fix
Logo
fix
Nalazite se na Sokolac-KZ_ZORAN
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

kz_zoran- 69008 - 01.05.2012 : Maks Gorki Sokolac - best (1)

Zoran Kosorić


Prvi maj, evo već sedam godina, sa tugom i gorčinom podsjeća na prerano otišlog Zorana Kosorića. Gromada od čovjeka, intelektualac, vječiti moreplovac između scili i haribdi, neshvaćeni genij velikog srca napustio je ovaj svijet nepravdi, zla i ljudskih podlosti i sa Gradca otputovao u vječnost tog tužnog i okrutnog prvog maja.

Zagledan u budućnost maštao je o životu po mjeri čovjeka, o trijumfu dobra nad zlom, sreći za svakog pojedinca, srećnom i raspjevanom Sokocu, kojega je neizmjerno volio. Mislio je da se to može postići bavljenjem politikom, da će ljudi shvatiti njegove vizije i podržati ga na njegovom putu.

Ali, svoju životnu energiju trošio je u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu, prosipljući margaritas ante porcos, "o nečemu lijepom pjevajući slijepom i sve svoje istine izrekavši gluvom". Narodu, naravno.

Mogao je, a nije, prikloniti sa vladajućoj opciji i izabrati funkciju za sebe, od više ponuđenih. Ali (opet), nije mogao protiv sebe samoga, protiv vlastitih ubjeđenja. Provociran, omalovažavan i vrijeđan, u sebi je trpio i nadao se da će doći toliko željeno bolje sutra.

"Vi ste srpske ustaše", reče mu jednom vangabaritni ekspert za juko, koka, vazari i ipon.

"Vi ste najveći izdajnici u istoriji Sokoca", kaza mu rođak od sedam fita, baba-Julin podanik.

Ovo je mnogo pogađalo i vrijeđalo Zorana. Ipak, pobuna u vlastitim partijskim redovima, koju je inicirao i sproveo Trojanski Konj sa kojim je osnovao Dodikovu partiju u Sokocu, ga je dotukla. Izdaja drugova kojima je vjerovao raznijela ga je u paramparčad.

"Ne mogu više, pritisak mi je 240/180 već nekoliko dana (od sramotnog partijskog na kojem mu je izglasano nepovjerenje) i ne može se skinuti!" - reče mi zabrinuto dva dana pred posljednji čas.

"Bog da ga prosti, ali.. . ma pusti", odmahnuvši rukom reče Milorad Dodik o pokojnom Zoranu. Milorad, kojem je Zoka neizmjerno vjerovao...

Otišao je Zoka a njegovo sokolačko političko čedo su odavno prekrili snjegovi i šaš. Partiju su mu rastrgli kerberi, trojanci, crvi, gospodski kastori i jude iskariotske. Svi njegovi oponenti, ljudi koji su ga provocirali i do srži vrijeđali odavno su u stranci koja se, gle čuda, zove upravo kao ona koju je Zoka osnovao.

Na Zoranov grob dolazi još samo sestra Milka. Ipak, ostaje sjećanje na plemenitu dušu, čovjeka koji je vjerovao ljudima nedostojnim njegove vjere. Gospode Hriste, sine Božiji, pomiluj slugu tvojega Zorana.
kz_zoran- 24774 - 12.08.2010 : Jelana Sokolac Rs - best (0)

O Zoranu


Divno je što u nevremenu u kome živimo postoje (nažalost, razbacani po bespućimo ovog nemilosrednog svijeta ) ljudi koji su sposobni da makar sačuvaju lijepe uspomene na one koji su u svakom slučaju vrijedni pamćenja. U tom smislu, veoma me je obradovala istina da i nakon mnoštva godina u toku kojih je Sokolac siromašniji za jednog izuzetno kvalitetnog čovjeka kakav je bio ( i u dušama onih koji su sposobni da pravedno i neispolitizivano sude o vrijednostima koje to zaista jesu ) ostao Zoran Kosorić. Zato im, u ime te "vrste" Sokočana, najtoplije hvala postoje! Pozdrav, Jelena iz Sokoca.
kz_zoran- 10898 - 26.11.2006 : Dankinja Ocuz Nexř - best (0)

Komsija


Zdravo
Zivjela sam i radila na Sokolcu, osjecala sam da tu pripadam ali, '92 sto se ne zelim sjecati morala sam otici, napustiti sve sto je bilo moje, stan, kucu, imovinu, rodbinu, komsije i sve sto sam voljela...
Maj '92 - placuci napustam stan. Moja draga i nikad ne zaboravljena komsinica, sad nazalost pokoja VINKA KOSORIC, plakajuci ljubila je moju dijecu i govorila je da bi zelila da nam moze pomoci ali nije smjela.

