fix
Logo
fix
Nalazite se na Politika-KULTURA_KOMENTARI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

kultura_komentari- 93865 - 20.10.2015 : Malislatki - best (2)

Bosanski rečnik: Srbi su đikani i genetski četnici


Politika, 20. oktobar 2015.

U rečniku koji je preporučen u školama u Federaciji BiH "đikan" se tumači kao "seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porekla


BANjALUKA/SARAJEVO Školski rečnik bosanskog jezika autora Džavada Jahića, preporučen kao literatura u školama i na fakultetima Federacije Bosne i Hercegovine, obiluje pogrdnim izrazima na račun Srba i pravoslavaca za koje se koriste izrazi poput "đikani" i "genetski četnici".

Školski rečnik koristi se u FBiH, ali i u školama u Republici Srspkoj koje imaju nacionalnu grupu predmeta po planu i programu Unsko-sanskog, Tuzlanskog i Srednjobosanskog kantona.

U njemu se, prenosi "Euro Blic", "đikan" tumači se kao "seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porekla koji je genetski četnik", uz navođenje primera "poklaše nas đikani".

Tumačenje reči "balvangrad" pežorativno je predstavljeno za naselja poput Sokoca, Han Pijeska, Pala i Rogatice, a pridev "balvangradski" koristi se za mentalitet, pa se tako opisuje kao "sirov, dinarski, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni".

Između ostalog u rečniku nema reči "ustaša", dok "četnik" nije predstavljen kao pripadnik pokreta već "srpske vojske koja je kroz istoriju počinila velike zločine nad bošnjačkim stanovništvom".

Rečnik "četnikušu" tumači kao "pripadnicu srpske vojske", ali i "Srpkinju u Bosni sklonu nacionalnoj mržnji i netrpeljivosti".

Inaće, dok je u rećniku srpskog jezika reć "džihad" predstavljena kao islamski verski rat, u Jahićevom rećniku to je "rat za odbranu vere".

Niz je primera za pogrdne izraze na raćun Srba, a profesor na katedri za srpski jezik na banjalućkom Filozofskom fakultetu Mirjana Vlaisavljević objašnjava da se "rećnik ne pravi preko kolena", već da u njegovom radu ućestvuju brojni saradnici koji su, najverovatnije, dobili smernice za ovakvo definisanje rećnika.

  • "Ovako otrovno štivo, sa ratno-huškaćkom retorikom, godi samo otrovnom uhu. Sigurna sam da bošnjaćki narod ovo nije zaslužio, a pitam se gde bi stigli kada bi i Srbi na ovakav naćin napisali školski rećnik", navodi Vlaisavljević.

    Direktor Republićkog pedagoškog zavoda Predrag Damjanović podseća da su se predstavnici entitetskih ministarstava prosvete još pre desetak godina dogovorili da će izbaciti iz literature uvredljive sadržaje što je, kako kaže, Republika Srpska i ućinila.

    Prema mišljenju lingviste Miloša Kovaćevića, prenosi Radiotelevizija Republike Srpske, rećnik pokazuje da se u školstvu na sistematski naćin širi mržnja.

    Kovaćević navodi da je u odnosu "bosanskih" lingvista i istorićara poznat svojevrstan govor mržnje prema Srbima i da se na taj naćin "povampiruje govor o Srbima iz vremena Ante Starćevića, kada su se u odrednicama vezanim za Srbe birale najpogrdnije reći".

  • "Ovo što radi Dževad Jahić još je gore, jer umesto odrednica koje podrazumevaju leksićko ili denotativno znaćenje, on navodi konotativno i lićno, kojim hoće da pojedine reći prevede na kolektivno nacionalno bošnjaćko znaćenje", smatra Kovaćević.

    Govoriti o pojedinim pojmovima i vezivati ih za Srbe na taj naćin, ukazuje lingvista, zapravo znaći izazivati mržnju prema njima i ne želeti ih ni kao komšije, a kamoli u istoj državi.


    Izvor: Tanjug objavljeno: 20. 10. 2015.
  • kultura_komentari- 92484 - 26.02.2015 : Malislatki - best (4)

    N1 Pressing: Nele Karajlić (25.02.2015.)


    kultura_komentari- 87501 - 05.12.2013 : Mihailo Danilovic Majur, Šabac - best (0)

    Skandal: Hrvatski ratnik čuva hrvatske zemlje u beogradskom muzeju


    Da li misle da se ne sme prekrajati istorija koja je proizvod izmišljotina i propagande Brozovog agitpropa, a realizovana u njegovim muzejima, knjigama Dobrice Ćosića, filmovima Veljka Bulajića... Kada pročitamo vest: "U poseti Vojnom muzeju danas je boravio ambasador Ruske Federacije Aleksandar Čepurin u pratnji svojih saradnika iz ambasade sa porodicama. Ambasador je obišao stalnu muzejsku postavku Vojnog muzeja i upoznao se sa kulturnom baštinom koja govori o vojnoj istoriji srpskog naroda" (1), ne vidimo u tome ništa neobično,... izgleda kao sasvim obična vest, i dobro bi bi bilo da je tako, ali na žalost nije,.. i to ne zbog onoga što tu piše nego zbog onoga što tu ne piše... A evo sa čime se zapravo sreće posetilac dotičnog muzeja: posle malog antrea koji predstavlja antičku istoriju, prvo se ulazi u prostoriju, kojom počinje postavka i u kojoj se na levom zidu nalaze svetleće mape sa nazivom; "Hrvatske zemlje u feudalno doba ¿ vojnoistorijske mape" (!!!?), a na desnom zidu su velike slike šestorice ratnika, i ispod svakog piše koga ta figura predstavlja. tako vidimo da, s leva na desno, stoje: Mađarski ratnik, Karolinški ratnik, Hrvatski ratnik, Slovenski ratnik, Avarski ratnik, Germanski ratnik (Srpski ratnik ne postoji, ali verovatno potpada pod figuru ispod koje stoji napis: Slovenski ratnik). Dakle time počinje postavka Vojnog muzeja koji je osnovan Ukazom kneza Milana Obrenovića IV, 10/22. avgusta 1878. godine na predlog ministra vojnog, pukovnika Save Grujića, ali to je zapravo postavka (uz neke dopune) koju je otvorio Broz 1961. i koja kulminira njegovom monumentalnom skulpturom na crvenom tepihu. Zanimljivo je kako su predstavljeni navedeni ratnici: tehnološki je najopremljeniji Germanski ratnik, sa metalnim oklopom, štitom, mačem, šlemom (a svi metalni elementi su urađeni od pravog metala i umetnuti u sliku, radi veće uverljivosti), najlepše je prikazan Hrvatski ratnik, sa mačem i štitom i ukrašenom tunikom, a svakako najgroznije je prikazan Slovenski ratnik ¿ jedini nema mač, jedini je go do pojasa i bos, naoružan jadnim lukom i strelom, kojima očigledno ništa ne može da ulovi jer su mu rebra ispala a stomak se zalepio za kičmu,... Veliki je kontrast između te dve centralne figure koje su tu očigledno glavne;

