fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-NEBOJSA_SPIRIC
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

nebojsa_spiric- 100309 - 26.04.2017 : Vogoscanin Pravi Vogosca - best (0)

(26. 04. 1993) Poginuo je Nebojša Špiric-Špiro


Na danasnji dan poginuo je jedan od najvećih heroja na prostoru Srpskog Sarajeva. Nakon što se ovladalo dominantnim kotama Ravnog Nabožića, iznenadni rafali pokosiše srpskog heroja.

Nebojša Špirić-Špiro bio je pripadnik MUP-a, a do dana pogibije išao je u sve akcije koje su izvodili pripadnici VRS u okolini Vogošće. Šprino učešće bilo isključivo na dobrovoljno bazi! Vječna ti slava herojčino!
nebojsa_spiric- 99955 - 23.03.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

RE: Neka ti je vječna slava, Nebojša Špiriću


Svaka ti čast, tako se gleda na tu ratnu strahotu, koji nisi proizveo ni ti ni tvoj drug Špiro!

Špiro je bio ljudska veličina i tako treba i da ostane! Hvala ti na ovom tekstu o Špiri, uljepšao si mi dan!

Moj naklon, još jednom, i veliko hvala!
nebojsa_spiric- 99951 - 22.03.2017 : Emitremmus Sarajevo - best (6)

Neka ti je vječna slava i hvala, Nebojša Špiriću


Pozdrav za sve dobre ljude,

od trenutka kako sam saznao za sebe apsolutno vjerujem u sudbinu, to je neki poseban osjećaj koji se ne može objasniti i koji mi je mnogo puta do sada spasio živu glavu. E pa vjerovatno je ta ista sudbina htjela da nekako (sam Bog zna kako) sasvim slučajno naletim na ovaj sajt ili forum, kako već...

Razlog zašto sve ovo pišem je taj da bih barem na ovaj način odao počast i iskazao moju najveću zahvalnost pokojnom Nebojši Špiriću (pokoj mu duši i neka mu je laka crna zemlja)! Ja sam naime jedan od onih koje je Nebojša spasio iz Semizovca, također je spasio i moju porodicu kao i mnoge druge žitelje pomenutog naselja. Važno je ovdje naglasiti da ni jedan jedini dinar ili bilo kojom drugom valutom nisam platio svoje, niti spašavanje moje porodice, to je pokojni Nebojša uradio onako od sebe jer je prije svega bio dobar čovjek i ljudska gromada kakvu vjerovatno Semizovac više nikad neće imati.

Ostatak rata sam proveo u Sarajevu i nakon reintegracije sam ponovo došao u Semizovac, to je mogu reći bila više posjeta nego povratak, a iskreno nije mi se svidjelo to što sam vidio. Na moju žalost saznao sam da je Nebojša poginuo, a također jako mi je žao što ni Miroslav nije više među živima, (pokoj mu duši) da možemo barem ovako preko poruka razmjeniti svoja neka lična iskustva. Sada živim na sasvim drugom kraju i nikada se nisam vratio u Semizovac, valjda je tu bilo previše bolnih uspomena.

Drago mi je da sam ovdje saznao gdje je ukopan pokojni Špiro i prvom prilikom ću otići na njegov grob da mu zapalim svijeću i barem na taj način zahvalim za sve što je učinio za mene i moju porodicu!

Neka mu je vječna slava i hvala!
nebojsa_spiric- 90439 - 09.06.2014 : Nebojsa (Neno) Spiric Orlando FL - best (2)

Sretan rođendan tata


Sretan rođendan tata! Mnogo nam nedostajes i nikada nećeš biti zaboravljen. Uvek si u mom srcu i uvek mislim na tebe. Volim te tata!

Tvoj Nence
nebojsa_spiric- 89967 - 01.05.2014 : Stari Blizo - best (0)

Sjećanje na Špire


Neki dan na ovoj stranici objavljen je datum pogibije mladog Nebojše Špire Neka mu je slava i hvala!

Vidjevši Nebojšino ime na stranici, vratih se sjećanjem u sedamdesete godine prošlog vijeka, u vrijeme kada je pokojni Nebojša bio dječačić malo više od desetak godina. Nebojšu, koga su svi njegovi vršnjaci i drugari zvali "Špirke."

Zahvaljujući objavljenom spisku poginulih boraca, sjećanje me vrati na starog Špiru, Nebojšinog pokojnog oca Miroslava - Miru, koji je bio stravstveni i odličan ribolovac. Špiru sportskog ribolovca. Miro se svrstavao sa poznatim vogošćanskim ribarima Lazićem, Dikom, Dugim, Hetom, Mindom, iz Sarajeva Vjekom i još mnogim čijih se imena ne mogu sjetiti. Znam da je bilo još izvrsnih ribara, kao što je bio jedan stariji čovjek koji je stanovao u blizini Radničkog univerziteta u VogošćI, a za koga su govorili da je znao prizivati zmije, pa mnogi nisu smjeli ići s njim u pecanje.

Iako sam početkom tih sedamdesetih godina u mjestu u kome sam svojevremeno živio, bio jedan od početnika sortskog ribolova, za koje se često puta govorilo da se vole hvaliti i to baš onda kad imaju slab, ili gotovo nikakav ulov ribe. Od tih ribarskih hvalisanja i laži, bilo je i stvarnosti, pa je nastala i ova uzrečica: "Jel' ribarska?" što znači: "Jel' laž ili istina?" A bilo je i jednog i drugog. A ustvari mi smo zbog takvih naših loših ulova, a da ne bi bili na udaru onih boljih ribolovaca, bili proglašeni nikakvim ribolovcima, pa smo često puta znali slagati govoreći da smo ulovili dosta, punu mrežu, tako da i one bolje navučemo da odu na ta mjesta. Sjećam se jednog odlaska u ribolov na rijeku Drinjaču sa pokojnim starim Špirom.

Jednu veče zove me Špiro. Poziva me i predlaže mi da tu veče krenemo na Drinjaču. Kaže mi:

  • "Hoćeš li sa mnom u ribolov? Ima autobus koji prolazi kroz Semizovac malo prije ponoći i kad stignemo tamo biće zora, a to je baš dobro. Znaš da riba grize ujutro."

    U to vrijeme malo je bilo onih ribolovaca, koji su imali svoje lično vozilo. Sve se išlo autobusima. I ja pristadoh.

    Špiro je bio stariji i mnogo bolji ribolovac od mene. Ja sam bio početnik, tek zagrizao, pa sam objeručke prihvatio njegov poziv. Nisam imao nešto dobru opremu, štap dva metra dug, upola kraći od onih u pravih ribolovaca. Spremim se i krenem poslednjim autobusom iz Vogošće za Semizovac. Dođem kod njega ispred kuće gdje je stanovao. Preko puta u blizini bila je autobuska stanica. Sjedimo ispred kuće i čekamo autobus. Pitam Špiru kad imamo autobus u povratku?

  • "Imamo u tri popodne."

    I dok pričamo pomoli se autobus i mi se ukrcasmo u pun autobus putnika. Neki su već "hrkali" na svojim sjedištima, pa su narušili tišinu u autobusu. U gluho doba noći stigosmo na mjesto gdje se ulijeva riječica Jadar u malo veću riječicu Drinjaču. Bilo je oko pola tri poslije ponoći.

    Na tom mjestu bila je ranije stacionirana jedna manja vojna jedinica, ali je napustila objekte koji su sada prazni. Prolazimo pored njih, ali me je strah, jer ne znam šta sve može da bude u objektu. Oblačno je a brda se nadvila i opkolila taj dio pa se ne vidi prst pred okom.
  • "Gdje ćemo sad?" - pitam Špiru.