Razumjela sam sve, ali dok zivim sjecacu se nje, njene pomoci i svih nasih zajednickih kafa, prica, njene majcine ljubavi prema sinu Zoranu i kcerki Milki, te unukama Glasinki i Ivani.

Ne mogu da shvatim da te nema medu zivima, tvoja dobrota i plemenitost ce ostati zauvjek u mom sjecanju. Pomoc koju si pruzao za moju familiju, nasih posleratnih susreta, stamparije i odlaska na kafu, moga straha a tvoje hrabrosti da sa nama odes na kafu.

Bio si pravi posteni komsija, koji ces zauvjek ziviti u nasim srcima. Ucinio si za nas velika dijela, jer si bio covjek koji si mogao samo pozitivno da dijelujes.

Neka ti je vjecna slava, dragi i nezaboravljeni Zoka
kz_zoran- 2116 - 16.09.2005 : Suljo Romaninac Amerika - best (0)

O pokojnom Kosoriću


Znam čovjeka i iznenadila me je njegova smrt. Bio je dobar čovjek, skupa smo išli u gimnaziju, znam mu i roditelje itd... Stranica nije loše zamišljena, samo izbij čovječe tu mržnju i nacionalizam to više ne prolazi nigdje, mlad si, piši šta vole mladi, koje imaju probleme, šta ima novo na sokolačkoj - tvojoj i mojoj opštini itd.... Pozdrav svim dobronamjernim komšijama, školskim drugovima iz 80-ih..... Suljo
kz_zoran- 1523 - 11.05.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Da li je Zoran Kosorić ubijen?


Sjedim sam, u tami sobe sobe, i razmišljam. Iz kuhinje se širi miris tamljana. Sobu obasjava plamen voštane svijeće, koja polako dogoreva. Svjeće palim samo nedeljom u crkvi, ali otkako je Zoran umro osjećam potrebu da to radim svaki dan. Ovo je dvanaesta svijeća za Zorana. Možda sam baš ovu svijeća kupljena u Sokocu, kada sam zadnji put bio sa Zoran u crkvi.

Moram vam priznati da osjećam grižnju savjesti što Zoran više nije među nama. Mada sam bio jedini koji je Zorana ubjeđivao da napusti Sokolac i mane se političkih iluzija, osjećam da sam mogao uraditi više, samo da sam bio malo uporniji. Možda bih u tome i uspjeo, da nismo bili ovako razdvojeni.

Ovo je moja priča kako je Zoran sistematski uništen od strane nekoliko idiota.

Prilikom jednog od mojih dolazaka u Sokolac, od Zorana sam saznao da je postao predsjednik nekakve stranke. U to vrijeme, po internetu su kružile svakakve priče o Dodiku, pa mi se on, sve do otvorenom pismu Svevišnjem "Kada pođeš, ugasi svjetlo, Pedi" nije baš mnogo dopadao. Međutim, kada mi je Zoran odveo u prostorije čiji je navodno vlasnik Mirko Čolović, koji je ujedno i član stranke, ja sam se zgranuo, pa sam rekao:

"Pa jesi li ti normalan! Mirko je zakleti, SDS-ovac, šta ti imaš da tražiš sa njim. On će ti zabiti nož u leđa prvom povoljnom prilikom. "

"Ma nije baš tako. Odgovori Zoran. Mirko je jako dobar čovjek, mi smo dobri prijatelji. "

Istovremeno sam Zorana napao i za nekoliko drugih pojedinaca u stranci, koji su se kasnije, svojim radom i postupcima, premašili sva moja očekivanja. Takođe sam dao pozitivno mišljenje o nekim drugim članovima, koji su kasnije okrenuli Zoranu leđa. Međutim, poznavajući Sokolac i Sokočane, sa sigurnošću sam znao šta će se dogoditi.

