fix
Logo
fix
Nalazite se na Najljepse-PJESMA_RAT92
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

pjesma_rat92- 99301 - 25.01.2017 : NOMAD Srbija - best (0)

Dajana Petrović: U Hrista obučeni


Četiri sam napunio leta.
Lep sam život proživeo.
Nisam preživeo.
Evo me Hriste, pristigoh!
Iz materine utrobe Svete
Izvadiše naživo
Živo joj drugo dete,
Pa ih tako rasporene ostaviše.
Tri sam dana
Suzama pomazivao njeno raskomadano telo
I brata sam krstio
Pa sam nas zajedno
Na njenoj dojci
Ljubeći joj ruke i lice
Milujući ruke i krilo
Opojao.
Opojao sam
I osmeh njenog iskopanog oka,
I njene suze
Poslednjim komadićem mirišljavog
Hleba iz očenaša
Kojim me je podizala...
A otac moj
Lavrnja Spaso iz Suvaje Ličke,
Odran,
Poseljenih rana u bezdanku bačen
I sada sa službom
Na dnu Šaranove jame
Proskomidiše.
A kada on ruke Caru Slave podigne
Svi se Heruvimi i Serafimi spuste sviše.
Sabor sveštenika liturgiju služi
Na Jadovnu
Neprestano
U četvrti dan se smilovaše.
Nožem su mi preklali suze u grkljanu
Da siroče ne ostanem
Već da pohitam
Da se i ja iz očevog putira na dnu jame
Pričestim.
Tu,
U jami
Prvi sam put brata poljubio.
O, neprolazna radosti,
O, večna mladosti!!!
Tu se junački nalismo belog mleka
Majčinog
Pa mleka Bogorodičinog
Sveti,
Obojica ocu čteciramo,
U belo udešeni.
U Hrista obučeni.


Dajana Petrović, u povratku sa Jadovna, 22. juna, leta Gospodnjeg 2014.
pjesma_rat92- 97145 - 17.09.2016 : Feniks Republika Srpska - best (2)

Pismo prijatelju


Pišem ti, ovo, dragi prijatelju,
o zbitijima i svodu s ove strane Drine.
Zar to majka Srbija tuđu puni želju,
zna li da će stići kletva Sinovine?

Dokle će nas Drina tako tužno dijeliti?
Na puškomet od vas kuće su nam gorjele!
Kako reći mrtvima da ćemo se seliti?
Više od smrti kosti bi ih boljele!

Ovdje se sva prošlost u budućnost slila.
Petrovdan nas hrabri i žito se žanje.
Kao klas pred srpom trpere nam bila,
zar će opet pobjeda biti odstupanje.


Ova izuzetna pjesma Milenka Jevđevića vratila mi je sjećanje dvadeset godina unazad i ponovo podsjetila na izlazak iz odbranjenih a onda poklonjenih sarajevskih srpkih mjesta.

Veliki pozdrav za sve prave borce nekadasnje VRS. Neka ste mi živi i zdravi i ne dajte da se naša prošlost zaboravlja i briše.
pjesma_rat92- 89897 - 27.04.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

Moj grad


pjesma_rat92- 85629 - 27.06.2013 : Feniks - best (2)

***


Bože mili ja teških vremena
Kad se sjetim ratnih uspomena,
Od Kosova do skorašnjeg rata
Uvjek bješe brat uz svoga brata.

A u ova poslednja vremena
Svakog dana novo zlo se sprema,
Novi namet raji na ramena
Narod gladan skoro hljeba nema.

Ko će drugi več izrod na brata
Što sa puškom ne osjeti rata,
Ko je rđa, rđa je i bio
dok se junak sa dušmanom bio.

Profiteri proklete im duše
Vile grade a fabrike ruše,
Narod lažu a sve isto rade
Ostade nam samo zrno nade.

Hoće li se pojaviti neko
Što će činit' što bi narod reko,
Ko je obraz i čestitog roda
da se ne bi dušmaninu proda.

