|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Granicar : Granicar : Republika Srpska
|
24914 |
03.09.2010 |
Graničarev ratni dnevnik ( 4 )04.
01.
1993.
godine - Anđić Boško i Zekić Samojko su po naredbi komadanta Topalić Novice upućeni na punkt "Nišići" da bi spriječili odlazak vojnika bez dozvole u Ilijaš i druga mjesta.
Tu ostaju desetak dana, a nakon toga stiže druga smjena koja ostaje petnaest dana.
Nakon toga se ukida dežura na na punktu "Nišići" od strane vojnika Okrugličkog bataljona.
30.
01.
1993.
godine - U popodnevnim časovima je jedna neprijateljska diverzantska grupa zapalila štalu Laze Okilja u selu Sršljenima.
U prijepodnevnim satima sam sa Kunosića vidio dvogledom trojicu osmatrača na stijeni iznad Seoca.
Ista grupa je osmatrala Sršljenke i Kapačiće.
Zatim smo u Dogovoru sa komandirom Prve čete, Marković Sretkom - Škrba, nas osam sa Kunosića otišli na kotu Kapačiće, a on je sa desetak vojnika sa Okruglice otišao u Sršljenke.
Pola sata nakon našeg odlaska Turci su zapalili pomenutu štalu.
05.
02.
1993.
godine - muslimani pale dvije štale u selu Sršljenci i provociraju napad na Okrugicu.
Toga dana je sa obronaka Sel.
planine dejstvovao PAM po Okruglici.
Istoga dana, na Okruglici je iz PAM-a ranjen Milo Marinković.
Zbog daljine prevoza do bolnice Sokolac, vozili su ga punih sedam sati, noga mu je odsječena.
09.
02.
1993.
godine - Deset naših boraca izlazi na Karaulu, tačnije kotu Ponorić, odakle Braca sa snajperom na pušci M48 ubija dvojicu Turaka kod Vujadinovića kuća.
13.
02.
1993.
godine - desetak naših boraca: Novica, Risto S.
, Škrba, Radoja M.
, Kudžo, Lakić, Laza, Mladen, Šu i Krčo, izlaze na Sel.
planinu gdje su vidjeli prvu liniju odbrane koju Turci ne obezbjeđuju.
Pri ulasku na te linije Škrba je ubio jednog turskog vojnika.
18.
02.
1993.
godine - Sa ciljem da napravimo zasjedu komandantu brigade, odnosno odreda Slivno, čija jedna četa kontroliše Karaulu i Polom, a koji je po saznanju radio-veze trebao da toga dana dođe na Polom, izlazimo sa dvije grupe na Karaulu.
Prva grupa, sa nekih 30 vojnika, na čelu sa komandantom Bataljona Novicom Topalićem, je prošla iza Simanića kuća na rub šume prema "Bari".
Druga grupa, koja se sastojala od desetak vojnika, je izašla na kotu Ponorić.
Odatle su na "Kršu" kod Zekića kuća vidjeli jednog Turčina na straži.
Ista grupa je iz pravca Vujadinovića opazila grupu Turaka koja ide niz livadu prema "Štitu".
Zapucali su po njima, ali mi rezultat njihove paljbe nisu poznati.
Grupa koja je imala namjeru da se preći preko bare u pravcu Vujadinovića kuća, gdje su se čuli glasovi Turaka, je nakon ove iznenadne pucnjave odustala je od svoga plana svjesni da smo bili otkriveni.
10.
03.
1993.
godine - U ranim jutarnjim satima krenuo je napad balija na položaj na Rokaču.
Jedna od tri diverzantske grupe, koja je krenula direktno na rovove, je u potpunosti razbijena.
Ubijeno je šest napadača, a tri su uhvaćena živa.
To su članovi neke specijalne jedinice iz Zenice, koja po njihovom iskazu broji 180 vojnika.
Kao dokaz za to oni imaju nekakve kartice.
Ovom prilikom je zarobljeno i osam automatskih pušaka i dvije motorole.
Trojica uhvaćenih diverzanata su iz okoline Zenici, a bili su obučeni u maskirna odjela, preko kojih su imali bijela zimska odjela.
Po njihovom kazivanju, svaki od njih je imao od 80 do 110 metaka, kao i ručno rađene bodeže.
Za vrijeme ovoga napada na zonu odgovornosti Okrugličkog bataljona, na selo Blažu je palo oko 30-tak minobacačkih projektila kalibra 82 i 120 mm.
Po istom selu je sa Selačke planine dejstvovao i PAM 12.
7 mm, koji je u jednoj štali ubio dvoje goveda.
12.
03.
1993.
godine - Nakon ispitivanja trojice uhvaćenih, komandir 3.
čete, Š.
Sava, sa grupom momaka iznenadno noću odlazi na Karaulu gdje u ranim jutarnjim satima ulazi u turski rov na "Kršu", iznad Zekića kuća, u kojem su Turci postavljali stražu samo u toku dana.
Tu su u zasjedi sačekali grupu od pet Turaka, koji su niz "Brdo" išli prema vodi i na sred livade ih pomlatili.
U zasjedi su bili: Sava, Škrba, Doja, Nevenko, Radenko, Topić, Đorđo, Rado, Milutin, Mladen, Nikola, Laza i Miro.
Prema saznanjima radio veze, nekoliko granata 82 mm je u zapadnom dijelu sela Karaula ubilo dva i ranilo isto toliko balija.
19.
03.
1993.
godine - Nekoliko MB granata je palo na Blažu i Okruglicu.
20.
03.
1993.
godine - U svanuće su napadnuti naši položaji na Blaži.
Sa dvije granate iz RB-a je gađan naš rov, a zatim je krenuo i napada na Okruglicu uz podršku minobacača 120 mm.
Jedna granata je pogodila školu (u kojoj je bila kasarna) ali žrtava a ni povrijeđenih nije bilo.
Napad je uspješno odbijen.
22.
03.
1993.
godine - Prilikom miniranja terena na Didoradi, mjestu u blizini Blaže u pravcu Sel.
planine, poginuo je Anđelko Jovanović sa Karića.
23.
04.
1993.
godine - U Čevljanovićima se prevrnuo kamion sa drvima.
Usled prevrtanja poginuo je Boško Vučenović koji je bio u kamionu na karoseriji.
26.
04.
1993.
godine - kod svoje kuće se ubio stariji čovjek Ljuboja Milorad.
28.
04.
1993.
godine - Šest naših izviđača odlazi na Karaulu.
03.
05.
1993.
godine - Izlazak tridesetak boraca na Karaulu na čelu sa komandantom T.
Novicom.
Dejstvovano je pješadijskim naoružanjem i RB-om po rovovima na Zakutnici i Ponoriću (kota 1159).
Pretpostavlja se da su ubijena i dva Turčina.
19.
05.
1993.
godine - Iz zasjede, pred vlastitom kućom koja je bila ispred naše linije, ubijeni su Momir i Mira Đurić iz Kunosića.
PAM sa Sel.
planine je dejstvovao po pojačanju koje je pošlo sa Okruglice.
Na mjestu zločina je nađen i balijin nož, kojim je uboden Momir.
27.
05.
1993.
godine - Nevenko P.
je u pijanom stanju na Brgulama oduzeo auto UNPROFOR-a, koje je sutradan, na insistiranje komande, vratio.
PAM je intezivno djelovao po Kunosićima.
01.
06.
1993.
godine - Granate upućene sa lansera sa Sel.
planine, pale su pored kasarne na Okruglici i u stomak ranile komandira voda "Kunosići", Jeftić Garu.
U večernjim satima je u Karauli kod Ilijaša, od Srbina po prezimenu Zelić, poginuo Perić Nedeljko - Kudžo.
06.
06.
1993.
godine - Zapaljena je kuća Momira Đurđića u Kunosićima.
Artiljerijski dvoboji ZIS Kunosići-Seoci.
Oko 30 granata, lanser i MB Sel.
planina - Kunosić.
07.
06.
1993.
godine - Struja iz srpske elektrane HE "Višegrad" stigla na Okruglicu.
Od početka juna pa sve do kraja septembra u Maloj rijeci traje šverc cigarete sa Varešom.
|
|
|
Granicar : Granicar : Republika Srpska
|
24912 |
02.09.2010 |
Graničarev ratni dnevnik ( 3 ) 06.
12.
1992.
godine - Dok je većina Interventnog voda Okrugličkog bataljona bila u Maloj rijeci da bi spriječila nelegalne odlaske u Vareš i prodaju stoke neprijateljskom HVO Vareš, turske snage su iz pravca Seoca pucnjavom najavljivale napad na sela okrugličke regije.
Oko 10:30 kamionom 150-ka smo stigli na Okruglicu gdje su padale minobacačke granate iz pravca Sel.
planine.
Turci su dejstvovali pješadijskim naoružanjem po Okruglici, Sršljencima i Karačićima.
U Karačićima se vidjelo da gori kuća Desanke Đuka - Ćalakuše.
Odmah smo, podjeljeni u dvije grupe, otišli na Karačiće i Đukin logor.