Politička situacija u Sokocu u zadnjih desetak godina bila je komplikovana i teška. Zoran je bio svjestan svih političkih mahinacija i previranja u politici. Tako sam jednom bio prisutan kad je predsjedniku jedne sokolačke stranke rekao da im je SDS na izborima 2000. godine dao 600 glasova, kako bi stekli prava učešća u vlasti. Naravno, za uzvrat, SDS je od njih dobio odgovarajuće usluge, u vidu podrške u određenim organima, kao i delegiranjem ljudi u Skupštinu opštine Sokolac, koji su naklonjeni SDS-u, da ne kažem po zadatku članovi druge stranke.

Zoran mi je sa ponosom pričao i o tome da Odboru stanke ima apsolutnu podršku. Bio je i svjestan činjenice da SDS pokušava da prodre u redove stranke, tj. da potkupljuje pojedince iz OOSNSD Sokolac davanjem lokacija, dozvola za otvaranje radnji, zapošljavanjem članova porodice u sokolačka preduzeća koja imaju dobre plate, itd.

Tokom vremena, SDS je pridobio neke članove Opštinskog odbora Stranke nezavisnih socijaldemokrata RS. Rasplet događaja je bio poznat, samo su još bile nepoznate osobe koje je najlakše potkupiti.

Nakon završenih izbora, na sastanku Opštinskog odbora SNSD koji je trebalo da bude analiza predizborne kampanje, pojedini članovi podržani Mirkom Čolovićem, koji čak i nije član OO, Nenad, Žarko i Zorica Krsmanović, te Brane Jovanović, i još neki članovi Odbora, izglasali su nepovjerenje Zoranu. Drugim riječima, izglasali su povjerenje SDS-u.

Sastanak su napustili Sando Radenko, Boriša Rajić, Momir Debelnogić, Goran Obrenović i Bogdana Vučković, kao i Zoran Kosorić. Da napomenem i to da neki članovi Opštinskog odbora nisu bili prisutni ovom sastanku. Preostali članovi su za novog predsjednika izabrali Zoricu Krsmanović, međutim njena vladavina je bila kratkog vijeka jer je od Dodika stigao dopis da se obustavi bilo kakva kadrovska promjena u stranci.

U jednom od telefonskih razgovora sa Zoranom sam saznao da je bio jako razočaran razvojem događaja u stranci, pogotovo što su mu nož u leđa zabili Nešo Krsmanović (dugogodišnji "prijatelj") kao i Zorica Krsmanović (rodica u koju je imao bezgranično povjerenje). Zoranu je posebno bilo krivo što se oko istih angažovao prilikom zapošljavanja, obezbjeđivanja stipendija za njihovu djecu, slanja u inostranstvo, a bogami i pozajmljivanja novca iz sopstvenog džepa.

Samo oni koji su znali Zorana mogu da pretpostave kako sve ovo Zoran doživljavao. Zoran je sa puno razloga smatrao stranku svojim životnim djelom, i čvrsto je vjerovao da je u stanju da stvari u Sokocu promjeni na bolje. Svaki poslovni i politički poraz, Zoran je doživljavao kao lični, pa nije ni čudo što su sve ove frustracije i teško psihičko opterećenje doveli do moždanog udara, koji nije preživio.

Eto toliko od mene. Ostaje da vi odlučite ko je ubio Zorana Kosorića. Možda Nenad, Žarko, Zorica, Mirko i Brane, SDS ili možda svi oni zajedno. Vi pokažite prstom na počinioce ovog nedjela, a zatim odlučite da li ćete glasati za ovu stranku koja je u Zoranovo vrijeme obećavala. Što se mene tiče, ja znam ko je krivac. U situacijama kao što je ova, ubica ne odgovara pred zakonom, međutim postupci kao ovi podrazumjevaju moralnu odgovornost, i u demokratskim svijetu bi značili kraj političke karijere za gore nabrojane. Kažem u demokratskom svijetu, ali ne i u Sokocu.

Moralnu odgovornost ne treba ograničiti samo na direktne počinioce nekog postupka. Za mene su moralno odgovorni i oni koji takve pojedince podržavaju, tj. glasaju za njih.

I još jedna "sitnica". Rekoše mi da na sahrani nije bio Dodik. Kada se pjeva, veseli i lumpuje, uvaženi gospodin uvijek nađe vremena da dođe, pa čak i svoje "saportere" zabavi i pjesmom iz vlastitog grla. Međutim, kada se sahranjuju dugogodišnji saradnici, uvjek se nađe neka prepreka na putu iz Banjaluke. Valjda zbog toga što mrtvi Zoran ne može zamjeriti, a ni poslužiti u političke svrhe.
kz_zoran- 1493 - 06.05.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)


Zoran KosoricSokolac je na Vaskrs, ljeta gospodnjega 2005. godine, ispratio ovozemaljske ostatke Zorana Kosorica, do svog vječnog počivališta, na starom gradskom groblju kod crkve. Tako je Gradac, nekada veliko ilirsko naselje, postao vječna kuća Zorana Kosorića, koji je dobar dio svog slobodnog vremena posvetio proučavanju njihove kulture.

