fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-KRUSEVO
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

krusevo- 102753 - 08.10.2018 : Alija Alic - best (0)

Olovsko ratište


Može li neko opisati detaljno sve ofanzive na Olovo?
krusevo- 102181 - 13.04.2018 : Predo Doboj - best (0)

Lazendić Draženko, Mrkonić Grad


Ponovo molim da se javi neko s druge strane, odnosno ABiH, sa informacijom gdje se nalazi humka Lazendić Draženka, 1974. godište iz Mrkonjić grada. Bio je redovni vojnik, i pripadnil 65. ZMP VRS. Zarobljen je, a nakon toga ubijen na koti Kruška. Sve info na mail predo1975Žhotmail.com. Hvala!
krusevo- 93809 - 13.10.2015 : Nermon Porca Visoko - best (0)

Kruševo - srpski vojnik bez glave


Čudi me da se ne spominje diverzantska jedinica Frka-Sjenke iz Visokog jer smo i mi bili učesnici te bitke za Olovo. Lično sam bio kad je tom srpskom vojniku odsječena glava, dobro je to rečeno u tekstu koji sam malo ptije pročitao. Glava je odsječena krampom, a on je na kraju zakopan u snijegu.
krusevo- 93066 - 22.05.2015 : Nevenka Lazendić Mrkonjić Grad - best (1)

Draženko Lazendić


Kao sto sam izjavila, ja sam majka DRAŽENKA LAZENDIĆA iz MRKONJIĆ GRADA koji je nestao na Olovskom ratištu, u mjestu KRUŠEVO. Bio je redovni vojnik, a nestao je 15. 11. 1993. godine. Molim SVE ljude dobre volje da mi jave bilo šta znaju o nestanku mog sina JEDINCA. Tužna i pretužna majka NEVENKA...

RE: Draženko Lazendić



Za onoga ko pomogne da se nađe lokacija gdje je Draženko Lazendić sahranjen od mene lično slijedi nagrada u iznosu od 500 maraka. Sve podatke o ovome možete slati na moju email adresu, slavicnetŽhotmail.com.

Pozdrav,
Željko Tomić
krusevo- 92675 - 28.03.2015 : Osman Okic Zivinice - best (0)

Kruševo


Ako vam treba još informacija za Kruševo, ja sam bio učesnik u akciji. Bio sam u Živiničkim osama kada je tp sve bilo. Bio sam komandir i kod mene su u vodu bila ta dva borca koja su pala u ruke protivničkoj strani. Pozdrav!
krusevo- 89837 - 21.04.2014 : 84xxx19 Bjelić Sarajevo - best (0)

Da sam tad rođen, već bi imao 19 a sada imam duplo


Želim da vas pozdravim, da pohvalim autora portala, i da kaže da na bolju ideju nisam naišao u ovih zadnjih 19 godina.

Sva ova prepisivanja su velika stvar, orginalna i zanimljiva, svi smo različiti svi različito proživljavamo svaku situaciju, a opremljeni smo da prihvatamo svakog i svačije.

Želio bih da pročitam nešto i o samom 15-17. junu 1995. godine. O dešavanjima na Kruševu, zadnjim napadima, a opet i o samom kraju toga. Ipak provelo se je mnogo vremena gore. Rov je bio prva kuća, a sama kuća je bila grčeviti odmor. Kako je bilo napustiti Kruševo, tu liniju tu zemlju u na kojoj se spavalo a kojom smo bili pokriveni. Koja je bila žalost na kraju svega poginuti a poginuli su mnogi tih dana.

Najjači ljudski strah, strah od smrti, nosi jednako snažnu volju da se ne umre!
krusevo- 89222 - 10.03.2014 : Nevenka Lazendic Mrkonjic grad - best (0)

Draženko Lazendić


Molim sve ljude dobre volje koji znaju nešto o nestanku moga sina jedinca, Draženka Lazendića rođenog 25. 9. 1974. godine, mjesto Kruševo kod Bakića, Olovsko ratište. Znam da je ostao ranjen na muslimanskoj strani 15. 11. 1993. godine u 14 sati i 15 minuta i nista više. Ako iko išta zna neka mi javi. Žalosna i tužna majka Nevenka. On je bio samo redovni vojnik od 19 godina koji nije znao nikoga da mrzi. Lopovi su svoju djecu sklonili, a sirotinju poslali u nepoznato i u tuđe mjesto.
majka Nevenka
krusevo- 87713 - 19.12.2013 : Dolovi U srcu Dolovi - best (0)

Pad Kruševa i pokušaj ulaska u Olovo


Pozdrav svima,

po planu i karti Ubiparipović Velimira, koji je ubijen u blizini kruševačke linije smo saznali da je linija Kruševa trebala da padne 16. a da su Srbi trebali da uđu u Olovo 17.

Velimir je bio krupan čovjek tako da je jedva stao u mrtvački sanduk. Kod njega su nađeni dokumenti, dokumenti a između ostalog i karta sa datumima napada.

Ovo što su neki napisali da su Srbi mogli da uđu u Olovo sa rukama u džepovima je čista provokacija. Tu liniju je držalo par vojnih odreda, a među njima posebnu zaslugu imaju Sokočani. Ose su trebale udariti na Srbee na Kruševu u 4:15, ali su zbog nekih problema krenuli u napad tek u 8 sati. Poginulo je 9 boraca a oko 36 je ranjeno. Tu su doživjeli kraj.

Nakon pada Kruševa, Sokočani su krenuli sa linije, bacali su oružje. Istina je i to da je jedan dio linije neko vrijeme preko noći ostao nepokriven.

Izvinjavam se za tekst, koji je nabacan, ali se nadam da ćete ga razumjeti.
krusevo- 84757 - 04.05.2013 : Blaž Slišković Vukovar - best (1)

Bitka za Olovo


Molim bivše pripadnike VRS-a da mi ako žele i ako je moguće odgovore:
Zašto su granatirali gradić Olovo iz čiste dosade (prema priznanju nekih na forumu)a nisu htjeli vojnički poraziti Armiju muslimanske BIH iako su to mogli uvijek učiniti bez većih gubitaka?!

Pitanje je na mjestu jer da je VRS zauzela Olovo, tuzlanski okrug bi ostao u okruženju dakle kraj priče za Armiju muslimanske BiH...

Pozdrav
krusevo- 82929 - 23.02.2013 : Njegos Mitrovic Beograd - best (1)

Kruška, Mitrovdan 1994. godine


Interesuje me koje su se jedinice sukobile ne Krušci drugog dana Mitrovdana 1994. godine. Ako neko može tačno da mi navede, Vasilj Košarac, to je bio meštanin Mitrović Milutin.
krusevo- 82639 - 15.02.2013 : Njegos Mitrovic Beograd - best (0)

Milutin Mitrović


Ja sam nalik na ujake moje,
to su braca u matere moje!


Da li neko od vas poznaje Mitrović Milutina, iz sela Ajdanovići. Poginuo je '93 a ima brata Slavka Mitrovica i sestru Milku. Ja sam njegov sestrić Njegoš.
krusevo- 73138 - 26.08.2012 : Goran Bajić Olovo - best (3)

Olovo


Čitam ove komentare, pa mi djeluju smješni, bar što se tiče Milovanove kafe. Ja smatram da je bio cilj da ne samo Milovan pije kafu u Olovo nego i mi ostali Srbi sa tog područija. To bi se desilo za 24 sata. Meni nije jasno kako ovi Bošnjaci smatraju da su se odbranili? Ja sam čitav rat proveo na Radačićima, tačnije na Smoljencu. Dobro mi je poznat tok akcije na Kruševo. Da je bilo kako treba kao što nije, ni hiljadu Bola i milion "Osa" vas ne bi moglo spasiti.
krusevo- 70274 - 11.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (1)

Napad na Kruševo - Ajdanovići


Jedna ispravka, general nije izdao naredbu da se uzmu bombe u ruke i ide na rov koji je zadavao probleme. Ovo je bila ideja jednog srpskog borca, čije ime namjerno neću da pomenem. Ono što je mnogo važnije jeste da je akcija uspjela.

Neprijatelj je pružao žestok otpor, bas iz razloga sto smo uzvraćali paljbom iz ličnog pješadijskog naoružanja. Šuma je bila gusta i nisu mogli da nas primjete, jedino su imali prednost što su bili u rovu i čuli su odakle dopiru pucnjevi i normalno da su nasumice pucali u tom pravcu ali na našu nesreću a njihovu sreću pogađali su naše borce. Onda se u svom tom haosu jedan nas borac dosjetio i predlozio da bacamo bombe jer jedino tako ne znaju odakle dolazimo i koliko smo daleko, nakon čega smo i uspjeli.

Još jednom ponavljam da general sa ovom idejom nije imao ama baš nikakve veze. Jedino je posle svega potražio tog borca i lično mu čestitao na ideji.

Mali, neprimjećeni, mudri i pametni su odigrali značajnu ulogu u prošlom ratu, a danas ih niko ne spominje i ne zna se ni da su učestvovali, niti da li su preživjeli i gdje su sada. Igrom slučaja lično poznajem čovjeka koji je ovo odradio i ne želi da spominjem njegovo ime pa čak ni inicijale. On jednostavno kaže: "Bilo i ne ponovilo se, ne dao Bog nikada više!"
krusevo- 69504 - 17.05.2012 : 0069 Basra - best (2)

Za Patagon Olovčić


Strela 1M ima domet od 900 do malo vise od 4000 metara. Istina je da ima blizinski upaljač koji se aktivira ako senzor detektuje objekat veoma blizu. Njeno primarno navodjenje je infra-crveno.

E sada, teoretski je moguće pogoditi tenk strelom, ali sa daljine ne manje od recmo 1500 metara i na terenu ravnom kao staklo i pod pretpostavkom da je tenk upaljen. Ali opet kažem to je samo teorija...
Treba znati da je njena brzina 1, 8 maha i da jednostavno ne može biti operativna, niti precizna na razdaljini manjoj od kilometra iako se u PVO arsenalu vodi kao raketa malog dometa. Takođe ima sistem samouništenja koji se aktivira ako raketa ne pogodi cilj za 15 sekundi (otprilike nakon 5, 5 KM), čime se izbjegava kolateralna šteta na zemlji.

Služio sam JNA 1 godinu u Valjevu kao operater na pomenutom oružju i odgovorno tvrdim da je 99, 99999% nemoguce efikasno upotrebiti Strelu 1M protiv oklopnih ciljeva na zemlji a pogotovo ne, na kofiguraciji terena kakva je naša.


Pozdrav!
krusevo- 69492 - 17.05.2012 : Nenad Novi Sad - best (3)

Za Patagon Olovćić Olovo


Pa čoveče, da si Rambo 1, 2, 3 + Švarceneger ne bi mogao tenk gadjati strelom i pri tom unistiti tenk!

Recimo da si imao strelu i rečimo da je raketa napravila zahvat na tenku ( nemoguće) raketa 9K32M ( ex. Yu licenca ) ima blizinski upaljač i u 70% slučajeva samo ošteti avion koji ima zaštitu motora i kabine 5-7 cm a ti tvrdiš da si bio svedok kada je hrabri Balija strelom pogodio i uništio tenk ( 30-50 cm pancirnog čelika ). Već su te izvalili ljudi da pišeš bajke koje si verovatno čuo nakon trećeg piva u nekoj kafani. Nakon prve gajbe ste nuklearna sila!
krusevo- 68995 - 30.04.2012 : Hamo Kriva rijeka - best (0)

Ratko Mladić i Kruševo


Ofanziva na Olovo je bila isplanirana do u detalje, Komanda VRS razradila je plan akcije do u detalje. Kada su svi faktori bili spremni krenulo se u ofanzivu.

Međutim, akcija nije išla planiranim tokom pa je sam general Mladić je došao na ratište da se iz prve ruke upozna sa situacijom na terenu. Nakon što su ga upoznali sa stanjem, riješio je da se lično uvjeri na položaju.

Starješine iz komande su ga pratili neko vrijeme, isto kao i njegovo lično obezbjeđenje. Do pola puta ka liniji Armije BiH, "hrabri" komadanti su ga napustili, a oko 150 metara od srpskih rovova i generalovo obezbjeđenje je počelo da prigovara de se ne bi trebalo ići dalje. Ratko je to primjetio, i ostavio ih tu a on je dalje nastavio sam.

Kada je došao do izlaza iz šume, naišao je na čistinu od nekih 40 do 50 metara iza koje je bio rov Armije BiH. Ništa se nije dešavalo niti je on koga primjećivao. Pokušao je da priđe još bliže, ali dalje se nije moglo. Primjetili su ga i vojnici Armije BiH i jedan od njih je zapucao, nakon čega se Ratko zakotrljao niz stranu i utekao u šumu.

Kada je pristiglo i njegovo obezbjeđenje, Ratko je samo rekao:

  • "Stvarno je tvrdo!"

    Tek su tada momci koji su ga "čuvali" u predjelu gornjeg djela prsa primjetili rupu od puščanog zrna. Međutim, metak nije prošao.

    Nije tačno da je imao dva pogotka u pancir, bio je samo jedan. Nije tačno da je Ratko ustao i sam krenuo na rov zbog "glave nekog momka nabijene na kolac".

    Sve gore napisano živa je istina bez imalo namjere da bilo koga uveličam ili omalovažavam.

    Pozdrav svima
  • krusevo- 68948 - 28.04.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    RE: O Jovu Divjaku


    Moram da odreagujem na par nebuloza koje je napisao ovaj Hamo, u vezi Jove Divjaka, ali i Mladića.

    Kao prvo, više je i očigledno da je Hamo bio učesnik u ratu, čak je vidio i Jovu da pravi salto bez ruku. Međutim, da bi se znala kompletna istina o nekom događaju, potrebno je u mozaik stvari staviti informacije koje se dobiju od boraca sa prve linije, oficira koji rukovode nekom akcijom i osoba koje imaju informacije o političkoj pozadini situacije.

    Vojna bezbjednost VRS raspolagala detaljnim podacima o tome ko je postavio liniju na Kruševu, pa su istinite tvrdnje moderatora ovoga sajta da je glavni kreator muslimanske odbrane na Kruševu bio Jovo Divjak.

    Za Hama: pročitaj članak Vogošćanina Pravog koji opisuje kako mu je jedan naš oficir VRS na topografskim kartama, čak i ne izlazeći na liniju, nacrtao gdje treba da se postave rovovi i sve će ti biti jasno! Mošda je taj tvoj Bolo bio omiljen, ali nema smisla da mu pripisuješ zasluge i za ono što nije uradio. Može on biti veliki i bez vaših laži!

    I na kraju, Mladić nije dobio jedan metak u pancir nego dva. U to budite sigurni, jer sam to vidio vlastitim očima. A dobio ih je jer ste vi, nakon zarobljavanja jednog mladog vojnika, odsjekli njegovu glavu i nabili je na kolac. Pošto ste znali da je u to vrijeme na liniju došao Mladić, jedan umobolnik iz vaših redova je podigao kolac na koji je bila nabijena glava tog mladog vojnika i glasno je povikao:

  • "Hoćeš li mladog vojnika generale? Evo ti njegova glava!"

    U tom trenutku, general je iskočio iz rova i pravo je čudo da tada nije i poginuo jer ga je neko već imao na nišanu.

