fix
Logo
fix
Nalazite se na Politika-POLITIKA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

politika- 98352 - 12.12.2016 : МIhailo Danilovic Majur, Šabac - best (0)

Emisija Ljudovanje: gost Vesna Pešić


politika- 93001 - 09.05.2015 : Milenko Djuric Doboj - best (0)

Evropska unija-sofisticirani neokolonijalizam


Sa padom Istočnog bloka Zapadna Evropa i Amerika su odmah pokrenule planove koji su već bili pripremljeni za prisajedinjenje Zapadu država koje su prestale biti pod uticajem Rusije.

Taj posao je, pod uticajem snažne propagande, tekao dosta brzo. Mnogi su EU shvatili kao "obećanu zemlju" i slijepo su ispunjavali sve naloge koji su dolazili od EU. Pod parolom privatizacije, u svim tim državama je gotovo uništena industrija. Da bi se moglo živjeti na scenu stupa MMF i Svjetska banka koji su u rukama najbogatijih ljudi sa Zapada i polako se ulazi u dužničko ropstvo. Nije mi poznata ni jedna država iz komunistickog bloka koja je ulaskom u EU povećala bruto društveni proizvod i smanjila spoljni dug. Ukoliko to neko zna bolje od mene, bio bih mu zahvalan da mi to javi. Nema šanse da se u bilo kojoj od ovih zemalja razvije visokorazvijena industriska proizvodnja koja bi konkurisala na Zapadu, možda jedino u pogonima koje će otvarati vlasnici kapitala sa Zapada ali će ekstra profit otputovati daleko.

Mene ne brinu političari koji ne govore o lošim stranama EU, nego mi nije jasno zbog čega ćute naši intelektualci ili ih možda više i nema.

Dakle, da zaklučimo, EU od ovih država uzima jeftinu radnu snagu, jeftine sirovine, jeftini energetski izvorim a možda kod nas počnu odlagati i svoj otpad koji im može ugroziti životnu sredinu. Kako to nazvati nego nove kolonije koje su dobili bez upotrebe oružja.
politika- 92517 - 05.03.2015 : Aleksandar Satara Moskva - best (0)

Heej zapadna ne-kulturo 6p, sami ste krivi što ste zli


Jedno upozorenje čitaocu,

ova poema je samo 0. 666% jedan mali dio rezimea i pregleda judeoh-cristianoh tradicije Evrope u zadnjih 1000 godina podjela, ratova, osvajanja, pljački, i jedne očigledno procjene "koliko košta samo jedan Bog" cijeli globus "majku boginju Terra", koji ide na račun njene kćerke "boginje Evrope", a ovaj račun crno zadebljavaju i sa njega istovremeno skidaju nemilice jewss-jawss!!!, kao da im se ne vidi lice!

heeey zapadna ne-kulturo u 6p ,
sami ste krivi sto ste zli,
u zamotanoj glumi lažne dobrote i pakovane ljepote,
i sami neki od vas priznaju
da ste vrrrlooo zli u 6p,
u grrrlooo vas ušlo ovih 6p
ush ush ush ushlo vam ga ga ga,

podmuklosti, podlosti, pakosti, pohlepi, prkosu, i ponosu
svoje 1000 godina 6p tradicije pokoravanja u lance, lažne ljubavi rada sa dugovima za stok-a market-a, ush ush ush ushlo vam ga ga ga,
na vrh stok-a marketa,
da vas prema dolje protjera vatikanska hrvatikana fashistička tjeralica,

heeey zapadna ne-kulturo u 6p ,
sami ste krivi sto ste zli,
i sami priznajete da ne znate drugacije, jer ste pod totalnom hipnozom
"vase zavrnute realnosti"
razvijene i praktikovane svakog trenutka u zadnjih hiljadu godina,
da ne znate odustati od zle prakse u kojoj vidite samo materijanu korist, a pretvarate je u lažnu duhovnost!

jer ste pod totalnom hipnozom
"vaše zavrnute realnosti"
da zavrcete sve ovozemaljske
ostale kulture u vasoj pljački ,
i zavrćete ih u svoju guju ne-kulturu,
u zamotanoj glumi lažne dobrote,
i fino pakovane ljepote u ime ružnoće u 6p!
podmuklosti, podlosti, pakosti, pohlepi, prkosu, i ponosu,
svoje 1000 godina 6p tradicije "tamnog doba" pokoravanja u lance !!!

heeey zapadna ne-kulturo u 3p ,
u podmuklosti, podlosti, u pakosti vaše vaška kominikacije,
sami ste krivi što ste zli,

heeey zapadna ne-kulturo u 4p , uu
(uu = ustashe ustashe)
podmuklosti, podlosti, u pakosti, u jawss pohlepi sa stoka marketa
sami ste krivi što ste zli,

heeey zapadna ne-kulturo u 7p,
podmuklosti, podlosti, pakosti, pohlepi, prkosu, ponosu, i pokoravanju
svijeta vec 1000 godina, svojim kolonijalizmom, neokolonijalizmom, post-neololonijalizmom imf=mmf from fashistickih, orange do drugih bojama uljepsanih krvavih revolucija za pohlepom u parama, ali nikad za osnovna ljudska prava, jer za vas je vec u zadnih 66. 6 usara godina previse ljudi na zemlji, koje ne mozete da kontrolisete !!!, pogotove nezaustavljivog rasta
ciste duhovne azijeż. !!!

heeey zapadna ne-kulturo u 7p,
7pica do božije mater,
niko vas ne može spasiti od vas samih,
osim reforme vašeg uma
da ide u praksi prema čistom umu!!!


"western обществу нужен проповедник или психиатр"

wester societies are mostly very sick !!!


wwwholly yours in th e dharma
spartak == aleksandar satara
роскошь аca-декоr reko


благодарим вас за обращение!
aleksandar satara sha tara
vancouver, 04 mart, 2015
politika- 92082 - 08.01.2015 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

Ovako muslimani u Bosni prave svoju Istoriju!


Već duži vremenski period bosanski muslimani prave sebi istoriju, po svom nahođenju, onako kako njima odgovara! Neki kažu da je on sarajevski akademik, Abdulah Sidran do sada je tumačio istoriju na samo njemu svojstven način. Ovoga puta hoće da obmane svoj narod i cijeli svijet, pokušavajući da napravi priču o legendarnom srpskom režiseru Emiru Kusturici!

Pogledajte ovaj video snimak, ne traje dugo, a govori puno!

politika- 91691 - 01.12.2014 : Stari - best (0)

Da li smo glupi? (2)


(nastavak teksta: Da li smo glupi?)

Ali sad se postavlja i drugo pitanje. Pitanje, ko su zapravo stvarni stvaraoci Republike Srpske? Ko su i gdje su stvarni stvaraoci, gdje ste vi borci? Šta to bijaše s vama?

I vidi kakva slučajnost se desi. Samo što napisah ovo nekoliko riječi o novim "Stvaraocima Republike Srpske", a ono dođoše još dva priloga od "Pravog", baš ko kec na desetku. Baš mu hvala!

Dođe svjedočanstvo o mučenju Srba od onih, kod koji su otišli da traže pomoć, Dragan i dva Mladena. A drugi prilog je svjedočanstvo o mučenju sopstvenog naroda u vrijeme "stvaranja" naše Republike Srske, od ovih novih "Stvaraoca Republike Srpske".

Prilozi da slikom i riječju potvrde i udare pečat kako se i na koji način stvarala Republika Srpska. Ja se iskreno zahvaljujem "Pravom" na ovim prilozima, snimcima...
politika- 91689 - 30.11.2014 : Stari - best (3)

Da li smo glupi? (1)


U poslednje vrijeme nisam posjećivao ovaj sajt, ne zbog poprečnih mišljenja i kritika koje su mi upućivane od strane pojedinih autora (jer kritika je putokaz kako treba ili ne treba raditi), već kao što sam još ranije rekao, zbog zdravstvenih problema u porodici. Isti je slučaj i sada. U pitanju je porodično zdravlje.

Cijelo ovo vrijeme nisam iznosio svoje mišljenje, pa ni komentare o bilo kom pitanju koji su bili na ovom sajtu. Pored toga i pristup sajtu je u poslednje vrijeme nešto otežan. Sad ga ima, a sad ga nema. Ne znam zbog čega?

I dok čekam da se poboljša stanje na sajtu, ponekad ugrabim trenutak kad je pristup moguć, da na brzinu pregledam koji prilog na njemu. Iako sam gotovo zaršio "Putopis" o kom sam ranije govorio da ću ga postaviti na ovaj sajt (naravno uz dopuštenje glavnog urednika), ja se odlučih za nešto drugo, za nešto "najnovije".

U međuvremenu su na sajt su došla tri priloga i to jedan ranije, a druga dva prije dva-tri dana. Prilozi kao "živi" dokazi o ovoj temi o kojoj hoću da nešto kažem o njima.

Poslije pregleda prvog priloga, odlučih da se zbog njega oglasim. Jer, smatram da treba nešto reći (kritički) o njemu, pa osjećam potrebu da dam i svoje mišljenje.

Ne znam zašto, ali me čudi da niko ne reče ni jednu riječ pohvale, na takoreći, živi prilog Nedeljka Žugića sa svojim snimkom o čovjeku "bez dlake na jeziku", borcu i ocu poginulog borca? Prilog koji je objavljen na ovom sajtu, a koji bi trebao da bude jedna mala "dekleracija" onima koji se nalaze na čelu nekih srpskih partija u Republici Srpskoj, ali i pred novim poslanicima koji će odlučivati u Domu Narodne Skupštine Republike Srpske.

Poslije neviđenog jednomjesečnog ciklusa (da ne kažem svjetskog cirkusa), koji na žalost još traje sa ovim tek (ne)završenim izborima koji su održani u Republici Srpskoj, pa i u Federaciji BiH, zar treba biti toliko pametan pa da se zaključi, kakvi su nam to bili izbori i izabranici. I ćorav je mogao vidjeti i zaključiti, da je to bila i još traje borba razjedinjena tabora ne samo za prevlast, već za materijalno bogaćenje pojedinaca i udruženih grupa iz ova dva razjedinjena srpska tabora u Republici Srpskoj. Dva tabora, koji naveliko razjedinjuju i sopstveni narod, nas Srbe u Republici Srpskoj.

Dokle ćemo biti ovce?

Ne znam kako da postavim video o Vojinu Mitroviću, Iliji Stevančeviću i još nekim drugim njima sličnim poslanicima, o njihovim djelovanjima kao dokaz, kako se "bore" za Republiku Srpsku, ali evo izvoda iz jednog članka o Mitroviću (iako je štur), koji govori o njemu i njima. Istina je da ste i vi živi svjedoci sadašnjih zbivanja u ovom našem "cirkusu".

Samo da dodam, da je Mitrović prije toga bio član SNSD-a, ali je prešao u NDP u kome nije ostvario ono što je htjeo, da bi se ponovo vratio u staro jato, SNSD partiju, govoreći sada da je samostalni poslanik.

U toku zasjedanja NSRS, Mitrovića su kolege iz poslaničkih klupa u nekoliko navrata vrijeđali nazivajući ga "papak" i još nekim pogrdnim imenima. Povod-nakon osvojenog skupštinskog mandata dao je ostavku na sve funkcije u NDP. Na uvrede Mitrović odgovara porukom- to je bila moja politička odluka, jer tamo jednostavno nisam imao podršku.

Kada je došao u redove NDP-a, iskreno je želio promjene, kaže Mitrović. Ubrzo je shvatio da su mnogi u bijeljinskom NDP-u protiv njega. Jedinu sam grešku napravio što sam došao tada u tu partiju. Bilo mi je jasno u tom trenutku, da sam došao zbog toga na zahtjev tih ljudi iz Bijeljine da bih finansirao i ostvario mandat, ali ne mandat sebi nego mandat nekome drugom, istakao je Mitrović. O motivima prelaska, promjeni političkog stava, postizbornim dogovorima, mandatima, pogledajte u video prilogu."

Na žalost, sličan je slučaj i sa novim mladim poslanikom Adamom Šukalo. Ovaj momak, osokoljen glasovima što mu dadoše njegovi birači, otvoreno je počeo ucjenjivati organe u većim partijama koji su ga primili u koaliciju. Adam je postao toliko nezadovoljan i osor svojim statusom kao novopečeni poslanik, da bi pored toga što mu birači dadoše četvorogodišnje zaposlenje u kome će raditi s prstom u uvu za veliku platu i mnoge beneficije kao poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, pa je počeo ucjenjivati i prijetiti nekim partijama. (njegove javne izjave u predvečerje sjednice Narodne Skupštine Republike Srpske).

A šta bi to mladi Adam htjeo i šta bi mogao da uradi sa svojom malobrojnom partijom?

Međutim, nisu oni sami. Ima tu i grupa (partija), koji ne osvojiše dovoljno povjerenja kod građana Republike Srpske, pa su se našli u "teškoj" situaciji.

