fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-KRAJINA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

krajina- 101321 - 10.10.2017 : Petrovic Garava Banjaluka - best (0)

1. bataljon 16. - interventni bataljon 1. krajiškog korpusa


Jeste, došli ste do Šurjena, ali prije stoga ste stali pred Bočcem, jer je komunikaciju prema Banjaluci zatvorio 1. bataljon 16. "Garave" od koje ste redovno dobijali batine. Samo 1 bataljon!
krajina- 100259 - 20.04.2017 : Krajisnik Kitchener - best (1)

Početak rata u Bosanskoj Krupi


Veliki pozdrav Moderatoru!

Konstatacija da su Srbi 21. 04. 1992. napali Bosansku Krupu je u najmanju ruku netačna, da ne kažem gruba. U tom gradu je toga dana počeo oružani sukob, nažalost. A šta je tome predhodilo, to ćemo nekom drugom prilikom.

Živi i zdravi bili!

Početak rata u Bosanskoj Krupi



Izvinjavam se, moja greška. Već sam ispravio. Tačnije rečeno, za rubriku "Na današnji dan" sam koristio više izvora, ovaj se pokazao netačan.
krajina- 99541 - 17.02.2017 : Samoistina Korektno Split - best (5)

Mrkonjić Grad


Slučajno naletih na ovaj forum, te da usput odgovorim na dva pitanja, koja se ovdje postavljaju.

Prvo pitanje je bilo u vezi borbi u selima na obodu Livanjskog polja i Dinari. Mislim da se radilo o Operaciji "Skok" tj. tako smo je mi na hrvatskoj strani zvali. Tačno je da je ta akcija počela 23. 12. 1994. i da je bila žestoka borba u kojoj je 4. gardijska imala nešto više gubitaka. Koliko se sjećam, u toj akciji je cilj bio uzeti sela Pržine, Kazanci i doći nadomak Crnog Luga.

U isto vrijeme je na pomoćnom pravcu (planina Dinara) bio za cilj ovladati Velikim Poljanicama (strateška visoravan) i još nekim TT (dominantnim vrhovima dinarskog masiva) zaključno sa Crnim Bunarima.

Znači, to iz pitanja čitatelja (Velike Polanice), odnosi se na mjesto na Dinari a ne na neki zaseok u selima Livanjskog polja.

Što se tiče samog Mrkonjić Grada, bila je to totalno nepotrebna akcija HV, barem sa mog gledišta. Vjerojatno se radilo o uzimanju teritorija za trgovinu, što se kasnije pokazalo potvrđenim u Dejtonu, a ne nekom opravdanom vojnostrateškom potrebom.

Istina je da krajnji cilj napada nije ni bio Banja Luka, niti su hrvatske snage imale namjeru ući u Banja Luku. Sjećam se i to da je 10. 10. prostrujila zapovjed da se ratuje do vidnog dijela dana i do ponoći, a da se potom utvrdi dostignuta crta. Znači, dokle si stigao do ponoći - stigao si. Tu je bio kraj i nema više.

Istina je da je topništvo tj. artiljerija, teoretski mogla tući Banja Luku sredstvima daljeg dometa ali svakako ta daljina ne bi bila manja od 23-24 kilometra dometa. Naravno, Banja Luka se nije mogla vidjeti, a samim time se nije ni moglo upravljati topničkom vatrom.

Kasnije sam saznao da su u Mrkonjiću počinjeni zločini. Žao mi je zbog toga, te kao vojnik i čovjek to najoštrije osuđujem i stidim se toga. Međutim, izgleda da se tamo navodi da je moguće da su te zločine počinili pripadnici 4. gardijske brigade kao osvetu zbog pogibije Zamjenika zapovjednika brigade. Da, Andrija Matijaš je poginuo u selu Podrašnica 09. 10. 1995. i bio je na dužnosti koju sam naveo. Ali, ipak treba reći pravu istinu.

Nakon ovoga događaja kompletna 4. gardijska je izvučena iz borbenih djelovanja i vratila se u Split. Ama baš kompletna, niti jedan vojnik iz naše brigade nije više bio u Mrkonjić Gradu. Nijedan!!! Ni tada, niti ikada poslije toga, osim kao slučajni putnik namjernik. Na žalost, zločine su počinili oni koji su bili tamo i to duži period.

Mišljenja sam da naklapanja da li smo mogli ući u Banja Luku ili ne, su totalno bespotrebna rasprava bez kraja i pobjednika.

I da... Nikada 4. gbr nije trebala ići ni na kakav koridor niti je to ikada itko od nje tražio!

Za kraj, ni vi Srbi (nije zlonamjerno) ne hvalite se nekom junačkom obranom svojih teritorija jer i mi smo ponekada ostajali iznenađeni vašim slabim otporom!

RE: Mrkonjić Grad



Poštovani,

hvala ti za objektivno pisanje, apsolutno se slažem sa svim što si u tekstu naveo. Sve je veoma iskreno i sa mnogo argumenata. Posebno ti hvala za stavljanje tačke na ono naglabanje pojedinih Srba u vezi Banjaluke, od koga me je stomak zabolio.