    Eto, toliko o vašem "viteškom" ponašanju sa zarobljenicima i poštovanju mrtvih!
  • krusevo- 68942 - 28.04.2012 : Hamo Hađiibrišimović Kriva rijeka - best (0)

    O Jovu Divjaku


    Pažljivo pratim pisanja vaših učesnika, i mislim da mnogi iznose istinu , što je i jako dobro jer je lijepo čuti kako je bilo i na drugoj strani.

    Posebno bih pohvalio pisanja, Lune, Pravog, Maksa, Patagona i drugih, ali ima i onih koji pišu nebuloze. Posebno bih se osvrnuo na pisanje u vezi Jovana Divjaka, generala Armije BiH.

    Kao prvo, liniju na Kruševu nije postavio Jovan Divjak nego rahmetli komandant Senahid Bolić - Bolo. Jovan jeste par puta dolazio u Olovo ali to su bile posjete više da se upozna sa čudom otpora u Bosni, jer tako mali grad sa jednom brigadom da stane na megdan tolikoj sili, toga je malo gdje bilo.

    Imao sam priliku da vidim Jova u obilasku linija trećeg bataljona, kada je radio premet bez ruku. Tako nešto nisu mogli ni momci da urade. Borci su ga voljeli. Poštovali su ga kao čovjeka i kao pravog generala. I danas Jovan je dobro došao u svaku avliju na podrućiju Federacije.

    Mislim da je tolika mržnja prema Jovu samo zato što je Srbin a bio je među nama. Isto tako mrzite i Slavišu Šućura i pripisujete mu kojekakva zlodjela. I borci armije BiH su poštovali Ratka Mladića kao sposobnog generala i voljeli su da se tuku sa njime.

    Dolazio je Ratko na Bolinu liniju i dobio zrno u pancir. Ipak, živa istina je da mu je ono što je uradio u Srebrenici nanijelo neoprostivu grešku, a srpskom narodu veliku sramotu.
    krusevo- 68538 - 13.04.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Mitrovdan '93


    Usput da se zahvalim mom prijatelju i ratnom drugu Vasilju na razjašnjenju oko borbi na Kruški. Ja se sjećam da je to bilo u zimu i da ste nosili bjele uniforme zbog snijega koji je pomalo pokrivao teren na bojištu. Malo me je zbunilo kada si naveo da se radi o Mitrovdanu '94, jer tada je Antić bio u OC-u, 3. sarajevske brigade.

    Nisam bio upoznat sa tim da je Antić izviđao taj teren na Kruški. Nakon tog izviđanja on je trebao izvesti ponovno izviđanje sa jurišnim jedinicama ili bar sa njihovim komandirima, ali je to za njega bilo ravo samoubistvu na koje on nije bio spreman.

    U svakom slučaju još jednom hvala za ispravku jer je sada jasno da se radi o Mitrovdanu '93. Ne znam tačan datum ali znam da je vrlo brzo poslije te ofanzive TG "Vogošća" transformisana u 3. sarajevsku brigadu.
    krusevo- 68530 - 13.04.2012 : Vasilj Košarac Beograd - best (0)

    Kruška


    Za Vogošćanina Pravog

    Stari druže da ti ukratko odgovorim:

    Ova akcija na Krušci je bila ili krajem 1993. ili početkom 1994. godine. Mi smo preko uniformi obukli bela papirna odela koja su trebalo da nas utope u belinu od slabog snega. Ovo se sve dogodilo pre formiranja 3. SPBR. Jednom od nastradalih je bila krsna slava , ali ne mogu da se setim tačnog datuma. Mislim da imam negde tačno zabeležen datum i pokušaću da to pronađem. Očigledno je da sam u prvom obraćanju pogrešio za gotovo godinu dana.

    Srdačan pozdrav za tebe i tvoju porodicu, a svim forumašima pravoslavne veroispovesti želim da u miru i blagostanju provedu predstojeće vaskršnje praznike uz tradicionalni hrišćanski pozdrav Hristos Voskrese!
    krusevo- 68398 - 08.04.2012 : Crni Oblak Podrinjac Podrinje - best (0)

    Ašpiljska stijena


    Poštovani!

    Interesuje me da li nešto znate o akciji iz maja 1994. godine na Ašpiljsku stijenu tj. na lokaciju između Han Pijeska i Kladnja. Bio sam učesnik u toj akciji i žali Bože izgubljenih života za nekoliko kilometara šume.

    Mi smo upotrebili jake snage, sa namjerom da napredujemo prema Vlasenici, ali komanda 2 korpusa je Podrinjce uvijek izdala. Interesuje me i komentar u vezi ove akcije sa druge strane. Pozdrav
    krusevo- 68392 - 08.04.2012 : Vasilj Košarac Beograd - best (1)

    Kruška


    V. K. za Vogošćanina pravog


    Poštovani gospodine Tomiću

    Želim da pohvalim sve što ste dosad uradili po pitanju boračke populacije, poginulih boraca i njihovih porodica. Već nekoliko godina povremeno čitam komentare uglavnom na stranici "Najnovije" i po mojoj skromnoj proceni većinom su iskrena i interesantna opisivanja nekih događaja od strane njihovih aktera, a verovatno i tačna.

    Pošto sam pročitao da moj prijatelj Vogošćanin pravi ima namjeru da piše knjigu o ratnim dešavanjima u Sarajevu i okolini odlučih da se javim i da mu pomognem u vezi nedavne prepiske sa "Patagonom Olovčićem".


    U startu da razjasnimo naša brigada nikad nije učestvovala na Kruševu već na Krušci iz pravca Ajdanovića ka Bakićima. Mislim da je to bilo drugi dan Mitrovdana 1994. godine. Stigli smo kasno uveče i smestili se u jednu kuću da se odmorimo do početka akcije. U kući preko puta nas bili su smešteni momci iz jedne od Romanijskih brigada u kojoj se prepjevalo do samog polaska u akciju. Neki momci iz moje jedinice su prelazili u tu kuću jer je tamo bilo alkohola a i raspoloženje je bilo zavidno. Pre svanuća po mraku krenuli smo obodom sela zaštićeni šumom do polaznog položaja ispod brda Kruška. Kad smo došli na polazni položaj raspoređeni smo u strelce i na dati znak krenuli puzeći ka njihovoj liniji odbrane koja je bila dobro postavljena na brdu, ali u blagom padu sa njihove strane tako da je naša artiljerija ili prebacivala ili tukla po samom vrhu gde nije bilo nikoga. Sklonili su se u zadnji nagib i čekali da se pojavimo.

    Interesantno je da niko od nas u stvari i nije znao gde se oni tačno nalaze jer nismo učestvovali u izviđanju neprijateljskih položaja. Tek kad je svanulo i kad smo najebali videli smo njihovu tranšeu koja je bila prekrivena granama od omare tako da su bačene bombe eksplodirale na površini.

    Ja sam bio sa interventnim vodom Blagovačkog bataljona u kom je bio i Vili, tačno je da je on bio jedan od žešćih momaka ali nikad nije bio komandir samo zato što ga nije držalo mesto. Niko iz Blagovačkog nije nastradao samo je jedan okrznut tj. lakše ranjen. Prvi je poginuo komandant bataljona iz Vogošće Bijeljanin, nedugo za njim je poginuo i meštanin Mitrović čini mi se zvao se Milun.

    Sa naše desne strane bili su momci iz "Igmanske" jedan je poginuo a drugi je teško ranjen, mi smo nekako uspeli da ga izvučemo, a svo to vreme tukao nas je PAM sa brda levo od nas koje se zvalo Konjsko brdo. U toku dana smo dobili informaciju da je na žalost i on preminuo. Interesantno je da je vod koji je bio pod komandom pok. Bjeljanina odbio da učestvuje u akciji i vratio se u Vogošću tako da je čovek bukvalno sam išao.

    U ovoj akciji učestvovao je i pokojni Mićo Vlahović sa svojim momcima, a opšte je poznato da je on imao najbolje borce (i poneku jajaru). Vidno razočaran i ljut dešavanjima tokom dana Mićo je uveče povukao svoju ekipu u Vogošću. Borci iz ova dva voda u startu su skontali da je sve nakaradno organizovano ali su ostali do kraja samo zato da ne bi ispali jajare u očima drugih borac.

    Tačno je i da je tenk pogođen. Po naređenju pukovnika D. M. tenk je krenuo za nama i kad se popeo na brdo i bio jako blizu njihove tranšee nije mogao da toliko spusti cev i dejstvuje po njima, ali su zato oni iz ručnog bacača pogodili gusenicu tenka i onesposobili ga tako da je ostao kao nezaštićena meta. Posade ovog pogođenog i drugog tenka reagovale su fantastično i velikom brzinom zakačili tenk i izvukli ga nekih 20 metara i tu mu brzo zamenili gusenicu tako da je tenk bio ponovo u funkciji. Za svo to vreme mi smo ih pokrivali jakom vatrom po njihovom položaju tako da nisu mogli da dejstvuju po tenkovima jer smo mi bili ispred tenka nekih dvadesetak metara prema neprijatelju.

    Moram da kažem da smo bili oduševljeni reakcijom tenkista, mislim da su bili iz Igmanske brigade, prije svega što smo mi imali više posada od kojih su većinom bile jajare, čast izuzecima.

    Jednom prilikom pred kraj rata razgovarao sam o toj akciji sa generalom D. M. i on mi je rekao da su za izviđanje bili zaduženi komandanti brigada, čovek nije mogao da veruje da nas je Antić izradio i zbrisao u Vogošću a ostavio J. M. da ga tu zastupa.

    Za razliku od mog prijatelja Vogošćanina pravog ja i dalje imam visoko mišljenje o generalu D. M. kao i o "ŠEFU". To su jedina dva visoka oficira iz našeg korpusa što su nešto uradili za razliku od mase pijanih pukovnika i potpukovnika u komandi korpusa u hotelu "Turist" i raznim pozadinskim bazama.

    Zaboravio sam da kažem da je i komandant Prve romanijske pukovnik kojeg sam upoznao na Nišićkoj visoravni izuzetan oficir, mislim da je Romaninac na žalost ne mogu da se setim prezimena.

    Ovim putem pozdravljam Vogošćanina pravog, Minera, Lunu i ostale učesnike na ovom forumu i nadam se da ćemo se videti uskoro.

    Da ne misliš možda na Vlada Lučića?
    krusevo- 68305 - 05.04.2012 : Vuk Gradinski Nišići - best (0)

    Borbe za Kruševo, muslimanski kontra-udar


    Nastavak bitke za Kruševo, ključne za opstanak Olova, iz ugla "Živiničkih osa":


    "Borba za Kruševo je, međutim, nastavljena i narednih dana, jer je to bio objekat od strateškog značaja za neprijatelja. Zauzimanjem Kruševa, neprijatelj bi stvorio pretpostavke za ostvarivanje ciljeva, a ohrabren uspjehom od 14. 01. 1994. godine, intenzivno je vršio pripreme svojih jedinica da konačno zauzme Dolove a potom da uđe u grad Olovo ne računajući da i na drugoj strani, poslije gubitka sela Kruševa, komanda 2. korpusa preduzima niz radnji u cilju priprema jedinica za vraćanje izgubljenog sela Kruševa.

    Dan 15.01. bio je dan priprema jedinica na obje strane. U pitanju je bilo samo vrijeme ko će prije krenuti i ko će prije postići faktor iznenađenja. U tom cilju, naredbom komandanta 2. korpusa i komandatna 1. olovske brigade, jedinica "Živiničke ose" je dobila zadatak da 16. januara izvrši napad na selo Kruševo iz pravca sela Prgoševa. U sadejstvu sa jedinicom "Živiničke Ose" učestvovala je i jedinica Vojne policije "Balta", zatim jedinice Olovske brigade i Sokolačkog bataljona.

    Postupajući po naredbi komandanata, jedinica je krenula na izvršenje zadatka u 03 sata, 16. 01. 1994. godine. Jedinica "Ose" je nastupala sa dva voda, prvi sa ciljem da obuhvatom s desna od puta Dolovi - Kruševo ovlada neprijateljskim položajima u gornjem dijelu šume Bjelica a drugi vod da obuhvatom sa lijeva od sela Đulovići, ovlada neprijetljskom linijom odbrane.

    U toku akcije, ne znajući tačan položaj linije neprijateljske odbrane, dva borca "Osa" su zarobljena oko 7:45 sati. Da bi jedinica oslobodila svoje pripadnike krenula je u žestok napad. Neprijatelj je pružio jak otpor snagama koje su se nalazile u šumi Bjelica. Jakom sređenom vatrom neprijatelj je istjeran sa prednjeg kraja linija odbrane, ostavivši dva zarobljena borca "Osa" od kojih je jedan bio teško ranjen a drugi mrtav.

    U toku napada poginula su još dva borca a nekoliko ih je teže i lakše ranjeno. Po zauzimanju neprijateljske linije na novim položajima upostavljene su linije odbrane naših snaga koju su te večeri zaposjele jedinice Olovske brigade.

    U borbama na Olovskom ratišu poginuli su borci "Osa": Miralem Mušić, Esad Jagodić, Nevres Mujagić, Dževad Fočić i Halid Šehić.

    Teže ranjeni su: Asim Čaušević, Hidajet Sulejmanović, Hasan Fehrić, Nijaz Agović, Akif Tahirović, Esed Tursunović, Mirzet Okanović, Fadil Čirak i Osman Okić.

    U ovim akcijama lakše su ranjeni: Ekrem Hamzić, Abdullah Butković, Amir Bešić, Meho Goletić, Tahir Okanović, Mirsad Pepić, Sead Redžić, Midhat Brčaninović, Mehmed Konjević, Ahmo Musić, Hasan Merdanović, Zinet Butković, Azem Butković i Samir Omerkić.
    krusevo- 68299 - 05.04.2012 : Milka Pljevlja - best (0)

    Dodatno pojašnjenje o poginulom borcu


    Poštovani,

    Zahvaljujem Vam što ste se potrudili i pokušali da mi dostavite neke informacije. Po ovim informacijama koje ste mi iznijeli, ne radi se o borcu za kog sam Vas ja pitala. On je poginuo 7. 11. 1992, možda nisam tačno navela mjesto pogibije (da li je tu u blizini Jelika, Bjeliš ili slično). On nije bio tu na položaju, brinuo je za bezbijednost svog sela, a nije učestvovao ni u jednom napadu na Olovo. Taj dan je morao da pođe, nažalost, i da se nikada ne vrati. Zašto i ko ga je odredio, to je druga priča, naša tužna stvarnost...

    Imala sam ili sam, i mislila da je bila pouzdana, informaciju da je bio sahranjen kod srpske crkve i da ga je pogodio snajper. Ono u što sam sigurna je da je zarobljen i da je razmijenjen, preko Ilijaša, oktobra 1994.

    Znam da se teško sjetiti svih tih događaja, ali kako ste naveli ratišta na kojima ste bili, pomislila sam da možda znate nešto i o tome. Hvala Vam na odgovoru, ali ako budete imali nekih dodatnih informacija o ovome, bila bih Vam jako zahvalna.
    Pozdrav.
    krusevo- 68288 - 04.04.2012 : Vuk Gradinski Nišići - best (0)

    Pad Kruševa u srpske ruke


    Pozdravljam pisanje Patagona Olovčića o bitci na Kruševu a, u cilju što realnijeg prikaza, postavljam opis istih događaja iz ugla pripadnika "Živiničkih osa". Evo kako je on vidio srpsko zauzimanje Kruševa u januaru 1994. godine:


    "Komanda Drugog (tuzlanskog, op. a. ) korpusa Armije BiH uputila je jedinicu "Živiničke ose", kao elitnu jedinicu, da pomogne u konačnom slamanju neprijateljske ofanzive. Jedinicu je u ovoj akciji predvodio zamjenik komandanta, Hazim Bešlija koji je rođen u olovskom selu Kruševo, upravo tamo gdje je neprijatelj probio liniju odbrane.