  • "Sada ćemo uz Drinjaču!" - odgovori mi.

    Krenusmo nekom uskom šumskom stazom pored rijeke Drinjače. Nikad nisam bio u tom dijelu, pa nisam ni znao njen tok. Išli smo Boga mi malo duže dok nismo izišli na jedan širi prostor gdje se ukaza svjetlo na vanjskom zidu jedne kuće. Svjetlost koje obasjava ograđeno dvorište. Kad smo prilazili objektu, iz dvorišta se oglašavao već promukli glas domaćinovog psa. Čovjek iziđe iz kuće držeći lovačku pušku u jednoj ruci, vidje nas pred kapijom, pa začuđeno nas upita:

  • "Ma otkud ti Špiro u ovo gluvo doba noći? Zar vas nije sreo međed?"

    Znači oni se već znaju, pomialih u sebi, ali mi riječi "zar vas nije sreo međed" ne silaze s uma. A strujanje kroz tijelo sve više se uvećava, a kosa na glavi postaje četka, sve od straha.

    Uđosmo u kuću da sačekamo dolazak zore. Dok čekamo, domaćin nam ispriča kako mu je međed prije samo desetak minuta zaklao dvije ovce u ovčarniku. Nije uspio da ubije međeda. Mene sada strah uhvatio još više, ali se pravim hrabar.

    Čim se zora pojavila, mi se uputismo na obalu rijeke koja protiče više od stotinjak metara ispod kuće.

  • "E, ovde ćemo pecati!" - reče Špiro. Povadimo štapove i starog hljeba da pokiselimo da bi nabacali kao mamac, a onda počnemo zabacivati. I dok pecamo, ja se sve obazirem da mi međed ne dođe iza leđa. A već je svjetlost dana. I dok gledamo u plovke, Špiro mi priča kako tu, pored škobalja, deverike, mrene ima i riječne pastrmke, ne one kalifornijske, jer je Drinjača zaista čista. Zabacujemo udice, ali riba neće da grize, ni jedna od ovih pomenutih. Ni njemu ni meni. A kad je Sunce ogranulo, poče da najeztda onih "velikih" pliska. Ljuti obojica mjenjamo mjesta i mamce misleći da će biti ulova, ali nema. Špiro odlazi malo uzvodno da proba. I ulovio je dva Škobaljčića, čija je ukupna težina bila možda pola kilograma i ništa više.

    I tako, mjenjajući mjesta bez ulova, dođe vrijeme za povratak. Spakujemo stvari i nazad bez i jedne ribe. Dođe autobus na mjesto gdje smo noćas izišli i mi se ukrcamo i pravo za Semizovac. Po povratku Špiro mi reče:

  • "Sutra, ponedeljak, kad odemo na posao, nemoj da kažeš da nismo ništa upecali. Reci da je bilo i mrene i pastrmke."

    A svakog ponedeljka čim se uđe u krug Pretis-a sačekivali bi se i okupljali ribari da sumiraju rezultate svog ulova laži i istine u toku vikenda, od kojih je i nastala ova uzrečica: "Jel' ribarska?"

    Mnogo puta, kada odemo na pecanje, znalo je biti da se vratimo bez ulova. A onda kad se vratimo kući, u mjesto življenja, govorimo da smo ulovili veću količinu i da je to bila samo krupna riba, a ustvari ono bile samo obične "pliske" ili ništa. I ja sam tada znao omanuti svojim drugarima ribarima, samo da bi ih podjario da i oni odu na tako daleki put (Krivaju, Drinjaču i Drinu), da i oni ulove "velike" pliske. Tako bi se i ja ogrebao da idem s njima ako bi me pozvali.

    I tako smo naš odlazak i pecanje na Drinjači pretvorili u "bogat ulov ribe."

    Istina, bilo je stvarno izvrsnih ribolovaca koje sam poznavao, među kojima je bio i pokojni Špiro, ali toga dana nije nam išlo od ruke. Jer da je on ulovio više i ja bih sigurno dobio koju.

    Međutim, mi koji smo bili lošiji ribolovci od gore navedenih, poučeni ovim odlaskom na Drinjaču, znali smo omanuti, slagati onim boljim od nas. Još ako im ne otkrijemo direktno mjesto, onda smo se nadali da će nas pozvati da idemo s njima i pokažemo mjesto.
  • nebojsa_spiric- 86353 - 11.08.2013 : Velibor Jovandic Kanada - best (0)

    Spasoja Jovandić


    U jednom od članaka spominje se ime Spasoja Jovandića kojeg spominje pisac po imenu Rade. Molim Vas kako mogu dobiti Vaš imejl? Preklinjem Vas! Očigledno je da više znate o njegovoj tragediji nego sama porodica. Molim Vas!

    Ja sam njegov brat i sve ovo vrijeme živimo u ubjeđenju da je on izvršio samoubistvo. Nikada nismo dobili zapisnik iz policije. Molim Vas da preko moderatora stupimo u kontakt!
    nebojsa_spiric- 82313 - 07.02.2013 : Stari Blizo - best (2)

    Nema više starog Špire Mire


    Sve je manje poznatih imena
    Što željno čekaše da zora svane
    Da u zoru budu na obali rijeka
    I na rijekama da provode dane

    Nema više onog starog društva
    Da jutrom krenu na rijeke neke
    Nema više našeg starog Špire
    Lazića i Minde i druga im Vjeke

    Nema više onih priča sa rijeka
    Da se čuju i njihove šale neke
    Ko upeca više, onih većih riba
    Škobalja i Mrene ili Deverike

    Obišo je Špiro sve rijeke u Bosni
    Od istoka, zapada, sjevera i juga
    Na rijekama proveo mnoge dane
    I upoznao svoga najboljeg druga

    Nema više našeg ribara Mire
    Ribarskih priča njihove vike
    Na Krivaji, Drinjači i Drini
    O ulovu Škobalja i Deverike
    nebojsa_spiric- 82275 - 06.02.2013 : Stari Blizo - best (4)

    Sjećanje na Miroslava Špirića - Starog Špiru


    Negdje krajem sedamdesetih u vrijeme mog godišnjeg odmora, pozvao me je jedan od veoma dobrih, meni poznati ribolovaca, da pođem s njim u pecanje na rijeku Drinjaču. Iako je znao da nisam ribar-pecaroš pozvao me više da mu pravim društvo, tek toliko da ne putuje sam i da ne bude usamljen na rijeci.

    Iako nisam bio ribar, pa nisam imao nikakvog pribora, odlučio sam da krenem više kao posmatrač. Rekao mi je da moram ustati vrlo rano, kako bi takođe stigli na određeno mjesto rano.

  • "Ja ću doći po tebe oko tri sata poslije ponoći!" - reče mi ribar.

    I stvarno, morao sam ustati u vrijeme u koje mi je zakazao. Krenuli smo pravac na Drinjaču, za koju nisam ni znao kuda sve protiče, pa nisam ni poznavao tu riječicu. Došli smo do mjesta Tišće, a onda skrenuli lijevo prema Šekovićima. Na pola puta Tišća-Šekovići stigli smo u svitanje zore. Reče mi da će tu na jednoj krivini da peca. Parkirao je svoje vozilo, a mi smo sišli na obalu rijeke. On u ribarskim čizmama, a ja u cipelama. Pregazivši rijeku pređe na drugu stranu. Raspakova ruksak i namontira štap i otpoče zabacivati. Ubrzo je počeo da vadi ribe, za koje ja nisam ni znao kako se koja zove. A bile su to pastrmke. Njemu se osladio taj ulov koji je trajao samo u tim jutarnjim satima, pa je nastojao da me ubjedi da ostanemo prenoćiti. Ostali smo pored rijeke ložeći vatru i pekući nekoliko riba na žaru. Sutradan nešto ga nije išlo pecanje. Kaže da ima dana kad riba "ne grize." Ja nisam imao pojma o tome.