Ko će srpstvu vratit poštovanje
i narodu stvorit sretne dane,
Pa da satre alave zlotvore
i u ladne tamnice zatvore.

Da nam sreće puteve otvore
Da nam skinu nevidne okove,
Da progleda koji gledo nije
Da je srečan koji ne bi prije.

Gdje je takav narodu da priđe
Sve junaci a hrabrosti niđe,
Da u ovom pogubnom vremenu
svi pošteni za pametnim krenu.

Dokle ćutjet' i trpjet' nevolju
Siti vuci našu jagnjad kolju,
Čemu će se nadat pokoljenja
Kad ga branit' sada niko nema.

Šta bi rekli naši slavni preci
Ostavite što smo i mi djeci,
Sjetite se naših slavnih dana
Branite se na vrjeme od dušmana.
pjesma_rat92- 85083 - 16.05.2013 : Vojo Šešlija Hag - best (3)

Sarajevo


Autor stihova: Dejan Gutalj

U snu ponekad svratim u Sarajevo, lepi grad
Da rakiju popijem sa društvom pred zoru
Opet se vetar sreće javlja mirisan i mlad
Kotrlja njene sandale bele po Marijin dvoru

Samo u snu posetim ovu dolinu koja gori
Od uspomena: psi poljubaca reže i grizu
njene dojke vozi tramvaj i žubori
Niz dve čelicne reke, na streljanje u Remizu

O, Bože, koliko sam poželeo Sarajevo, trolejbusku žicu
Posutu zvezdama i spetljanu sa mojim venama
Jedne će nedelje mrtve krenuti na Grbavicu
Da meso davne sreće podelim s hijenama

Samo u snu vidim belu loptu i sunčane zastave
Majčin osmeh sa letnje terase: pubertetski dani
Miriše svet uspomena dok bežimo sa nastave
Na stadion Koševo, kojim se ori: Cigani, Cigani!

O, Bože, koliko sam zamrzeo Sarajevo, lepi grad
Nad kojim se prolećno nebo nesigurno klima
Bolesnik koji širi nepodnošljiv smrad
Govori poslednju želju: Smrt Srbima!

Samo u snu nosim cveće na porođajnu kliniku
Gde rođeni su sinovi moji, sarajevske bebe
Mladi očevi koriste prolećnu mimiku
I rukama ljube žene blede kao amebe

Dan u snu traje sto godina mladosti u plamenu
Ulica seksualnih dodira od kojih krošnje pevaju
Vilsonovo šetalište, njena mrtva glava na mome ramenu
U nekom izmišljenom Sarajevu spokojno zevaju

Nikad neću zaboraviti Sarajevo, zimsku bajku
I njen kraj u smrti martovskih svatova
Rahitične starce koji psuju srpsku majku
I pevaju kanibalističke pesme iz prošlih ratova

Voleo sam nad grobom roditeljskim belih breza hlad
Sad vidim pticu sa otkinutim ljudskim crevom
Molim te, Bože, da prođem kroz svaki lepi grad
samo ne daj ni u snu da prošetam Sarajevom.
pjesma_rat92- 81823 - 22.01.2013 : Logoras Australija - best (1)

BOL


Savez logoraša RS, ogranak za NSV-Australia, inc prema svojim
mogućnostima će donositi ISTINU pa i u ovom obliku:


Idemo drug do druga u koloni po dva
Svi smo mi jedna pionirska generacija.
Razred četvrti, odjeljenja četvrto D, četvrto C, četvro B i četvrto A,
Nacija jugosloven, Brozovo očinstvo
Osnovna škola "Bratstvo Jedinstvo"

Žure Bjelašnici, ka visokoj planini
Da se za života nauče "Brozovoj Istini"
I tu gdje se zastava sa petokrakom vije
Da slušaju komunistički čas istorije

Da se za čitav život Brozova laž pamti
I da im u srcima kao oganj plamti
Da su žrtve njemačkog genocida i rasizma
Djeca će upamtiti laž:"Slava žrtvama fašizma"

A u zajedničkoj Kosturnici ispod zvijezde
petokrake na dnu te rake poklani Srbi leže
Poklaše ustaše sve redom jer bješe im
svejedno da li su to djeca, žene ili starci
Trećeg Aprila 1945, sve skupa ubiše dvadeset i jedno

Tog trećeg Aprila hiljadu devesto četrdeset
pete, zbog komšija preko puta gle sudbine
klete, strada: Lojanica desetero,
Pandurevića osmero i Krstića troje.