    Naredbom komandanta 2. korpusa ARBiH, borci "Osa" su 12. 01. 1994. godine upućeni na uzavrelo Olovsko ratište. U večernjim satima su stigli u rejon sela Dolovi, pokraj Olova. Međutim, i meteorološki uslovi su bili nepovoljni, bilo je hladno vrijeme i padao je snijeg. Sutradan, 13. 01 izviđači "Osa" su izvršili izviđanje i utvrdili tačne neprijateljske položaje i sredstva kojima neprijatelj raspolaže.

    Napokon, 14. 01 u 3:30 sati, jedinica je upućena na izvršenje borbenih dejstava u selo Kruševo, sa zadatkom da zauzme neprijateljske linije odbrane. Na jurišni položaj borci "Osa" su stigli u najvećoj tajnosti u 4:30 sati. Sa jurišnog položaja jedinica je podjeljena u dvije grupe. Prva grupa krenula je u pravcu sela Kruševa a druga je krenula prema školi. Zbog slabe vidljivosti, borci su se kretali vrlo sporo.

    Oko 4:45 počela su dejstva prve grupe sa kratkom sređenom vatrom i bez većih teškoća prva gupa je uspjela ovladati dijelom kuća u selu Kruševo. Kretanjem prema drugoj grupi kuća uočena je vatra neprijateljskih vojnika. Uz, također lakši otpor, živinički borci su uspjeli ovladati i drugom grupom kuća.

    Druga grupa boraca, uz sadejstvo sa prvom grupom, kretala se u pravcu osnovne škole u selu Kruševo. U toku uvezivanja grupa, ispred njih su se čule dvije velike detonacije. Prva grupa je oko 5:30 naišla na mješovito minsko polje. Neprijatelj je dejstvovao iz pravca škole. Zbog slabe vidljivosti nisu se mogla ukloniti minska polja, te je jedinica morala biti vraćena na polazne položaje u 5:45 sati.

    Oko 11 sati istoga dana "Ose" su ponovo upućene prema selu Kruševo. Ulazeći u rejon borbenih dejstava, od sela Prgoševo prema šumi Bjelici, jedinica je bila pod stalnom ariljerijskom vatrom. Izlazeći na rub šume Bjelice, naišlo se na brisani prostor, pa je na izvršenje zadatka upućen samo jedan vod prema selu u kojem se vodila žestoka pješadijska borba.

    Poslije upućivanja pojačanja od jednog voda, neprijatelj je još više navaljivao artiljerijskom i pješadijskom vatrom, što je jedinicu Olovske brigade primoralo na povlačenje iz sela Kruševo. Povlačenje je bilo otežano zbog jakog granatiranja sa Ponora i iz sela Gornje Kruševo. Linije odbrane su bile probijene oko 14 sati, te su se snage odbrane povukle na rub šume Bjelice, a agresor je ovladao selom Gornje Kruševo, gdje je počeo da pali kuće. "Živiničke ose" su formirale novu liniju odbrane na rubu šume Bjelica prema Donjem Kruševu i desnim bokom prema putu koji vodi od Olova prema Kruševu.

    Neprijatelj je haubicom 155 mm i VBR-om iz Krivajevića, neprekidno držao rejon Bjelice pod vatrom a sa pješadijskim snagama je napadao na desni bok jedinice, prilikom čega su se jednice odbrane morale povući do sela Đulovića i formirati novu liniju odbrane od Đulovića preko Vrhova do puta Dolovi - Kruševo. Borbe su padom mraka jenjavale a jedinica je sa tri voda ostala na položaju dok su tri voda bila u stalnoj pripravnosti u Krajišnici.


    U toku borbe poginulih u "Osama" nije bilo, a ranjeni su borci: Mehmed Ligić, Enes Mujanović, Almir Omerbegović, Elvis Babić, Zenun Softić i Nedžad Paprikić".
    krusevo- 68245 - 03.04.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Kruševo - pad i uspon


    Vuče, kao prvo hvala na preciznom opisu navedenih uređaja, ja ipak mislim da to nije toliko bitno da li je bio RU 2/2 ili je RU 12. Sve to ne mijenja ništa, zar ne? Ipak hvala na pojašnjenju.

    14 . 01. 1994. godine
    Osvanuo jr dosta lijep dan. Uspostavlja se nova linija odbrane preko Šišnjaka, Krasula i u pravcu sela Prgoševa. Od detonacija se trese zemlja! Jednostavno više ne znaš šta po nama tuče. Posebno su mi se učinile strašnim jedna sasvim drugačija detonacije. Čuješ ispaljenje i eto ih po pet, šest pa čak i po deset. Šta je ovo, da te Bog sačuva? Neko mi kaže da je to VBR. Imali smo plan da na brzinu napravimo rovove od površinskog kamenja, ali smo od toga odustali jer ako ovo padne blizu, od detonacija će nas pobiti kamenje.

    U podne je, u svom tom neopisivom haosu, došao kurir i obavjestio me da je Bolo poginuo. Nevjerica! Ne znam kako sam u tom trenutku izgledao, ali to nikada neću zaboraviti.

    Kurir mi je šapatom prenio izvještaj komandanta brigade o Bolinoj pogibiji. I pored tolikih detonacija, borci koji su bili dvadesetak metara od mene, su shvatili šta se dešava pa su mi prilazili i pitali da li je tačno da je Bolo poginuo. Nije bilo šanse da su mogli čuti, ali su ipak nekako to osjetili, baš kao da je između njih i Bole postojala neka nevidljiva veza.

    Nije bilo priče, suza nije mogla da se otisne lakše bi mi bilo. Gušila me nekakva unutrašnja muka i tegoba. U tom trenutku sam zaključio da će Olovo pasti jer je pao i simbol odbrane Olova.

    Bola su odvezli u Ratnu bolnicu u Olovu, a zatim za Tuzlu. Nadamo se najboljem iako su rane preteške.

    15. 01. '94. godine
    Dan prolazi u opštem haosu. Ljudi su zbunjeni, informacije se teško prenose. Srbi neprestano navaljuju. Najprije tuče artiljerija, a zatim ide pješadija. Snage su nam na izmaku, MTS nedostaje, ljudi potisnuti na otvorenom i povlače se prema Siminoj kuči. Pada i linija Sokolačkog bataljona, tačnije pori se bez borbe da ne bi ljudi došli u okruženje. Srbi ulaze u Kruševo i tu ih zatiče mrak. Čuje se njihovi glasovi, pjevaju, pucaju, šenluče...

    Nalazim se sa komandantom Brigade. Kaže mi da je poslao telegram komandantu Korpusa da dolazi odmah. Provlači se vijest da su stigle Živiničke ose. Raspoloženje se malo popravlja.

    Komadant korpusa pred postrojenim vojnicima izlaže situaciju: "Ako četnici ujutro udare prvi, Olovo vam pada, ako mi napadnemo Olovo ostaje".

    Nekima se ne ide u akciju, razumijem ih, ali rat je pa se mora. Srbi su nam pred Olovom, a porodice za leđima nemaju pojma šta se dešava.

    Dolaze i Živiničke ose. Njihov komandant ih postrojava i izdaje zapovijest o učešću u akciji. Ne idu svi, samo oni koje on odredi. Ovi koji ne idu ljute se.

    Koman Korpusa poziva komandire i određuje pravce napade. Ose su na centralnom dijelu.

    02h, zima Vojska se uskomešala. Budi me jedan saborac i kaže mi da Ose kreću, a mi smo im na desnom krilu. Prikradamo se, da je makar malo brže pa da se malo zagrijem, ovako mi od zime cvokoću zubi. Uz to me obuzela i nekakva strepnja pred okršaj.

    Pred nama se naziru objekti na Prgoševu. Odjednom javiše da su uhvaćena dvojica iz Osa. Pa kako, majku mu, pa ni akcija još nije počela. U tom trenutku se prolomiše rafali. Mislim da se u pojedinim trenucima nije znalo ko u koga puca. Ose, kada su saznale za zarobljavanje svojih boraca, su bez ikakve komande udarili po neprijatelju, pa su nakon toga lijevo i desno krilo mehanički prihvatili borbu. Prolama se Prgoševo. Na vezi javljaju da su četnici bježe prema Kruševu.

    Svanulo je, a žestoke borbe se i dalje vode. Granate padaju daleko iza nas jer smo toliko blizu neprijatelju da ne smiju da primaknu vatru. Odjekuju bombe. Jedan borac iz Osa se nekako oslobodio, a za drugog čujemo da je ubijen. Mrtvih i ranjenih ima dosta na obje strane. Javljaju da su tri tenka ostala u nekoj dolini i da je posada u njima. Komanda je ne uništavati, već pokušati zarobiti.
    krusevo- 68240 - 03.04.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    O poginulom srpskom borcu


    Pozdrav Željko,

    Gospođa Milka Terzić mi se obratila sa pitanjem vezano za pogibiju srpskog borca u rejonu odbrane Olova ( Jelik ) pa shodno tomu zatražila je bilo kakvu informaciju u vezi s tim.

    Poštovana gospođo,

    jedan od rejona odbrane Olova je između ostalih i Jelik. Međutim, to je širok pojam i on počinje od asfaltnog puta Tuzla-Sarajevo, tačnije pilana Stupčanica pa do Zelenog vira. U sklopu te zone postojale su podjele na Maslenicu, Ražište Hak i do iznad sela Bioštica. Ovo je bila jedna od specifičnih zona odbrane koja se manifestovala kroz svakodnevne aktivnosti (granatiranje, pješadijska vatra i izviđačko-diverzantske akcije) po sistemu privuci se, odradi i razguli.

    Rejon Jelika je obrastao visokom crnogoričnom šumom dobro utvrđenim linijama odbrane sa obje strane. Tokom cijelog rata VRS se nije pomjerala ni jednog metra u odnosu na zaposjdnuti položaj od 1992. godine. Armija muslimanske BiH takođe nije u borbenim aktivnostima na tom pravcu ostvarila pomake, ali je zbog udaljenosti od srpske strane izvršeno približavanje srpskim linijama i uspostavljanje novih linija odbrane. Iza leđa srpskim borcima bilo je jako uporište, selo Pridvorica u kojem je znao dosta često boraviti i tenk koji im je davao vatrenu podršku.

    Vezano za vaše pitanje od 07. 09. 1992. godine, mogu da kažem da je to bila dosta konfuzna godina kada su se linije uvezivale, kada su bile česte akcije sa obje strane tako da postoji velika vjerovatnoća da se desilo to što vi tvrdite. Ovo ću sigurno da provjerim, ali mislim da je riječ o srpskom vojniku koga je pogodila direktno granata od RPG-a. Daću vam par detalja o ovoj pogibiji pa ako odgovara u redu, samo da napomenem da taj vojnik nije izvučen i ostao je na svojoj tranšei ili bolje reći ono što je odstalo od njega.

    U to vrijeme je bio veliki snijeg i svakog dana i noći su se iz jednog srpskog rova čule grdne psovke na račun muslimana. Nije nam bilo jasno kako mu sve to padne na um. Nekoliko vojnika je molilo komandira da izvedu akciju da ga ućutkaju, pa im je to na kraju i odobreno. Jedna grupa se po snijegu privukla tom rovu, tačnije pod sami taj rov. U rovu se čula priča i galama u rovu. Mogao je vojnik sa RPG-om opaliti direktno kroz prozor granatu u rov ali nije. Čekao je na provokatora koji je psovao, koji je izašao tačno u određeno vrijeme. Popeo se na tranše i koliko ga grlo nosi povikao: "O balije! Jeb..." Gruhhhhh. Prolomio se pucanj RPG. Psovka nije dovršena a njegova životna priča je završena.

    Ako to nije ovaj borac, a po podacima koje ste iznijeli ipak mislim da nije, onda je on nastradao u akciju na Kršić kada je mislim poginulo 12 srpskih vojnika iz jedan VP. Ni tada nije ni jedan poginuli srpski vojnik izvučen. Nismo za tim imali potrebu. Koliko se sječam da je bilo vojnika iz Novog Sada među poginulim a bilo je i domaćih.

    Ipak u cilju pomoći da svako nađe svoga i ako ništa dostojno ga pokopa, ako Bog da u petak predam dužnost i idem malo za Olovo pa ću da provjerim tačno i da preko Željka javim. Ali stotinu sam puta prošao pored srpske crkve niko tu nije bio ukopan, ipak ću da provjerim kako bih vam dostavio što tačniju informaciju.

    Pozdrav.
    krusevo- 68224 - 03.04.2012 : Milka Terzić Pljevlja - best (0)

    Pitanje za Olovčića


    Željko, pozdrav tebi i sve pohvale za tvoj rad. Redovno pratim informacije na tvom sajtu, a posebno me zanimaju dešavanja i borbe koje su se vodile oko Olova.

    Pitanje za "Olovčića": Da li je učestvovao na Jeliku, 7. novembra 1992. godine. Bila je subota uoči Mitrovdana. Taj dan je poginuo jedan srpski borac, koga su zarobili muslimani a koji je bio sahranjen kod srpske crkve u Olovu (bar sam ja imala takvu informaciju), a razmijenjen u oktobru 1994. g. Ako imaš bilo kakvu informaciju o tom događaju, znaćilo bi mi mnogo.

    Pozdrav.
    krusevo- 68222 - 03.04.2012 : Vuk Gradinski Nišići - best (0)

    Za Olovčića (a mogu i drugi)


    Patagon,

    Ja poštujem pravilo ovog foruma da nema ličnog obraćanja ućesnicima. Ipak, pošto si ti prvi poćeo ja ću se tebi obratiti u drugom licu jednine.

    Moj osvrt na tvoje pisanje imao je namjeru da te isprovociram kako bi naveo mnogo više detalja o događajima koje izuzetno dobro poznaješ, a prije svega opis srpskog zauzimanja Kruševa. Mislim da bi trebao realno opisati taj događaj, otprilike kao što je sa srpske strane opisano vaše zauzimanje Mačka u novembru 1994. godine.

    Što se tiče "spornog" RU2/2K, podsjećanja radi i informacije za zbunjene čitaoce radi, evo šta je pisalo u vojnim udžbenicima:

    "Familiju VHF radio-uređaja RU-2 (ćine je uređaji: RU-2/1, RU-2/2 i RU2/2K) proizveo je "Rudi Čajavec" iz Banja Luke krajem '70-ih godina. Uređaji po svom spoljnjem izgledu potpuno liče na RUP-12 jer je iskorišćeno njegovo kućište, komplet pribora i izvori za napajanje. Raspored komandi na prednjoj ploći je takođe indentićan. Pri konstrukciji preduzeče "Rudi Čajavec" držalo se blok šeme RUP-12, ali je primenjena savremenija tehnologija pa slobodno možemo govoriti da je u pitanju sasvim novo rešenje.