    Poslije tog mog prvog odlaska na pecanje pojavila se neka velika želja da se i ja posvetim toj vrsti sporta. Potrudio sam se da nabavim nešto ribarskog pribora, a kasnije sam kupio ruksak, štap i ostalo što ide s tim. Počeo sam odlaziti s tim mojim poznanikom u pecanje.

    Zagrizo sam baš ko riba, pa sam se kasnije interesovao kada će neko od ribara da krene u pecanje, kako bih i ja pošao s njim. Jer ja tada nisam imao svoj auto. A u Vogošći je bilo ribara baš koliko i riba. Najpoznatiji, Lazić, Diko, Špiro i još mnogi. Počeo sam da se približavam ribarima Vogošće i Semizovca.

    Jednog dana sam se našao u Semizovcu kod nekih mojih poznanika. Među njima bio je i sada, pokojni Špiro Miroslav "stari Špiro Miro".

    Kroz razgovor Miro je bio zainteresovan da pođe u pecanje u toku sutrašnjeg dana, ali nema s kim da ide. Išao bi on na Drinjaču, ali ne prema Šekovićima, već na donji tok rijeke, u mjesto Drinjača. Miro nije imao svoj auto kao ni ja, ali bi koristio autobuski saobraćaj.

  • "Da li bi ti htjeo ići samnom u pecanje?" - pita me je Miro.

  • "Čime ćemo ići?" - upitah ga ja.
  • "Ima autobus u pola dvanaest noću odavde iz Semizovca, pa ćemo s njim." - kaže mi Miro.
  • "Pa gdje ćemo u to doba noći? Tamo ćemo stići u jedan sat poslije ponoći, i šta ćemo na rijeci u to doba noći kada se ne vidi ništa?"

  • "Polako ćemo uz rijeku prema Raševu do porodice (čije sam ime zaboravio) i dok dođemo do njih, rasvanu će se." - reče mi Miro.

    Pristadoh i vratim se kući da kažem ženi da večeras idem u ribarenje sa Mirom Špirom. Žena se poče krstiti.

  • "Šta vam je pobogu da idete u ovo doba u pecanje. Hoćete da vas nešto tamo napadne?"

    Ništa ne odgovaram, već se pakujem i krenem na autobus za Semizovac. Nađem se sa Mirom ispred Doma i kod trafike smo čekali autobus za Zvornik.

    U autobusu spavaju putnici. Mi žurimo i očekujemo stanicu na kojoj ćemo izići. Dolazimo do ušća Jadra u Drinjaču i Miro zamoli vozača da nam stane. Izašli smo iz osvjetljenog autobusa u mrkli mrak kod nekog radilišta. Žubor Jadra i Drinjače odjekuje tom dolinom, pa se ne čuje ništa drugo. Brda sa svih strana opkolila, pa te obuzima nekakav strah. Mi prelazimo preko malog mostića na Jadru i prolazimo pored nekih objekata u kojima su vjerovatno bili čuvari radilišta. Idemo tiho nečujno, kao da smo lopovi. Krećemo uz Drinjaču njenom desnom obalom prema selu Raševo. Prvi put idem tim putem, pa me je strah jer su visoka brda s obe strane rijeke Drinjače. Miri je taj predio poznat, jer mi priča da je često puta išao sa "Mindom", ribarom iz Vogošće. Bili su nekoliko puta i na konaku kod jedne porodice od koje su Minda i njegova supruga uzeli jednu djevojčicu na izdržavanje. Mi idemo kod te porodice da čekamo zoru. Prilazeći kući, oglašavao se ker, koji je uznemirio svog domaćina. Odjednom se upali vanjsko svjetlo od kuće i na vrata izleti čovjek s puškom u ruci. Kad je vidio Miru, reče nam:

    "A ja mislo da se ponovo vratio međed. Evo maloprije nam je napravio pokolj u toru sa ovcama."

    Kad nam je to rekao, kroz mene je protekla struja visokog napona. Priđosmo i pozdravimo se s čovjekom sa kojim smo čekali svitanje zore. Čim se zora ukazala, napustili smo kuću domaćina i otišli na obalu rijeke Drinjače koja protiče ispod njegove kuće. Cijelo vrijeme našeg pecanja, bila je tema o medvjedu i našem "hrabrom" prolasku terena od ušća Jadra do tog sela.

    Mnogo toga u vezi s pecanjem sam naučio upravo od starog Mire Špire. Miro je tog dana imao dobar ulov, dok sam ja jedva ulovio dvije ribe, škobalja i mrenu.

    Miro Špiro bio je veoma poznat u Semizovcu, Vogošći i Srajevu kao čovjek, drug i ribolovac. Miro je radio u Radnoj zajednici Pretis-a.
    Neka mu je slava!
  • nebojsa_spiric- 82257 - 05.02.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća 1 - best (175)

    Umro Miroslav Špirić


    Dragi forumaši,

    sa tugom u srcu želim da vam saopšitim da je umro stari Špiro, otac vogošćanskog heroja Nebojše Špirić - Špire. Neka ti je laka crna zemlja, dragi Špiro!

    Vogošćanin Pravi



    Poštovani prijatelji,
    predlažem da kliknete na pet zvjezdica iznad ovog članka i da na taj način odate počast našem dragom prijatelju Miroslavu Špiriću, koji je toliko godina predano pisao tekstove na ovom forumu. Neka svaka "ocjena" bude izraz saučešća njegovoj porodici!

    Sa poštovanjem,
    Željko Tomić

    Miroslav Spiric
    nebojsa_spiric- 72290 - 02.08.2012 : Natasa Vasic-Spiric Novi Banovci - best (7)

    Najdražem bratu


    Ni vreme ni godine te nikada ne mogu izrisati iz mog srca. Volim te puno i mnogo mi nedostaješ! Tvoja sestra Nataša.
    nebojsa_spiric- 71708 - 16.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Nebojša Špirić-Špiro


    Špiro prijatelju moj,

    veoma mi je žao, čak i krivo, što se tako odnose prema porodici poginulih a posebno prema takvim herojima kao što je bio tvoj sin Špiro!

    Špiro nije učestvovao u mnogim akcijama, kako ti to kažeš, nego u svim koje su bile organizovane do datuma njegove pogibije! On je u njih išao isključivo na dobrovoljnoj bazi, jer njegova funkcija koju je obavljao u ratu nije zahtjevala od njega da ide u borbu! On je u borbu išao sa srcem, ne štedeći se da u toj borbi izgubi svoj mladi život! Išao je uvjek ispred svih i bilo ga je veoma teško pratiti u borbi!

    Nisam znao kojem je ministarstvu pripadao pa sam naveo MUP. tj. potpuno drugo od kojeg je pripadao!

    Šta da kažemo danas, nakon toliko godina od njegove pogibije, nego, Špiro neka ti je vjećna slava! Tvoji drugovi, neće nikada zaboraviti tvoje viteštvo, koje si pokazao u svim borbama!
    nebojsa_spiric- 71680 - 15.07.2012 : Spiro Spiric Novi Banovci - best (0)

    Nebojša Špirić


    Pravi, prijatelju, koliko znam Nebojša Špirić se vodio u Ministarstvu pravde, da li je MUP bio pri istom ministarstvu ne znam a u tu akciju na Ravnom Nabožiću išao je kao dobrovoljac, a znam da je prije toga bio u mnogim akciijama, ali je u mnogim poslijeratnim akcijama zaobiđen i zaboravljen isto kao i njegova porodica.
    nebojsa_spiric- 68894 - 26.04.2012 : Nebojsa (Neno) Spiric Orlando - best (0)

    Volim te tata


    Nebojša ( Miroslav ) Špirić 1965 - 1993

    Volim te Tata, svaki dan si mi u mislima i UVEK ćeš mi mnogo nedostajati. Nikada nećeš biti zaboravljen!
    nebojsa_spiric- 68886 - 25.04.2012 : Max Sarajevo - best (3)

    Za porodicu Špirić


    Pozdravi porodici Špiric!