Vidjevši da neće moći pojedinačno kao partije da uzmu vlast, pa odlučiše da se udružiše u koaliciju. Ali i tada su vidjeli da ne mogu uspjeti protiv pozicije na drugoj strani (koaliciji iz drugog tabora), zbog kako navode "kupovine" glasova, pa se ova poražena strana kao "zaštitnici srpskog naroda", okrenuše da traže pomoć, čak i od neprijatelja, ubica srpskog naroda.

Kako već ne dobiše potreban broj glasova, ovi čelnici opozicionih stranaka složno se dogovoriše i odlučiše, (da kao "zaštitnici'' srpskog naroda), odu u Sarajevo i tamo zatraže pomoć i "zaštitu". Odoše u Sarajevo da se poklone i da se vežu s onima koji su se vezivali u Goraždu '92 godine protiv Srba, sa ubicama srpskog naroda. Da se klanjaju Bakiru, "parztizanovom" sinu "parztizanu" (video snimak Dnevnik 2 RTRS od 27 novembra ove godine) i otvorenim srbomrzcima Željku Komšiću i Emiru Suljagiću, koji je javno izjavio na jednoj sarajevskoj (TV OBN), da ne može svojim očima gledati ni jednog Srbina i da bi ih slatko ubijao.

I dok ovo pišem, na ovu stranicu dođoše dva video snimka. Jedan o djelu što je uradio "partizan", otac sina kome odoše "naši veliki Srbi" na čelu sa Draganom i dvojicom Mladena i da im se klanjaju i ljube noge (da ne kažem nešto drugo), vrijeđajući nas Srbe.

Odlazeći u Sarajevo zbog (samo njima potrebnog razloga), čelnici opozicionih stranaka iz Republike Srpske, pregazili su i još gaze sve grobove onih koji su dali svoje živote za Republiku Srpsku. Poniziše i osramotiše i preživjele borce i njihove saborce invalide, koji ostadoše bez dijelova svoga tijela za rad sadašnje Republike Srpske. Uvrijediše i porodice poginulih boraca. Uradiše to samo za rad svojih materijalnih interesa.

Jesmo li mi Srbi toliko nerazumni i glupi? Jesmo i preglupi.

Dakle, borba za očuvanje Republike Srpske i za bolje sutra za njene građane, ostaje i dalje veliko pitanje za srpski narod, a sve zbog naše razjedinjenosti. Jer iz ova dva-tri primjera vidi se očita borba za bogaćenje na račun jadnih građana koji preživljavaju dan za danom.

Čudi me to, da niko na ovoj stranici ne reče ništa (ili ja ne stigoh da pročitam), o toj sramoti koju nam nanesoše svojim postupkom ovi čelnici, "zaštitnici srpskog naroda" iz opozicionih stranaka. Nažalost, jedan od njih je sada na čelu Predsjedništva BiH. To su naši "veliki" Srbi iz RS, kojima je na ovim izborima dobar dio Srba dodijelilo svoje glasove, vjerujući u njih.

Odmah poslije Dnevnika 2, 27 o. mj. usledio je još jedan prilog "Pečat". Vrlo interesantan, pa ga pogledajte.

Jesmo li to mi potpuno slijepi kod svojih očiju, ili smo totalno glupi? Ja mislim da smo glupi, al' ne baš svi, jer šaka "naših Srba" pametno od nas pravi glupe.

Jesmo glupi, jer smo dozvolili da nam ovi što okaljaše obraz Republike Srpske, u prvom redu obraz boraca živih, ranjenih i grobove onih poginuli, napraviše veliki i sramni nastup u ime nas i s nama koji smo ostali pognute glave kao ovace.

Ja ovim ne želim da branim još ne potvrđenu većinu poslanika u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, pa time ni Milorada Dodika kao starog, novog Predsjednika Republike Srpske (po meni), jedinog čovjeka, koji je javno davao i daje otpor stranim i domaćim mešetarima da se mješaju u Republiku Srpsku. Mešetarima, koji nastoje da se ona po svaku cijenu rasprsne ko balon i time ukine. Ne branim ni njegove postupke djelovanjem kao Predsjednika Republike Srpske, koji je svoj položaj kao Predsjednik RS morao da podredi jedinstvu Srba, da ih drži na okupu, da budemo jedinstveni. Da traži mišljenje svojih građana, a ne da ih razjedinjuje nekim svojim nastupima i postupcima, prema opozicionim partijama i pojedincima u Republici Srpskoj. Naročito je to vidljivo na javnim nastupima kada su mu sagovornici iz opozicionih stranaka. A nisam zaboravio ni njegove riječi sa pretposlednjih izbora kada je u Banjaluci rekao:

  • "Važno je da smo mi pobjedili u Banja luci, a za ostalo me ne interesiuje".

    Ne podržavam ga ni zbog toga što je funkciju Predsjednika Republike Srpske podredio sebi i svojoj partiji a ne građanima Republike Srpske, bez obzira iz koga su dijela Republike.

    Ovim svojim postupkom uvrijedio je prije svega žive i preživjele borce i one koji dadoše svoje živote za Republiku Srpsku, a naročito one sa Istočne strane Republike Srpske.

    U Banjaluci se grade koje-kakve veleljepne zgrade za nepotrebne institucije, a Bolnica Kasindol izgleda kao straćara. Umjesto da Republičke institucije rasporedi po cijeloj Republici, on je sve te institucije strpao u Banjaluku.

    Da bi se obezbjedio sa boljom zdravstvenom zaštitom, mnogi građani moraju preći više od sto kilometara do Kliničkog centra u Foči. To je njegova sramota kao predsjednika partije i Predsjednika Republike.

    Čudi me da mu njegovi savjetnici ne ukažu na njegove postupke i greške koje kao Predsjednik Republike Srpske čini svojim postupkom i odnosom u javnom nastupu i djelovanju.

    Ako smo kod svojih očiju bili slijepi u proteklim danima predizborne i izborne trke u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, onda nismo mogli biti slijepi, pa da ne vidimo koliko je širok jaz i razdor među nama Srbima i to baš sada u toku same završnice, na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. Zar treba biti toliko pametan, pa da se izvuče pouka iz ovih proteklih, a naročito iz ovih poslednjih izbora u Republici Srpskoj? Ako nismo shvatili još i poruku iz onoga što nam pruži Nedeljko Žugić sa svojim javnim prilogom "bez dlake na jeziku" u kome je govorio otac poginulog borca, onda ja nemam šta da kažem više.

    Međutim, vrlo je interesantno i to, da nam se u jeku izbornog i završnog cirkusa, vidjevši svoju šansu, pojavi još jedan učesnik ovog "ciklusa", organizacija koja sebe nazva: "Stvaraoci Republike Srpske". Vjerujte mi, ja pomislio da su se to naši borci ujedinili i na brzinu osnovali partiju, ali sam totalno pogriješio.

    Vrlo interesantan naziv, a još interesantnija njihova pojavi nakon skoro pa dvadeset godina borbe stvaranja, a naročito očuvanja ove sadašnje Republike Srpske. Gdje su to oni bili za to vrijeme?

    I zamislite, nova organizacija izrodi se pod vrlo "lijepim" imenom. Vidjeli ljudi da svi uzimaju pa što nebi i oni uzimali, bar pod ovim vrlo "humanim i rodoljubivim" imenom. (javna izjava na TV jednog od članova ove organizacije).

    Ponestalo para, pa da se pojave kao "rodoljubivi" stvaraoci.
  • politika- 84241 - 10.04.2013 : Braco Banja Luka - best (2)

    Zašto uvjek kasnimo i gubimo u miru?


    Pozdrav uredniku i čitaocima!

    Kakav smo mi to narod, kakvu vlast imamo tako i prolazimo, to jest gubimo u miru na svim poljima, a dokaz je i ovo zadnje na skupštini UN "majke srebrenice" su otisle i bore se da prisustvuju skupštini i izlaganju, a naši skupljaju potpise i prave neke peticije koje ne piju vode? Ko da parira njima - Ćurguz, Mitrović, neka udruženja koja uljuljkana u svoje fotelje i uz dobra primanja sjede i tako im dani prolaze? Ali rat još traje, samo se nevodi oružjem već svim dozvoljenim prljavim sredstvima. A mi, kao i obično, gubimo u miru i u pregovorima, što je istorija i dokazala.

    Dokle više tako?
    politika- 82905 - 22.02.2013 : KunteKinte Teslic - best (2)

    Odlikovan Hrvat koji je spasao srpsko crkveno blago


    Ivana Hitija, nekadašnjeg pomoćnika zapovednika operativne zone Bjelovar Hrvatske Vojske, odlikovao patrijarh Irinej

    Prošlo je nešto više od 20 godina od tog hladnog januara 1992. godine. Profesor Ivan Hiti iz Varaždina, tada na dužnosti pomoćnika zapovednika operativne zone Bjelovar, ušao je u Pakrac i video oštećenu srpsku crkvu i Vladičanski dvor. Knjižno i umetničko blago Srpske pravoslavne crkve (SPC) ležalo je razbacano u dvorištu. Sneg je padao na stare knjige i slike, već posute kamenjem, ciglama i prašinom.

  • I crkva je bila minirana. Ali kada sam pogledao prekrasne knjige i umetničke slike okolo i u crkvi, zaboravio sam na opasnost i ušao unutra - kaže Ivan Hiti (66), sećajući se tog događaja.

    Prvi put govori o operaciji spasavanja crkvenog blaga SPC iz Pakraca, kojom je lično komandovao, zbog čega je kasnije u svom Varaždinu doživeo golgotu: narednih 16 godina, sve do penzije, nigde nije mogao da se zaposli, iako je Hrvatska, zapravo, trebalo da se ponosi sa njim. Njegov podvig ipak nije ostao neprimećen: prekjuče mu je patrijarh Irinej uručio orden Svetog cara Konstantina u beogradskoj Patrijaršiji.

    Hiti je došao u Beograd, primio jedno od najviših odlikovanja Srpske pravoslavne crkve, a potom se vratio u Varaždin. Profesor gimnazije i strukovnih škola, bio je i državni službenik u gradu za prosvetu i kulturu kada je izbio rat.

  • Taj nesrećni rat ja zovem "građanski", iako ga ovde zovu "domovinski". Mene su mobilisali i postavili na dužnost pomoćnikaoperativne zone koja je pokrivala teritoriju od Virovitice, Pakraca, Daruvara, Bjelovara. Svega 45 dana sam bio u tom ratu, jer su me oterali - priča Hiti.

    Pre odlaska u vojsku, smatrao je da svaka jedinica pod njegovom komandom mora da ima izvode iz Ženevske konvencije.

  • Ni sa jedne strane, ni hrvatske ni srpske, nije se vodilo računa o tim ženevskim propisima. Kada sam video ta razbacana umetnička dela, setio sam se čuvene Keltske katedrale u Nemačkoj, koja je za vreme Drugog svetskog rata bila praktično neoštećena, iako je Keln bio gotovo razoren savezničkim bombardovanjem - kaže naš sagovornik.

    Odmah je naterao svoje bivše učenike iz Varaždinske brigade da mu se zakunu da se ništa neće desiti sa crkvenim blagom, dok on ne reši šta da učini sa dragocenostima - istorijskim crkvenim spisima i slikama.

  • Vratio sam se u Bjelovar i podneo izveštaj svom zapovedniku operativne zone pukovniku Jerzečiću. On je ustao od stola i rekao mi da ima prečih poslova i briga od spasavanja blaga SPC. Pričao je da ima ranjenika, izbeglica i zarobljenika. Ja sam mu rekaoda uz sve to - treba spasavati i umetničko blago SPC, jer ono pripada celom svetu. Pukovnik mi više nije rekao ni reči. Telefonom sam pozvao Sveučilišnu biblioteku u Zagrebu i objasnio im problem. Prihvatili su moje argumente i dvoje ljudi je odmah stiglo u Bjelovar. Zajedno smo pošli za Pakrac. Nismo imali vozilo za transport, pa sam angažovao vojne i civilne kamione. Moji momci iz brigade su skupljali spise po ulici i dvorištima i utovarivali u kamione - priča profesor o operaciji koja je trajala nekoliko dana.

    Nekoliko kamiona prevezlo je dragocenosti SPC u Univerzitetsku biblioteku u Zagrebu. Posle nedelju dana, Hiti je pozvao tadašnjeg direktora biblioteke,kako bi dobio pismenu potvrdu da se blago nalazi tamo.

  • I danas posedujem taj dokument. Fotokopiju tog dokumenta sam poslao i patrijarhu Pavlu poštom, ali nikada nisam saznao da li je on to pismo dobio - govori Ivan Hiti o događajima koji su potom usledili.

    Odmah je isteran iz hrvatske vojke, proglašen za izdajnika.

  • Rečeno mi je da takvu osobu koja radije spasava umetničke knjige i kulturna dobra, umesto dase uhvati puške, oni ne trebaju. Ja sam im rekao da se u ratune bori samo oružjem, već i puškom, perom, dobrim delima. Vratio sam se u Varaždin, na radno mesto šefa za prosvetu, kulturu, sport i tehničku kulturu grada. Ali, gradonačelnik i ostali u tadašnjem izvršnom veću grada sumi rekli:

  • "Profesore, takva budala nam ne treba ovde" - bez trunke gorčine priča skromni profesor.