Sve zbog izdaje muslimanskih komšija
Sejmenovića, Džambasa .. .

Poturenu Brozovu laž, kukavičije jaje
čuvasmo za rad' bratstva za rad' jedinstva
Kao nešto što treba da traje
U Srcima čuvasmo kao najtajnije:
Njih dvadeset i jedno poklanih od ustaške
satnije.

Jednoga dana umro je Tito i nestalo je
Brozovo očinstvo

I kao kocka leda na suncu istopi se bratstvo
i jedinstvo

Sad nas komšije muslimani vezane vode

I ponovo koračamo u koloni po dva, što ti je
sudbina ne kao drug do druga već Srbin do
Srbina

Te ratne hiljadu devesto devedeset treće
Danju nas tuku a kopamo tunel kad padne veče
Molimo se Bogu da preživimo usred te
metalne kiše metaka i šrapnela,
Samo da do vas stigne naša istina gradnje
Tunela ispod aerodromske piste.

Svaki tunel kao i svaka priča imaju dvije
strane, oni su već otvorili jednu pa sad hoće
i drugu.

Nedajmo ! Druga je naša, na njoj su naše rane

Progovori Srbine nek svi čuju jad i tugu
Kopali smo im zaštitni prsten sve po redu
prvi, drugi, treći

Još i danas sanjamo kako nam brat u tami ječi

Rekoše nam samo za građansku Bosnu i da će
sutra biti bilje.

A onda ubiše, izranjavaše, krvlju našom
natopiše Srpsko sarajevsko polje

Do juče smo bili komšije preko puta
A onda preko pedeset Srba samo tunel proguta
A te godine rodile jabuke, jabuke zelene
Otresaj ! Sve braća i drugovi od prve pelene
Oj, majko moja,
Smrtno ranjen ječi Vojo
Oj, djeco moja: Đorđe, Strahinja, Miloše
i Lazare.. . i

Slobodan, smrtno ranjen, nabraja

I nema svijetla na drugoj strani tunela
Svuda samo krv i komadi šrapnela
Svi tuneli imaju ali ovaj kraja nema
Samo patnja i muka pregolema

Tamo iza zidova još lipti srpska krv i danas
tu krvare Vojo, Mišo, Milan, Mika, Goran i
Slaviša

Sad bi da je ližu, da je sakriju da nestane da
se pretvaraju da je voda a ne hiljadugodišnja
krv ponosnoga srpskoga roda

Zovu vas da vas lažu, zovu vas da vam pokažu
Idite iako vi znate da vas lažu, onda idite.
Alž znajte na svakom ćošku našu krv gazite

Alž duša i srce vas vode na drugu stranu
Gdje napaćene oči kriju svoju ranu
Gdje patnja je uvijek bila jedna sudbina
Gdje usne samo nemućno govore ovdje je
istina

Kalimero, pile ludo, već ti se odavno čitav
svijet smije dokle ćeš samo govoriti:
Nepravda, nepravda pa to ti je.. .
pjesma_rat92- 43502 - 27.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (0)

Kraj rata


Autor: Baja Mali Knindža

Ponovo rade akcije,
Ukinute su sankcije,
Reče mi juče strina,
Na pumpi ima benzina.

Vremena teška prolaze,
Bolji nam dani dolaze,
Zamišljen stojim na cesti,
Brate šta ćemo jesti.