    Molim dragog Boga da im da snage i sabura, znam kako je kada izgubiš svoje voljene jer sam i ja doživio tu tragediju...

    U povodu Špirine godišnjice pogibije:

    Iako sam boravio na suprotnoj strani o pokojnom špiri sam čuo samo sve najboje. Nisam ga poznavao, ali želim reći "Laka ti crna zemlja, Špiro!"

    Želim samo još dodati da i mi pošteni i iskreni sa ove druge strane cijenimo i poštujemo sve vaše poštene momke!

    Mnogo pozdrava,
    Max
    nebojsa_spiric- 68666 - 18.04.2012 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

    Nebojšina godišnjica pogibije


    Dejane,

    hvala ti puno na lijepim riječima! Neobično mi je drago čuti da ima još uvijek Nebojsinih drugova i prijatelja koji ga nisu zaboravili. Na 19-tu godišnjicu Špirine, 26. aprila, i ja ću biti na groblju i možda se tamo i vidimo. Vjerovatno ću na groblju biti između 10 i 11 sati i bilo bi mi veliko zadovoljstvo da se sretnemo iako nisam siguran da se poznajemo. Veliki pozdrav od "starog" Špire!
    nebojsa_spiric- 68656 - 17.04.2012 : Dejan Nedođija - best (0)

    Nebojša Špiric - Špiro


    26. aprila ove godine će se navršiti 19 godina od kako naš dragi Špiro nije više među nama. Miro ako još uvjek čitaš ovaj forum znaj da tvoj sin nije zaboravljen i da će 26. aprila biti upaljeno mnogo sveća za našeg heroja Nebojšu.

    Čitajući vaše tekstove o hrabrim junacima sa Sarajevskog ratišta probudilo je u meni želju da kada me put nanese kroz Sokolac, da svratim na Vojničko groblja i da na svaku humku zapalim po jednu sveću. Živi bili junaci. Pozdrav!
    nebojsa_spiric- 25086 - 27.09.2010 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

    Rušenje spomenika


    Neko je ovdje napisao kako ne vjeruje da je bilo ko od Vogošćana srušio spomenik Bore Radića. Svi Vogošćani znaju koliko je pokojni Boro pomagao svojim komšijama muslimanima koji su ostali u Vogošći, ne zbog toga (kako mnogi pišu) što mu je supruga bila muslimanka, nego jer je Boro bio ona prava vogošćanska raja.

    Pitam tog gospodina da li zna koliko je pokojni Nebojša Špirić - Špiro spasio svojih komšija muslimana iz Semizovca i Svraka, pa mu Semizovčani ili Svračani, svejedno, srušiše spomenik odmah nakon što je njihova vlast došla u Vogošću.

    To je valjda hvala i Bori i Špiri i mnogima znanim i neznanim širom Republike Srpske koji su spasavali i pomagali svoje komšije, ali takav smo mi narod, brzo opraštamo i zaboravljamo.
    nebojsa_spiric- 20968 - 09.03.2009 : Miroslav Spiric N.Banovci - best (0)

    O Nebojši i nakitu


    Drago mi je da si poznavao Špiru i da imaš lijepo mišljenje o njemu.

    Interesuje te zašto je nosio onoliko prstenje na rukamna! Jednostavno, volio je nakit, narukvice, prstenje i lančiće oko vrata. Ne znam od koga je sve to naslijedio jer ja nikada u životu nisam stavio prsten na ruku, niti bilo kakav nakit, a njegova pokojna majka nosila je samo vjenčani prsten. Ali takav je on bio!

    Kad smo mu postavili spomenik, bio je u obliku prstena, kojeg su mu njegove nekadašnje komšije a možda i prijatelji kao sto je bio Guto odmah po ulasku u Semizovac srušili do temelja.
    nebojsa_spiric- 20470 - 04.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Nebojša Špiric - Špiro


    Nebojšu Špirića sam upozano 1981. godine, po dolasku iz vojske. On je tada imao 15-16 godina.

    Špiro je bio jako zanimljiv momak i svi su ga volili. Nismo se mnogo družili, ali mi je njegovo uvijek prijalo. Nakon završene škole, počeo je da radi u "Pretisu", veoma mlad se oženio i dobio dva divna sina. Pored toga, počeo je da se bavi i privatnim biznisom, pa je i u tome bio jako uspješan, kao i u svemu ostalom.

    Zbog svih ovih njegovih vrijednosti, Špiro je bio poštovan, kako u Semizovcu tako i u Vogošći, u kojoj je živio pred početak rata.

    Već od samog početka rata je dobijao jako povjerljive zadatke, i kao veliki patriota ih je jako dobro obavljao. Ispoljavao je i sve kvalitete vođe, pa je dobio dužnost Upravnika zatvora. Prema zatvorenicima se ponašao veoma korektno. U to me je uvjerio Mirsad Prutina koji je bio zarobljenik iz borbi u Svrakama. Sreo sam ga kada je radio u vogošćanskoj pekari, i pitao sam ga kako mu je. On mi je odgovorio da je dobro, jer kad je u zatvoru više vremena provede sa Špirom nego sa zatvorenicima.

    Već tada se isticao herojskim podvizima, i išao je u akcije rame u zrame sa Borom, Božurom, Penom, Mićom, Nešom i ostalim vogošćanskim herojima. Jurišao je na neprijateljske bunkere podignutog čela, i poginuo kao heroj i poklonio svoj život našem narodu.

    Nebojša Spiriću, neka ti je vječna slava i hvala za nesebičnu žrtvu svome narodu. Tvoji saborci će uvjek biti ponosni na tebe i tvoje uspjehe.
    nebojsa_spiric- 20305 - 26.01.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Nebojša Špirić


    Ti me znaš još od kada si 1988. godine bio vođa puta za izlet u Poljsku. Sa tvojim sinom se poznajem od 1981. godine, kada sam se vratio iz vojske. Nismo se često družili ali sam mu bio na babinama za Mrguda i Nebojšu. Sa Špirom su svi volili da se druže ne zato što je bio neki opasan tip, kako ovde neki navode, nego kao dobrim čovjekom i iskrenim drugom. Sa njim je uvjek bilo dobra pa i kad je bio rat. Budi ponosan na njega i ne gubi vrijeme i živce slušajući kojekakve gluposti o njemu. Borci znaju ko je bio Nebojša Špirić-Špiro.
    nebojsa_spiric- 18233 - 08.07.2008 : Miroslav Spiric Srbija - best (0)

    Rajko i Špiro


    Ovdje se neko raspituje kakvi su bili odnosi između Rajka Jankovića i pokojnog Špire. Koliko ja znam, njihov odnos je uvijek bio korektan iako je Rajko bio pomalo ljubomoran na Špiru, ne znam zbog čega i nakon Špirine pogibije pokazao je svoje pravo lice.

