fix
Logo
fix
Nalazite se na Najljepse-POEZIJA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

poezija- 74 - 04.10.2004 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Iz knjige 'Ratnikov refren'


Autor: Radislav Civsa

XXI

Raskošno sutra imati za sestru,
Njegovati biće svoje vjekovima,
Ispravan biti, biti na svom mjestu -
To znači biti svoj među svojima.

U zvjerinjaku biti sa tri prsta
Imati vjeru još samo u Boga,
Ogroman temelj bez oslonca čvrsta -
To znači biti svoj bez ikog svoga.

Zgurenih pleća i uzana vrata
Od vječne omče što visi nad glavom
Nemati više prava ni na brata,

Biti progonjen kasom pa galopom
Tegliti jaram u predahu rata - :
To znači biti Srbin pred Europom.
poezija- 75 - 04.10.2004 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Iz knjige "Ratnikov Refren"


Autor: Radislav Civsa

VII

Nista ne izbrisa smolu iz lobanje
U krvi zacetog gresnoga vijeka.
Cvili dok se mrtvi, dok puca odzvanja
Lazni zar cednosti Dzihad-fanatika.
Sa puskom i nozem usrdno se mole -:

Alahu ekber - u Dzihad bez muke!
Spremni su kazani puni vrele smole -
Necastivi trlja zadovoljno ruke.

Oni su prolazni, mrznja ce ostati
Rasuta poljem, vazduhom i vodom,
Godisnja ce doba mjesta izmjenjati

Iznicace cemer svakim novim godom.
Bosna ce maceha svojoj djeci biti
I nikad se, nikad, ne moze smiriti!
poezija- 76 - 04.10.2004 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Iz knjige "Ratnikov Refren"


Autor: Radislav Civsa

XII

Zastao sam malo. Nista ne osjetih
Tek kao da mi nesto glavu mi oprzi,
Ne bi posrnuo, zastao ne bih
Da sam samo malo bio barem brzi.

Ruka, gle, jos je ziva?! Prst na obaracu
Mada je tane, zlokobno kroz celo,
Po njoj damari igraju i skacu
Dok dusa napusta samrtno tijelo.

Tu smrt ne priznajem. Ne treba disanje
Da bi se zivjelo poslije zadnjeg ropca.
Srblji ce opstati - takvo je davanje:
Svaka grobna tama radja novog borca.

I kusace usta posna, zato cista
Gorak srk slobode, ali srk zaista!
poezija- 78 - 04.10.2004 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Iz knjige "Ratnikov Refren"


Autor: Radislav Civsa

Nekrolog srpskim borcima

Svima vama koji ste besputi
Svima vama smrcu ogrnuti,

Vi nesretni, hrabri, mili moji
Koje tane sramno upokoji,

Otudjenim od zemaljskih zala
Mogu reci samo - vama hvala

Jer, rijec je prosto nepravedna
Kad istece iz vasijeh vena

Sok zivota i vase radosti
Kad svenuste u prvoj mladosti.

Za Srpstvo ste ostavili kosti
Neka vam Bog dusu oprosti,

Spasili ste ognjiste predaka -
Svima vama nek je zemlja laka!
poezija- 465 - 12.11.2004 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Dučić


Кад ми опет дођеш, ти ми приђи тада,
Али не ко жена што чезне и воли,
Него као сестра брату који страда,
Тражећ меком руком место где га боли.

Пуна носталгије безнадежне, дуге,
Не сећај ме никад да би могла доћи
Задоцнела радост из дубине туге,
Ко поноћно сунце из дубине ноћи.