Penzije dele borcima,
Što su pucali ćorcima,
Mi nismo imali sreće,
Kao oni četeres treće.

Refren:
I opet borba za vlast,
Brate svaka ti čast,
Nisi ispao ovca,
Sve je bilo zbog novca.
pjesma_rat92- 42163 - 20.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (1)

Srbija


Autor: Petar Pajić

Ja sam bio u Srbiji
Srbija je na robiji.
Leže Srbi u kafani
što pijani što zaklani.
Leže Srbi ukraj druma,
iz glava im nikla šuma.
A iz svake srpske glave
teku mutne tri Morave.
Srpskog vođu Karađorđa
ubio je drugi vođa.
Mesto gde je bilo klanje
Srbi zovu Radovanje.
Ubijenom i ubici
dignuti su spomenici.
Sad se svaki Srbin bije
sa dve svoje istorije.
Srbin samo iz inata
sekirčetom mlatne brata,
Dok na groblje brat se seli
Srbin sav se sneveseli:
Prazno mu u rodnoj kući -
ne može se ni skim tući.
Žao mu je brata, svega
a dosada izjede ga.
Mučni Srbin doseti se,
uzme štranjku - obesi se.
Sve su srpske oranice
same kao udovice.
Nit se ore, nit se žanje,
Srbije je stalno manje.
Leti jato crnih ptica
preko srpskih oranica.
I grobovi nebom lete -
Pošli Srbi da se svete.
pjesma_rat92- 34422 - 04.07.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (2)

Neću nikud, ne dam ništa


Autor: Milanko Borovčanin Romsok (Sokolac)

Zbog ponosa
I inata
Iz principa
Zbog Principa
Ubijenog
Po dva puta
I zbog zemlje
Tvrde posne
I ponosne
Neću nikad
Ja iz Bosne
Zbog izvora
Vilookih
I potoka
Lakoskokih
Zbog livade
Inokosne
Kamenitog
Legla zmije
Neću nikud
Sa zavjetne
Romanije

Imam papir
I tapiju
I kopiju
Gruntovnice
Đedovine
Baš me briga
Što psi laju
Džaba im je
Neću nikud
Ne dam ništa
Neka znaju

Neću ići
Zbog Dučića
Ne dam Kočić
Da samuje
Da Ćopiću
Opet neki
Kuću ruše
Neću nikud
Zemljo moja
Neka crknu
Nek se puše

Zar da odem
Da mi opet
Neki 'vamo
Đonobrazni
I Šantiću
I Andriću
Biste ruše
Knjige umne
Da spaljuju
Neću ići
Neka čuju

Nigdje tako
Ne zanose
Zlatosjeni
Mjesečine
Nigdje tako
Ne mirišu
U otkose
Savijene
Trave rosne
Zato neću
Ja iz Bosne

Zar da odem
Tamo negdje
U tuđini
Da se sušim
I sparušim
Da se saspem
I obolim
Vjekovima
Luda zemljo
Krv mi piješ
Al' te volim
Stalno mi te
Komadaju
Kroje krpe
Kalajišu
Dok ne drpe
Što im treba
I ne zbrišu
Sa torbama
Preko grane
Danteovski
Moj bezdane

Dok te robe
Mene gone
Na sve strane
Pustimice
Al' uzalud
Ja se vraćam
Ustopice
Posle svake
Tarapane
Tebi Bosno
Vidarice

Volim brda
Tvoja zvonka
Vukozovna
Zemljo tvrda
Suzo teška
Pjesmo gromka
Hajdučice
Otrovnice
Iz prisoja
Zanosnice
Britka moja

Dugo topla
Munjo vrela
Vatro živa
Ledenice
Vjerna ljubo
Varalice
Dušebriško
Zadojnice
Drčnog soja
Uzdanice
Sabljo moja

Ljeto zima
I proljeće
Udar groma
Sunce kiše
Cvijet trešnje
Divurice
Trna gloga
I takiše
Ko u tebi
Nigdje više
Ne miriše