    Pošto je Nebojša često išao u Niš da obiđe ženu i djecu, jedne prilike od nekog svog prijatelja iz Niša donio pištolj, neki najnoviji model Zastave, posudio ga je da ga malo pronosa, pa je i Rajko tražio taj pištolj da bude malo i kod njega. Desetak dana prije pogibije, Nebojša mi reče da tražim od Rajka pištolj jer ga mora vratiti. Kad sam od Rajka tražio pištolj, reče mi da momentano nije kod njega i da će mi ga donijeti.

    Poslije Nebojšine pogibije, Snježa, Nebojšina supruga me je molila da uzmem od Rajka pištolj da bi ga vratila tom čovjeku, međutim kad sam opet od Rajka tražio pistolj, kaže mi:

  • "Ja sam od Špire kupio pištolj za 1. 000 maraka i nemam namjeru da ga vraćam!"

    Ispao je pravo đubre i nečovjek, jer sigurno znam da mu Nebojša ne bi prodao tuđi pištolj. Isto tako, ne bi meni rekao da tražim od Rajka pištolj, ako ga je već prodao.

    Uostalom, kad bi sad pitali nekog od Semizovčana ili njegovih komšija iz Nebočaja, Donje Vogošće ili Vranjka svi bi vam rekli o njemu sve najgore, a ja se uzdržavam od ovog mišljenja, a bio mi je komandant i glumio Boga.
  • nebojsa_spiric- 17873 - 12.05.2008 : Natasa - best (0)

    Nebojsa Spiric


    Dana 26. 04. 2008. godine se navršilo petnaest tužnih godina od pogibije našeg dragog sina, supruga, oca i brata Nebojše Špirica.

    Dragi nas Nebojša, vrijeme neumitno prolazi, a dok živimo mi koji te volimo, nada da ćemo čuti tvoj dragi glas se nikada neće ugasiti.

    Praznina koja je ostala iza tebe ničim se ne može ispuniti, a svoju tugu i bol pokušavamo zamjeniti ponosom što smo te takvog imali. Vječno ćeš živjeti u našim srcima, neka ti je vječna slava i hvala.

    Zauvek u srcu oca Miroslava, supruge Snježane, djece Kristijana i Nebojše i sestara Dijane i Nataše kao i mnogobrojne familije i prijatelja.

    Miroslav Spiric
    nebojsa_spiric- 9587 - 09.05.2006 : Miroslav Spiric Florida,Usa - best (0)

    To nam je hvala


    Guto, svaka ti čast. I ti sebe nazivaš Spirinim prijateljem. Tvog oca i majku sam držao u kući i štitio od pojedinaca, da bi po završetku rata tvoj otac pored mene prolazio kao da me nikad nije ni vidio. Znaš dobro koliko je "vaših" Spiro spasio, a vi ste mu se na lijep način odužili, njegove roditelje ste isprebijali i isjerali iz Semizovca, srusili ste mu spomenik odmah po ulasku u Semizovac.

    Sta si to ti, kao Spirin "prijatelj" učinio da ne dodje do toga, nisi bio u stanju ni da me pozdraviš, što za pojedine moje komšije ne mogu reći, ali ti su pokazao svoje "prijateljstvo". A što kažes od koga smo se branili, vi ste jadnici bili goloruki i nenaoružani. Pa kome to pričas?

    Ti si nekome posuđivao pare, bio si jado i to si i ostao, smuči mi se kad vidim sa kim se moj sin družio i koga sam primao u svoju kuću, neka ti je na čast. Slagao si i za dzamiju u Svrakama, Spiro je nije niti gadjao niti srušio, ali jednog dana će se i to saznati.

    Možeš sada da pričaš i izmišljaš šta hoćeš, ali da li ćeš jednog dana moći da pogledaš u oči Spirinim sinovima, hoćes li možda i njima de se predstaviš kao Spirin prijatelj, ali ne čudim se, iver ne pada daleko od klade, otac ti je bio ustaša a izgleda da si i ti krenuo njegovim stopama.
    nebojsa_spiric- 9543 - 29.04.2006 : Miroslav Špirić Florida,Usa - best (0)

    Ratovanje za svoj džep


    U par navrata na ovim stranicama spominje se i Slavo Kojic "veliki" komandant sa Nišića. Što se tiče njegovog ratovanja, može se sa sigurnošću svrstati u isti koš sa Momčilom Mandićem i kompanijom.

    Ispričaću samo jedan detalj o Slavi.

    Negde u maju 1992. godine na barikadi u Semizovcu Špiro je zaustavio jedan Tamić koji je dolazio iz pravca Olova.

    U njemu trojica muslimana iz Janje, krenuli ljudi na pijacu u Sarajevo. Tamić pun mladog luka, salate i špinata. Vozač Tamića je bio jedan musliman, sa incijalima H. P. Pita ga Špiro gde je krenuo, a ovaj će:

  • "Pa na pijacu u Sarajevo! "

    Rekli smo mu da je ovdje počeo rat i da je opasno voziti se ovim krajevima. Organizovali smo da mu se više od polovine robe proda po Semizovcu i Svrakama.

    Ostadoše na konaku u domu "Semizovac" i ujutro me vozač zamoli da se javi telefonom kući. Elem, kad su krenuli nazad, taj H. P. kaže:

  • "Vidim da je i ovde počela gužva, a kod nas je to već završeno! Nego, eto mene iduće nedelje da vam dovezem brašna, krompira, masti. "

    Mi mislimo priča bez veze, i tako smo se sa njima rastali.

    U junu 1992. godine kada smo Špiri trebali davati četrdesetnicu, spremih se sa svojim RENO 4 i pravac u Kuzmin kod mog starog prijatelja po prase. Put me nanese kroz Janju i sjetih se onoga čovjeka. Raspitah se za njega i ljudi mi pokazaše njegovu kuću. Kad je čuo za Špirinu pogibiju, zaplakao je kao malo dijete.

    Ispričao mi je, da je krenuo sa dajcom punim brašna, krompira, masti i nekoliko živih prasadi. Na Nišićima ga zaustavila Srpska patrola i odvela kod Slave Kojića. Ovaj mu reče da robu vozi za narod Semizovca, međutim tu ih Slavini ljudi dobro izmlatiše, oduzeše i kamion i robu, ali kako mi reče, opet zahvaljujući što je poznavao Špiru, vratiše ih nazad prema Olovu.

    Taj čovjek je čitav rat proveo sa svojom familijom u Janji i čitav rat snabdjevao srpsku vojsku, krompirom, brašnom i ostalim povrćem, a ona roba koju je Slavo Kojić oduzeo, završila je na pijaci u Varešu.
  • nebojsa_spiric- 9529 - 29.04.2006 : Rade - best (0)

    Odgovor Miroslavu


    Ove je veoma bolno da uopste komentarisemo o tvome sinu, ali zaista, tako je bilo.

    Mozda su sve te ranije price imale cilj da te odvedu na pogresan zakljucak, ali ubica pokojnog Nebojse, je bio u njegovoj neposrednoj blizini, pozvao ga je, pokojni Nebojsa se okrenuo i tada je i poginuo.

    Takva je prica kruzila isti dan po Vogošći.

    Direktno u akciji nisam ucestvovao (nisam u tom momentu bio na Nabozicu), ali znam svaki momenat kako je tekla.

    Takodje onaj momak iz Ilijaša, koji je pokosen srpskim rafalom, za njega je receno da je poginuo tako sto ga njegov "kolega" momentalno nije prepoznao, pa su medjusobno jedan na drugog otvorili vatru.

    Medjutim, istina je drugacija.

    On je vidio, ko je Spiru ubio, osuo paljbu po njemu, ali ga je drugi vojnik pokosio.