    Hrvatski ratnik ¿ koji je prikazan kao dobro stojeći vlastelin, uhranjen, sa uzdignutim mačem i štitom na kome se, jedino kod njega, ističe krst, zagledan u Hrvatske zemlje na suprotnom zidu, kao domaćin ¿ svoj na svome, i; Slovenski ratnik, zapravo izgladneli, pećinski polu-čovek, jedini go i bos sa izbezumljenim izrazom lica, očigledno da nema ni zemlju a o kući da i ne govorimo... Može se postaviti pitanje kako to da u eri bratstva i jedinstva niknu ovakvi šovinistički, može se čak reći rasistički, sadržaji koji podržavaju teoriju o arijevskoj višoj i slovenskoj nižoj rasi i kako to da se u to anti-religijsko vreme (socijalističke diktature) promoviše krst na štitu Hrvatskog ratnika? Ali pošto ova slika (zajedno sa mapama) nema nikakvo uporište u prošlosti, može se zaključiti da predstavlja Brozov program za budućnost i planirani položaj Srba u nekoj budućoj državi poput Austro Ugarske (ili EU ili neke nove Jugoslavije) gde će goli i bosi i bez nacionalne svesti biti pod dominacijom Hrvatskog ratnika i Hrvatskih zemalja. A s obzirom na činjenicu da su generacije đaka svih uzrasta prolazile ovim hodnikom, oni koji se čude rasprostranjenoj pojavi autošovinizma ili samoporicanja, trebalo bi svakako da obrate pažnju i na ovakve sadržaje, koji su posledica dobro planiranih aktivnosti. Jer ako se setimo da se iste 1961. pojavio i "roman" Deobe, koji na isti "umetnički" način kao i ova slika, tretira srpsku istoriju, može se jasno naslutiti da je ovakvo prekrajanje istorije nastalo u kabinetima Brozovog Agitpropa, a da su realizatori takve politike u kulturi nagrađeni titulama akademika i oreolom nacionalnih pregalaca... A tek kada vidimo natpis da je za studente istorije ulaz u muzej besplatan, možemo da se zapitamo koliko generacija naših istoričara je obrazovano na ovakvim "umetničkim" i "istorijskim" izmišljotinama i kako izgledaju njihovi naučni radovi. Možemo da se zapitamo i šta mogu da zaključe strani predstavnici i posetioci kada vide ovakvu postavku ¿ jedino da je to apsulotno istinito, jer ko može da pretpostavi da se u Srbiji veliča izmišljena velikohrvatska istorija kada je poznat antagonizam dve zemlje u skorijoj prošlosti i uostalom aktuelno suđenje za genocid pred Haškim sudom. Sada se na veliko piše i raspravlja o pokušajima i planovima za prekrajanja istorije povodom obeležavanja stogodišnjice od početka Velikog rata, pa je s obzirom na ovakve postavke potpuno nejasno šta srpski zvaničnici misle kada kažu da su protiv prekrajanja istorije? Da li misle da se ne sme prekrajati istorija koja je proizvod izmišljotina i propagande Brozovog agitpropa, a realizovana u njegovim muzejima, knjigama Dobrice Ćosića, filmovima Veljka Bulajića... Sve u svemu moglo bi da se zaključi da u beogradskim muzejima dominira Brozovo (i onih koji su ga ovde postavili) viđenje srpske istorije, kulture i umetnosti, i treba se zapitati da li je veća šteta po srpsku kulturu što takvi muzeji ne rade, ili što još uvek rade, sa koncepcijama i postavkama iz 1961.
    kultura_komentari- 84203 - 08.04.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Kučka, Goca Tržan bi volilada je siluje Naser Orić


    Goca Tržan pozdravlja Nasera Orića!

    08. 04. 2013

    Pred početak koncerta u Sarajevu Tržanka održala pohvalan govor o Oriću, koji je u Hagu bio optužen za zločine protiv Srba.

    Dopada joj se?!

    Goca Tržan je nedavno u Sarajevu javno pozdravljala Nasera Orića, saznaje Kurir! On je bio gost na njenom nastupu, pošto često dolazi na mesta na kojima pevaju pevači iz Srbije.

    - Dok su u Beogradu žene sekle vene za njim, ja sam bila klinka i samo posmatrala. Pozdrav zaNasera Orića - uzviknula je Tržanka pred brojnom publikom.

    Bivši haški optuženik, koga je ovaj sud oslobodio krivice za zločine počinjene protiv bosanskih Srba tokom rata u BiH, potvrdio nam je ovu informaciju i rekao da je bio prijatno iznenađen Gocinom izjavom pred sam početak nastupa.

    - Tačno je to što ste čuli. Prosto me je iznenadila pozdravom. Nikad je ranije nisam video. Naravno da mi je godilo, jer svi misle "Naser je ratovao protiv Srba" i doživljavaju me i dalje kao nekakvog srbomrsca. Međutim, ima dobrih ljudi u svim narodima - rekao je Orić za Kurir.

    Goca nije želela da komentariše.

    - Na tendenciozne insinuacije nemam komentar - bilo je sve što nam je pevačica poručila preko svog portparola.
    kultura_komentari- 70596 - 20.06.2012 : Sasrbin Sarajevo - best (2)

    O Kusturici


    Pozdrav za Željka i ekipu!


    Nisam se dugo javljao jer me mrzi da pišem ali evo ovom ću prilikom samo da kažem par riječi o ovoj frci sa kamenom i Kusturicom. Već sam ovo u malo kraćem i nešto izmijenjenom (oštrijem) izdanju napisao na jednom forumu, možda nekome bude i interesantno, možda neko ima i drugačije mišljenje ali mislim da je važno. Dakle.. .


    Kako niko ne daje svoje pa makar i s neke čuke hercegovački kamen bio. A ludi Srbi iz Sarajeva su bili najveći zalog da te čuke opstanu i ostanu u onome što se danas naziva Republika Srpska. Istočni dio te Republike Srpske je jedna pustara i vukojebina iako je možda po prirodnim resursima i najbogatiji dio te zemlje. I kad se pojavi jedan jedini čovjek koji pokušava da oživi tu mrtvaju, koja je strateški od neprocjenjivog značaja za opstanak Srba na tim prostorima, digne se kuka i motika da ga u tome spriječi. A agencije Anadolija i AlJazeera (čitaj turske obavještajne službe) svaki dan ulje na vatru doljevaju.

