fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-MUSLIMANSKI_DNEVNIK
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

muslimanski_dnevnik- 71132 - 28.06.2012 : Edin Velispahic Kakanj - best (0)

Komentar na muslimanski dnevnik


Sve je onako kako vi pišete i dnevnik je tačan! Međutim ljudi si morali, pukao i film, te 4 haubice 120 mm sa Čemernog su tukle gradsko područje Breze, te sela Vlahinje i Očevlje, pa je vojska iz Kaknja i okolnih sela Breze krenula da ih uništi kao i sve ostalo što im je pružalo otpor na tom putu.

Jedna mala ispravka! Džemal Smolo nikada nije bio zarobljen, nego mu je taj dnevnik ostao u zemunici kada je pala linija odbrane u Misoči, i nakon povlačenja je zaboravio ponijeti dnevnik, pa je završio onako kako je završio. I tačan je podatak da taj Džemal Smolo živi i radi u Kaknju gdje posjeduje limarsku radnju.

Edine,

niko ne zamjera muslimanima što su krenuli da unište haubice. Ono što je zločin u svemu ovome jeste stravično ubijanje civila i zarobljenika. Neke od leševa sam i lično vidio!
muslimanski_dnevnik- 24950 - 08.09.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

Ratni dnevnik muslimanskog borca (1)


Njegovo ime je Smolo Džemal. Prijavio se kao dobrovoljac u kakanjsku TO, a potom učestvovao u masakru na Čemernu i u akciji na Misoči, gdje je prema informacijama koje sam ja imao poginuo, mada sam od posjetioca foruma saznao da je samo bio zarobljen, a na kraju i preživio rat.

Iza svoga kratkog, ali neslavnog ratnog puta, ostavio je ovaj dnevnik koji govori masakriranju zarobljenih civila na Čemernu, kao i o Srbima u zatvoru u Brezi, koje on naziva "četnicima" ali i "sumnjivim licima".

Posjedujem prepis originalnog teksta ovoga dnevnika, koga je napravio jedan Ilijaški borac. Ja mu se na tome neizmjerno zahvaljujem, a pogotovu što sam i ja taj isti dnevnik samo dan nakon Džeminog zarobljavanja držao u rukama, a nisam se sjetio da napravim kopiju. Originalni dnevnik sam pročitao na putu do Pala, gdje smo ga (Nikola Poplašen, Dragan Jovanović i ja) predali nadležnim organima.

Dnevnik je vođen u jednoj đačkoj svesci širokih linija, sa koricama svjetlo crvene boje, unutar kojih se nalazilo svega 40-tak listova.

Tekst koji objavljujem gotovo je u potpunosti vjeran originalu, tj. nisam htio da kvarim Džemalov stil pisanja. Ipak sam, radi bolje čitljivosti, dodao sam nešto znakova interpukcije i ispravio nekoliko grešaka u velikim / malim slovima.


Subota 23. 05. 1992. godine - Prijavljivanje dobrovoljaca i mobilizacija u TO BiH. Izvršen ljekarski pregled u Kaknju, zaduživanje oružja...

24. 05. 1992. godine - Ujutro izvršena smotra boraca sa naoružanje. Polazak autobusa iz Kaknja u 12 sati, relacija Kakanj-Brežani-Mali Trnovci, obilaznica do Breze. Dolazak u Brezu u 15:30, smeštaj u O. Š. fiskulturna sala, spavanje na patosu, raspoređivanje 300 boraca.

27. 05. 1992. godine - Prva vježba na brdu zvanom Sutjeska. Upoznavanje okoline Breze i okolnih sela.

28. 05. 1992. godine - Druga vježba na istom brdu sela Sutjeska. Zborno mjesto kod mehtefa, raspoređivanje boraca po vodovima i odeljenjima. Obuka: prebacivanje odeljenja u napad, puzanje i otkivanje neprijatelja, polazak na teren, logorovanje.