    Onog dana kad se rasvetli kome je smetao pokojni Borislav Colakovic, momak s nepunih 18 godina koji je mozda i najmladji pali borac, koji je takodje poginuo na Nabozicu 92. godine, kome je smetao onaj mali Milic sto je ostao bez ociju, asto je i kako je ubijan Slobodan Peric - Nijemac, kome je smetao Spasoje Jovandic, koji je kao pasce ubijen usred dana na raskrscu u Vlasenici 96 godine, kome je smetao Savo Pustivuk, koji je ubijen 97. u Brckom citava fama oko ubijanja srpskih junaka ce se rijesiti jednim jedinim potezom.

    Onaj koji to najvise zna je jedan moler, koji je prije toga bio propali sofer, sin kiridzije Vlade Tintora, a ovo ostalo su obicni pijuni od kojih po vecini sada pasu goveda.
    nebojsa_spiric- 9441 - 28.04.2006 : Miroslav Spiric Florida,Usa - best (1)

    Jedna je istina


    Rade, vidim da si dobro upoznat sa akcijom na Ravnom Nabožiću.

    Sve što si iznio je tačno, međutim to kako je neko pozvao Špiru po imenu i sasuo u njega rafal ne uklapa se u priču onih koji su tada bili na licu mjesta.

    Sve je moguće, međutim, Špiro je poginuo od samo jednog metka sa kojim je pogođen u vrat. Kada je krenuo tu veče u akciju, imao je na sebi dupli pancir i na glavi šlem, što znači da mu je samo vrat ostao nezaštićen.

    Uoči polaska, kada su se maskirali rekao je da ga namažu i po vratu jer bi tu mogao biti pogođen. To se i dogodilo. Prilikom tog razgovora bili su sa njim "Ćurka" i njegov rođak Vaso Bošković. Jedan od njih dvojice je u akciju nosio snajper sa kojim je Špiro vjerovatno i pogođen.

    Jedan naš komšija, inače Špirin školski drug, je bio sa njim kad su ga dovezli u Dom zdravlja u Vogošću. Taj momak je nakon nekoliko dana napustio bataljon i više se nikada nije vratio. Čuo sam da je sada u Australiji. Vjerujem da on zna mnoge stvari, čak vjerujem da je bio i svjedok Špirinog ubistva, te da mu je vjerovatno zaprijećeno, ali svijet je mali, možda se nekad i sretnemo.

    Hvala Bogu, Špiro ima dvojicu sinova koji takođe žele da saznaju pravu istinu o pogibiji svoga oca, vjerujem da će je nekada i saznati.
    nebojsa_spiric- 9366 - 27.04.2006 : Rade - best (0)

    Nebojša Špiric - Špiro


    Ćurka je ubio Špiru, a onaj balija je pice, toliko je mizeran da je greška njegovo ime napisati velikim slovom!
    nebojsa_spiric- 9360 - 27.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Fl.Usa - best (0)

    Hvala svima


    Gospodine Tomiću, lijepo je znati da jos postoje ljudi poput vas, a to mi vraća već davno izgubljenu vjeru u ljudski rod. Znam da ni vi ne želite da vam se puno zahvaljujem, jer to što radite i što ste uradili je samo dokaz da u našem narodu još ima VELIKIH ljudi, a samo VELIKI ljudi su spremni na velika djela.

    Takođe mnogo hvala i Srletu, Radetu i svim ostalim koji su iznijeli i napisali tako lijepe stvari o mom Špiri.

    Ja i moja porodica, a posebno njegovi sinovi Kristijan i Nebojša ponosni smo što smo ga imali. Zivio je kratko, ali je imao život dostojan pravom Srbinu. Kada je bilo najpotrebnije, ni jednog trenutka nije razmišljao ima li smisla poginuti za svoj narod.
    nebojsa_spiric- 9342 - 27.04.2006 : Rade - best (0)

    O Špirinoj pogibiji


    Ne mogu da vjerujem da radiš u špijunskoj kući, a da ne znaš osnovne stvari koje su se u toku rata dešavale u Vogošći, pošto vidim da si poznavao poprilično Vogošćana.

    Pokojni Špiro je poginuo na Ravnom Nabožiću, u jednoj od najbriljantnijih Josipovićevih akcija, za koju je ovaj i dobio čin pukovnika.

    Akciju je nadgledao i general Galić.

    Kad je već bio poznat ishod akcije, i kad su Balije naglavačke počele da bježe prema Slivnu i Mahmutovića rijeci, ubica je po imenu zovnuo pokojnog Špiru, a onda kad se Špiro okrenuo, ubica je sručio rafal u njega.

    Nakon toga je, takođe od srpske ruke poginuo još jedan momak iz Ilijaša, koji je mogao da bude "živi jezik" i da na vreme otkrije ko su zaista Radovan Karadžić, Joja Tintor, Momo Mandić, Tomo Kovač...

    Da napomenem, to su bile jedine žrtve koje su pale u toj akciji.

    Za kraj, da citiram velikog Njegoša čiji bi stihovi mogli da se podudare s ratom u Vogošći.

    Velikaši, proklete im duše,
    na komate razdrobiše carstvo,
    srpske sile grdno satriješe;
    velikaši, trag im se utro,
    raspre sjeme posijaše grko,
    te s njim pleme srpsko otrovaše;
    velikaši, grdne kukavice,
    postadoše roda izdajice.
    O prokleta kosovska večero,
    kud ta sreća da grdne glavare
    sve potrova i trag im utrije;
    sam da Miloš osta na srijedi
    sa njegova oba pobratima,
    te bi Srbin danas Srbom bio!
    Brankoviću, pogano koljeno,
    tako li se služi otačastvu,
    tako li se cijeni poštenje?
    O Miloše, ko ti ne zavidi?
    Ti si žertva blagorodnog čuvstva,
    voinstveni genij svemogući,
    grom stravični te krune razdraba!
    Veličastvo viteške ti duše
    nadmašuje besmrtne podvige
    divne Sparte i velikog Rima;
    sva viteštva njina blistatelna
    tvoja gorda mišca pomračuje.
    Šta Leonid oće i Scevola
    kad Obilić stane na poprište?
    Ova mišca jednijem udarom
    prestol sruši a tartar uzdrma.
    Pade Miloš, čudo vitezovah,
    žertvom na tron biča svijetskoga.
    Gordo leži veliki vojvoda
    pod ključevma krvi blagorodne,
    ka malopred što gordo iđaše,
    strasnom mišlju prsih nadutijeh,
    kroz divjačne tmuše azijatske,
    gutajuć ih vatrenim očima;
    ka malopred što gordo iđaše
    k svetom grobu besmrtnog života,
    prezirući ljudsko ništavilo
    i pletenje bezumne skupštine.
    nebojsa_spiric- 9340 - 27.04.2006 : Srle - best (0)

    Ko je ubio Špiru?


    Čitam ovo Mirino izlaganje da je pokojnog Špiru ubio Ćurka. Pa, Špiro je Ćurku naučio životu i vodao ga po Evropi, taj Ćurka nije imao ni za farmerke, onako je stvarno bio debil i mene je uvek zanimalo otkud on baš da bude u Nebojšinom društvu.

    Verujte, još ne mogu da verujem da je on pucao u Špiru! Interesuje me gde se to desilo i zbog čega. Koji mu je motiv bio da ubije čoveka koji ga je naučio životu?

    Svartiću i ja ovih dana na Špirin grob, pošto često prolazim kroz Sokolac.
    nebojsa_spiric- 9324 - 27.04.2006 : Srbin Forever Svijet - best (0)

    Špiro


    Gledam Špirinu sliku, a uspomene svježe, kao da sam se juče rastao sa mnom!!!!

    Bio je i na mojoj svadbi, gdje smo pili i veselili se, uprkos onoj tuzi oko nas...