    Prehranjivao je porodicu radeći na građevini, orao je i kopao. Najviše ga je zabolelo, priznaje, što mu njegova Hrvatska nije zahvalila za podvig koji je učinio. Zabolelo ga je i to što je čekao dve decenije da njegov ljudski gest iko primeti.
  • politika- 79736 - 20.11.2012 : Mihailo Danilovic Majur, Šabac - best (1)


    Zašto je u Srbiji skriveno da je Slobodan Milošević oslobođen optužbe (2)



    LEHLEND ČISTI SRPSKI OBRAZ

    Srpski uglednici ćute, ali nije ćutao i Džon Lehlend.

    On je objavio da je Slobodan Milošević posthumno oslobođen optužbe, budući da je Međunarodni sud pravde doneo presudu da Srbija nije odgovorna za masakr u Srebrenici 1995. Zaključeno je da Srbija ne može da se smatra odgovornom za ratne zločine koji se pripisuju bosanskim Srbima.


    Prema Lehnandu tvrdnje protiv Miloševića u vezi s Bosnom i Hrvatskom sročene su 2001. godine, odnosno dve godine nakon što je protiv njega Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije podigao optužnicu.

    Poznato je da je optužnica podignuta za vreme NATO napada na Jugoslaviju, u proleće 1999.

    Bez obzira na žrtve koje su bile na sve strane na Kosovu, tvrdnje NATO-a da je Srbija sprovodila genocid pokazale su se kao ratna propaganda, pa je tužilac Haškog tribunala odlučio da pojača slab predmet pokušavajući da Miloševića optuži i za ratne zločine nastale u Bosni i Hercegovini.

    Bili su potrebni dve godine i 300 svedoka, ali tužioci nisu uspeli da iznesu uverljive dokaze protiv glavnog optuženog. Takozvani centralni slučaj je stoga bio potpuno uništen.

    Srbiji je zamereno što nije pokušala da spreči događaje u Srebrenici i što beogradske vlasti nisu uticale na Vojsku Republike Srpske.

    Zapostavili su činjenicu da je reč o dve države i da nije dozvoljeno mešanje u unutrašnje stvari druge države, jer se tada stvara nepotrebna i nezakonita odgovornost.

    Nevinost Srbije po osnovnoj optužbi odrazila se na presudu Suda da Srbija Federaciji Bosne i Hercegovine ne treba da plati ratnu odštetu. Uostalom, dokazano je da intendantsko snabdevanje oružanih snaga nije isto što i njihovo kontrolisanje.

    Dakle, Jugoslavija nije imala svoju vojsku u Bosni i Hercegovini. Srbija nije imala kontrolu nad događajima zapadno od Drine.

    Veća krivica za počinjena ubistva svakako leži na onim zemljama koje su tamo imale svoje snage, pre svega na holandskom bataljonu u Srebrenici.

    Krivica za sve pokolje u BiH je prebačena na Vojsku Republike Srpske, nekadašnjeg predsednika RS dr Radovana Karadžića, generala Ratka Mladića i slavonskog magacionera Gorana Hadžića, uprkos tome što je Džon Lehlend naglasio, da su se, za vreme rata u Bosni, visoke ličnosti sa Zapada bratimile s liderima bosanskih Srba, koji su kasnije optuženi za genocid. U bratimljenju su navodno učestvovali američki general Vesli Klark i britanski Džon Rid.

    Nameće se pitanje kako je neko uspeo da poveže Srbiju sa Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem, kada oni nisu državljani Srbije i kako je moguće da je srpska vlast prihvatila da rešava problem hvatanja tuđih državljana kao svoj problem.
    Odgovor je paradoksalan: apsurd do apsurda povezuje likove poput Borisa Tadića, Nikole Sarkozija, Obaraka Obame, budući da oni genetski ne pripadaju državama koje vode i ne mare za njih i građane u njima.

    Čudne biografije navedenih lica podsećaju na biografiju Josipa Broza, a i događaji u kojima učestvuju su slični vojno-političkom rašomonu koji je okruživao Tita. Zato je i presuda Međunarodnog suda u Hagu svakolika samo ne i "logična". Ona je, u stvari, ogolila deceniju i po stare laži koje su opravdavale doktrinu vojnog i sudskog intervencionizma.

    Stoga se nameće još jedno značajno pitanje, zašto to što je napisao Lehlend, u napisu pod naslovom "Laži dušebrižnika", nisu zapazili i na isti način doživeli i srpski "političari", "pravnici", "psiholozi", "filosofi", "policijski i vojni oficiri" i "novinari". Verovatno zato što su oni sve to samo navodno.

    Sada kada je 26. maja 2011. volšebno, natprirodno opušteno uhapšen i general Ratko Mladić, a pet dana kasnije upućen s osmehom vladara u Haški kazamat, postoje svi uslovi da se još jednom javno mnjenje podseti na suđenja u međunarodnom pravnom sistemu.

    Države nemaju pravo da napadnu druge države, čak ni u slučaju tvrdnji da postoji kršenje ljudskih prava. Ipak, to pravo ne važi za SAD, NATO, a ni za ad hoc kalicije koje najčešće stvaraju SAD, Velika Britanija i Francuska. Stav o agresijama se zasniva na sporazumu da nema ratnih zločina bez rata i da rat uvek pogoršava postojeće odnose.



    Haški sud je sačuvao svoj obraz, ali uzgred i obraz Haškog tribunala. To što Međunarodni sud u Hagu nije oborio presude Haškog tribunala, potvrđuje snažan i presudan uticaj institucija "velikog brata" (CIA, NATO, OEBS, NSA, NASA, DIA) na pravosudne organe širom planete.

    Upravo te institucije objedinjeno, neprestano čine zločine protiv mira. Da je suđenje u toj renomiranoj pravnoj instituciji bilo nepristrasno, zločin u Srebrenici bi se bar logički i analitički preispitao. Posle svega, svima je jasno da su argumenti probrani, da su kabalistički i vavilonski izazivači ratova izbegli svedočenja i da su mediji i organizacije "velikog brata" učinili svoje.

    Ali, šta je sa dušama svedoka i saučesnika, zar više niko istinski ne veruje u Boga?

    Da je suđeno, kako se to kaže u narodu - po pravdi Boga - možda se sintagma "genocid u Srebrenici" ne bi više pominjala.

    Ne bi bilo ni neverovatne optužnice Hrvatske, koja je ostala na snazi i posle presude da Srbija nije uticala na borbe u Srebrenici.

    A kakav genocid je mogla Srbija da počini u Hrvatskoj, kada su Srbi ubijani u operacijama "Bljesak" i "Oluja" i prognani sa svojih ognjišta u najvećem etničkom čišćenju od 1690. godine?

    Lako im je kada ni srpske "demokratske" vlasti ne znaju srpski jezik.

    Jer, da znaju uticali bi preko svojih partnera u Briselu, Strazburu, Vašingtonu i Moskvi da prenos iz Haškog tribunala bude na srpskom, a ne u nekoj iritirajućoj mutaciji tog jezika. Zar nisu još saznali kako je Đura Daničić predao srpski jezik Hrvatima i ne shvataju šta znači kad ti neko preuzme jezik: da potom nestaju i tekovine kulture i tradicija.

    Kako se ne upitaju zašto se srpski jezik preoblikovao u crnogorski, hrvatski, bošnjački i kako izgleda albanski jezik sa stanovišta filologije. Radi čistote duša i izvesnije budućnosti svih koji žive na Balkanu, događaji u Srebrenici, srpskim Krajinama i na Kosovu i Metohiji moraju se potpuno istražiti, uz pomoć istini posvećenih naučnika sa Istoka i Zapada.

    U protivnom, opet će se neko posle pedeset godina, kada više ne bude svedoka, izviniti da je načinjena greška.

    Džon Lehlend smatra, da Međunarodni sudovi za ratne zločine, stvoreni pod okriljem velikih sila, zbog svoje ispolitizovanosti, nanose štetu sudskim procesima. Potvrdio je to stavom: "Tek kada gnusna snaga koja potiče iz hipokrizije intervencionizma bude potkopana, svet će imati šansu da se vrati zakonitostima i miru".

    NAPAD NA JUGOSLAVIJU (SRBIJU)

    Svejedno je da li je Međunarodni sud presudio zločincima, srpskim generalima, Miloševiću, Srbiji, istini, budućnosti Srba, pravdi ili s(a)vesti, jasno je da su obamrle duše svedoka vremena i da su izostale reakcije. Ukoliko su optuženi počinili bilo koje nedelo, ne bi smelo da se dogodi da se to ne zabeleži tačno onim rečima kako ti slučajevi zaslužuju. Inače sudovi gube svrhu.

    Mada treba da budu srećni svi Srbi što presuda u Hagu nije ovekovečila politikantske reči pristrasne optužnice, kabalizovani nevladin sektor u Srbiji i dalje širi strah od nepostojećeg greha.

    Nesporno je da je Srbija oslobođena odgovornosti.

    Međutim, neshvatljivo je da intelektualci iz Srbije nisu zapamtili skoro nijedan argument koji dokazuje da je sudbina Srbije, Kosova i Metohije i Srba zacrtana mnogo pre 1998. godine. Na osnovu analize tzv. Jugoslovenskog projekta, koju je 24. februara 1998. godine objavila ICG (Međunarodna grupa za krize - International Crisis Group), bilo je očevidno šta će se 1999. i kasnije dogoditi sa Srbijom, Kosovom i Metohijom, i Slobodanom Miloševićem, a tim aktom najavljena je NATO agresija.

    Uspeh projekta sačinjenog na relaciji Njujork-Vašington-London-Brisel-Moskva (u tim mestima je razmešten štab ICG) overen je 28. juna 2001. kada je Milošević upućen u Hag.

    Izvod iz Analize (obeležen kurzivom) potvrđuje postojanje međunarodnog plana da se pokrajina Kosovo i Metohija otuđi od Srbije.

    Prvo su analitičari ICG opisali stanje u već ranjenoj državi:

    "Demokratska stranka i Građanski savez Srbije dobrovoljno su se isključile iz političkog života, uprkos apelima zapadnih diplomata koji su im javno ukazivali da je taj potez žglup-- Neki opozicioni lideri morali su da posegnu za tim da finansiraju svoju partiju ilegalnim sredstvima-Nekoliko desetina privatnih radio stanica, uključujući B-92, oformilo je vlastitu distributivnu mrežu-"

    žVojni gubitak dva regiona koje su držali Srbi u Hrvatskoj 1995. godine, Zapadne Slavonije i Krajine - prihvaćeni su uz slabo izraženo gunđanje većine srpskog naroda. Preuzimanje Istočne Slavonije, poslednje oblasti u Hrvatskoj koju su držali Srbi, prihvaćena je u Beogradu veoma tiho.

    Najznačajnije je da mnogi Srbi danas ne pokazuju posebnu zainteresovanost za problem Kosova-

    žAutoritet i popularnost Slobodana Milošević među Srbima bledi, a takozvana ždemokratska- (podvukao R.S.) opozicija na nivou zemlje je dezintegrisana- Pritisak na Miloševića treba da bude tako odmeren da se stvori utisak koji će ga primorati da zaključi da će biti svrgnut, a da stvarna namera za smenu ne postoji (sic!)-

    žZemlje NATO-a koje imaju vojnike u Bosni treba da budu potpuno osposobljene da obezbede svoje vojnike u Bosni, te da ne pribegavaju traženju pomoći od tajne policije režima čija je politika stvorila višegodišnji haos u Bosni (sic!)-"

    Dobrim analitičarima taj tekst mnogo znači.



    O članovima grupe postoji zanimljiva ocena analitičara iz BiH koja glasi: "Ako se napalmom gase požari, onda organizacija čije su glavne vedete Zbignjev Bžežinski, Joška Fišer, Vesli Klark, Džordž Soroš, Marti Ahtisari i Pedi Ešdaun zaista obilazi meridijane sa plemenitim željama i ciljevima."

    Čitaoci neće verovati da je sve navedeno u analizi objavljeno pre agresije na SR Jugoslaviju.

    Ta analiza, koju je napisao Džejms Lajon (James Lyon), i događaji koji su usledili, najbolji su dokazi o planiranoj "Operaciji Milošević", čiji su ishodi Srbija u ruševinama, smrt bivšeg predsednika SRJ u zatvoru i nezavisno Kosovo i Metohija.
    A kako i šta misli Džejms Lajon, koji se sa Srbima druži od 1980. godine, može se zaključiti iz njegove sarkastične i optužujuće izjave: "Vidimo da fašističke snage iz dana u dan rastu u Srbiji, zato smatramo da Zapad treba da otvori vrata mladima. Ne želimo da Srbija i dalje bude uzrok nestabilnosti na ovom području". Projekat je najbolji dokaz da američki ambasadori ne govore istinu kada kažu da je Zapad 1999. odlučio da pokrajina Kosovo i Metohija bude nezavisna. Ali, kad oni kažu- Zanimljivo je da su članovi Grupe svoje istomišljenike i saradnike ("demokrate") u analizi stavljali pod znake navoda i dodavali (nepotrebno) reč "takozvane", i da su se činovnici "velikog brata" usmerili na Kosovo i Metohiju kao na osnovni cilj NATO alijanse.