31. 05. 1992. godine - Ujutro u 5:00 dolazak u selo Lazareviće. Pretres srpskih i muslimanskih kuća. Ujutro u 9:30 pronađeno oružje:

  1. jedan mitraljez M53
  2. dvije lovačke puške
  3. jedna poluautomatska puška


Pokušaj napada na selo Oćevlje, naredba povlačenje.
U popodnevnim satima montiranje šatora i smještaj.

01. 06. 1992. godine - slobodne aktivnosti i upoznavanje terena.

02. 06. 1992. godine - Obilazak šume prema selu Seoce: Sikira, Benće, Muris, Hare, Šemal. Kretanje po šumi puna četiri sata

03. 06. 1992. godine - moj rođendan. Ukopavanje, pravljenje rovova u slučaju vazdušnog napada ili raketiranja istoga. Istoga dana, 03. 06. , čule su se detonacije Visoko-Ilijaš i Ilijaš-Visoko. Tokom cijele noći i cijelog dana. Najača detonacija se čula oko 20:15 u blizini našeg položaja. Narednog dana oglašena je opšta opasnost.

04. 06. 1992. godine - Počelo je granatiranje brda Vlahinje i najbližeg sela. Prva granata nedaleko od petog stražarskog mjesta, tačnije 20 do 30 metara od stražara Smolo Šemala, Skeledžije Salke, Ćosić Akifa i Brkić Mevludina. Zatim je počelo raketiranje a stražari su pronalazili skloništa od drveta do drvata. Geleri su padali svuda okolo. Na samom brdu ranjena su dva pripadnika TO Breza, jedan poginuli u gradu Breza. Raketiranje nije prestalo sve do jutarnjih časova. U samu zoru stigli smo do šatora oko 4:00 srećom živi i zdravi.

Narednog dana na isto stražarsko mjesto pale su dvije granate, daljine 10 do 20 metara.

Tokom dana čule su se detonacije u samom gradu Brezi, Visokom, Ilijašu. Poslije podne, tačnije u 6:30, pale su dvije granate na selo ispod brda Vlahinje u blizini su se nalazili Sikira Zehrudin i poručnik Senad Jašarević. Od gelera lakše rane je zadobio poručnik Senad i odmah je prebačen do prve ambulante. Ozlede nisu bile opasne, geleri su izbili tri zuba i ranjavanje desnog ramena mišića.

06. 06. 1992. godine - Ujutro u 8:30 pokret teritorijalaca. Dva dana čišćenje sela Seoce/ Dolazak u selo u 10:30, pretres izvršen bez gubitaka i ranjavanja. Na strani neprijatelja jedan poginuli prilikom bjekstva. Zarobljena četiri muškarca, dva srednjih godina i dva starija. Pronađena lovačka puška i municija za papovku. Za oružje nisu priznali, rečeno da ne posjeduju. Lica su privedena najbližoj komandi u Brezi.

Povratak u popodnevnim satima, tačno u 16:00. Preseljavanje šatora 3. čete na drugo mjesto, jedan kilometar u šumu Krčmari gdje smo ostali da prenoćimo noć.

Detonacije su se čule Ilijaš-Breza, Visoko-Vareš.

Nedelja 07. 06. 1992. godine - Osvanjava mirno. Jedan vod odlazi u pravcu Misoče. Treća četa ostaje sa tri voda na istom mjetu. Dan protiče mirno. Na samom brdu čule su se detonacije u pravcu Breze i Visokog. Granate su dolazile sa četničkog položaja čemerno - Bijele stijene. U popodnevnim satima avioni su nadlijetali Bosnu. Utvrđeno je da su bombardovali Visoko. Na samom brdu Vlahinje borci su imali slobodne aktivnosti. Najviše vremena je posvećeno klanju jagnjadi, što brezanski što kakanjski TO. Na ražnju je ispečeno deset jagnjadi.

