fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-MISOCA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

misoca- 66104 - 29.02.2012 : Ucesnik - best (1)

Plana, Ilijaš


Dana 03. 05. 92 godine, raspored odbrane sela Odžak, sjeverni deo kota Plana, Boškovića gaj, i kota Vraca. Dnevna smjena l2 ljudi i istureno stražarsko mjesto sa dva vojnika 5o metara ispred linije u Boškovića gaju na šumskoj stazi na kosi prema Ostojića strani.

Oko l5. 30 časova zamjenik komandira Patriotske lige Breza Musa prikradao se od pravca Ostojića brdo ili današnjeg spomen obeležja kosom povrh gaja šumskom stazom sa oružjem na gotovs. Strazari J. i Đ. pozvali su me motorolom i prenjeli da su uočili neprijateljskog vojnika šato je bilo oko l50 metara od tadašnje muslimanske linije) u međuprostoru. Zatražili su uputstvo šta da rade. Dobili su odgovor da pucaju samo ako bude pokušao proći do naše linije. Pucali su sa daljine lo do l5 metara. Napominjem da je Musa na sebi imao ukrasni redenik sa metcima 7, 62 a bio naoružan sa automatom marke Zagi broj B 4814 9mm Para sa punim okvirom municije. Pogođen je jednim rafalom u predjelu prsa.

Obavještena je komanda i policija u Ilijašu.

Oko l7, 3o časova obavješten sam od strane komande iz Ilijaša da se povučem na rezervni položaj da izvuku poginulog Musu. Ljudstvo je povučeno a na podesnom mjestu ostavljena su dva čovjeka da mogu držati pod kontrolom kretanje i osujetiti namjere ako to ne bude samo izvlačenje Muse. U 18 sati muslimanske snage su dobile pojačanje i predvođene Ganom krenule su na izvlačenje Muse, ne kako je obećao Opacin Salko, tj. bez pucnjave, nego sa puščanom vatrom komandujući naizmjenično, lijevo krilo naprijed, desno krilo naprijed.

Pokupili su Musu i sa pucnjavom produžili na naš napušteni položaj. Ostavljena straža bila je primorana da se povuče. Od oružja je imala snajper 7, 9 i mitraljez 84. Pred samo povlačenje primjetili su vojnika koji komanduje, šuma je bila dosta gusta ali su uspjeli da jednim metkom 7, 9 uklone glavno-komandujuceg a potom se izvuku.

Kasnije se saznalo da se radilo o Gani.

Da bi vratili muslimanske snage na njihovu liniju upotrebljen je BST kojim je tučen Boškovića gaj. Nakon 15 do 20 minuta muslimani su u totalnom bjekstvu napustili mjesto sukoba.

U 19 sati, na licu mjesta našao sam Ganine kožne rukavice sa odsječenim prstima (kao iz nekog jeftinog američkog filma), zatim dva okvira municije 7, 62 plastificirane, kineske proizvodnje.

Napominjem da Srbi nisu napadali Planu i bili su na Plani do juna mjeseca 1992. godine, kada su povučeni sa dolaskom novog komandira čete.

P.S. Žao mi je, ali bila je to uzaludna žrtva. Huškanje onih koji su bili željni slave. Strašno.

Iz dnevnika, originalno i istinito!

Krvi su tuđe nevine htjeli,
oni i oni sto su ih slali,
a da u vlastitu mogu pasti,
da li su o tome razmišljli?
misoca- 40462 - 13.09.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (1)

Plana i Misoče


ODGOVOR U VEZI PLANE I MISOČE

Želim da vam kažem da toga dana nije bilo nikakvog napada VRS na Planu iz rejona Vratnice i Lješeva. Nije niko ni poginuo od boraca VRS, a ja ne znam kada i gdje su poginuli muslimanski borci Ruhla i Gana koje vi ovdje pominjete. I ne samo to, nego tvrdim da do 3. maja 1992. godine nije bilo oružanih napada ni sa jedne strane.

E, sad da obradimo malo taj 3. maj 1992. godine.