Јер ти не знаш, бедна! Кроз све дане дуге
Да те вољах место ко зна које жене!
И у теби љубљах сав чар неке друге...
И ти беше само сен нечије сене...
poezija- 2023 - 13.08.2005 : Miki Jovanovic Kosovska Mitrovica - best (1)

Velika braco srpska


Drada Braco. Pozdravljam vas sa ravnog Kosova i Metohije. Bio sam gost sokocana 10-og ovog meseca na ravnoj Romaniji kao jedan od pesnika u porti crkve Sokolice, jos sam pun lepih utisaka.
Ja jos nisam naišao na tako nešto, veliki ste i pravi Srbi, koji znaju da čuvaju svoj identitet i najlepše vrednosti našeg pravoslavlja. Voleo bih da smo bliže i da moja braća ovde na Kosovu vide da je prava Srbija tamo gde ste vi a ne onde gde je teritorijalno. Hvala vam za dva nezaboravna dana, hvala vam što postojite, i neka nam dobri Bog da da se cešće viđamo i kod vas i ovde na Kosovu. Sve vas bratski ljubim i grlim, mada se moje ruke male da vas sve zagrlim.

P. S. Poseban pozdrav Radislavu Civši, i Milenku Jevđeviću
poezija- 2024 - 13.08.2005 : Miki Jovanovic Kosovska Mitrovica - best (1)

Kosovo


Kosovo
svaka pjesma vrijeme progutala
svaka rijec sebe prokockala
ne vidi se noc od noci crne
dan bi bjez'o nema gdje da svrne,
teza zemlja sebi no drugima
svadjaju se oseka i plima
na Kosovu kastiga i bruke
lome jedna drugu dvije ruke

Pozdrav sa Kosova ravnog

miki
poezija- 9616 - 11.05.2006 : Devojcica Florida - best (1)

O ZEMLJO MOJA...



Ozemljo moja, sto te tako boli?
Zasto me vjecno trzaju i more
Jauci dugi iz tvoje dubine?

"To moje srce premire i gine
U tvrdom mrazu, bez sunca i zore. "

Zar tvom srcu ne dopire oganj
Nasijeh srca? Zar duse sinova
ne griju tebe plamenima svojima?
"ja davno, davno ostavljena stojim
Sama, u ruci sudbine i v"jekova. "

Pa ko ce teske razdrobiti sante
Na tvom srcu? Ko li ce iza tame
Trgnuti tebe s tvojim robljem hudim?

"Ja mrtve iz sna uzdasima budim,
Jer nema zivih da umiru zame!. . .

Santic-1905

poezija- 12192 - 07.04.2007 : - best (0)

Ko su Vlasi


Upamet se mlado TURE
nisu Vlasi ko sitni orasi!
poezija- 20287 - 25.01.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)


***


Oj, neslogo i zavisti
kćeri adske zmije,
gdje b' živjela
da Srbina nije.

napisao čiča Steva Tolić prije Drugog svjetskog rata

poezija- 22748 - 18.10.2009 : Ratko Obrenovic Detroit, Usa - best (0)

Žeđ


Autor: Ivo Andrić

Ostadoh te željan jednog ljetnjeg dana,
O, srebrna vodo, iz tuđega vrela.
To je bilo davno.
Svaka mi je staza danas obasjana
Suncem i ljepotom. Sreća me je srela.
Iz stotinu vrela žeđ sad moja pije.
Al' mira ne nađoh nigdje, jer me nikad
Vatra prve žeđi ostavila nije.
poezija- 23076 - 19.12.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Mi znamo sudbu


Autor: Aleksa Šantić

Mi znamo sudbu i sve što nas čeka,
No strah nam neće zalediti grudi!
Volovi jaram trpe, a ne ljudi -
Bog je slobodu dao za čovjeka.

Snaga je naša planinska rijeka,
Nju neće nigda ustaviti niko!
Narod je ovi umirati sviko
U svojoj smrti da nađe lijeka.

Mi put svoj znamo, put Bogočovjeka,
I silni kao planinska rijeka,
Svi ćemo poći preko oštra kama!

Sve tako dalje, tamo do Golgote,
I kad nam muške uzmete živote
Grobovi naši boriće se s vama!
poezija- 23078 - 20.12.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Jesen


Autor: Aleksa Šantić, 1908. godine

Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliže kraju;
Drukčije sada tvoje oči sjaju -
U njima nema ni sile ni vlasti.

Ja čujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
Kô da mi zbori: nema ljeta više!