Odeljenje iz Papratnice sačinjavaju Sikira Senad, Muris Haga - Hare, Sedin Zelo, Mevludin, Salih, Seid. Kad su ispekli janje, ispod brda Vlahinje išavši prema selu Seoce, sve je prošlo bez panike.

U šator smo stigli u 20:00, tačno u dogovoreno vrijeme. Noć je protekla mirno bez uzbuna i panike.

08. 06. 1992. godine - sprema se velika akcija. Zadatak vrlo težak. Komanda je izdala zadatak da se uništi mjesto Čemerno na kojem su se nalazila četiri topa kalibra 120 mm. Polazak u 19:00 časova. Zadatak je dobio 2. vod 2. čete, kojom komanduje Tufo Šumar, vodnik. Do prvog sela stigli smo oko 20:00, gdje smo sačekali da padne noć. Tu smo se prebrojali, tačno nas je bilo po brojnom stanju 37 obučenih u uniforme.

Pala je noć. Na put smo krenuli dalje. Vodiči puta su bili dobrovoljci iz Breze. Noć je bila kišovita a putevi nevidljivi. Kad smo stigli u mjesto Mahmutović rijeka, kod Jozine kuće, tu smo malo odmorili i zapalili cigaretu. Iscrpljeni, mokri i umorni nastavili smo danje. Ništa nas nije moglo spriječiti da ne dođemo do cilja. Oko ponoći stigli smo do mjesta Taračin do i smjestili se u školu u koju je smještena komanda Hosovaca. Odmorili smo tu jedan sat. Na domak tog mjesta nalazi se mjesto Korita. Tu je dogovoreno sa komandom da napad na Čemerno ne može biti 09. 06. ujutro u 4:30 kao što je dogovoreno. Stigli smo u Korita ujutro u 4:00 gdje smo humano primljeni i dočekani. Smješteni smo u Osnovnu školu, gdje smo spavali. Istog dana pravljeni su planovi za dalje. Kretanje po samom selu nije se smjelo kretati da nas ko ne bi primjetio. Selo je istog dana blokirano. Mještani su donijeli doručak, ručak, večeru. Uglavnom hrana je stizala svakog časa. Dan je prolazio naporno. Mještani su naizmjenično dolazili i razgovarali o svim značajnim tačkama na tom četničkom uporištu.

Pala je noć, onako mirna kišovita. Počinju dogovori o daljem kretanju. Našoj jedinici priključuje se nekoliko dobrovoljaca, civila iz Korita, oko dvadeset momaka. Rukovodi im milicionar iz Korita.

Krenuli smo oko ponoći. Noć mračna. Kretanje po šumi uskim stazama, kamenitim, skoro nevidljivim.

Na brdo Čemerno stigli smo ujutro 10. 06. 1992. godine oko 5:00, što znači da smo putovali oko četiri sata iz Korita do Čemerna. Dolazak na Čemerno, prebrojano ljudstvo, određeno u dvije grupe. Jedna na topove a druga na selo i življe.

Na brdu Čemerno nalazi se raštrkano selo i velike stijene na kojima se nalaze četiri topa koja treba uništiti.

Napad je počeo u 5:45, kada se oglasila prva puška. Sa lijeve strane gledajući topovima na leđa nalazila se grupa od 22 borca a sa druge strane oko 30 ljudi sa vođom Šumarom.
muslimanski_dnevnik- 24948 - 07.09.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

Ratni dnevnik muslimanskog borca (2. dio)


Grupa u kojoj sam se ja nalazio imala je zadatak da uništi i zarobi sve što je živo pokreno i nepokretno: kuće, štale i sve što postoji na tom mjestu. Do kuća smo se prikradali šumom, opkolili i počeli dejstvovati. Deset do petnaest minuta oglasili su se rafali sa jedne i druge strane.

Prva žrtva je pala rukovanjem bombe. Prilikom bacanja na prozor bomba je eksplodirala u ruci dobrovoljca sa Korita. Živio je jedan sat. Prilikom nošenja preminuo je od zadobijene rane te svoje lično pravljene bombe.

