fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-POLOM_JASEN
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

polom_jasen- 79615 - 17.11.2012 : Ssss Mmmmm Ilijaš - best (0)

RE: Saša Rus


Zahvaljujem na objavi članka vezanog za Sašu Rusa. Sve što vas interesuje vezano za akcije i ratiše u rejonu Polom, Jasen i M. brdo, Vrhovi, Višnjica, Taračin do, možete pitati diverzanta iz 126.
polom_jasen- 79571 - 16.11.2012 : Ssss Mmmmm Ilijaš - best (1)

Saša Rus


Saša Rus je poginuo ispred mog rova na Polomu, tačnije na mjestu gdje su oni bili zauzeli dva isturena rova koji su bili spojeni sa našom tranšejom.

U tom napadu smo ispred nas primjetili 4 borca VRS u crvenim beretkama i amblemima na ramenu. Sa naše strane je izvršena paljba, nakon čega sud vojica nestala, a dvojica ostala da leže. Nakon toga je nastala opšta tišina i prekid vatre sa obje strane.

Nakon dva sata isti su zakačeni sa kukama i odvučeni. Nakon toga je počeo najjači artiljeriski napad na Polom, tačnije na donji dio Poloma gdje se nalazila naša osmatrečnica sa koje se odlično vidjelo Srednje.

Saša Rus je pogođen metkom 7,62 duplo punjenje, iz takozvane puške Argentinka. Iza Saše je ostala Zastavina puška sa preklopnim kundakom.

Od 1992. do 1994. godine Polom je držala četa iz sela Medojevića i to je bila jedna od najjačih jedinica u Armiji BiH. U toku tog perioda nije pao ni jedan rov na liniji Meškovac - M. brda.
polom_jasen- 73544 - 04.09.2012 : Jovan - best (0)

Polom, Jasen


Ovo je prva stranica koju sam pročitao na ovom portalu. Zaboravio sam na nju, ali sam danas spletom okolnosti ponovo došao do nje tražeći informaciju gdje su Vukovi s Drine boravili na Sarajevskom ratištu.

Na ovoj stranici sam pronašao izuzetno dobar članak, koji je napisao Vukovarac, a odnosi se na srpsko osvajanje malog i velikog Jasena. Ne piše godina, ali mislim da je to bilo 1993. Jedini problem je što je on isuviše ogorčen, pa je tekst pomalo haotičan.

Tek sada, ponovo isčitavajući članke (javljaju se direktni sudionici sa srpske strane) i naročito ovaj od Vukovarca vidim da je tih dana bilo sve moguće i da su možda neke specijalne jedinice sa strane (pominje Bele orlove i Vukove s Drine) tih dana iskazale neodlučnost.

Poginulih je bilo dosta (Jurišnici iz Vogošće i Ilijaša) i žao mi je ako ispada da otvaram rane.

Stranica je definitivno najjača na portalu, s najviše zapisa iz prve ruke, mada bi Vogošćanin Pravi mogao neke stvari još detaljnije ispričati.

Fantastičan je prvi članak sa slikama terena, još kad bi se na fotografijama obilježila mjesta gdje su bili naši vojnici i rov između dva Jasena, onda bi to bilo jako dobro. Naravno, ukoliko se te pozicije uopšte vide na fotografijama.
polom_jasen- 71609 - 13.07.2012 : Luna Janković - best (3)

Ačkerov grob


Vogošćanin Pravi me je zamolio da malo opišem borbe oko Ačkerovog groba u jesen 1995 godine.

Naša jedinica je tokom te poslednje odbrane srpskog dijela Sarajeva bila smještena u Srednjem. Odatle smo pokrivali eventualni proboj muslimanskih snaga i to izvana prema Sarajevu. Tokom tog boravka smo vraćali neke pale dijelove linije u saradnji sa lokalnim borcima. Tako smo vratili dio rovova na Lipi sa Šorkom i njegovim ljudima, i povratili put Semizovac Srednje na koji su jedne noći izašli muslimanski vojnici. Tada je malo nedostajalo da se spoje snage Zenice i Visokog sa Sarajevom.

Jedno popodne smo pozvani na intervenciju negdje na Nišićkoj visoravni, gdje je navodno pukla linija i ima poginulih boraca. Dobili smo naredbu i sa tridesetak specijalaca sam se uputio u tom pravcu. Javili smo se, mislim da je već tada bio general Lizdek, u nekoj kući prije skretanja za planinarski dom na Bijambarama. Rekli su nam da je linija pukla i da ne znaju tačno gdje su naši položaji i dokle se može ići slobodno. Krenuli smo u tom pravcu i u jednom dijelu se put odvaja, koliko se sječam lijevo od puta koji vodi prema planinarskom domu Bijambare. Sječam se tog doma jer sam prije rata tu bio 15 dana na pripremama sa Karate klubom "Mono" iz Ilijaša.

Pratili smo kartu i pretpostavljali da muslimanske snage nisu napredovale naprijed već su ostali u postojećoj liniji naše vojske. Tako je i bilo, i kad smo već bili blizu, pred nas su izašli srpski borci i objasnili nam situaciju. Pošto se radilo o prekaljenim borcima, oni nisu pobjegli posle jakog napada i nekoliko poginulih već su, kad su morali napustiti 7-8 rovova, ostali i lijevo i desno od njih i u tom sijelu se povukli nekih 200 metara nazad. Poslao sam pola ljudi desno a ja sam sa drugom polovinom otišao lijevo i obavili smo izviđanje. Lijevo se nalazila mala uzvišica odakle se mogao pokrivati dio koji je pao, i tu smo i isplanirali akciju. Kad je akcija počela, sve je trajalo otprilike pola sata. Ispalili smo tri zolje, jer nismo imali artiljeriju i polako vraćali jedan po jedan rov.