Za društvo nekad ne bješe nam stalo,
O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo...

Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu našem nijednog slavulja;
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja,
I mrtvo lišće po humkama pada...
poezija- 23410 - 21.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

Zbogom Sarajevo


I


Bude me slova iz rijeke jezika
u kojoj se kupa proročica vila.
Srpsko Sarajevo grade iseljenika,
to sam narodu kroz tebe govorila.

Neću oprostiti bratiji sa Pala
Sarajevsku krvavu koridu rata.
Ta oligarhija nas je izdala,
zatvorila sva izlazna vrata.

Ranjene duše " fatalna politika
nad gradom najveće ratne nesreće.
Ličim na proroka, ne na izdajnika.

Nikada u meni umrijeti neće
pogledi ljudi na okrvavljeno slovo
dok pišem pjesmu: Zbogom Sarajevo!

Ilidža, 4. januar 1996.

II


Doviđenja dragi ozračeni tugom,
ratom pobliženi, mirom izgubljeni,
na putu odavde do smrti dugom.
Hvala što to samo govorite meni.

Čitam vaše misli kao knjigu đače;
one vas uznose iznad ovog grada
u kojem sreća u zemlju propada
dok novorođenče za mrtvim plače.

Tiho, u meni, umiru sarajevska ljeta,
brijeg sjećanja ledi, dok sniježi,
po ognjištu snijeg s onog svijeta.

Narod cvili " od dolazećih bježi.
Gore to boli od svih ratnih rana
kaže to meni zemlja prodana.

Ilidža, 16. 2. 1996.

III


Padaju pahulje " čarobnice bajke
Sarajevske, ne skrite, neviđene.
Na groblju sinove iskopavaju majke
po drugi put oplakane, sahranjene.

Treperi tuga u njihovim očima,
izmiješao se san života i smrti;
sve to jasno je, ovdje, svima "
pa mogu nečute riječi čuti.

Zbogom čarne boje sarajevske duge,
zbogom roso blistavoga sjaja,
zdravo kratka ruko tuđeg zavičaja.

Ovo je kolektivna smrt, nema druge.
Iz nje, mili moji, vaskrsnuće neko,
kažem ti žalosna " izbjeglička rijeko.

Ilidža, 2. 3. 1996.

IV


Vjetar sjećanja iz napuštenih kuća
raspiruje moju ranu nevidljivu.
Sve to su bolna žignuća
dok gledam izbjegličku ofanzivu.

Odlaznici bez žala pale kuće.
Pepeo u njima će vjekovati,
jer sve izbjegličko je goruće.
Suza nema, niko neće zaplakati.

Zbogom crni beharu sa grobova "
nek se sjenke grle sa vama;
ostaje drvo života bez plodova

jer mrtvi će krenuti za ženama.
Idu Srbi sa svojim praštanjem,
nose smrt sa odloženim djelovanjem!

Zvornik, 11. 3. 1996.

V


Dušu ranjenu priziva trava
koju bere glasinačka vila "
ona koja nije daleko od zaborava,
što je sve moje tajne otkrila.

Liječi smrtnu, sarajevsku ranu,
rađaće moju nerođenu djecu,
paliće sa ognjišta vatru prodanu,
neće prinositi žrtve lažnom svecu.

Oboženi grešnici iz pjesme moje
ne smiju pred narod raseljeni;
izgubili su ga čuvajući svoje.

Sve to me ne ostavlja u sjeni.
Nijemi pjevač grleno vam pjeva
kao bolan odlaznik iz Sarajeva.

Sokolac 12. 3. 1996.

Autor: Nedeljko Žugić
poezija- 23411 - 21.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

Zbogom Sarajevo (II)


Zdravo šišarike u šumskoj prestonici,
zdravo nikom, jer pošli smo nikome"
Sve to, odavno, u mojoj duši izvidnici
nudio sam na dlanu kao svoj svome.