    Prvi sam pomenuo Špiru na ovoj stranici, i javio Špirinom ocu, da, sem njegove porodice, na ovom svijetu ima još onih koji nisu zaboravili njegovog sina. To su ljudi koji dolaze na ovaj forum, i ne dozvoljavaju da junaci, poput Špire, padnu u zaborav!

    Miro, budi ponosan na svoga sina jer lično sam više puta bio sa njim u akcijama, pa sam se uvjerio kakav je to bio borac.

    Primjera radi, na koti 850, smo se rame uz rame borili sa janjičarima. Špiro je ulivao sigurnost i meni i drugima koji su bili sa nama.

    Špiro, neka ti je vječna slava! Bila je velika cast poznavati te!
    nebojsa_spiric- 9320 - 26.04.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Na grobu srpskog junaka


    Opis
    Grob Nebojše Špirića na dan 26. aprila 2006. godine

    Danas se navršilo tužnih 13 godina, otkako se u Carstvo Nebesko preselio Nebojša Špirić, srpski borac koji je na braniku otadžbine položio svoj život.

    Njegov otac, Miro Špirić, a ni njegovi sinovi (Kristijan i Nebojša) nisu bili u stanju da mu, po starom srpskom običaju, izađu na grob i zapale svijeću, jer su bili primorani da napuste svoja vjekovna, porodična ognjišta, i da koru hljeba potraže u pečalbi.

    Međutim, Nebojša Špirić nije zaboravljen! U ranim jutarnjim časovima, na groblje je otišla moja sestričina Biljana, da oda pomen ovom velikom junaku. Na njeno veliko iznenađenje, otkrila je da je još neko posjetio grob, jer je u podnožju krsta primjetila jednu svježu svijeću, koju je vjetar spriječio da dogori.

    Kako Špiro na Sokocu nema rodbine, pretpostavljam da je neko od čitaoca ovog foruma otišao na Vojničko groblje sa namjerom da obiđe njegovu humku. Ja im se srdačno zahvaljujem, u moje ime, a i u ime Spirinog oca.

    Za razliku od nas, koji živimo u tudjini, Nebojša Špirić nije sam, jer je svoju "vječnu kuću" našao među svojima, za razliku od onih po čijim grobovima gaze oni protiv kojih su se ovi junaci borili.

    Vječna ti slava, Srbine!
    nebojsa_spiric- 9240 - 25.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Fl.Usa - best (0)

    Pretis Komerc iz Beograda


    Gospodine Željko, ne bih se vise javljao, da dole na dnu ove stranice ne nadjoh vasu napomenu posvecenu pokojnom Rajku Koprivici i gospodinu Radovanu Karadzicu, samo jos da ste spomenuli Momcila Mandica i lopove iz bivseg "Pretis" komerca iz Beograda sa svojim direktorom Brankom Prodanovicem i kompanijom, ekipa bi bila kompletna.

    Postoji dokumentacija koja ce nekad izaci na vidjelo, koliko je auto dijelova iz TAS-a otislo za Beograd, ko ih je primao na ime isporuke hrane i odjece za VRS u Vogošći i ko se bogatio. Znam da je po Semizovcu kruzila jedno vrijeme prica, nikad naglas izgovorena, kako je Spiro tezak nekoliko stotina hiljada njemackih maraka, jer se znalo koliko je izvezao golfova, dijelova za automobile, farbe itd.

    A sva ta roba je zavrsila u Beogradu kod bivseg sefa biroa RS u Srbiji gospodina Momcila Mandica. Znao je to i pokojni Spiro i na sve opaske na racun toga, samo bi se nasmijao, ali dobro sam zapamtio jednu njegovu misao, koja mi se i dan danas vrzma u glavi. Jednom prilikom je medju jednim drustvom rekao:

  • "Kada je poginem, na mojoj sahrani ce biti svi, od cigana do ministra".

    Stvarno je tako i bilo, jer pored cigana u Semizovcu, koji su ga obozavali jer bi ih uvijek razveselio sa nekim sitnim poklonom, bio je i ministar iz reda srpskog naroda u prvoj demokratskoj vladi BiH, gospodin Simovic.

    Sad, kad razmisljam o tom ratnom periodu, dosta puta sam sebi kazem da sam bio lud, jer biti lud i posten to mu ga dodje isto.

    Zasto se sad pod stare dane potucam po svijetu, kad sam sada mogao uzivati u plodovima "ratovanja" kao i drugi koji su znali unovciti svoje "Srpstvo", pa su sad ugledni i posteni gradjani Republike Srpske, a najcesce matice nase Srbije.
  • nebojsa_spiric- 9142 - 24.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Florida,Usa - best (1)

    Neću da mi kažu da sam bio miš!


    Neko od mojih anonimnih poznanika mi je postavio pitanje da li je istina da je Nele ubio Špiru?

    To prvi put čujem i u tu priču ne vjerujem jer znam da su njih dvojica bili veliki prijatelji. Moje bivše komšije su mi nakon rata ispričale da je sa "druge strane" došla jedna priča kako je Špiro poginuo. Pričali su mi da je Špiro nešto ranije bio osuđen, a egzekutor je bio njegov nerazdvojni drug zvani "Ćurka".

    Zašto je, i od koga, bio osuđen znaće se jednog dana, jer istina se ne može sakriti. Nedugo poslije Špirine sahrane, pričao mi je pokojni pop Cvijan, da je jednu noć uoči pogibije, Špiro došao kod njegovog sina Aca, i da mu je rekao da ide u akciju iz koje se neće vratiti živ, što znači da je nešto predosjećao.

    I sam sumnjam u "Ćurku" jer su bile u pitanju neke porodicne "veze", ali možda postoji i neki drugi razlog, a to je da je Špiro previše znao, i to je morao da odnese sa sobom u grob.

    Hoću samo da navedem jedan primjer.

    Špiro je bio jedan od onih Vogošćana zadužen (ne znam od koga) da izvlači i šalje golfove na Pale, Sokolac, Han Pijesak itd.

    Jednom prilikom dovezao je novog golfa trojku boje trula višnje i pita me:

  • "Stari, hoće li joj se dopasti? "

    Pitam ga za koga je to, a on kaže da očekuje Plavšićkinog vozača, jer je taj golf bio za nju. Nije mi se dopadalo to njegovo "zaduženje" pa sam mu jednom prilikom, kada je krenuo za Niš da obiđe ženu i djecu rekao:

  • "Nebojša, ne vraćaj se, izgubićeš glavi, vidiš li šta se radi, kako su završili, Boro, Gipso, Božur, Lalić i još neki momci... "

    A on će meni:

  • "Stari kako možeš to da mi kažeš! Pa kako bih se ja ikada mogao pojaviti među ove ljude? Hoćeš li da mi kažu da sam bio najobičniji miš? "

    Poslije Dejtona, kad su Srbi napuštali Vogošću i ostala naselja Srpskog Sarajeva, rečeno mi je da će porodice poginulih boraca biti prve kod prevoza stvari. Ja taj prevoz nisam nikada dobio, ali su zato po dva - tri kamiona dobili oni koji citav rat nisu uzeli pušku u ruku.

    Negde u martu 1996. godine otišao sam na Pale i potražio "velikog" Srbina Joju da ga pitam zašto su mene i moju suprugu ostavili na milost i nemilost muslimanima, a on mi pokazuje svoj novčanik i kaže da nema novca, kao da sam ja prosjak i da od njega tražim milostinju. Naši "veliki" Srbi koji su osonovali SDS u Semizovcu, su svoje sinove sklonili na vrijeme.