Nakon akcije smo u tim rovovima pronašli naše poginule i nekoliko poginulih muslimanskih boraca. Eto, to je otprilike ono čega se sjećam.
Sječam se samo da nam je kad smo stigli, na početku priče u komandu vojske na tom terenu, komandant uspaničeno rekao: preuzmite vi komandu slobodno! Evo vam i moji ljudi.
To ne bi bilo za ovu priču ali to nam se dešavalo na većini mjesta gdje smo stizali nakon pada linije. A kad se vrati linija, komandanti su ponovo preuzimali komandu i ponašali se kao da se ništa nije desilo. Ovo sigurno zna Vogošćanin pravi jer je vraćao linije i zna kako su se neki komandanti ponašali panično i uplašeno kad gube liniju, a čim se ona vrati, ponovo su uzimali potvrde za gorivo u svoje ruke, kao da se cijela stvar oko komandovanja vojskom vrtila oko toga, kod koga su potvrde za sipanje goriva.
polom_jasen- 27376 - 27.03.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Nitroglicerinska puška


U mom tekstu u kojem sam pisao kako smo zaustavili muslimanski napad na Lipi '95, spominjao sam nitroglicerinske puške. Ovom prilikom želim da pojasnim za one koji nisu upućeni o kakvim se puškama radi.

Nitroglicerinska puška je bila dugačka oko 70cm, imala je debelu cijev sa prečnikom oko 5cm. Puška je imala doboš u koji je moglo da se stavi 6 nitroglicerinskih bombi, a bombe su bile u obliku valjaka. Kada nastane bliska borba iz nje su se mogle izbacivati nitroglicerinske bombe strahovitom brzinom. Zbog jakih i čestih eksplozija, dobio bi se osjećaj da je neprijatelj brojčano jači, nastajala bi panika kod boraca koji su napadnuti sa nitroglicerinskim bombama, zbog čega bi se u strahu povukli sa borbenih položaja.

Bombe nisu imale veliku razornu moć, pa iskusni borci nisu nasjedali na takve bombaške napade. Bombe su bile opasne po život samo u slučaju da direktno pogodi u tijelo ili u neposrednu blizinu boraca.

Nitroglicerinske puške, u to vrijeme, imali su samo američki vojnici i to dokazuje da je Amerika naoružavala muslimanski narod u Bosni.
polom_jasen- 25608 - 18.11.2010 : Oko2 Kralj Srbija - best (0)

Mali Jasen


Tačno je da nisam hteo da iznosim imena, ali ću pomenuti nadimke sa izvinjenjem onom ko neće da se pominje u ovoj priči: Draž, Bane, Srđan, Žuti, Peki, Kralj, Aca i mali Bajo koji je tu noć hteo da farba bjelog konja jer matori nije smio da da nam dostavi municiju iz Srednjeg.

Ovog puta želim da se zahvalim Specijalnoj jedinici policije odred Šekovići koji su to jutro prvi došli do keca na Malom Jasenu. I ovu priliku koristim da pozdravim sve borce 3. sarajevske brigade.
polom_jasen- 25605 - 17.11.2010 : Oko2 Kralj Srbija - best (0)

Mali Jasen


Pošto sam lično učestvovao u borbama na Malom Jasenu, želim da pomenen i borce 1. voda jurišne čete 3. sarajevske brigade koji su sprečili pad Malog Jasena posle pada rovova na Velikom Jasenu i Lipi. Par momaka koji su prošli mnoge borbe i akcija a nigde se ne pominju. Možda i ne treba jer oni to znaju i to je dovoljno. Ovom prilikom ih pozdravljam sve a oni će se prepoznati.
polom_jasen- 25338 - 29.10.2010 : Vukovarac - best (2)

RE: Polom - Jasen


E ovako, da prvo odgovorim moderatoru.

1) rat je za takve borce bio veliki psihološki pritisak, pa sada mnogi od njih pokušavaju da te stravične scene potisnu is podsvijesti.


Odgovor: Istina i samo je istina to što si rekao. Vjeruj mi da sam nesvjesno zaboravio dosta toga. I dosta scena. Ali u biti dosta toga i pamtim kao da je juče bilo. Na primjer, miris baruta i pregorelog ulja iz cijevi još imam u nosnici.

2) borci koji su bili vični oružju, i imali srce junačko, nisu (na žalost) uvijek skloni pisanju, nemaju internet jer rat nisu koritili da se bogate pa sada baš i nemaju neki standard, nisu vični internetu koliko su bili dobri na obaraču...


Odgovor: da, tako je nažalost i na našu sramotu.. Uvjek sam sebi kažem da mi ona pamet a one godine... Živim u Hrvatskoj odakle sam i došao... Inače sam iz Vukovara.

Nisam pravoslavac. Katolik sam. Otac mi poginio kao pripadnik 204. vukovarske brigade (HR vojska) a majka kao civilna žrva od domaćih pravolavaca posle četiri mjeseca zatočeništva. Jako malo je to ljudi znalo. Jako malo! Ali sam zato dao svoju mladost, svoje zdravlja i bio spreman da dam svoju glavu za Ilijaš i Ilijašane. Mogao sam hiljadu puta otići u Kisaljek. Imao bih sada mirovinu ili penziju boli glava. Ali nisam. Bio sam tamo gdje sam mislio da trebam da budem i tamo kome je pomoć bila najpotrebnija.

Imena i prezimena živećih Jurišnika nikad, ama baš nikada ne spominjite. Jer, nikada se ne zna kada će vam oni opet zatrebati!

Sada smo pametniji i dosta stariji. Mene muči sluh koji sam izgubio dolje, a vala i cirkulacija nogu me ubija. Previše puta sam spavao u šumi bez ikakvog zaklona. Previše puta sam se smrzavao ispod turkih rovova ili jednostavno zanoćio na ispravljenoj liniji. Mi jurišnici nismo mogli nosat bubnjare za sobom.

Kažeš admin kritike? Pa da, kritike i samo kritike. A zašto? Pa zato jer ljudi koji su ginili i srljali danas nemaju internet. Nemaju penzije, i nisu se objezbedili za posleratno doba. A ostali vala imaju. I imaće. Takvi uvjek sebe opskrbe!