Začaran sam
Šta je tu je
Neću nikud
I ne dam te
Za života
I pameti
Ti si jedna
Ja rezervne
Otadžbine
Nemam nigdje
U nigdine

Ne dam mome
Zavodnici
Nedam gore
I litici
I livade
Zlokosnice
I tapiju
Gruntovnice
Đedovine
Tvrde posne
Moje Bosne

Ne dam svetu
Kolijevku
Od kamena
Kovačnicu
Zlatne žice
Mog plemena
Ne dam grobne
Bezdanice
Vinogorje
Manastire
I mramorje
Ne dam ništa
Ćeraću se
Zbog ognjišta
Đe sam niko
Ne bojim se
Ćeranije
Odavno sam
Na to sviko
Ne dam tebe
Svetosavska
Obraz Sliko

Zbog ponosa
I inata
Iz principa
Zbog Principa
Ubijenog
Po dva puta
Za pameti
Neću nikad
Preko grane
Zemljo moja
Moj bezdane
pjesma_rat92- 32883 - 14.06.2011 : Ana Borovcanin Bijeljina - best (0)

Dok je Romanije


Ko za srpsku Bosnu ljutu bitku bije,
To su Srbi brate s' gore Romanije.
Dok je Romanije Srbi se ne boje,
Dok je Romanije i Srbi postoje.

Ko nikada druga ostavio nije,
To je Srbin brate s' gore Romanije.
Dok je Romanije Srbi se ne boje,
Dok je Romanije i Srbi postoje.




pjesma_rat92- 29242 - 09.05.2011 : Mile Kanada - best (0)

SFRJ


Kad Srbin Hrvatu kaže brate,
kad Slovenci piće plate,
kad se Crnogorci posla hvate,
Makedonci dobiju veće plate
i sve to Bosanci shvate,
biće opet SFRJ brate!
pjesma_rat92- 26023 - 05.01.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Pjesma: Srce heroja


Malo je ljudi koji, svaki put kada nešto urade, urade pravu stvar. Jedan od njih je "Vogošćanin Pravi", koji mi je putem email-a poslao sledeću poruku:

Željko,
šaljem ti video snimak pjesme "Srce heroja", ako možeš da ga objaviš na forumu. Sa ovom pjesmom bih želio da pozdravim sve srpske borce iz otadžbinskog rata i da im poželim sretnu Novu godinu.




Sine moj, bio sam tamo kad nebo je gorilo.
Srce heroja tamo je bilo, tamo se borilo.
Svaki je metar domovina, zastava sine moj.
Zato smo ponosno vodili drugi Kosovski boj.


Srce heroja zauvjek živi, ne mogu da ga ubiju.
Srce heroja kuca vječno, samo za Srbiju.
Ova je zemlja rađala djecu, djecu što znaju čuvati dom.
Srce heroja kuca glasno, glasno kao grom.
Srce heroja kuca glasno, glasno kao grom.


Oče moj, bićemo tamo gde su vaši grobovi.
Tamo gde su heroji pali, naši su domovi.
Svaki je metar domovina, zastava oče moj.
Ako zatreba mi ćemo opet u novi Kosovski boj.


Srce heroja zauvjek živi, ne mogu da ga ubiju.
Srce heroja kuca glasno, samo za Srbiju.
Ova je zemlja rađala djecu, decu što znaju čuvati dom.
Srce heroja kuca glasno, glasno kao grom.
Srce heroja kuca glasno, glasno kao grom.


Ako zatreba mi ćemo opet u novi Kosovski boj.
Ako zatreba mi ćemo opet u novi Kosovski boj.
pjesma_rat92- 24909 - 02.09.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Zbogom Sarajevo


pjesma_rat92- 17619 - 14.04.2008 : Momir Jolovic Sokolac - best (0)

Na grobu mladosti


Autor: Momir Jolović

Ispod trava kosa spava,
u očima boje mora
vječna zora.