Granate su padale po Karačićima.
Toga dana izgorjela je i kuća Bogdana Kikića u Karačićima.
U toku samog početka napada, na putu Okruglica Sršljnci, iz zasjede su ranjeni Milan Okilj i Stanimir Janković - Ćano, koji je nakon par dana umro u bolnici.
Istoga dana, u akciji na Medojeviće poginuo je komadant Nišićkog bataljona Mlađo Motika.
U povratku je u autu marke "Golf" nagazio na protivtenkovsku minu.
Vozač golfa, Đurić Dragan, je ranjen.
9.
12.
1992.
godine - U večernjim časovima kroz Okruglicu su autom prošli u veselom i pomalo pijanom stanju N.
P.
i T.
, vraćajući se iz akcije na Medojeviće.
Prošli su cestom preko Didorade (neutralna zona).
Ubrzo nakon toga zapalili su džamiju na Karačićima
13.
12.
1992.
godine - U ranim jutarnjim časovima, diverzantska grupa Turaka (15-20) napala je selo Sršljenke u kome se nalazilo sedam naših boraca.
Oko sredine sela (kod vode) zapalili su jednu štalu, a zatim se sakrili na druge objekte.
U selu su se nalazila dvojica muškaraca: stariji čovjek Rajko Okilj istjerao je stoku iz štale koja je gorila i potjerao je u zagrađenu livadu prema Dugim brdima.
Našli smo ga mrtvog pred vratnicama gdje je zatvorio ovce.
Turci su odnijeli njegovu M48 pušku.
Ubijen je sa leđa iza štale, gdje su se sakrila vjerovatno dvojica muslimanskih diverzanata.
U napadu koji je otpočeo nakon toga poginuo je i Momir Okilj.
On je prilikom našeg dolaska u Sršljenke davao znake života, ali nije mogao preživjeti jer je bio pogođen u glavu, ruku i nogu.
Poginuo je ispred vlastite kuće i štale.
Nas deset je ostalo u tom selu tri dana, uz stalni oprez zbog snajpera sa stijene iznad Seoca i sa Flanke prema Karauli.
Nakon toga dolazi 15 vojnika sa Okruglice, koji u Sršljencima treba da drži stražu, odnosno kružnu odbranu.
19.
12.
1992.
godine - Poslije povratka iz Sršljenaka u Okruglicu, sledećeg jutra smo dobili uzbunu jer je napadnuta Žalja.
Nas petnaestak je kamionom stiglo kroz Blažu na vrh tog sela, a odatle smo razvijeni u strijelce krenuli prema Žalju.
U šumi, nadomak vrha Žalje, našli smo krvav ranaca sa municijom i dvije kriške hljeba.
Naša pretpostavka je da je tu ubijen neki Turčin.
Kod prvog rova ranjen je bio Vaso Marković, a u drugom rovu smo našli Rajka Markovića koji nas je srećom prepoznao pa nije pucao na nas.
Pored njega je ležala njegova mrtva supruga, a ispod samog rova i njegov sin Miloš Marković, pogđen u leđa.
U tom rovu je bio i Miodrag Marković koji je ranio Turčina ubicu, što pokazuju i tragovi u pravcu u kome se povlačio.
Na mjestu odakle je Turčin ubio Miloša ostao mu je okvir od AP.
Dio nas je išao dalje duž linije i došli smo do rova na livadi, koja se pruža iznad većine kuća ovog sela.
Tu nas je iz sela dozivala neka žena i objašnjavala da oko dvadeset Turaka odlazi nekim putem.
U tom momentu, dok je većina nas bila oko rova, Turci su zapucali sa ruba šume pored samom sela Žalje.
Mi smo uzvratili na pucnjavu i situacija se smirila a da niko od nas nije bio pogođen.
Nakon toga smo sišli u selo, gdje smo našli jednu mrtvu ženu kojoj je bilo raznešeno pola glave.
Troje mrtvih smo prebacili do Blaže.
Ubrzo nakon napada na Žalju, napadnuti su i Sršljenci.
Naši su se poslije svjesno otpora povukli a Turci su opljačkali i popalili selo.
U selu je ostalo i sledeće naoružanje: jedan PM M53, 1 RB i oko 60 mina - pašteta.
Iza toga u Sršljenke je došla grupa od oko dvadeset vojnika, uglavnom Toljenske čete a čiji komandir biješe Savo Šikuljak.
Poslije kraćeg puškaranja Turci su se povukli iz Sršljenaka koji su bili u plamenu.
Predveče smo stigli na Okruglicu gdje su u večernjim satima stigla i tri strašiva borca sa Karačića sa pričom kako su se Turci popeli na Karačiće i uzeli PAM koji je tu bio.
Provjerom veze sa Kunosićima ustanovljeno je da PAM nije odnešen jer Turci noću nisu smjeli ni izaći na brdo Karačiće.
Oko jedan sat po ponoći smo izašli na Karačiće, gdje smo zatekli pusto brdo bez straže i PAM-a.
Odlaskom do Kunosića saznali smo (nas 12) da su naši posle sinošnje pucnjave odvukli PAM u Kunosiće gdje je bilo preko 30 vojnika koji su držali kružnu odbranu sela.
18.
12.
1992.
godine - U predvečernjim satima smo sa 150-kom otišli u Kunosiće i uzeli PAM, koji je šetao na relaciji Karačići - Kunosići.
PAM smo tu veče odvukli na Rokoč a 3 minobacača ( dva sa Brgula i jedan sa Karića ) na Blažu.
Vjerovatno je naša komanda imala neke podatke o mogućem napadu na Rokoč, iako smo mi tražili da idemo prema Budoželju, što nam je na neki način obećano.
Međutim, noću oko 2:00 naši su saznali da se Turci spremaju u akciju na Rokoč, tako da smo se rasporedili po Rokoču i čekali Turke.
19.
12.
1992.
godine - Tog ranog nikoljdanskog jutra biješe jako hladno i maglovito.
Turci su počeli sa provokacijama iz pravca šume ispod Kadarića, na što mi uopšte nismo odgovorili.
Turske snage su se ubrzo nakon toga pojavile iz pravca Budoželja i otpočela je jednočasovna borba.
Prema kasnijim saznanjima veze napadači su imali trinaest mrtvim a mi smo svi bili zdravi i čitavi.
Uz podršku minobacača sa Blaže, nas 50-tak boraca je uspješno odbilo napad.
Pri kraju dejstava na Pokaču, sa Kunosića su nam vezom javili da imaju poginulih boraca.
Naime, naša tri vojnika su izašla ispred rovova i došli do kuće koja je bila pored šume.
Tu su ih sačekali Turci i ubili.
Tom prilikom su poginuli:
- Šarić Željko iz Kaknja
- Gavrić Dragiša iz Okruglice
- Đurić Ratko iz Kunosića
Napadi koji su se desili 19.
12.
1992.
godine su bili u sklopu šire akcije za deblokadu Sarajeva, koja je imala naziv Operacija "koverat".
Cilj ove akcije je bio zauzimanje okrugličke regije, te spajanje Breze i Olova a zatim i napredovanje prema Ilijašu i dalje prema Sarajevu.
Na putu Okruglica-Blaža, na zasjedu su sa kamionom 150-tka naišli Mirko i Dragoja Gorančić.
Turci su ih prvo gađali iz RB.
Na njihovu sreću, nisu bili precizni.
Zatim su pucali po kamionu.
Mirko Gorančić je ranjen u nogu, a Mirko Gorančić (suvozač u kamionu) je samo okrznut po uhu.
25.
12.
1992.
godine - Nakon dešifrovanja neprijateljske veze da Turci treba da postavljaju mine na cesti oko Sršljenaka, nas petnaest je krenulo da postavi zasjedu na "Pržencu", nedaleko od zgarišta kuće Dušana Đuke.
Ranim jutrom, nedaleko od nas, Turci su zapalili kuću Gagila Đuke.
Dio nas je otišao da vidi šta se tamo dešava.
Zapucali smo na tri muslimana koji su se već povlačili.
Uspjeli su pobjeći, ali im je ostalo ono što su bili opljačkali iz kuće: papovka, koš lopta, mašina za mljevenje mesa...
Ostavili su nam i njihove beretke!
U isto vrijeme, naših sedam do osam boraca je na Karačiću ubilo dva njihova diverzanta ali su ih ostali muslimani uspjeli odvući.
Iza sebe su ostavili motorolu.
26.
12.
1992.
godine - U selu Žižci je na neobičan način ubijen stanovnik tog sela, starac Mirko Gorančić.
Vjerovatno se radilo o pucnju iz daljine.
|
|
|
Granicar : Granicar : Republika Srpska
|
24911 |
02.09.2010 |
Graničarev ratni dnevnik ( 2 )04.
09.
1992.
godine - Na rubnom području sela Žalje, prilikom obilaska terena iz zasjede su ubijeni Blagoje i Stanko Marković, poslije čega je selo natpolovično iseljeno a linija formirana iznad sela.
