riječ uzurpirali za nekakav novi narod koji pokušavate da stvorite od muslimana.

    Izvini, ali stvarno me sramota da kažem da sam Bosanac! A to, koliko mene voli Srbija i koliko ja volim nju, to nije tvoj problem! O tome ću ja da brinem.

    I na kraju, za tvoju informaciju, ovo nije samo "Dodikovo" i moje mišljenje. Ovako razmišljaju svi normalni Srbi, uključujući i hiljade onih koji posjećuju ovu stranicu.
    poturice- 68414 - 09.04.2012 : Edis Škoro Mostar - best (0)

    Bosanska država, njeni narodi i poturice


    Svi mi koji živimo na ovim prostorima smo prihvatali vjeru na ovaj ili onaj način. Neko milom, a Boga mi netko i silom. Tu nema ništa sporno.

    Vjera je osobna stvar i smješno je uopše raspravljati o tome.

    Međutim, nacionalnost je nešto sasvim drugo. Nacionalna pripadnost čini čovjeka onim što on zapravo jeste. Sva njegova kultura, sva njegova tradicija, način života i sve specifičnosti koje idu uz to ga čine pripadnikom određene nacionalne skupine. Odreći se toga je kao da ste se odrekli sami sebe.

    Zato meni nikada neće biti jasno zbog čega su se naša pravoslavna i katolička braća odrekla svog Bošnjaštva.

    Edise,

    ti si, nažalost, u velikoj zabuni. Mješaš "naciju" sa "narodom".

    Narodi imaju svoju tradiciju, jezik, kulturu, istoriju... Primjera radi, Srbi su narod.

    Pod pojmom "nacija" označava se pripadnost jednoj državi. Takva je, npr. bila jugoslovenska nacija, ili američka. Nacije su obično "multikulturne" tj. "multietničke" mješavine, pa zbog toga npr. ne možeš govoriti o američkoj ili kanadskoj kulturi.

    Slažem se sa tobom da ni jedan narod ne treba da se odrekne svoje kulture.

    Za neke narode, religija je njihovo obilježje. Primjera radi, Srbi su 99% pravoslavni. Međutim, neki narodi (npr. Korejanci ili Kinezi) imaju više od jedne religije. Primjera radi, u 16. i 17. vijeku, a i kasnije, mnogo je Koreanaca prihvatilo hrišćanstvo, pa su sada podjeljeni u dvije grupacije u odnosu 60% - 40%. Uprkos različitoj religiji, oni su još uvijek jedan te isti narod iako žive u dvije države - Sjeverna i Južna Koreja.

    Neki narodi su se nakon dugog niza godina ponovo ujedinili u jednu naciju. Primjera radi, rušenjem Berlinskog zida Nijemci danas ponovo žive u jednoj državi.

    A sada da ti odgovorim i na tvoje pitanje u vezi Bošnjaštva. Srbi i Hrvati sebe identifikuju sa svojim narodom, i oni nemaju nikakvu želju niti ambiciju da se ujedno identifikuju i sa nekakvom Bošnjačkom nacijom. Štaviše, Srbi i Hrvati ne priznaju bosansku naciju jer smatraju da je BiH jedan veliki tor u kome bjelosvjetski čobani prisilno zatvorili Srbe, Hrvate i vas muslimane, a sve to zbog nekakvih bjelosvjetskih interesa.

    Što se vas Bošnjaka tiče, situacija je sasvim drugačija! Vi nemate "maticu" tj. narod sa kojim biste mogli da se identifikujete. Turci su vam previše daleko, i u amanet vam nisu ostavili ama baš ništa: ni jezik, ni kulturu, ni običaje. Od njih ste naslijedili samo religiju, ali je to nedovoljno da budete Turci. Ono što vi stvarno jeste - to sami sebi nećete da priznate.

    Vaši političari pokušavaju da naprave nekakvu Bošnjačku naciju, koja je samo jedan providni fazon da se ojača muslimanska dominacija u okvirima današnjih granica Bosne i Hercegovine.

    Po meni, nacija je istrošena kategorija. Primjera radi, imam državljanstvo tri zemlje, prema tome imam i tri nacionalnosti: Bosansku, Srbijansku i Američku. U bilo koje vrijeme mogu da se odreknem bilo koje od ove tri nacionalnosti, bilo dobrovoljno ili sa propadanjem bilo koje od ove tri države. Ipak, do kraja života ću ostati samo jedno - biću Srbin, tj. pripadaću srpskom narodu. Mogu naučiti još tri nova jezika, uklopiti se u bilo koju kulturu, ali će mi srpski uvijek biti maternji jezik! Uvjek ću poštovati srpsku tradiciju, slaviti krsnu slavu i ići u crkvu - bez obzira u kojoj zemlji živio i kojoj naciji pripadao!

    Iskreno da ti kažem, jebe mi se kojoj naciji pripadao i koje državljanstvo imao! Ja ću biti ono što hoću i što jesam! Nacija je imperijalistička kateorija i nju ne priznajem!
    poturice- 68071 - 28.03.2012 : Ami Muratov Sarajevo - best (0)

    100% se slažem


    Možda ste me pogršno shvatili, ja samo kažem da treba gledati na cijelokupne istorijske činjenice, bez obzira na sve a ne samo uzimati dijelove. Zato Vam kažem da je ovog čovjeka "milina" slušati. Nićta od ovoga ne sporim zato sam Vas i zamolio da postavite ove dijelove njegovog predavanja iz Kaknja, gdje sam lično bio. Ništa nema da se doda niti oduzme ovom govoru. Ako ste uistnu i Vi kao on onda smo zaista bogat narod i uistinu Vama i prof. Besimu S. veliko hvala. Sa poštovanjem i do slijedećeg čitanja.

    Ami,

    ja samo mogu reći sledeće: Da su svi muslimani razmišljali kao Besim (svog bivšeg kolegu neću da persiram jer je Alija rekao da se muslimani ne persiraju) ja sam siguran da do rata ne bi došlo i sada bismo imali jednu zdravu i mnogo prosperitetniju državu.

    Nemoj pomisliti da degradiram Besimove stavove, ali ja se sa njim ne slažem oko nekoliko stvari.

    Besim citira Načertanije Ilije Garašanina gdje stoji:

    "U Bosni žive Bošnjaci tri vere: islamske, pravoslavne i katolčke."

    Ono što Besim Spahić ne pominje jeste da je Načertanije napisao ministar unutrašnjih dela Srbije, Ilija Garašanin (1812-1874) a napisano je za kneza Aleksandra Karađorđevića (1842-1858).

    Ovaj dokument je bio tajni "program spoljašnje i nacionalne politike Srbije" e zasnivala na pripremanju stanovništva na našim prostorima na sjedinjenje sa Srbijom. Prema Garašaninu, Srbija polaže "sveto pravo istoričesko" na ove zemlje, koje se temelji na Dušanovom srpskom carstvu iz 14. veka.

    Načertanije je prvi put u cjelosti objavljeno tek 1906. godine.

    Prvi zaključak: Načertanije je napisao političar, a ne istoričar. Ovaj dokument je imao političku namjenu!

    Dalje, treba da znaš da je "glavna moda" 19. vijeka bila stvaranje nacija. Zašto? Zbog toga što je većina Evrope bila podjeljena u pet carevina koje su se nalazile na tim prostorima: Rusko, Austro-ugarsko, Njemačko, Francusko i Englesko carstvo. Svako od tih carstava obuhvatalo po nekoliko naroda. Primjera radi, u Austrougarskom carstvu su živjela dva dominantna naroda (Austrijanaci i Mađari) koja su imali sva prava, dok su svi ostali narodi bili potpuno zapostavljeni. Izvjesne populacije iz okvira ove imperije, npr. muslimani, su čak masovno protjerivani pa je tako došlo i do njihovog naseljavanja u Cazinsku krajinu.

    Ovo pišem zbog toga što hoću da shvatiš da kada Garašanin piše da u "Bosni žive Bošnjaci tri vere on pod pojmom "Bošnjaci" podrazumjeva "Bošnjački nacion" tj. "Bosansku naciju".

    Nadam se da ti je jasno da narod ne nastaje tako što ga političari zatvore u državne torove. Svaki narod ima svoj jezik, pismo, tradiciju, istoriju, a kako i sam Besim Spahić reče, muslimani i Hrvati sve ovo dijele sa Srbima.

    Prije tridesetak godina u našim udžbenicima je pisalo: "U Jugoslaviji žive Jugosloveni tri vjere: islamske, pravoslavne i katolčke."

    Koliko je meni poznato, na Balkanu nema više Jugoslovena. Ukoliko ovo shvatiš, biće ti jasno da ni u Bosni više nema više Bošnjaka! Međutim, u Bosni postoji jedna druga etnička skupina, muslimani, koji pokušavaju da samo za sebe prisvoje termin "Bošnjaci" i da na taj način naprave najveću prevaru 20. vijeka. Oni pokušavaju da prekroje istoriju!

    Nadam se da si do sada shvatio da je Grašanin pod pojmom "Bošnjaci" podrazumjevao oba naroda koja su u to vrijeme živjela na prostorima današnje Bosne (Srbe i Hrvate) kao i jednu etničku grupaciju koja je nastala od pripadnika ova dva naroda tako što je primila Islam.

    Da se razumjemo, niko vama ne brani da budete narod, mada čak i Meša Selimović zapisao da ste previše mali za to. Ja lično nemam problema da vas prihvatim kao narod ako vas to zaista čini srećnim. Međutim, za Boga miloga, izaberite neko prikladno ime i ne pokušavajte da prekrajate istoriju!
    poturice- 68051 - 27.03.2012 : Adila Fajic Hum, Mostar - best (0)

    Zašto poturice?


    Dobro opisan raspored muslimanskog stanovništva u Bosni, kao i raseljavanje iz susjednih država, nedostaje Hercegovina. U tekstu se jasno kaže da je muslimansko stanovništvo srednje Bosne skoro 100% autohtono, da je proces islamizacije tekao sporo, znači nije vršen pod prislom Osmanlijskog carsva, zašto onda nazivati muslimane Poturicama? Zašto ih ne nazivati onako kako oni sami sebe nazivaju-muslimani, Bošnjani, Bosanci ili Bošnjaci. To bi bilo elementarno pravo jednog naroda i elementarna pristojnost.

    Nije mi jasno ni zašto su muslimani Srbije pobijeni ili protjerani u vrijeme stvaranja nacionalnih država ni zašto je mržnja prema okupatoru-osmanskom carstvu prenesena na muslimane, oni su bili svoji na svome nisu ništa okupirali. Ako su prije nekoliko vijekova Osmanlije od naroda ubirali poreze danas to rade nacionalne države, ako se radilo za nadnicu kod age danas se radi za nadnicu kod nekog drugog gazde. Nije se ništa baš mnogo promjenilo.

    Bošnjaci BiH i iz ostalih država koji se tako osjećaju jesu Bošnjaci jer to hoće, imaju pravo na samoodređenje, ali im to politički sistem do prije nekolko godina nije dozvoljavao. Sada kad su se izborili za to pravo vjerujem da su se stvorili uslovi, ili će se u dogledno vrijeme stvoriti, iako sa zakašnjenjem od jednog stoljeća za ostalim narodima Balkana, osnuju svoju nacionalnu državu u granicama BiH ili drugačije ako se dogovori razmjena teritorija.

    Adila,

    Riječ "poturica" u srpskom jeziku označava pripadnika bilo kojeg naroda ( srpskog, bugarskog, grčkog, mađarskog, rumunskog...) koji je pod uticajem Turaka prešao na Islam. Pojam je izveden od riječi "Turčin" i označava da vi niste pravi Turci, tj. da njima niste ravni.

    U srpskom jeziku postoji na stotine riječi koje su iskovane na isti način i uvijek označavaju nešto što je "ispod" ili "nečemu nije ravno": krajevi - potkrajevi, gajevi - podgajevi, stanar - podstanar, zemni - podzemni, rezati - podrezati, muka - podmukao...

    Prema tome kada govorim o pripadnicima svih nacija u Evropi, Aziji i Africi koji su primili Islam pod uticajem Turaka jedina ispravna riječ u srpskom jeziku je "poturica".

    Pitaš me zašto vas ne nazivamo "muslimani". Pa vi jeste muslimani, niko vam to ne osporava: idete u džamiju, molite se Alahu, ne jedete slaninu i ne pijete rakiju... Međutim, musliman je mnogo širi pojam od naroda ili nacije. Primjera radi, Italijani su katolici ali njih niko ne zove "katolici" jer su to i Hrvati, Meksikanci, Francuzi, Poljaci i mnogi drugi narodi. Isto važi i za pravoslavce: u ovu vjersku grupaciju spadaju i Rusi, Srbi, Etiopljani, Bjelorusi, kao i značajan procenat Rumuna, Ukrajinaca i pripadnici dsetine drugih naroda i nacija.