Sada vladajuće stiže odjek mojih riječi,
ali neosjetljivi na bol nisu moja braća.
Ova seoba mogla je da se spriječi
prije podlog pazara koji narod plaća

svojom tankom kožom i opštim rasulom.
Nad gubipoljem tuži sveopšta duša
pravoslavlja, a Bog svevidećim čulom

gleda u odlazeće i sve ih sluša"
I On žali lirsko, okrvavljeno slovo
dok čita odlaznicu: Zbogom Sarajevo!

Pale, 13. 3. 1996.

Autor: Nedeljko Žugić
poezija- 23412 - 21.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

Soneti o Voždovima


ZAPADNO SUNCE
Za Slobodana

On je obraz naših vrlina i mana,
živa trava u proključaloj vodi
Srba koji dišu iz istorije rana,
koji vino krvi piju u slobodi"

Kroz njega smo prizivali sve mrtve;
Kosovski božuri rasli su u nama;
prinosili smo njemu svoje žrtve
kao cvijeće ljubavi svojim ženama.

Njegovo srce je iz pernatih snova,
kao čaj za liječenje zapaljive duše.
Kad misle da gubi " dobija iznova!

Sve što radi iz istorije dolazi
koja se ponavlja, jer Srbi Srbe ruše,
jer im sunce sa zapada izlazi"

OBOŽENI GREŠNIK
Za Radovana

On je jutrenik na opasnom putu
ka vedrim visovima pravoslavlja;
htio je da kaže riječ nečutu
da nam se istorija ne ponavlja.

Ali, ljekar duše ne ču ucvijeljene
što dolaze iz naroda koje vodi.
Volio je ulizice sve " ovovremene,
dok se ne nađe u proključaloj vodi.

Uzalud mu pisah s otiscima duše "
iz glavnog krvotoka našeg naroda,
iz krvi boraca koji izginuše"

Sad ga prate buktave riječi "
onih kojima je ropstvo sloboda,
koje ne treba da vodi već liječi.

VARTIVJERAC
Za Vuka

Pošao je od jevanđelja istine "
s mirisom tamjana u riječima,
s gorčinom koja neprijatelja dosine,
kao strijela savjesti u snovima.

Navukoše ti košulju čini derviši
iz Sandžaka zbog sječe ruku"
Tako posrnu ti, mitski, najviši,
a zapise nađe kasno u jastuku.

Sad nas razuđene niko ne vodi;
vansebne, same sebi nedovoljne;
sunce ropstva je u našoj slobodi.

Srbin je kao celer " sam ne može!
A volim te ljude, budnike, zorne
i kad se slože i kad se ne slože.


Autor: Nedeljko Žugić
poezija- 23415 - 21.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

Proročki soneti (opšti)


PROROČKI SONET, 1

Na polju sjećanja slavnu junaci
sa sjenkama prošlosti se grle.
Hoće u budućnost, ali znaci
pored puta probudiće umrle.

Srbi vide namig svoga mita
i puteve spasa niz uzine,
a čelnika " vožda ponosita
zagrću u magle i pomrčine.

Dok matrica rađanja blijedi
sve je više ugasna trojanica,
a sveopšte majke su pogledi

tamo gdje je njiva kosanica
iznad koje se vidi svjetlica.
Opet će neko zlo da slijedi.

PROROČKI SONET, 2

Prosjev duše u mojoj pameti
su varničave rime i soneti
o bajnoj gori što zaziva "
kao draga voljena, nedobiva.

Ona je tvrđava duše hajduka,
svjetlo budućnoti i prošlosti.
Iz ovih slova stiže poruka "
glas onome ko moli i posti.

Oni su melem za ranu duše "
pravljen od planinske trave,
koje ne venu niti se suše,

a na potki novu pređu prave.
U košulji jezika duša leti,
upjevavaju se proročki soneti.

MINUT ĆUTANJA

Molim narod velikoga boja "
narod neumoran od praštanja
da pogleda unazad, iz stroja,
ali prije toga " minut ćutanja!

Sa nama su sada svi duhovnici.
Plamičak žudnje gori u njima;
oni su srpski žrtvenici
koji glasove pronose mrtvima.