Istog dana je izvršen i pješadijski napad na selo Sršljenke iz pravca Seoca i Sel.
planine.
Desetak boraca iz Sršljenka odbili su napad bez ikakvih posljedica po njih i selo.
06.
09.
1992.
godine - Ponovljeni napad na Sršljenke je prošao kao i onaj od prije dva dana.
13.
09.
1992.
godine - Popravljeni kamion 150-tka, sa istim vozačem Cvijetić Ilijom, prilikom mimoilažena sa drugim vozilom skrenuo je sa ceste i nagazio na protivtenkovsku minu ispod muslimanskog sela Crna rijeka.
Ovom prilikom su ranjeni:
- Ignjić Boro, ostao bez potkoljenice noge
- Okilj Savo
- Gorančić Blagoja
19.
09.
1992.
godine - Iz zasjede u Ljubini poginuo je Veljo Gorančiš, u kamionu FAP.
20.
09.
1992.
godine - Iz zasjede u Ljubini, u vozilu marke Golf, poginu li su: vozač Cvijetić Slaviša, zastavnik Staletić Dragomir, a u nogu je ranjen komandant pozadine Okrugličkog bataljona Jeftić Pavle.
Bez posljedica je prošao bezbjednjak Okrugličkog bataljona Topalić Novica.
27.
09.
1992.
godine - Danas je iz zasjede poginuo Trifković Đorđo.
Poginuo je kod svoje štale, na putu logor Dernek, a u pravcu vlastite kuće.
Njegova žena je pobjegla bez posljedica.
Odmah nakon toga, druga grupa Turaka je napala logor Dernek, negdje oko 8:00, pri čemu su razminirali dva reda mina prema prilazu logoru.
Napad je odbijen bez posljedica uz gubitke neprijatelja - dva poginula koje su uspjeli da odvuku.
Neprijatelj je za sobom ostavio i vojničke čizme, snajper, granate za RB arapske proizvodnje...
Isti dan, oko 8:30 izvršen je i napad na Karaulu, i to iz dva pravca.
Poslije...
ovaj tekst nedostaje - greška u skeniranju, moraću ga naknadno objaviti
02.
10.
1992.
godine - U ranim jutranjim časovima počinje granatiranje Štita, središnjeg zaseoka Karaule, sa minobacačima 82 i 120 mm.
Nakon što je na naselje palo 10 do 15 granata, započeo je i pješadijski napad iz pet pravaca: Poloma, Čemerske planine, Seoca, Karačića i Kunosića.
Nakon petočasovne borbe napad je odbijen bez gubitaka.
U odbrani naselja učestvovalo je 11 boraca: Zekić (Janko, Radomir, Samojko, Novica, Momir), Kalović Miroslav, Mičić Slavko, Simaniš Duško, Trifković Goran, Marić Novica - Robija, Subotić Slaviša - Šu.
Na raspolaganju su imali jedan RB, jedan minobacač 60 mm, te svoje pješadijsko naoružanje, kao i pomoć mitraljeza sa Karačića - koji je bio udaljen oko dva kilometra i koji je dejstvovao neprijatelju sa leđa.
Zarobljen je RB arapske proizvodnje (LPD).
03.
10.
1992.
godine - Provokacije u prvim večernjim satima iz pravca Mrčina brda - Karačića.
Od komandi Okrugličkog bataljona i Nišićkog bataljona traženo je po deset vojnika za ispomoć na Karauli.
Zahtjev je odbijen sa obrazloženjem da nemaju dovoljno vojnika.
U to vrijeme u školi - kasarni na Okruglici ih je bilo preko stotinu!
04.
10.
1992.
godine - Zajedno sa komandantom Okrugličkog bataljona Perišić Borislavom, koji je toga dana zajedno sa pratnjom od desetak policajaca išao do logora "Dernek", povlači se odeljenje vojske sa Karaule i seli malobrojno stanovništvo.
Povlačenje je izvršeno po naredbi pomenute komande Okrugličkog bataljona.
05.
10.
1992.
godine - Oko 9:30 je počelo paljenje sela Karaule.
Nakon pucnjave koja se prije toga čula u blizini sela.
Popaljeno je cijelo selo, odprilike 30-tak kuća i pred svojom kućom je izgorjela gotovo slijepa starica, osamdesetogodišnja Novka Milić.
06.
10.
1992.
godine - Pokušaj proboja na Karaulu u ranim jutarnjim satima; 35 vojnika uz podršku ZIS-a sa Tooljenka.
Proboj je pokušan prema Simanića kućama i mjestu Ponorić.
Na samom izlazu iz šume dočekan od strane neprijetelja.
Vođa grupe je bio bezbjednjak Okrugličkog bataljona, Novica Topalić.
Nakon gotovo dvočasovne borbe proboj nije uspio.
Mi smo prošli bez gubitaka, dok je na neprijateljskoj strani bio jedan mrtav i jedan ranjen.
07.
10.
1992.
godine - Uz pomoć Interventnog voda Nišići, sa ukupno 70 vojnika, pod vođstvom komadanta Perišića, u istom pravcu je pokušan proboj na Karaulu.
Uz pomoć ZIS-a, top 76 mm, sa Toljenka te minobacača 82 mm sa Karačića i PAM-om 12, 7 mm koji je dejstvovao sa vozila (kampanjola) i išao do Karaule, kao i Praga ( 30 mm top dvocjevac na vozilu), BVP - oklopnja? , koji nisu zbog lošeg šumskog puta uspjeli izaći skroz do linije dejstva na rub šume, napad odnosno proboj nije uspio.
U ovoj akciji život je izgubio Blagojević Bojo iz Žižaka.
10.
10.
1992.
godine - Manji napad neprijatelja na Blažu je odbijen bez posljedica.
11.
10.
1992.
godine - Nakon jenodnevnog granatiranja Karaule, u dvije grupe od po 15 vojnika, srpski borci su izašli na Karaulu.
Nakon dvodnevnog izvještaja naših šest izviđača, a među kojima su bili i komadanti Nišićkog i Sredanjskog bataljona Mlađo Motika i Luka Vuković, da na Ponoriću i kod Simanića kuća nema muslimana, jedna grupa od 15 boraca je izašla na Ponorić a druga na Bojanovac.
Na tim kotama nije bilo neprijatelja!
To veče je oko 40 vojnika noćilo na koti Ponorić sa BVP, Niva Lada, kampanjolom sa PAM-om i MB 82 mm.
Gubici neprijatelja u ovom šestodnevnom proboju su, prema informacijama dobijenim iz dešifrovanih neprijateljskih veza, i lično viđenjem događaja boraca, iznosili oko 17 mrtvih i desetak ranjenih vojnika.
12.
10.
1992.
godine - Tridesetak boraca sa Ponoriša je u popodnevnim satima, sa tri vozila koja su se tu nalazila, krenula u pravcu Čemerna.
Uz put kod Milića - Zaravnje, naišli smo na mjesto gdje su u šumi bile naložene dvije vatre, jedna blizu druge.
Između njih je pala jedna naša minobacačka granata, koja je po saznanju centra veze ranila šest Turaka.
Stižemo do logora na Derneku, gdje se nalazilo oko 45 vojnika, dva minobacača 60 mm, tri minobacača 82 mm, i jedan minobacač 120 mm, te dva PAM 12.
7, 9 PM M53, jedan PM M84 i oko 60.
000 metaka.
Nakon našeg izlaska stiže i praga, dva kamiona i preko 50 boraca.
Bili smo umorni, mokri i gladni - jeli smo samo prethodni dan.
Za večeru dobijamo hranu iz UNPROFOR-ovih "lanč paketa" jer u logoru nije bilo hljeba zbog nedostatka vode do koje je bilo veoma teško doći - najbilža voda je bila udaljena dvadeset minuta hoda a neprijatelj je bio svuda oko nas.
U zanjih nekoliko dana Turci su sa Čemerske planine otjerali preko 500 ovaca i preko 50 goveda.
U ponoćnim satima smo jeli pečenu jagnjetinu sa ražnja i hljeb koji je tu veče napravljen na koti "Dernek", nadmorska visina 1465 metara.
13.
10.
1992.
godine - Preko 130 vojnika sa komandirom logora, Mitrom Jankovićem, zamjenikom komadanta Nišićkog bataljona, te bezbjednjakom Okrugličkog bataljona Dacom Motikom i Topalić Novicom povlači se logor sa Derneka.
Naoružanje, šatori i municija su natovareni na dva kamiona.
Sa Čemernog se zadnja povukla grupa od dvadesetak vojnika i praga koja je od Damjanovića kuća dejstvovala po Orahovu, gdje je zapaljena i jedna štala, a i u Mahmutović rijeci je takođe zapaljena jedna štala iz pješadijskog naoružanja.
Vođa ove grupe je bio komandir Interventnog voda Nišićkog bataljona, Radojica Stojanović.
Krajem ovoga mjeseca dolazi i do smjene komande Okrugličkog bataljona.
Novi komadant je Topalić Novica, zamjenik
Radomir Malešević a bezbjednjak Risto Stjepanović.