Iznad trava bjesne kiše,
pletu munje žice vrele,
uspavanku poju ptice
nad očima što su svele.

Da li oči boje mora
iz utrobe vječne tmine
vide kad se rađa zora,
čuju uzdah s površine.

Da li vide duge kose
što miluju hladni kamen
dok u srcu bolnom nose
radostan i tužan znamen.

Ispod trava kosa spava,
a po travi kaplju oči,
u očima zora plava
daleko od zaborava.
pjesma_rat92- 17277 - 15.02.2008 : Petko Nikolic Vidusa - best (1)

Zbogom mili zavicaju


Moram, evo
Kućo draga
Ispred noža
Preko praga

Draga jesi
Al' se mora
U nedrago
Preko gora

Doćli silni
Ljudi strani
Nema nikog
Da nas brani

I komšije
S njima naše
Noževima
Djecu plaše

Pretres
Pljačka
Razbijanje
Psovke
Kundak
Prebijanje

Nešto gori
Neko kuka
Mitraljeza
Strašna huka

Žale djeca
Starci
Žene
I očeve
U zatvoru
I sinove pobijene

Ili glava
Nož il' rob
Ili u svijet
Il' u grob

Počuj, Bože
Našeg glasa
Izbavi nas
Od užasa

Sve nejako
Kofer nosi
Neki plaču
Neki bosi

Djed upita
Ispod ranca
-Je li pušten
Žućo s lanca

Preko njiva
Preko trave
Pratile nas
Rikom krave

Komšinicu
Pita kona:
-Pomuze li
Kravu, bona

Ja ne stigoh
Dušman viče
Čuješ li je
Jadna riče

Neko marška
Starog Žuću
-Nazad, Žuco
Čuvaj kuću

Njišti konjic
Preko raži
Baš kao da
Nekog traži

Rže Dorat
Pa se čudi
Kuda idu
Ovi ljudi

Do kolone
Konj dokasa
Djed zaplaka
Iza glasa

Dobri Dorat
Tužno gleda
Oprašta se
Sa njim djeda

-Zbogom, Doro
Mili zbogom
Moram na put
Slabom nogom

Moram, evo
Putem znanim
U neznano
Da se stanim

U tuđini
Užeć' će mi svijeću
Svoju grudu
Više vidjet neću

Od svog dobra
Pod šljemenom
U svijet moram
Sa bremenom

Nikad više
Dobro naše
Nece djeda
Da te jaše

Ti se, Doro
Šumi vrati
Djeda u svijet
Da se pati

I nikom se
Doro, ne daj
Drž se šume
Staze gledaj

U zlo doba
I zli ljudi
Mjesto Boga
Šavo sudi

A slobodu
Ko nam veza
I okove
Oko vrata
Ne vidio
Bijela dana
Od Boga mu
Bila plata

Ne vidio
Nikog svoga
Nit' mu mog'o
Čuti glasa
Hranila ga
Tuđa ruka
Ne bilo mu
Nigdje spasa

Spopala ga
Živa rana
Da ga crvi
Jedu živa
Šta je njemu
Ova nejač
Šta su njemu
Djeca kriva

Rodnog mjesta
Ako ima
Gdje mu prva
Suza pala
Stignula ga
Muka naša
Sve mu zemlja
Progutala

I sav porod
Ako ima
Što nas mukom
Napatio
I rodbinu
Svoju bližu
Sve na
Greblje ispratio