Sjećam se zadnjih dana provedenih u Ilijašu. Kad se uveliko išlo iz Ilijaša. U redu je što je magacin bio pun hrane. Ali, bilo je tu i par tona čokolada. I to pokvarene. Bombonjera koje su pojedine jedinice dobijale. A tad mnoga djeca nisu take bombonjere niti vidjele. I sve je to bilo općinsko.

Ne bih ulazio previše u politiku. Ni sad me baš mnogo ne zanima. Ali ako već pričamo, hajdemo malo i onome što je bilo negativno. A ne samo uzdizati nekoga.

Ne znam da li je ikome poznato, nakon što je zadnji autobus krenio iz Ilijaša, koja jedinica je išla pjeske sve do raskršća u Sumbulovcu, pod punom borbenom opremom. Da razjasnim, balije su već ulazile u Vogošći, jer je ona tebala biti preuzeta prije Ilijaša. Znači, pravac Ilijaš - Vogošća - Pretis pa uzbrdo putem. To smo bili mi, jurišnici. Bodetova grupa.

Što se tiče spominjanje pojedinih junaka, citiraću šta mi je Josipović rekao odmah nakon što sam došao u Ilijaš:

"Dobro posmatraj i pazi se. Nisu sve stvari onakve kakve ti se čine a posebno ljudi. Ima rata ali ima tu i nešto više od toga. "


Kasnije sam shvatio šta je htio da kaže, ali tek kad je vrijeme taj dio života pokrio debelom prašinom. Samo znam da se nikad nisam povukao samoinicijativno. Znam da me nešto čuvalo čim sam živ a nisam glavu trpao u zemlju. Tko me zna, zna o čemu pričam. Zna to i Josipović.

Pozdravite mi komadnata i pitajte ga da li se sjeća Malog Jasena kad je on tukao iz PAM-a a ja iz M84. Bio je to prvi napad tj. nasilno izviđanje Malog Jasena. Tada sam spržio cijev od mitraljeza.. I za nagradu od Velikog Čiče ( usput taj dan nije vodio svoju grupu jer se spremao veliki dernek u njegovom kafiću ) kao da mi se oduzme mitraljez jer ja kao ne znam sa njim rukovati :) Zna Mladen kako puskarnice tučem na 1200 metara a tri snajperiste iz Brigade viču "daleko nam! ".

Taj dan je na Moševičkom brdu poginio Rus. Ne znam ko je taj bio ali sam čuo da je vodio Ruse iz Vogošće. Ukrajinac. Štitio sam ih iz te daljine i tjerao balije, ali eto samo je on poginio.

Mnogo puta se sam zapitam, a često mislim o tom događaju i tom danu, da li sam možda ja podbacio kad sam tukao. Ipak, u to ne vjerujem. Pitam se da nije netko od snajperista mislio da su to balije pa ga je ubio. Ako neko zna kakva je rana bila tj. da li je došla sa leđa ili prsa. Koji je kalibar bio? Mitraljez M84 je teško zrno 7. 62 milimetara, dok su snajperisti imali 7. 9 milimetara. Kada bi to znao, mogao bih mirnije da spavam!

Kažete datume, imena itd, itd. Mi smo svi imali nadimke. A i nisam se trudio da svakome zapamtim ime i prezime. Upoznaš mnogo ljudi a sutra ih nema. Pamtim samo neka imena, ali o tome ne bih pisao. Ko zna ko sve čita ove tekstove i prepisuje stvari.

Ne smatram se zločincem jer nikada nisam ubio civila, niti svjesno pucao u njih. Po moralnim vrijednostima sam uvjek bio i ostao vojnik sa kodeksom časti. One koji su tako nešto radili, ne treba ovdje ni spominjati. Pravi vojnik to nikada ne bi uradio. Neke stvari bih želio zaboraviti, ali nemogu. U isto vrijeme sam zaboravio jednu djevojku tj. znam ime ali mi se iz sjećanja izgubilo lice... Nažalost dobre svari se zaboravljaju a loše pamte mnogo duže nego što bismo to željeli.

Isto tako sam zaboravio i jedno brdo kod Ilijaša. Znaćete o čemu pričam kada vam kažem da je u zimu '92 - '93 na njega provalila grupa mudžahedina i ubili ženu i djecu u jednoj kući. Tog jutra smo trebali da idemo u neku akciju na Žuči, ali smo se morali vratiti nazad. Tada sam bio kod pokojnog Damira. Bila je to moja prva akcija. Za svega par sati Damirovi diverzanti i policija su ostavili njih 70-tak da leže tamo. Pričalo se tada po Ilijašu da su naše bele maskirne uniforme (navlake) bile crvene od krvi koliko smo gore klali. Nemate pojam kako smo mi tada bili ljuti zbog te gnusne laži. Pa zar nas predstavljati kao koljače? Pa mi smo uvijek bili pravi vojnici! Ja sam bio najprljaviji, ali od blata. Nisam još uvijek bio naviknut na hodanje po brdima i sve mi je bilo novo. Taj dan sam se stalno gubio, kao guska u magli. Uprkos tome, ja sam giljo i guro. Tom prilikom sam zaradio i nogom u guzicu od Damira jer nisam čuo naredbu da se prebacim, pa me je lik tako opalio da me dva dana bolila zadnjica. Šta se može, čovjek je bio karatista. :-)

Eto, takvi su bili moji doživljaji. Nije bilo nikakvih junačenje ili sličnih situacija. Ježim se u nekom zaklonu. Ubi PAM, sve u šesnaest. Kosi nisko, po nama. Uleće kod mene Slaviša sa pancirom na sebi, pa se sakrije meni iza leđa. Uleće još jedan, isto tako sa pancirom pa se i on sakrije iza mene. A ja, ko junak bez pancira! Možete li zamisliti tu komediju u zaklonu? Tada je Slaviša od mene dobio nadimak "Probušeni kurton".