U nama pupčana nit svetosti
svijetli iz duše u apoteku,
umjesto suza u rijeku žalosti.

Još nosimo misao veliku "
mi, neumorni od praštanja,
prozvani na minut ćutanja!

Nedeljko Žugić
poezija- 23416 - 21.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

Sveti Sava (zemaljski)


Luč svetog vida iz pomrčine
zracima duše probudio je
nečute, ukamenjene tišine,
a vatru očima vidio nije.

Svijetli kamen srpske istorije,
vidioc Boga, njegov školnik"
Čovjek je hram za liturgije;
misli čiste božji umolnik.

Ko zaore po nebeskoj njivi
sije istine drage i čarne;
biće ono što su mrtvi bili

ako ostavi tragove pisane.
Kome zrači dušom svetom
biće bliži na krstu raspetom.


Sveti Sava (nebeski)



Oko Srbalja je ophodnik
s ovitkom duše zaštićene
od uleta đavola " ubožnik
Sava čuva Srbe rasrbljene.

Neugasna je njegova duša
dok ide niz strmac, uzinu.
Samo bog ga vidi i sluša,
kad moli za srpsku sudbinu,

radi raskolne braće, rasapa,
dok srpkinje nauči rađati
da im se svijetli svaka stopa

ako će djecu srpskom nazvati.
Na raspetom krstu zemlje ove
srpkinje majke rađajte sinove.

Nedeljko Žugić
poezija- 23417 - 21.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

Molitva za mrtve


Drugačiji smo, muka promijeni,
lice neba poslije velike kiše.
Naša bol se, o Bože! " ukameni,
Srbi u smrti se ovjekovječiše!

Samo dušom dodirujem mrtve,
molim se nečutim glasovima.
Moje pjesme " nisu li to žrtve
u ovom ratu i svim ratovima?

Nemam ništa osim sebe sama...
Garež na proplancima zavičaja.
Razviđam šta će biti s nama"

Šta spaja neka nas ne razdvaja.
Svijet mrtvih ispod moje kože
hoće da živi, pomozi im, o Bože!

Plodovi mrtvih

R. Ć.

Malen i veliki u istom času "
Bukti ko luč, špiritusa plam;
u tišini i u njegovom glasu
jasno se vidi " uvijek je sam!

Oholi smo i nesigurni, Gospode!
Slabi u jakosti, jaka djeca.
Podijeljeni u raskoši slobode.
Đavo je ukrit ispod slike sveca.

Umnožavamo se u tuđim dušama.
U drami bez publike i pozornice
doviđamo šta će biti s nama,

tuđim očima gledamo naše lice.
Naši poginuli duše naše plode
i djecu nerođenu hoće da izrode.

Na groblju



U njemu ukamenjena tišina,
a život biješe samo tren;
ispred i iza: samo praznina,
bljesak munje u krvi, osjen!

Bože, lijepog li ovdje slada.
Glasove mrtvih može čuti
ko ih doziva, a ne prikrada
se onima koji su zlosluti.

Zato ih ne treba prizivati;
u toj čaroliji je uzeće
da ih je najbolje opojati,

zagrliti tišinom uz cvijeće.
Pred njima ne može se kriti
ono što se želi upjesmiti.

Pomenik

Iz tvrde tišine javi se glas,
šaptav, s toplinom riječi"
Vječnu istinu šalju među nas,
ništa ne množe da je spriječi.

Ugodice li kada se mrtvi jave!
Oni su u dalekim požudama,
prisutni i kada se zaborave
tragovi prošlosti među nama.

U predivnoim jeziku tišine
duša se spaja sa beskrajem "
bez svjtlosti i pomrčine.

Samo tu pomenik odajem:
Pjesme su smrti razuđene,
sretište za goruće uspomene.

Nedeljko Žugić
poezija- 23418 - 21.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

Arka srpske biblije


ZA ĐENERALA DRAŽU

Ti biješe arka srpske biblije,
na izvoru rijeke vrijeme zlatno
koja je krv treba da nam ugrije
i ne ponovi rat i vrijeme ratno.