Evo njiva
Potok, dolče
Tu do juče
Čuvah ovce

Svome ocu
Znojna čela
Nosih vodu
S ovih vrela

I još pamtim
Svoga djeda
Bijelo stado
Kad nadgleda

Godinama
Jošte s rosom
Stizao sam
Ovdje s kosom

Još dolinom
Ječi zvonce
Zbogom trave
Zbogom ovce

Nekad radost
Sada tuga
Evo cesta
Evo pruga

Zbogom selo
Meni prosti
Tuđoj zemlji
Nosim kosti

Zbogom kućo
Zbogom njivo
Zbogom kruško
Trešnjo, šljivo

Zbogom gumno
Žitni rode
Zbogom mlini
Zbogom vode

Zbogom šume
Zbogom gore
Zbogom pjesmo
Zbogom zore

Zbogom crkvo
Kućo bijela
Nećeš dugo
Ostat cijela

Zbogom greblje
I kapelo
Čuvajte nam
Mrtvi, selo

Prostite nam
Dođe doba
Nema ko vam
Kadit groba

Zbogom oče
Zbogom majko
Zbogom sine
Kćeri, snajko

Zbogom kume
Brate mili
Sreća bila
I mi bili

Stegni srce u očaju
Zbogom mili zavičaju
Ne znam šta ću
Ne znam kud ću
Zbogom, Žuco
Čuvaj kuću

(1995. god. )
pjesma_rat92- 17257 - 11.02.2008 : Petko Nikolic Vidusa - best (0)

Posjeta


Dan u suncu
I sunce u maju
Hitam putem
Rodnom kraju

Minule su godine
Prohujao rat
Ja sam prvi izbjeg'o
Poslije i brat

I stric
I kum
Svi rođaci
Ostalo je selo
I po selu kurjaci

Sada gledam selo
Sela nigdje nema
Tek poneka svraka
Na kupini drijema

Onu staru
Tražim sliku
Rodnu kuću
U šljiviku

Sve srušeno
Isječeno
Zanijemilo
Nerečeno

Iz truleži
Kućnog krova
Raste čičak
Trn i zova

Gde je nekad
Cvijeće cvalo
Stablo stare
Lipe palo

Gdje su nekad
Žita klasala
Kopriva ljuta
U vis stasala

Sela nema
Izbjeglo u snove
Pa me otud
Uspomenom zove

Tražim snove
Od jave se krijem
Sada i ja ne znam
Je l' java il' snijem

Nikog nema
Da izađe preda me
Samo svraka sa kupine
Nijemo gleda me
pjesma_rat92- 16625 - 09.12.2007 : Aco - best (1)

Oče


Daleko sam oče,
daleko živim,
zavejana snijegom
kao što je humka tvoja
je duša moja...

Od tebe naučiti
nisam stigao,
al' mali je prostor
što sad nas dijeli.
Pao si i nisi se digao
a smrt osta besmisao
kao i život cijeli.

Obilića sablju
u duši si nosio
i ponos predaka
srcem prenosio,
dušmanima živa rana bio
a vitezovima srpskim
u vječnosti ruku si pružio.
pjesma_rat92- 15815 - 06.11.2007 : Republika Srpska - best (1)

Beli Vuk


Sve do ovog otađžbinskog rata,
nemadosmo takvog komandanta,
što izraste u te ratne dane,
po imenu Knežević Srđane.

Rodio se podno Trebevića,
u sred malog sela Tvrdimića,
na granici Sarajva i Pala,
raslo dijete ko djeca ostala,
žeđ gasio vodom sa izvora,
glad tolio hljebom sa pet kora,
pjesme slušo o Milošu tiću,
i mislio i ja takav biću.

Kad su neki zamislili ljudi,
što imaju iskvarene ćudi,
da će srpski bastion da pane,
riješi Srđan na čelo da stane,
Jahorinskog lakog bataljona,
u odbranu Srpskog bastiona.

Branijo je s Jahorine Pale,
da ustaše nebi ušetale,
i masakr pravile po gradu,
rastjerale skupštinu i vladu,
i da budu nečiji vazali,
kako su se mnogi ponadali.


A u ljeto devedeset treće,
s bataljonom na Trnovo kreće,
ranim jutrom o Petrovu danu,
Srđan s vojskom u trnovo banu,
onda kreće put Ilijaš grada,
tu naj više Srpska vojska strada,
jer se borbe tu vode naj češće,
svakog puta sve žešće i žešće.