    Razmišljam da je Kusturica u ratu stao na stranu muslimana bio bi Bog. Dobio bi para koliko zatraži od Arapa, Turaka i koga sve ne da snima filmove za njihovu stvar. Svjetsko javno mnijenje u to doba to ne bi dozvolilo. Rat se nije vodio samo na bojnom polju nego i na polju diplomatije ali i kulture koja je mnogo bitnija nego što mnogi misle. Stoga je ključni potez bio, ne privlačenje Kusturice na srpsku stranu, nego odvlačenje od muslimanske strane. Ratnici sa Žuči to mogu razumjeti kao potez otimanja tenka koji nama i ne treba toliko ali je bolje da nije u rukama neprijatelja. S tim što je nama ovaj tenk itekako bio potreban. Samo zbog toga ja bih mu dao pola Republike Srpske. Koliko ga udaraju razni hrt-ovi, stankovići, leviji, muslimani, nikolaidisi, lukovići, drugosrbijanci, drugoizraelci, anadolije.. . Svako normalan bi poludio a on sve to podnosi uglavnom stoički. Rat je za većinu ljudi bio i prošao a prema njemu je mržnja veća danas nego u ratu što je bila. Izdao je islamsku vjeru i to je jedini razlog. Sve bi mu drugo oprostili. I Srbi umjesto da ga podrže, guraju mu klipove u točkove. Nemamo mi puno takvih ljudi. Ali to su Srbi, da Kusta nije u tu "tvrdjavu" dirnuo niko je ne bi ni primijetio, propala bi sama od sebe ili bi mještani vremenom kamen razvukli "da se ima za kuće". Ali čim je Kusta to uradio, svi se digli na zadnje noge da ga pljuju, pun ko brod naplaćuje harač na Mećavniku (harač jebote!?) a i filmovi mu loši, a i Turčin je on ipak, a i ne kupa se.. . Ali to su Srbi. Narod zakašnjele pameti i u velikom broju sitne duše.

    Tako su i oni sa Mećavnika htjeli da ga linčuju svojevremeno a sad se ušutili kad im je djecu pozapošljavao i kad svi oni imaju koristi od Drvengrada.

    Između Trebinja i Sarajeva sve više zjapi prazan prostor, i to je velika opasnost. Višegrad je strateška tačka za Srbe na istoku, uvijek bio. Oružane borbe su prestale ali rat nije stao a istok RS-a, Trebinje i Srbija se ne brani više u Sarajevu nego na Romaniji i u Višegradu. Ko to ne vidi taj je jako naivan.

    Istočni dio Republike Srpske će, ako se ovako nastavi, za dvadesetak godina biti naseljen penzionerima koji neće imati kome da pokažu "kako su austrougari nas kontrolisali s kule ali nam ništa ne mogu". Dok ne dođu Hrvati i muslimani da kulu obnove i svojoj djeci objasne kako ipak mogu.
    kultura_komentari- 26298 - 30.01.2011 : Sanitet Vogošća - best (0)

    Skandal: Srpski pisci postali Hrvati!


    (Nedelja, 9. Januar, 2011. đ Autor: KATARINA MARTIĆ

    Svi radovi srpskih pisaca i naučnika štampani na latinici registruju se u Unesku kao deo Hrvatske kulturne baštine, pošto je kao zvanično pismo srpskog jezika u međunarodnim institucijama registrovana - ćirilica!

    BEOGRAD - Srpsko je Hrvatsko!

    Hiljade stručnih knjiga, romana, enciklopedija, rečnika, ali i naučnih radova domaćih pisaca i naučnika, štampanih na latinici Unesko je registrovao kao deo Hrvatske kulturne baštine!

    Ovu poražavajuću činjenicu za Kurir konstatuje Dragoljub Zbiljić, profesor srpskog jezika i osnivač i predsednik Udruženja za zaštitu ćirilice srpskog jezika "Ćirilica". Za ovo besmisleno i nakaradno prisvajanje Zbiljić krivi državu, koja ni sama ne poštuje Ustav, po kome je zvanično i jedino pismo srpskog jezika - ćirilica.

    - Međunarodne institucije kulture drže se činjenice da je hrvatski jezik registrovan latinicom, a srpski jezik ćirilicom.

    A pošto je to lingvistički jedan jezik, s nekim preinačenjima u standardu kod Hrvata, sasvim je logično da, kad se knjiga, novine i ma šta drugo publikuje na Hrvatskom pismu, bude "uknjiženo" u Hrvatsku kulturnu baštinu! Pismo je u tom slučaju presudno jer jezik je jedan, bez obzira na to kako ga koja od bivših jugoslovenskih republika zove - objašnjava profesor i naglašava da je Hrvatska abeceda u Srbiji danas zastupljena više nego ikad.

    - Čak 90 odsto javnih natpisa ispisano je latinicom. To se može lako proveriti i u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu i u svakom gradu u unutrašnjosti - kaže naš sagovornik i podseća da prvi stav člana 10 Ustava iz 2006. glasi: "U Republici Srbiji u službenoj upotrebi su srpski jezik i ćiriličko pismo. "

    Međutim, to izgleda ni sama država ne poštuje. Zbiljić smatra da će srpska ćirilica posle hiljadu godina trajanja uskoro u potpunosti biti zamenjena Hrvatskom abecedom.

    Katarina Martić: Zabraniti štampanje knjiga na latinici!

    - Ovo je frapantan podatak i mislim da bi država morala odmah da reaguje i zabrani štampanje knjiga na latinici. Sve koji se tome suprotstave treba kazniti! - kategorična je filolog Milka Canić. Ona smatra da treba oformiti i stručnu komisiju koja će preispitati sve masovniju upotrebu stranih reči koje, prema njenim rečima, nakarađuju srpski jezik.
    kultura_komentari- 26132 - 13.01.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Srećna Stara nova godina


    Ovih dana zvoni telefon češće nego obično. Zovu me prijatelji, drugovi, poznanici. Hoće da mi čestitaju "Srpsku novu godinu". Ja im se zahvaljujem, čestitam i ja njima. Doduše, htio bih da im nešto kažem, ali mi riječi ne izlaze iz usta, jer sam već odavno naučio da se sa Srbima ne treba raspravljati - sve jedan pametniji od drugoga.

    Prije mnogo godina sam od jedne Ruskinje naučio da je termin "сербский новый год" neispravan, jer i Rusi, a i još neki drugi narodi slave 13. januar kao "Staru novu godinu", kako je braća Rusi zovu.