    LEHLEND NIJE USAMLJEN

    Tekst Krisa Marsdena "Kako je Zapad organizovao pad Miloševića", objavljen 13. oktobra 2000, takođe je poučan: "Brojni dokazi pokazuju da je opis događaja u Beogradu, kao žsile naroda u akciji-, nameran pokušaj da se prevari javnost.

    Istina je da su SAD i Evropa obezbedile milione dolara, na stotine visokih savetnika i osoblja za izbornu kampanju Demokratske opozicije Srbije (DOS).
    Bivši američki diplomata Vilijam Montgomeri je upravljao onim što Njujork Tajms naziva žJugoslovenskom ambasadom u izgnanstvu- u Budimpešti i koordinisao je veći deo kampanje unutar zemlje. Glavni sponzori opozicije bili su nemačka fondacija Fridrih Ebert i američka nevladina organizacija žAmerički dom slobode-."
    Prema Marsdenu, u listu Der Spigel objavljeno je: "17. decembra 1999. nemački ministar inostranih poslova Joška Fišer i američki državni sekretar Medlin Olbrajt sastali su se, u vreme sastanka grupe G-8, sa vrlo poznatim ličnostima jugoslovenske opozicije, u zamračenoj sobi hotela "Interkontinental", na Budapest Strasse u Berlinu. Prisutni su bili Zoran Đinđić i Vuk Drašković- Jedan od učesnika sastanka je rekao: žOpozicija je dobila strogi ukor-"-
    Posle 5. oktobra 2000, sve je postalo javna tajna.

    Desetine miliona dolara i maraka uloženo je za snabdevanje kompjuterima, telefonima i kancelarijskom opremom. Na dan izbora, uz psihološku podršku Šeste flote smeštene kraj Dubrovnika, opozicija je bila tako spremna i organizovana da je mogla da kontroliše izbore bolje od Slobodana Miloševića
    .
    U listu New York Times je objavljena izjava tadašnjeg gradonačelnika Čačka: "Osnovali smo tim mladih profesionalaca, paravojnih jedinica Jugoslovenske armije i mladih policajaca, a njihove aktivnosti uskladili smo sa najelitnijim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu-"

    Kris Marsden je zaključio: "Mnogo govori to što je jedini pokret protiv Miloševića bio planiran, organizovan i koordinisan od imperijalističkih sila i srpske tajne policije. Daleko od toga da je iskazana žmoć naroda--" Narod je bio i ostao pod kontrolom onih koje plaća da ga štite i brane.
    Sada je izvesno da je srpski narod raspolućen, razapet između globalista, koji su ubili dve Jugoslavije i SCG, a prete da će razbiti Srbiju i nacionalista, koji su pokušali da se srpski rod i SPC ne dele i raskidaju novim granicama.

    Srbi okupirani, prodati, informaciono dezorijentisani, zaplašeni, duhovno obogaljeni, nesložni i sve stariji, gube snagu.

    Zato su javne ličnosti dužne da iskoriste svaku istinu koja ide u prilog njihovom rodu, da poboljšaju srpski ugled, status i stanje. U vezi s prvom presudom Međunarodnog suda u Hagu to nije učinjeno. Sada se pruža nova prilika.

    Osnova može da bude i "zabranjena istina o Srebrenici".

    Emil Vlajki je povodom pokušaja genocida nad Srbima napisao: "Isfabriciran je žmasakr- u Račku, a usput je rečena laž o tome kako su Srbi već pobili sto tisuća Albanaca, te da se strahuje za ostalih četristo tisuća!

    Nakon nelegalnog NATO napada i okupacije Kosmeta, jedna španjolska komisija je konstatirala da je od početka 1999, stradalo, na svim stranama, svega par tisuća ljudi! U ime ovih laži, u Jugoslaviji su dva i pol mjeseca uništavane bolnice, škole, mostovi, ceste, TV stanice, zagađeni su zrak, voda i zemlja osiromašenim uranijumom, a ubijeno je na tisuće ljudi. Usput se prijetilo Srbima: žvratit ćemo vas na 1389. godinu-! Riječi su potpuno izgubile smisao: ovaj genocidni pokušaj nazvan je žhumanitarnom intervencijom-!" Srbi su na Zapadu nazivani "dvodimenziona bića", a američka državna sekretarka je pretila Srbima da će joj piti vodu iz šake.

    Trebaće mnogo snage, uma i vremena naručiocima zločina nad Srbima da izbrišu istoriju i operu krv sa svojih ruku.
    Da se dogodio genocid u Srebrenici, Srbija bi bila oblepljena plakatima o zločinu. Ceo svet bi prikazivao, umesto snimka šest ubijenih mladića, scene masovnih ubistava. Kada to neko ne bi hteo da prikaže, procureli bi podaci sa snimcima preko Interneta, baš kao što su procureli o američkom rušenju njujorških "bliznakinja" kroz pet, šest dokumentarnih filmova, poput filma "Loose change".
    Kao da su isprani mozgovi svim pravnicima, naučnicima i političarima.

    Ko želi da sazna istinu o Srebrenici treba samo da otvori sajtove na Internetu i pozove nezavisne svedoke.

    Džered Izrael (Jared Israel) je u napisu "Srebrenica,mali grad u Jugoslaviji", objavljenom 20. jula 2000. u "Dejli telegrafu" (Daily Telegraph) i 28. jula 2000. u "Njujork postu" (New York Post), napisao da je u Srebrenici bio dan posle 12. jula 1995. Ostao je sledećih osam dana. Kretao se slobodno gde je hteo. Niko nije pominjao pokolj i teške optužbe. U tekstu je naglasio: "Stvoren je mit Klintonove administracije radi petogodišnje klevete Srba. Ideja je bila da se laž ponovi dovoljno puta da narod i javno mnjenje poveruju u nju".

    Pretpostavlja se koliko će Hrvati (naročito porimokatoličeni Srbi među njima) biti kreativni u optuživanju Srba za samoprogon, ali bi bilo dobro za Srbe da ih opet ne brane "demokrate" (globalisti, neokomunisti, internacionalci), jer su takve odbrane uvek plaćali krvlju, a jasno je da su zbog njih stigli do neizvesne budućnosti. Antiistorijske demokrate stvaraju novu osnovu za ponavljanje najkrvavijih sekvenci istorije. To su činili kabalistički i vavilonski internacionalisti kroz celu istoriju.

    Treba se osvrnuti, pogledati u ponuđena znamenja, shvatiti ispisane poruke i biće jasno ko u raslojenoj Srbiji pominje Boga, krst časni, slobodu, obraz, rodoljublje i istinu, a ko obavlja "dekontaminaciju narodnog duha" i prevaspitavanje Srba globalizovanom, orvelovskom istinom. Nad istim dušama su Srbija, Kosovo i Metohija i Srbi, i pred istim iskušenjima, samo zato što to i tako "veliki brat" hoće.

    Autor: Svetozar Radišić
    politika- 79735 - 20.11.2012 : Mihajlo Danilovic Majur, Šabac - best (1)


    Zašto je u Srbiji skriveno da je Slobodan Milošević posthumno oslobođen optužbe?



    Odluka Međunarodnog suda u Hagu i suđenja Srbima u Haškom tibunalu i Beogradu trebalo bi da budu srpska dežurna tema, radi pomirenja i izvesnije budućnosti.

    Da bi se bilo iznad greha u vezi s budućom sudbinom, potrebno je da se raščisti s globalističkom famom i pogleda istini u oči.

    Kako je moguće, pita se novinarka Radio BE 92, u emisiji "Kažiprst", da Evropska unija i "demokrate" prihvate SPS u svoje okrilje, kada je SPS na čelu sa Slobodanom Miloševićem izazvao ratove i počinio tolika nedela na Balkanu.

    S druge strane, svaki normalan gledalac njihovog TV prenosa pita se: kako je moguće da se toliko bestidno Soroševci prave naivni.

    Kako je moguće, i do kada će biti moguće da vlast u Srbiji ne štiti svoj narod od laži, ucena, podvala, foliranja i kleveta?

    Ipak, kada se malo razmisli, jasno je zašto sadašnje vođe srpskog roda prihvataju da Srbima sudi "svetska elita" (članovi "Iluminata" smešteni u Evropskoj komisiji i mega finansijeri) i njegovi pristrasni na specijalnim kursevima obrazovani činovnici Žoze Manuel Barozo, Marti Ahtisari, Oli Ren, Havijer Solana-

    Srpske vođe nisu imale smelosti da traže njihovo izuzeće, iako su imale za to izuzetno mnogo argumenata. Jasno je zašto prihvataju da sede naspram ljudi koji su okrvavili ruke i što čine to van svih međunardonih propisa, poništavajući tragove srpske časti i dostojanstva: ne žele da liče na svog globalistu Slobodana Miloševića.

    Kada bi se suprotstavili sramnom ponašanju okupatora, oni to dobro znaju, ponovila bi se istorija - bili bi isti kao Slobodan Milošević.

    Tada bi im se izmakao oslonac opstanka - ne samo vlasti. Jasno je zašto nijedan novinar, pravnik, psiholog, filosof, niti političar, radi svoje duše, ne tumači iskreno i istinito šta znači presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu.

    Ćutanjem potiskuju, a ni sami ne znaju gde: svoj greh zbog nasilnih izručenja ljudi koji su za to za šta ih optužuju neviniji od svojih progonitelja i sudaca. Zato su za političkog analitičara Slobodana Antonića novinari i tzv. političari bili i ostali navijači i društveno-politički radnici, bez trunke samopoštovanja i profesionalnosti.

    Iz istih razloga niko od javnih ličnosti nije reagovao kada je Ramuš Haradinaj u prištinskom nedeljniku "Zeri" objasnio kako je sa braćom izazvao ratni požar u Metohiji.

    Njegove reči su: "Tražili smo rat - propagirali smo rat". Niko nije prokomentarisao svedočenje komandanta OVK Šukrija Buje. On je najavljen kao zaštićeni svedok K7, pred Haškim tribunalom svedočio pod punim imenom i prezimenom i bez mera zaštite.

    Pri tom je otvoreno govorio o položajima i naoružanju svojih paravojnika. Odgovarajući na pitanja tužioca, rekao da je kod Račka bilo 47 pripadnika OVK na dan "masakra", 15. januara 1999, iako su to prethodni svedoci poricali. Iz njegovog priznanja niko nije izvukao pouku.

    Ništa nije preduzeto ni kada je Kurt Veldon, član Predstavničkog doma američkog kongresa izjavio: "Bivši predsednik SAD, Bil Klinton, govorio je laži i izvrtao činjenice o masovnim ubistvima na Balkanu, opravdavajući NATO invaziju na SRJ u proleće 1999".

    Lagao je i kada je tvrdio da SAD nisu prekršile embargo za isporuku naoružanja zaraćenim stranama u ratu na prostorima tzv. prethodne Jugoslavije.

    Uostalom, niko nije reagovao na sva priznanja u vezi sa razbijenjem SFRJ, od čuvenog priznanja Stipe Mesića da je kao predsednik SFRJ razbio državu koju je predvodio. Ne treba ni navoditi sva priznanja generala koji su pisali knjige nakon odlaska iz srpsko-srpskog rata (1991-1995).

    Evo podsetnika za zaboravne: 19. maja 1991. godine, Hrvatska organizuje referendum o nezavisnosti bez učešća srpskog naroda. 28. maja iste godine u Zagrebu na stadionu FK "Dinamo", postrojavaju se paravojne jedinice Zbora narodne garde.

    Tada je Jugoslovenska narodna armija bila jedina regularna i legitimna oružana sila u SFR Jugoslaviji. Istog dana Van den Bruk u ime Evropske zajednice upućuje protestno pismo Predsedništvu SFRJ: Vaše uporno odbijanje da imenujete gospodina Stjepana Mesića za predsednika SFRJ uvereva nas da i ne pokušavate da u zemlju uvedete demokratiju i tako uđete u Evropu".

    Ne postoje ljudi koji nisu shvatili da je Evropska zajednica znala da formiranje ZNG-a i postavljanje čoveka iz republike koja je odlučila da napusti SFRJ znači i kraj SFRJ i početak rata na prostorima te zemlje.

    Uostalom, tada se ušlo u koncept koji je objavljen 18. avgusta 1948. godine, prema kojem je planirano razbijanje SSSR, ČSSR i SFR Jugoslavije. Taj dokument je bio dostupan haškim pravnicima. Ispostavilo se da je zahtev EZ za izbor kontraverznog Stjepana Mesića za predsednika kolektivnog šefa države bio ultimativan i podržan od strane administracije Sjedinjenih Država.

    Pri tome ne treba zaboraviti da je gospodin Josip Broz kumovao "ubijanju" SFRJ, budući da je prihvatio ili sugerisao da Predsedništvo SFRJ broji osam (parni broj) članova. To nije dozvoljeno po teoriji organizacije, niti u sistemu odlučivanja. Ilimora da bude neparan broj, da jedan od glasova ima veću težinu, ili da postoji arbitar, odnosno veći autoritet.