29.
10.
1992.
godine - Neprijatelj je zapalio kuću Okilj Laze u Sršljencima i izvodi provokativni napad na Blažu, Sršljence i Okruglicu.
11.
11.
1992.
godine - Sa Karaule, sa mjesta zvanog Ponor kod groblja, grupa Interventnog voda Okruglica je donijela tursku zastavu.
U grupi su bili Zeko Šu, Krco, Šiljak, Pidža, Bakulica, Boro, Braco, Jole, Vlajko, Žepa i Krčo.
|
|
|
Granicar : Granicar : Republika Srpska
|
24910 |
02.09.2010 |
Graničarev ratni dnevnik ( 1 ) | Na ovom mjestu ću počinjem sa objavljivanjem ratnog dnevnika osobe koja je čitav rat provela na području Čemerske planine, jednom od najtežih i veoma loše pokrivenih pograničnih područja u pravu Srednje Bosne.
Posjedujem kopiju dnevnika, od prvog do zadnjeg dana rata, ali ga moram prekucavati.
Iz tehničkih razloga počeću sa objavljivanjem dnevnika negdje od sredine.
Autora dnevnika je pristao da ga potpisujem pod pseudonimom Graničar.
Pošto on ne čita ove stranice, ja bih vas zamolim da mi vaše korekcije, tj.
ispravke mojih greški u kucanju, dostavite tako što ćete upisati komentar prilikom ocjenjivanja članka - kliknete na žutu zvjezdica koja postoji iznad svakog članka.
Unaprijed zahvalan,
Željko Tomić |
07.
07.
1992.
godine - Napad na selo Karaula sa jugozapadne strane linijom dugačkom preko 4 kilometra.
Iz pravca sel.
planine dejstvovao je minobacač 82 mm, palo je 17 granato od kojih nije bilo posljedica po sedmoro branilaca i civile koji su se to nalazili.
U isto vrijeme, u predvečernje sate, napadnut je logor Dernek i zapaljeno pet kuša u selu Čemernica.
U ovom selu nalazilo se pet starijih ljudi i jedna mlađa ženska osoba, Rada Đurić, koja je ranjena u nogu.
11.
07.
1992.
godine - Oko 25 vojnika iz kasarne "Okruglica", zajedno sa zastavnikom u penziji, Radomirom Staletićen, dolazi na Karaulu sa zadatkom postavljanja zasjede od pravca Korita jer bi toga dana naši iz Srednjeg trebali da krenu prema Koritima.
U zasjedi smo bili dva dana na mjestu zvanom Drum ( na putu za Korita iz pravca Karaule.
)
16.
07.
1992.
godine - Izviđanje oko 30 pripadnika čete "Čemerno" prema Koritima.
Krenuli smo prema Koritima šumom iznad Karaule razvijeni u strijelce sa ciljem da da dejstvujemo po muslimanskim linijama odbrane.
Međutim, pošto smo osmotrili njihove tri ključne tačke odbrane, po naredbi komandira Bore Đurić nismo dejstvovali.
24.
07.
1992.
godine - Dvadesetak boraca iz logora na Derneku, zajedno sa deset pripadnika Vojne policije Vogošća, upalo je u Gornja Korita i ubilo 9 turaka i popolilo oko 20 kuća.
19.
07.
1992.
godine - Na poteznu rasprskavajuću minu koju su postavili naši vojnici, ranjeno je pet boraca sa Brgula u blizini istog sela i to: Markinkvić Neđo, Marinković NOvo, Topalić Vlastimir, Topalić Radan i Marković Ranko.
02.
08.
1992.
godine - Prilikom miniranja terena oko Kunosića, poginuo je od vlastite mine 21-godišnji Petko Marković, a ranjeni su Gavrić Neđo, Đurđoić Sreto i Šarić Željko.
U noćnim satima, negdje oko 23:00, počinje dvočasovni napad na Karaulu sa jugozapadne strane sela.
Uz podrušku minobacača 82 mm, sa sel.
planine napad je odbijen bez gubitaka.
03.
08.
1992.
godine - U ranim jutarnjim satima je ponovljen napad na Karaulu sa istog mjesta.
Ovaj kraći napad takođe je odbijen.
04.
08.
1992.
godine - Žestok napad Turaka u ranim jutarnjim satima, sa istim karakteristikama kao i onaj dva dana ranije.
Sedam boraca, uz pomoć MB 60 mm i jednog RB, te pješadijskim naoružanjem, odbilo je ovaj napad bez posljedica.
Isti dan, na putu između Menćeraša i Zavezane ćuprijee, u vozilu marke "Kedi", ranjeni su iz zasjede Đokić Bratislav, u nogu, te Trifković Boro, u koljeno.
08.
08.
1992.
godine - Napad na Donji logor "Čemerno" u predvečernjim satima je odbijen bez gubitaka.
Nakon toga, nađena je krvava turska čizma i potrgan uprtač koji je vjerovatno prekinut mecima.
U ovom periodu, poslije redovnog osmatranja, Vidoje Rašević je sam otišao iznad Vojadinovića kuća, gdje je vidio trojicu Turaka koji su ga vjerovatno primjetili i pobjegli.
Iza njih je ostala jedna plastična kesa u kojoj je on našao 36 snajperskih metaka, 6 metaka od dvocjevke, te nešto zavoja, gaze, hanzaplasta i komad hljeba
Sledećeg dana, detaljnim pregledom tog terena, otkriveno je izviđačko mjesto napravljeno na drvetu.
Prema svježini na tesanim dijelovima stepenica, moglo se zaključiti da je to osmatračko mjesto napravljeno otprilike prije mjesec dana.
Sa te pozicije se vidi više od 80% Karaule.
U jednom od izviđanja terena obronaka Čemerske planine, iznad mjesta zvanog Bajta, pošto nam je umakao jedan Turčin kod koga smo vidjeli HTZ cipele na nogama i plave pantalone, počeo je iznad nas sa jedne stijene pojedinačnom paljbom da puca jedan Turčin iz papovke.
Postepeno smo se prebacili do tog mjesta, gdje nismo nikoga zatekli.
Turci su pobjegli u pravcu Korita.
29.
08.
1992.
godine - Iz zasjede kod Zavezane ćuprije, na putu Karaula - Okrugica, na vojnom kamionu 150-ka, poginuli su sledeći borci:
- Đurđić Boro
- Đurđić Nikola
- Đurđić Siniša
- Đurđić Grujo
- Trifković Brano
- Trifković Stanoja
- Trifković Gojko
- Damjanović Janko
- Dimitrijević Velimir
Na brijegu kod mjesta nesreće, na poteznu rasprskavajuću minu kog Kunosića ranjena je Zekić Savka a na drugu minu na istom mjestu poginuo je Pantić Milo.
I jednoj zasjedi ranjeni su:
- Đurđić Bogdo, pronađen na mjestu zasjede ranjen u nogu
- Đurđić Risto, koji je došao u Kunosiće
- Đurđić Milo, došao u Karaulu
- Ćetković Manojlo, došao u Karaulu
- Damjanović Mlađo, stigao je na Đukić lager, Sršljenke
- Trifković Branko, kamionom odvučen na Okruglicu
Vozač kamiona, Cvijetić Ilija, koji je od 18 putnika jedini prošao bez ogrebotine, je nakon prvobitnog bijega u šumu ponovo vratio na lice mjesta jer su Turci nakon kratke paljbe iz pješadijskog naoružanja i ispaljene dvije RB granate na kamion, pobjegli u pravcu Poloma.
Vozač se vratio do kamiona i odvezao ga do Okruglice.
Na kamionu je dovukao i mrtve: Nikolu, Branu, Janka te ranjene Stanoju, koji je kasnije umro na Okruglici, Velimira koji je umro kod Mokrog na putu za Sokolac i Branka.
Nakon 10 do 15 minuta, nas petorica smo sa Karaule stigli na mjesto zasjede gdje smo vidjeli da pokraj ceste gori šuma, vjerovatno zbog dejstva RB-a.
Tu smo našli mrtvog Đurđić Boru, a nedaleko od njega je bila i njegova AP.
Bogdu smo pronašli iznad ceste, nekih 30 metara u šumi, a dvjesta metara niz cestu smo pronašli trojicu mrtvih: Grujo, Gojko i Siniša.
|
|
|
Pjesma : Zeljko Tomic : Sokolac
|
24909 |
02.09.2010 |
|
|
Grbavica : Aleksic : Srbija
|
24907 |
01.09.2010 |
Linije na Grbavici I i IIPozdrav od Aleksića.
Na ovom mjestu se rijetko spominje Grbavica i borci sa tog regiona, a pogotovu Grbavica 2 na kojoj smo davali straže na Ozrenskoj i na Treskavici.
Što se linija na Grbavici tiče, nikada nismo izgubili ni jednu.
Čuo sam da je od tri hiljade poginulih boraca Sarajevsko-romanijskog korpusa samo na Grbavici poginulo oko hiljadu.