    Ubrzo potom sam shvatio da je termin "Srpska nova godina" još jedna uspješna konspiracija onog Latina, koji po paklu hoda sa svojom vlastitom nogom u ruci. Ali nije meni do njega, nego što nas je sve namagarčio da progutamo i tu laž, pa da nam se zbog toga i mrtav sa onog svijeta smije, dok ostatak Balkana vjeruje da smo mi, Srbi, ludi i da nećemo sa njima, čak smo i svoju Novu godinu izmislili.

    Istorijski gledano, Nova godina i nije neki praznik. Tragično je da su svi evropski narodi zaboravili da su i oni (ne tako davno) preskočili 11+2 dana u njihovom kalendaru, zbog ukaza rimskog pape Gregorija, koji je, iako jedan od najglupljih papa, postao najslavniji jer je uradio reformu kalendara o kojoj svakodnevno diskutujemo.

    Iskreno govoreći, Nova godina i nije baš neki praznik. Međutim, sa Božićom, kao najvažnijim praznikom poslije Vaskrsa, bila je malo drugačija situacija. Uprkos tome što je većina pravoslavnih crkvi slavi Božić 25. decembra, ima drugih naroda koji Božić ne slave po Gregorijanskom kalendaru. Na primjer, dan-danas neki stanovnici Engleske proslavljaju 6. januar kao Božić jer nisu zaboravili papinu prevaru, ali su zaboravili da se u Julijanskom kalendaru dodaje još jedan dan na svakih dvjesta godina. Ali ovo je tema za neku drugu priču.

    U svakom slučaju, ostalo je samo nas "200 miliona" Srba i Rusa, da slavimo "Staru novu godinu", koju su nekada svi narodi izuzev nekoliko azijskih i afričkih, proslavljali kao Novu godinu. Zbog toga kažemo da je ova naša Nova godina zastarjela, pa se zove "stara".

    Zbog toga vas molim, kada nazovete prijatelja da mu čestitate "Novu godinu", da ne upotrebljavate ono "srpska", ne zbog toga što ne zvuči lijepo, nego što je jezički nepravilno. Pogotovu vas molim da na ovoj stranici ne upotrebljavate termin "Srpska nova godina".

    E pa, poštovani posjetioci, srećna vam "Stara nova godina".

    Evo pravilnih naziva za Novu godinu koja se čeka 13. januara:

    1. Stara nova godina
    2. Nova godina po Julijanskom kalendaru
    kultura_komentari- 25824 - 19.12.2010 : Miner Vogosca Vogošća - best (0)

    Miris krvi na Balkanu


    Ne, nisam pogriješio u naslovu. Što se tiče ove jevrejske porodice koja se prati u ovoj seriji, sve mi je jasno. Dokazano je i tačno je da je navedenom periodu Srbija bila jedina zemlja koja nije prosula ni jednu nedužnu kap jevrejsku krvi.

    Međutim, mene zanima sadašnjost. Čijim novcima se sada finansira sva ova golgota koju doživljava ta jadna zemlja. Koliko ja znam, vlasnici rezervne banke u toj je*enoj Americi su upravo četiri najmoćnije porodice na kugli zemaljskoj. Radi se o Jevrejima, a tim novcem se sve finansira.

    Iako ne volim Hicu, ipak mislim da je u nekim stvarimaa bio u pravu.

    Pitam se ko je sada za žaljenje? Ko je jednom doživio stvarni miris bratske krvi sada ima nebrojena pitanja na koja ne zna gdje da trazi odgovor.

    Strašni sud je jedini odgovor i u njega jedino vijerujem!

    Bratski pozdrav svima onima pravim!
    Miner
    kultura_komentari- 25823 - 18.12.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Miris kiše na Balkanu


    RTS je počeo da svakog petka emituje "Miris kiše na Balkanu", seriju od 14 epizoda, u kojoj učestvuje oko 130 glumaca. U prve dvije serije ste mogli da vidite i glumačke ljepotice, poput Marije Vicković (Klara), Tamara Dragićević (Buka), Kalina Kovačević (Nina), Mirka Vasiljević (Blanki), te balerine Aleksandre Bibić koja glumi Riki.

    Producent serije je Ljubiša Samardžić, a ona je snimljena po romanu Gordne Kuić, koji je već izašao u dvadeset izdanja...

    Serija prati jevrejsku porodicu Salom u periodu između 1914. i 1945. godine, epohu koja je bila pogubna za ovaj nesretni narod...

    Međutim, za mene je prava vrijednost ove serije u njenom istorijskom aspektu. Ne samo da upečatljivo prikazuje, za nas laike veoma malo poznatu istoriju jevrejskog naroda sa naših prostora, nego i ostale narode - uči njihovoj istoriji.

    Primjera radi, u drugoj epizodi koja je emitovana juče, dotaknuta je i tema progona sarajevskih Srba nakon što je Gavrilo Princip ubio Franca Ferdinanda. O ovom nezapamćenom iživljavanju nad srpskim narodom, u kome su učestvovali ne samo Austrijanci i Hrvati, nego i muslimani, opljačkane su sve srpske kuće, radnje, isprebijani i ubijeni mnogi Srbi...

    Ovo je još jedan period srpske istorije koji smo mi Srbi zaboravili. Međutim, posjedujem i arhivske snimke iz ovoga vremena: slike (čak i video) razbijenih radnji, pobacanog namještaja na ulicama...

    Istoričari kažu da je ovo bio i početak Hrvatsko-muslimanskog bratstva, mada su muslimani svega 30-tak godina ranije dizali ogorčene ustanke protiv Austougarske...

    Seriju "Miris kiše na Balkanu" obavezno pogledajte. Sem istorijske vrijednosti, ima i sve umjetničke aspekte koji je stavljaju rame uz rame sa najboljim produkcijama svijeta: perfektna fotografije, odlični glumci, zanimljiva radnja, puno emotivnih momenata...
    kultura_komentari- 25582 - 16.11.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)


    Emir Kusturica: U Sarajevu me ne vole zbog ideologije

    Izvor: mojportal

    Proslavljeni reditelj Emir Kusturica izjavio je da je u njegovoj knjizi "Smrtje neprovjerena glasina" objašnjeno zašto je nepoželjan u rodnom Sarajevu.

    "Čitajući knjigu jasno se dolazi do spoznaje da oni koji me ne vole u Sarajevu, čine to zbog ideoloških razlika, zbog viđenja istorije kojima sam ja privržen, a oni nikako nisu. A možda ta nepodnošenja mene kao takvog dolaza i zato što sam ja, ipak, od nekih od njih malo pametniji", naveo je Kusturica na promociji knjige u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu.

    Objašnjavajući nevjerovatan uspjeh koji njegova prva knjiga doživljava u Srbiji, Kusturica kaže da je tu prevladao "statički princip".