    Zanimljivo je da su proširenoj sednici Predsedništva SFRJ 1. jula 1991. godine, prilikom "izbora" i imenovanja novog predsednika SFRJ (Stjepan Mesić) i potpredsednika, političara iz kasnije odvojene republike (Branko Kostić), prisustvovali članovi tročlane komisije Evropske zajednice.

    Pravi, nezavisni pravnici bi ispitali da li su oni doprineli ratu ili su radili na njemu. Sve je bilo providno. Posebno ponašanje novog predsednika SFR Jugoslavije.

    Savezni sekretar za narodnu odbranu, general Veljko Kadijević je upozorio svetsku javnost da se Stjepan Mesić ne ponaša korektno u ulozi predsednika Predsedništva SFR Jugoslavije.

    Tako je reagovao 12. septembra 1991. godine na naredbu predesdnika Predsedništva SFRJ koja nije bila zavedena, što znači da nije bila legitimna i legalna, a upućena je provokativno iz Kabineta predsednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana. Naravno, reakcija SSNO bila je zakasnela, budući da je Stjepan Mesić od 23. avgusta 1991. godine prestao da dolazi u Beograd na sednice Predsedništva.

    Taj skandalozni period, uslovljen odlukama u Briselu, završen je izjavom Stjepana Mesića u Hrvatskom saboru, 5. decembra 1991. godine: "Mislim da sam obavio zadatak - Jugoslavije više nema!"

    Uprkos tome, Srbi su optuženi za razbijanje SFR Jugoslavije i zbog toga je tzv. međunarodna zajednica (vavilonci skriveni iza floskula Zapad i Evropska zajednica) sve vreme podržavala njihove protivnike i bombardovala i raketirala srpski narod.

    Pravnici u Hagu, i svuda u svetu "novog poretka", zaboravili su još dva detalja. Kada su prihvatili sve informacione falsifikate vezane za Dubrovnik, Markale, Srebrenicu, Račak...

    Prvo, zaboravili su izjavu Alije Izetbegovića koju je dao 26. januara 1992. godine: "Žrtvovaćemo mir za suverenu Bosnu!"

    Dokazano je da na sugestiju administracije SAD nije potpisao mirvni plan lorda Pitera Karingtona, niti tzv. Vensov plan.

    Zanimljivo je da je lord Karington 26. septembra 1992. izjavio: "Hrvati su upalili fitilj, pošto u svom ustavu nisu regulisali status Srba".

    Drugo, pravnici u raznim kabalističkim tribunalima su očevidno zapostavili činjenicu da je u čudsenoj noći 14/15. decembra 1991. godine odlučeno sve što se posle te noći dogodilo. Tada su ministri inostranih poslova EZ počevši od Hansa Ditriha Genšera do Đanija Demikelisa, doneli odluku o priznavanju Hrvatske, uprkos protivljenju tadašnjeg generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Pereza de Kueljara.

    Prof. dr Johan Galtung je o toj noći rekao: "Jugoslaviji je ostavljen samo jedan izlaz, a taj izlaz je bilo nasilje.

    Nemačka je želela da dobije svoja žlovišta-i da uz Hrvate i muslimane - kao u Drugom svetskom ratu - pobedi Srbe.

    Engleska je iskoristila priliku da svoj pristanak u vezi sa priznavanjem novih država trampi za izostavljanje socijalnih poglavlja iz Mahstrihtskog sporazuma. žSiromašne zemlje- kao što su Irska, Portugal, Španija i Grčka, zadovoljile su se obećanjima da će dobiti ekonomsku pomoć.

    Mislim da je italijanski ministar kupljen: kasnije se pokazalo da je od dvanaest ministara - lobirano sedam." Kada neko želi da sudi dušama, treba da bar pokuša da razume zašto se u bivšim republikama SFRJ dižu spomenici onima koji su razbijali Titovu Jugoslaviju.

    Trilateralisti su koristeći Ričarda Holbruka, jednog od svojih središnjih piona, sredinom 1998. napravili sudbonosni potez - sastali su se sa liderima tzv. Oslobodilačke vojske Kosova. Podučili ih šta da rade, dali im podršku, obećali im nezavisnost i overili to fotografijama.

    Holbruk je tada otvoreno podržao ideju "Velike Albanije" izjavom: "Mislim da Srbi treba da odu odavde". Sve je zataškano i u Srbiji i Crnoj Gori, ali u čiju korist? Problem je što iz najnovije satanizovanosti, ako se tako budu i dalje ponašali, Srbi nikad neće pronaći izlaz. Njihova deca će nositi na sebi "žig Zveri".
    politika- 73250 - 29.08.2012 : - best (1)


    Kritičar Ratka Mladića napisao tekst "U odbranu Srba"

    Blic - 29. 08. 2012. godine

    Majkl Dobs, američki autor i nagrađivani dopisnik, poznat kao veliki kritičar, ali i analitičar lika i djela Ratka Mladića, izazvao je veliku buru kada je na svom blogu, na sajtu "Forin polisija", objavio tekst pod naslovom "U odbranu Srba".

    U njemu, Dobs navodi da želi da "posmatra grozni rat u bivšoj Jugoslaviji kroz oči Srba, koje na Zapadu listom smatraju za agresore".

    Dobs, koji je svoje čitaoce navikao na "istraživanje uzroka zla", što uz sliku Mladića piše u zaglavlju bloga kao svojevrsan moto, iznenadio je mnoge pratioce svog bloga ističući da "iako je mnogo govorio o Mladićevim zločinima protiv bosanskih muslimana, ne želi da implicira da su samo Srbi činili zločine u bivšoj Jugoslaviji, niti da su samo srpske vođe odgovorne za rat".

    "Zapravo, Srbi su imali neke sasvim opravdane razloge za zabrinutost, kako prije, tako i tokom rata, koje zapadni komentatori često previđaju i stvaraju izrazito crno-bijelu sliku sukoba. Glavni razlog za zabrinutost bilo je pitanje bezbjednosti i prava oko dva miliona Srba koji su živjeli u otcijepljenim republikama Hrvatskoj i Bosni. Užasni zločini koje su tokom Drugog svjetskog rata ustaše počinile nad Srbima, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni, još su svježi u sjećanju mnogih Srba i oživjeli su pod uticajem otrovne propagande srpskog lidera Slobodana Miloševića", piše Dobs u blogu "U odbranu Srba".

    Dobs, koji prati i analizira suđenje Ratku Mladiću u Hagu, navodi i da mu padaju u oči protivrječnosti zapadne politike prema bivšoj Jugoslaviji.

    "Evropa je, uz podršku SAD, priznala nazvisnost otcijepljenih republika. To praktično znači da su Hrvati i muslimani dobili pravo da se otcijepe od Jugoslavije, dok je Srbima uskraćeno pravo da se otcijepe od Hrvatske, odnosno Bosne. Krhka etnička ravnoteža koju su održavale velike sile poslije Prvog svjetskog rata i koju je nametao maršal Tito (inače Hrvat), bila je narušena", piše Dobs.

    Dobs smatra je raspad Jugoslavije bio neminovan i da su SAD i Evropa, koje su i stvorile Jugoslaviju, trebalo da budu mnogo energičnije kada je riječ o uspostavljanju i nametanju pravila o otcepljenju koja garantuje prava manjina.

    "Da parafraziram riječi koje se pripisuju francuskom državniku Taleranu, ostavljanje dva miliona dobro naoružanih Srba u republikama drugih naroda bilo je 'gore od zločina'. Bila je to gruba greška u političkoj procjeni", piše Dobs.

    Bošnjaci optužuju

    Dobs nije morao dugo da čeka na reakcije na svoje tvrdnje. Hamdija Ćustović, potpredsnik Kongresa sjevernoameričkih Bošnjaka, napisao je reagovanje koje je Dobs postavio na svoj blog. Ćustović u reagovanju zahtijeva da se Dobs izvini i optužio ga da "popušta Srbima".

    Dobs je kao odgovor na to pismo napisao slijedeći komentar:

    "Mislim da sam pokazao kroz moje pisanje da sam na strani 'žrtava etničkog čišćenja i genocida', pa stoga ne vidim razloga da se izvinjavam. Kao što sam više puta jasno istakao, mislim da je Miloševićeva politika donijela užas svim narodima bivše Jugoslavije, a ne samo Srbima. S druge strane, mislim da je poređenje Miloševića sa Hitlerom obmanjujuće i pogrešno je kriviti isključivo jednu stranu za sva zla koja je donio rat."
    politika- 66282 - 01.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Suživot građana BiH


    Muslimanski zločinci ponosni na svoje zloćine, mnogi, još uvjek na vlasti, slobodno se kreću ulicama BiH gradova, a na srpskoj strani su osuđeni svi za koji su se mogli čak i lažno okriviti, tako da je još samo ostalo da okrive nevine, stručne i sposobne Srbe koji su tokom rata časno i pošteno obavljali svoju građansku dužnost.

    Jedna od tih je porodica Mihajlović, koja je prošla sve torture KFOR-a, SIPA-e, pa čak i sitnih inspektorčića, neobazirući se na stresove kroz koje su za to vrijeme prolazila njihova djeca. Imam veliku čast da tu časnu i poštenu porodicu lično poznajem.

    Zbog svoje sposobnosti i odnosa prema zadatcima koji se pred nju postave, Mira Mihajlović, postavljena je na mjesto koje ona istinski zaslužuje.

    Muslimanskim ekstremistima smeta sposobna Srpskinja, pa ovako o tome kometarišu!

    Saradnica zločinca u državnom ministarstvu: Mira Mihajlović nakon Karadžića savjetuje i Šarovića.

    Mira Mihajlović, savjetnica, sekretarica i za vrijeme krvave agresije na Bosnu i Hercegovinu desna ruka krvoloka Radovana Karadžića, nova je šefica kabineta Mirka Šarovića, novoimenovanog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH!

    Krvave ruke

    Ova vijest odjeknula je poput bombe među svima onima koji su preživjeli genocidnu politiku zločinca Karadžića, a naročito teško su je prihvatile porodice žrtava koje su zlotvorove naredbe, za koje je znala i njegova savjetnica, otjerale u smrt.

    Hatidža Mehmedović, kojoj su u srebreničkom genocidu ubijena obojica sinova i muž, kaže da je zatečena ovom viješću i da je to samo dokaz da, bez obzira na to što je Karadžić u Hagu, njegov projekt živi.

    Mehmedović: Karadžićev projekt živi

    - Očito je da implementatori njegovih ideja rade punim kapacitetom. Žalosno je što naši političari dozvoljavaju da nam državnu politiku vode oni iz devedesetih godina koji su okrvavili ruke. Teško nama i s jednima i s drugima - kaže Mehmedović.

    Još jedan šok

    U Društvu za ugrožene narode BiH kažu da je dovođenje Karadžićeve savjetnice na mjesto šefice u jednom državnom ministarstvu užasavajuća vijest, ali i potvrda da, kako kaže predsjednica Društva Fadila Memišević, Karadžić, bez obzira što je iza rešetaka, i dalje vuče sve konce u SDS-u i svojom strategijom, čiji je dio, najvjerovatnije, i imenovanje Mire Mihajlović, želi provesti ono što je zacrtao.

    Preživjele žrtve zločina iz Kalinovika kažu da se još nisu oporavile ni od šoka nakon imenovanja Šarovića za državnog ministra, kadra SDS-a iz vremena krvave vladavine zločinca Karadžića.

    Saznajemo da se Mihajlović u Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa "uvukla" još prije sedam godina, i to kao referentica. Dolaskom Šarovića unaprijeđena je na mjesto šefice kabineta. Mihajlović je, inače, 8. februara svjedočila u korist zločinca Karadžića pred Tribunalom u Hagu.

    Iako pod zakletvom, bivša sekretarica iznijela je niz laži o Karadžićevoj ulozi u agresiji na BiH, minimizirajući je i dižući bivšeg, a, prema svemu sudeći, i sadašnjeg šefa na pijedestal kao dobročinitelja, a ne zločinca koji je u smrt poslao desetine hiljada nevinih ljudi.

    Spustila slušalicu

    Kontaktirali smo Miru Mihajlović u namjeri da porazgovaramo o njenoj ratnoj, ali i sadašnjoj ulozi šefice kabineta. No, kada je čula da je s druge strane novinarka "Avaza", i ne saslušavši pitanje, Mihajlović se histerično izgalamila, uz povike da se za sve što nas zanima obratimo Haškom tribunalu! Nakon toga je spustila telefonsku slušalicu.
    politika- 24631 - 08.07.2010 : Cicera - best (1)

    Izdavanje dokumenta u Federaciji


    Možda mogu pomoći izvjesnoj Maci Sabić iz Srbije, koja se raspituje, kako da dobije izvode iz Matične knjige rođenih, vjenčanih ili neki drugi dokument u Matičnom uredu Rajlovac. Ali pošto sam imao priliku (pa i problema) u vezi vađenja rodnog lista i uvjerenja o državljansvu za moju suprugu, koja je bila upisana baš u tom uredu (Rajlovcu), evo samo malo naznaka.