    Razlika se ogleda u savremenijoj tehnologiji izrade. Ugrađeni su tada najsavremeniji poluprovodnici (tranzistori i integrisana kola), delom uvezena, a najvećim delom domaće proizvodnje. Na primer, u prvom stepenu prijemnika - VHF pretpojačivaču je primenjen niskošumni MOSFET tranzistor sa selektivnim oscilatornim kolima upravljanim varikap diodama i automatskom regulacijom pojačanja. Međufrekventni pojačivač je sa integrisanim kolima i kvalitetnijim kristalnim filtrom proizvodnje Instituta "Mihailo Pupin".

    Po osnovnim tehničkim karakteristikama takođe podseća na RUP-12. Frekventni opseg od 30MHz do 69, 95MHz, 800 kanala sa razmakom između kanala od 50KHz, a postavlja se sa tri preklopnika. Frekvenciju kontroliše direktni frekventni sintezator. Izlazna snaga predajnika je 1, 4W i obezbeđuje je širokopojasni tranzistorski pojačivač. Prava je šteta što konstruktor nije pronašao rešenje da izlaznu snagu uređaja podigne na 5-6W jer prostor u kućištu i izvor za napajanje to dozvoljava. Modulacija je FM. Napajanje je jednosmerno naponom od 12V iz NiCd akumulatora oznake 10KA-6 kapaciteta 7Ah, proizvodnje "Krušik" Valjevo, ili spoljnjeg izvora".


    Nemoj me tjerati da ti opisujem PM M-52, tj. "garonju", koji sam na leđima nosio isto kao i ovaj famozni RU.

    Pozdrav od Vuka sa Gradine (a neki vele i Kurjaka!)
    krusevo- 68169 - 31.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    O mom učešću u ratu


    Obišao sam mnoga ratišta: Teočak, Vidač, Omerbegovača, Požarike... Ta ratišta su bila mala maca za Olovsko. Bio sam i u Sanskom Mostu sa 5. korpusom. E, tamo je bilo trvdo! Bio sam i na Vozući, i na veliko iznenađenje lak posao i potiskivanje do Kraljice, Maćak, Šuplji kamen, Pogladin, Krivajeviči, Kruševo, Pridvorica, Jelik, Olovske Luke, Čumiči , Golo brdo više mlina, Zagajnica, Laze, ona kota spram Smoljenca više Radačića, preko Picine vodice do spoja sa Kladnjacima.

    Sve sam ovo obišao i jedina nagrada koju sam dobio su bila 4 ranjavanja. Danas od svega toga imam samo loše plaćen posao u profesionalnoj vojsci sa stalnom strepnjom da će me nogirati. Imam i velike bolove od ranjavanja, čim se vrijeme promjeni.

    Spreman sam o svakom gore navedenom ratištu pisati i navoditi određene detalje koje su mi ostali u sjećanju. Ne treba meni niko ništa pričati, nagledao sam i se i više nego što je trebalo. Ja ću nastaviti da pišem o Kruševu svidjelo se to nekom ili ne.

    Pozdrav.
    krusevo- 68168 - 31.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Ptica trkačica


    "eljko pozdrav. Odgovorio bih na komentar Vuka Gradinskog u vezi njegovog komentara na moje pisanje o Kruševu.

    Poštovani, ni u jednom pisanju nisam spomenuo da sam bio na Polomu ili Drinčićima. Na Mačku jesam i to sam opisao do u detalje. Stigao sam na Mačak kada je uzeta Popratna strana. Zanoćio sam u Cepu i naveo sam dosta detalja sa tog "područja za koje sam dobio potvrdu od boraca RS koji su bili tu da je sve baš tako bilo.

    Klima i klimatski faktori, prvo magla, pa sunce, kišica pa snijeg. Uzimajuči u obzir godišnje doba u kojem je ofanziva počela i u kojem se završila sa sigurnošću ti tvrdim da je baš tako bilo. Kad je ofanziva krenula bilo je kiše i blata i više no što treba. Kada je pravo zagudjelo bilo je i snijega. I suhe zime.

    Dobro se sjećam kada je Kruševo padalo kakvo je vrijeme bilo. Sjećam se i njive zvana Rosulje kada ste izašli na nju, sjećam se onih strašnih detonacija topa B1 preko kanjona, ono selo tu mu je položaj bio. Sjećam se onih snježnih noći kada se zima u kosti uvlačila, a vaši pretrčavali u bijelim uniformama od drveta do drveta, i kada su vijali kao vukovi. Mislim da je vrijeme bio veći saveznik vama no nama. Da si bio tada gore sve bi ti bilo jasnije.

    Složenost po datumima, dozvoljavam pravopisne greške. To je normalno i nije sramota pogriješiti kada si nekad znao pisati na koljenu uz tuntulu( fildžan ulja sa fitiljom ) Ali nisam nikad napisao da sam bio na dva mjesta u isto vrijeme, to su nebuloze to ne može biti ni u crtanim filmovima. Koliko puta nisam znao koji je dan, datum ili koliko je sati. Ko je o tome mnogo brinuo.

    Tvoje pisanje oko RU ( Radio uređaja ) Ima" jo" jedan minus ko kuca. Upoređuješ RU 2/2k sa RU 12. Daj živ ti bio, pa to su dva sasvim različita uređaja, koji se razlikuju u opisu, TT podacima, rukovanju i frekventnom opsegu. Namjena im je ista. Koliko ja poznajem sistem veze, a bio sam aktivno vojno lice u JNA, mislim da je RU 2/2k najsličnija RU 2/1. Torbe za nošenje su im iste, izvori napajanja, antene, opis rukovanje, MTK-a dopunjavanje sa kurblom, sve je isto... Kakav samar k'o u garonje kakvi bakrači.

    A sada o momku koji nije imao glavu. Patolog nisam da tačno ocjenim uzrok smrti i starost mrvaca. Ja sam samo objektivno iznio svoje mišljenje. Po meni, bio je jako mlad. Ruksak u kojem mu je bila tegla sira i u drugoj kajmaka bio je onaj kao u lovaca sa dva džepa pozadi. I danas tvrdim da mu je glavu samo geler mogao onako odsjeći. Ako neko ko je bio gore sa vaše strane pročita ovo, moguće da se sjeti ovog detalja.

    Neznam šta je kasnije bilo sa tog trupla kada se vojska povukla sa Kruševa. Evo ti gratis minus i za ovo.

    Nikad nisam želio da preuveličavam stvari koje sam vidio ili situaciju niti da minimiziram nekoga. Trudim se da govorim i pišem objektivno. Sve je to iza nas i dabogda se nikada ne ponovilo. Na Kruševu sam vidio toliko groznih stvari da i dan danas imam problema sa spavanjem.

    Gledao sam kako vaš tenk prelazi našu tranšeu a mi nismo imali protiv oklopa. Gledao sam kako tenkovska granata, tj. geler, odbija ruku našem borcu i kada je tenk krenuo na tranšeu gdje je on bio on je onom drugom što mu je ostala otkočio pušku i stresao rafal sebi u prsa...

    Gledao sam masakr vaših vojnika kada ih je dočekao naš PAM na onoj bodljikavoj žici. Preživjeli su bježali uz onaj do prema školi a MB 60 mm je dovršavao što je ostalo od PAM-a.

    Naravno, nisam mogao sve vidjeti. Ako si primjetio da Kremenjaču ne spominjem jer do nje nisam dolazio jer nije bila u mojoj zoni odgovornosti.

    Kruševo je progutalo previše života na obje strane. Čak i general Krstić ga je po lošem upamtio. Izgubio je nogu dok si rekao keks.
    krusevo- 68143 - 30.03.2012 : Vuk Gradinski Magelanov moreuz - best (0)

    Pobrkani lončići


    Po svom starom običaju "Patagon Olovčić" nastavlja da petlja i suče, neumorno. Ajde što se provalio pokazavši elementarno neznanje u vezi sa Žugom Milovanom, ali njegov "dnevnik" je toliko bogat nebulozama da je to već remek-djelo.

    Ranije je več "dokazao" kako je istovremeno bio na Mačku, Polomu i u Drinčićima ali u svom "dnevniku" pokazuje kako je moguće biti baš na svim mjestima gdje je "gusto" u isto vrijeme.

    Sve u svemu, "dnevnik" je gomila skupljenih podataka nastalih slušanjem prepričanih varijanti učesnika ili onih koji su "čuli" od nekoga pa zato djeluju konfuzno i obiluju nelogićnostima.

    Promašaj u vidu godine početka velike bitke za Olovo (u pitanju je novembar iz 1993. a ne iz 1994. ) može se podvesti pod rubriku "omaške" (ovako ispada da je istovremeno u novembru 94. bio na Mačku, Drinčićima, Polomu, Kruševu, Bakićima...), ali neki drugi podaci su u neskladu sa stvarnim stanjem:

    1. Ponedjeljak, 8. novembar 1993. je, nakon jutarnje izmaglice, bio izuzetno lijep i sunčan, bez oblaka, tako da niti je mogla kiša rominjati niti provejavati snijeg,

    2. Utvrditi na obezglavljenom lešu da se radi o momku od 17-18 godina je nemoguće,

    3. Radio uređaj RU2/2K (podsjećanja radi, gotovo identičan RUP12) nije nošen u vojničkoj torbi nego na posebnom "samaru", veličine je kao leđa nosača visokog oko 180 cm, težine približno kao "garonja" M52,

    4. Komandant 1. olovske brigade (koja je branila Olovo zajedno sa Samostalnim sokolačkim bataljonom i 4. bataljonom iz sastava 126. ilijaške brigade) Senahid Bolić - Bolo smrtno je ranjen u borbama za Kruševo 14. januara 1994. godine. Očevici kažu da ga je u desni dio čela zakačio geler granate koja se aktivirala na šljivi. Podlegao je u tuzlanskoj bolnici u petak 21. januara 1994.

    Ipak, ako zanemarimo hiperbole tipa qurchenje i nekoliko "šuteva visoko iznad prečke" te posložimo neke stvari iz napisanog, od pisanja Patagona (valjda je i nick odabrao zbog profesionalne deformacije) imamo koristi u vidu podsjećanja na događaje koji su se zbili a opisani od jednog PKMVP i PP.
    krusevo- 68076 - 28.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Kruševo, nov '93. - jan '94.


    Novembar je, hladnoća probija do kostiju. Obavještajni podaci se slivaju iz sata u sat i donose loše vijesti. Po njima, četnici pripremaju jednu od najačih ofanziva na rejon Kruševo, Bakići, Kremenjača kota 1113. Osmatračnice u redovnim izvještajima javljaju o pokretima neprijateljske žive sile i MTS-a.

    Komanda Olovske brigade procjenjuje stanje i na osnovu prikupljenih informacija sa terena i izdaje zapovijed bataljonima o upotrebi ljudstva i tehnike na zadatim pravcima. Radni vodovi i civilna zaštita užurbano vrše inženjeriske radove na uređenju saobraćajnica u odbrani. Svako je dobio svoj zadatak u sklopu prethodnih aktivnosti.

    Posebnu opreznost u planiranju odbrane za komandu Olovske brigade predstavlja svakodnevno miniranje i rad mašina u kanjonu rijeke Bioštice. Da bi se vidjelo šta je u pitanju određena je izviđačka desetina koja je imala zadatak da izvrši prikupljanje podataka o aktivnostima neprijatelja pri tome ne ulazeći u bilo kakve borbene dejstva.

    2. Novembar 1993. godine
    Mraz steže. Krećemo sa dogovorenog mjesta. Totalna šutnja, radio veza nije dozvoljena, sporazumjevanje isključivo rukama, držimo rastojanje, nema pušenja... Prilazimo mjestu izvođenja radova, ali zbog čistine koja se prostirala ispred nas nismo mogli prići ivici kanjona kako bi imali bolji pregled. Sa druge strane kanjona su četnički rovovi i bili bi im laka meta. Spuštamo se niz kanjon bez i jednog šušnja ili oborenog kamena. Pogled je nešto bolji. Uočavamo teške mašine i usječeni put širine otprilike tri do četiri metra koji pod uglom od 30-40 stepeni ide ka vrhu kanjona. Ništa ne shvatamo, ali će nam biti mnogo jasnije za nekoliko dana.

    Vraćamo se obalom Bioštice, pa u šišnjak i na današnje kupalište Zeleni vir. Komandir predaje kameru u komandu i do sutra smo slobodni. Dan je ispao ipak dobar jer je iza podne čak i sunce progrijalo. Na Kruševu se čuju detonacije, ništa neobično, redovne četničke aktivnosti kao što kaže naš komandant Bolo. Javljaju nam iz komande da moramo da se javimo u zonu odgovornosti Bolinog bataljona. Gore opuštena atmosfera. Karte na stolu, Bolo okupio sve komandire četa, vodova i desetina i kao što otac savjetuje svoju djecu, tako i on izlaže svoj plan na osnovu prikupljenih operativnih podataka. Poenta je da se ljudi čuvaju, da se ne izlažu nepotrebnom riziku i da pucaju samo u meso. Sjećam se i da je rekao da "četnici ne smiju napasti bez tenkova, a za tenkove imamo terapiju!"

    Mi smo dobili zadatak da izvršimo miniranje tenko-prolaza i postavimo inženjerijske zapreke sa PP minama na predjelima gdje sami ocjenimo da bi mogao biti pješadijski napad.

    Mrak je pao rano, ali momci odrađuju posao kao da je dan. Vraćamo se prema planu na naš IKM i tu smo dočekali jutro.

    3. Novembar 1993. godine
    Primjećujem neke nove face, kažu da su to starješine 1. 2. i 3. korpusa. Vojska im je u pričuvi. Analiziraju se podaci sa terena i prema svemu dostupnom, velike četničke snage za koji dan kreću na Olovo sa ciljem ovladavanja samog grada i doline rijeke Krivaje koja bi im stvorila uslove za spajanje Ozrena i Romanije, odnosno u taktićko operativnom smislu razdvojila 1 i 2 Korpus. Od kurira saznajem da je veliki broj naših boraca u stanju pripravnosti.

    4. Novembar 1993. godine
    Sa Bolom obilazim položaje njegovog bataljona. Borci koji su na straži osmatraju oprezno. Bolo je upitao jednog borca:

  • "Hoće li danas napasti?"
  • "Ja mislim gospodine komandante da neće!"
  • "Nemoj ti sine da misliš, ja sam tu da mislim a ti osmatraj i ne daj da četnici gaze po našoj zemlji!"

    Kada bi čuli Bolin glas, borci koji su se odmarali u rovovima istrčavali bi da se pozdrave. Postojala je jedna velika prisnost između našeg komandanta i vojnika. Bolo je za svakoga imao lijepu riječ. Na osmatračnici ostajemo do 14 h. Primjetno je povećano kretanje preko Ajdanovića.

    5. Novembar 1993. godine
    Jutros je primjećeno nasilno izviđanje neprijatelja na više lokacija. Dan je protekao dosta mirno. Svakih 24 sata rotiraju se bataljoni.

    6. novembar 1993. godine
    Povečano granatiranje po cijeloj zoni odgovornosti, dobijam informaciju da se artiljerci upucavaju za predstojeće aktivnosti. Da hoće viće i to mislim. Borci koji ma je kuća blizu puštaju se po nekoliko sati na odmor. Ja nemam kud, nemam kuće spalili su je a moji su u Visokom. Idem ipak sa prijateljem u jedno selo Dolovi blizu Olova. Večera je kao iz bajke: pita sa sirom i kuhani krompir sa sirom i kajmakom. Milina prava!