Ja njemu: "Slaviša, znaš li šta si ti? "
"Šta? " - upita on.
"Ti si kurton. A znaš li kakav? "
"Kakav? " - upita on.
"Probušeni! " - odgovorih.

Smijali smo se petnaestak minuta, sve dok PAM nije prestao udarati po našem zaklonu.

Evo i jednog slučaja dok sam bio u Bodetovoj grupi. On je balijama naveče vikao "Salko, blindiraj se! " i tako nas nervirao doživanjima cijelu noć. Kada smo se ujutro, nakon artiljerijske pripreme popeli on nađe neki krvav plavi pancir, pa onako žalosnim glasom reče panciru: "A j**em mu Salko, jesam li ti lijepo rekao da se blindiraš! " To se desilo pred kraj rata, kad smo išli na Sitnicu kod Banjaluke.

Ovakve priče jedino mogu pričati jurišnici. Samo oni imaju ovakve anegdote i slične situacije.

Mi nažalost nismo pisali. E, sada mi je žao što nisam u to vrijeme sa sobom nosio kameru i snimao akcije. Mnogo mi je žao!

Pitam se da li je iko od vas koji ovo čitate prije akcije dobijao proliv, mučninu ili bilo što slično? E, to smo mi imali. Ne što smo kukavice, nego je to bila tipična reakcija tjela na stres.

Znaima me samo jedno.. Da li je itko od Ilijašana uspio da ušićari od Republike Srpske, kakvu invalidninu ili za učešće u ratu? Mislim na borce. Da li se iko zbrinuo?

Puno pozz Mom komadantu Josipoviću, i ako zatrebam ti Dragane sam reci. Znaš da ću ja da te pratim, gdje god zagrmi!

Poštovani, Ukrajinac o kome pišeš je bio Юрий Пилипчик. Sahranjen je na Vojničkom groblju u Sokocu.

Tvoje priče su jako interesantne, pa te molim da nastaviš da pišeš. Bilo bi dobro da upisuješ kraće tekstove, i da u svakom od njih opišeš samo po jednu bitku ili događaj.


polom_jasen- 25329 - 28.10.2010 : Vukovarac - best (1)

Ilijaš od 1992. do Dejtona


Pozdrav ljudi! Posebno pozdrav Ilijašanima, ali i Taktickoj grupi Vogošća. Kao prvo da se predstavim: ja sma Ilijašanima poznat pod nadimkom Vukovarac, ali isto tako i jurišnicima iz Vogošće. Da ne bude zabune, znali su me i kao "Draganov vojnik" tj. Josipovićev, jer sam sa izvjesnim zakašnjenjem došao za njim u Ilijaš.


Odmah da razjasnimo neke stvari! Pročitao sam neke komentare i mogu da kažem da ima tu jako puno onoga "ja", "ja" i "ja". Ipak, ima i pametnih tekstova, poput onih koje je pisao Mlađo. Ne kažem da sam i ja previše pametan, ali opet sam dovoljno pametan i lukav kao što sam bio i onih godina dok sam jurišao i zauzimao rovove...

U jednom članku se npr. spominje Mali i Veliki Jasen... Ista osoba spominje i Bele Orlove, i očigledno je da ona tamo nije bila prisutna, vjerovatno je samo motorolom iz neke rupe slušala tok akciju.

Na Malom Jasenu je najviše nastradala vogošćanska Jurišna grupa pod vodstvom Šulca, koliko me pamćenje služi. Uz njih, i Ilijaška izviđačka iz 2. Sarajevske brigade pod vođstvom Cice. U to vrijeme i ja sam bio kod Cice, a moje osobno naoružanje, po čemu me svi znaju, je bio M84. Do kote su prvi stigli Šulc, Zoka Vukovarac, i to tek iz 2. ili trećeg pokušaja. Tad nas pokojni Zoka umalo nije pobio Brkom :)

Veliki Jasen je bio ista priča. Međutim, vogošćanski jurišnici i ono malo preostalih Cicinih boraca, kao i dopuna od još par jurišnika iz Ilijaša je trčećim korakom uz uspon nagiba 25%, u dužini od oko 250 metara, računajuci i prilaz preko ledine od Malog Jasena pa do vrha. Tako je Veliki Jasen zauzet u roku od jednog sata.

Tada je gore u obrani te kote je bila neka sarajevska jedinica vojne policije. Imali su nove uniforme. Toga dana je teško ranjen Zoka Srbijanac. Napominjem da ne treba miješati pokojnog Zoku Krajišnika i Zorana Stojanovića, zvanog Zoka Srbijanac. Nažalost, i on je pokojni.

Taj Zoka Srbijanac taj dan je izvadio više "narezaka" i "pasteta" nego što su mnogi svojim očima ikada vidjeli. Spasio je bezbroj nogu i zivota. Taj dan Bijeli Orlovi nisu bili ni "B" od Bjelih Orlova. Da pojasnim - Bjeli Orlovi su služili za čuvanje linija koje Jurišne jedinice zauzmu. Isto stvar su radili i Drinski vukovi koji su tu došli za vrijeme tih operacija.

Dalje, toga dan je Zoka Srbijanac u tranšeju bio pogođen minobacačkom granatom od 60 mm, i tako je ostao bez pola unutrašnjih organa. Međutim, zahvaljujuci hirurzima proživio je još otprilike dvije godine.

Toga dana smo zarobili i jednog bolničara, kojeg sam osobno sproveo iz zone dejstava do zeone našeg upada. Ne sjećam se više ko ga je preuzeo, jer nisam imao vremena da se sa tim bakćem - trebalo je čistiti liniju Velikog Jasena i uvoditi ove rovaše da mogu prenoćiti i sačuvat ono što smo mi zauzeli.