    "Među ljudima je išla priča, znali smo tu Emirovu priču iz njegovih filmova, e da vidimo sad, kako je on to napisao. A, napisao sam je teško, radeći na knjizi 15 godina", rekao je Kusturica.

    Kusturica je objasnio da je stil čuvenog novinara i filmskog kritičara Bogdana Tirnanića bio presudan za način na koji je pisao knjigu.

    "Tirketova ideja o spajanju trivijalnog i uzvišenog i enciklopedijskog je najprimjerenija kao uzor iz kog sam ja crpio taj i takav način pismenosti", naveo je Kusturica.

    Kusturica je dodao da još nije pročitao svoju knjigu i da je uzme u šake samo kad uveče nema "ništa bolje da čita".

    "Ponekad uveče uzmem svoju knjigu, pogledam prvo poglavlje, pročitam nekih četiri, pet rečenica, vidim dobro je, pa legnem da spavam", naveo je Kusturica.

    Na promociji je govorio i Manojlo Vukotić, generalni direktor beogradske kompanije "Novosti", koja je izdala knjigu, koji je istakao da je za 20 dana prodato više od 40. 000 primjeraka.

    "Prodavati na dan 2 000 primeraka knjige u Srbiji gde narod živi sve samo ne dobro, gotovo je primer bez presedana kad su u pitanju balkankse književne prilike", smatra Vukotić.

    Nadahnute besjede o knjizi "Smrt je neprovjerena glasina" Emira Kusturice govorili su i poznati novosadski književnici Pero Zubac i Miro Vuksanovic.
    kultura_komentari- 24754 - 09.08.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (11)

    Šta je srećan život?


    Nedavno mi jedna priljateljica sa Sokoca prenese komentar člana moje porodice koji tvrdi da "Željko nije loš, ali ne zna da živi". Zamislih se malo nad tim njegovim komentarom, i evo šta po tom pitanju imam da kažem:


    Kada bismo anketirali sve ljude ovoga svijeta po pitanju smisla života, definicija sreće i uspješnosti, mislim da bi dobili isto toliko odgovora. Jer, ono što jednog čovjeka čini srećnim, drugome je nebitno.

    Nekada davno neko je rekao da "Čovjek je sam kovač svoje sreće. " Tako na primjer, ne krivite druge što ste rođeni u Bosni, što se Jugoslavija raspala, ili što Bosna ne funkcioniše kao država. Krivite sebe što ste to dozvolili, ili što u pravom trenutku niste donijeli odluku pa digli sidro i odete preko crte.

    Vaš život i vaša sreća su u funkcionalnoj zavisnosti od niza odluka koje donosite u svom životu, pa ukoliko padnete na bilo kojoj od njih vaše postojanje na ovoj planeti može više ličiti na pakao nego na sreću. Ne želim da vam na ovom mjestu namećem o kojim se to odlukama radi, jer svaki pojedinac se sukobljava sa različitim životnim problemima pa taji mora i da donese različite odluke. Ipak, na ovom ću mjestu navesti par narodnih umotvorina, pa ako ste iole pametni, shvatićete o čemu govorim: "Budalu niti jebi, niti kući vodi", "Budala živi gdje hoće a pametan gdje mu je dobro", "Bolje biti zadnji u gradu nego prvi u selu", "Pametan se uči dok je živ pa opet lud umire", "Ko radi ne boji se gladi", ""Rad je stvorio čoveka i on ga održava u živiotu"...

    Moram priznati da još uvijek nisam pronikao u "filozofsku" misao starijeg člana moje porodice koji tvrdi da " Željko ne zna da živi", ali pretpostavljam da je mislio da bi on znao mnogo bolje da troši moj novac - samo da je na mom mjestu.

    Po tom pitanju bih želio da kažem da novac nikada nisam rasipao, valjda zbog toga što me materijalno nikada nije fasciniralo, pa u životu ostadoh skroman, baš kao što to i Svetosavlje propovjeda. Ne razumjem ljude koji tvrde da su religiozni a halapljivo otimanje od drugih. Za razliku od njih, ja pokušavam da i ono, što zaradim poštenim radom, podijelim sa onima koji imaju mnogo manje od mene. Priznajem da nisam nešto posebno darežljiv prema vlastitoj djeci jer sam već odavno shvatio da "pare kvare čovjeka" i da su djeca iz siromašnih porodica daleko uspješnija i bolja od djece koja su rasla uz skute svojih bogatih roditelja.

    A kada umrem, bilo bi mi draže da me jedan čovjek upamti po dobroti nego milion njih po zlu! Bilo bi mi draže da iza sebe ostavim jednu dobru knjigu nego hiljadu materijalnih dobara: kuća, vikendica, automobila...

    U očima jednog čovjeka nečiji život može da bude pogrešan, možda čak i besmislen. Međutim, u životu je sve relativno, pa čak i pojam sreće. Zbog toga, nemojte nikada da kritikujete nekoga zbog njegovog načina života, izuzev ako je vaš život usko povezan sa njegovim. U životu niste mogli da birate brata i sestru, oca i majku i nažalost djecu - njih vam je Bog dao onakve kakvi jesu. Sve ostalo je stvar pogrešnih odluka.

    I na kraju, molim vas da drugima ne namećete svoju viziju uspješnog života. Pustite ih da žive onako kako hoće, tj. kako oni misle da treba. Sreća ne dolazi u jednom pakovanju, i postoji jako mnogo stvari koje ljude čine srećnim!
    kultura_komentari- 19664 - 06.12.2008 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Djordje Marjanović


    Za toku mojih studija, osamdesetih godina, stanovao sam u studentskom domu 4. april, za koji me vezuju i neke od najljepših uspomena iz moga života.

    U domu su često organizovane zabave, u TV sali, koja je bila i "Sala kulture", diskoteka, dvorana za sastanke... Jednom prilikom, u sred zabave, na binu izađe Đorđe Marjanović pa kaže:

  • "Čuo sam da pravite zabavu, a mene niste zvali. Evo, ja sam ipak došao da vam nešto otpjevam. "

    I počeo bi Đorđe Marjanović svoj nastup sa nostalgičnom pjesmom "Zvižduk u osam", nastavio sa "Padao je ružičasti sneg" i uvijek završavao sa pjesmom "Moje ludo srce" - uz obavezno bacanje kaputa i padanjem na pozornici. I svaki bi njegov nastup bio ispraćen gromoglasnim aplauzom.

    Na koncertu u Melburnu, 14. aprila 1989. godine je doživeo moždani udar, dok je pjevao pjesmu "Mene nema ko da žali", ali se kasnije djelimično oporavio.