    Kada sam u Višegradu tražio potvrdu o ratnom stazu, grdno sam se iznenadio kad sam vidio da su mi upisane samo dvije godine, a moj bivši komšija koga sam doveo u komandu da bude kurir, da mi borci ne bi prigovarali sto ga drzim na platnoj listi, a krio se u kuci, je sebi upisao citav rat iako je "djelio" muslimanske kuće po Semizovcu i Svrakama izbjeglicama dok ih je bilo. Kasnije je upisivao vrijeme provedeno u ratu kako je kome htio.
  • nebojsa_spiric- 8760 - 21.04.2006 : Srle - best (0)


    Molio bih gospodina Miru da mi kaze da li je istina da je pokojnog Spiru ubio Nele Srbijanac, koji je jedno vrijeme bio u Vogošći. Podrzavam u potpunosti Spirinog tatu Miru u opisivanju kako je izvucen pokojni Boro. Svi znamo da su ga izvukli muslimanski zarobljenici jer se drugacije nije moglo prici mjestu tog gnusnog zlocina
    nebojsa_spiric- 8752 - 20.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Florida - best (0)

    Kako smo branili Semizovac


    U martu mjesecu 1992. godine zajedno smo čuvali straze sa komšijama muslimanima, navodno od velike grupe HOS-ovaca koja se kretala iz pravca Olova prema Semizovcu. Naše komšije su bile nauruzane sa heklerima i kalašnjikovima, a moji prijatelji Srbi koji su bili članovi SDS-a su imali nekakve stare tandžare, a ja sam, pošto nisam bio član SDS-a, nosio ispod šatorskog krila poveliki kolac iščupan iz obližnje ograde.

    Nakon ubistva Srpskog svata Gardovica u Sarajevu, straže su se podjelile, pa smo mi čuvali straže na jednoj strani, a "oni" na drugoj strani ulice.

    Jedno veče, pokojni Boro Mumalo obilazio je straže. Vrijeme je bilo ružno, kišno. Ja sam se sklonio u nekakvo grmlje, ali vidim prema svjetlu da mi se neko približava. Molio sam Boga da je to neko od onih prijeko, pa da mu prislonim onaj moj kolac na ledja i otmem kalasnjikov ili hekler. To veče sam grdno isprepadao pokojnog Boru Mumalu.

    Poslije nekoliko dana naši su zauzeli kasarnu u Faletićima, pa je moj pokojni sin Spiro dovezao nekoliko sanduka automatskih pušaka marke "Tompson" i reče mi:

  • "Stari odmasti ove automate i uzmi sebi jedan sa dva okvira municije".

    Bio sam presrećan da sam se konačno i ja naoružao. Ne znam tačno, kako su i zašto Krivoglavčani uhvatili Eseta Muračevića, navodno da mu je u autu pronadjeno nekoliko sanduka granata. U svakom slučaju, znam da su nam "Svračani" postavili ultimatum, da ako, tog drugog maja 1992. godine do 18:00, ne bude oslobodjen Eset Muračević, oni će napsti Semizovac.

    S obzirom da smo predosjećali da se sprema nešto krupno, moj pokojni sin Spiro je iz kasarne u Semizovcu, dovezao je nešto oružja za one koji nisu imali ništa.

    Organizovan je sastanak u domu u Semizovcu gde je trebalo da se dogovorimo kako braniti Semizovac. Odmah na početku sastanka došlo je do neslaganja oko strategije odbrane. Moj pokojni sin je bio zato da se prva linija odbrane postavi kod benzinske pumpe, kako bi se onima iz Svraka onemogućio prelazak preko mosta na rijeci Bosni i ulazak u Semizovac. Miro Kuzman, Ilija Crnogorac i jos neke komšije su predlagale su da se Semizovac napusti i da se svi evakuišemo u selo Vranjak, iznad Semizovca. Spiro se naljutio i nikome nije dao nista od naoružanja, jer nije htio da Semizovac ostavi na milost i nemilost muslimana, jer bi došla u veliku opasnost i sva srpska sela u okolini Semizovca.

    Nakon isteka ultimatuma, oko šest sati uveče, je počela pucnjava. Nije se znalo ko i odakle puca, ali je treštalo na sve strana. Nakon dva-tri sata, nastupila je mukla tišina.

    Ujutro 3. maja, opet je počela pucnjava, ali ovoga puta, na istu smo odgovarali samo ja i moj pokojni sin. Malo potom, umukao je Spirin heklera, pa sam pomislio da su ga pogodili. Desetak minuta nakon toga, iz pravca naselja "Sangaj", koje je bilo naseljeno uglavnom Sandžaklijama, odjeknuo je zvučan tresak, a potom se pojavio i oblak dima. Kasnije sam saznao da je moj Spiro pregazio Ljubinu, prišunjao se ispod kuce iz koje se najviše pucalo, te im poslao jednu "zolju". Nakon toga je opet nastupila mrtva tišina.

    Poslije par minuta Spiro se vratio i kaze mi "stari, ja mislim da ce se sada malo smiriti, ja odoh u Vogošću, da vidim sta se tamo događa". Sačekao sam nekoliko minuta, pa sam odlučio da i ja odem do stare željezničke stanice, da vidim šta mi je sa ženom i punicom. Tek što sam izašao na cestu kad osu po meni iz "Sangaja", Kuline kafane i jedne kuće ispod ceste.

    Semizovac prazan, nigde zive duse. Preskakao sam preko ograde, i tako od kuce do kuce, kroz komsijske baste, domogoh se sume i kroz istu stigao na Vranjak, gde nadjoh moje "hrabre" komsije kako pucaju na Svrake iz pristojne udaljenosti.

    Cetvrtog maja doletjela su dva aviona i granatirala Svrake, nakon cega je uslijedila predaja.
  • nebojsa_spiric- 8060 - 11.04.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Molba oca poginulog srpskog borca


    Prije nekoliko dana sam od oca pokojnog Nebojše Špirića dobio sledeću poruku:
    Gospodine Tomiću, ako sam dosadan izvinjavam se, ali bih vas zamolio za jednu uslugu. S obzirom da na Sokocu imam dvojicu prijatelja, tj. braću Pavlović Nenu i Boru. Neno je bio predsjednik sudijske organizacije RS (u fudbalu), a Boro je pre par godina držao servis motornih pila. Ne znam da li još u Sokocu, a vas bih zamolio ukoliko ih poznajete da ih pozdravite i zamolite da 26. aprila, na dan Špirine pogibije, na Vojničkom groblje u Sokocu zapale svijeću na Špirinom grobu. Ukoliko oni nisu tamo, usudjujem se vas zamoliti, ako budete u to vrijeme tamo da to vi učinite, Biću vam neizmjerno zahvalan! Ja imam namjeru, ako Bog da u maju da dođem tamo.

    Ovo je bio odgovor gospodinu Špiriću:

    Gospodine Špiriću,
    Sokolac je uvijek imao dobru i poštenu omladinu. Vjerujem da i sada ima onih koji cijene to što je vaš sin, Nebojša Špirić, položio svoj život na branik otadžbine. Vjerujem da će bar nekoliko onih koji čitaju ovaj forum naći malo slobodnog vremena da prošetaju do Malog Zejtinlika u Sokocu i zapale svijeću na Nebojšinom grobu.

    Nadam se da bi neko mogao i poslati sliku groba sa zapaljenom svijećom, da je zbog Vas stavim na ovu stranicu!

    Molim sve čitaoce ovog foruma, da ukoliko su u mogućnosti, 26. aprila prošetaju do Vojničkog groblja u Sokocu i zapale svijeću na grobu Nebojše Špirića.

    Vječna ti slava, Srbine!

    Idi na stranu - |1|2|