    Oko 23:30 vraćamo se u komandu na Bakiće. Niko ne spava. Bolo izdaje zapovijesti da se borci obilaze non-stop i da se ljudima podiže moral. Osmatračnice da javljaju svaki i najmanji pokret.

    7. novembar 1993. godine
    Razdire me nekakva čudna i zlokobna tišina. Volim kada se puca, ali ovo mi izgleda kao da je mir došao. Odjekuje pokoji pucanj, samo nema rafalne paljbe. Osmatrači i borci javljaju da je u toku dana primjećeno pojačano izviđanje naših linija odbrane. Dobili smo neku novu vrstu veze sa komandom 1. korpusa. To je dobro! Maksimalno popunjeni ljudstvom i MTS-om, čekamo šta će biti dalje.

    Ponekad čekanje zna biti gore od borbe! Kao divljač si, osluškuješ svaki pucanj, svaki poziv telefonom. Uhhh!

    8. november 1993. godine
    Krenulo je, tutnji iz svih pravaca, prolamaju se detonacije, rafali režu, dim kolje za oči. Bolo naređuje da se ljudstvo skloni u zaklon. Pitamo se da li još ima nešto što ne puca po nama, a neko u šali dobaci da bi mogla još samo da se uključi mornarica. Počela je i kiša rominjati, a granatiranje i dalje ne prestaje. Čuju se detonacije u dubini. Tuku i sam grad, granatiraju okolna sela, opšti krkljanac. Prolijeće i snijeg. Hladno im je, valjda će prestati, ali oni ne popuštaju. Čuje se i zvuk tenkova. Bolo izdaje naređenja diverzantima da se spreme za protivoklopna dejstva.

    Pješadijski napad smo lako odbili. Pomogle su nam i naše mine. Čula se dreka pod Kremenjačom.

    Kasno je popodne, obilazimo liniju odbrane, ukupno trojica ranjenih, Sa Kruševa vijesti da su jedva odbili napad jer su im izašli tenkovi iz kanjona. Eh, to je bilo to, za to im je služio onaj put što su ga probijali!

    Prolazio je dan za danom a ofanziva ne prestaje. Naši borci osokoljeni uspješnom odbranom odolijevaju svim napadima. Da bi se jedinice rasteretile uvode se sveže snage svaka 24 sata.

    Prolaze i Božić i Nova godina, ali napadi ne popuštaju. Ne znam kakav je bio moral kod četnika, ali mislim da nije sjajan jer se sve dalo na blato.

    Kod nas nestašica vode. Snijeg je oko 5 centimetara, ali ga ne možemo koristiti zbog gareži. Pocrnio je od silnog granatiranja, baš kao da si ga posuo pepelom. Veliki je rizik ići po vodu. Granate neprestano padaju. Bože dragi, kako im ne dosadi da nas više tuku! Pa i oni su ljudi, nisu valjda roboti.

    Na Kruševu sam. Na jednom proplanku ostao je ležati mlad srpski vojnik. Na leđima mu radio stanica, mislim da je bila RU 2/2K, ali bez antene. Još uvjek mu je ruksak na leđima. Po svoj prilici da su ga njegovi ubili granatom. Izvlačimo ga! Kada su dopuzali do njega jedan naš vojnik je počeo je da povraća, imao sam predstavu da je pogođen jer je grmilo svuda.

  • "Šta mu je"- upitah.
  • "Nema glave, jebo te on."
  • "Izvuci ga ovamo, šta će mu glava!"

    Uvukoše ga u tranše. Momak od nekih 17-18 godina, doista nema glave. Geler ga je doslovno zaklao. Strahota! U ruksaku tegla sira i mala tegla kajmaka. Nema hljeba. Unutra i dva ofingera za garderobu. Ko zna zašto su mu oni trebali! Druga torba je vojnička, a u njoj rupovka bez antene. Dolazi vezista da provjeri da li je ispravna. Nije imala bateriju odlazi da donese bateriju i antenu iz njegove stanice.

  • "Komandante, šta ako je u njoj eksploziv pa kad uključim svi odemo u zrak?"
  • "Pali ti nju pa neka svi izginemo."

    Vezista zavrnu antenu i upali stanicu. Čuo se onaj karakterističan šum, kad nema nikoga na vezi. Prebaci na neku drugu frekvenciju i provjeri vezu sa CV u komandi.

  • "Radi bolje od moje, uzeću je sebi!"
  • "Uzmi i čuvaj je, a šta ćete sa ovog?"
  • "Stavićemo ga ispred linije, pa da vidimo kako će reagovati kada vide obezglavljeno tijelo."

    Te noći su to i uradili! Na pedesetak metara ispred tog njihovog rova su uz drvo naslonili tijelo onog momka, okrenuto prema četnicima. I vidi čuda, napadalo se i lijevo i desno po cio dan, samo ne na taj rov. Četnici su ga zaobilazili kao đavo od krsta vidjevši tijelo onog momka. Komotno se u onom rovu mogla piti kafa dok smo se na sve strane krpili do iznemoglosti. Međutim, odmora nije bilo. Bolo je stalno bio na nogama. Obilazio je borce i rame uz rame sa njima se tukao sa četnicima.

    Vrijeme se nekako proljepšalo, ali su ga kvarile silne detonacije koje ni pola minute nisu prekidale. Kruševo je bilo u opasnosti. Top B1 sa Ponora ruši kuću po kuću. VBR sa Išerić brda zasipa linije odbrane, haubice deru bez prekida, minobacači, tenkovi, pješadija, sve se to slilo u jedan opšti huk.

    Na vezi uhvaćeno da su došli neki Gačani, tj. Hercegovci. Samo su nam još oni trebali! Jedinice su premorene. Imamo poginulih, dosta je ranjenih. Linije oko Kruševa povijaju se pod pritiskom. Zapaljena sijena, kuće gore, stalne detonacije sve je to jedan veliki košmar. Komandiri javljaju da više ne mogu održati položaj. I Kremenjača gori, sve gori, cijela linija odbrane nije više linija odbrane to je jedan đehenem. Idem na Kruševo da pokušam organizovati odbranu. Ali linije su pale, četnici su u selu, pale sve što može gorjeti. Vrište i pjevaju!

    12. januar. 1994. godine
    Dolazi nam diverzantska jedinica "Živiničke ose" na ispomoč.

    13. januar 1994. godine
    Kruševo zauzimaju četnici. Hoće još naprijed. Nedostatak MTS-a i umor učinili su svoje. Borci se povlače. Komandant Bolo ne posustaje, prebacuje PAM na novu lokaciju i grančicom crta na zemlji plan šta da radi pamista. Jedna minobacačka granata pada i ranjava Senahida i ostale iz pratnje, a bilo je i poginulih. U samrtnom ropcu pokušavao je objasniti pamisti kako da pokrije rupu u odbrani. Odnose ga u ratnu bolnicu, a zatim u Tuzlu.

    Na liniji muk, velika tuga i žalost za velikim komandantom.

    15. 01. 1994. godine
    Pada i Prgoševo. Četnici su sada vrlo blizu grada. Na oko 3/4 km su od Olova. Borci se povlače prema Štojni i tu se koncentrišu. Komandant brigade šalje telegrem komandantu korpusa o situaciji na terenu i mogućim posledicama.

    15. 01. 1994. godine
    Oko 21:00 stiže komandant korpusa, postrojava vojsku i izlaže plan za sutra. Ova rečenica mi je ostala u sjećanju:
  • "Ako četnici ujutru napadnu prvi Olovo pada, a ako mi napadnemo prvi Olovo ostaje.

    Utvrđeni su pravci napada svake jedinice, izvršena maksimalna popunjenost MTS-a. Svojim očima sam vidio vojnika iz Živiničkih osa kako na sebe stavlja deset bombi. Kaže da će biti borba prsa u prsa. Zoru dočekujemo budni.

    Mislim da si na nekoliko mjesta pogriješio u godini, a možda i u datumima. Ja sam neke stvari ispravio.
  • krusevo- 68024 - 26.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Rat u BiH


    Fenikse,

    hvala ti za tekst koji si napisao u vezi tenka koji je pogođen na Kruševu i tako dopunio moje pisanje sa detaljima koje nisam znao.

    Ne sjećam se stvari o kojima ti pišeš jer su se svi vojnici iz Vogošćanske brigade, a i ja sa njima, povukli sa tog dijela ratišta nakon što smo shvatili da je general Milošević jedan ludak koji se igrao ljudskim životima kao kada igra partiju šaha pa treba žrtvovati pješake da dobije partiju.

    Međutim, vojska je shvatila njegove namjere pa je odbacila njegove naredbe a njega degradirala kao zadnjeg klošara. Pošto je ovo bio specifičan rat u kojem se nije moglo narediti na klasičan, vojnički način, tj. onako kako to stoji u udžbenicima, nego su borci morali vjerovati da se može osvojiti taj teren.

    Pošto su taj dan na Kruševu, svi ranjeni borci bili pogođeni u glavu i gornji dio tijela, bilo je više nego očigledno da se tu ne može proći. Sve su to bili iskusni borci, koji su mogli namirisati, gdje se ne može dalje, tako da je komanda na osnovu njihovog iskustva morala biti fleksibilna. Nažalost, naš general nije ima sluha za to.

    U tom ratu, bilo je jako važno čuvati svaki život a posebno onih koji su imali hrabrosti da jurišaju. Vojska je bila podjeljena na borce u rovu (defanzivce) i borce jurišnike (ludake koji jurišaju na metak). Zbog toga je bilo jako važno čuvati te ludake jer se vrlo teško popunjavala takva jedinica sa kvalitetnim ludacima. General nije razmišljao o tome ali jeste Josipović, koji je, kada je vidio koji je pravac izabrao general, odlučio da bude samo posmatrač i prepustio generalu da vodi ofanzivu.

    Izgleda da Olovčić do podne tvrdi da nisu imali a popodne misli da jesu imali maljutke. Ovo je isto kao kad je Alija pregovarao za mir, do podne misli da je to doboro a popodne misli da nije.

    Usput da napišem i to, a ne znam šta je pisalo u Olovčićevom tekstu koji je Željo izbrisao, mada to i nije tako važno. Samo sam htio da upoznam Olovčića da je general Milošević u Hagu, kao i general Galić. Obojica su bili komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa. Pogledaj na internetu i saznaćeš sve šta te bude interesovalo.

    Zanimljivo je da su oba komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa osuđeni u Hagu zbog granatiranja Sarajeva. Činjenica je da smo pretjerano grantirali Sarajevo, ali su muslimani takođe granatirali Srpsko Sarajevo u kojem su stradla mnoga srpska djeca. Još uvjek se niko nije našao da osudi te zločine, a kamoli da bude osuđen.

    Poginula srpska djeca od granatiranja muslimanske vojske su opravdani zločini od svjetskih moćnika, a takođe i od stanovništva FBiH, jer su to samo srpska djeca. Da li je njihovo opravdanje za ta zlodjela što su Srbi više granatirali? Doduše, ima tu i malo istine, samo zato što su muslimani imali manje granata, pa su štedjeli da bi kad im zatreba pucali čak i po svom stanovništvu, a potom bi za taj zločin okrivili Srbe. Da su kojim slučajem imali granata koliko smo imali mi, danas Srba ne bi bilo u Bosni u to sam gotovo siguran.
    krusevo- 68003 - 26.03.2012 : Feniks - best (0)

    Kad je slava važnija od vojske


    Pročitao sam par članaka o pogođenom tenku u okolini Kruševa. Pošto je tenk bio iz naše brigade i moram da dodam i svoj komentar.

    Tragedija u kojoj će život izgubiti dva naša borca (komandir posade S. J. i nišandžija T. V. ) koje je u smrt direktno poslao general Milošević, isti pokušao dan ranije da u smrt pošalje posadu koju su smjenili poginuli na dan kada će i izgubiti svoje glave naredbom suludog generala.

    Posada tenka kojoj je (direktno uz svoje prisustvo) dan ranije izdao ovaj zadatak odbila je njegovo naređenje, komandir posade ("đed Vito") pokušao je da objasni generalu da je izlazak tenka na poziciju na koju on zahtjeva ravno samoubistvu. Objasnio je generalu da je zbog blizine položaja neprijetelja tenk lociran i da mogu tenkom dejstvovati samo posredno, takođe objasnio mu je da paljenje tenka dovoljan znak za neprijetalja da će tenk vršiti kretanje što će neprijatelju dati dovoljno vremena za pripremu sa protivoklopnim dejstvima, takođe objasnio je da velika buka motora odaje pravac kretanja i da će tenk svojim otkrivanjem neprijatelju biti pogođen najdalje za tri minuta (apsurdno ali istinito da vojnik objašnjava generalu i bolje poznaje taktiku i raspored neprijatelja od generala).

    General ne prihvata sugestije, smatra da posadi i tenku ne prijeti nikakva opasnost te na dalje insistiranje i prijetnje komandir posade traži od generala da ukoliko je ubjeđen u svoje mišljenje sjede sa njim i vozačem u tenk i da zajedno izvrše zadatak direktnog dejstvovanja po neprijateljskim položajima a on će da bi spasio bar jedan život preuzeti ulogu umjesto svog nišandžije. Nakon ovog predloga general mjenja priču i odustaje od naredbe.

    Sutradan (nakon redovne smjene posade tenka koja je bila upoznata i upozorena o pomenutim dešavanjima) suludi general Milošević posredno izdaje istu komandu koja je prvo bila odbijena a nakon njegovog upornog pritiska i izrečenih prijetnji (to su one prijetnje u kojima pominju tri "jazavca") posada odlučuje da izvrši zadatak. Nažalost "đed Vito" je bio potpuno u pravu jer je tenk odmah po izlasku na otvoren položaj pogođen maljutkom, vozač tenka je preživjeo dok su nišandžija i komandir posade stradali.

    Sin ovog komadira posade (Srđana. J. ) nije imao priliku da zapamti svog oca jer kada se dogodio ovaj događaj, jer nije imao ni godinu dana. Ja sam imao zadovoljstvo da poznajem dobro njegovog pokojnog oca koji je bio izuzetno vedrog duha, dobar i pouzdan drug, poželjan uvjek u društvu, u svakom pokledu veliki čovjek kao što je bio i njegov pokojni nišandžija Trifa.

    Neka im je vječna slava!

    Feniks,

    prava je šteta što nisi pomenuo puna imena ove dvojice poginulih boraca. Mislim da nema nikakve potreba da se ona prikrivaju.
    krusevo- 67990 - 25.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Napad na Kruševo


    Nemogu tačno da se sjetim datuma kada je ofanziva na vanjskom prstenu počela ali mi se čini da je to bilo početkom 1994. godine, kada je Josipović počeo sa ofanzivnim dejstvima u kojima je uspio da ovlada velikim dijelom teritorije i na taj način se stvorila osnova da se nastave na tom pravcu i poku"a spojiti sa teritorijom na Vozući. Tako bi se razbila cjelovita teritorija između Zenice i Tuzle i na taj način zaustavio manevrisanje muslimanske vojske i promet MTS-a na borbenim linijama vanjskog prstena.