Ipak, strašno me zanima što je bilo sa tim čovjekom. Bio je mlad, imao negdje oko 25 godina. Zapamtio sam da je imao malu bebu (kćerku). Zapamtio sam da sam mu skinio i u šumu bacio srebrni vjenčani presten. A dolje su ga čekali veliki borci koji su spuštali glave kada mi silazimo.

Što se Vasketa tiče, bio sam i kod njega par mjeseci. Nemam šta napisati! Ok, imao je mobilna vozila. Roko Di tebi svaka čast, nema šta! Ali 1992. godine, dok je Damir bio kod njega tada su bili pjesadija. Čim je Damir osnovao svoju diverzantsku grupu oni su postali prateća jedinica.

Ja sam bio u Damirovoj jedinici! Tu me Josipović stavio, pa čim je on poginuo ja sam izašao iz te formacije, i kao pripadnik Čičinih Bodetovih a kasnije i Jurišnog odreda Ilijaš, javno protestiram u vezi nekih pisanja tu.

Ima tu ljudi koje vam od srca hvala što ste ih spomenili. Ali, treba da znate samo jedno. Tko nije išao na rovove, taj ne zna tko je kakav bio. Manekene i ostale nemojte mi spominjati. Jako dobrih ljudi je poginulo a njih ne pominjete! Umjesto njih, pišete o onima koji nisu bili junaci! A oni koje zaboravljate su primali metke u glave i prsa, oko njih su padale granate i bombe... E, to su bili pravi junaci!

Bio sam kod vas i prošao sam skoro sve bitke koje su Ilijaš i Vogošća vodili. Ne žalim što sam došao sam pomoć narodu. Ne srpstvu, nego ženama, djeci i muskarcima koji su bili odlučni braniti svoju nejač..

Nemojte da počnem razmišljat da li sam tada pogrešio. Molim vas nemojte!

Rekao sam nisam bio ranjen. Ne nisam ali sam skoro gluh ko top. Izgubio sam bubnjice. Lijevi od haubica koje su padale oko mene, a desnu kada me je na Nabožiću gađao RPG.

Isčitao sam nešto o bageristi na Nabožicu za vrijeme ofanzive iz pravca Bereze.. Taj bagerista, ako je još uvijek živ, neka svaki dan zahvali što ga nisam skinio.. Mene se znali po tome da što okom vidim to skidam sa mitraljezom. Izpratio sam ga sa prstom na obaracu da bi ga zarobili Vasketovi. Osobno sam im javio motorolom. O da, imao sam i razgovornik, pa sam i sam navodio haubice...

Taj dan Nabožić... Kad se sam sjetim. Upali smo u zasjedu u koloni.. Išli smo kao đaci prvaci, kamionima i pincevima. Ma strašno, kad se sad sjetim...

Bilo je i ranjenih, ali sam zaboravio, valjda je to moj PTSP obrambeni mehanizam. Ali eto pretrčali smo na drugu stranu, otprilike 700 metara i utvrdili se na toj strani brda. Dvije linije nasuprot, jedan izvor vode u sredini. Radi se on nekom potoku u jednoj šumici. Ste tamo bili drugari tada?? Ko je tu Nabožić spominjao? Tada sam ispucao oko dva sanduka municije za M84. I to sve kratkom raflnom paljbom. Dva do tri dana nakon toga sam izgubio i zadnji bubnjić.

Zamolio bih vas da, kada ovo pročitate, zapalite svijeću za sve ljude koji su dali svoje živote u prošlom ratu, bilo da su ga dali u borbi ili poginuli kao civili od snajpera i granata. Budimo pošteni i priznajmo da smo mi, koji još uvijek živi, imali dosta sreće.

Rat koji je vođen na tim prostorima nije bio borba za opstanak naroda nego rat da se pojedinci obogate. U isto vrijeme, svi mi naivni smo mislili da je rat vođen zbog naroda, srpskog ili muslimanskog.

Sada kada bih htio da imam neki status, npr. invalida ili bilo šta drugo, i kada bih se obratio nekoj nadležnoj instituciji oni bi se pravili ludi i pitali me "Tko si ti"?

Da ne neko zna što je sa Josipovićem? Čuo sam neke priče ali eto nisam siguran da su istitnite. Inače ja sam u Hrvatskoj, sad tu živim itd. Moderator ima moj mail pa eto, ko me zna može mi se javiti.

Pozdrav!


Poštovani,

veoma interesantno pisanje! Ne sumnjam da si za vrijeme rata bio jedan od žešćih boraca, onih što su grudima jurišali na neprijateljske bajonete i bunkere.

Takođe bi mi bilo drago da svaki od gore pomenutih događaja opišeš sa malo više detalja, pomeneš mnogo više činjenica i imena... Na taj način bi ove stranice dobile malo drugačiju boju, a osobe za koje ti kažeš da su vrijedne divljenja bi bile pomenute i na ovom mjestu.

Slažem se da na ovom mjestu piše i dosta onih koji nisu bili baš neki veliki junaci (uključujući i mene). Međutim, ne treba biti negativac u svemu i svačemu. Ima i dosta onih koji pišu o događajima u kojima nisu bili direktni učesnici. Međutim, i to nije za podcjenjivanje, jer bolje je pisati i poluistinu o junačkoj borbi srpskog naroda nego uopšte ne pisati.

Glavni problem je što se veoma mali broj direktnih učesnika u velikim bitkama u toku zadnjeg rata uopšte ne odlučuje da o tome piše. Razloga za to ima više:

1) rat je za takve borce bio veliki psihološki pritisak, pa sada mnogi od njih pokušavaju da te stravične scene potisnu is podsvijesti.

2) borci koji su bili vični oružju, i imali srce junačko, nisu (na žalost) uvijek skloni pisanju, nemaju internet jer rat nisu koritili da se bogate pa sada baš i nemaju neki standard, nisu vični internetu koliko su bili dobri na obaraču...

Ima tu još mnogo drugih razloga, li nije to moj problem, nego tvoj i takvih kao ti, koji imaju šta reći ali se ne javljaju.