Ovdje mislim na obje Grbavice.
Pored toga, ima još onih koji ne primaju tj.
nisu ostvarili pravo na invalidnine a pogotovu oni koji sada žive u Srbiji.
I o tom bi neko trebalo da se zapita!
|
|
|
Pozdravi_Vogosca : DušAn : Bijeljina
|
24901 |
01.09.2010 |
Cestitka Vrbasu02.
09.
je rođendan Vrbasu.
Sve najbolje!
|
|
|
Dictionary : Jelena Arizanovic Pancic : Nis
|
24898 |
01.09.2010 |
PohvaleSvaka čast! Smatram da je rečnik odličan.
Ipak bilo bi lepo da se može uneti više od jedne reči zbog nekih fraza.
Pozdrav!
|
|
|
Profiteri : Gazija Fdg :
|
24897 |
01.09.2010 |
Sverc na liniji prema VisokomZanima me da li postoji i jedno mjesto u Bosni gdje se švercovalo kao u Visokom.
Dalje me zanima, pošto dobro znam gdje su bili vaši položaji, zašto niste tukli grad i okolinu jer ste imali položaje puno bolje nego što smo mi to pretpostavljali, realno gledajući grad vam je bio na dlanu...
Također u sklopu pitanja, danas ti visočki šverceri imaju milione, ta linija, koja su lica švercovala na toj liniji i ko je najviše profitirao...
Eto, ako ima neko voljan da odgovori bio bih mu zahvalan.
|
|
|
Rodoslov : SinišA Rauković : Doboj
|
24894 |
01.09.2010 |
RodoslovljeZanima me odakle potiče prezime Rauković, kada se počelo razilaziti, gdje sve sada postoje porodice Rauković, od kada Rauković postoji u Jelanjskoj i odakle su se doselili...
?
|
|
|
Poezija : Zeljko Tomic : Sokolac
|
24893 |
31.08.2010 |
Lažne mi puteveLažne mi puteve pod noge poturaju.
Lažne mi reči u usta guraju.
Pun mi je život laži, pune uši.
Do grla u strašnoj laži što me guši.
Sve što je moje lažni prizvuk ima.
Sve što je moje ko da je od dima.
Laž je podržana lažnim svedocima.
I istina nigde nikog ne zanima.
Kako da izdvojim laž iz tog što dišem.
Kako da ne lažem u tome što pišem.
Kad me lažima kao pticu pune:
Ko i druge laži moja glava trune.
Autor stihova: Matija Bećković
|
|
|
Rodoslov : Mira Savkovic : Beograd,Srbija
|
24890 |
31.08.2010 |
Tomici i SavkoviciMolim vas može li mi neko reći odakle potiču Tomići iz sela Dvorovi kraj Bijeljine u Republici Srpskoj, i odakle potiču Savkovići iz sela Trnavci kraj Župskog Aleksandrovca.
Poštovana,
Tomići iz sela Dvorovi kod Bijeljine su bratstvo iz Drobnjaka, Crna Gora.
Krsna slava im je Đurđevdan i nemaju ništa zajedničko sa Tomićima sa Romanije jer moji Tomići su promjenili prezime - nekada su se prezivali Danilovići.
Tomići sa Ravne Romanije su takođe promjenili prezime - do Drugog svjetskog rata su se prezivali Kradimotike.
O Savkovićima znam samo da su starosjedioci u Podgorici (Tološi) a porijeklom iz Bratonožića.
Sa poštovanjem,
Željko Tomić
|
|
|
Vogosca : Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
24889 |
31.08.2010 |
Crkva u VogošćiVogošća je bila industijsko naselje koja je po popisu iz 1991.
godine imalo većinsko srpsko stanovništvo.
Hrvata je bilo vrlo malo pa zbog toga nisu bili u mogućnosti ni da osnuju svoju nacionalnu stranku.
Iako u Vogošći bilo najviše Srba, cijela opšina Vogošća je imala samo jednu crkvu.
Razlog za to je bio politički pritisak na Srbe da budu komunisti i zalažu se za bratstvo i jedinsto.
Tako su Srbi od svih naroda i nacionalnih manjina u Bosni imali najmanji broj vjernika.
Onaj ko je bio religiozan, to je skrivao za sebe jer bi ga druge nacije odmah prozivale da je četnik.
Zbog toga je Vogošća imala samo jednu srpsku pravoslavnu crkvu koja je, sve do osnivanja nacionalnih stranaka, imala jako mali posjetilaca.
Za razliku od Srba, muslimani su polagali puno više pažnje svojoj vjeri i vjerskim objektima.
Zbog toga su veoma rano počeli da grade džamije po Vogošći.
Džamija u Ugorskom je postala mala za vjernike koji su u nju dolazili, pa su započeli tražiti lokaciju za izgradnju nove džamije.
U Omladinskoj Ulici, na lokaciji kod osnovne škole "Igmanski marš" i diječijeg obdaništa "Mira Cikota" planirana je izgradnja nove džamije.
Kada su srestva za izgradju već bila prikupljena, a papiri za građevinsku dozvolu dobijeni, stanovnici Vogošće i komunisti su se pobunili za izgradnju džamije, prije svega zbog blizine škole i obdaništa, jer se smatralo se da bi takav objekat bio provokativan za građane koji nisu bili islamske vjeroispovjesti.
Iz tog razloga je odlučeno da se džamija ne pravi na toj lokaciji, pa su započeti radovi u selu Bradici, koje je bilo uz samo naselje i na uzvišenju tako da je objekat dominirao čitavom Vogošćom.
Do početka rata, džamija nije završena a u ratu je oštećena.
Moram da napomenem da je u Vogošći napravljen jedan objekat koji je ličio na džamiju, pa je zbog toga došlo do negodovanja građana.
Taj objekat je kasnije dobio naziv "Dom penzionera".
Nakon završetka rata muslimani su "Dom penzionera" preuredili i od njega je napravljena džamija.
Kada sam prošle godine prošao kroz Vogošću, primjetio sam da svako brdo ima džamiju: džamija za izbjeglice, džamija za domaće stanovnike, džamija za strance, džamija za...
|
|
|
Boro_Radic : Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
24888 |
31.08.2010 |
Crkva na Borinom grobuVogošća je imala samo jednu crkvu, i ona se nalazila u Reljevu.
Kada je Boro poginuo, u Radića potoku nije postojala crkva.
Na Borinoj sahrani, dirljiv govor je održao Bokan.
Od njegovog glasa i riječi koje je izgovorio, svi prisutni na groblju su se ježili a suze su nemilosrdno navirale na oči.
Mi, koji smo tada bili na Borinom grobu, smo se zakleli da ćemo baš tu, na Borinom grobu, izgraditi crkvu u njegovo ime jer je to i zaslužio.
Danas, nakon 18 godina od Borine pogibije, vlast se distancira i ništa ne čini da se imena naših heroja, kakav je bio i Boro Radić, ne zaborave i upišu u našu istoriju.
|
|
|
Vogosca_Razno : Crni - : Bih
|
24887 |
31.08.2010 |
Donja BiocaIma li neko neku pricu za Donju ili Gornju Bioču!
|
|
|
Vogosca : : Evropa
|
24886 |
31.08.2010 |
Crkva u Radica potokuKolko ja znam u Radića potoku nije bilo crkve, možda neka kapela.
Vogošća nije imala crkvu, pa smo uglavnom posjećivali onu u Reljevu.
Negdje pred sam rat trebala da se gradi crkva na Blagovcu (mislim na Rosuljama) ali do toga nije došlo zbog našeg srpskog posla.
Pare su sakupljane, ali samo Bog i pop Bosnić znaju gdje su i koliko ih je skupljeno.
Kod nas je novac sakupljao pokojni Jeftić Makso.
U isto vrijeme, kod nas su džamije nicale kao pečurke poslije kiše.
Samo kad se sjetim kolika je napravljena na Bradićima, a nas tliko Srba iz Vogošć nije bilo u stanju da izgradi crkvu.
Nisam siguran da li je ovo pokazatelj koliko smo bili glupi ili naivni.
|
|
|
Boro_Radic : Zeljko Tomic : Sokolac
|
24885 |
30.08.2010 |
U posjeti Radića potoku
Ovih dana zamolih jednog mog poznanika, inače Bošnjaka, da ode u Radića potok i napravi par snimaka, prije svega da slika groblje i kuću Bore Radića.
Slika koju je on tamo zatekao više je nego poražavajuća: grobovi polomljeni i ni na jednom od njih se ne može pročitati ime pokojnika.
|
|
Svi grobovi u Radića potoku su polomljeni
|
U Radića potoku živi samo par osoba srpske nacionalnosti, ali su oni jako rezervisani i nikada ne razgovaraju sa nepoznatim osobama, za razliku od muslimana iz tog naselja.
Bošnjaci će vam rado reći da je Boro "bio dobar čovjek jer nije ubijao muslimane".
Oni takođe vjeruju da Boro više nije sahranjen na Radića groblju, sem ukoliko se ne nalazi u nekoj od grobnica označnih sa "NN".