    Kod vas u Bosni se veoma često čuje fraza "Mi muslimani". Apsurdno je što vi to kažete kada mislite samo na pripadnike Slovena koji su prevedeni na Islam, a nikada u kontekstu jedne široke religijske populaciju od nekih 1.6 milijardi stanovnika ili 23% stanovništva na Zemlji. Da pogrešno koristite ovu riječ, najbolje je objasnio Emir Kusturica, mnogo prije nego što je izbio rat u Bosni. Da se ja pitam, ja bih vam zabranio da upotrebljavate ovu riječ sve dok ne naučite njeno pravo značenje.

    Riječ "Bosanac" bi trebalo da označava pripadnika jedne nacije. U tu naciju bi trebali da dobrovoljno uđu sve etničke grupacije na području Bosne i Hercegovine: Srbi, Hrvati i bosanski muslimani. Zbog toga bi pravilan naziv za tu naciju trebao da bude "Bosno-hercegovanac".

    Za tvoju informaciju, nacija je politička tvorevina nastala u glavama imperatora i careve koji su pokušavali da od više naroda njihove imperije naprave jednu homogenu cjelinu. Tako je, na primjer, švajcarska nacija napravljena od Nijemaca i Francuza a belgijanska nacija od Francuza i Flamanaca.

    Koncept nacije nikada nije dao neke dobre rezultate te je stvaranje nacija u 19. vijeku dovodilo i do masovnih etničkih čišćenja. Tako je Austrougarska protjerala muslimane iz Austrije i Mađarske i naselila ih u Cazinsku krajinu. Karađorđe i njegovi ustanici su protjerali muslimane iz Srbije: većina je otišla u Tursku, a dobar dio njih je završio u Srebrenici i Bijeljini.

    Kao što vidiš, nacija je stvarana sa namjerom da se stanovništvo unutar granica jedne političke tvorevine poistovjeti sa državom i izgubi osjećaj za svoju etničku pripadnost. Mali je broj država koje su uspjele da naprave čvrstu naciju. Većina njih, i nakon gotovo 200 godina još uvijek ima problema da njeni podanici odbijaju da se identifikuju sa nacijom.

    Zbog toga sam više nego ubjeđen da je stvaranje bosanske nacije na Balkanu, u 21. vijeku, biti uzaludan i nemoguć posao. Samo bi idiot mogao povjerovati da je to moguće!

    Tvoji iskazi da je stanovništvo "srednje Bosne skoro 100% autohtono" i da proces islamizacije "nije vršen pod prislom Osmanlijskog carsva" su najveće gluposti koje sam čuo u zadnjih godinu dana. Molim te, nemoj pomisliti da te vrijeđam, jer mi to ne pada na pamet. Međutim, treba da shvatiš da ni jedan narod nije čist i da u svakom od nas ima gena od bar stotinjak naroda. Primjera radi, samo 1% muslimana ima bar jedan turski gen, uglavnom se tu radi o slovenskim genima. Izuzetak čine muslimana u Cazinskoj krajini koji su poturčeni Mađari, Nijemci i još neki drugi narodi.

    Nemate vi nikakve veze sa Ilirima, tj. Bogumilima, od kojih neki laici tvrde da ste nastali. Srbi u Timočkoj krajini imaju više ilirskih gena nego sve poturice širom Evrope! Ovo je zbog toga što su Iliri sa prostora današnje Bosne bili protjerani od strane Kelta, koji su se (primjera radi) naselili na područje Srebrenice i tamo dovodili Sase (još jedan narod sa područja današnje Švajcarske) da za njih kopaju rudu. Zbog toga muslimani sa područja Srebrenice i nisu čisti Sloveni jer imaju i dosta gena od naroda sa područja Švajcarske.

    Naravno, ponajviše vas ima srpsko porijeklo. Mnogi od vas su to dokazali, a do 1941. godine ogromna većina muslimanske populacije sa prostora Balkana je tačno znala ko su njihovi srpski preci. Primjera radi, svaki prvačić će, koristeći zdravu logiku, znati kako se zvao daleki predak muslimanske porodice Branković iz Rogatice.

    Postoje i obrnuti slučajevi: porodica Fatić iz Živinica je jedna srpska porodica, koja je svoje prezime dobila po jednoj babi Fati koja je odlučila da se vrati vjeri svojih pradjedova. Dosta je Hrvata iz Centralne Bosne primilo Islam, a dosta je i Srba koji su prešli na katoličanstvo. Za primjer navodim kompletno stanovništvo sa Konavla, koje je sve do 1941. godine slavilo krsnu slavu.

    Velika je zabluda vjerovati da se prevođenje u drugu vjeru dešavalo bez prisile, tj. dobrovoljno. Naprotiv, religija je nekada igrala mnogo važniju ulogu u svijesti ljudi i trebalo im je mnogo više razloga da istu promjene. Zbog toga, možemo jedino da govorimo o iznuđivanju tj. prisilnom prevođenju na Islam, a nikako dobrovoljnom. Prelazak na Islam se iznuđivao poreskim olakšicama u godinama velike gladi, ili pak iz ljubavi - poturice nisu morale da agama daju "pravo prve bračne noći". Koliko se sjećam, ni jedna moderna evropska država nema ovu vrstu poreza. Konačno, ne znam da li ti je poznato da kadije lopovima opraštali grijehe ukoliko prihvate Islam.

    Neke porodice su prihvatale Islam po dogovoru: otac bi nastavio ići u crkvu, a sin bi počeo ići džamiju. U istoriji je zabilježen primjer porodice Karišik, gdje je zbog izvjesnih ustupaka jedan sin prihvatio islam a drugi ostao pravoslavac. Uradili su to da bi preživjeli u tim teškim vremenima, čvrsto vjerujući da će se jednog dana ponovo vratiti na svoju "staru vjeru". Međutim, nekoliko generacija kasnije stvari su se promjenile pa sada imamo Karišika i Srba i muslimana.

    Eto, toliko za ovaj put! Mišljenja sam da nije loše pitati kada nešto ne znaš, a meni je bilo pravo zadovoljstvo ako sam ti pojasnio bar nekoliko stvari. Kažem "zadovoljstvo" zbog toga što osjećam da u tvom pitanju nema ništa zlonamjerno.

    Srdačan pozdrav,
    Željko Tomić
    poturice- 25826 - 19.12.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Muslimani u Bosni i Hercegovini


    Stanovništvo islamske vjeroispovjesti u Bosni i Hercegovini se može podijeliti na tri velike grupacije.

    Bosanski muslimani u Centralnoj Bosni

    Ovo područje je dugo vremena bilo pod Turcima i jedino područje u kome je Islam pustio duboke korjene. Sarajevsko-tuzlanski bazen je dosta ravniji od preostalih dijelova Bosne i Hercegovine, pa su ga Osmanlije mnogo lakše kontrolisale. Islamsko stanovništo ovoga područja nastalo je prevođenjem katolika i pravoslavaca u muhamedovsku vjeru. Neznatan je genetski uticaj stanovnika naseljenih iz drugih turskih provincija.

    Bosanski muslimani u Istočnoj Bosni

    Tokom 19. i početkom 20. vijeka, Evropa je bila svjedok raspada multinacionalnih imperija i stvaranje nacionalnih država. Sve ovo je dovelo do prekrajanja granica, ali i masovnih progona stanovništva. Primjera radi, stvaranje Srbije kao nacionalna države je trajalo od Prvog srpskog ustanka (1804. godine) a završio se sa Prvim balkanskim ratom (1912).

    O iseljavanju muhadžira iz Srbije već sam ranije pisao, a napomenuo sam da se sve ovo porazno odrazio na etničku strukturu Bosne i Hercegovine jer se u tom periodu u Podrinju, do tada isključivo srpskoj zemlji, naselio i veliki broj poturica koji nisu željeli da idu u Istambul. Bijeljina, Zvornik, Srebrenica, Goražde i Foča, do tada većinske srpske sredine, preplavljene iznenadno su naseljene muhadžirima iz Srbije i Crne Gore, koje postadoše slobodne države u raljama velikih imperija.

    Naseljavanje poturica na područje Podrinja, ali i na prostore Centralne Bosne, bilo je moguće jer je ovaj region nakon Berlinskog kongresa 1878. godine ostao pod uticajem Turske imperije, uprkos činjenici da će kasnije evropske sile dozvoliti Austrougarskoj da aneksira ove prostore.

    Bosanski muslimani u Cazinskoj krajini

    Uticaj Turaka na Bosnu i Hercegovinu u vezi jačanju Islama bio je relativno mali. Uprkos ekonomskim pritiscima, proces islamizacije u Bosni i Hercegovini je tekao jako sporo. Zbog toga treba pomenuti jedan događaj koji je začajno uticao na islamizaciju Bosne i Hercegovine, a vezan je za protjerivanje stanovništva iz drugih evropskih zemalja.

    Naime, Cazinsku krajinu su naselile poturice koje su protjerane iz Austrougarske monarhije, a koje su Turci sistematski naseljavali na tom području jer su im služili kao protivteža za Srbe u Vojnoj krajini ( područja RSK u Hrvatskoj i Krajine u Republici Srpskoj ).

    Muslimani ovog dijela Bosne i Hercegovine su samo djelimično slovenskog porijekla. Uprkos tome i kod njih je preovladao "naš jezik", tj. srpski.
    poturice- 25072 - 24.09.2010 : Razvigor - best (0)

    Teško je biti poturica


    Teško da ima bilo šta gore neko biti poturica. Uvek sam se pitao kako je njima i kako iole normalan čovek može da živi sa takvim nasleđem, a pogotovu oni koji još uvek nose srpska prezimena. Treba izdražati, pa gledati svakog dana sebe u ogledalu i videti poturicu, otpadnika i izdajnika svoje vere i svojih predaka, koji je već dugo vremena i najcrnji krvnik svojem narodu iz kojega je potekao.

    Poturice mrze Srbe najviše iz razloga što smo večni svedoci njihove izdaje i otpadništa i što ih mi stalno na to podsećamo. Preziremo ih mi, jer su zaista dostojni svakakog prezira, ali ih preziru čak i poludivlji Arapi, i to iz istog razloga. Smatraju da od tih otpadnika nikad neče biti pravi muslimani.

    Šta sve nisu pokušali da izmisle da bi opravdali i umirili svoju uzburkanu savest koja ih neprekidno peče, još od vremena kada su se poturčili. Prvo su se hvatali za izmišljotine Franje Račkog o nekavim Bogumilima koji su navodno živeli u Bosni pa su kolektivno prešli na Islam, tako da oni nisu poreklom Srbi, već Bosanci Bogumili.

    Naš ugledni naučnik Vaso Glušac je još 1940. najdetaljnije razvejao te laži svojom odličnom knjigom: "Istina o Bogumilima"

    Pošto je to već ispričana priča, sad imaju novu tezu o svom ilirskom poreklu, bez pominjinja lažnog bogumilstva. Ne znaju jadnici da je naziv Ilir samo jedan od starovekovnih naziva za Srbe i da su Vatikan i Austrija, kasnije i Austrougarska monahriha sve do 20. u službenim zavodima Srbe nazivali Ilirima i njihove institucije u svojoj vlasti ilirskim.

    Šta li će nesretne poturice do kraja da izmisle, ostaje nam da vidimo, a sa njima, tačnije sa njihovim moćnim gazdama sa Zapada nam predstoji novi rat za Rašku oblast, koju je sadašnja i zajnička vlast već obećala našim dušmanima.

    Knjigu "Istina o Bogumilima" možete da skinete i sa ovoga servera ako kliknete OVDJE!
    poturice- 24777 - 14.08.2010 : Hamze.505 Sultan - best (6)

    Zašto nema muslimana u Srbiji?


    Kao prvo, Bošnjaci su slavenskog porijekla, isto kao što su i plemena Srba i Hrvata. A biti slaven ne znači biti samo Srbin.

    Kao drugo, u BiH nisu živjeli Srbi, nego Bošnjaci tri različite vjere.

    Kao treće, vi pokušavate reći kad su Turci došli u BiH da su tamo svi tad bili Srbi?? I tih pola Srba u BiH se poturčilo! To nema nikakve logike, jer Turci su nad Srbijom vladali 100 godina duže nego nad BiH, pa kako onda tamo danas nije pola stanovništva poturčeno? Zar su to Turci poturčavali Srbe samo u Bosni i nigdje drugo? Nema logike! Kada se ovako provaljivate bar malo razmislite.

    RE: Zašto nema muslimana u Srbiji?

    Hamza,

    morao sam da izbrišem sve one uvrede koje si napisao, je ti mene nazva i "budalom" i svakakvim drugim pogrdnim riječima. Ne želim da te na ovom mjestu vrijeđam, ali moram da ti reći da si najneobrazovanija osoba koja se ikada oglasila na ovom forumu. Zbog toga znam da te je nemoguće "prevaspitati" jer to nije pošlo za rukom ni tvome učitelju, a Bogami i svim pametnim koji su radili na tvom obrazovanju. Ipak, pokušaću da ti objasnim nekoliko stvari, mada i nisam siguran da ćeš ih i shvatiti...