    Ovaj veliki umjetnik, koliko mi je poznato, još uvijek živi u Beogradu, ali se 2004. godine nakon koncerta u Sava centru, oprostio od pjevanja.
  • kultura_komentari- 19630 - 04.12.2008 : Heroes Sidney - best (0)

    Peva Kurta, peva Murta


    Pazi, ovako. Od kada su ovi Šerifi, Alme, Halidi i ostali sa sličnim imenima, počeli da pevaju na srpskim televizijama, ne samo da ne mogu da smislim njih. Počeo sam da mrzim i "Srbe" što dovode ove naše bivše pacijente. Zar oni nemaju svoje televizije? Zašto ne idu u Arapske zemlje? Pa neka tamo zavijaju do mile volje. Hteli su da žive u svojoj državi sad opet hoće sa nama. E, pa bivši zemljaci imate to malo jadne državice pa po njoj urličite do mile volje!!!
    kultura_komentari- 17602 - 11.04.2008 : Zitite - best (0)

    'el gledate 'Vratiće se rode'


    Rode su ptice koje pažljivo biraju svoj dom. Gde su rode, tu je dobro. Tu ljudi žive u blagostanju sa sobom i sa drugima. Među pticama poznate po vernosti, kada jednom odaberu svoj dom, rode mu se svakog proleća iznova vraćaju. A kada se ne vrate, to znači da su stvari jako loše, da su vazduh, voda, ljudi " zagađeni pohlepom, malodušnošcu, zavišcu... Upravo se to dogodilo vojvođanskom selu Baranda...

    Sudbina, ili stičaj okolnosti, u Barandu dovode naše glavne junake, Švabu i Eksera. Beogradski luzeri koji preživljavaju baveći se sitnim kriminalom, kuću u Barandi koju nasleđuju od bogatog rođaka vide kao spas od dugova i opasnih ljudi kojima su dužni. A barandski seljaci smatraju da njihov spas leži u Švabi i Ekseru, za koje misle da su biznismeni i njihovi moćni prijatelji. Tako stvari izgledaju na prvi pogled. Svi oni zajedno, pronaći će spas jedni u drugima, ali na jedan sasvim drugi način... Prijateljstvo i ljubav izmedu Švabe i Eksera biće seme ljudskosti koje, posejano među seljake i gradske face, čisti zlo koje se kao korov zapatilo u našim srcima. U izmučenu Srbiju, u napaćena i izrovana srca njenih ljudi, vraća se ljubav, vraćaju se Rode..

    Iznenadno nasledstvo koje dobija jedan od njih, biće prekretnica. Našim junacima učinice se da je na pomolu spas i da će prodaja kuće rešiti sve njihove probleme, pre svega finansijske, jer su dužni vrlo opasnim ljudima, dok ce meštani sela Baranda u kojem se nepokretnost nalazi, pomisliti da spas za njihove probleme dolazi u liku naša dva junaka koje doživljavaju kao poslovne tipove koji će znati da preokrenu sumorne izglede zabitog vojvođanskog sela.
    Međusobna nerealna očekivanja, sukob mentaliteta beogradskih mangupa i prefriganih seljana, izvor su mnogobrojnih komičnih zapleta. Sa druge strane, svako od likova sa sobom nosi svoju biografiju, svoju ličnu dramu i istinu, koje će se, kao i u svakoj dobroj priči, naći na iskušenju u zgusnutoj dramskoj situaciji koju ćemo gledati tokom trajanja emitovanja serijala.

    Ekser (Dragan Bjelogrlić) i Švaba (Nikola Đuričko) su, na prvi pogled, dva tipična produkta "tranzicione Srbije". Preživljavaju "valjajući" kradenu robu, najčešce parfeme sumnjivog porekla, stalno su u dugovima i ivici propasti, čekajući neko čudo da se desi. Kada žalici da se ono i desilo i nenadano nasledstvo ulije im entuzijazam, oni odlaze u Barandu, vojvođansko selo sa imenom koje dobro odslikava stanje duha njegovih stanovnika. Okomili su se jedni na druge, glože se, truju se, svadaju, zavide, kradu, varaju... U takvo selo stižu naši junaci, dolaze da pokupe pare i odu, a dogodi se da dođu i tu i ostanu. Međutim, za njima stižu i njihovi poverioci, pre svih Dule Pacov (Srđan Todorović) koji, njušeći mnoštvo mogućnosti, ulaže u najrazličitije kombinacije sa živopisnim karakterima kao što su baba Ruža (Mira Banjac), seoski poligamista Raka (Rale Milenković) ili kvazibiznismen Batrić (Nikola Kojo).

    Vratice se rode je serija koja se sastoji od 25 epizoda u trajanju od po 45 minuta, reč je, dakle, o "pravom" dramskom programu kakav već dugo nije sniman ni u jednoj televizijskoj kući u Srbiji.

    Gledajte danas u 21:00 na B92.
    kultura_komentari- 15961 - 14.11.2007 : Fikro Prevljak Hrasnica - best (0)

    Spektakl Zdravka Čolića


    Dugo najavljivan kao spektakl godine, koncert Zdravka Čolića u Olimpijskoj dvorani Zetra održan 20-oktobra, uistinu je to i bio. Nakon prvog velikog koncerta na sarajevskom stadionu Koševo 1978. godine koji je prekinut zbog kiše i više nego uspješnog koncerta i Zetri 2001. godine, treći Čolin koncert u rodnom gradu bio je kruna njegovog uspjeha pred domaćom publikom. I pored svega, mnogo obožavatelja ostalo je ispred, a po prvi put je zabilježen slučaj da su i hodnici ove dvorane bili potpuno ispunjeni. Zdravko Čolić je oborio tri rekorda: rasprodao je karte za dva i po dana, pjevao je tri sata i pet minuta što još nije zapamćeno na ovim prostorima, a u dvorani ga je podržavalo i pratilo 20. 000 ljudi! Nizali su se stari i novi hitovi, balade i pjesme bržeg ritma, a na trenutke je djelovalo da će prije posustati publika nego neumorni Čolić koji je na sceni isijavao energijom i poletnošću kakvog dvadesetogodišnjaka.

    Tri puta je publika vraćala Zdravka Čolića na bis, a svaki put im je udovoljio. Teško bi bilo izdvojiti jedan poseban trenutak na koncertu koji je trajao 3 sata i 5 minuta, ali svakako da je jedan od najemotivnijih bio kada je zapjevao pjesmu Dine Merlina "Kao moja mati" jer tada su se mogle vidjeti suze u očima mnogih, pa i novinara TV Pink BIH Saše Hršuma koji je nedavno izgubio majku.