Bilo bi lijepo kada bi, umjesto kritike, razjasnio događaje u kojima si učestvovao i pomogao nama koji tamo nismo bili da to malo bolje shvatimo... A znam da možeš, jer pravog borca nije teško prepoznati.

Josipović je dobro i zdravo. Dosta posjetilaca ove stranice su njegovi stari znanci. Skupa sa njima, sreo sam se sa njim prošlog ljeta.

Pozdrav,
Željko Tomić
polom_jasen- 24095 - 15.03.2010 : Oko Bijeljina - best (0)

Napad na Jasen 1994. godine


Akcije na Brdima, Malom i Velikom Jasenu i Moševačkom su radili Mićin jurišni, Beli Vuk, Mike sa izviđačima, Plavi Golf, Ruža i njegovi momci. Izvinjavam se ako sam koga ispustio, ali tada mi je bilo 24 godine a sada mnogo više. Sa druge strane, vrijeme u kome živimo a i rat su dopinjeli da se stari zaboravljaju mnogo brže nego što treba.
polom_jasen- 24090 - 14.03.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Veliki Jasen


Srđane, te 1994. godine nisam učestvovao u napdu na Jasen, mislim da je to radio Mićo Vlahović sa I. D. V. i još neke jurišne jedinice. Oko bi ovo mogao potvrditi.

Moj opis koji sam naveo u ovom tekstu je bio iz 1995. godine u zadnjoj muslimanskoj ofanzivi, kada su naši izgubili Veliki Jasen a muslimani zaposjeli onaj rov izmešu Malog i Velikog Jasena. Dva dana smo izgubili u borbi oko tog rova i tek treće jutro se muslimani povukli bez borbe iz njega.

Zbog toga smo morali svu našu artiljeriju tih dana da izmjestimo na nove položaje, jer je njihov artiljerijski izviđač mogao da vidi sva naša oruđa kao na dlanu i navodi posredno njihovu artiljeriju na našu, što se i dešavalo. To smo zaključili kada smo ušli u rov i razmatrali koji je bio razlog da tako uporno brane taj rovu u procjepu dva brda. Okolna brda su se vidjela kao na dlanu i sve je izgledalo tako lijepo kao tvoje slike koje si napravio na tom prostoru, da nije bio rat nikada ne bi znao koliko je taj kraj obdaren prirodnom ljepotom.
polom_jasen- 24085 - 14.03.2010 : Srdjan Vukovic - best (0)

Polom i Jasen


Pravi, odlično si opisao Veliki Jasen. Sami vrh je bila livada, i sa druge strane prema muslimanskim položajima je bio blaži pad. Livada je bila i prema Srednjem ali je poslije toliko godina zarasla i sada se i ne nazire. Sa obje strane livade je bila visoka bukova šuma, dosta uništena artiljerijom. Ja sam malo pogriješio u odnosu lijeva i desna strana, ali sam se ispravio. Slika je napravljena iz pravca Srednjeg, gdje se nalazila LPA u ratu.

Sjećam se tog 24. 09. 1994. godine. Čitavu našu akciju sam pratio sa LPA položaja. Dvogledom sam vidio naše kada su lijevom stranom livade prišli na sami vrh, puškaranje i par ručnih bombi, za par minuta su naši mahali sa Velikog Jasena. Ne mogu da se sjetim čime, ali mi se čini da je to bila zastava.

Pravi, možda sam baš tebe toga dana posmatrao.
polom_jasen- 24083 - 14.03.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Polom i Jasen


Malo sam zbunjen opisom ovih slika, pa me interesuje može li neko da mi kaže, da li su pravljene iz dubine teritorije koje su u ratu bile sa muslimanske strane, jer koliko se ja sjećam, Polom bi trebao biti od Jasena na desno a ne na lijevo kako se ovde navodi, desno od

Poloma je Moševićko brdo, lijevo od Poloma je Veliki Jasen a onda od Velikog Jasena na lijevo dođe Mali Jasen. Na vrhu Velikog Jasena ima livada, kojom sam se kretao od pravca Poloma prema vrhu Velikog Jasena gdje je bio naš izgubljeni rovu, teren je bio skoro ravan po vrhu brda i naglo je padao prma našoj strani a nešto blaži pad je bio prema muslimnskoj strani.

Gali i Slava i još nekoliko mojih policajaca su me štitili sa desne strane te livade u pravcu muslimanske linije a Vitko sa jurišnim vodom Blagovačkog bataljona je išao našim tranšeom, koji je bio iskopan po nagibu prema našoj tertoriji tako da ga muslimani nisu mogli kontrolisati sa svoje teritorije, tranše je bio iskopan u pravcu Malog Jasena, sami kraj tranšea se nalazio tačno iza našeg izgubljenog rova. Vitko sa svoji momcima se tu zaustavi i bez pucanja spremnim za paljbu držao rov na nišanu, dok sam se ja puzajući livadom primicao rovu.

Dalje od tog rova naša linija se pružala prema Malom Jasenu, teren je lagano padao a bio je pokriven hrastovom šumom i sad ako se gleda ova slika od Velikog Jasena, livada na vrhu brda, može da odaje utisak da je šuma uništena sa granatama ali sami vrh Velikog Jasena nije bio pod šumom. Bilo bi dobro da neko stavi komentar na ovaj moj tekst i ispravi me ako girješim.
polom_jasen- 24078 - 14.03.2010 : Srdjan Vukovic - best (0)

Polom i Jasen


Slike su napravljene u septembru 2009. godine, iz pravca Srednjeg, sa položaja gdje se u ratu nalazio Bofors.


Na prvoj slici, krajnje desno, se vidi kota 1173. ujedno i poslednji položaj prema Malom i Velikom Jasenu. Krajnje lijevo je bio rov broj 1 i tako dalje prema Lipi i Solakovićima. Dugo vremena je, zbog nedostatka vojske, dio od rova broj 1 do Solakovića bio šupalj.