    Pošto je komanda korpusa vidjela da Josipović pravi velike pomake na tom prostoru, zaustavili su njegovo dalje napredovanje i organizovali ofanzivu u kojoj je glavnu riječ imao komadnat korpusa general Milošević. General je odredio nove pravce napada zanemarujući već probijene linije na tom dijelu ratišta. Njegovi novi pravci napada su bili usmjereni u na Olovo i to iz sela Ajdanovići prema Kruševu. Josipović je zaustvio dejstva TG Vogošće i predao jurišne jedinice pod komandu generalu. General je izdao naređenja da se Vogošćanska brigada uključi u ofanzivna dejstva Korpusa u napadu na Kruševo.

    Rano u jutro smo došli u selo Ajdanovići, ja kao komandir VP, komandant brigade majorom Antićem i načelnikom bezbjednosti u brigadi J. Maunagom i sa nama je bio voza; komandanta Sikiraš. Naš plan je bio da se uvežemo sa komandom korpusa uzmemo upute o učešću naše jedinice, nađemo mjesto gdje će biti smješten IKM brigade, odakle ćemo nadgledati i kontrolisati manevre naših jurišnih jedinica i izvidimo teren na kojem će naše jedinice dejstvovati. Kada smo stigli u Ajdanoviće, parkirali smo vozilo Golfa u kojem smo se dovezli neposredno pored naših oklopnih vozila. Na tom dijelu sela u blizini osnovne škole prostirala se jedna poveća ravna livada na kojoj su bili parkirana naša oklopna vozila.

    Kompletno selo se prostiralo na ravnom dijelu terena okruženo velikim brdima pokrivenim crnogoričnim drvećem. Sve je izgledalo prelijepo, samo su tu ljepotu kvarila oklopna vozila koja su ukazivala da nismo došli na plandovanje. Izašli smo iz vozila i krenuli u pravcu "kole, kako bi dobili potrebne informacije o izvođenju naših dejstava i to prenijeli našim jurišnim vodovima iz brigade.

    Samo što smo krenuli tom blatnjavom livadom, preko naših glava se čulo hučanje nekog projektila i major Antić se odmah bacio na zemlju. U tom momentu se čula eksplozija i vidjeli smo da je jedno oklopno vozilo bilo pogođeno. Nastala je velika trka naših vojnika koji su jurili prema oklopnim vozilim, brzo su uskočili, upalili vozila i počeli da ih sklanjaju sa vidokruga. Major Antić je tada ustao sa zemlje a Maunaga, Sikiraš i ja smo počeli da se smijemo jer je major Antić ne razmišljajući zalegao u jednu lokvu ispred sebe. Bio je sav mokar i blatnjav, kao svinja.

    Počeli smo da trčimo preko te livade kako bi se sklonili sa terena koji je bio izložen napadu. Kada smo došli do sigurnije teritorije, major Atić je rekao Maunagi da on na sebe preuzme primanje naredbi od više komande, pronađe adekvatno mjesto za naš IKM i uveže se sa jurišnicima naše brigade. Rekao je da on mora otići da se presvuče i da će se brzo vratiti na ratište. Poznavajući hrabrost majora, znao sam da se on više neće vratiti na taj teren, tako je i bilo.

    Maunaga i ja smo krenuli u obilazak naših jedinica, koje su već bile raspoređene po borbenoj liniji. Usput smo se upoznali sa borbenim linijama od neprijatelja. Bio sam iznenađen da se muslimanske snage nalaze svugdje po uzvišenjima oko Ajdanovića u pravcu Olova. Konjsko, Gradina i Kruševo su bili dominantni na tom dijelu terena i neprijatelj je bez ikakvih problema moga da kontroliše naše kretanje na tom prostoru, pošto je selo Ajdanovići bilo potpuno ravno u toj udolini. Mogu slobodno da kažem da general Milošević, osim hrabrosti koju je ispoljavao u borbenim dejstvima, nije bio sposoban da vodi jedinice u napad. Njegov izbor za napad iz Ajdanovića je bio poguban za nas i to se obistinilo tog dana u toku borbi.

    Vrijeme je tog dana bilo loše, a teren blatnjav i vemo težak za kretanje. Ipak krenulo se u napad, u početku sa artiljerijom a onda i pješadijski. U samom polasku u napad na Kruševu, dočekivli su naše borce rafali i tom prilikom je ranjeno nekoliko boraca iz Blagovačkog bataljona , među njima, koliko mogu da se sjetim bio je teško ranjen i zamjenik komandata bataljona (zaboravio sam mu ime). Nadam se da će neko da me dopuni i spomene imena ranjenih i poginulih boraca u toj samoubilačkoj ofanzivi.

    Nakon nekoliko sati pokućaja da se krene u napad, svaki borac koji je pomolio glavu da krene napred, bio je ranjen. Svi naši borci su bili ranjeni u gornji dio tijela što pokazuje kako su dobro muslimanski vojnici kontrolisali naše kretanje. Zbog tih gubitaka koje smo imali, više niko nije želio da krene u napda. Tada se oglasio general insistirajući da se uzmu bombe u ruke i tako krene na rov koji nas je zaustavio u napredovanju. Naravno, svi su borci na to popizdili osjeććajući da su ljudi za generala bezvrijedni, zbog čega je odbijena njegova glupa naredba zbog koje su se borci počeli samoiunicijativno povlačiti iz borbe, pogotovu što su mnogi borci sumnjali da je komandant TG Vogošće, potpukovnik Josipović zaustavljen u svom velikom uspjehu. Mnogi borci su osjećali da je između Miloševića i Josipovića bilo nekih nesuglasica zbog tog se sumnjalo da Josipović odustao od ofanzive, jer u tom momenti nije bio uključen u ova naša dejstva. Ostao je po strani čekajući ishod Miloševićeve ofanzive.

    Zbog odbijanja generalovog naređenja, general je došao na Kruševo i insistirao da se sa tenkom krene na taj rov koji nas je zaustavio u napredovanje. Koliko se ja sjećam, tada je tenk krenuo na taj rov a kraj tenka je u pješadijski napda išao general lično. U tom napadu nisam učestvovao pa ću samo da prenesem ono što sa čuo od drugih, koji su bilu tu i to vidjeli. A pričalo se da je iz tog rova koji nas je zaustavljao u napadu, izašao jedan krupan i glavat čovjek, ispali projektil iz RB-a i tom prilikom pogodio naš tenk, poslije toga je nastala borba u pokušaju da se tenk izvuče na sigurno. To je ono čega se ja sjećam. Ako neko zna nešto o tome i misli da nije tako bilo, neka se javi i opiše ta dešavanje, pošto vidim da ima nekih naših koji se sjećaju toga.


    Pred sami mrak sve se smirilo. Maunaga i ja smo otišli prema selu Malinovac, koje se nalazi na putu od Krivajevića do sela Ajdanovići. Tu smo našli jednu vikendicu, koju smo planirali zadržati kao IKM naše brigade. Naše jedinice smo povukli sa borbene linije. Maunaga je rekao Vitku, koji je vodio jurišnike Blagovačkog bataljona, da nađu sebi jednu kuću u kojoj će da se smjeste i odmore. Borci su bili mokri i promrzli od sitne kišice koja je skoro čitav dan padala, zbog čega je bilo bolje poslati ih kući da se odmore pa sutra da se vrate nego ih ostaviti tekve u ovako teškim uslovima. Međutim Maunaga nije htio da na sebe preuzme odgovornost i objašnjava komandi zašto su otišli kući nego im je rekao da sami sebi nađu smještaj. Jurišni vod Miće Vlahovića nije tražio smještaj nego su se samoinicijativno povukli prema Vogošći. Kada su to saznali borci Blagovačkog bataljona ljuti zbog toga što Maunaga nije i njima dao di odu kući, dotrčali su na naš IKM. Na čelu tih boraca je bio njihov komandir Vitko i S. Janjoš. Obojica su držali mitraljeze M84 u rukama uperenih cijevi u Maunagina prsa. Brzo sam izletio pred te cijevi i svojim tijelom zaklonio Maunagu. Iako sam pred početak rata sa Vitkom imao žestok duel u kafani kod "Cige" u kojem je bilo potezanje pištolja, i tom prilikom sam ga udario kundakom mog pištolja po glavi, bio sam ubjeđen da Vitko neće iskoristiti ovu priliku i pucati u mene i Maunagu. Vjerovao sam Vitku jer smo već u nekoliko navrata zajedničkim snagam zaustavljali neprijatelja i tom prilikom stekli veliko povjerenje jedan u drugog. Tako je i bilo, Vitko mi je rakao da se sklonim jer će pucati a ja sam mu rekao da se neću skloniti da on ako hoće da ubije Maunagu, moraće prvo ubiti mene. Vitko je shvatio da sam ozbiljan i spustio je oružje prema zemlji objašnjavajući zašto su se rasrdili na Maunagu. Sve se dobro završilo, a ja sam svojim tijelom ponovo spasio Maunagin život koji je visio o koncu.

    Maunaga inače nije nikada razmišljao o ljudskim životima, jer je za njega bilo važnije da se nešto osvoji pod njegovom komandom o čemu bi se moglo pričati, bez obzira na broj žrtava. Svi naši borci su se samoinicijativno povukli sa tog dijela ratišta, zbog čega smo Maunaga i ja te noći takođe otišli sa IKM-a. Više se nismo vraćali na taj dio ratišta.

    General Milošević je tada promjenio pravac napada i pokrenuo jedinice na pravcu na kojem je ppukovnik Josipović tada imao ogromne uspjehe. Kreniulo se u napad na Moševićko brdo.
    krusevo- 67970 - 24.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Vanjski prsten


    Moram da kažem da me je Olovčićev tekst veoma zbunio. Nije mi jasno da li su oni tada imali maljutke ili ne? Da li pokušava da nas prevari ili ne zna ali ipak iz njegovih tekstova mogu da pročitam pristrasnost i traženje riječi za okrivljivanje srpske strane a oni su u svemu tome žrtve.

    U tekstu koji je Olovčić naveo, koji se vodio na radio vezi, mogu da kažem, poznavajući generala Miloševića i njegove oštre stavove, sasvim je moguće da je su upravo ovo riječi koje je general izgovorio.

    General je koristio riječ "bre" ali moram da dodam i to da je to rječica koja se vrlo lako uzme za korištenje. Mnogi Srbi iz Bosne, poslije nekog vremena provedenog u Srbiji počnu da koriste tu riječicu, pa se često može čuti u njihovom govoru naprimjer ovako "Đe si bre?".

    To nije tako ni važno ali Olovčićev tekst me je naveo da o tome pišem jer je on pokušao da sa tim dokaže da je to bio oficir iz Srbije i da je komandovao operacijom na Olovo.

    Operacija na Olovo je vođena iz razloga da se za Srpsko Sarajevo otvori koridor, kako bi se prestali koristiti divlji putevi kroz šume i livade koji su bili mogući za korištenje samo onda kada nema nikakvih padavina. Koridorom preko Olova je trebalo da se dobije bolja putna komunikacija za stanovnike i vojsku iz Srpskog Sarajeva.

    Činjenica da da je Srpsko Sarajevo bilo okruženo sa svih strana kao i muslimanski dio Sarajeva, samo sa razlikom da se to činjenično stanje još uvjek pokušava prikriti i prikazati da su samo muslimani bili u okruženju, što je svakako jedan razlog više, da se ne stekne povjerenje između te dvije zaraćene strane.

    Pošto sam u to vrijeme bio na tom ratištu, u narednom pisanju, opisaću moje utiske i šta se dešavalo taj dan, viđeno iz moga ugla.
    krusevo- 67966 - 24.03.2012 : Valter - best (0)

    Kruševo


    Tačno je to što si čuo preko radio veze, samo što to nisu bila nikakva tri jazavca nego iskusni i hrabri borci koji su se usprotivili jednoj ludoj naredbi koja je glasila:

    "Puške na leđa, bombe u ruke i krenite na juriš!"

    A to da je on mogao da nekoga strijelja, e to nije dolazilo u obzir. Mogao je samo da bude "roknut" zajedno sa njegova dva pratioca. Za tvoju informaciju, riječ je o Jurišnom vodu, kojim je komandovao pokojni Mićo Vlahović. U to vrijeme brojno stanja voda je iznosilo oko 35 jurišnika. General je osto ko posran sa svoja dva pratioca koji su dr1ali heklere u rukama. Mi smo sjeli i na kamione i uputili se u našu bazu. Misliš li da su smjeli pokušati podići cjev prema nama? To bi im bilo zadnje u životu!
    krusevo- 67950 - 23.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Nije bila maljutka, bila maljutka


    U to vrijeme kada je pogođen tenk i praga na lokalitetu Kruševa, nismo imali maljutke. Oni su pogođeni RB-om. Inače, dosta kasnije smo dobili maljutke, ali one su bile jako neprecizne. Nije dolazilo u pitanje obučenost operatera na njima, nego je često dolazilo do nekontrolisanog leta (otimanje kontroli )zbog određenih problema sa pogonom.

    Onaj koji je toga dana vodio akciju je već u samom početku napravio niz kardinalnih grešaka. Kao prvo, artiljerijska priprema je bila jako loša. Pored toga, tenkovi i prage su pozicionirane na čistinu. Konačno, vaša pješadija je bila nepripremnjena.

    Evo i razgovora jednog komandira i vašeg glavnog, uoči same akcije:

  • Ljudi neće u akciju.
  • Kako bre neće ima da idu ili strijeljaj!
  • Evo prenio sam neće opet!
  • O kolikom je broju reč?
  • Tri jazavca.
  • Kakva tri jazavca?
  • Tri jazavca neće, eto ih krenuli su do vas da vam objasne za"to neće.
  • Kome bre da objasne, pošalji patrolu i strijeljaj gamad na putu odmah!!!

    Ovo je dio konverzacije pred akciju. Samo nepopunjenost protivoklopom spasio je vaše "kornjače" tako je zvao TN tenkove. Kada je praga izgorjela samo ispravan na njoj ostao je retrovizor. dugo se ogledalo presijevalo na suncu dok i njega nije stigao metak 7. 62mm.

    Maljutke su se posebno loše pokazale na liniji odbrane Zagajnica - Čumići - Maslenica - Hak ratište i Jelik kada je dolazilo do propadanja raketa i borbe sa usmjeravanjem ka meti zbog konfiguracije terena. Ali kada su došle crvene strijele , došla je i smrtna presuda za tenkove na Olovskom ratištu. Strašno dobro oružje, još kada se nađe u rukama sposobnog i dobro obučenog operatera, vašim tenkistima je samo ostajalo samo da se pomole Bogu i da idu u vječna lovišta kod velikog Manitua.

    Ipak je bila maljutka. Međutim, nije bio problem što si ti to pogrešno vidio sa svoje strane, ali ja sam gledao sa svoje.

    Puno pozdrava i idemo dalje.
  • krusevo- 67922 - 22.03.2012 : Valter - best (0)

    RE: Tenk na Kruševu


    Tenk nije pogođen rb nego maljutkom! To se deslio zbog toga što je general Milošević naredio da se parkiraju na jednoj zaravni više tenkova i dvije prage. Sjećam se ispaljivanja i leta te maljutke jer smo pošli u izviđanje terena i upravo smo bili između tenkova i onoga ko je ispalio maljutku. Ni dan-danas mi nije jasno kako taj dan nismo izgubili sve tenkove, a mogli smo, jer su bili tako glupo raspoređeni.
    krusevo- 67906 - 21.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Kruševo


    Ne poznajem dovoljno teren oko Olova, iako sam tamo bio u vrijeme kada je Sarajevsko-romanijski korpus 1994. godine pokušao da napravi proboj na tom pravci. O tome sam već jednom prilikom pisao, a takođe i Jovo Pejić.