Zato čujemo otkucaje prošlosti
i vidimo štit od zračenja duše.
Gutači mraka drhture od zlosti "
hoće sjećanje da nam uguše.

Plamti vatra, gori živa slika
u srcu naroda Svetitelja Save.
Gledaju nas oči svetih ratnika,

ne mogu đenerala da zaborave.
Dušmani u nama stalno traže.
da uklone nevidljive straže.

Autor: Nedeljko Žugić
poezija- 24893 - 31.08.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Lažne mi puteve


Lažne mi puteve pod noge poturaju.
Lažne mi reči u usta guraju.
Pun mi je život laži, pune uši.
Do grla u strašnoj laži što me guši.

Sve što je moje lažni prizvuk ima.
Sve što je moje ko da je od dima.
Laž je podržana lažnim svedocima.
I istina nigde nikog ne zanima.

Kako da izdvojim laž iz tog što dišem.
Kako da ne lažem u tome što pišem.
Kad me lažima kao pticu pune:
Ko i druge laži moja glava trune.

Autor stihova: Matija Bećković
poezija- 25217 - 11.10.2010 : Pozdrav Iz daleka Sjećanja - best (1)

Ljubav do smrti


dva zelena pupa u proljetnom jutru
jedan na brezi drugi na hrastu
uče se živjeti šire se suncu
dva pupoljka nježna u susjedstvu rastu

dva zelena lista gledaju se s čežnjom
između njih ponor svemir među njima
svi listovi šušte samo oni šute
a prolazi ljeto a bliži se zima

dva suha lista na jesenjem vjetru
tiho napuštaju svaki svoju granu
dodiruju se tek na jedan trenutak
i padaju svaki na svoju stranu

(Ivica Smolec, 22. 01. 2010. )
poezija- 27256 - 10.03.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


Diktator

Autor: Bora Đorđević

Diktator je sinoć izd'o naređenje
niko osim njega ne sme da se penje
sem njegove žene, ćerkice i sina
niko drugi ne sme gore do visina

Diktator se kune u svoje poštenje
sledi istrebljenje svakom ko se penje
diktator se penje, gleda sa visine
kako narod stenje, kako narod gine

Diktator je jutros javio dekretom
niko osim njega ne upravlja svetom

Prvi program javlja da zna javno mnjenje
dobar razlog slavlja, diktator se penje
diktator je rek'o, čekam s' nestrpljenjem
šta to ima gore, još uvek se penjem

Hoću da se uverim sa aspekta svog
da li tamo gore egzistira Bog
postupiću onda sasvim nesebično
sebe ću za Boga proglasiti lično

Usrana motka

Autor: Bora Đorđević

Polovnjače, opajdare
secikese i jajare
sve bi htele krmače
preko moje grbače
da vedre i oblače
hleba preko pogače

Paraziti, štetočine
samo zlo bi da počine
sitne duše i smradovi
pilićari i gadovi
da se dobro nahrane
mene da sahrane

Bez obzira i morala
misle da sam ja budala
ulizice, varalice
pijavice i ubice

Ne zloupotrebljavaj moju dobrotu
strpljenje i narav krotku
nećeš bre sigurno biti u životu
kad uzmem usranu motku

Krpelji i smrdibube
lažno grle, lažno ljube
stoka koja ti otima
cak i crno pod noktima
bagra koja se pretvara
puna laži i prevara

Polovnjače, opajdare
secikese i jajare
sve bi htele krmače
preko moje grbače
da vedre i oblače
hleba preko pogače

Bez obzira i morala
misle da sam ja budala
posežu prljavom rukom
u stečeno teškom mukom


Tu nema Boga, nema pravde

Autor: Bora Đorđević

Zora rudi, dan se svetli
javljaju se prvi petli
na počinak kući leti
veštica na svojoj metli

Živi bili, živi bili
imbecili i debili
blago tebi, blago meni
uništiće nas kreteni

Tu nema boga, nema pravde
i zato odlazim odavde
i nas će k'o naše očeve
zbog viših ciljeva nabiti na kočeve