Zoran Kosoric













Sahranjen između oca i majke, baš onako kao što bi on želio, jer je za njih neizmjerno bio vezan. Sahrana Zorana Kosorića protekla je mirno i dostojanstveno. Zoranov grob bio je prekriven vijencima i cvijećem, kažu da je taj dan bilo gotovo nemoguće naći buket svježih ruža u Sokocu.
kz_zoran- 1479 - 03.05.2005 : Mijat Šuka - best (0)

Zoranu


Druže iz školski, i ostalih mnogih dana, zašto Bog uvjek bira najbolje? Čini mi se da je to pitanje bilo prisutno kod svih onih koji su došli da te isprate.

Počivaj u miru!
kz_zoran- 1474 - 03.05.2005 : Goran Debelnogic Macedonia - best (0)

Zoran Kosorić


Neka Gospod podari Zoranu večni mir i spokoj, a nama Zoran ostane kao podsetnik dobrote i skromnosti.

Goran
kz_zoran- 1437 - 03.05.2005 : Jovanka Holandija - best (0)

Zoranova smrt


Baš sam se rastužila kad sam pročitala vijest da je Zoran umro.

Šta sad reći osim neka mu je laka zemlja i neka mu duša počiva među anđelima. To nas sve čeka prije ili kasnije.

Znam da je tebi jako teško i da će ti jako nedostajati, ali drži se. Ja vjerujem da svi koji umru i napuste nas na taj način, ne odlaze iz naših života sve dok ih se mi sjećamo, dok ih volimo. Zato vjerujem da će i Zoranova duša biti negdje blizu tebe jer vi ste baš bili bliski. I zato mislim da Zoran nikada neće otići iz tvog života. Osjetit ćeš, to vjerujem.

Puno te pozdravlja,
Jovanka
kz_zoran- 1423 - 01.05.2005 : - best (1)

Zoran i Željko


Zoran i Željko
kz_zoran- 1422 - 01.05.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Dragi druže sokolački,


Sutra, na dan kada je Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih, pobjedio smrt i svim ljudima, od Adama i Eve do poslednjeg čovjeka na zemlji, darovao vječni život, okupiće se čitav Sokolac, da ostatke tvoje ovozemaljske isprati u vječni pokoj i carstvo nebesko.

Kažem, doći će Sokolac, jer si u svom kratkom, ali plodnom životu, gotovo svakog njegovog žitelja na neki način dodirnuo ili zadužio. Doći će tvoji bivši đaci iz Srednjoškolskog centra, koje si napajao ljubavlju za knjigom jer si vjerovao da se put u budućnost gradi znanjem. Biće tamo i tvoje kolege iz FATES-a, koji te ne pamte samo po stručnosti, nego i po tvom nasmijanom licu i spremnosti na šalu. Sakupiće se i radnici Poljoprivrednog dobra, u koje si takođe uložio svu svoju ljubav, jer si vjerovao, da je budućnost romanijskog seljaka u poljoprivredi, jer su kako ti ono jednom reče "porodične zajednice uvijek bile nosioci ekonomske moći ovog područja". Neće te zaboravit, ni tvoje kolege iz Štamparije Sokolac, kao svi političari i politička fukara sa kojom si sarađivao, jer si čvrsto vjerovao da se aktivnim političkim radom ovo područje može preobraziti u mjesto ugodnog življenja.

Međutim, ja ti na sahranu ne mogu doći. Imam deset hiljada razloga što neću biti tamo, svaki od njih kilometar dug. Sutra ću otići u crkvu, zapaliti svijeću, žaliti za tobom, ali ne mogu biti tamo. Znam, da mođeš, ti bi meni oprostio, kao što si mi opraštao sve one gluposti što sam u životu radio. Tvoja duša je čista, isposnička, uvjek si davao a ništa nisi tražio. Našao si vremena da mi budeš i kum, i prijatelj, i savjetnik. Za mene si uvijek bio tu!