    Tvoje pitanje: "Zašto nema muslimana u Srbiji? "

    Kao prvo, nije tačno da nema muslimana u Srbiji. Ima ih u Raškoj i na Kosovu. Nastali su poturčavanjem srpskog stanovništva. Doduše, bilo ih je i širom čitave Srbije, ali su protjerani nakon oslobađanja Srbije od Turaka. Dobar dio muslimana je iz Srbije otišao za Tursku, ali se još više njih naselio na bosansku obalu Drine. Zbog toga smo mi Srbi iz BiH sve do 1992. godine imali veliku koncentraciju muslimana u Podrinju: Bijeljini, Janji, Zvorniku, Bratuncu, Srebrenici, Višegradu, Foči... Srbija se tako riješila poturica, a mi smo ih dobili na teret. Evo šta o tome piše u Vikipediji:

    Prema podacima turskog putopisca Evlije Čelebije, u vreme kada je on boravio u Beogradu 1660. godine, grad je imao oko 98. 000 stanovnika, od kojih su 77. 000. bili muslimani. U Beogradu je tada bilo čak 273 islamske bogomolje, džamija i mesdžida. Najvećom i najlepšom smatrana je Batal džamija, na mestu današnje Savezne skupštine, koju su putopisci upoređivali sa Aja Sofijom.

    Iseljenje muhadžira iz Srbije podrazumeva kontinuirano iseljavanje muslimana iz Srbije tokom više sukcesivnih etapa. Najmasovnija iseljenja su se odigrala u periodu Prvog srpskog ustanka 1804. godine, sticanja nezavisnosti Kneževine Srbije na Berlinskom kongresu 1878. godine i tokom Prvog balkanskog rata 1912.

    U više navrata, veliki broj muslimana, uglavnom Bošnjaka, Turaka i Albanaca je prisilno iseljen iz zemlje. Nakon povlačenja Osmanlija sa teritorija pod srpskom kontrolom, dolazi do uništavanja islamskih verskih zdanja a prisilna iseljenja muslimanskog stanovništva neretko poprimaju razmere verskih progona.


    Protjerivanje poturica iz Srbije je značajno smanjio procenat Srba u Bosni. Uprkos intrnzivnom poturčavanju Srba, prema zvaničnim procjenama Otomanske imperije procenat Srba u Bosni i Hercegovini je sredinom devetnestog vijeka prelazio 50 procenata i nije se značajno smanjivao sve do Drugog svjetskog rata.

    Protjerivanje muslimana iz Srbije, opjevano je i u srpskim narodnim pjesmama. Jedna pjesma kaže:

    Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala
    Nije mala, nije mala triput ratovala
    Dvanaeste, dvanaeste Turke istjerala
    Trinaeste, trinaeste pred Bugare stala
    Četrnaeste, četrnaest Švabo udario
    Osamneste, osamneste Srbin pobedio...


    Ovu pjesmu zna svaki Srbin, ali mnogi id njih ne znaju šta znači stih "dvanaeste Turke istjerala". Naime, te godine se desio zadnji veliki progon Turaka iz Srbije, tačnije njenih južnih krajeva.

    Da napomenem i to da je protjerivanje okupatorskog naroda iz neke zemlje vrlo je česta pojava. Pa zar nije i Tito 1945. zbog zločina počinjenih nad srpskim stanovništvom protjerao sve Nijemce iz Vovodine? Nakon raspada Turskog carstva, druge nacije su se prema Muhamedovim podanicima odnosile daleko okrutnije od Srba. Primjera radi, Grci i Bugari su u potpunosti očistili njihove zemlje od pripadnika islamske vjeroispovjesti.

    Tvoje pitanje: "Koliko su Srbija i Bosna bile pod Turcima? "

    Južna Srbija (današnja Makedonija) je pod Turke pala 1371. godine, nakon bitke na Marici. Nakon Kosovske bitke, 1389. godine, Srbiju nije više imao ko da brani ali je ona ostala slobodna sve do 1459. godine, kada pod Tursku vlast pada i glavni grad - Smederevo.

    Nakon Jedrenskog mira 1828. godine izdata su dva naročita sultanova pisma - hatišerifi 1830. i 1833. godine, kojima su se potvrđivala samoupravna prava kneževine Srbije. Srbija tako postaje samostalna kneževina, ali je i dalje plaćala turskoj Porti godišnji danak koji je ukinut tek 1878. godine.

    Bosna je pod Turke pala 1463. godine a Hercegovina 1482. godine. Za vrijeme turske okupacije, stanovništvo sa područja današnje Bosne se borilo odlaskom u hajduke, a bilo je i dosta ustanaka. Ipak, najčuveniji je onaj koji je predvodio kapetan Husein Gradaščević (Zmaj od Bosne). On je Turke pobjedio u nekoliko bitaka ali je poražen u bici kod Sarajeva 1832. godine. Kao što je poznato, vladavina Turaka u Bosni je trajala sve do 1878. godine.

    Kao što vidiš, Srbija je bila pod Turcima od 1459. do 1833. godine, a Bosna od 1463. do 1878. godine. Zbog toga te pitam otkuda ti ta informacija da je Srbija pod Turcima bila sto godina duže?

    Moj odgovor: "Da li su muslimani narod? "

    Riječ "Bošnjaci" označava muslimansko življe. Naziv "Bosanci" označava naciju, čija država je zauzimala područje u dolini rijeke Bosne.

    Da ti ovo objasnim i na jednom primjeru! U jednu naciju ulaze svi narodi koji žive na teritoriji neke države. Na primjer, srpska nacija se danas zove "Srbijanci" i nju sačinjavaju svi današnji stanovnici Republike Srbije: Srbi iz Srbije, muslimani iz Raške, Mađari iz Vojvodine, itd... Bosnu nikada nisu sačinjavali "Bošnjaci tri različite vjere". Bosanska država je postojala samo u Srednjem vijeku u dolini rijeke Bosne, i možda možeš reći da su nju sačinjavali "Bosanci tri različite vjere, ali pri tome treba da znaš da Romanija, Zvornik i Srebrenica nisu bili u sastavu srednjovjekovne Bosne.... "

    Pojam "Bošnjak" je novokomponovani termin koji treba da zamjeni od svih intelektualaca ismijanu vlastitu imenicu "Musliman". Svrha ove zavjere je da Srbi islamske vjeroispovjesti postanu jedan izmišljeni narod, ili, kako Meša Selimović napisa, muslimani su etnička grupa koja je "ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. " Ovo je isto kao da neko pokušava da lokvu punu žabokrečine proglasi jezerom!

    Moj komentar: "Besjeda o jeziku"

    Osnovna odlika nekog naroda je jezik. Srbi i Hrvati dijele jedan te isti jezik, prije svega jer su vrlo blizak narod po porijeklu. Postoje tri dijalekta ovoga jezika: štokavski, kajkavski i ikavski. Oko 66% Hrvata govori kajkavski i ikavskim dijalektom. Svi Srbi govore štokavskim dijalektom, koji se dalje razvodnjava na dvije varijante: ekavski i ijekavski.

    Oko 33% Hrvata govore štokavskim dijalektom, preciznije ijekavskim narečjem. Apsurdno je da je ova varijanta ujedno i hrvatski službeni jezik. Konačno, i Srbi i Hrvati koriste jedno te isto pismo, koje ima ćiriličnu i latiničnu verziju, a koje je napravio jedan te isti čovjek - Vuk Stefanović Karadžić.

    Dobar dio današnjeg hrvatskog stanovništva potiče od Slovenaca. To se vidi iz činjenice da su kajkavski i slovenački jezik veoma slični, moglo bi se reći i gotovo identični.

    Eto, kao što vidiš, Srbi i Hrvati imaju mnogo zajedničkih stvari, a razdvaja ih samo političko ubjeđenje i religija.

    Kao što vidiš, vi muslimani ste narod bez korjena: nemate svoju istoriju, jezik, pismo, kulturu... Izgleda da ste vi jedini "narod" koji nema svoje porijeklo - vjerovatno ste pali sa Marsa.

    Eto toliko za sada. Ovom prilikom sam ti objasnio tri stvari, pa ako si išta od ovoga upamtio - već si malo pametniji! Uprkos tome, zamolio bih te da se ovdje više ne javljaš! Pametniji si kada ćutiš.

    Pozdrav sa gore Romanije!
    poturice- 23635 - 08.02.2010 : Nije Bitno Usa - best (0)

    Re:Vogošćanin Pravi


    Pravi,

    neću da komentarišem pocetak tvoga pisanja, pošto me to nikada nije ni interesovalo. Hoću samo da kažem da muslimani nisu imali pravo da se izjasne da su muslimani sve do 1974. godine. Ne znam tačno da li je to bio 9. ili 10. kongres SKJ. U to vrijeme Džemal Bijedić je bio predsjednik SIV-a, pa se stalno zalagao kod Tita da se muslimani priznaju. I to se i desilo 1974. godine.

    Kažeš da smo bili neopredijeljeni. Nije bilo samo takvih, neki su imali kao ja lično sto su mene roditelji uknjižili čim sam se rodio kao Srbina, a brat je bio neopredjeljen. Isto ne znam iz kojeg konteksta uzimas da je Crna Gora i Makedonija nastali isto tako, treba biti realan a ne samo optuživati jedan narod zbog ovoga sto je se desilo.

    Ja sam učio srpsko-hrvatski jezik, kao i svi stanovnici u BiH, samo što je zapadna Hercegovina učila hrvatsko-srpski. Ja i danas tvrdim da samo taj jezik postoji, a ne tamo neki bošnjački ili bosanski.

    I u Drugom svjetskom ratu je bilo zločina, na strani oba naroda, ali to se nikad nije smjelo da iskaže a kamo li da priča. Iz Drugog svjetskog rata je ostalo mržnja i želja za osvetom, u svim našim narodima. Ja ne mogu da sad optužujem srpski narod radi pojedinaca, koji treba da odgovaraju za svoje zločine. Tebe cijenim i poštujem sve narode ovoga svijeta. Ja se nikada neću vratiti u Bosnu, čak ni kao turista, pošto tamo više nema moje stare raje. Sada su tamo oni koje smo zvali "Šveđani". Bilo je njih i kod vas u UNIS-u, UTL, Energetika i TAS bar 60-70%, ali se niko od vas nije družio sa njima.

    Nije ovo neka kritika, niti namjera da ulazim sa tobom u neko polemisanje. Ja samo želim da budem realan.

    Velike pohvale za sve vas koji ne zaboravljate svoje izgubljene drugove, oni i dalje žive u vašim srcima. Svaka vam čast.

    Pozdrav za vas sve na ovom forumu, posebno za g. Tomića.

    Poštovani,

    cijenim tvoje mišljenje i svaka ti čast za objektivnost. Kamo sreće da bar polovina pripadnika islamske vjeroispovjesti misli kao ti - do rata nikada ne bi ni došlo jer ne bi bilo potrebe da se dijelimo.

    Ovdje samo želim da pojasnim crnogorsko i makedonsko pitanje. Ako se sjećaš, od 1. decembra 1918. do 3. oktobra 1929. godine na našim prostorima je postojala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Kao što vidiš nigdje se ne pominju Makedonci, niti Crnogorci kao narod - jer to i nisu bili. Makedonija se u to vrijeme zvala "Južna Srbija" a narod koji je živio u njoj se nazivao Srbi. Crna Gora je kroz istoriju imala svoju državu i svoje vladare ali su i oni sa ponosom naglašavali da su Srbi.

    Evo šta je u zemljopisu književne Crne Gore iz 1895. godine pisalo, i šta su sva djeca trećeg razreda osnovne škole morala da nauče:

    "U Crnoj Gori žive sve sami čisti i pravi Srbi, koji govore srpskim jezikom, a ima ih na 300. 000 stanovnika. Većinom su pravoslavne vjere, a ima nešto malo rimokatoličke i muhamedanske vjere, ali treba znati da smo SVI SRPSKOG PORIJEKLA I SRPSKE NARODNOSTI. "

    Kao što vidiš, naši pradjedovi su bili ponosni što smo svi istog porijekla. A malo je sreće pod svodom zemaljskom ostalo za narod kome istoriju prekrajaju nepismeni političari.

    Dozvoli mi da ovaj tekst završim sa pozdravom moga, nedavno preminulog prijatelja Momira Jeftića - Struje: "Ostajte mi svi zdravi, srećni i debeli! Poseban pozdrav tebi i tvojoj porodici.
    poturice- 23574 - 31.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Duge sjenke iz prošlih ratova


    KRAJ TROJEDNE BOSNE

    Bosna i Hercegovina, kao multietnička država, davno je primila smrtonosni udarac sa odloženim djelovanjem, prije bilo kakvog pominjanja referendum o otcjepljenju Republike Srpske. (Objavio sam to sa istim naslovom u sarajevskom 'Oslobođenju' krajem 1991. godine)

    Ni Barak Obama, ni Alkaida, ni 52 islamske zemlje, ne mogu to spriječiti, osim da se crna zemlja raspukne i da Srbi u Republici Srpskoj u nju propadnu.