S Ilijaša ode na planinu,
Bjelašnicu nada dušmaninu,
tu prezimi s tri stotine druga,
strašna zima čemerna i duga,
vjetar vije snijeg u lice bije,
budan vojnik stavši snove snije.

Nit tu ima lisice ni vuka,
nit je kadkad bivalo hajduka,
sem vojnika Jahorinskog puka,
pod komandom mlada BELA VUKA.

A Nišići krvavo poprište,
sa kojega gavranovi pište,
nadlijeću rasuta tjelesa,
i komade otkidaju mesa,
i sa Srba i sa poturica,
tu je carstvo zloglasnijeh ptica.

Sva je gora od plamena crna,
granatama ljutim prekopana,
tu je Srđan dopanuo rana,
al junački nosi se sa njima,
komanduje svojim vukovima.




pjesma_rat92- 15790 - 05.11.2007 : Republika Srpska - best (1)

Pribljanska četa


Još se sjećam kao juče,
ja Decembra toga trećeg,
doživijo nikad nisam,
ni vidio jada većeg.

Vraća mi se ko na dlanu,
preda mnom su slike žive,
i sjećam se svakog trena,
te ustaške ofanzive.

Na Nišićku visoravan,
udarila turska sila,
bog je dao da Pribljanska, (*1*)
tu se četa ušančila.

Četa mala ali snažna,
bješe srpska glavna spona,
uzdanica i nadanje
Jahorinskog bataljona.

Lete mine i trombloni,
mitraljezi sitno kose,
na pribljansku šaku ljudi,
Živiničke strme ose.

Šaka ljudi čuda čine,
pred balije silne staše,
i na buljuk dočekuju,
alijine buljumbaše.

Mrtvi turci i ranjeni,
ispred rova Srpskog plježu,
zato turci sve silnije,
oko Srba obruč stežu.

U odsudnom tome trenu,
djeliše se sudnji sati,
kad nevolja Srbe snađe,
poče zrna nestajati.

I da budu veći jadi,
prekinu se Srpska veza,
jer vezista bi pogođen,
iz turskoga mitraljeza.

U pomoć mu Željko pođe,
drugačije bi grehota,
pomoći mu nije mogo,
niti njemu niti sebi,

turčin nebi turčin bio,
kad ubio mučki ne bi.
Turski snajper iz blizine,
pogodi ga u sred vrata,
ko pokošen Željko pade,
kraj mrtvoga svoga brata.

Suza jedna kanula je,
kraj njegovog oka snenog,
jer vidjeti nikad neće,
svog Nikolu nerođenog.

Na usni mu riječ osta,
imao je želju žarku,
to kakav je junak bio,
da kažemo sinu Marku.

Smrt njegova kao da je,
saborcima dala krila,
odjednom se turska sila,
o svom jadu zabavila.

Složiše se kao jedna,
sve čađave cijevi vrele,
dok se nisu turske čete,
u bježanje zapođele.

Srpska truba u tom trenu,
kao juriš da zasvira,
i počeše bježat turci,
svakim glavom bez obzira.

(*1*)Pribanj mjesto na ulazu u Pale kod tunela
pjesma_rat92- 12846 - 20.05.2007 : Jelena Elek Florida - best (0)

Grahovište


I uvek ta nema bol
dolazi sa mesecom majom
Prozima se kroz sećanja
razdire mir u meni.
Sklapam oči i za trenutak
ponovno gledam lice starice Mile
Gledam nebo, slušam smeh dece
Miriše kandila i hleba

Grahovište ja te ponovno spevati moram
Kao da me pusto odnekud dozivaš
i daleko i tužno
noseci svete kosti u sebi
Nekad mi se čini kao da si među zvezde nebeske ušlo
Izdiglo se iznad zemlje
Da rulja i ubice krvničke
ne koračaju tobom

I uvek dolazi sa mesecom majom
ta gorčina u grlu
bolovi u nedrima
pitanja i vrisak
za mrtvima

Boze pravde!

Idi na stranu - |1|2|