    Ovom prilikom bi pitao Olovćića po"to poznaje taj teren, dali je riječ o brdu Kruševu, koje na sebi nema nikakvih zaklona osim nekoliko stabala a nalazi se na domak sela Ajdanovići?

    Ako je riječ o tom Kruševu, iznad njega se protežu ona predivna brda Konjsko i Gradina, potpuno prekriveni crnogoričnom šumom. Da nije bio rat taj predio bi mi ostao u divnom sjećanju, a ovako ga pamtim samo po lošem.

    Usput da kažem da u toj našoj ofanzivi nije bio nikakav oficir iz Srbije, nego je general Milošević, komandant korpusa vodio tu operaciju i on je lično naredio da tenk krene na vaš rov, iz kojeg je i bio pogođen sa RB-om. U tom momentu je general bio na Kruševu, u neposrednoj blizini tenka.

    Tog jutra ste maljutkama pokušali da pogodite naše tenkove koji su bili na livadi u Ajdanovićima. Bili ste neprecizni, pa su naši tenkisti uskočili u tenkove i sklonili ih na sigurnije pozicije. Maljutka je ispaljena sa brda Konjsko ili Gradina, nisam siguran. Vrijeme je taj dan bilo jako loše, a teren mokar i klizav. Idealan za dobru odbranu. Nakon tog dana, ofanziva na tom pravcu je totalno obustavljena, a čulo se i dosta komentara da je general loš taktičar jer je izabrao pravac napada koji se mogao kontrolisati sa svih neprijateljskih pozicija. Napad je izvođen iz Ajdanovića, a vaše snage su to selo imale kao na dlanu. Sva sreća da je general shvatio da je pogriješio jer smo imali velike gubitke u ljudstvu, koji su se lako mogli utrostručiti da smo nasavili dalje u tom pravcu.

    Supruga generala Miloševića je sa Olovske opštine, a mislim da je i on iz Bosne. Mnogi oficiri JNA su zbog komandi i dugog vojnog staža uglavnom koristili ekavski, pa čak i Crnogorci.
    krusevo- 67886 - 20.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Borbe na Kruševu


    Pozdrav za Lunu!

    što se tiče Kruševa i Ašpiljskih stijena, ima se tu štošta napisati, ali to sada ne bi bilo dobro jer bih pokvario jednu cijelinu pisanja o Kruševu koje sam obećao Željku.

    Na Kruševu sam prvi put osjetio miris baruta, prvi put vidio pragu i tenk. Ako se sjećaš kada je pogođen tenk i praga. Praga se zapalila i došao je tenk i sa tri plotuna joj jebao znanje za sva vremena. Tenk je pogođen u kupolu i tada vam je komandir tenka teško ranjen. Inače akciju je vodio Srbijanac a ne neki lokalni starješina.

    Od izlaska na Kruševo pa do ovog napisanog, i dalje kada je vojska RS prvi put ušla u školu na Kruševu pa je ponovo istjerana, pa do vaše pripreme za ofanzivu probijanje tenkom prolaza iz kanjona Bioštice, sve ćsš to imati na ovim stranicama.

    Mislim da je zajednička konstatacija da je bilo gusto. Kako je sve počelo, kako je trajalo kako je Kruševo palo i kako je ostalo do Dejtona u narednim epizodama.

    Pozdrav!
    krusevo- 67880 - 19.03.2012 : Luna RS - best (0)

    Ašpilji i Špiljanske stijene


    Pozdravljam te Patagone i molim da, ako si već aktivno učestvovao u tim borbama oko Olova, napišeš nešto o Ašpilji i Špiljanskim stijenama i borbama na njima mislim negdje polovinom 1994. godine, ako se dobro sjecam.

    Prvo su pale srpske linije i jako utvrđeni rovovi, a onda su nakon desetak dana naši vratili linije koje su do tada pale. Zanima me znaš li šta o tome i kako si to vidio. Ne pokušavam da te ispitujem, jer i ja sam tada bio tamo. ali me zanima me kako je to vidjela druga strana. Bilo je gubitaka i kod vas i kod nas.
    krusevo- 67878 - 19.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    O Kruševu


    O Kruševu se može dosta toga pisati, i da opet dosta toga ostane nenapisano. O tačnosti podataka pisca vrlo je diskutabilno razgovarati, jer je svako događaj vidio iz svog ugla i sa svoje strane. Ipak, rado ću pisati o Kruševu. Tu su vođene odlučne borbe za Olovo i to ne smije ostati zaboravljeno.

    Imam ratni dnevnik koji je kod viših instanci, upravo zbog detaljnosti ali čim ga dobijem nazad ide moje pisanje.

    Za ovaj put toliko i hvala za momka iz Melburna za ispravku imena supruge i brata g. Žugića.

    Pozdrav!
    krusevo- 67856 - 18.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    To su oni što sjede gore počeli!


    Jutro je, negdje oko pola devet. Navukla se neka magla, možeš je nožem sjeći. Tenk VRS sa položaja sela Brda ispod Tomića kuća tuče po Olovu. Sjedim sa svojim dobrim prijateljem raketašem N. N. i pričamo o ratu, a o čemu bismo drugom u to vrijeme. On je volio da sluša vaše veziste kako pričaju preko radio-veze, a ja sam mnogo volio da pomoću njegove optike koja je uzgred bila strašno dobra pratim aktivnosti po vašim linijama.

    Međutim, tog jutra je optika je, zbog magle koja se nadvila, bila mrtva. Iz Mška sam iznio RSPRC 120 i pomoću poznatih frekvencija na kojima smo vas redovno pratili čujem kako prozivate učesnika TN Gavran ali taj se iz nekog razloga nije javljao. U tome trenutku vjetar je tako počeo duvati pa se magla za tili čas razišla, kao da si je rukom odnio. Ukazao se tenk na Brdima, u njivama ispod Tomića kuća.

  • "Evo ga, povika moj jaran!"

    Strijela je bila već postavljena, sve je bilo podešeno samo da se opali. Tenkista je osjetio opasnost i pod punom brzinom je nastojao da pobjegne za jednu štalu udaljenu stotinjak metara od njega. Jaran je zalegao za optiku i opalio. Gledao sam u tenka i u trag koji je raketa ostavljala iza sebe. Ide, ide vikao je N. N i odjednom strašna eksplozija. Cijev je bila oborena sa kupolom prema zemlji i crni dim je izlazio iz tenka. Niko mu nije niti prilazio niti je ko izlazio iz njega.

    Na onoj frekvenciji i dalje su prozivali tog Gavrana. Moj N. N mi ka"e hajd ubaci se vidi "ta smo im uradili. Javio sam se Gavran na prijemu:

  • "Napali su me što se ne javljam"...itd.

    Nakon obične konverzacije upitam ga ja da li smo pogodili tenk, a on me zasu masom psovki.

  • "Pusti bolan to, šalim se ja, a gdje bratstvo i jedinstvo?" - pitam ga ja.

  • "Kakvo bratstvo i jedinstvo, nema toga više" - odgovara on - "vi imate samo dva puta pod nož ili u Tursku!"

    Ja ga opet pitam šta bi sa tenkom, a on mi reče da nismo, ali mi je kasnije priznao. I tako, prepirali smo se neko vrijeme, i meni u jednom trenutku ispade psovka da mu psujem današnji dan, a baš se potrefio da je bio bitaj svetac tj. Nikoljdan. U tom trenutku javlja se stariji glas sa vaše strane i kaže mi:

  • "Nemoj sine psovati svetinju!"
  • "Ne bih ja ali tvoj je prvi počeo!" - odgovorih mu ja.

  • "Neka je" - kaže mi on - "svako će za svoje grijehe odgovarati" - kaže on - "Nisam kriv ni ja ni ti što smo ovdje, krivi su oni što sijede gore!"

    Valjda je mislio na političare. Izvinuo sam se tom starom borcu koji se javio. Kasnije sam saznao da je ovaj mlađi što mi je psovao bio Nenad Palangetić. Ali, eto bilo i prošlo. Još uvijek se nismo, a i nikada nećemo usaglasiti ko je počeo rat.

    Još nešto za informaciju o Drinskom korpusu. Nama su Višegrađani pričali da je Drinski korpus bio u Višegradu sve je bilo OK. Čim su oni otišli a došli lokalci nastao je Haos. Nisam vičan tim jedinicama i imenima brigada, bataljona, četa i sličnih stvari na vašoj strani. U nas je četa brojila po 120-140 ljudi a u vas je sigurno bila za upola manje brojno stanje, ali je kod nas bilo više problema sa oružjem. Bilo je ljudi koji su goloruki išli na liniju. Ne znam za tebe gdje si sve bio, ali ovi domicilni Srbi su imali čak pat dvocjevac na FAP-u, pa PAM-ove, MB u Bjelišu, i kod Brkljine kuće, pa haubice na Išerića brdu, samohotke na Obloj glavi, Bofors na Beka ravni i Orlovom kršu, Zis u onoj ogradi desno od Tomića kuća. Imali su i masu M84. E, baš su dobro bili naoružani.

    Olovčiću,

    sjećam se kada ste pogodili taj tenk. Mislim da smo tom prilikom imali dva ranjena ali niko nije poginuo.

    Možeš li malo više da da pišeš o borbama. Pusti psovke.

    Inače, te konverzacije preko razno-raznih sredstava komunikacije su ponekad mogle da budu jako zanimljive. Jedna od njih mi je ostala u jako lijepom sjećanju: Bilo je ljeto 1992. godine. Zanoćio sam u jednoj privatnoj kući na Kaljavom brdu (mislim da se tako zove) koje se nalazi odmah iznad Miljevića. Dvojica tipova, jedan na muslimanskoj a drugi na srpskoj strani su se satima prepucavali putem megafona tako da su ih čitavi Miljevići i Mojmilo mogli čuti. Međutim, interesantno je da su obojica imali duha, pa je to sve zvučalo poput onih zezancija u Nadrealistima. Sjećam se dobro - dugo vremena sam stajao pored neke živice i duboko u noć slušao prepucavanje ove dvojice tipova. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kada se čovjek u ratu mogao i nasmijati!
  • krusevo- 67836 - 17.03.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    RE:Krojači sudbine


    Olovčiću,

    mogu ti reći da si me pomalo razočaravo sa tvojim razmišljanjima i stavovima. Ne zbog toga što mislim da si glup pa ne možeš da shvatiš, nego što razmišljaš lokalno a ne globalno.

    Kao prvo, imao sam ti ja puno prijatelja i komšija iz Bećara, Drapnića, pa čak i iz Olovskih Luka. Kada pričam sa njima, njihova viđeja početka rata su slična tvojoj priči. I oni kažu da je njih neko pobio, prebio, prepao.. . Možda upravo onaj Ahmo Brkić koga je neko izrešetao na putu.

    Treba da znaš da su vas u Olovu gađali upravo oni isti Srbi koje ste "bez municije i pušaka", onako goloruki i nenaoružani uspjeli da otjerate na sokolačku opštinu i Nišićku visoravan.

    Rat je u Bosnu došao pod dirigentskom palicom političara, to zlo su proširili mediji. Televizija i Jutel su bili najzaslužniji za to. Prikazivalo se u to vrijeme na televiziji svašta: četnici kod Novakove pećine, kamioni oružja koje se istovara u džamiju, zaplijenjeni automobili puni automatskih pušaka koji su vozili oružje za obje strane.. .

    Nakon svega toga, sasvim je logično da su se ljudi zabrinuli za svoje porodice te krenuli da se sami organizuju u neke seoske straže. Tako je bilo na našoj, ali i na vašoj strani. I Srbi koji su čuvali straže su uglavnom imali lovačko naoružanje, nešto papovki i par onih ruskih dobošarki iz Drugog svjetskog rata koje se zakuju već u prvom rafalu.. .

    Kvalitetne puške su dobili uglavnom oni koji ih nisu ni trebali. Pa znaš li ti da je samo kod mojih komšija, u radijusu od nekih 200 metara oko moje kuće, bilo više automatskih pušaka nego u dvije čete na Olovskom ratištu. I dok su mnogi Srbi tamo ginuli jer im se oružje zakuje pa nemaju iz čega da pucaju, ove puške o kojima govorim u toku cijelog rata nisu ispalile ni jednog-jedinog metka.

    Što se tiče iseljavanja ljudi i prelaska sa jedne na drugu stranu, ja mislim da je to bilo sasvim u redu. Kada sam shvatio šta se oko mene dešava, ja sam bar dvadesetak sarajevskih porodica nagovorio da napuste grad. Kamo sreće da sam nagovorio bar još par njih jer bi onaj broj od pet hiljada civilnih žrtava Srba koji su pobijeni u muslimanskom dijelu Sarajeva sada bio bar nešto manji.

    U Sokocu je bilo svega desetak muslimana i dva Hrvata. I gle čuda, polovina njih su bili kućni prijatelji moga oca. Neki od njih su mi dolazili i na krsnu slavu, poput Sulja Babića koji kasnije postade neko veliko mudo u Vrhovnom sudu BiH. U svakom slučaju, nekima od njih sam na vrijeme rekao da stvari izmiču kontroli, da idemo u opšte stanje haose, pa bih im savjetovao da sebe i svoje porodice sklone na neko bezbjednije mjesto. Ovi ljudi su mi i dan-danas zahvalni i kad god za to imaju pogodnu priliku dotrče do Sokoca da me vide.

    Možda će ti ovo izgledati čudno, ali u mojoj kući je u prve tri godine rata živio musliman. Zatekao ga rat u Psihijatrijskoj bolnici, gdje nije imao šta da jede pa ga nevolja natjerala da ide od kuće do kuće i zarađuje hljeb i cigarete. Došao je tako jednom prilikom i do moje kuće - i ostao tri godine. On kopao moju malu bašticu i sređivao dvorište, a ja sam mu davao svoje vojničke cigarete. Za hranu je uglavnom bilo dovoljno, mada sam ponekad išao u vojnički restoran da jedem jer kod kuće nije bilo dovoljno i za njega i za mene...

    Sve ovo ti pričam iz jednog određenog razloga - u toku rata ni meni a ni njemu niko nije rekao ni jednu ružnu riječ. A znaš li zašto? Taj siromašni jadnik nikome nije smetao jer od njega nisi mogao šta oteti osim one kutije cigareta koju je dobijao svaki dan od mene jer u bolnicu nije smio da nosi više jer bi mu ostali bolesnici i to malo jada oteli.

    Sve ovo ti pričam jer želim da nešto naučiš. Nešto što još ne znaš, li možda nisi razmišljao na taj način. U Sarajevu su Srbi ubijani ne zbog toga što su bili Srbi, već da bi se Sandžaklije i lokalni probisvjeti dokopali Srpskih stanova. Naravno, ako Srbina protjeraš on će se jednog dana vratiti na svoje ognjište jer smo svi zanali da će se rat jednoga dana ipak završiti. Međutim, ako ubiješ i njega i njegovu kompletnu porodicu, nema ko da se vrati.