Bolna je činjenica da moram da stavim tačku na jednu priču, ljepšu nego bilo koja bajka. A priča počinje davne davne 1974. godine, kada smo postali gimnazijalci. Gimnazijske dane smo provodili u istoj klupi, a gimnazijske noći u Radio-klubu. Šaptali smo jedan drugom koristeći Morzovu azbuku. Jedino sam ja znao za tvoju, a ti za moju, veliku gimnazijsku ljubav. Nakon "mature zrelosti" naši putevi su se privremeno razišli. Ja sam otišao u Beograd, a ti ostao iz Sokoca studiraš u Sarajevu. Htio si da budeš blizu, da se nađeš pri ruci svojim starim roditeljima. Iz Beograda sam dolazio često, ponekad samo da sa tobom napravim "jedan džir od gornje trafike do mosta". Uživali smo u našoj mladosti, i disali sokolački vazduh bezbrižno, punim plućima. Nekako u isto vrijeme, desiše se i moja, i tvoja, velika brucoška ljubav.

Po završetku studija, ja odlazim u Sarajevo, a ti ostaješ u Sokocu. I dalje je naše zborno mjesto bila "gornja trafika", i dalje su teme razgovora bile iste: radio-amaterstvo, istorija, kompjuteri. Tvoja Vinka mi je bila kao majka, ali je i tebe moja Vinka voljela kao rođenog sina. Tvoj Ljuban me je puno volio, ali je i moj Ljubo tebe volio još više.

Ja sam te i dalje nagovarao da napustiš Sokolac i pređeš u Sarajevo, a ti si opet nalazio izgovor da ne možeš da ostaviš roditelje. Međutim, moje sarajevske žurke nisi baš mnogo izbjegavao. Probudio si u meni ljubav za glasinačkom istorijom, a zbog tebe sam počeo da pravim i svoje porodično stablo.

Početak rata je za tebe značio kraj tvoje treće, velike ljubavi. Ja sam imao iste probleme, pa nas je to još više zbližilo. Međutim, ti si našao način da mi pomogneš da obnovim svoju sarajevsku vezu, pa sam te zbog toga uzeo i za vjenčanog kuma.

Nakon rata, ti si ostao vjeran Sokocu, a moja nemirna duša je odlepršala u Kanadu. Poslije neuspjelog braka, tebi sam prigovarao da si kriv za moj razvod, i da je krivica do kuma, a ne do mene. Zbog toga sam pokušao da ti se "osvetim" tj. da bar tebe oženim "pa da se obojica smirimo", ali ti na to, zbog meni nepoznatih razloga, nisi pristao.

Iako već u četrdesetim, imali smo puno zajedničkih, pomalo i dječačkih planova: kampovanja, zimovanja, ljetovanja, potraga za izgubljenim blagom, i mnogo drugih stvari. Međutim, ti nisi imao vremena. Posao u štampariji, obaveze u stranci, pravljenje porodične kuće u Čitlucima. Htio si iza sebe da ostaviš nešto. Ja sam te nagovarao da sve to napustiš i ideš u Beograd. Za tebe još nije bilo kasno da nađeš nekoga, da ne živiš sam. Ja sam duboko vjerovao da u Beogradu postoji neko ko će da osjeti toplinu tvoje meke duše.

Nagovarao sam te da napustiš politiku, jer si ti bio previše pošten i pametan za političara. I ti mi obeća da ćeš, ako tvoja stranka ništa ne uradi na izborima 2004. godine, napustiti politiku i posvetiti se pametnijim stvarima. Ustvari, samo si rekao: "Pa tako bi moglo i biti. " Međutim, ja sam već onda znao da se to neće desiti, jer ti si jednostavno bio čovjek koji hoće da do kraja završi ono što je počeo.

Tvoja ljubav za glasinačko poručje je bila nesebična i neuporediva. Uz sva tvoja radna i politička djelovanja, našao si vremena da se se posvetiš proučavanju istorije Glasinca, pa si sakupljao ilirske i rimske eksponate, kao i knjige glasinačkom području. Maštao si da Sokolac jednog dana dobije muzej, u kome bi se sakupilo neprocjenjivo blago naših predaka, koje sada propada i raznosi se po svijetu. Maštao si i o tome da Glasinac bude veliki proizvođač zdrave hrane i ljekovitog bilja. Vjerujem da bi sve to, kao i mnoge druge stvari ostvario, samo da si za to imao dovoljno vremena. Živjeo si kratko, ali će te Glasinac pamtiti vječno, jer si bio vizionar, i imaš dosta onih koji će te slijediti.