Nedaleko od groblja se nalaze i ostaci nekakvog objekta, za koji mi ovaj Bošnjak reče da su mu rekli da se radi o srušenoj crkvi.
Međutim, meni ovo liči na običnu kuću u neposrednoj blizini groblja, pa vas molim da me ispravite ako griješim...
|
|
Ostaci porušene kuće
|
Kao što sam već ranije rekao, dobio sam i sliku kuće u kojoj je nekada živio Boro Radić.
Moj poznanik mo takođe reče da je Borina stara kuća srušena juče.
|
|
Kuća u kojoj je nekada živio Boro Radić
| |
Izvinite što sam ovoga puta škrt na riječima, ali ostao sam bez teksta nakon što sam pregledao desetak slika koje sam danas dobio putem email-a!
|
|
|
|
Novosti : Zeljko Tomic : Sokolac
|
24884 |
30.08.2010 |
Udruženje »Podrška«
U toku ljeta sam stupio u kontakt sa predstavnicima razno-raznih organizacija na području opštine Sokolac.
Ovom prilikom bih želio da vam predstavim jednu od njih.
Riječ je o udruženju »Podrška«, iza koje stoji niz uspješnih akcija na području opštine Sokolac.
Jedna od njih je i akcija renoviranja stanbenog prostora porodice Bakmaz - Divčić, u kojoj živi majka sa dvoje maloljetne djece.
Akcija se odvijala u dvije faze.
Najprije je završeno saniranje, tj.
pokrivanje krova koji je prokišnjavao.
Izmijenjene su dvije trule grede, potkovica i ulazna vrata.
Za ovaj dio radova sredstva su obezbjeđena na Donatorskoj večeri koja je organizovana 20.
11.
2009.
Ulazna vrata su dobijena na poklon od firme D.
o.
o.
»Mahagoni« a građu od D.
o.
o.
»Čajević Comerc«.
|
|
Ulazna vrata, prije i nakon izvođenja radova
|
Drugi dio radova se sastojao iz renoviranja kupatila i kuhinje(postavljanje zidnih pločica), zamjena prozora na kupatilu kao i vodovodnih i kanalizacionih cijevi, zamjena oštećenog poda, gletovanje i krečenje.
Za ovaj dio radova sredstva su obezbjeđena na sledeći način: udruženje je dobilo 540 KM od Saveza za mentalno nedovoljna razvijena lica RS (to su sredstava koj je Savez prikupio putem humanitarnog broja), 300 KM od Srpskih šuma, od STR »Ekonomika« i od gospodina Nova Nikolića su dobijene pločice u vrijednosti od 97 KM, a od D.
o.
o.
»Skanija«, gospodina Đukića cemenat i pločice u vrijednosti 104.
73 KM, od D.
o.
o.
»Podromanija«, gospodina Nebojše Erića prozor u vrijednosti 138 KM, od D.
o.
o.
»Čajević komerc«, gospodina Čajevića pod u vrijednosti 30 KM, od gospođe Milijane Bašević, trenera na likovnim radionicama je dobijena wc šolju i od gospodina Bakmaz Mirka dvije vreće cemenata.
|
|
Kupatilo, prije i nakon izvođenja radova
|
Udruženje je od svojih sredstava kupilo materijal za krečenje i farbanje u vrijednosti od 90 KM.
Sve ostalo što je bilo potrebno da se završe dogovoreni i naknadni radovi je donirala firma D.
o.
o.
»Vranica« Pale, gospodin Draško, koji je bio i izvođač radova.
|
|
Kuhinja, prije i nakon izvođenja radova
| |
Izvinjavam se što je lista donatora duga i detaljna, ali gospoda iz udruženja »Podrška« su izrazili želju da nikoga od njihovih donatora ne izostavim.
Slike koje objavljujem na ovom mjestu će biti dovoljne da vidite razliku koju je ovo akcija napravila u životu onih kojima je ova pomoć bila više nego potrebna.
|
|
|
|
Dictionary : Jasminka Marković : Beograd
|
24881 |
30.08.2010 |
PohvaleRečnik je potpuno zadovoljio moje potrebe tokom prevodjenja.
Veliko HVALA!!
|
|
|
Savo_Derikonja : Nicolas : Visegrad, Bih
|
24876 |
29.08.2010 |
Nepoznata sudbina Savinih saboraca
Kada je u pitanju zarobljavanje četnika na Crepoljsku 1942.
koje je opisano u knjizi Derikonjinog saborca, mislim da se radi o istom događaju koji se prepričavao u mojoj porodici jer ne vjerujem da se takav događaj mogao dogoditi više puta u isto vrijeme i na istom mjestu.
Moja baba već jedanaest godina više nije među živima tako da sa te strane ne možemo dobiti dodatne informacije.
Inače, ona nije voljela pričati o Drugom svjetskom ratu i ovo je jedna od rijetkih stvari koje sam čuo od nje na tu temu.
Srećom, zapisao sam imena tih nestalih ljudi, a to je bilo prije skoro 20 godina.
Pamtim samo da je rekla da su samo trojica od njih bili oženjeni i da se niko nikada nije vratio kući.
To su sve bili ljudi iz sela Vučja Luka, Močioci i Biosko.
Volio bih da se javi neko iz toga kraja ko nešto zna o ovome.
|
|
|
Forum : Kristina Crepulja : Sweden
|
24874 |
29.08.2010 |
Veliko hvala dr. LazicuSasvim slučajno sam našla ovu stranicu, veoma je dobra.
Svaka čast!!!
Želim se zahvaliti dr.
Laziću koji je operisao moga supruga 1993.
godine.
Veliko hvala i bog mu dao sve najbolje
|
|
|
Dogadjaji : Zeljko Tomic : Sokolac
|
24859 |
27.08.2010 |
IgrankaČuo sam da je igranka za "old tajmere" tj.
osobe preko pedeset godina bila jako dobro organizovana i još bolje posjećena.
Na igranku je došlo stotinjak osoba.
Čestitke Jeleni Dundić za ovu izuzetno dobru ideju, kao i besprekornu organizaciju.
Nadam se da će neko ko raspolaže sa više informacija, opisati ovaj događaj a možda i poslati neku sliku.
Igranka u kino sali me podsjeti na moju majku, Vinku Tomić, koja je jednom prilikom došla na genijalnu ideju kako da riješi problem velikog broja neoženjenih / neudatih osoba u Sokocu.
Po njoj, sve odrasle osobe preko trideset i pet godina bi trebalo okupiti u kino salu i naložiti "bubnjaru" tako da unutra temperatura bude bar 40 stepeni.
Oni bi se zbog toga morali poskidati.
Šta bi nakon toga bilo možete i sami predpostaviti.
Za sve ostalo bi se pobrinula majka priroda!
|
|
|
Pozdravi_Sokolac : Lone Wolf : Srbija
|
24856 |
27.08.2010 |
Pozdrav braćiPozdrav braći u Republici Srpskoj!
Lone Wolf.
|
|
|
Savo_Derikonja : Nicolas : Visegrad, Bih
|
24852 |
27.08.2010 |
Zarobljeni Savini četniciZaintrigirala me je priča o četnicima zarobljenim na Crepoljsku januara 1942.
jer ponešto znam o tom događaju iz usta moje pokojne babe koja je lično poznavala većinu tih ljudi od kojih su joj neki bili i familija.
Doduše, njena priča je prilično nejasna i neodređena.
Ona je samo znala da su ti ljudi zarobljeni na prevaru i da ih je izvjesni Đorđo Pajdak „izdao“ ali na koji način i kome, to nije znala objasniti.
Govorila je o sedamnaest zarobljenih četnika a ne trinaest kako je ovdje više puta rečeno dok Derikonju nije spominjala.
Sudbina tih ljudi nije rasvijetljena.
Govorilo se da su ih ustaše negdje pobile, ali stoji činjenica da se nikada niko od njih nije vratio kući.
Njihova imena su:
- Rajko Rašević
- Milorad Rašević
- Vojko Marjanović
- Miloš Marjanović
- Danilo Marjanović
- Krsto Lakić
- Marko Lakić
- Jovan Plakalović
- Relja Harambašić
- Veselin Tadić
- Marko Košarac
- Risto Marković
- Grujo Ćodo
- Filip Pajdak
- Relja Baričanin
(dva imena nesdostaju)
Poštovani,
Ne znam koju priču si pročitao, jer se u više navrata pominju zarobljenici sa Crepoljskog, njih 13 koji su dovedeni u Podromaniju, a kasnije oslobođeni od strane nekog mještanina.
Kako su moji Tomići iz Podromanije, ja sam ljetos pokušavao da doznam ime osobe koja ih je pustila iz zatvora, gdje su ostavljeni na milost ustaša, kada su se partizani povukli pred njemačkom kaznenom ekspedicijom.
Priču da je sa njima bio i Savo Derikonja, sam doznao iz dva izvora.
Kao prvo, autor knjige "Sjećanje na Savu Derikonju" to navodi u svojoj knjizi.