Prvo ranjavanje zadobio je momak iz Korita od metka sa strane neprijatelja od četnika koji su se nalazili u podrumu suprotno od kuće gdje su se nalazila tri pripadnika TO. Jednog je metak okrznuo ispod pazuha, što znači lakše ranjavanje.

Paljba je usmjerena prema jednoj kući i tom podrumu tako da se se četnici predali. Iz podruma izašli su jedan četnik, tri djevojke i dvije žene, starije od 50 godina. Svi su na licu mjest ubijeni prilikom davanja otpora.

Napad i akcija je dalje nastavljena kao da se ništa nije dogodilo. Pretres kuća i uništenje. Na sledeću kuću smo naišli odakle se otpor dava. Tri žene su izašle. Ništa nisu htjele reći za oružje i ljudstvo te su ubijene mecima i oruđem koje smo posjedovali.

Naša akcija se približavala kraju. Povlačenje prema topovima zbrinjavanje ranjenih i poglinulih. Prilaz topovima i kolegama koji su već bili oslobodili topove i pobili posade i ljudstvo koje se nalazilo u blizini.

Raznošenje eksploziva ispod topova bilo je ubrzano. Kad je bilo sve sređeno za dizanje u vazduh, tražen je kabal, sprava ključ, mašina za okidanje. Prilikom napada, dejstva, pucnjave, silni rafali, momak koji je zadužen za kabal pobjegao je sa kablom (koloturom) i još jednim dobrovoljcem TO Kakanj, tačnije iz Popratnice Brkić Mevludin. Momak koji je pobjega sa kablom je iz sela Korita. Oba ova teritorijalca su nam zadali dosta muke i problema na samoj stijeni gdje su locirani topovi.

Kad je sve trebalo dići u vazduh, kabla nije bilo. Jedan top je gurnut niz stijene jedno dvadesetak metara, a ostala tri su namještena da se zapale.

U međuvremenu oglasio se rafal u štali gdje se nalazio još jedan prikriveni četnik. Ulaskom u štalu izgubio je život Kovač Rahman, rođen u Brnjici, nastanjen u Kaknju, otac šestoro djece. Uzimanjem ranjenog iz štale izgubio je život pripadnik TO Breza po imenu Nune, koga niko nije mogao iznijeti iz štale gdje se nalazio prikriveni čenik. Nedaleko od štale smrtno je stradao milicioner iz Korita.

Prikrivenog četnika primjetili smo na gornjem dijelu štale, gdje je i ubijen a štala zapaljena u kojoj je ostao i pripadnik TO Breza Nune. U istoj štali se nalazile granata od topova i dosta municije koja je počela da gori. Poginuli se nije mogao izvući jer je prijetila opasnost od eksplozije. Nakon toga topovi su zapaljeni koji su eksplodirali.

Povlačenje je bilo što brže udaljavanje od mjesta eksplozije. U prvim redovima su povučeni ranjeni iz Korita trojica Kakanjaca: Karamujo, Samir i vodnik Tufo. Sva trojica su ranjeni od bombe kašikare. Sa dvojicom drugova iz Breze snio sam poginulog blizu sela Mahmutović rijeka gdje su mještani tog sela pristigli u pomoć.

Sa Čemerna, nakon uništenog i spaljenog, zadnji su stigli teritorijalci dobrovoljci iz Papratnice koji su snijeli poginulog milicionera iz Korita. Svi su stigli oko 10:00 u Mahmutović rijeku, gdje su nas počastili cigarama, kafom i hranom. U samom selu svi smo izgledali tužni, izmrcvareni i žaloviti. Poginule smo smjestili u đamiju. Ranjeni su prebačeni kolima do hitne pomoći.

Nakon odmora u selu Mahmutović rijeka, uniformisani teritorijalci a i dobroboljci iz Korita, svi su se postrojili i prebrojali. Pozdravili smo se sa dubokim žaljenjem za poginulim u napadu na veliko četničko uporište Čemerno, koje je spaljeno i do kraja uništeno.