    Slična situacija je bila i sa selima. Primjera radi, mudžahedini Nasera Orića upadnu u neko srpsko selo da ga opljačkaju. Ukoliko te neko prepozna - moraš da ga ubiješ jer ti nakon rata ne gine robija zbog toga što te je neko prepoznao.. .

    Dobro sam se nasmijao onoj tvojoj gluposti oko "Drinskog korpusa". Pa znaš li, bolan, da je Druga romanijska brigada, tj. svi oni romanijski Srbi koji su bili na položaju prema Olovu, formacijski pripadali Drinskom korpusu. I onaj Srbin iz Donjih Drapnića, kao i onaj Srbin iz Knežine su bili pripadnici Drinskog korpusu. Nikakav "Drinski korpus" nije dolazio da ratuje protiv vas! Ne lupaj gluposti, molim te!

    Pominješ mi Milovana i nekakvu kafu koju je on htio popiti u Olovu. Da ga kojim slučajem poznaješ, vjerovatno bi ti se gadilo njegovo ime pomenuti na ovoj stranici: zamisli čovjeka prosječne visine, sa koga kipti salo u slojevima i koji jedva diše od masnoće koja ga guši. Eto, takav je bio Milovan. I njega si se bojao što prijeti da će popiti "kahvu" u Olovu! Borci sa prve linije, a i njihovi oficiri o tome uopšte nisu razmišljali.

    Nadam se da si iz ovog mog pisanja bar shvatio da rat nije počeo onaj ko je došao na livadu iza tvoje kuće da pomuze tvoju kravu. Rat su počeli oni koji u životu nikada nisu ni pomuzli kravu.
    krusevo- 67829 - 16.03.2012 : Patagon Olovcic Zaklopaca - best (0)

    Krojači sudbine


    Nisam ja nimalo niti napredovao niti nazadovao sa pisanjem i rukopisom. Naprotiv ostao sam isti a dali je to nekad č ili ć ma nije toliko ni bitno, bitnije da se vidi suština pisanja.

    A u ovom mom javljanju suština mog pisanja je na nekom dvadesetogodišnjem krojenju istorije od strane nas muslimana. Nisam baš siguran da sam vas u potpunosti razumio. Ne znam o kakvoj istoriji i njenom prekrajanju misliš. Ako misliš na istoriju rata i poslije rata, ne znam u čemu je problem. Barem je tu sve jasno kao dan. Znam da svako ima svoje mišljenje o svemu i to treba poštovati ali samo ako data osoba uz svoje mišljenje iznese i potkrijepi neoborivim dokazima i činjenicama.

    Kada je vihor rata harao po Vukovaru, Hrvatskoj kada su barikade osvićale na svim stranama, u mojoj opštini se živjelo kao i mnogo godina ranije. Srbi Hrvati i muslimani radili su zajedno. Ali malo pomalo počele su nekakve seoske straže. Bez ikakve prisile terora, bilo čega što je moglo narušiti dostojanstvo jednog čovjeka, srpski živalj se počeo naglo iseljavati iz Olova i to uglavnom prema Romaniji. Kao odgovor na takav egzodus, sa romanijskih sela su počele su da se sliježu rijeke izbjeglica i stoke prema Olovu.

    U to vrijeme sam u svojoj kući imao za podstanara srpsku porodicu. Mlađi bračni par sa dvoje male djece. Među zadnjima su otišli iz Olova, kada su polazili platili su mi čak i za krečenje prostorija koje ostaju iza njih. Danas je ta porodica u Austriji redovno se čujemo drago mi je zbog toga.

    Kada su iz Višegrada počele da pristižu izbeglice, dovoženi su autobusima do na Išerić brdo ( jedna visoravan iznad Kolakovića ) i govoreno im je: "Hajte dolje, tamo vam je Alina država."

    Uglavnom je taj sav narod samo nastavljao put za Visoko, Brezu i sela u dolini Krivaje.

    Olovo se podijelilo na srpski i muslimanski dio. Dva dijela grada, dvije policije, benziska je bila zajednička kao i magistralni put Tuzla - Sarajevo. Međutim, ni to nije bilo duga vijeka. Proli se krv. Na barikadi u Olovskim Lukama od svojih komšija poginu šumar i brat mu Ahmo Brkić. Gledao sam to auto u kojem je poginuo Ahmo. Malo je reći da je bilo sto pogodaka, da li zbog straha ili nabujale mržnje Ahmino auto je smrvljeveno rafalima.

    Nakon toga narod se počeo samo-organizovati. Pravljene su nekakve kubure, pa minobacači od svakakvih cijevi van seriskih svih kalibara. I počelo je. Nejač niz Krivaju, a mi vojno sposobni u šumu. Dobro se sjećam da smo tražili gelere čim padne granata, jer nismo znali kako to izgleda. Bili su nepravilnog oblika i oštri kao žilet i jako vreli. Brzo smo ih upoznali je je hiljade granata palo na Olovo. Pa zašto po gradu? Zašto po narodu? Pa lamele i srednja škola kao ni robna kuća ili Dom kulture nisu bili vojni ciljevi?

    Lično sam se sigurnije osjećao u šumi. A tamo gore na liniji je bila druga priča. Oružja nema za lijeka. Municija se brojila na komad i čuvala samo za ne dao Bog. Ofanziva na Luke pokazala je da boj ne biju tenkovi niti silna skalamerije već srce u junaka ili misao da nam je porodica iza leđa.

    Mnogi srpski junaci ostaviše kosti na Čmićima i Ornici. I danas su tu gusjenice razvaljenih tenkova. I šta se tu gospodine Tomiću ima i može prekrajati. Srbi su napali na Olovo. Šta su Rusi ili Rumuni tražili na Olovskom ratištu. Šta će ovdje Drinski korpus? Mi smo bili svoji na svom i niko nam nije mogao ništa. Šta bi ti meni rekao da smo mi iz Olova napali Sokolac? Rekao bi ti si Olovčiću agresor, ovo nije tvoja djedovina i razgulio odavde. E, pa tako smo mi vama govorili, ali džabe, hoće Milovan da popije kavu u Olovu! Želja mu se nikada ne ostvari, ali mnogim mojim prijateljima Srbima vrata Olova su uvijek širom otvorena, kako njima tako i svim ljudima dobre volje ma ko god da su.

    Pozdrav Željko i ne briši ništa!
    krusevo- 36322 - 29.07.2011 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (0)

    Tamo daleko 12 km iza linije


    Poštovani g-dine Željko. Lijep pozdrav za vas i hvala vam na objavljivanju mojih tekstova, Drago mi je kada sa druge strane dobijem odgovor na svoje pisanje, a istina je da nastojim da maksimalno budem objektivan i da ni jedne sekunde ne preuveličavam stvari o kojima pišem nego da ih sto vjernije postavim u okvire istine i objektivnosti momenta kada se određena radnja dešavala. Ovom prilikom bih odgovorio g-dinu pod pseudonimom Valter. Nismo to bili mi Valtere, odnosno nije bila moja grupa. Ne znam o čemu pišeš iz slijedećih razloga.

    1. Vatru nismo smjeli ni pomisliti da naložimo.
    2. Sa sobom nismo nosili minsko-eksplozivna sredstva
    3. Nismo niti jednu noć spavali u bilo kakvoj pećini iz bezbjednosnih razloga. Mislim da je nesuvislo pričati o toj vatri 12 km iza linija kada smo se samo rukama sporazumijevali. Kada smo pazili na svaki šušanj, na lavež psa, na pticu koja prhne iznenada. Ko nije bio u takvoj situaciji ne može ni znati kako nam je bilo.

    Išli smo sa posebnim zadatkom i mine nam nisu uopšte trebale. To je bilo pred ofanzivu na Kruševu kada nam je trebao "živi jezik" i još ponešto.

    Za Valtera: to su bili neki drugi, od Olova nisu, to sam siguran. Ako imaš još nekih detalja slobodno reci, rado ću da ih potvrdim ili demantujem isto kao sto ću rado da opišem taj ulazak i šnjuhanje iza vaših leđa, naravno ako Željko to dozvoli i opet naravno sve realno i objektivno.

    Možda će neko i prepoznati neke detalje pisanja jer spomenuo bih tu neka dešavanja iza linije, imena i određene radnje pojedinaca, no dobro o tom potom. Puno pozdrava za sve učesnike na ovoj stranici a maksuz pozdrave iz kišnog Olova šaljem svom prijatelju Radanu Bunjevcu - Gumi i njegovoj porodici i želim im sve najbolje.

    Pozdrav!
    krusevo- 35922 - 24.07.2011 : Valter - best (0)

    Dvanaest kilometara iza linije


    Sjećam se toga događaja kada su nam muslimani ušli 12 kilometara iza linije. Međutim, takođe se sjećam da smo se mimoisli u sat vremena. Nisam siguran da li ste nas opazili, ali ste na brzinu otišli da ne kažem pobjegli. Ovo tvrdim zbog toga jer je žar od vaše vatre je još uvijek bio veoma topao. Iza sebe ste u onoj špilji, kojoj sam zaboravio ime, ostavili i svu vašu opremu i ruksake sa minama. Ako ti nešto znači, dobro se sjećam da je neki potok prolazio pored nje a ispred je bila velika livada. Sve se to desilo u zoru, negdje oko 5 sati.

    Tog jutra, kada smo prilazili pećini, ugledao sam srnu i srndaća kako mirno pasu. Vjerujem da nam ne bi ni umakli da nekakva luda nije pucala na tog srndaća i tako vas upozorila. Vi ste tako pobjegli, a on je promašio srndaća.
    krusevo- 21769 - 25.05.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (2)

    Naš kontra udar


    Plan za vraćanje izgubljene teritorije i linije Sokolačkog bataljona skovan je munjevito i u najkraćem mogućem roku. Tog 18. juna 1995. u rano jutro krenula je u ofanzivu združena jedinica koja nikada prije nije dejstvovala zajedno. ID četa i dobrovoljci iz Sokolačkog bataljona nestrpljivo su čekali znak za početak napada na neprijatelja koji je bio u našim rovovima.

    U Sokolačkom bataljonu došlo je do promjena, Sreta P. za kojeg je najsloženiji posao koji je mogao obaviti uspješno bila podjela cigareta vojnicima, zamijenio je Pop, mlad i odlučan momak od oko dvadeset pet godina, sa dugom kosom do ramena. On je svoju novu ulogu shvatio na viteški način, tako što je krenuo u napad na čelu svojih vojnika. Motivisani do krajnjih granica, jedni da osvete svoju trojicu drugova stradalih tri dana ranije, drugi takođe svete svoje poginule od prije dva dana i brane čast i obraz svoga kraja i svoje Romanije.

    Nakon kratke artiljerijske pripreme dat je znak za pješadijski napad. U napadnutim rovovima su bili borci Armije BiH iz Sarajeva i nisu mogli doći sebi od furioznog naleta, kada ih je iz šume pogodio klasični "el Ninjo". Kao da raskaša livadu krenuo je komandant Pop a uz njega sa svojim M84 borac M. Đerić, nižeg rasta, iza kojeg se poput zmije udava vukao dugačak niz redenika, čupajući niske omariće. Za njima neustrašivi ratnici koji su se ekspresno transformisali iz odbrambene formacije u napadačku i pokazivali na djelu zašto je Romanija u pjesmama opjevana.

    Drugim pravcem krenuli su udruženi "Nišićani" i "Brguljaci" iz IDČ. Neprijateljski vojnici su udareni sa boka i počeli bježati ostavljajući u rovovima i oko njih puške, municiju, dokumentaciju, hranu, ranjene, mrtve" Nije bilo vremena za ratni plijen, trebalo je goniti neprijatelja da bude istjeran iz svih naših rovova, ukupno, ako se ne varam, 22.

    Izviđačko-diverzantskom četom u ovoj akciji komandovao je Sava Šikuljak. U smiraj akcije tražio je da artiljerija "poklopi" mjesto gdje su ostala dva poslednja rova. Nije znao da je u jedan od njih već stigao mitraljezac Janko Okilj iz njegove čete, ispred kojeg su pobjegli neprijateljski vojnici. Naša artiljerija iz Sabanaka je u rekordnom roku ispalila granatu iz haubice i pogodila direktno u rov u kojem je bio Janko.

    Od ove granate stradao je smrtno najstariji borac u IDČ. Janko Okilj bio je rođen 1947. i stigao je da postane djed. Često je pričao o svojoj unuki koju je neizmjerno volio. Nije se odvajao od svog mitraljeza M-53 za koji je tvrdio da je bolji od M-84. Bio je izuzetno hrabar, neustrašiv i ponekad se zezao da mlađima "ne daje pardona". I zaista, malo je bilo Janku ravnih. Na lijevoj ruci nosio je neku veliku SMB torbu napunjenu redenicima i svojim mitraljezom krčio ispred sebe. Njegov brat Strajko Okilj poginuo je u vrijeme granatiranja Toljenka u avgustu 1994. godine.

    Još prije podneva 18. 6. 1995. godine okončana je ova akcija na efektan način. Od ovog dana neprijatelj nije mogao "oprepeliti" borcima Sokolačkog bataljona na ovoj liniji koja je ostala stabilna sve do Dejtona i postdejtona.
    krusevo- 9520 - 29.04.2006 : Mirke Melburn - best (0)

    Kruševo i Slavo Kojić


    Primjetio sam da si započeo temu o Slavi Kojiću. Kruševo, selo koje si pomenu u tekstu o njemu, poznajem kao samog sebe i nebrojeno puta sam bio tamo i pretpostavljam da je to selo bilo jedno od najboljih i najačih balijskih utvrđenja u ovom ratu. Kada su naši ušli u Kruševo našli su pravi mali grad ukopan u zemlju sa tranšeima dovoljno velikim da se i vozila mogla neprimijećeno kretati uzduž i poprijeko kroz selo. Zato smo i imali dosta problema da ih istjeramo.

    Hiljadama kilometara odatle, mnogo godina kasnije, sam se igrom slučaja sprijateljio sa momkom koji je teško ranjen i jedva ostao živ u tim borbama, a za Kruševo nije nikada ni čuo dok ga tamo nisu poslali! Mali je ovaj svijet, zar ne? Nisu oni to mogli i znali sve sami uraditi, morali su imati "pomoć" sa strane. Ko je to i kako radio i omogućavao neka mu je na čast! Nažalost za balije, nisu se dobro proveli ni na Kruševu jer su prošli kao bosi po trnju, a imali su drugačije planove!

    Tu im je prilikom pada Kruševa pored velikog broja 'zelenih' (čak i oni priznali na svom radiju i TV), otego papke i njihov narodni heroj Senahid Bolić - Bolo, (rodjen u selu Bakići gdje je i odrastao čuvajući ovce) čije ime danas nosi škola u Olovskim Lukama (inače prije rata Petar Kočić) i ima njegova bista sa puškom i bombom u ruci ispred te škole. Alija mu je posmrtno dodjeljivao kojekakve ljlljane i odavao počasti za jade koje je nanio Srbima sa tih prostora.

    Slavo Kojić je prije rata sa bratom imao mesarsku radnju u Olovu u prizemlju jednog novoizgrađenog solitera i znalo ga je i "staro i mlado". Priča se da je važio za velikog patriotu. Nije mi jasno kako jedan običan mesar može biti tako dobro poznat i čuven. Ko zna možda je prodavao meso od krokodila, žirafe ili kengura, nikad se ne zna?!

    Idi na stranu - |1|2|