    Bio je ovo koncert koji će se dugo pamtiti i o kojem će se prepričavati, a prvi komentari mogli su se čuti već na afterpartiju. Halid Bešlić je pratio samo pola koncerta, ali je rekao da je bio za čistu desetku i da zavidi Čoli na takvoj kondiciji. Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija bio je u društvu supruge i stranih diplomata za koje kaže da su istinski uživali i bili nemalo iznenađeni tako dobrom atmosferom i duhom naroda u Sarajevu.

    Rekordan broj novinara akreditovao se za praćenje ovog spektakla, a dosta njih došlo je i iz drugih krajeva BIH, pa i drugih bivših jugoslovenskih republika, ponajviše iz Srbije, Beograda. Slavica Danilović, novinarka "Nedeljnog koncertima", priznala nam je da je ovaj koncert bio drugačiji od svih ranije održanih, dodavši da je bila i na koncertu na Marakani u junu ove godine i da je to bio istinski spektakl, međutim, kako je rekla, drugačije je kada Čola pjeva u svom gradu : "Ovaj koncert je bio topliji! "

    Nakon koncerta, čast da prva razgovara sa Čolom imala je ekipa Radija "M":

  • Koncert je ispunio sva moja očekivanja, možda je trajao dugo, bojim se da nismo pretjerali sa pjesmama, ali to je Sarajevo, pa moramo dosta pjesama otpjevati. Bilo je dosta mlade publike, svi su bili dobro raspoloženi i bilo mi je zaista prelijepo, jedan neopisiv osjećaj. Do kraja godine ćemo imati mnogo koncerata, slijedi Tuzla, zatim neki gradovi u inostranstvu, a Novu godinu ćemo najvjerovatnije dočekati na trgu u Novom Sadu, kaže za Radio "M" Zdravko Čolić.

    Fatima Delić-Čolina učiteljica
    On jedna prefektna ličnost, jedna duša, ja to govorim iskreno. Zdravko Čolić je kao učenik bio jedno divno odgojeno dijete od oca Vlade i majke Stane koji su mu prenijeli sve najbolje. U školi je bio dosta miran, ali se kasnije razigrao, jer sam ja željela veselu, temperamentnu djecu. Ponosim se što sam njegova učiteljica. Dolazak na koncert je za mene bilo veoma naporno s obzirom na godine, ali ne osjećam umor " samo uzbuđenje pred susret s njim.
  • kultura_komentari- 15583 - 27.10.2007 : Car - best (0)

    Proročanstvo


    Poslije Velikog rata mir će vladati svijetom... mnogo novih država će nastati... međjunarodni sud će biti formiran... i neće dozvoljavati zemljama da se bore jedna protivu druge... Ovaj Sud ce biti iznad svih kraljeva...

    Oni koji ovo dožive biće više nego sretni... Poslije nekog vremena slabiće poštovanje za ovaj Sud... (OUN)

    Mnogi mali ratovi će početi... hiljade će biti ubijeno... ali velikog rata biti neće. Biće i nekoliko ratova oko kraljevstva Izraelskog... ali, prije ili kasnije i tamo će stići mir... Svi ovi mali ratovi biće inicirani od strane velikih kraljevstava... oni koji se bore i kolju činiće to, jer su slijepi i glupi...

    U našoj zemlji vrijeme mira i prosperiteta še trajati dugo vremena... mnoge generacije će se roditi i umrijeti u miru... čitaće o ratu samo u knjigama i različitim čudnim aparatima... ljudi će jesti samo bijeli kruh... voziće se u kočijama bez volova... letjeće nebom... mnoge fabrike će se izgraditi... Ljudi će napustati zemlju i raditi u njima... Srbija ce prosperirati najbolje dok njom vlada čovjek s plavim očima na bijelom konju... On će nam donijeti neku novu vrstu religije... zaposješće naš tron... biće jak i zdrav... živjeće dug zivot... blizu sto godina... voliće da lovi... Jednom prilikom pašće sa svoga bijelog konja, povrijediće i izgubiti nogu... od ove povrede neće umrijeti već od starosti...

    (Iz ovih izvoda je očito da je Titovo vrijeme imalo najmanje razloga da ne objavljuje knjigu. Lijepo je opisano. Ipak, kad se sjetim atmosfere sedamdesetih, o Titovoj smrti se nije mislilo. Bio je doživotni predsjednik, a u javnosti je bio stvoren dojam da možda neće nikada ni umrijeti. );

    ‑... Poslije njega, našom zemljom će vladati nekakva "Komisija", ali više neće biti nikada kao prije... (Osmočlano Predsjedništvo SFRJ! );

    (Prije nego dođemo do onog što, sa naše vremenske pozicije smatramo današnjim i budućim događanjima, ubaciću nekoliko njegovih neutralnih predvidjanja. )

    Kad svijet počne da živi u miru nakon Drugog velikog rata, sve će biti samo gorka iluzija, jer će ljudi zaboraviti Boga, i vjerovaće samo svojoj inteligenciji, a ljudska inteligencija u poređenju sa Božjom voljom i znanjem, nije niti kapljica u okeanu. Čovjek će napraviti kutiju sa nekim dugmadima i slikama, ali neće biti u stanju da komunicira sa mnom koji ću biti mrtav, iako će ove kutije sa dugmadima biti blizu ovom drugom svijetu, kao što su dlake na glavi blizu jedna drugoj... Uz pomoć ovih kutija, čovjek će biti u stanju da vidi sve što se dešava u svijetu.

    Ljudi će bušiti izvore duboko u Zemlji i vaditi "zlato", koje će im dati svijetlo, brzinu i moć, i Zemlja će puštati gorke suze, a imaće mnogo više "zlata" i "svjetlosti" na površini nego unutra. Zemlja će patiti zbog ovih otvorenih rana.

    Umjesto da rade u poljima, ljudi će kopati svuda, na pravim i krivim mjestima, ali stvarna sila će biti svuda oko njih, Tek nakon mnogo ljeta ljudi će se sjetiti ove sile, i shvatiće kako su bili glupi što su kopali one rupetine. Ova sila će biti prisutna i u ljudima samim ali še proći mnogo vremena prije nego je otkriju i počnu upotrebljavati.

    Uglavnom, čovjek će živjeti dugo, dugo vremena prije nego upozna samog sebe... Biće mnogo učenih ljudi koji će misliti da kroz svoje knjige znaju i mogu sve... Oni sami će biti najveća prepreka daljem razvoju i samospoznaji... ali jednom kada steknu ovo znanje... shvatiće u kakvoj su zabludi bili dok su slušali one učene ljude... Kada se to napokon desi biće im žao što to nisu otkrili ranije... jer ovo znanje je tako jednostavno...
    kultura_komentari- 13256 - 12.06.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Wikipedia


    Jedna od najpoznatijih enciklopedija na internetu je Wikipedia. Ja sam nekoliko puta preuzeo neke clanke sa ove enciklopedije znaja, koja je jako dobro kotirana sa pretrazivacima, a posebno GOOGLE.