On je bio četnik i saborac Save Derikonje.
Istu priču mi je potvrdio i moj tetak, Milanko Batinić, koji sada živi u Lazarevu a inače je rođen u Baltićima iznad Sokoca.
On je bio partizan, prvoborac, i poznato mu je da se Ilija Saboter žučno zalagao da strijeljaju Savu Derikonju.
Prisustvo Ilije Sabotera u Podromaniju u januaru 1942.
godine potvrđuje i Momir Krsmanović u jednoj od svojih knjiga.
O sudbini gore navedenih četnika ništa ne znam, ali sam siguran da će se javiti mnogi kojima su gore navedene osobe poznate "po čojstvu i junaštvu".
Mnogo ti hvala što si ih nabrojao na ovom mjestu.
Hvala i tvojoj babi, pa ako možeš upitaj je još ponešto jer će sigurno biti interesantno za sve nas.
:-)
|
|
|
Trazim : Maida Miletic : Usa
|
24849 |
26.08.2010 |
Vesna NinkovicNeko mi je napisao da napišem za Vesnu Ninković ko joj je otac.
Ja sam već napisala da se zvao Mijat, a majka joj je bila Vera.
Vesna je bila jedinica u roditelja, tj.
nije imala ni brata ni sestru.
Do osamdesetih godina živjeli su u Čačku.
Znam da je Vesna 1975.
godine počela studirati medicinu i bila je jedan od boljih studenata.
Mislim da joj je otac radio u tadašnjem Borisu Kidriču, ali nisam baš sigurna.
Znam i to da je Vera prije preseljenja u Beograd radila u nekoj banci u Čačku.
Kada su se preselili vjerovatno su već bili u penziji.
Nadam se da će se ipak neko javiti.
Unaprijed hvala.
Maida.
|
|
|
Rat_Sarajevo : Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
24847 |
26.08.2010 |
Ratno Sarajevo - Jedinica za odstrelJavna je tajna da je muslimansko ratno presednistvo imalo jedinicu za odstrel ljudi koji nisu podržavali Izedbegovićevu ideologiju.
Ta jedinica je imala zadatak da po svaku cijenu zaustavi i likvidira ljude koji šire informacije ili se zalažu za politiku koja nije odgovarala tadašnjoj muslimanskoj vlasti u Sarajevu.
Danas, nakon toliko proteklih godina od završetka rata, čudi me da građani Sarajeva o tome još uvijek ćute.
Naročito me iznenađuje da "demokratski" političari iz Federacije i danas kriju istinu o tim stvarima.
To me navodi na sumnju da jedinica za odstrel u Federaciji još uvjek postoji, zbog čega političari iz Sarajeva i danas moraju da vode istu politiku koja je dovela do rata u Bosni ili su možda baš oni bili naredbodavci za izvršenje ovakvih zadataka.
Mislim da bi bilo dobro za BiH da se o tome malo vise piše i priča jer građani i rukovodstvo Fedracije još uvjek nisu uradilo nešto što bi kod srpskog naroda povratilo nadu o zajedničkom suživotu.
Ovo bi mogla biti dobra tema na koju bi muslimani mogli da se uključe na ovu stranicu i da daju odgovor o toj misteriju.
|
|
|
Forum : Feniks : Republika Srpska
|
24843 |
26.08.2010 |
Banjaluka a ne BihaćZa Željka,
Tekst koji sam napisao pod naslovom "Kiseonik" i koji je objavljen pod brojem 24830 nema nikakve veze sa Bihaćem, vezan je za smrt dvanaest novorođenčadi u Banjaluci (zbog nedostatka kiseonika) nakon čega je uslijedila akcija razbijanja posavskog koridora (oslobođenja Brčkog) i spajanja istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske.
S poštovasnjem.
Feniks
Poštovani,
Hvala što si me podsjetio da ovu moju "grešku" ispravim u toku ovoga vikenda.
Dobro mi je poznat ovaj slučaj sa banjalučkim bebama i kiseonikom.
Greška je namjerna, više tehničke prirode.
Još uvijek nemam stranicu "Banjaluka" ili "Krajina" na ovome serveru, pa sam sve to privremeno stavljam u "Bihać" jer mi je to, onako geografski najbliže.
:-)
|
|
|
Dogadjaji : Jelena : Sokolac
|
24840 |
25.08.2010 |
Pozivnica na igranku
|
Ustanova za kulturu "Pero Kosorić" Sokolac
13.
"Gospojinske večeri kulture",
"Ljetnje večeri kulture", 2010.
MDG - F program "Kultura za razvoj"
Pozivamo Te da kao neko ko je ( sa svojih najmanje 50 - pedeset godina ) bio sudionik vremena u kome se odrastalo, živjelo, zabavljalo i radovalo na "nešto drugačiji način", a nama izuzetno važan gost, dana :
26.
avgusta, 2010.
godine ( u četvrtak ), sa početkom u 20, 00 časova u kino-sali Sokolac budeš učesnik programa
"Igranka k'o nekad"
Program muzičko-plesne i poetske večeri.
"Stihovi koji se pamte" - govori Miodrag - Miki Trifunov, glumac "Kamernog tetra 55.
" iz Sarajeva
"Muzika sa starih gramofona"- po izboru sokolačkih ljubitelja muzike :
- Mašan – Mašo Radović, samostalni muzički stvaralac sa saradnicima,
- Mirko Đurković - Đura, Muzički bend 'Na svoj način',
- Milanko Borovčanin – Romsok, književnik i pjesnik - voditelj programa
NAPOMENA: Ulaz slobodan, uz obavezno popunjavanje podataka o godini rođenja u prilogu Pozivnice ( dati Mirku - Kinu ).
Za organizatora:
Jelena Dundić, direktor
|
|
|
Ilijas : Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
|
24839 |
25.08.2010 |
RE: Iza srpskih linijaZnam ovu priču! Ima ona i nastavak, a nastavak ide ovako:
"Kad dođoh na Olovo, ja kažem da mi nazovu Ratka Mladića.
Prođe petnaestak minuta a niko se ne javlja.
A onda mi kažu da je Karadžić na liniji i ja mu kažem: "Predsjedniče, ja došao sa svojih 80 gazija iz Banjaluke, a tvoji mi ne daju da prođem.
"
|
|
|
Ilijas : El Gazi : Bih
|
24838 |
25.08.2010 |
Iza srpskih linijaJa sam slučajno zalutao na iljaško ratište u onome periodu kad je trebala da bude deblokada Sarajeva i imao sam zadatak da sa svojih 80 gazija krenem od Popovića ka Misoči i dalje.
Te noći sam ušao oko dva sata po ponoći sa svojih dvadesetak momaka vama za leđa, u takozvane Prapotne njive.
Rekli su mi da se to mjesto drugačije ne može zauzeti.
Ležali smo tako do pola pet ujutro u vašim uniformama u nekom potoku.
Međutim, onda nam javiše da je Rasim Delić naredio da se mi povučemo jer nemamo odobrenje za napad.
U bijesu govorim ljudima da se ne možemo vratiti na ono mjesto gdje smo ušli.
Već je svitalo kada smo krenuli prema rijeci, gdje nailazimo na vašeg vojnika, pozdravljamo se sa njim a on nas upita:
"Zašto ste vi toliko naoružani, zar ovdje treba da bude neka akcija? "
"Da", odgovorih mu ja i dosjetih se da je u opštini Ilijaš predsjednik bio Ratko Adžić pa mu rekoh "Poslao nas Ratko da zauzmemo Popoviće! "
"Koliko će on naših sinova poslati u laku smrt! " - odgovori taj srpski vojnik, koji je očigledno bio iz tog kraja.
Nakon toga, taj isti vojnik nas uputi na brdo iznad Popratne njive gdje je po njemu linija bila najtanja.
Međutim, mi izbasasmo kontra u potok Hajdukovac, i tu naiđosmo na neki rov u potoku spremni da ga zauzmemo, kad izlazi naš vojnik koji je skontao da smo to mi i uputi nas preko Crvenoga brda za Popoviće.
Bjesan do bola, odmah sam zatražio da se uspostavi veza sa Delićem i našom komandom ali niko ne odgovara.
Nakon petnestak minuta kažu mi da je na vezi Alija.
Govorim mu ja:
"Predsjedniče, zar ja treba da dođem iz Krajne i izgubim dvadeset najboljih ljudi? "
On na to odgovori da mu je elgazi Rasim rekao da je ta akcija bila izdata i upućuje nas u Olovo, tj.
Kruševo.
|
|
|
Losi_Srbi : Tomas :
|
24836 |
25.08.2010 |
Slobodanka ŠakoticSlobodanka Šakotic je kasnije promijenila identitet i postala Una Žeger - Kovač, radeći u OHR-u kao savjetnik za vjerska pitanja Rafiju Gregorijanu.
|
|
|
Losi_Srbi : Rahman Ajdar : Dobrinja
|
24831 |
23.08.2010 |
Srpskinja snajperista na DobrinjiŽeljko, objavili ste da je jedna srpskinja, bivši reprenzetativac Jugoslavije bila snajperista na Dobrinji.