I pored stalnih kontakata predsjednika opštine Ilijaš Ratka Adžića, ujedno i predjsednika SDS Ilijaš, sa predsjednicima političkih stranaka Ilijaš, Mešetović Fehimom (SDA) i Vidović Jozom (HDZ), te direktnog kontakta putem radio Ilijaša, Breze i Visokog sa predsjednicima opština Jusufbašić Kenanom (Visoko) i Opačin Salkom (Breza), te uvjeravanja i obećanja svakog od njih da neće niko nikoga napadati. Ovaj razgovor predsjednika opština mogli su slušati svi građani ovih opština, pa i dalje. Ipak 03. maja 1992. muslimanske formacije su napale područje opštine Ilijaš i taj dan se označava kao početak rata za opštinu Ilijaš. Toga dana muslimanska artiljerija iz pravca Visokog i Breze dejstvovala je po gradu Ilijašu, selima Mrakovo, Sovrle, a posebno po Ljubnićima i Čekrčićima. I kao da ih je Bog odmah na početku opomenuo i kaznio pa je od njihove granate prva žrtva bio musliman Sarhatlić Mustafa, koji je poginuo na Karašnici, neposredno iznad zgrade MUP-a. Nakon artiljerijske pripreme uslijedio je i pješadijski napad na Čekrčiće, Ljubniće i Odžak. Najteži napad bio je na liniji iznad Ljubnića, gdje je poginulo 9 srpskih boraca. Selo Dobro su muslimanski vojnici opljačkali i zapalili. U tom sukobu zabilježen je i veći broj mrtvih i ranjenih muslimanskih vojnika. Na inicijativu muslimanske strane, istog dana, oko 18, 00 časova postignut je sporazum da se sva neprijateljstva obustave. Medjutim, bez obzira na postignuti sporazum, muslimani su i narednih dana nastavili sa oružanim provokacijama. Tako su počela otvorena neprijateljstva i nemogućnost zajedničkog življenja sa muslimanim i Hrvatima.

Muslimani kasnije na "Internet sajtu" taj događaj opisuju ovako:

3. maja 1992. pripadnici svih jednicia u Visokom i okolini vrše prvi kombinovano artiljerijsko-pješadijski napad na srpska uporišta u Ilijašu, Sovrlama, Ljubinićima i Čekrčićima što je izazvalo šok i pometnju među srpskim snagama koji su bili primorani skrenuti svoje snage sa pravca Sarajeva. To je pomoglo u odbrani glavnog grada koji je svoju odlučujuču bitku vodio upravo 2. i 3. maja kada su Visočke jedinice izvršile napad.

Koja izmišljotina! Ilijaš nikada nije imao svoje snage uperene u pravcu Sarajeva, a pogotovo u to vrijeme. Ilijaš je u to vrijeme imao samo manje seoske jedinice organizovane u okviru civilne zaštite koje su djelovale potpuno samoinicijativno i izlazile na neku liniju odbrane iznad svoga sela da ih ne bi iznenadile muslimanske snage. Poslije pomenutih razgovora preko uvezanih radio stanica Ilijaš, Visoko i Breza, građani Ilijaša su bili potpuno neoprezni na iznenadni napad muslimana. Nisu mogli ni povjerovati da bi do toga moglo doći, bar ne još izvjesno vrijeme. Ali, to se ipak dogodilo.

To nije bio nikakav kukavički napad srpskih snaga. Upravo, obrnuto. To je bio napad muslimana onako kako je to napred opisano. Kad su Srbi žestoko odgovorili, muslimani su kukavički tražili prekid svih neprijateljstava što su Srbi i prihvatili. Međutim, to je bilo kratkog daha jer su muslimani nastavili sa provokacijama i napadima.

Dakle, ove akcije muslimana su uslijedile neposredno poslije razgovora predsjednika opština Ilijaš, Visoko i Breza da neće niko nikoga napadati..

E, šta je sad Srbima preostalo. Morali su prihvatiti borbu sa muslimanima. Ali, kako voditi borbu sa muslimanima iz vana, a u svojoj sredini imate muslimane koji misle isto kao i oni iz vana i koji bi, svakako, podržali njihove napade, a time onemogućili Srbe u odbrani svoje teritorije. Zato su Srbi nastojali zaokružiti svoju teritoriju u kojoj neće biti muslimana.

Za dalju budućnost srpskog naroda bilo je neminovnost oslobadjanja srpskih prostora, koje je moralo početi iznutra. Tako 05. juna 1992. godine oslobadjaju selo Lješevo, 09. juna sela Donja Luka i zaseoci Nevaljalovići i Avdibegovići u selu Kadarići, a u periodu od 20. maja do 01. juna oslobodjena je Gornja Bioča i 14. juna 1992. godine sela Mlini, Gajice i Vlaškovo.

Pri tome je ostala Gornja Misoča sa većinskim muslimanskim stanovništvom i Nabožić i dalje pod kontrolom muslimana.