Od sela Mahmutović rijeka sve do Jozine kuće prevučeni smo kamionom te smo se pozdravili sa domaćinom. Daljim putem prema selu Slivno do brda Vlahinje gdje su locirani šatori TO Breza. Kod šatora su nas dočekali sa veseljem i pečenom jagnjetinom.

Nakon kraćeg odmora krenuli smo kamionom do Breze. Tu su nam čestitali na uspješno obavljenom zadatku. Poslije održanog govora kapetana Šemala Ađića, dobili smo odmor za Bajram.

Oko tri sata smo sjeli u autobus i krenuli kući preko sela Prhinje Visoko-Kakanj. Borci iz Papratnice stigli su kući oko 17:00, dočekani sa mnogo radosti.

Prilikom prolaska kroz selo pucalo se iz oružja u znak da smo živi stigli, dobro i zdravo i u istom broju. Kod svoje kuće sam stigao oko 18:00, gdje sam takođe oglasio svoj dolazak.

Sledeći dan sam otišao u štab u Kakanj radi mijenjana oružja i tu sam se upoznao sa komandantom Mušinbegovićem.

U popodnevnim satima sam prisustvovao đenazi poginulog Rahmana Kovač, a i dao počast minutom šutnje svom drugu koji je dao život za svoju mladu Republiku BiH.

12. 06. 1992. godine - Dogovoren je povratak dobrovoljaca u Brezu. Bilo je nekih nesuglasica pa je povratak kasnio dva-tri sata. U Berzu smo stigli oko 15:30 i prenoćili u prostorijama gradskog zatvora gdje se nalaze zatvoreni četnici i sumnjiva lica.

13. 06. 1992. godine - Krenuli smo na Vlahinje gdje su smešteni šatori. U mjestu Koritnik imali smo odmor, pili kafu, sok i po jednu rakiju. Put smo nastavili dalje, međutim stigao nas je traktor i povezao do šatora gdje su nas kolege počastile rakijom i mesom.

Sledećeg dana nije se ništa dešavalo ozbiljno. Dan je bio tmuran i kišovit.

14. 06. 1992. godine - Stigla je jedinica koja je bila na odmoru u Kaknju u popodnevnim satima. Stigla je vijest iz komande za pokret u Misoću. Sve je bilo spremno ali je došlo do nesporazuma.

15. 06. 1992. godine - U 6:00 odlazak u Misoću se odgađa do daljnjeg nakon potpunog primirja komande iz Sarajeva.

Toga dana donešena je odluka da 1. vod 2. čete sa komandirom Fudom ide na Misoču na ispomoć.

Dan je protekao mirno i uz kišu i pečenje. Iste noći oko 21:00 naređenje da se spreme dobrovoljci za pokret na ispomoć Misoči, tačno ujutro u 3:00.

Do samog ratišta smo stigli oko 7:00. Tu smo ostali u šumi oko 500 metara iza linije fronta. Prva puškaranja su se čula u 7:20. Liniju fronta čuvali su teritorijalci Misoče kojim komanduje Osman i jedan vod Druge čete kojim komanduje Fudo.

.... Ovo su bile poslednje riječi koje je Smolo Džemal upisao u ovaj dnevnik, a za koga ovaj srpski borac zapisao da je Džemal poginuo u akciji na Misoči... Međutim, na internetu sam pronašao podatak da u Donjoj Papratnici broj 14, opština Kakanj, živi osoba sa istim imenom i prezimenom kao i to da je vlasnik jedne privatne firme. Ukoliko na Google ukucate ime "Smolo Džemal", bez ikakvih problema ćete doši i do njegovog mobilnog telefona , pa ga možete i nazvati i pitati da li je rođen 3. juna poput ovog zlikovca koji je silovao i krampama ubijao nedužne žene...

Idi na stranu - |1|2|