Radi se o Slobodanki Šakotić - Bobi, ona je bila kod Vikića u Specijalnoj MUP-a.
Kasnije je optuživana da je kao član grupe "Ševe" pucala na neke poznate ratne face i to da je teško ranila Ismeta Bajramovića - Ćelu, da je pucala na Zlatka Lagumdžiju, da je ubila Safeta Zajku.....
Poštovani,
hvala ti za informaciju! Ja se samo ovlaš sjećeam ovoga iz tih davnih ratnih dana.
Međutim, na internetu sam našao nekoliko izvora koji potvrđuju da se radi o Slobodanki Šakotić, ali i to da je sa njom u istoj jedinici bio i njen brat Slobodan.
Jedan od najčvršćih izvora za ovo su izkazi svjedoka na Kantonalnom sudu u Sarajevu i Državnom sudu BiH.
|
|
|
Krajina : Feniks : Republika Srpska
|
24830 |
23.08.2010 |
KiseonikPoštovani, čitajući naslov "Loši Srbi" dotaću se jedne teme koja je možda još uvijek tabu tema, ali kada čujem kritiku koja zvuči kao pomenuti naslov probudi u meni možda najbolnija sjećanja a to je period maj - jun 1992.
godine kada smo nažalost "bespomočno" gledali kako umire 12 malih anđelčića zbog "nedostatka" kiseonika, nažalost danas je taj broj 14 jer posledice su bile katastrofalne i za preostalo dvoje djece.
Ne mogu da se pomirim sa tvrdnjom tadašnje vlasti da zbog posavskog koridora i zabrane vazdušnih letova nije bilo mogućnosti za dostavljanje potrebnog kiseoinka.
Preko linija organizovanog šverca prolazila je: municija, oružje, granate, hrana, cigarete, alkohol, ljudi...
Bukvalno sve je prolazilo i sve je imalo svoju cijenu samo za par boca kiseonika nije se mogao pronaći švercerski kanal.
Nisu se izgleda tada mogli ni pronaći dobrovoljci (sigrno bih i ja bio jedan od njih) koji bi kroz neprijateljske linije pronijeli potrebni kiseonik, ili se organizovao jedan rizični let a bilo ih je tokom rata dosta kada smo se ubacivali skoro i po 40 km u neprijateljsku liniju radi izviđanja kada je to bilo neophodno.
Ne mogu da vjerujem da nije postojao ni jedan stručnjak i labaratorija koja nije mogla preraditi par boca kiseonika ili da u čitavom području nije u toliko fabrika i radionica postojalo par boca industrijskog kiseonika koji može da mijenja medicinski odnosno čisti kiseonik.
Volio bi da su sve moje sumnje neopravdane ali bi takođe volio da tada odgovorna lica za pomenutu tragediju (i sa jedne i sa druge strane koridora a čija imena nikada niko nije pomenuo) izađu pred javnost sa svojim obrazloženjem.
Nadam se da ne bi bilo ono neljudsko "cilj opravdava sredstva".
|
|
|
Trazim : Maida Mileticm : Usa
|
24829 |
22.08.2010 |
Vesna NinkovicDobila sam obavjestenje za porodicu Pajkic i jos jednom se zahvaljujem.
Sada molim ako iko zna za Vesnu rodjenu Ninković, kći Mijata i Vere, mislim da je rođena 1959.
godine koja je rođena u Čačku, a studirala je Medicinu koju je zavrsila u Beogradu, gdje je živjela do rata sa roditeljima i porodicom, ne znam kako se preziva udato.
Pokusala sam na sve načine doznati, ali nisam imala nikakve rezultate.
Zadnji put se moja svekrva čula sa njenim ocem koji joj je brat.
U međuvremenu se mnogo toga dogodilo, svekrva je umrla kao i moj muž, a ja želim da moja djeca ne izgube trag sa rodbinom.
Ako iko ista zna o Vesni, neka mi javi.
Velika hvala unaprijed.
Maida.
Maida,
bilo bi bolje da si napisala ime Vesninog brata, jer on sigurno nije promjenio prezime.
:-) Možda bi ga tako i pronašla.
Ukoliko znaš i ime oce od Vesne Ninković, molim te da i njega navedeš.
Ja bih ti savjetovao da ponovo objaviš ovaj članak za dvadesetak dana, naravno samo ukoliko se niko ne javi.
|
|
|
Predlozi : Zeljko Basevic : Us Idaho Boise
|
24826 |
22.08.2010 |
PredlogZa sve korisnike ove stranke predložio bi da se prvo deklamišu ko su:
- Srbi
- Stari Srbi - muslimani
- Narodi sa ostalih kontinenata npr.
Turci
Da li mi neko može objasniti kada (Srbin koji je promjenio vjeru) ili kako se naziva musliman ili Bošnjak upadne na srpsku stranicu i pokušava ubjediti Srbina koji je ostao vijeran svojoj vijeri stotinama godina da nije u pravu.
Ovo je nagradno pitanje.
Da li je taj čovjek normalan ili smo mi previše mekani?
|
|
|
Forum : Zeljko Basevic : Us Idaho Boise
|
24825 |
22.08.2010 |
Zeljko Zeljki o ZeljkiDragi ( nikada nisam imao to zadovoljstvo da se upoznamo) Željko.
Ovo je prica o Željki koji je pomogao Željki da postane ponovo Željko sa Rmanije.
Prvi Željko si ti, drugi Željko je Marković Željko a treći sam ja - Sarajlija ponovo ponosan na Romaniju.
Isto kao što je ponosna i moja tetka Milena Marković na svog prvorođenog sina.
Za razliku od vas dvojice, koji ste nešto učinili za Pravosljavlje ili još uvjek odrađujete; ja se ne mogu svrstati među vas.
Ali Bog mi je svijedok da se trudim koliko mogu!
Ovde bi trebala biti i neka poenta.
Ma pomozi Pravoslavlju koliko možeš.
Potpis: Daj Bože da se Srbi slože!
Imenjače,
hvala ti što si me uporedio sa Željkom Markovićem, koji bješe moj student na Političkim Naukama, ali koji je mene u mnogo čemu prevazišao i kome ja i ti vjerovatno nikada nećemo biti ravni.
Međutim, treba da znaš da Željko nije pao uzalud - iz njegovog pepela ponići će još mnogo drugih koji će krenuti njegovim putem - bez obzira da li se zovu Željko ili nekako drugačije.
Prije pet godina i ja sam sjedio u svojoj udobnoj fotelji svjestan da u svom životu gotovo ništa nisam učinio za narod, pa čak ni za svoju Romaniju.
A onda sam krenuo, ponavljajući u sebi da "svakoga dana sve više napredujem".
Ni danas nisam zadovoljan onim što sam učinio, ali bar znam da nisam na početku.
Siguran sam da ćeš jednoga dana i ti osjećati isto!
|
|
|
Judo : Mitar Krunic : Sokolac
|
24824 |
22.08.2010 |
III.
Medjunarodni Kup Vojvodina 2010
Dana 22.
8.
2010.
godine u Kanjizi odrazan je III.
Medjunarodni kup Vojvodine za Seniore i Seniorke.
Član JK "Sokolac", Strahinja Krunić, inače junior, u kategoriji seniora do 66 kilograma je osvojio je 3.
mesto.
|
|
|
Trazim : Velimir Ilijas : Ilijas
|
24823 |
22.08.2010 |
Dobrosav MacanovicU vezi postavljenog pitanja od strane Malislatki: pod brojem 24818 od 21.
08.
2010.
godine imam sljedeći odgovor:
Macanović Dobrosav živi sa roditeljima (otac Luka, majka Nevenka) i bratom Sretkom koji nije oženjen u Srbiji, ali ne znam u kome mjestu.
Telefon možete dobiti od Željka.
|
|
|
Losi_Srbi : Zeljko Tomic : Sokolac
|
24820 |
21.08.2010 |
RE: Zločini Srba nad SrbimaKao i mnogo puta do sada, Vogošćanin Pravi je dotakao jednu vrlo zanimljivu temu, a radi se o zločinima Srba nad Srbima.
Petnaest godina nakon rata mogu i da shvatim one koji su zbog gladi i straha za svoje porodice, prije svega djecu, uzeli puške u ruke i borili se na strani ABiH.
Međutim, ne mogu da shvatim pojedine Srbe koji su se naprosto iživljavali nad Srbima.
Primjera za ovo ima mnogo: sjećam se da je snajperista na Dobrinji bila jedna Srpkinja, inače reprezetativac bivše Jugoslavije.
Pored toga, bilo je i Srba koji su bili komadanti muslimanskih diverzantskih jedinica, a takvo povjerenje se moglo postići samo izuzetnim zaslugama, tj.
moralo se dokazati tako što se iživljavaš na zatvorenicima i srpskim civilima.
Ova tema bi bila jako interesantna za obraditi, pa bih vas zamolio da objavite sve ono što znate.
|
|
|