    Sve Matične knjige sa područja Matičnog ureda Rajlovca, koga je nekad vodio Despo Petričević, i sa područja Vogošće, bile su na Palama (u nekadašnjem objektu "Kikinda" idući od Pala prema Jahorini). Po nečijem poslijeratnom dogovoru, te su knjige trebale da se vrate u opštine iz kojih su odnešene. A da li su vraćene, to ne znam?

    2007 godine ja sam obavješten da je Matični ured iz Rajlovca ugašen i da su knjige na Palama, u već pomenutom objektu. Kako sam imao jednu poznatu djevojku (kćerka od mog ratnog druga), koja je radila u tom uredu, nazvao sam je i pitao za Matičnu knjigu rođenih iz Rajlovca. Djevojka mi je odgovorila, da je knjiga vraćena u Matični ured opštine Novi grad Sarajevo. Otišao sam u opštinu Novi grad Sarajevo i tražio izvod za moju suprugu. Naručili su me za dva dana. Otišao sam ponovo. Sa recepcije jedna mlađa djevojka je nazvala nekoga. Koga? Ja ne znam. Taj s druge strane žice, rekao joj je da nema knjige, da su knjige na Palama. Vratim se nazad kući i ponovo nazovem "Kikindu". Sada se javila druga žena koja mi je doslovice rekla: "Gospodine, izvolite doći kod nas, mi ćemo vam fotokopirati ugovor i zapisnik o predaji matičnih knjiga, pa pokažite tim službenicima u opštini Novi grad Sarajevo. " Povjerovao sam, jer sam tu ženu priupitao, kako se zove. Ponovo sam otišao u opštinu Novi grad i objasnio sada već trećoj srednjovječnoj ženi, da su knjige tu kod njih. I ona je kao i njene prethodnice nazvala nekoga. Poslije tog njenog razgovora sa osobom "X", znate šta mi je rekla ta žena: "Idi na Pale kod onih tvojih četnika lopova, pa od njih traži rodni list! "

    Bilo me je, pa nestalo. A u sali za prijem stranaka, koju oni zovu šalter sala, bilo je skoro stotinu stranaka. Možete zamisliti kako sam se osjećao među ljudima koji su uprli poglede u mene. U gradu gdje sam proveo pedeset godina svoga života. Šta sam mogao. Izišao sam iz sale i uputio se vani, a vani je temperatura bila 32 stepena u plusu. Bio sam mokar, kao da sam izišao iz bazena. Preostalo mi je da pravim izjavu za moju suprugu da je rođena u Vogošći i da tu izjavu pošaljem u Ministarstvo civilnih poslova BiH, da oni odobre upis u državljanstvo. A to odobrenje se čeka najmanje mjesec dana.

    Zbog raznih dokumenata: rodnog, vjenčanog izvoda, izvoda za umrle, vozačke dozvole i još kojekakvih dokumenata, gospođice ili gospođo Maca, evo Vam nekoliko brojeva telefona da se možete informisati prije nego krenete u potragu za izvodom ili dokumentom koji trebate:

    Opština Novi grad Sarajevo, Matični ured: 033-211-594 i 033-211-589

    Sveštenik Srpske pravoslavne crkve u Blažuju: 065-627-182 (mobilni) (može dati Krsni-rodni list)

    CSB Srpsko Sarajevo........ 057-226-930 (za vozačke dozvole)

    Opština Rogatica.......... 058-415 406 (za vozačke dozvole)

    Opština Višegrad........... 058-620-586 (za druga pitanja)

    Biće mi drago ako Vam ovo bude od koristi i uspijete u svojoj namjeri. Pozdrav svim učesnicima foruma, a posebno Mineru, Pravom i tebi Željko.



    politika- 24567 - 15.06.2010 : Tanja Bih - best (0)

    Lažni intervju u BUM-u


    Moram demantovati da je Vojvoda Slavko Aleksić dao bilo kakv intervju Radmili Trapari, a pogotovo novinama kakav je BUM.

    Davati izjave za takav časopis je ispod svakog dostojanstva jedne ugledne ličnosti kakav je vojvoda Aleksić.

    Samo da vas obavjestim da je izvjesna Radmila Trapara Vojvodin intervju skinula sa sajta Srbija-glas cetnika i prenijela ga u Bum.

    Toliko od mene i svako dobro!

    Tanja,
    o tome kakvu politiku vodi BUM i kako za njega piše Radmila Trapara osjetio sam i na vlastitoj koži. U jednom od njihovih brojeva ona je pisala i o Bori Radiću. Njen jedini izvor informacija je bio ova forum, a uredništvo joj nije dozvolilo da kao izvor informacija citira ovu stranicu nego je napisala da sam ja "poslao pismo iz Toronta u Lukavicu", što je naravno netačno jer ja nikada nisam ni bio u Torontu.

    Toliko o novinarskoj etici BUM-a i njihovom poštovanju novinarskog kodeksa, po kome citiranje nekih tekstova obavezuje novinara da navede imena autora teksta i izvor informacija.

    Slažem se sa tobom i da je BUM bezvrijedan list koji ne treba ni spominjati.
    politika- 23795 - 21.02.2010 : Jovo Pejić NišIćI - best (3)

    Carevo novo ruho


    U vrijeme ne tako davno, kad se šćaše u RS zemlji da prevrne i da novi postane sudija, skupina drčnih pretendenata na vlast predvođena Velikim Šefom kao leteći cirkus Monti Pajtona ophodila je nesretnu RS i narodu usadila u glave referendum i otcjepljenje kao stoprocentno ostvarive tekovine njihovog perioda.

    Potemkinova sela danas su u ruševinama, nikle se neke zgradurine i putevi najskuplji na šaru zemaljskome, mnogi su i bez malog djeteta uspjeli skontati da car nema novo ruho i go je golcijat, ali postoje i oni koji čekaju taj veseli referendum, pa da nabiju šajkače, potjeraju kolone vozila ulicama i istim provozaju trobojke sa sve orlom dvoglavijem. Poslije će, valjda, jesti zlatnim kašikama

    Sami zagovarači referenduma i otcjepljenja sada se uveliko posipaju pepelom, zagovaraju surogat referendum sa pitanjem da li treba otjerati onu dvojicu stranih tužilaca iz "viktora bubnja". Pa da se može serbez uzimati, šakom i kapom.

    A narod, je li odabrao gdje će i sa kime će? Prođemo li Srpskom kroz gradove vidjećemo da je npr. u mjestima kao što je Kalinovik, Čajniče, Rudo ili Višegrad životna egzistencija ljudi uveliko na rezervi, da svi odlaze i odlaze, da je sve manje djece a starost neminovno pritišće preostale. U Srbiju i dalje je otišlo i odlazi sve što je moglo i može, velika prostranstva ostaju pusta. Život je negdje drugdje a u RS još jedino na potezu Banja Luka-Laktaši-Gradiška.

    Za to vrijeme NATO čeka k"o zapeta puška, za svaki slučaj. Mi referendum a oni Hrvatske tenkove i armadu u Brčko. Za početak! I Bošnjacima će već nešto dati u šake, da konačno riješe famozno pitanje građanske države. Šta nama preostaje poslije toga? Malo rukah malena i snaga, a i budala za popunu rovova je sve manje. Srećom, ove godine će biti novih izbora, smisliće se već neka nova žvaka za mase, pokazaće oni već "silajdžićima".
    politika- 20387 - 30.01.2009 : Budo delija Evropa - best (0)

    Dobro glumiš!


    Čitam Pitarov post i ne mogu da vjerujem svojim očima, da je isti proglašen za članak mjeseca. Samo si "zaboravio" napisati - opet glumiš, a njega nazivas glumcom, kako su bili bezbrizni i da su se smijali i zabavljali. Više bi volio da nose zelene trenerke i da mu žena nosi dimije, kao što nosi tvoja i mnoge druge mlade žene i što trotoare farbate u zeleno.

    Vidis Pitar kako se sve okrene. Do juče smo i ja i taj tvoj brat po vjeri za tebe bili šupci, papci i seljaci sa Romanije - to mi nikad nije smetalo, ja sam još uvijek seljak sa Romanije. Sad njegova djeca žive i školuju se na "slobodnom Zapadu" i nisu opterećena sa mržnjom i nacionalizmom i sutra će biti normalni ljudi. Jedino će im biti teže da studiraju na najpoznatijim fakultetima jer babo mora da otplaćuje kuću i auto i da se malo ode na odmor, da se malo obiđu ćevapdžinice, da se ima za poneki sladoled i da Pitari prsnu od zavisti kad nas vide. Naša djeca studiraju u Beogradu ili u Banja Luci i tamo će da iznajmljuju sobe ili stanove ili su po domovima. I upravo tu leži zec - nemate kome više da glumite. Ti nisi nikad poznavao te Bošnjake, muslimane sa Romanije. Međutim, ja jesam i zato mislim da je to šta je napisao uradio u najboljoj namjeri. Takođe mislim da je on na kraju i zahvalan Karadžiću, ima i pravo a nije ni jedini.

    Pozdrav gori Romaniji.

    Poštovani,
    kao prvo, hoću da ti kažem da ja nisam jedan od onih devet koji sam glasao za taj post i proglasio ga članakom mjeseca. Međutim, nisam ni ja kriv što upravo Srbi pozitivno ocjeniše taj komentar, pa postade ne samo članak mjeseca nego i drugi po popularnosti u zadnjih sedam mjeseci. Nije moje da sudim, već i da slušam i mišljenje drugih.

    Što se mene tiče, kada prvi put pročitah Pitarov članak, pomislio sam da ga - ne objavim. Pitar je vješto, između redova, provukao dobro poznatu parolu SDA: "Muslimani iz inostranstva bi trebalo da se vraćaju na Romaniju i obnavljaju svoje kuće. " Međutim, pošto dobro poznajem Pitara znam da je njegova ljubav za Romanijom istinska, pa njegov članak ipak objavih.

    Za razliku od njega, ja nemam namjeru da se vraćam u Sarajevo gdje sam nekada imao stan kojeg prodadosmo u bescjenje. U "Šeheru" nisam bio od Dejtona, a nemam ni namjeru da tamo idem u narednih pedeset godina! Nisam željan psećih ćevapa, smrdljive Miljacke i zelenih fasada. Čak ni njihove novine ne čitam, njihovu televiziju ne gledam... Svoje želje za fudbalom i pozorištem mnogo bolje mogu da zadovoljim u Beogradu.

    Mogu da živim i bez Hrvata! Vegeta je u moju je kuhinju ušla samo jednom u zadnjih 15. godna! Pogađaš, to se desilo nečijom greškom koja se više nije ponovila. Nju ne kupujem čak ni kada ne mogu da nađem "Začin C". Pijem isključivo "Grand" kafu, jedem banjalučke kisele paprike i... zar treba da nabrajam dalje?


    Što se tebe i tog Bošnjaka tiče, možda će vaša djeca ići u švedske škole i naučiti njihov jezik. Biće obrazovanija od vas u to ne sumnjam! Znam i da ćete ti i taj tvoj Bošnjo biti ponosni na njih! Međutim, kada se jednoga dana vaše kćerke poudaju za Šveđanine, i počnu da rađaju male plave koji ne govore ni srpski niti bosanski, shvatićete da su vaša djeca izgubljena pokoljenja jer je nas pravih, zbog takvih kao što ste on i ti, sve manje i manje. Svatićete, možda, da su vas primili u Švedsku da održavate natalitet društvu koje je prokletije i od našeg. Nas smatraju ludim jer ratujemo, a njihova "civilizacija" preživljava priključena na infuziji slovenske krvi zagađene religijom. Bez naše krvne plazme njihovo društvo pedera i pedofila bi već odavno izumrlo, poput dinosaurusa.

    Poruka za tebe: kada ti se jednoga dana desi sve ovo što ti ovdje napisah, sjeti se ovih mojih riječi. Ako se do tada opametite zažalićete što vam Radovan "učini uslugu" pa odoste iz zemlji u kojoj su vam korjeni.
    politika- 19539 - 25.11.2008 : Jovana Jovanovic Srebrenica - best (0)

    Muslimani


    Naučili smo i mi da nešto od vas pogani pa i mi sada ćutimo i mutimo. Vidjećemo se mi još, ali znajte da će prije cjela Republika Srpska i Srbija sve svoje glave dati no što bi dozvolili da muslimanska gamad napravi granicu na Drini. Otpadnici vjere pravoslavne, molićete vi da ponovo budete sluge srpske, ali mi vas nećemo htjeti. Ništa se nemojte brinuti, spremni smo mi za vas još od Dejtona.
    politika- 19359 - 04.11.2008 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)


    Crni čovjek u Bijeloj kući

    Kada Džordž Buš, prije osam godina kandidovao za predsjednika ja sam bio njegov veliki pristalica, ne zbog toga što sam u njemu vidio nekog kvalitetnog političara, nego što sam želio da Demokrati budu kažnjeni za rat u bivšoj Jugoslaviji.