E, poštovani Jura, sad dolazimo na Vaše pitanje, zašto su se vodile borbe oko Misoče.

Ova Brigada branila je položaje prema Visokom i Brezi, ali je istovremeno trpila jaku vatru iz dobro utvrdjenih muslimanskih uporiršta unutar same teritorije opštine Ilijaš kao što su bili Hadžići, Gajice, Vlaškovo, G. Misoča i Nabožić sa jedne strane i Karašnice, Mešanovići, D. Misoča i Milakov Do sa druge strane.

Naročito im je stalna meta bila Kasarna Misoča sa najvećim skladištem kerozina u Jugoslaviji.

Pored toga, muslimani su odmah prekinuli dovod i napajanje grada Ilijaša sa pitkom vodom, jer je vodozahvat iz rijeke Misoče bio pod njihovom kontrolom. Tako su građani Ilijaša bili bez vode skoro godinu dana. Srbi su se snalazili na taj način što su pitku vodu dovozili u cisternama iz Rajlovca, a pojedini građani su se snabdijevali i iz prirodnih izvora i bunareva kod privatnih vlasnika.

Nisu imali ni električnu energiju, jer su vodovi električne energije išli preko muslimanske teritorije koje su prekinuli.

Sve su to Srbi trpili, ali nisu više mogli tolerisatri stalno granatiranje iz Gornje Misoče i sa Nabožića.

Ovakvim postupcima muslimana moralo se stati na put.

Krenulo se u oslobađanje Gornje Misoče. Akcija oslobađanja je trajala od 5. juna do 26. oktobra 1992. godine. E, tu je poginulo mnogo boraca i to sa obje strane.
O oslobađanju Misoče, ranije sam pisao u svom prilogu koji se nalazi na stranici "Istorija-Ilijaški Nemanjići" pod brojem 23489 od 28. 1. 2010. godine, pa pronađite i pročitajte.

Spomenuo sam i Nabožić, ali pošto Vi niste za njega pitali, neću ovog puta ništa ni pisati.
misoca- 39942 - 09.09.2011 : Jura Muratovic Zupca, Breza - best (1)

Misoča i Plana


Ponovo se javljam jer su mi neke stvari ostale malo nejasne, a ipak je lijepo saslušati sve strane učesnice u ratu. Gospodin Željko je napisao da Srbi nisu imali za cilj zauzimanje teritorija kojem nije bilo većinsko pravoslavno stanovništvo. Zbog toga mi ostaje nejasno zašto su se vodile borbe oko Misoče i zašto je onda VRS 5. maja 1992. godine izvršila napad na Planu iz rejona Vratnica i Lješevo. Mislim da je u toj borbi izginuo veliki broj boraca sa obje strane. Da je ta kota zauzeta Breza i okolna mjesta bi VRS bila kao na dlanu. Bilo bi dobro i ako ima neki učesnik u toj borbi da je malo opiše. Tada su poginula dva mlada borca Ruhla i Gana i jos par momaka. Veliki pozdrav Željko i svim koji čitaju ovaj forum.

Poštovani,

kada sam napisao da je Ilijaška brigada već na početku rata zauzela i do kraja rata branila pozicije na kojima je bilo većinsko srpsko stanovništvo onda nisam mislio da je to 100% bilo baš tako jer je dosta srpskih sela iz područja Visokog i Vareša ostalo na muslimanskoj strani, ali i muslimanskih sela na srpskoj strani.

Pored toga, u ratu generali vode glavnu riječ, a kod njih se veoma često mogu čuti fraze "ispravljanje linija u cilju smanjenja ljudstva", "osvajanja strateških kota", "utvrđivanje linije radi lakše logistike"...

Što se Misoče tiče, ona je bila strateška kota i da si na početku rata bio u Ilijašu vjerovatno bi i znao zbog čega. Neprestano granatiranje civilnog stanovništva je bilo nesnošljivo, a bila je ugrožena i jedina komunikacija Ilijaša sa ostatkom svijeta. Konačno, na udaru je bila i kasarna u Misiči u kojoj su se nalazile najveće zalihe kerozina na Balkanu...

Što se akcije na Planu tiče, tu bi neko drugi mogao više da napiše, ali meni se čini da je to bio pokušaj nekog visokog oficira da ostvari stratešku nadmoć nad neprijateljom. Da je kojim slučajem taj cilj i dostignut, veliko je pitanje da li bi se ta pozicija mogla i održati.

Idi na stranu - |1|2|