Na drugoj slici se vidi nastavak prve slike. Mali i Veliki Jasen, položaji koje je držala muslimanska vojska do 24. 09. 1994. Lijevo se vidi Mali Jasen a krajnje desno je Polom, u sredini Veliki Jasen, na kojem se vidi da se šuma još uvijek nije oporavila od dejstva artiljerije, ni poslije toliko godina.
polom_jasen- 24019 - 10.03.2010 : Srdjan Vukovic - best (0)

Polom i Jasen


Kota 1173. Dominantna kota nad Malim Jasenom, držana je od strane Baranske čete koja je pripadala Srednjanskom bataljonu. Rov broj 8 je imao odbranu postavljenu i prema Koritima i prema Jasenu, rovovi i transeje dobro utvrdjeni. Na rovu su imali mitraljez 14, 7mm koji je pao u muslimanske ruke, kasnije nam je zadavao velike probleme, muslimani su čak su i na snage umprofora dejstvovali sa njim.

Ta akcija se odvijala negdje u julu ili avgustu 1994. godine. Legenda je bio upozoravan da se ne približava rovovima koji su trebali da budu vraćeni u naše ruke bez dobre artiljerijske pripreme. Upozoravan je od strane komandira i vojnika koji su dobro poznavali stanje u kojem su bili rovovi, znali su i da je ostalo dosta MTS od čega i dosta i ručnih bombi pretisove proizvodnje, i to onih velikih u kojima je bilo gotovo kilogram eksploziva.

Međutim, Vukovi nisu obraćali pažnju na ta upozorenja, mislili su da će lako da vrate kotu 1173. Akcija je kratko trajala, zasuli su ih našim bombama, mislim da je bilo 11 ranjenih i jedan poginuli kojeg su jedva izvukli. Mislim da se Legenda nakon toga povlačenja više nije pojavljivao na tom dijelu ratišta.
polom_jasen- 24012 - 09.03.2010 : Kiki aco Lazo Bih - best (0)

Polom i Jasen


Nakon što smo organizovali odbranu i kontrolu putnu komunikaciju Srednje - Nišići, bilo je i nešto sporadični pucnjave od strane Armije BiH. Mi nismo odgovarali na njihovu paljbu jer nismo htjeli da otkrivamo naše položaje.

U ranim jutarnjim časovima, još nije bilo ni svanulo, pridružila nam se i proslavljena jedinica "Vukovi sa Drine" pod vodstvom kapetana Legende. Odmah su počeli sa osmatranjem i izviđanjem terena. Mi smo se ponudili da idemo sa njima u vraćanje izgubljenih rovova. Manevarski prostor je bio uzak, jedva nekih 40 metara, pa smo im obezbjeđivali bokove dok su oni krenuli uz artiljerijsku podršku.

Zbog uskog manevarskog prostora na rovove je krenulo samo devet vojnika, ali su ih muslimani prilikom prilaska rovovima zasuli bombama i žestokom puščanom paljbom, pa su oni imali (ako se dobro sjećam) sedam renjenih i jednog poginulog. Lakše je bio ranjen i komadant Legenda, i ja sam mu lično pomogao da siđe do saniteta. Dok sam mu nosio pancir, lično sam vidio kako je sam sebi izvadio geler od bombe koji ga je pogodio ispod pancira, tačnije ispod lijeve miške.

Akcija nije uspjela, i mi smo se vratili u bazu. Ovo je bilo još jedno moje sjećanje na ratne dane. Pozdrav!
polom_jasen- 23997 - 09.03.2010 : Kiki aco Lazo Bih - best (0)

Vanjski prsten '94


Želio bih da nešto napišem o padu četiri rova na dijelu Polom - Jasen. Činimi se da je to bilo 1994. godine, ne zamjerite mi ako sam pogriješio godinu.

Uoči samog gubitka rovova, raspušten je naš intrventni vod. Po čijoj komandi, to ni dan-danas ne znam! Kada su nam javili da je Armija muslimanske BiH tj. 126 brd. zauzela četiri rova i da vrši napade na široj liniji fronta na vanjskom prstenu, naša komanda je počela sakupljati bivše pripadnike Iterventnog voda na što su se odazvali Đos, Sini Buco, i ja, kao i 26 ljudi iz rovova. Rečeno mi je da povedem ljude u Srednje, i da zaustavimo prodor neprijatelja na putnoj komunikaciji Srednje - Nišići. Naš komadant mi je lično rekao da ćemo imati slobodnih deset dana kada se vratimo. Ako se vratimo!

U Srednje smo ušli oko 4 sata popodne. Prizor je bio kao iz horor filmova: mjesto je bilo sablasno, napušteno i bez struje. Tamo smo našli vodiča, koji nas je poveo nekakvim kozijim stazama do našeg odredišta.

Meni je naređeno da organizujem polukružnu odbranu u zoni gdje su pala četiri rova i da kontrolišemo put. Tada sam imao samo 21 godinu, a bio sam predvodnik jedinice. Kasnije su nam u pomoć pristigli i "Vukovi", ali o tome drugom prilikom.

Volio bih da se jave i drugi koji su učestvovali u ovoj akciji.
polom_jasen- 20661 - 15.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (6)

Ratno sjećanje - Borba za Jasen


U toku opšte muslimanske ofanzive, u ljeto 1995. godine, na svim djelovima vanjskog prstena je došlo do probijanja naših linija. Naša jedinica je uspješno zaustavila muslimane na Lipi. U žestokom sukobu smo imali i par povrijeđenih, ali smo uspjeli da odbijemo taj napad.

Na naše mjesto dosao je Dragan Šorak naš heroj, koji je došao iz Srbije da pomogne svom narodu u odbrani od vjekovnog neprijatelja. U vogošći je oformio i porodicu, i ubrzo poslije toga ostavio svoj herojski život u Krajini za spas srpskog naroda. Neka mu je vječna slava i veliko hvala za sve što je učinio za svoj narod. Dragan Šorak treba da u našu istoriju bude upisan zlatnim slovima. Šorkovoj jedinici se priključio naš heroj Luna sa svojim odredom.