    Dejtonski sporazum je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali neće onemogućiti raspad Bosne i Hercegovine, jer Bošnjaci, kao Srbi i Hrvati, žele svoju nacionalnu državu. I to je kraj svih krajeva, sna o multietničnosti koji frustrira Bošnjake.

    Ako su Albanci mogli proglasiti nezavisnost Kosova, kao nacionalna manjina u Srbiji, onda i Srbi u Republici Srpskoj, kao državotvoran narod, ima međunarodno pravo da se na referendumu izjasni za nezavisnost.

    Muslimani, bježeći od svog nacionalnog identiteta, vide u Srbima svoje neprijatelje, a u dalekim islamskim zemljama svoje prijatelje. Srbima iz Bosne kažu: 'Ako niste za Bosnu, idite u Srbiju'. A šta bi se desilo da njima Srbi kažu: "Ako vi niste za naše otcjepljenje, idite u neku od 52 islamske zemlje širom svijeta, ostavite Bosnu nama! "

    Niko kao Meša Selimović nije bolje odgovorio Islamskoj vjerskoj zajednici, kada ga je pitala: "Zašto nas, bolan, Meša nazva otpadnicima od vjere", a on im je lakonski odgovorio: "A kako da nazovem one koji prime vjeru okupatora?! "

    Evo tog citata iz njegovom romana "Derviš i smrt", koji slikovito opisuje muslimane u Bosni: "Muslimani su kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više ni toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo u naprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog riješenja. "

    Ne mogu Bosne održati moneta, registarske tablice, PDV sistem, granična kontrola i korumpiran i podijeljen državni sud. Preko noći se to može promijeniti, jer volja naroda je najjača koheziona sila.

    Republika Srpska je faktički nezavisna, jer njenu vezanost za Bosnu i Hercegovinu srpski narod doživljava kao najveći čin uvrede.

    Referendum i deklaracija o nezavisnosti treba da bude neprimjetan čin za međunarodnu zajednicu, koja je do sada primjenjivala pogrešne aršine kada su Srbi u pitanju.

    Ako se tome suprostavi OHR, to će biti jalova prepreka, kaže bivši visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun, naglašavajući 'da je OHR mrtvo tijelo i da ga treba odbaciti".

    Bez trećeg entiteta Hrvatima u Bosni prijeti nestanak, iako Hrvatska, ustavno ima obavezu da pomaže Hrvate u BiH.

    Kulturne institucije sa obilježjima multietničnosti se gase, skoro da i ne postoje. Nacionalne kohezione sile su raspukle tlo njene trojednosti. Bilo i nikada više! Opominju nas na to i duge sjenke iz prošlih ratova. Zar nam trba još jedan da bi shvatili da je tako?

    Islamiziranje Bosne potvrdiće svi napredni Srbi, Hrvati i muslimani. Ona nema matricu trojedne države!

    Po porukama iz kolektivno nesvjesnog, 'pada šapatom' nestaje dok se ogleda na geografskoj karti svijeta!

    Nedeljko Žugić
    poturice- 23572 - 31.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Islamizacija muslimana


    VJEROVATI I BORITI SE

    Ako je za muslimane Memorandum SANU dokument Srpske akademije Nauka i Umjetnosti kao strateški program srpske inteligencije za zaštitu srpskih nacionalnih interesa, za Srbe je 'Islamska dekmlaracija' Alije Izetbegovića ideološka matrica koja muslimane priprema za rat i islamsku državu u Bosni i Hercegovini. Ta država je za neke muslimanske ideologe je određena od Alaha, a Izetbegović njegov izaslanik koji provodi njegovu volju.

    U Bosni, na čardaku ni na nebu ni na zemlji, sjedio je dušman sa dušmanom za istim stolom, ulagivao se jedan drugome, grudvajući se mozgovima, uzimajući jedan drugom potajn o mjeru, a čuvao je suhi barut u potaji.

    Mačevi mržnje ukrstili su se u BiH i potekla je krv iz njene koride rata, zato što je "suverena država' BiH bila za muslimane i Hrvate, a za Srbe ustašoidna.

    Na prvoj stranici, kao misao vodilja, 'Islamske deklaracije' Alije Izetbegovića piše:

    NAŠ CILJ: Islamizacija muslimana!
    NAŠE MOTO: Vjerovati i boriti se!

    Kod poginulih muslimanskih boraca, često su se nalazili u džepovima čini i dove. To je sekundarni dio džihada, jer su borci umirali sa povikom "Alahu ekber", dok ih je pri tom pratila strašna psihotičnost, odnosno vjera da će u raj.

    Din-dušmanin je turska riječ i prevodi se kao smrtni neprijatelj, ko nije islamske vjeroispovjesti i koji ne spijedi ratničku ideju islama, jer islam je nedjeljiv i netolerantan, a naročito kada je rat u pitanju. U našim prilikama Srbi su za muslimane najveći dindušmani i oni se neće smiriti dok nas ili ne pobiju ili ne protjeraju sa njihove zamišljene i zacrtane zemlje.

    Kada se ima u vidu uvod i konkretizacija uvoda, bolje reći konstitutivni elementi džihada, ne može se drugačije zaključivati nego da je Alija Izetbegović krivac za rat u BiH.

    On je od zatvorenika za širenje islamske ideje, postao nacionalni lider onih koji su ga do juče osuđivali. Na Osnivačkoj skupštini SDS-a u Skenderiji, na početku govora rekao je: "Gdje ste vi Srbi, mi smo vas ranije čekali da se organizujete... ! " Sve to govori koliko se on sa podrškom iz vana borio za stvaranje nacionalnih stranaka, za razgradnju Jugoslavije, ali opstanak suverene Bosne, koja je za Srbe bila ustašoidna država

    U Vlasenici, na osnivačkoj sklupštini SDA je rekao: "Mi, muslimani, ući ćemo u savez sa svim osim sa Srbima... "

    Nedeljko Žugić
    poturice- 20461 - 03.02.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Nemanja Babic


    Srpski režiser, Nemanja (Emir) Kusturica, govori o svome "upisivanju" u pravoslavlje. Takođe govori o tome da je Meša Selomović porijeklom od pravoslavne porodice Ujović, kao i da je "samo jedan dio njegove porodice" otišlo na islam. Inače, kaže da vodi porijeklo od Babića. Konačno, kaže da on i Ivo Andrić nisu Srbi po rođenju, ali jesu po izboru.

    Bravo Srbendo! Pravi si četnik sa Jevrejskog groblja!

    poturice- 17884 - 17.05.2008 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (1)

    O poturčivanju našega naroda uopšte


    preuzeto sa Projekat Rastko - Gračanica

    U glavnome, naš se narod deli u dve veroispovesti; u hrišćansku i muslimansku veroispovest. Ovi hrišćanske veroispovesti dele se, u glavnom, u dve crkve; a oni muslimanske dele se u nekoliko sekata. Sama pomisao na muslimane naše krvi zaustavlja nas najpre i najviše na Bosni i Hercegovini, računajući tu u širu Novopazarsku oblast. I to ima svoga razloga u pregnantnosti naših etničkih osobina u muslimana i u njihovoj kompaktnosti u ovim oblastima. Međutim, mi imamo svojih sunarodnika muslimanske veroispovesti i u drugim krajevima naših zemalja. Mislimo na one u Južnoj Srbiji.

    Istorijski, u našim se zemljama za Turke znalo još u početku našega državnoga života. - U južnim krajevima naših zemalja bilo je Turaka još od IX v. Turci Vardarioti poznati su iz XI v. Ali za Turke muslimane kod nas zna se tek od pojave Osmanskog carstva u našim zemljama, od polovine XIV v. na ovamo. Od toga se doba zna i za muslimane naše krvi. Još prvo, ako i delimično, zavojevanje naših zemalja na jugu Turcima izazvalo je poremećaj i u veri i crkvi. Nasilno i dragovoljno, počeo je naš svet još onda prelaziti u islam. Od onoga što je bilo nasilno prešlo i prevedeno u islam, propalo je sve, kako za našu veru tako i za našu nacionalnu celinu. - Kao roblje, veliku većinu, ako ne i sve od toga našega sveta, progutale su Mala Azija, Persija, Arabija pa i Afrika.

    Poturčivanja našega sveta bilo je od početka dvojakog: nasilnog i dragovoljnog i, kao što će se u daljim redovima videti, vršeno je u masama i pojedinačno. I ako nas ovde interesuju muslimani naše krvi u Južnoj Srbiji, koji su i do današnjega dana u islamskoj veri sačuvali naše nacionalne odlike: jezik, običaje i dr. , najpre ćemo ukratko izložiti kako je turčenje našega sveta vršeno na silno i u masama.

    Prema onome kako su Turci činili docnije, i kroz sve vreme svoje vladavine, sa sigurnošću se može uzeti, da su oni još od prvoga upada u naše zemlje, još sa prvim ratom, počeli odvoditi naš svet u roblje. A pozitivno se zna da su Turci odveli u ropstvo dosta naših glavnih ljudi. Još sa Kosova 1389. g. Samo preseljavanje našega sveta iz Orida Skoplja i druga mesta u Carigrad u Malu Aziju nije bilo ništa drugo nego odvođenje roblja. To je bilo ratno roblje, roblje po ratnoj sreći. Kao što su pojimali dobit u zemlji i gradovima, tako su Turci pojimali i roblje u ljudima kao domaću stoku. A zna se da su Turci bili nemilostivi u odvođenju roblja u ratu sa našim narodom i u svakom našem narodnom pokretu protiv njih.

    A kad se uzme da je naš narod bio s Turcima u ovim odnosima od 1371. godine pa do ustanaka u Šumadiji u početku XIX, pa i kroz ceo XIX v, onda se može uzeti da su Turci gotovo stalno i odvodili naš svet u roblje. Odvodili su ga i dokle su ratovima zauzimali naše i susedne zemlje.

    Pri svem tom godine 1659. , 1661. , 1690. i 1691. smatraju se kao najteže u ovom pogledu. Iako se sve ne odnosi na naš narod, samo posle Muhačke bitke (1526. g. ) odveo je Sultan u ropstvo 200. 000 duša iz Ugarske i Slavonije, svakako oba pola i svih uzrasta. Iz pisanih izvora znamo da je svaki paša imao na stotine svojih robova dvoranika. Zabeleženo je, da je naša poturica, Hrvat Rustem paša, posle sebe god. 1516. , ostavio 1700 robova, Iskeder Čelebija (turski Krez) imao je 6-7000, a Ibrahim paša 1700 robova. Kad je sultan Mehmed II zauzeo, 1455. g. , Novo Brdo, vojnicima je dao 700 žena a 320 dece odveo je u Malu Aziju u janičare. Spomenuli smo da se godine 1661. odlikuje velikim porobljenjem. Onda je mnogo našega sveta odvedeno u roblje. Godine 1 690. zabeleženo je takođe veliko porobljenje i " rasejavanje" našega naroda. Nije bolje bilo ni 1691. g. Godine 1715. , na gradu Vrljinu udare Turci i "uhvaćene pod mač a žene i decu" u ropstvo okrenuše. U to vreme porobiše Turci i Otok. " A godine 1717. u Novom "sužanja već tko nije mario, mogao ufatiti". Mnogo je bilo našega naroda robljeno i odvedeno i za vreme Nemačko-turskoga rata 1737-1738.

    Roblje je odvođeno iz naših zemalja kad su Turci i sa susednim ili dalekim hrišćanskim državama rat ovali. Veliko su naše roblje odveli i za vreme rata s Rusijom 1771. Za vreme prvoga ustanka u Šumadiji, odjednom samo dovedeno je bilo samo u grad Prizren 30 duša žena i dece. Kao da se porobljavanje našega naroda u masama završilo sa 1815. g. I te godine je bilo mnogo sveta zarobljeno, ali je dosta i povraćeno. Osim robljenja u masama za vreme ratova i pohoda vojske, porobljavanje je vršeno i jedinačno. To su roblje zvali sužnjim i otkupljivali su ga.

    Jake je tragove u narodnoj duši ostavilo ovoliko nemilostivo robljenje našega sveta. Ono je i u narodnim pesmama tužno opevano i u mnogim narodnim tradicijama živo očuvano. Veliki je broj toga roblja. To je bilo tužno roblje, teško roblje, pusto, sužnje i plemenito roblje. To je roblje gonjeno u Jedrene i Carigrad i ta su mesta bila glavni trgovi na kojima je sortirano i prodavano to naše roblje. Ako ne sve, 90% toga roblja propalo je za nas time što se u tom dalekom svetu poturčilo. Mih. Konstantinović veli, da se roblje izmešavši se sa Turcima pokvarilo i prima "poganičku veru pa je još i hvale i takvi bivaju mnogo gori nego što su pravi poganici. " Vuk je zabeležio da je mnoga zarobljena Srpkinja dospela do velike gospođe, i to je istina, ali je bilo isto tako, i to mnogo više, gde je mnoga velika naša i dr. gospođa dospela do najnižeg ropstva.