    U predsjedničkoj trci prije četiri godine, ostao sam njegov vjerni "saporter". Ne zbog toga što sam bio impresioniran njegovom inteligencijom, kojom se ni idiot ne bi ponosio, nego što sam svojim prijateljima govorio: "Ako ovaj čovjek bude izabran za predsjednika Amerike još jedan mandat, Amerika će propasti. "

    Četiri godine kasnije, to se i ostvarilo. Amerika na koljenima, opšti raspad finansijskog sistema. Mnogo gore nego što sam i predvidio!

    Evo, ovog trenutka objaviše da je Barak Obama postao prvi crnac, predsjednik SAD-a. Harlem, crnački geto, plače. Vesele se ljudi, jer je Americi trebalo 150 godina da izabere predsjednika iz redova potomaka robova, a mi Srbi smo imali Azema Vlasija za predsjednika još prije 20 godina.

    Od početka izborne kampanje sam bio uz Baraka, uglavnom što sam kivan na Republikance zbog Albanaca. Međutim, otkako je Obama na televiziji izjavio da podržava ocjepljenje Kosova, prekrižio sam i tog crnca-muslimana, koji je za "desanku šakić" izabrao srbomrzca po profesiji, Džo Bajdena. Za nas pravoslavce bi bila (malo) bolja varijanta da su Amerikanci dali mandat jednom 72-godišnjem veteranu, na koga niko ne bi izvršio atentat jer je taj preživio tri avionska udesa i jedno ratno zarobljeništvo, pa mu izgleda niko ne može nauditi. Suđeno mu da u dubokoj starosti umre prirodnom smrću, i to na radnom mjestu senatora.

    Kad smo već kod umiranja, treba napomenuti da u Americi još uvijek ima onih koji nisu skinuli bijele kapuljače Kju kluks klana, pa zbog toga imam samo jednu svetosavsku, tj. dobronamjernu, poruku za crnca u bijeloj kući: "Uživaj dok traje! Neka ti Bog da da budeš pametniji od svojih prethodnika, i da iz Bijele kuće izađeš poražen, a ne sa nogama naprijed. I još nešto! Molim te, prefarbaj tu bijelu kuću u crno, jer se nama Srbima od te silne bjeline već odavno smrklo pred očima! ".

    P. S. Pitam se da li Obama ima ikakve veze sa Krematskim proročanstvom i Mitrom Tarabićem! Zar nije i Kusturičin zemljak pisao o nekom "crnom čovjeku" koji će doći na vlast u 21. vijeku koji je, upravo počeo i u Americi?
    politika- 16552 - 04.12.2007 : Dw, vj - best (0)


    Pisao Cicko svojima, jula 2007. godine

    STROGO POVJERLJIVO

    Opštinskim odborima SDS-a Republike Srpske

    Republikom Šumskom vlada Radovan Karadžić

    Nema uzaludnije opštenarodno obnarodovane činjenice od one da je prije novembarskih izbora 2006. godine premijer Milorad Dodik na čelo JPŠ "Šume RS" postavio svog čovjeka iz Srpca - Neđu Ilića a da je u jezgru - tvrdom sjedištu u Sokocu, ostali naši probrani kadrovi SDS-a, među kojima su, prije svega, duboko skriveni i zamaskirani Miladin Jeftić, izvršni direktor za proizvodnju (samo fol socijalista, a uvijek je naš), Nešo Samardžija (pomoćnik direktora čiji se sin razmeće platnom kesom po srednjoj školi da mu tata prima platu od 2000 KM), Milorad Šolaja izvršni direktor za finansije (javno dao ostavku saopštenu na RTV RS, ali ga niko za dlaku nije pomakao), Zoran Kosorić, izvršni direktor za komercijalne poslove, koji je došao sa biroa, ali kao probrani kadar SDS-a iz Rogatice, po nalogu Rajka Kušića (mog rođaka i ratnog komandanta), Goran Kanostrevac, izvršni direktor za opšte i pravne poslove (ratni načelnik SUP-a Han Pijesak, koji je po stranačkom diktatu zaposlio sedmoro članova SDS-a iz Han Pijeska), Dušan Gašević, direktor interne kontrole (koji je ojačao istu sa našim kadrovima poput Gorana Kanostrevca i Brana Šuke, ali i ostalim), u koju se Dodikov direktor Neđo Ilić kune, a ne zna da naši kadrovi vladaju šumama, jer je progutao strah koji su mu usta stavili naši policajci i okrilje Radovana Karadžića,. nakon preuzimana JPŠ "Šume RS" od našeg čovjeka Vlastimira Topalića (kojeg samo prividno nema ni u božićnoj plećki, ali on radi za nas), Nade Grajić, šefice računovodstva (supruge našeg probranog civilnog i vojnog kadra Milomira Grajića), te Brankice, šefice komercijalne službe (koju je zaposlio, uz sve njih naš Savo Krunić), Dubravke Đerić (supruge našeg PDP-ovca Zorana Đerića, bivšeg ministra MUP-a), pa do naše Stevke (Savine sestre)... Sve naše i svi naši, osim Dodikovog dobošara Nedeljka Žugića, o kojem namjerno neću puno, jer me prozvao na elektronskim i štampanim medijima da imam nešto sa napadom na njega 2004. godine (on sve stavlja u knjigu, nemojte da mu dlaka fali, jer dok je on živ mi smo sigurni).

    Primiču se opštinski izbori u kojima imamo ubjedljive dokaze da naši kadrovi vladaju Republikom Šumskom. Nemojte ostati nijemi, govorite o tome kako je Dodikova kadrovska baza u šumarstvu oslonjena na naše kadrove (koje sam naveo). Govorite da je jedini kadar Rajko Bulajić, čovjek abnormalnih zahtjeva, koji je zapošljavao više naših ljudi nego SNSD-a, a rampe su mu samo maska za sve lopovluke koje provodi sa Čolovićima i našim policijskim kadrovima koje smo im podmetnuli. (I njemu i Neđi Iliću naši ljudi su se već primicali. Oni već rade za nas. Tu je Gadafi, sa našim ljudima).

    Naš kadar, Savo Krunić, koji ćuti kao zaliven, instalirao je kadrove koji će na lokalnim izborima govoriti umjesto njega. Jedina mu je zamjerka što su ga u Vidrićima viđali naši ljudi sa izdajnikom Milanom Tupajićem, ali zna i on da "jači tabači".

    "I dalje se primičite Neđi Iliću, Dodikovom direktoru JPŠ "Šume RS", ali koji u košulji, pa čak u odijelu i potkošulji, odrađuje posao za nas, jer se boji naše mafije koja mu se u nekoliko navrata javila... On se uplašio i sve radi za nas, pitajte naše kadrove koje sam vam pomenuo u ovom strogo povjerljivom obraćanju. Ćutaće, ali to je znak da je tačno ovo što vam kao najodaniji čovjek našeg sklonjenog predsjednika, koji i danas vlada Republikom šumskom, uz pomoć ljudi koje Dodikov direktor nije sklonio iz Javnog preduzeća, već je dopustio da se njihov krug moći širi (kao što je slučaj sa Kanostrevcem i Gaševićem koji su zaposlili 20 naših SDS-ovaca).

    Dokaz da je to tako je i dalje održiv naš kadar u Šumskom gazdinstvu "Sjemeć" iz Rogatice Milorad Jagodić, koji je, pogledajte šta sve nije odradio za nas: Kupio većinski paket akcija u "Agrokombinatu" u visini od 30%, dva hotela, tri hotela, 50 prodavnica, 300 hektara plodnog zemljišta, sve za 300. 000 KM. Sve to znam ja, Mirko Šarović i Zoran Đerić. Krunski dokaz da je to tako je da direktor Neđo Ilić nema moći da ga smijeni, jer ga podržava i predsjednik RS Milan Jelić, veliki namazanko, koji radi za nas.

    Interesantno je da sam i ja počeo studirati šumarstvo u Sarajevu, ali sam ga napustio, da sam mu se, evo, na ovako uspješan način vratio.

    Zato vas bodrim da uđete u snažnu kampanju za lokalne izbore, kako bi dokazali da Republikom Šumskom vlada naš neprikosnoveni lider čije ime ne treba spominjati, a zna se da je krupno slovo u našoj istoriji.

    Do skorog viđenja i sigurne pobjede na lokalnim izborima, vaš,

    Milovan Bjelica, s. r.

    Sokolac i ostala mjesta, 26. juli 2007. godine"

    Tekst je prepisan bez izmjena.
    politika- 13327 - 15.06.2007 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    RE: Aqua Life


    Termin "Aqua Life" je zakonom zasticena od strane jedne kompanije. To sam provjerio! On tu vodu ne moze prodavati u inostranstvu, samo u Sarajevu.

    Otkucajte "Aqua Life" na Google.com, pa cete vidjeti sta cete dobiti!
    politika- 13325 - 15.06.2007 : Bob Rock Sokolac - best (0)

    Izum stoljeća


    "Čestita i vrijedna braća Čolovići", kako ih Šef Doda nazva na svojoj prvoj javnoj tribini u Sokocu, eto, konačno u puni pogon stavljaju famoznu Fabriku vode "Aqua life". Da nisu kao ostali svijet, davno su dokazali a sama fabrika vode je dokaz njihove genijalnosti i sposobnosti da prodaju svoje ideje. Prodavati vodu kao čistu izvorsku a pri tome je prethodno cijevima transportovati 15 kilometara, još nikome u svijetu nije uspjelo. Voda iz česme, voda života!

    A tek rezultati analize! ? Ma nema veze, piće je Crnci i Arapi, njima valja i ova Bioštica.

    A ne pjeva samo Halid na otvaranju! Tu je i neizbježni Šef, samo da poneku popije.

    "Koja gora, Ivo? "
    politika- 11811 - 06.03.2007 : Mixer - best (0)

    Crno-bijela igra


    Bio čovjek kod Novakove pećine i otišao. Ti bio kod vikendice i otišao isto kao i on, samo on tebe nije ni primjetio a ti svemu tome dao toliku važnost, nejasno???

    Jedna druga stvar je jako bitna. Mi treba da se zapitamo ko je to sa nama igrao krvavu partiju šaha. Trenutno znamo ko nije, po vama i Hrvatima, glavni krivac su Srbija i Srbi. Sud pravde u Hagu je Srbiju isključio iz tog kola.

    Stvarni krivci su neki drugi. Iz svojih udobnih kabineta podjelili su nas ba bijele i crne. Normalno, "loši" momci tj. mi Srbi smo dobili smo crnu boju, a vi muslimani bijelu.

    Sve bi bilo OK da je to bila poštena igra, a nije mogla biti jer su igrači jako kvarni, svaki čas bi izletio koji konj iz rukava, spreniji bi znao ubaciti ponekog topa ili laufera. Opet se zna ko je prvi na potezu, crni je morao biti poražen na svaki način. Pošto to nije išlo tako lako tada su na snagu stupila gore navedena pravila!
    politika- 11809 - 06.03.2007 : Ex-vrs Sokolac - best (0)

    Vremeplov II


    Ove utakmice, odnosno proslave pobjede nad Španijom 2:1 u junu 1990. (dva gola Piksija, jedan nakon što lomi Abelarda i Zubizaretu a drugi iz slobodnog udarca) sjetim se uvijek kad pročitam kolumnu Faruka Čardžića u Avazu, Sanu ili sličnim novinama.
    Naime, dotičnog novinara znam još iz Građevinske(ista generacija, razred do mojega), prve godine građevine (pokušao da studira pa digao ruke) a posebno sa snimaka TV SA kada u dooobro pripitom stanju maše trobojkom, urla "Ju-go-slavi-ja", zajedno sa gomilom... Eto, sada je "na liniji", naoštri pero pa udari po "tamo njima".

    A ona emisija na istom TVSA snimala se na Obali; Voditelji su bili Aleksandar Tijanić, Mirjana Bobić i Goran Babić. Sjećem se, upravo sam išao sa engleskog, koji sam slušao takođe na Obali, i bio očevidac kada su ovo troje novinara pobjegli ispred razularene mase, u crnom mercedesu(karakteristična Tijanićeva glavuša), jer je taj dan trebalo da se snima emisija sa gostom Šešeljem. Šešelj nije došao jer se "nešto kuvalo" a to je bio i kraj ove tribine(emitovala se jednom sedmično, mislim ponedeljkom, na drugom kanalu), jer su i novinari tada zauvijek najureni.
    politika- 11454 - 01.02.2007 : Ww - best (1)

    Mistriji


    Ja stvarno ne znam sta si ti Mjesalica navalio na Mistriju, sta ti je čovjek kriv? On je mogao i ranije bez SDS-a, a kako ćete vi sa braćom Čolovićima i Šanjom to ćemo tek da vidimo! :-)

    Pametnije bi ti bilo da se pozabavis svojim problemima i da ne komentarises Mistriju i SDS-ovce. Pa kad su oni lopovi budi i ti, niko ti ne brani!

    Ma jeste vi Sokocani zavidni, samo traćite vrijeme i ogovarate, ko kakve strine! Krivo vam sto su drugi nesto postigli a vi niste!