Ko god hoće ovde može
da hara i pustoši
sve kilavi Radovani
i nejaki Uroši

Dobar čovek svako veče
zarije mi nož duboko
za večeru uši seče
za doručak vadi oko

Prezir

Autor: Bora Đorđević

U ovom vremenu imam status stoke
traže da budem onaj koji kleči
i da, u stvari, pevam karaoke
tuđu muziku i tuđe reči

Prezir počinje kada sve shvatiš
i kada smrad do tebe dopre
požuriš da svoje račune platiš
i da deponiju napustiš što pre

Đavo sa crveno-crnim plaštom
slobodno šeta rajskom baštom
opet su trgovci ispred hrama
mnogo zle krvi je među nama

Svet se promenio, sve Juda do Jude
ološ nameće svoje ideje
i vidim lažne i bivše ljude
kameleone i fariseje

Pilati peru krvave ruke
za zverstva pronađu opravdanje
počinjem da se smejem od muke
mozak je dobio mesečno pranje

Sebičan, bahat i malouman
po svetu pravi rusvaj grdan
sotona tvrdi da je human
i da je anđeo milosrdan

I nož iz leda ponovo vadim
nada je smenjena razočaranjem
po ko zna koji put to radim
bez trunke mržnje sa prezrenjem


Izvinjavam se svima jer je jezik korišten u pjesmi malo je reći " nepristojan. Ali" nisam je ja pisao nego Bora "Čorba". Kažu da je i ovo pjesnička sloboda. Kao što znate umjetnost se ne cenzuriše. Nudi se po principu: uzmi ili ostavi. ja sam je - uzeo! To je moj lični izbor. Moj motiv da je vama prenesem, uprkos zaista prevelikoj dozi nepristojnosti, jeste poruka koju ona ima. Naime, to je moja životna priča jer već 43 godine živim i dvadesetak godina piše(a)m uz vjetar!

Zašto uvek kurcu sviram

Autor: Bora Đorđević

Zašto uvek kurcu sviram
zašto uvek mnogo serem
i kada od dva zla biram
uvek veće izaberem

I koji se kurac bunim
i ponovo kurcu sviram
i uvek se uzjogunim
kada mogu da kuliram

Što ispravljam krivu Drinu
okolinu iritiram
marš u pičku materinu
zašto uvek kurcu sviram

Uvek bude neka frka
koji mi je kurac krasni
svaki kurton mene drka
a kurtoni su opasni

Svi mi seru da se stišam
zabole me, baš me briga
I DALJE UZ VETAR PIŠAM
šta će biti, jebem li ga

Ko ih jebe, peder nisam
čuvam dupe i ne želim
da kurčeve svima sisam
i okolo bulju delim
poezija- 38522 - 04.09.2011 : Ana Borovcanin Bijeljina - best (1)

Za Mladena Orašanina


Pogledaj dom svoj, anđele,
I skini paučinu s' očiju,
Videćeš prizore potresne,
Videćeš nesrećne i bolesne,
Videćeš čemer, smrt i jad.

Pogledaj stado, anđele,
Sve sami bogalji i prosjaci,
Slepi tumaraju u gomili,
Svima su kičmu polomili,
Od tebe očekuju spas.

Pogledaj bagru, anđele,
Njihova duša je prokleta,
Svima su stavili amove,
Sebi sagradili hramove,
Ruke im ogrezle u krv.

Podigni mač svoj, anđele,
Seti se krstaških ratova,
Seti se preklanih vratova,
Kad dođeš bogu na istinu,
Nek ti u duši vlada mir.

Uslisi molitve, anđele,
Dabogda pocrkali dušmani,
Pa budi anđeo osvete,
Neka na svojoj koži osete,
Šta znači beda, strah i bol.
poezija- 59682 - 12.01.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Moj djed Dimitrije


Moj ratni drug, Brane Jovanović iz Knežine, recituje pjesmu o svom djedu Dimitriju.



poezija- 84625 - 28.04.2013 : Vojo Šešlija Hag - best (3)

Božur


Kako je lepa ova noć! Gle, svuda,
s topole, rasta, bagrema, i duda,
u mlazevima zlatokosim pada
nesuštastvena mesečina. Sada,

nad livadama gde trava miriše,
u rascvetanim granama, svrh njiva
koje se crne posle bujne kiše,
velika duša mesečeva sniva.