Njihovo dejstvo ne mogu opisati pošto nisam učestvovao, ali sam čuo da su to junački odradili, i sa munjevitom brzinom, i ja im ovom prilikom čestitam na tome.

Naša jedinica je dobila zadatak da zaustavi prodor muslimana na Malom Jasenu. Došli smo u komandu bataljona u Srednje, i tamo nas je dočekao major Radić, kojem od pada semizovačke linije više nismo puno vjerovali.

On nam je rekao da nas na jednom dijelu Jasena cekaju Sarini specialci i da ce nam se oni prikljuciti u vracanju rovova. U Srednje je stigao i Vitko sa blagovačkim jurišnim vodom. Priključio se našoj jedinici i izašli smo na dio Jasena koji smo mi kontrolisali.

Na Jasen je uvjek bilo teško izaći ali smo mi taj dio puta prešli strašnom brzinom, i bez odmora. Približavala se noć i trebalo je raditi brzo da muslimani ne dobiju šansu da se ukopaju. Tada bi nam bilo mnogo teže da povratimo naše rovove.

Moram da kažem da je teren jako strm, pa su na taj dio linije MTS i hranu izvlačili konji. Mene je naviše iznenadila spremnost boraca da krenu u borbu, jer smo noć prije toga imali žestoke sukobe. Nisu htjeli da dozvole neprijatelju da nas otjera sa naših vjekovnih ognjišta.

Nije bilo panike, i to je za nas bilo najbitnije. Na Jasenu smo zatekli Sarinu jedinicu i Koko ih je pitao da li i oni idu sa nama u napad. Oni su nam odgovorili da nemaju takvu naredbu. Tražili smo od njih, da ako mi uzmemo rovove da ih oni popune i oni su pristali jer su imali dovoljno boraca na liniji.

Koko je izvidio teren na dijelu linije koju su naši borci prethodno napustili. On je pretpostavljao da je prvi rov prazan. Rasporedio je Vitkovu jedinicu lijevo, a našu jedinicu desno od tog rova. Strogo nam je podvukao da niko ne smije pucati prije nego što on dadne znak. Plan je bio da on bez pucnjave pokuša uši u rov, koji je bio na najvišoj tački na Jasenu. U slučaju da muslimani primjete njegovo kretanje i pogode ga, insistirao je da tada možemo pucati iz svih srestava i da budemo sigurni da on nije živ. Mi smo se bunili, ali on nije pristajao na promjenu plana.

Koko je uspio da dođe do prvog rova, koji je na njegovu sreću, bio prazan. Rov su odmah zaposjeli Sarini borci.

Krnuli smo dalje, niz brdo, u pravcu velikog Jasena. Teren je bio šumovit, pa je ispod naših čizama šuškalo lišće i pucketale grančice. To je bilo oružje koje smo koristili. Naš cilj je bio da nas neprijatelj čuje na vrijeme i da otvori vatru, da bi ga mogli locirati.

Naš plan je bio dobar, jer su muslimani počeli da pucaju panično, visoko iznad naših glava, i to je bio znak da su u lošoj poziciji i ne smiju da izviruju. Nastale su žestoke borbe iz kojih smo izašli bez ranjenih i poginulih, ali ih nismo uspjeli da istjeramo do noći. Bili smo prinuđeni da sačekamo jutro.

Koko je isplanirao da priđe rovu sa suzavcem, i na taj način isjera muslimane iz rova. Mi smo mu rekli da ne radi to jer bi naši borci mogli napustiti naše linije ako vjetar nanese dim na njihove rovove. Zbog te mogućnosti, odustali smo od tog plana.

Rov je nekada bio naš, pa mu je ulaz bio okrenut na našu stranu. Zbog toga smo postavili snajper i M84 da puca u prolaz od rova i tako smo ih držali da bi napravili paniku kod njih. Od prišlusnog centra smo dobili vijest da su u velikoj panici.

Kako je nastala velika panika u njihovim redovima, mi smo počeli još jače da napadamo. Uslijedili su žestoki napadi sa svih strana sa kojih smo mogli da ih gađamo. Nastala je jos veća panika, ali nisu napuštali rov. Njihova komanda je uporno insistirala da se rov ne smije napustiti. Tu informaciju smo stalno dobijali od našeg prislušnog centra. Nije nam bilo jasno koja ih sila drži da ostanu u rovu. Shvatili smo da nemaju izlaza, i kad svane oni moraju ostati jer u slučaju da izađu bili bi lak plijen našeg snajpera koji im nije dao da podignu glavu. Počela je da pada noć i naši napadi su splasnuli. U toku noći Koko je tražio da se na mjesto gdje je bio naš snajper i M84 izvuče BST (bestrzajni top) i da se tu ukopa. Međutim, u jutro kad smo trebali da krenemo u napad, vidjeli smo da je rov napušten.

U rovu smo našli kutije od suvog obroka, u kojima su oni vršili nuždu, što pokazuje da nisu mogli da napušte rov. U rovu je bilo i mnogo krvavih zavoja i gaza.

Dok su oni bili u tom našem rovu, mi smo morali da izmjestimo našu artiljeriju sa mjesta na kojem je bila postavljena jer je taj rov bio odrlična pozicija za artiljerijskog izviđača. Oni su sa tog mjesta mogli da direktno navode njihovu artiljeriju na naša oruđa.

Nakon vraćanja Malog Jasena, naša artiljerija je opet bila bezbjedna u ostvarivanju svojih ciljeva.

U ovoj akciji bih pohvalio sve borce, koji su bili hrabi i odlučni pa uspjeh nije moga da izostane. Ja im ovom priliko čestitam i zahvaljujem na tome. Borbe su završene bez žrtava i ranjenih, što je za nas bio veliki uspjeh.

Idi na stranu - |1|2|