    Ma, pamenti ljudi, dok ste vi ispijali kafe i pričali, oni su ćutali i radili!
    politika- 962 - 16.03.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Srpsko Sarajevo - Zabluda za mase


    Vjerovatno ste već čuli vic kako je neki stranac došao da posjeti Srpsko Sarajevo. Vodič mu još u Ustiprači reče : "E, odavde počinje Srpsko Sarajevo". Narednih pola sata, taj isti stranac je gledao kroz prozor šumu i divljinu, pa će na kraju da prokomentariše: "Kada su vam parkovi ovoliki, koliki je tek grad! ".

    Ideja Srpskog Sarajeva je tema mnogih viceva, medjutim čini mi se da njegovi stanovnici od šume ne vide drveće, pa ću ja da dodam nekoliko komentara o tome.

    Ideja Srpskog Sarajeva nije stvorena u cilju izgradnje jednog "novog grada sa soliterima većim i boljim od onih u turskom Sarajevu", kako su to naši političari prije desetak godina objašnjavali. Po završetku rata, rukovodioci SDS-a su shvatili da će Evropska unija i čitav zapadni svijet uložiti ogromna finansijska i materijalna sredstva u cilju obnove Sarajeva. Jedan dio sredstava je trebalo da pripadne i Srbima, tačnije srpskim izbjeglicama. Ključni ljudi SDS-a su imali u vidu da su srpske opštine razbijene u male enklave, na čijem čelu se nalaze ljudi različitog političkog opredjeljenja. Sa druge strane, što je više ljudi uvučeno u neki posao, teže je praviti mahinacije, tj. pronevjere.

    Zbog toga su Radovan i njegova politička elita došli na ideju osnivanja tkz. Srpskog Sarajeva i svih pratećih ustanova. Na ovaj način, SDS koji ima većinsku podršku na području Srpskog Sarajeva, ima punu kontrolu nad postavljanjem svojih kadrova u organe zadužene za distribuciju )čitaj pronevjeru) humanitarne pomoći.


    Preko Skupštine grada Srpsko Sarajevo i organa za preraspodjelu građevinskog materijala i humanitarne pomoći prošli su milioni evra, i lično mislim da je to, nakon privatizacije, najveća prevara u Republici Srpskoj u periodu nakon gradjanskog rata.
    politika- 908 - 04.03.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Preuzeto sa NUPN.BA



    MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
    REPUBLIKE SRPSKE

    Direktor policije

    KOORDINACIJA NOVINARSKIH UDRUŽENJA BIH
    n/r predsjednik NUN RS " Dragan Jerinić

    PREDMET: Odgovor na novinarska pitanja uručena na protestu novinara održanom u Banja Luci 27. 8. 2004. godine

    Pitanje: "Ko krade automobile i ima li u MUP-u saradnika "Auto-mafije"?

    Odgovor: Automobile niže klase kradu pojedinci, a više klase organizovane grupe kriminalaca. MUP RS je po pitanju problematike krađe vozila u proteklom periodu postigao zapažene rezultate, tako da je u organizovanim akcijama uhapšeno više lica i organizovanih grupa koje se bave krađom automobila. U toku ove godine lišili smo slobode jednog pripadnika MUP-a, koji je bio u vezi sa licima koja vrše krađu PMV, iz čega se jasno vidi da MUP RS i kad se radi o pripadnicima policije postupa u skladu sa zakonom i bez bilo kakvih privilegija. Trenutno nemamo saznanja da u MUP-u RS ima lica koja su u vezi sa licima koja kradu putnička motorna vozila.

    Pitanje: "Ko je ubio porodicu Todorović na Palama"?

    Odgovor: Što se tiče krivičnog djela "Ubistva" bračnog para Todorović na Palama, MUP RS je dostavio izvještaj o otkrivanju izvršioca krivičnog djela, protiv tri lica, nadležnom tužilaštvu. Lica su lišena slobode i nalaze se u pritvoru.

    Pitanje: "Ko je ubio Ristu Jugovića"?

    Odgovor: Krivično djelo nije rasvijetljeno.

    Pitanje: "Ko je ubio načelnika CJB S. Sarajevo Željku Markovića"?

    Odgovor: Krivično djelo nije rasvijetljeno.

    Pitanje: "Ko je ubio Đogo Ristu"

    Odgovor: Risto Đogo nije ubijen, već se radi o zadesnoj smrti, o čemu je dostavljen izvještaj nadležnom tužilaštvu i do sada nismo dobili bilo kakvu naredbu o sprovođenju istrage o postojanju krivičnog djela.

    Pitanje: "Ko je ubio Mauzera"?

    Odgovor: Krivično djelo je nerasvijetljeno.

    Pitanje: "Koliko ste kokaina i heroina zaplijenili u prošloj godini?

    Odgovor: U toku 2003. godine MUP RS je izvršilo zapljenu od 329 grama opojne droge kokain i 3934 grama opojne droge heroin.

    Pitanje: "Ko je opljačkao "Srpske šume"?

    Odgovor: Centar javne bezbjednosti Banja Luka " Policijska stanica Ribnik, podnijela je tri krivične prijave protiv 22 lica (direktor, tehnički direktor i rukovidioci organizacionih jedinica) za krivična djela "Zlouopotreba službenog položaja ili ovlaštenja", "Šumske krađe", i "Nesvjesno privredno poslovanje", jer su u periodu od 1. 1. 2002. godine do 31. 5. 2003. godine pričinili štetu ŠG "Ribnik" u iznosu od 3. 260. 919 KM, načinivši manjak od 55. 184 metara kubnih drvnih sortimenata, tako što nije izvršen nadzor nad organizacionim jedinicama, vezano za vođenje obaveznih evidencija za sječu, izvoz i otpremu drvnih sortimenata, i što pomenuta evidencija nije vođena od starne rukovodioca organizacionih jedincia ŠG "Ribnik", te omogućili bespravnu sječu (1647 m 3 ).
    politika- 818 - 07.02.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Tajna služba SDS-a


    Postojanje sluzbe koja se bavi kontraobavjestajnom djelatnosti nije nikakva novost. Tako i novopecena, kvazi-drzava Bosna i Hercegovina, ima svoju obavjestajnu sluzbu koja djeluje na teritoriji citave Bosne i Hercegovine, sto znaci i Republike Srpske. Glavni cilj te sluzbe je očuvanje integriteta Bosne i Hercegovine i u slucaju sumnje da neke osobe rovare protiv Drzave, obavjestajna sluzba ima pravo da prisluskuje telefone, otvara postu, i pregleda elektronske poruke stanovnika, pa cak i politicara sa politickim imunitetom.


    Medjutim, pojedini ogranci te sluzbe su pod kontrolom politicara (sto ne bi smjelo da se desi) pa njeni obavestajci pruzaju informacije koje su irelevantne za 'suverenitet' ali veoma bitne za politicke partije. Pitate se zasto je tako? E, pa i ti bezbednjaci su ljudi od krvi i mesa. Zaduzili su se lokalnim politicarima u toku rata (nisu bili na frontu), ili su sa njima u nekom biznisu. Konacno, neki su dobili besplatne lokacije, drugi besplatan gradjevinski materijal ili jednostavno ne placaju porez na biznis koji imaju.


    Eto tako, vratismo se u 1947, samo sto umjesto Informbiroa, imamo nasu srpsku obavjestajnu sluzbu koja radi protiv nas.


    Siguran sam da niko od vas nema namjeru da podriva suverenitet lego drzave, ali znam da ne zelite da vas neko špijunira.

    Zbog toga vam dajem nekoliko savjeta:

  • Svaki vas email dobijen na adresu vaseg provajdera se cuva i na njegovom serveru, cak i nakon sto vi dobijete kopiju. Postoje besplatni programi koji mogu u za nekoliko sekundi da izlistaju email u kojima se pojavljuje nekog imena ili nekog pojma u milionima emejlova koji svakodnevno stizu na jedan server. Npr. svi americki emejlovi se provjeravaju za postojanje rijeci Bin Ladin u tekstu poruke. Tako na primjer, mozete podesiti server da lista i cuva poruke u kojima se pojavljuje npr. Radovan Karadzic, sto mislim da medjunarodne snage KFOR-a sigurno cine u BiH.
  • I najveci strucnjaci interneta nisu sigurni kako internet funkcionise. Tako jedna poruka iz Vankuvera do Sokoca gotovo nikada ne putuje istom putanjom. Dio informacija te poruke dodje u tkz. zaglavlju koji je dio svakog email-a, pa ukoliko ste malo iskusniji korisnici racunara veoma lako mozete ustanoviti ko je posiljacac poruke, cak i ako vam je adresa nepoznata.
  • Izbjegavajte koristenje adresa tipa paleol. net ili sprinet. net za slanje i primanje informacija i komentara usmerenih protiv lokalnih politicara. Koristite adrese tipa yahoo. com ili hotmail. com umjesto njih. Na taj nacin, vase poruke su mnogo sigurnije.
  • Spijuniranje nije nista novo i imaju ga sve zemlje svijeta. Tako na primjer i kod nas u Vankuveru, svaka crkvena zajednica ima bar jednog spijuna koji radi za CIA. Ovo nije dokazano, ali ja duboko vjerujem u to. Nije tesko naci Srbina da radi protiv svog naroda.
  • Vase poruke i vas identitet na SlavicNet. com su sigurne 100%. Ja sam jedini koji ima pristup tom serveru (fizicki i kao korisnik). Vase poruke mozete potpisivati pravim imenom ili pseudonimom. Meni to nije vazno. Ja nemam namjeru da naskodim, bilo kojem ucesniku foruma, niti da objavim njegov identitet, iako mogu saznati identitet vecine ucesnika foruma. U detalje necu da se upustam, ali znajte da ste od mene 100% sigurni. Ako neko kaze na ovom sajtu da ne voli SDS, ne samo da cu se sloziti sa njim, nego cu i objaviti deset puta negativniji komentar. I jos cu se potpisati. Do sada sam samo dva puta objavio lokaciju neke osobe. Jedan sokolački balavac se potpisao imenom nadimkom mog dobrog i pomalo postenog komsije, kao i jednog studenta iz Beograda (kome se obracam kao Sokocanka). Njihovu lokaciju (ali ne i identitet) sam objavio, samo zato sto je u konfliktu sa njihovom porukom ili pseudonimom.
  • Od mene ne morate da krijete svoj identitet, jer Ozna sve dozna.
  • politika- 45 - 04.10.2004 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Čavka za Načelnika SO Sokolac


    Zoran Čolovic, poznat pod nadimkom "Čavka" se kandidovao, kao nezavisni kandidat, za Načelnika SO Sokolac. Moja prva reakcija je bila "Nema taj šanse", međutim onda sam shvatio da nisam bio u pravu.

    Kao prvo, Sokocu je dosta SDS-a i njihovih satelita zvanih Radikali, SPS, Dodikovi socijalisti, i svih onih koji se bore za vlast da bi se obogatili. Mislim da je Čolovic, kao nezavisni kandidat, i ogorčeni protivnik SDS-a, najboje što Sokolac u ovom trenutku može pružiti.

    Znam, neki od vas će reći da je čolovic kriminalac, i da nije u redu da takav čovjek rukovodi Sokocem. Međutim, sto se tice njegove "kriminalne" aktivnosti po Sokocu, nije nista lošiji od prosječnog stanovnika Sokoca. To što je, možda, Čolovic otimao od bogatih na Zapadu, i davao sebi i "siromašnima" na Sokocu, mene uopšte ne interesuje. To je problem Interpola, a ne Sokoca. Uostalom, zar taj isti Zapad nije proglasio i legendu srpskog naroda, Ratka Mladića, za kriminalca i ubicu?

    Jedini zabrinjavajuci faktor za mene je pobuda iz koje se Čolović odlučio za ovaj potez. Naime, "Čavka" ima probleme sa legalizacijom objekata na bivšoj autobuskoj stanici i pored stare "Samoposluge" u centru Sokoca, pa je odlučio da stvari uzme u svoje ruke - da postane vlast i lično potpise rješenje legalizuje svojih objekata.

    Pa neka! SDS je odobrio izgradnju stotinjak objekata na zemljistu na kome ni u jednoj civilizovanoj zemlji izgradnja ne bi bila dozvoljena. Tako je, na primjer, svaki ozbiljniji pristalica SDS-a dobio lokaciju, pa su nikle zgrade, zgradice, šupe i šupice svuda po Sokocu i oko Sokoca. Uništeni su travnjaci, parkovi, stanari zgrada su kompletno zaklonjeni objektima "zaslužnih gradjana Sokoca" i pristalica SDS-a, ponikle su prodavnice na gradskoj kanalizaciji i vodovodu, kućerci su opkolili autobusku stanicu i trotoare. Šupe su skovane oko Spomenika neznanom junaku i Osnovne skole. Zbog toga, šta ima tu strašno da i čolovic legalizuje svoja dva objekta, koja i ne prave toliko problema urbanizmu Sokoca. Jedino, mislim da bi spor izmedju njega i Suzane Obradovic trebao da bude riješen prije nego što se legalizuje objekat na bivšoj autobuskoj stanici.

    Ako je Čolovic jedina alternativa SDS-u, ja mislim da bi trebali da ga prihvatimo. Ako se neko od vas ne slaže, pošaljite poruku, i ja ću je sa zadovoljstvom objaviti na ovoj stranici.

    Idi na stranu - |1|2|