Sve mirno. Tajac. Ćuti polje ravno
gde nekad pade za četama četa...
- Iz mnoge krvi izniknuo davno,
crven i plav, Kosovom božur cveta...
poezija- 87833 - 27.12.2013 : Specijalac Momčilo RS - best (5)

Pjesma Jovana Dučića o ustašama


Ti ne znade mreti kraj slomljena mača,
Na poljima rodnim, braneći ih časno,
Kitio si cvećem svakog osvajača,
Pevajuć mu himne, bestidno i glasno.

Slobodu si večno, zakržljala raso,
Čeko da donesu tuđi bajoneti,
Po gorama svojim tuđa stada paso,
Jer dostojno neznaš za slobodu mreti.

Pokaži mi redom viteze svog roda,
Što balčakom s ruku slomiše ti lance,
Gdje je Karađorđe tvojega naroda,
Pokaži mi tvoje Termopilske klance.

S tuđinskom si kamom puzio po blatu,
S krvološtvom zvera, pogane hijene,
Da bi mučki udar s leđa dao bratu,
I ubio porod u utrobi žene.

Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
A krvavu kamu u nedrima skrivaš,
Sa vešala starih novi konop visi,
U sumraku uma novog gazdu snivaš.

Branio si zemlju od nejači neše,
Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamenje srama uz ime ustaše,
Stavio si Hrista, slobodu i svece.

U bezumlju gledaš ko će nove kame,
Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
Čiju li ćeš pušku obesit o rame,
Ko najbolje ume da ti komanduje.
poezija- 91583 - 10.11.2014 : - best (0)

Besmrtna pesma


Autor: Miroslav Mika Antić

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?

Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.

Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.

I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko.. .
Visoko.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.

Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.
poezija- 91715 - 02.12.2014 : Nedeljko Zugic Pale - best (2)

Pelka - Ona koje ima




Ona je došla,
znao sam to još iz slikovnica
i uznositih dječijih žudnji,
kada se širila vremenska brazda...

Ona je princeza koja žudi za voljenim,
nedjeljivim i umnoženim
u svakom dijelu njene duše i tijela.

Ja sam princ koji riječima dodiruje,
koji je štite od zala.

Kada zabukte osjećanja
njena duša se okrilati.

Nikakvi drugi likovi se ne pojavljuju
na mjestu gdje je naše sretište.
a sretoh je u letu duše,
kada dodirivah nerođene i mrtve.

Kada se dodirnemo,
nestajemo jedno u drugom.

To mi je otkrila biljka -
iscjeliteljka njenih i mojih rana:
"Ona nikada neće otići od tebe,
jer će se u svakom trenu vraćati".

Svijet čarobnih sila doveo nas u vezu -
iz svih rasula,
da se ne izgubimo u traženju.

Zagrlili smo se iz riječi,
iz tišine,
iz čistog srca,
iz neugaslih duša.

Sve je čarobno -
u jeziku duše i tijela!

Njen duh čita sve što ću napisati...
Osvjetljava put gdje god idemo
i odakle god se vraćamo.

Krasi nas sićušna sekunda zemaljskog trajanja.

Osjećam njeno prisustvo kada je nema.

U uzvišenost darivanja
svjetlosti zrači iz njenih pokreta!

Bez nje ne bih dovršio istraživanja
u kojima dodirujem tajne.

Najdraže mi je sretište u vidu i nevidu,
u čuju i nečuju.

Mi smo divno čudi na koje je pala
topla sjenka sudbine!

Kada smo skupa tišina je opipljiva.

Budi me osmjehom,
dok zvijezde tihnu u porama njene kože.

Po tome je Pelka Ona koje ima!

26. 11. 2014. Nedeljko Žugić

Idi na stranu - |1|2|