    Dobra strana ove enciklopedije je sto svako moze da edituje, tj. dodaje svoje komentare. Medjutim, ovu "dobrotu" pojedinci koriste da propagiraju svoje kvazi-arapske ideje. Tako, na primjer, o Sokocu (engleska verzija) pise da u njemu zive divljaci, koji su u Bosni poznati pod nazivom "krkani".

    Enciklopedija ima englesku, cirilicnu i latinicnu verziju.

    Primjera radi, postoji i stranica o Grahovištu, ali samo pise struktura stanovnika.

    Zbog toga predlazem da iskoristimo ovu enciklopediju da se nase teme cuju jos dalje.

    Primjera radi, otidjite na Google i otkucajte "Wikipedia Grahovište". Otvorite stranicu o Grahovištu, i upisite tekst o pokolju Srba koji mozete sastaviti na osnovu stranice o o zlocinu na Grahovištu. Pri tome koristite podatke sa strane koju mozete naci na ovom forumu. Taj isti tekst morate staviti i na ovaj forum, jer se vrlo lako moze desiti da neko izbrise vas clanak. Obavezno navedite da ste taj clanak preuzeli sa ove stranice.

    Ukoliko neko izbrise vas clanak (sto se cesto desava), neko drugi ce vas clanak staviti na istu stranicu. Sa druge strane, Wikipedia a i Slavicnet.com (tj. ja) zahtjevaju da se za sve preuzete tekstove navede adresa sa koje su preuzeti. Na taj nacin omogucujete da ovaj forum posjeti vise takvih kao sto ste vi.
    kultura_komentari- 12691 - 12.05.2007 : Srbija_the_best - best (0)

    Marija pobedila na Evroviziji


    Prva predstavnica Srbije u istoriji "Evrovizije" Marija Šerifović ubedljivo je večeras pobedila na tom takmičenju, pesmom "Molitva".
  • "Hvala svima, hvala Evropo", rekla je kratko Šerfovićeva po proglašenju pobede.

    Ona je, pošto je od Deda Mraza primila nagradu, izvela pobedničku pesmu, držeći zastavu Srbije, koju je uzela iz publike. Šerifovićeva je pobedila sa 268 poena, na drugom mestu je Ukrajina sa 235, a na trećem Rusija 207 bodova.

    Srbija nije dobila glasove od samo pet, od 42 zemlje učesnice ovogodišnjeg, 52. evrovizijskog takmičenja. Voditelji programa Jana Pelkonen i Miko Lepilami nekoliko puta su ponovili da je to velika pobeda za zemlju koja prvi put kao nezavisna učestvuje na tom evropskom takmičenju.
  • "Mislim da ću tek sutra da shvatim šta se dogodilo. Ovo je za Kragujevac, za Beograd, za novu Srbiju, ja se nadam", rekla je Šerifovićeva, u direktnom uključenju u program RTS-a, odmah posle nastupa.

    Ona je navela da je nešto obećala i da, "kao prava škorpija", kada nešto obeća, to i ispuni. Pesmu "Molitva" komponovao je Vladimir Graić, a autor teksta je Saša Milošević - Mare.

    Pobednicu "Pesme Evrovizije" očekuje sedmodnevna promotivna turneja po evropskim gradovima.

    (Beta)
  • kultura_komentari- 7269 - 31.03.2006 : - best (0)

    Prošlost ili prvoaprilska šala?


    Evo me, sjedim i pijem pivo, sve ovo o čemu pišem je prošlost. Moram priznati da sam srećan štoje sve ovo iza mene. Međutim, sa druge stane, muka mi od ovoga što nam sada rade! Utjeha mi je da je danas 1. april.. Možda je sve ovo samo jedna prvoaprilska šala!

    P. S. Sjetim se Pokojnog Duška Trifunovića, i njegovog zadnjeg javnog nastup na BK televiziji. U vezi stihova Desanke Maksimović: "Ne, nemoj mi prići! " Desanka mu mu veli: "Ma pusti, mladost ludost. "
    kultura_komentari- 3862 - 15.02.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Staro, staro mi dajte !


    Staro, staro mi dajte. Ono sto mirise na suv bosiljak... - vapili su junaci Bore Stankovica. Suočeni sa nepodnošljivom svakodnevicom, sa nepravdama koje pod zastavama oslobodilaca stvaraju novi vladari, tražilo se opet "pusto tursko". U (celoj) Srbiji se još nije stiglo do prizivanja turskog vakta, ali se umesto opojnog bosiljka istorijski oslonci političkog društvenog sistema traže upravo blizu tog doba.


    Tako i danas, 120 godina nakon što smo oslobodjeni od Turaka, i Srbi u Republici Srpskoj nariču i traže da opet dođe ono "pusto tursko" i da se oslobodimo od ovih dušmanina, koji pod zastavom Srpstva, uništavaju i u svoje džepove trpaju sve ono sto je srpskom narodu preostalo nakon sto su mu dobar dio imovine oteli Latini, mudžahedini i zapadni kapitalisti.
    kultura_komentari- 2217 - 06.10.2005 : Jasna Kovacevic Banja Luka - best (0)

    Sve što je valjalo otišlo je!


    Moje iskustvo provincije, života u njoj od tamo nekih godina do danas, nije ništa drugo osim čisti, potpuni i grozni mrak. Bilo koje provincije... Mislim da je to autentični mrak koji još postoji. To je teško objašnjiv mrak, ali ne mislim da je mnogo bolje u drugim provincijama. I tamo vlada potpuni mrak u glavama pojedinih ljudi i sve što je tamo valjalo, uglavnom je ako je htjelo i moglo otišlo odatle. U neka Sarajeva, Beograde, Berline, Londone, Toronte...

    Mislim da je u ovom trenutku taj provincijski mrak mnogo monolitniji nego što je ikada bio. Naravno, više ljudi ne ginu, nema klanja po ulicama, ali mrak tim nije iščezao. Bila sam nedavno u jednoj takvoj provinciji i vidjela da je to jedan potpuni socijalni, politički i društveni mrak. S naglaskom na socijalni...

    Ovim ne želim da generalizujem, bilo je i ima "oaza duha" samo treba strpljenja, dobre volje i snage da te puste unutra. Zbog te jedne "oaze" iz 70-ih godina, uvijek se vraćam njoj, mojoj provinciji. Dal' zbog nje, godina ili nostalgije...

    Idi na stranu - |1|2|