    Javno roblje u Turskoj ukinuto je zakonima 1830-ih godina. Taj je zakon uveden u život 1846. g. pa ponovo proširen 1856. g. I ako je roblje bilo zakonima ukinuto, njega je nestalo od kako su se Turci izmešali sa drugim narodima i pod presijom drugih, kulturnih evropskih država i naroda. Ima pisanih podataka da i sami Turci nisu više hteli roblje.

    Drugi način turčenja našega sveta u masi vršen je kupljenjem dece u janičare. To je tako zvani danak u krvi. Ustanova janičarskih odreda postojala je u Turaka pre no što su i počeli nadirati u naše zemlje. Taj red vojske ustanovio je još sultan Orkan 1329. g. i iznosio je 10-12. 000 i to iz samih poturčenih i zarobljenih hrišćana i iz izabrane dece. Broj se njihov pod Sulejmanom popeo na 20. 000 duša. Ali su zato za janičare u to doba birana najbolja hrišćanska deca. Njih su svake pete (četvrte) godine kupili naročiti sultanski činovnici, turnadžibašije i jajanbašije. Najpre su uzimata deca stara od 6 do 10; potom od 10 do 16 godina. Ako je ko imao četvoro i petero dece uzelo bi mu se jedno, ako je imao više od petero dece uzelo bi mu se dvoje. Fakat da je janičarski jezik bio naš, srpsko-hrvatski jezik, kroz ceo XVI i početkom XVII v, dokaz je da je do Bajazita II bilo dece najviše naše krvi. Ta su deca smatrana kao izgubljena za svoju kuću i svoj rod. I ako se znalo da se niko iz Janičara ne vraća svojima, mnogi su roditelji, u XV v, još pri krštenju ucrtavali deci krst na čelu, i to sokom nekakvoga bilja, da se nikako nije mogao krst utrti. Zanimljive su pisane beleške i predanja kako su roditelji krili od komesara svoju decu i kako su se hrišćani potkazivali komesarima koji su decu popisivali. Ova su deca odvođena u Malu Aziju i tamo su bila razdeljivana među stanovnike gradova i trgovce, dok se nauče turski. Upotrebljavana su za svakakve ručne poslove. Kad deca ojačaju i dvor ih zahte, moraju se predati u Carigradu. Ako je, međutim, koje dete umrlo ili se izgubilo, kućni starešina kome je dete bilo predato, mora odgovarati pred sudom; kako se je izgubio. Ako se ne može opravdati mora platiti izgubljeno dete. Odraslija deca i mladići upotrebljavani su u dvoru, na brodovima, u vrtovima, konjušnicama i drugde gde su potrebna. Mnogi uče zanate a ponajviše budu janičari, koji posle sa svojim roditeljima i prijateljima postupaju tiranski.

    I ova deca su deca sva propala za nas. I ako su mnoga od njih održala vezu sa svojim hrpšćanskim roditeljima i srodnicima, nekolicina od njih, koji su dostigli u carstvu visoke položaje, mnogo i učinili za svoj narod, velika većina ih je na svagda propala za svoju naciju.

    Među tim niko danas ne može imati pretenzije ni približno tačno da odredi koliko je sve ovim načinom turčenja propalo našega naroda. Prema onome što smo do sad naveli, jedno je izvesno, a to je da je taj broj vrlo veliki. Mi tu veliku dozu naše narodne krvi otpisujemo i tražimo naknadu u naših sunarodnika muslimanske veroispovesti koji su, i ako poturčeni, nasilno i dragovoljno, ostali u svojoj otadžbini i sačuvali sve bitne odlike svoje narodnosti. Pored onih u Bosni i Hercegovini, to su naši poturčenjaci u Južnoj Srbiji.
    poturice- 17654 - 20.04.2008 : Violeta Dzodan pakrac - best (0)

    Odakle poticu Slaveni?


    Poštovani ovoga sajta, ne mogoh izdržati a da se ne javim i da kažem koju riječ jednostavno me boli ta mržnja i nesuglasice naših naroda. Ne samo u povijesnim svjetskim knjigama, nego i na internetu se može naći porijeklo našeg naroda podvlačim našeg razjedinjenog naroda!!!

    Mi svi dođosmo braćo iz daljine... Afganistana, Iraka, Irana i Indije ako niste znali i naš jezik potiče iz tih krajeva, al' naš Turci poturčiše, katolici pokatoličiše drugi primili pravoslavnu vjeru i tako nam se to desi... A na ovom svjetu postoje samo dve vrste ljudi.. dobri i zli... nema druge.

    Isus, sin božji, je rekao "Nemožeš točiti iz jedne čaše gorko i slatko niti može čičak rađati smokve... "

    Narod naš gine jer nema znanja.... Dragi moji vjera treba da bude vjera u Boga, a ne podjela... Bog sjedinjava i nikad ne rastavlja... jedan je Bog za sve narode svjeta pa i za naše! Nema drugog neba za muslimane a drugog za hrišćane svi od jednog Boga potičemo! On nas zna po imenu a ne po zgradi u koju idemo da se molimo... Svi ćemo jednako doći pred Boga da odgovaramo za svoja djela... Dobra ili zla.

    Pa ako hoćemo biti neko... budimo ljudi. Ko ubije sam sebe ubije jer mira nema dok je živ, isto tako ko mrži... Sam sebe mrzi jer će mržnja izjesti njegovu dušu i život skratiti... Mudar čovjek pazi na svoje puteve i ne čini nikome zlo... blago njemu jer će biti zaštićen u dane zle.

    Bog sa Neba gleda i cjelo nebo se čudi... na sve što rade ljudi... pa zar zaboraviše raj i život vječni zabadava dan.... Andjela vojska svuda je oko nas iako ih ne vidimo i ne čujemo njihov glas!

    Mi nismo sami na ovoj planeti. Bog nas veoma voli i svaku molitvu čuje dobar Otac Nebeski! Zemlja jeca i podrhtava zbog tuge na zemlji i ratova Antartica se otapa... More buči.. Bog sa neba zove narode moj.. Dođite k meni dok još vremena ima da pribavite spasenje svojim sinovima!!! Ostalo je naša odluka..
    poturice- 17507 - 30.03.2008 : Cccc Cccc beograd - best (0)

    Za Alisu


    Da Alisa, tvoj pradeda je živio u Bosni i Hercegovini, samo on je bio pravoslavac. Zašto ti smetaju te činjenice? Bez uvrede!
    poturice- 17502 - 29.03.2008 : Dragan Novi Sad - best (0)

    Alisino lupetanje


    Ališa vesela bila, žalosno je to što ne poznaješ istoriju i sve greške koje su pravili tzv. Bošnjaci (uvijek na pogrešnoj strani) i shvatila kakvi su to u stvari bili Srbi, što su za malo luksuza prodali vjeru i od tada nose breme i kompleks najvećeg šljama što izda svoju vjeru. Pametni i obrazovani muslimani poput Meše Selimović i Emira Kusturice, su dovoljno govorili i pisali o tome, pa ti iste i preporučujem za čitanje. Ako ti njihova djela ne pomognu, onda tebi po ovim pitanjima zaista nema pomoći.
    poturice- 16606 - 08.12.2007 : Roka Rodjo zemlja nedodjija - best (0)

    Bez ikakve zle namjere


    Postovani Aldine

    Posto vidim da spadas u kategoriju "umjerenih" zelim da te pitam, znas li na cijoj zemlji je izgradjeno "Ali Pasino polje" u Sarajevu i kako se zvalo prije Turske okupacije.

    P. S Dosta slicnih primjera ima u tvom i mom kraju!


    Pozdrav
    poturice- 16328 - 23.11.2007 : Roka Rodjo zemlja nedodjija - best (0)

    Konačno


    Napokon da se Fikro i ja u necemu slozimo. U pravu si apsolutno Fikro kada kazes da je Sarajevo uvjek bila "dolina" koja je vecinskim balijskim smradom kontaminirana, " Dolina balijskog smrada i turcizma".
    poturice- 16226 - 20.11.2007 : Trebevicki Grom Republika Srpska - best (0)

    Pogledaj oko sebe


    Stvarno su ovi balijaći žalosni, kad ih stisneš pište kad ih pustiš vrište. Tako je bilo i tokom cijelog rata. Ono što im se desilo u Srebrenici nije ništa šta bi im sad Hrvati uradili.

    U Zapadnoj Hercegovini je hit pjesma:

    Ona mi je pjesma najmilija,
    Srebrenica grobnica balija!


    Nije ni čudno što su ovako frustrirani, kada u pola federacije ne smiju da nos provire, o Republici Srpskoj da i ne govorimo. Šta će od poturica ostati i gdje će završiti ostaje da se vidi, činjenica je da su zbijeni u nekoliko torova.
    poturice- 16005 - 16.11.2007 : Car - best (0)

    Nema diskusije sa nepismenima


    Na Romaniji postoji takav internet, kakav vi papci carsijski mozete samo sanjati. Vec duzi vremenski period razmisljam da se ukljucim u diskusiju, ali uvjek odustanem jer ne mogu da diskutujem sa nepismenim ljudima.
    poturice- 15765 - 03.11.2007 : Cica Romanijski Crvene stijene - best (1)

    Tursko pusto sve do Beča bilo


    Zamolio bih Muju i Fikru, ako može da mi prevedu ovo što su napisali jer stvarno ne razumijem bošnjački. Ove neke riječi stvarno ne razumijem!!! O karakteru mi vi Bosnjaci nemojte pričati, jer vas karakter smo vidjeli u "ratu" i prije ovog naseg "lova na vas" 1992. godine. Vi ste od skora narod i nacija, jedva na kukanje i na potplacivanje kao sto i sad radite Lajčaku i EU.

    Pazite!! Ne vi ne plačate nego islamske zemlje, vi ste dužni i Bogu i narodu!! čak ste dužni i entitetu koji vam je kost u grlu Republika Srpska. Evo ponesto prevedem pa reko da vam kažem. U svoj ovoj situaciji neko mora biti kriv i eto Srbi su ovaj put izvukli tanji kraj. Dodijaće i Evropi da vas vuče za sobom a vi da im rušite gradove, ambasade itd. terorističkim napadima. J... vas otac islamski, teroristički i odvratni. Šta ti imas da kažeš za jednog Vladiku pa pogledaj onog nepismenog Cerića, onu ciganku što oda po svijetu i traži milost za vas ljigavce.

    Sad ovaj drugi dio je teško prevesti! Ali koliko sam razumio da osporavaš spisak poginulih u proteklom ratu, reče da jebeš pet stotina Srba razlike. Citat "pet stotina gore-dole, necemo biti sitničavi" tako si rekao. E pa jebem ti onih 20 u Visegradu što si ih pominjao sve po na osob ih jebem u kosti. Jebo te otac mrtvi takog pogana. A Fikri fiknem grob ćaćin, balijo smrdljiva!

    Evo Željko ti je objavio tvoje sranje jebo ti svoje u Višegradu svih 20 koliko si ih nabrojao. Skini se više balijo prljava! Opomenuo sam te da ću dalje biti gad!
    Tursko pusto sve do Beča bilo!
    poturice- 15683 - 29.10.2007 : Tasa Sarajevo - best (0)

    Mehmed-paša Sokolović


    Prije svega treba znati činjenice ili barem nešto pročitati. Nije bilo muslimanske nacije do Džemala Bjedića ("Bjede"). Postojali su samoo Srbi islamske vjeroispovjesti.

    Mehmed Sokolović (tur. Sokollu Mehmet Paşa, oko 1505 - 11. oktobar 1579), u narodu poznatiji kao "Mehmed-paša Sokolović", je bio Veliki vezir (predsednik vlade) u Osmanskom carstvu.

    Poreklom Srbin iz Hercevovine rođen u selu Sokolovići blizu gradića Rudo. Kao dečak školovao se u manastiru Mileševa. U "Danku u krvi" odveden u janjičare kada mu je bilo oko 15 godina. Školovan u Jedrenskom saraju gde ostaje 13 godina. Učestvovao je u Mohačkoj bici 1526. i opsadi Beča 1529. Između 1533. i 1535. učestvuje u ratu protiv Persije i opsadi Bagdada. 1545. godine postaje zapovednih Osmanske flote a 1551. biva unapređen u rumelijskog beglerbega. Iste godine kreće u pohod na Habsburšku monarhiju a već sledeće osvaja Temišvar. Pod njegovim uticajem 1557. izdat je berat kojim se dozvoljava obnova Pećke patrijaršije, na čije je mesto doveden njegov rođeni brat Makarije Sokolović. Sultan Sulejman I Veličanstveni ga proglašava za Velikog vezira Porte 28. juna 1565.