Vječna Ti slava,
tvoj vjerni drug Željko
kz_zoran- 1419 - 01.05.2005 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

In memorijal


Presahla stišljiva rijeka života

Sve je okrenulo naopačke. Vlada pravilo diktiranog haosa. Zbog toga je daljina blizu, a blizina je daleko. Tako sam saznao, preko Željka Tomića iz Kanade, da je umro Zoran Kosorić sa Sokoca.

Umro je jedan od ljudi koji je kao topla sjenka prolazio pored sugrađana, kao da nije ni slovo 'p' od politike vezivao za sebe.

Živio je neopaženo, kao da je sve što je doživljavao htio da odnese u vječni život. Ovaj, kao da je neopaženo prolazio pored njega. Svetački pokorno izvršavao je sve svoje obaveze prema drugima. Sebe nije štedio. Znao je da je uzvišenije dati nego primati i uzimati.

Zbog toga se klanjam njegovoj toploj sjeni kratkog ovozemaljskog života, koji je sićušan dio svemirske sekunde.

Pale, 1. maja 2005. Nedeljko Žugić
kz_zoran- 1413 - 29.04.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Umro Zoran Kosorić


Zoran KosorićU noći između Velikog petka i subote, preminuo je Zoran Kosorić.
Sokolac je izgubio mnogo više nego što su njegovi žitelji svjesni. Izgubili su jedinu pravu alternativu sokolačkom SDS-u, pravog intelektualca, najpoštenijeg političara i najvećeg zaljubljenika u Glasinac, Romaniju, glasinačku kulturu i istoriju.

Bez Zorana, Sokolac će definitivno biti mnogo gore mjesto življenja.

Sa Zoranom sam djelio školsku klupu, ali i svo slobodno vrijeme izvan klupe. Vezalo nas je i kumstvo, kao i odano prijateljstvo.

Moji dolasci u Sokolac, imali su samo dva razloga: moja uža porodica i Zoran.

Kada malo bolje razmislim, Zoran mi je i bio kao brat, jer boljeg brata nisam ni imao.
kz_zoran- 1411 - 29.04.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Zoran Kosorić u komi


Zoran Kosorić nije za mene samo drug iz školske klupe, vjenčani kum, nego i jedan od najboljih drugova koje sam ikada imao. Skupa smo bili radio-amateri, išli na radne akcije, žurke po Sarajevu i ljetovanja na moru.

Pored toga, iskreno vjerujem da je on najpošteniji političar u Sokocu, možda i u cijeloj Republici Srpskoj.

Negdje između ponedeljka i utorka, je dobio izliv krvi na mozak. Dok je još bio svjestan, pokušao je da dopuza do izlaznih vrata, i zatraži pomoć. Pošto živi sam, znao je da mu samo komšije mogu pomoći.

U utorak i srijedu nije dolazio na posao, ali su njegove kolege mislile da je na nekom semiranu za računovođe, koji se održavao tih dana.

Kako ni u četvrtak (28. april) nije odgovarao na telefon, Zoran Bartula - Baća, je provalio vrata njegovog stana i našao Zorana kako u pidžami leži u hodniku.

Zoran je prebačen u bolnicu u Podromaniji, a zatim i u Kasindol. Zoran je priključen na aparate za kiseonik, a ljekari su ustanovili da ima masivan izliv krvi na mozak. Dodik je ponudio da ga prebace u Beograd, međutim to im u ovom trenutku Zoranovo stanje ne dozvoljava.

Zoran je u jako kritičnom stanju, i kako će se stvari odvijati, više zavisi od njega nego od doktora.

A nama, koji ga znamo, i sa kojima je bio prijatelj, preostaje jedino da se molimo Bogu da sve bude u redu!
kz_zoran- 1410 - 29.04.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Zoranovo stanje nepromjenjeno


Zoranovo stanje i dalje bez promjene. Na aparate za disanje nije priključen jer može i sam da diše.

Kao što već svi znate, uslovi u bolnici u Kasindolu su očajni. Nema potrebinih lijekova a i higijena nije baš na nivou jedne regionalne zdravstvene ustanove.

Večeras ( na Veliki petak ) bi trebalo da dođe i doktor Ždrale, da ga pregleda.

Idi na stranu - |1|2|