    Iste godine sa sultanom kreće u novi pohod na Austriju i Beč. Opsedaju utvrđeni austrijski grad Siget međutim u noći između 5. i 6. septembra 1565, samo dan pre osvajanja grada, sultan Sulejman I iznenada umire. Plašeći se da će njegova smrt negativno uticati na moral vojske Sokolović je prikriva sve do 24. septembra kada je u Carigradu proglašen naslednik, Selim II. Novi sultan se pokazao kao prilično nesposoban vladar i doslovno je sve poslove u carstvu prepuštao Sokoloviću, kao velikom veziru, tako da je ovaj imao praktično neograničenu moć u carstvu.

    Po njegovom naređenju 1571. godine je izgrađen most preko Drine u Višegradu (opisan u delu "Na Drini ćuprija", Ive Andrića ovenčanom Nobelovom nagradom). Selim II umire 12. decembra 1574. i na prestol dolazi njegov sin Murat III koji se još manje interesovao za vođenje državnih poslova ali za razliku od oca nije imao velikog poverenja u Sokolovića čija moć polako počinje da opada iako je ostao na svom položaju Velikog vezira. Uveče u Carigradu 11. oktobra 1579. Sokolovića u atentatu ubija izvesni sumanuti derviš.
    poturice- 15682 - 29.10.2007 : Ratnik - best (0)

    Habsburzi


    Daj da se vratimo u pršlost! Ajde de, 91%, nekretnina, (zemljišta) u vlasništvu muslimana!! ?? Age i begovi: oteto, prokleto! Dalje, koji dokument potvrđuje da je to njihovo? Opšte poznata stvar, da u vrijeme turske okupacije nema pisanih dokumenata, tj zabtranjeni su od strane sultana! Da li ti je jasno zbog čega? Nije je smjelo biti dokumenta koji je potvrđivao "tapiju" na okupiranu srpsku teritoriju! A vi Srbi, koji ste primili islam ste bili u povlaštenom položaju, i čak šta više i posle 1910. godine. Age su prepisivale zemljište na vas, da bi izbjegli vraćanje zemlje Srbima! Ako nisi u toku tih godina se vraćala zemlja stvarnim "vlasnicima", ili "kmetovima" koji su je obrađivali, i to po nalogu Austrougarske monarhije, dakle i tu je ostojao "šverc-komerc", što više prepisati "mihamedancima".
    poturice- 14074 - 02.08.2007 : - best (0)

    Srbi muslimani


    Knjiga našeg istaknutog publiciste Slobodana Jarčevića "Bivši Srbi" na naučnoj osnovi govori o otuđenju i verskoj podeli Srba. Sastoji se iz četiri segmenta, a mi vam na ovaj način predstavljamo deo koji govori o Srbima - muslimanima Srbi podeljeni državama i vera

    U pismima Petra Petrovića - Njegoša, nalaze se i ona odašiljana skadarskom veziru Osman Mashar"paši Skopljaku, "jednoplemeniku različita ispovedanija... jedne krvi". Njegoš je podsećao Skopljaka da su im porodice iz istog srpskog zavičaja - Skopljakova od Bugojna, a Njegoševa od Zenice. Osman Mashar"pašu su ove reči, mada je bio ohol, dotakle. Bio je razapet, kako to narod kaže, između korena svoje nacije i svojih obaveza neprijateljskoj Turskoj, u čijoj državnoj strukturi je bio velikodostojnik. Paša, o svojim mukama, nije ostavio pismena traga, ali će se pašin unuk Omer"beg Sulejmanpašić-Despotović, s velikom grupom mladića iz uglednih muslimanskih porodica, krajem devetnaestog stoleća, okrenuti svome rodu i najumilnije mu pevati. Omer"beg će uzdizati srpsku krsnu slavu, rod i srpsko ime, uveren da je doživeo srećne dane, o kojima je, njegovom dedi Osmanu Masharu, pisao umni Njegoš:

    "Ja bih rad (obaveštava i jadikuje o tim danima Njegoš) da sam se malo docnije rodio, jer bih vidio svoju braću đe su se sebe i svojih spomenuli i đe javno pred svijetom kazali da su oni dostojni praunuci i potomci starijeh vitezova našeg naroda". ŠJovo Bajić: Omer-beg Sulejmanpašić-Despotović " Srpstvu, Udruženje Srba iz BiH u Srbiji, 2001. ?

    Stihovi Omer-bega u pesmi Leti pjesmo su treperili ovom izgovorenom porukom Njegoša i pritajenim mislima Osmana Mashar-paše:

    "Želiš vidjet ljutog lava,
    za slobodu što se bori,
    ti poleti, pjesmo moja,
    onoj maloj Crnoj Gori.

    Pod Lovćenom na kamenu
    Naćeš tamo onog lava,
    Što slobodi krči puta
    Oštrim mačem i guslama.

    Ponesi mu pozdrav vjerni
    Zarad sreće bratskog gleda,
    Krv nas veže, a ne d'jeli
    Vjera Hrista, Muhameda".
    ŠJovo Bajić: Omer-beg Sulejmanpašić-Despotović " Srpstvu, Udruženje Srba iz BiH u Srbiji, 2001. ?


    Drugi veliki rodoljub među Srbima muslimanima bio je Avdo Karabegović Hasanbegov. On će, u "Bosanskoj vili", Sarajevo, 15. juna 1898, objaviti pesmu U oči Vidova 1898. i u njoj će, pun slutnje o mogućem budućem bratoubilaštvu, preklinjati da se srpski zavičaji zagrle:

    "... Ej, Kosovo tužno i žalosno!
    Sklanjali se za visoke gore
    Jarko sunce sjetno, neveselo,
    Da ne gleda đe se braća bore?

    Da ne gleda mačeve krvave
    Đe brat bratu kroz grudi probada,
    Da ne gleda srca izdajnička
    Đe paklena zloba, zavist vlada.

    Da li čekaš aj, Kosovo tužno!
    Nove bratske borbe i megdana?
    Da li čekaš " ej sudbino kleta "
    Sretnijega tude Vidov dana.

    Ili čekaš da izgladi vrjeme
    Crne bore sa tvojega čela,
    Da na groblju praotaca svojih
    Zagrle se braća prevesela.

    Da li čekaš bratsko razbojište,
    Opet bojna truba da zatrubi?
    Ili čekaš " ah zlaćani sanci "
    Da se Prizren s Avalom poljubi?!


    Ovakvo oduševljenje za "grljenje braće prevesele", braće hrišćana i muslimana, nalazimo u proznim i epskim delima Srba od 15. stoleća. U njima, vidimo da su srpski državnici i vojskovođe oba ispovedanija bili razapinjani između želje da obnove carstvo Nemanjića i zaključka da su se tome, sudbonosno, isprečile osvajačke sile Azije i Evrope. Zato su se kolebali i svrstavali pod jedan, drugi ili treći barjak " verujući da je izbor vrste barjaka Božija volja, ili iznuda istorijskog trenutka - nadmoći države pod krstom ili države pod polumesecom. Srpsku državu su, jednako, satirali i Turci i Evropljani. To je iskusio Đurađ Crnojević, koji je, u nameri da očuva ostatke srpske države u Zeti, otputovao u Mletke i tražio pomoć, a kad je tamo naišao na neprijateljsko držanje, vratio se u Zetu i sklonio se u Tursku. 'Đurađ se u izbeglištvu uverio da je Mletačka Republika imala iste ciljeve kao i Turska " osvojiti što više srpskih zemalja. Mlečani su svoje vojne ekspedicije usmeravali prema Zeti, dok je ona bila u sastavu Srbije Stefana Lazarevića i sestrića mu Đurđa Brankovića. Koristili su svaki turski napad na Srbiju da bi okupirali zetske posede na morskoj obali. U tu svrhu, dužd je činio sve da Zetu oslabi iznutra. Pokušavao je da izazove dinastičke borbe među Crnojevićima. Protiv Stefana Crnojevića je podsticao njegovu braću i izdašno ih pomagao novcem, robom i oružjem. Zabeleženo je da su Mlečići uspeli protiv Stefana dignuti i jedno pleme s obala Skadarskog jezera'. ŠSlobodan Jarčević: Istorijske skrivalice, prvi tom, strana 126, Izdavač "Miroslav", Beograd, 2002. ?

    U ovakvom okruženju, Srbi su, bez obzira na versku pripadnost, bili primorani da služe Turskoj ili nekoj od evropskih država. A te države su, sledeći sveprisutnu ideju uvećanja teritorije, surovo uklanjale prepreke na tom putu. Ništa im nije bilo sveto, kao što se to vidi na ovom primeru Mletačke Republike. Ona lomi hrišćansku Srbiju, na isti način kako to čini i islamska Turska. Državnom interesu se sve podređivalo. U Turskoj, i životi sultanovih sinova. Ništa nije smelo remetiti snaženje i širenje države. K tom cilju, moćni Sulejman je naredio da mu ubiju sina Mustafu, koji je i umno i telesno bio ispred ostale braće po ocu, a izvesno vreme pre toga, ubio je i sina Ibrahima. Ovako su to zabeležili istoričari:
    "Caru su razapeli čador, ogroman kao dvor, podeljen pregradama od svile na nekoliko odaja. 'Bio je to oktobar 1553, kad je Sulejman pozvao sina da ga poseti. Tako je nekad doveo na večeru i miljenika Ibrahima... ' Sav u teškoj zlatnoj odeći, više nalik na mumiju nego bilo kad ranije, car je nepomično sedeo pod čadorom i kroz zavesu, dovoljno providnu, zurio u drugu odaju, koja je još bila prazna. U jednom trenutku, napolju je zavladala tišina, i u odaju je, bez pratnje, ušao Mustafa, njegov sin, sav u beloj odeći, lep kao junak iz priče, i začuđen zastao što nikog nema u polutamnoj prostoriji. A onda je Sulejman video kako iz uglova iskaču mutavci, ogromni i crni, i bacaju se na Mustafu da ga zadave. Dok je trajalo rvanje, sultan je primetio da ga je sin zapazio kroz zavesu i, zajaukavši da mu pomogne, poslednjom snagom zbacio sa sebe džinove. Princu je tada prišao s leđa dvoranin Zal Mahmud-paša, potonji vezir i zet carske kuće, i nabacio mu gajtan oko vrata. Za to vreme, car se nije ni pomerio". ŠRadovan Samardžić: Sulejman i Rokselana, SKZ, Beograd, 1976, str. 663. ?
    poturice- 13913 - 29.07.2007 : - best (0)

    Muslimani nikada nijesu bili Bošnjaci


    Predsjedništvo Matice muslimanske Crne Gore optužilo je juče Bošnjačku stranku da sprovodi asimilatorski program. U saopštenju Matice naglašava se da "Muslimani u Crnoj Gori nikada nijesu bili Bošnjaci".

    "Nepobitna je činjenica da su Bošnjaci izmišljena politička i asimilatorska tvorevina, koja se prvi put u Crnoj Gori pojavljuje u popisu stanovništva 2003. godine. Muslimani Crne Gore autohton narod nastao od domicilnog hrišćanskog stanovništva koje je primilo islam. Oni nijesu došli iz Bosne, niti ma od kuda, već postoje i egzistiraju na ovom prostoru od svog postanka i traju oko 400 godina" - kaže se pored ostalog u saopštenju.
    Matica muslimanska u saopštenju njenog predsjedništva, takođe, tvrdi da su Bošnjake u Crnoj Gori izmislile bošnjačke stranke, a ne niko drugi, pa ni aktuelna crnogorska vlast. Oni negiraju stav BS da su Bošnjaci u Crnoj Gori diskriminisani.
  • Stvarno stanje u Crnoj Gori pokazuje da su diskriminisani, ignorisani i asimilovani Muslimani, a ne Bošnjaci - navodi Matica muslimanska.

    Tvrde da ne stoji ni ocjena BS da je rezultat dosadašnje diskriminacije prema Bošnjacima to što je od jednog naroda u Crnoj Gori nastalo pet nacionalnih grupa - Bošnjaci, Bošnjaci-Muslimani, Muslimani, Crnogorci islamske vjeroispovijesti i neopredijeljeni.

    Tvrdnje BS da su Muslimani Crne Gore nastali podjelom Bošnjaka na pet grupa su proizvoljne - saopšteno je iz Matice muslimanske.
    Ovakav stav obrazlažu time što pomenute ocjene BS "nemaju utemeljenje u istorijskim, etnološkim, kulturološkim, pravnim i nacionalnim saznanjima, niti su zasnovane na nepobitnim činjenicama".

    preuzeto sa www.novosti. rs. sr
  • poturice- 13727 - 20.07.2007 : Slobodan Živković Beograd - best (0)

    Srbi


    21. juna u SANU-u je održan naučni skup gde se raspravljalo na temu Srbi i Arbanasi. Naši naučnici su dokazali da su Srbi (Iliri, Tribali, Veneti) jedan te isti narod i da su oduvek bili na Balkanu kao starosedeoci, a da su šiptari naseljeni u XI veku i da vode poreklo sa Kavkaza.
    poturice- 13160 - 06.06.2007 : Gromovnik Republika Srpska - best (0)

    Muslimani


    Ne znam puno ali...

    Ne zelim da ispadne kao srpska propaganda i ne znam puno o porijeklu muslimana a ono sto znam je sledece:
    1. Nastali su od Srba i djelimicno Hrvata
    2. Poturcavali su se uglavnom najvece p***e i kukavice
    3. Promjenili su vjeru da sacuvaju materijalna bogastva
    4. Nasi stari su sa pravom kazivali: "Sa jednim Balijom sjedi za stolom, jedi i pij, a drugoga drzi u vreci pod stolom, i isto ti misle obojica! "
    5. Mnogi i dan-danas znaju koja im je bila Krsna slava!
    6. Medju poturcenjacima ima i cestitih ljudi koji se ne stide svoga porijekla, poneki se i vracaju pradjedovskoj vjeri ( Kusta i dr. )
    7. Mnogo su nastradali u poslednjem ratu i to je bilo:
      1. 150. 000. 000 silovanih muslimanki,
      2. 2. 000. 000 pobijene djece
      3. 20. 000. 000 pobijenih civla
      4. 5 mučki ubijeni vojnika


        Mnogo jeste ali kada vidim kako pojedina balincad pisu pomisim da je ipak premalo i da je cifra trebala biti veca za bar nekolicinu ovdje prisutni balincadi kojima je jedini cilj da umanje srpske zrtve a muslimansne uvecaju sto je moguce vise.
    poturice- 12646 - 10.05.2007 : Prolaznik Sa - best (0)

    Sunce tudjeg neba...


    Treba da se vratiš u svoj grad! Zašto tako prepuštate svoju imovinu. Najlakše je reći da ste protjerani i da vam je sve spaljeno. Vrati se u svoj zavičaj! Sunce tuđeg neba nikad neće sjati kao u zavičaju. Nemojte samo reći da vam neko brani da se vratite. Ne daj svoje!

    Lijepo je to pričati, onako iz daljine. Ja se u Sarajevo nikada ne bih vratio, iz prostog razloga što neću da se mojoj djeci desi ono što se desilo meni, ili ne daj Bože da ih neko pokolje kao onih nekoliko hiljada Srba koji su ostali u Sarajevu. Uostalom, svi ovi gradovi koji su preplavljeni ovom zadnjom ekspanzijom Islama, više nemaju onu svoju draž, kao nekada. Sem Islama, njima hara kriminal, droga, i nezaposlenost. Jad i bijeda! Gdje da se vratiš?
    poturice- 12333 - 16.04.2007 : Gromovnik Republika Srpska - best (0)

    Poturcavanje


    Vreme poturčivanja naših poturčenjaka

    Videli smo pisane podatke o pojedinačnom turčenju u našim krajevima i da glavno turčenje pada u XVII v To se doba slaže i sa tradicijama u našega naroda o tome Svuda poturčenjaci pamte 200 godina Taj su broj navodili i njihovi stari pre 50 godina taj nevode i ovi sada taj isti broj vlada i u predanjima bugarskih poturčenjaka, pomaka I ako je Njegošu bilo istorijski poznato vre me poturčivanja našega sve ta u Crnoj Gori, i on je pevao

    Bogu šućur dvjesti su godinah
    Otka paći vjeru prihvatismo
    Izmećari dinu postadosmo

    Stoga što se turčenje na razne načine proteglo kroz četiri i više vekova, broj 200 stalno se provlači kroz sva predanja U Kičevskoj oblasti poturčivanje se veže za Šaban pašu, ali se i tamo navodi broj 200 godina, i da su se turčili postupno sve do početka XIX v. I sama kičevska mahala Bačevci poturčila se pre 200 godina.

    Pa i ovaj se broj slaže sa istorijskim faktima da su se naši u Južnoj Srbiji poturčili najviše posle seobe našega naroda pod Arsenijem Čarnojevićem i u vreme najjačega nadiranja Arnauta u naše zemlje. Međutim, i ako svi navode ovaj broj, velika većina poturčenjaka, po pričanju svojih starih, zna tačno od koliko su kole na poturčeni, samo neće uvek da kazuje Broj 200 im je ostao u amanet, kratak, i čini im se i lakonski odgovor. Pored toga, poturčenjaci u Tikvešu imaju predanje, da su se njihovi stari poturčili još kad se turska vojska nalazila onuda za vreme prvoga osvojenja ono g a kraja. Međutim, po drugom predanju, onom o janičarskom pritisku u ovoj oblasti mnogo docnije, i o preseljavanju hrišćana iz tikveških sela u Negotin i Kavadar, izlazi, da je to bilo negde krajem XVII veka, opet pre 200 250 godina.

    U Tikvešu imaju predanje, da su sela Timjenik i Begnište poturčeni takođe pre 200 godina, i to se slaže sa vremenom u kome su bile iseljene prve hrišćanske porodice iz tih sela.

    O poturčivanju Opolja u Prizrenskoj oblasti ima predanje, da ga je poturčio Kukli beg. Ovaj beg je živeo u XVI v. a u Opolju su poznati hrišćani sve do pre 120 godina. Poturčivanje u jeku i u Opolju bilo je tek od kako su onuda prodrli Arnauti.

    U Debarskoj oblasti, u opšte, ima predanje, da je poturčivanje počelo takođe od200 godini na ovamo. I ako m ahom znaju koji se kra) kad poturčio, i da ima poturčenjaka iz celoga XVIII i prve polovine XIX v. , svi koji o tome hoće da govore, odgovaraju da su se poturčili pre 200 godina..
    poturice- 11097 - 30.12.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Da li su muslimani Sloveni?


    Kakvo ponovno pisanje istorije? Kakve piramide, kakvi bakrači. Bolje da o tome raspravljamo kada bude dokazano da one zaista postoje. A ako se ispod tog brda krije neka piramida, samo će se dokazati da je prije 3000 - 5000 godina na ovom podrucju postojala civilizacija koja je starija i od one ilirske. Postojala i prestala da postoji. Time će se samo popuniti strane istorije koja jos nije ispisana.

    Bolje da razgovaramo o istorijskim činjenicama kao što su - "jezik" i "fizički izgled". U tom sam pogledu vršio i neka "istraživanja". Dok sam bio u Njemačkoj, upoznao sam nekog Mateusa, koji je u stvari "Lužički Srbin". Ono što me je zapanjilo da je jezik Lužičkih Srba mnogo sličniji našem, nego ruski, poljski i češki. Naravno, postoje i razlike, ali to je zbog 1400 godina odvojenosti on naše (i vaše) braće Lužičkih Srba.

    Takođe mi, molim te, objasni, kako to da vi i Hrvati govorite jezikom Lužičkih Srba? Kako to da vi muslimani imate srpske face, a ne face i jezik vaše "braće" Arapa i Turaka. Nekako ste previše visoki da imate turske gene. Da li si ti, ustvari, ikada vidio pravog Turčina? Za tebe ne znam, ali ti tvoji istoričari sigurano nisu!

    Bolje ti je da ostavis "piramide" na miru i pokusas da objasnis neka pitanja koja su ocigledna. Smjesno je da cak i Hrvati pokusavaju da dokazu da nisu Sloveni, nego da su dosli iz Palestine, i da su "izmislili" Isusa Hrista. Jos jedna propagandna patka Ante Pavelica.

    Sta je u vama toliko bolesno da se stidite svog porijekla i budete slijepi do ociju?
    poturice- 11091 - 30.12.2006 : Suad - best (0)

    Zasto Srbi pisu da su Bosnjaci poturice?


    Zašto je nikim Srbima toliko stalo da dokazu kako su Bošnjaci poturčeni Srbi. Istina, takvih teorija ima i kod Hrvata, to jest da su Bošnjaci poturčeni Hrvati, samo zato što su preko Turaka primili islam.

    Pozdrav Suad.

    Suade,
    da li si ti ikada čuo da se krava udala za medvjeda? Vjerovatno nisi, jer se to nikada nije ni desilo!

    Eto tako, Srbi i Hrvati pišu o tome kako je jedan dio njihovog naroda prešao u Islam, jer je doista tako i bilo. Kada pišu o tome, pišu istoriju svoga naroda, tj. bave se sami sobom i svojom vlastitom istorijom.

    Međutim, nije njihov problem što to pogađa tebe i pisce tvoje istorije, i postaje problem za vašu histeriju.

    Istina je jedna jedina, i niko je ne može promjeniti, čak ni da bi vjestački stvorio bošnjački narod i njegovu istoriju.

    Da još jednom ponovim: "Kada Srbi (Hrvati) pišu o islamizaciji jednog dijela svoga naroda, oni pišu o nesreći koja je snašla njihovu braću Srbe (Hrvate), oni nemaju namjeru da se bave jadnicima kao što si ti i tvoji, koji vjerujete samo što vam tvorci nove (h)istorije nude. Oni pišu o sebi i svojoj istoriji.

    Pozdrav,
    Zeljko
    poturice- 11089 - 29.12.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Sloveni, a ne Bogumili


    Mi Srbi dobro znamo ko smo i šta smo, kao i ko ste vi muslimani. Ono što se vama, novopečenim mudžahedinima, ne sviđa je činjenica da smo svi mi slovenskog porijekla. Svi mi smo došli na Balkan u 6. vijeku, a možda i mnogo ranije/kasije. Istorijska je činjenica da je Balkan u to vrijeme bio opustošen od ratova i bolesti, pa je vizantijski car vapio za stanovništvom koje bi mu branile granice ali i plaćali taksu.

    Migracija stanovništva je bio dugotrajan i neprekidan proces. U tom doseljavanju, ostatak starosjedilaca se asimilirao sa Starim Slovenima.

    Tačno je da se jedan dio starosjedilaca zadržao i do dolaska Turaka. Cak se i na Romaniji pominju neka plemena koja su živjela duboko u šumama, a koja su se zvala Vlasi ili Romani. Po njima je Romanija i dobila ime. Vlasi još uvjek žive u Rumuniji, a ima ih dosta i u Istočnoj Srbiji i Bugarskoj.

    Istorija koju danas pišu muslimanski doktori nauka je krivotvorena, pa čak i osnovci u nju ne vjeruju. Ne možete da se pomirite sa činjenicom da ste Sloveni i da imate slovenske gene. Nećete da priznate da ste bar 300 - 400 godina bili pravoslavci ili katolici, prije nego što ste prešli na Islam. Sa sigrunošću se može reći da je većina muslimana nastala islamizacijom hrišćana, bilo pravoslavne ili katoličke vjere.

    Što se Bogumila tiče, dokazano je da su u srednjem vijeku stećke podizali i pravoslavci i katolici. To je jednostavno bila neka moda, koja je trajala dvjesta godina, a zatim iz nama nepoznatih razloga odumrla.

    Istorija je komplikovana stvar, međutim uz malo logike, može se shvatiti da je vaše učenje čista laž.
    poturice- 11076 - 26.12.2006 : - best (0)

    Vasa vjera je okupatorska


    Ima mnogo stvari, i činjenica, koje ti ništa od navedenog ne daju za pravo? Što se tiče vjere, sve što radite, a radite svakakve gluposti, radite u ime alaha, dakle, po vama, za sve je "zadužen" alah, vi fukara samo izvršavate njegovu volju? Osnovna vodilja vam je: "bismilah rahmanji rahim" i "alahu egber" (parafraziram) dakle sve je u ime i za alaha, vi fukara nemate ništa sa tim? Dalje vi na ovim NAŠIM prostorima niste autohton narod, "nastali" ste tek prije neku godinu, do sada ste bili samo Srbi ili Hrvati muhamedanci!

    Vaša vjera je stigla sa okupatorskom Turskom, stavili ste se u službu okupatora, zbog toga vam nije mjesto tu, jer ste i vi okupatori naše zemlje!

    Ja vjerujem da i sam znaš ko su ti preci, koja ti je Krsna slava, kako ste se prezivali, ko su ti rođaci...

    Objasni ti te osnovne stvari "zalutalim ovčicama" i shvatite jednom ko ste i šta ste!
    poturice- 11070 - 21.12.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Pravoslavlje i Islam


    Pravoslavlje i islam ne mogu čak ni porediti! Ovo su vjerovatno dvije potpuno suprotne religije koje nemaju nikakve veze jedna sa drugom.

    Pravloslavlje je jedan od najblažih oblika Hrišćanstva, jer je zasnovano na Svetosavlju, čitaj: pokornosti, toleranciji i skromnosti, kao i vjeri u zagrobni život i ignorisanje materijalnih vrijednosti. To je zbog toga što je u Hrišćanstvu čovjek usinovljen, tj postao kao sin Božiji. Bog se kroz Isusa Hrista "ovaplotio" i postao čovjek. Na taj je način Bog izrazio svoju volju. U isto vrijeme, Isus Hrist je simbol stradanja, ali i vječitog života koji slijedi ako čovjek ovozemaljski život živi skromno, dostojno i pošteno.

    U Islamu, čovjek je rob Alaha, kome je dužan da se pokorava, da mu Alah ne bi odrubio glavu.

    U Pravoslavlju ne smiješ nikoga ubiti, jer se Bog predstavlja u liku čovjeka. Ne znam da li znaš, ali Hrišćanstvo ima i ikone koje predstavljaju Boga, ne samo svece. Na tim ikonama, Bog je predstavljen u liku čovjeka! Iskreni Hrišćanin vjeruje u zagrobni život, a mučenike ovozemaljske slavi i predstavlja kao svece. Zbog toga mi Srbi slikamo ikone i slavimo svece koje one predstavljaju. Ponaviše slavimo Sina Božjeg Isusa Hrista, koji je bio mučenik najveći od svih. Zbog toga vjerujemo da onaj ko poštuje Božje zapovjesti (ne ubij, ne ukradi, imaj samo jednog Boga) može i sam jednog dana da sjedi uz Boga i bude Svetac Božji.

    Mi pravoslavci imamo samo jednog Boga koji nam je kroz Isusa Hrista izrazio svoju volju. Međutim, naša duša hrišcanska je dovoljno velika da ne zaboravimo i one koji su bili uz Hrista i koji su na nas prenijeli "Božje slovo" i koji su svojim primjerom postali naši učitelji, isto kao što sam i ja tvoj prosvjetitelj.

    U Islamu si dužan da ubijes svakog bogo-otpadnika, tj. onoga koji nije "vjere muhamedanske".

    Hrišćanstvo poštuje ljudska prava i ljudski sistem vrijednosti, a Islam ne poštuje ni osnovne postulate čovječnosti. Uzmi samo primjer položaja žena u islamskim zemljama, stanje nacionalnih manjina, slobode mišljenja i govora. Ako napustiš "vjeru muhamedansku", osuđen si na smrt (skorašnji primjer u Pakistanu), da ne nabrajam bilo šta drugo...

    Da se razumjemo, nisam ni za to da svijetom vladaju pederi, ali jebeš takav sistem i vjeru u kojoj ti ne možeš ni gaće na onu stvar da staviš a kamo li da se oženis, dok sultani, age i hodže imaju i na tu istu stvar stavljaju hareme žena... Vaša religija je samo loša replika Hrišćanstva.

    Ja nemam namjeru da te vraćam na Pravoslavlje, mada sam siguran da su tvoji preci nekada bili vjere hrišćanske. Nemam namjeru ni da ti "popujem" jer opstaće Hrišćanstvo i bez tebe i takvih kao što si ti. Nisam baš siguran da će opstati i Islam, pogotovu kada jednog dana u arapskim zemljama ponestane nafte. Moram ti priznati da su mi se brkovi zadovoljno osmjehivali kada se "oglasio" Osama Binladin, ali Islam treba da izrodi samo još par Osama Binladina pa da sa Zemlje nestane i vas i Amerikanaca.

    Neću Pravoslavlje da poredim ni sa Katoličanstvom, jer je Pravoslavlje jedina prava, neiskrivljena i izvorna religija Hrišćanstva. Pored toga Pravoslavni vjernici i Crkva nisu uprljali svoje ruke spaljivanjem 30. 000 vještica u Srednjem vijeku, niti vođenjem Krstaških (a ostalih bjelosvjetskih) ratova. Mi Srbi smo hrabar i ratnički narod, ali nismo vodili osvajačke ratove, samo ratove u borbi za opstanak na našoj, srpskoj zemlji.

    Kao sto znaš, mi Pravoslavci nemamo Papu, jer je nasa Crkva organizovana na "demokratskom" principu pa svaka nacija ima svoju autokefalnu crkvu. Sa političkog stanovišta, to nije dobro za crkvu. Međutim, Crkva postoji da bi se bavila ljudima a ne politikom. Doduše, Srbi imaju mnogo jeresi, bogohulnika i nevjernika. Raspadom komunizma Crkva postala je moda, pa u Crkvu idu i oni koji ne znaju da se prekrste. Ali, sve je to prolazna faza. Nekad se islo u partiju da bi se napravila politicka karijera, danas se iz istih razloga ide u Crkvu...

    Ovo je i kod vas je ista stvar! Vidim, ti si pomalo upucen u svoju religiju, sto ne bih mogao reci za vecinu muslimana, posjetioca ovoga foruma...

    Vjera nije stvar razuma nego duha, ti si se srcem opredjelio za svoju, i ja to poštujem. Međutim, nemoj molim te da nas ubjeđuješ da je tvoja vjera bolja od naše! Nema potrebe, jer ne mogu ni da se porede. Umjesto toga, počni da razmišljaš o principima zajedničkog suživota i tolerancije. Znam da je to protiv tvoje religije, ali samo na takav način nećemo morati da ponovo ratujemo.

    Pozdrav,

    tvoj komšija Srbin, rjab BožjiŽeljkoo

    P. S. Izvini što ti ja popujem, ali mi imamo "kadrovski manjak" u popovima, jer se neki od njih bave švercom i privatnim biznisom, pa ih ja, nekvalifikovan, zamjenjujem. Isto kao i kod vas! Vi imate više hodža-političara nego onih pravih muslimanskih vjernika koji se drže šerijatskog zakona pa ne loču rakiju i ne jedu krmetinu.

    P. S. Ova stranica je posvecena našim svecima, mucenicima poginulim u poslednjim ratovima. Ikone imaju mnogo formi i oblika, pa evo i ja u ovoj "digitalnoj eri" pokušavam da naslikam ikonu onima koji su zaboravljeni od onih koji nas predstavljaju, ali i onih koji nas ugnjetavaju. Izvini sto nemam dovoljno vremena da oslikam i tvoje mucenike, sve one dobre i postene komsije muslimane poginule u prethodnim ratovima, ali vjerujem da ce se naci neko dovoljno pametan da to uradi. Znas, zivot rjaba Bozijeg je dovoljno kratak, pa kako to moji Romanijci kazu, "ne valja ni duboko zaorati".

    P. S. Smeta mi u ovom tvom komentaru sto se vise bavis mojom, nego tvojom religijom. Ja svoju religiju mnogo bolje poznajem od nekog jebenog Mesiha i njegovog: "Alah je jedan od trojice". Za razliku od Katolika, mi Pravoslavci vjerujemo u "Sveto Trojstvo" tj. da su Bog, Isus i Sveti duh jedno jedno te isto. Upravo zbog toga se i krstimo sa tri prsta, stisnuta cvrsto u jednu cjelinu.
    Ti ovaj komentar posalji nekom svom bratu Hrvatu, jer tvoja primjedba ne vazi za nas!
    poturice- 10124 - 03.08.2006 : Ratko Obrenovic - best (0)

    Bosna prije dolaska Turaka


    Krstaške (ili kako se u tvom "novom" jeziku kaze Križarske) ratove su započeli pra-pra-djedovi od tih istih Amerikanaca kojima sad, vi muslimani, ližete dupe, dok svoje perete flašom.

    Krstaške ratove su vodili zbog toga sto su tvoji muslimani harali "Svetu zemlju" tj. Jerusalem i rušili ono što je hrišćanima sveto. Da napomenem i to da to nije radila pravoslavna crkva, nego samo katolička. Ne mislim da tvoja braća Hrvati treba da budu ponosni što se diče religijom Latina, jer je njihova crkva u srednjem vijeku spalila na lomači pola miliona nevinih žena pod izgovorom da su one vještice... "Historija" tvoje latinske braće, sa kojima ste vi muslimani uvezali zastavu je mračnija od kamenog doba, podjednako mračna koliko i istorija svih vas koji vjerujete u neki jebeni "džihad".

    Sto se Ilira tiče, oni su se asimilirali sa Starim Slovenima i Srbima, kao i Hrvatima. Vi ste nastali od nas. Nemoj reći da si toliko glup da vjerujes da su jednog dana Iliri rekli:

    "Hajmo, braćo, da svi budemo muslimani! "

    Zna se pouzdano da su Iliri gradili crkve, i da su imali svoju vjeru. Isto kao i Srbi i Hrvati, koji su Hrišćanstvo prihvatili tek 200 godina prije dolaska Turaka.

    Ako si musliman, nemoj bar da budes glup.

    Otidji na http://sokolac.slavicnet.com/sokolac/romanija_sokolac_region.html pa ćeš naći mnogo informacija o Ilirima.
    poturice- 10051 - 15.07.2006 : Gazija Hrasnica - best (0)

    O muslimanskom porijeklu


    Stvarno su oni u pravu koji kažu da smo mi muslimani prešli na islamsku vjeru i napustili Srpstvo. Međutim oni zaboravljaju jednu stvar, kad smo mi to uradili Turci nas nisu dirali.
    poturice- 10042 - 13.07.2006 : Rade - best (0)

    Vratite se vjeri pradjedovskoj


    Drago mi je što si konačno shvatio ko ti je bio djed, pa si se i ti odlučio da staviš šajkaču na glavu. Samo da ti kažem, trebao si staviti šubaru, jer šubara je starija od šajkače.

    Sajkacu su švabe skrojile Srbima kao vojničku kapu, a šubara "vuče" porijeklo kao dio narodne nošnje čitavog srpskog naroda, i od slavnog "četovanja" po srpskoj Sparti-Crnoj Gori koja nikad nije bila potpuno okupirana turskom, nego su njeni slavni sinovi se odmetali u gore gdje su organizovani u čete napadali turske vojne karavane, pa su se te akcije nazvale četovanje, a četnici su, kao najslavniji i najbolji dio srpskog naroda dobili ime po njima.

    Pošto sam pročitao da si surfa'o i po sajtu "pogleda", da bi saznao malo vise istorije o slavnim cetnicima, otidji na sajt www.srpskinacionalisti.com i u. pdf formatu preuzmi knjigu "Istina o četnicima", jer je ista mnogo temeljnija nego ona koju je ustaša Brozo plasirao, pa su naivna deca mogla da pomisle čak da su četnici klali Srbe u Jasenovcu.

    Međutim, ovaj dokumenat je mnogo tačniji, precizniji i opširniji, nego komunistička istorija o četnicima.

    Sto se tiče pokolja u Foči, tačno je da je u okolini Foče poklano oko 8000 balija, zašta je na žalost, Draža kaznio četnike koji su klali, medjutim šta je tih 8000 zaklanih balija prema 800, 000 Srba u Jasenovcu, pa se čak po podacima Veritasa, ta cifra penje i do 1, 000, 000!

    Ovi su barem, zaklani i bačeni s mosta, bez bola i patanje, a od Srba u Jasenovcu je pravljen sapun.

    Ono u vezi zašto Srbi sve balije zovu turcima, skini s. neta "Vasojevićki zakon u 12 točaka", pa pročitaj da se svako ko pređe na tursku vjeru smatra turčinom, a ko je prešao na tursku vjeru da mu se dadne da se vrne u vjeru pradjedovsku, ili da se proćera iz plemena, i kako reče vladika Danilo "da se trijebi guba iz torine".

    A vama ako smeta da se tako zovete, onda se vrnite se vjeri pradjedovskoj, da ne ginete kžo stoka za račun nekakva Irana, po receptu Alije Iz(m)etbegovića i njegove islamske deklaracije, jer i vas Ganić(i) je od srpskog plemena Kuča iz Gusinja, plemema koje je u srpskom narodu poznato ka najbolji jurišnici.
    poturice- 5761 - 19.03.2006 : Rade - best (0)

    Kako su nastali muslimani


    Muslimani su nastali kada je jedan trgovac, zvani Muhamed "opalio" svoju rodicu Hatidžu, pokupio njene dukate, pročitao jevrejski talmud, i iz njega prekopirao 90% sadržaja od zabrane krmetine, alkohola... , samo je subotu, promenio u petak, i počeo propovjedati "novu" vjeru za šta su ga baš njegova braća hjela ubiti, pa su ga radi ogromnih prevara počela juriti po Meki i Medini, gdje je i zavrsio kao varalica.

    Da bi bio malo pismeniji i upuceniji, procitao bi "Knjigu o Muhamedu", koju je napisao tvoj "brat" Iso Kalač.

    KOliko je vasa vjera napredna dovoljan je podatak da vi trenutno živite u nekoj 1412. godini (u XIV vijeku), pa i ne čude me retardirani komentari koji dolaze od tvoje braće.

    A taj tvoj "mirisljivi" piče, koji smrdi na pseću guzicu, je zajedno sa svojom majkom po kontejnerima rovio i tražio svinjske kore da ubaci u pasulj, i pojeo je više slanine nego što je težak.

    Sad u Foči nema Dina
    odnijela ga voda Drina.
    poturice- 1928 - 21.07.2005 : Sokolac - best (0)

    Poturice se stide


    Ja znam da se poturice stide zbog toga što im je jasno da su otpadak od srpskog naroda. To je rana koja se nikada neće zacijeliti! Prorovite malo po tavanima i budžacima, i nemojte se iznenaditi ako nadjete srpske relikvije. To je ono zbog čega se trebate stideti. Izdali ste svoj narod i svoju veru, istina najviše boli.

    Idi na stranu - |1|2|