Bilo bi mi jako drago da se još ponekad javiš, siguran sam da imaš mnogo toga pametnog da kažeš.
krajina- 98251 - 27.11.2016 : Dado Banjaluka - best (1)

Mladić i Talić u Krajini 1995. godine


krajina- 97857 - 10.11.2016 : Goran Sasic Prijedor - best (0)

43. Prijedorska MtBr


Pozdrav, može li neko da napiše nešto o 43. prijedorskoj motorizovanoj brigadi?
krajina- 97147 - 17.09.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

RE: Gradačac - odgovor Proleteru


Nama su u ratu osim Srbije, Hrvatske i Abdićevih, pomagale UN snage, NATO snage, Rusija, Grčka i cijeli svijet, ali se vi nenairužan narod ipak odbraniste! Svaka vam čast koji ste junaci bili, ahahaha...
krajina- 96558 - 04.08.2016 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Stvari treba posmatrati iz šire perspektive!


Miš je mala, ali jako brza i hrabra životinja. Ima mnogo neprijatelja ali ipak opstaje u prirodi, uprkos tome što je njegovo stanište u radijusu od svega nekoliko stotina metara, jer mu je čak i najmanji potočić nepremostiva prepreka.. . Lastavica je mnogo manja od miša, ali može da preleti nekoliko hiljada kilometara, iz daleke Afrike do gnijezda u kome je i sama rođena. Ima izuzetan osjećaj za orjentaciju, tj. vidi neke stvari mnogo bolje nego čovjek.. .

Prije izvjesnog vremena sam izbrisao nekoliko tekstova osoba koje jako uvažavam u vezi "pada Banjaluke". Jedan učesnik ovoga foruma, inače provjereno hrabar srpski borac, pisao je da je sve to bilo "jako strašno", dok drugi pominje "paniku" u srpskim redovima. Neosporno je da su obojica bili direktni učesnici operacije koja je imala za cilj predaju Krajine u ruke Hrvatsko-muslimanske koalicije, i da stvari pokušavaju da prikažu upravo onako kako su ih vidjeli vlastitim očima upravo u ono vrijeme kada su se one i dešavale.

Međutim, upravo u tome i jeste problem. Za razliku od miša, čovjek je inteligentno biće, koje neprestano prikuplja nove informacije, pa samim time sa vremenom i mijenja sliku stvarnog stanja na terenu. Tako mi, na primjer, danas znamo da je pad Krajine bio jedan kontrolisani haos, tj. sva ona panika je "organizovana" sa namjerom da se unaprijed definisane teritorije prepuste Hrvatima. tj. muslimanima. Napomenuću i to da su u tom "haosu" Srbi morali da "izgubljeni" Mrkonjić Grad ponovo otmu od muslimana kako bi ga nešto kasnije ponovo prepustili Hrvatima.

Obje životinje, i lastavica i miš, podjednako dobro vide stvari oko sebe. Međutim, miš nema mogućnost da kompilira hiljade slika u jedno dugotrajno putovanje, jer ne posjeduje inteligenciju potrebnu za tako složen zadatak. Upravo tako je i kod ljudi - jedni na svijet gledaju iz mišje a drugi iz ptičije perspektive. A pogrešan pogled na prošlost može da se od strane zlonamjernih interpretira na štetu Srba, pa će nam istoriju pisati upravo oni koji to ne bi trebalo da rade. Neko je jednom prilikom rekao da dobar istoričar nije onaj ko je bio direktan sudionik nekih događaja, jer takva istorija može da bude subjektivna. Drugim riječima, istorija se piše tek nakon 50 do 100 godina od stvarnih dešavanja.

Uz vatru se možeš dobro ogrijati samo kada nisi ni previše daleko, ali ni previše blizu. Zbog toga molim svoje prijatelje da kod pisanja uvijek izaberu racionalnu dozu razuma i ličnih zapažanja, jer vaše pisanje ponekad može biti više štetno nego korisno. Ne zaboravite da neprijatelj uvijek vreba, u nadi da ćemo napraviti neku grešku.
krajina- 96529 - 29.07.2016 : Momo Kuridza Banjaluka - best (0)

Mrkonjić 1995.


Ovo što je napisano o Mrkonjiću je istina, jedino treba naglasiti da je Mrkonjić prodat kao pun grad Hrvatima, jer niko nije smio ništa iznijeti, a da je Arkan dobio 4 miliona da zadrži muslimane da ne uđu Mrkonjić, pa da ih je skrenu prema Sanskom Mostu i naravno Ključ da im ostave. Naravno uz amin Radovana Karadžića.
krajina- 96457 - 20.07.2016 : Nikola Bacališće Srbobran - best (3)

Zaboravljeni junaci 19. brigade


Sve pohvale za ovaj forum. Htio sam reći par riječi o 19. brigadi. Naša linija nije bila neko vrijeme aktivna ali se upalila u proljeće '94. godine i nije se gasila sve do kraja rata. S tim da je naše povlačenje do Kneževa, Turcima značilo pobjedu na tom djelu ratišta. Bile su bitke za Košćane, Uriju, Kopčić, Tubaljicu, Bijelo Buće, Crni Vrh itd. Ako neko ima raspoložen da otvorimo priču o tom dijelu ratišta, jer bio bi red da se i to spomene. Pozdrav svim posjetiocima sajta.
krajina- 96349 - 07.07.2016 : Max Wolf Usora - best (2)

Ipak smo ostali na svojoj djedovini!


Boli me briga za Doboj jer nije ni mogao biti hrvatski, a nije mi važno da li je srpski ili muslimanski. Ja imam svoju općinu tj hz hb pošta struja, cips, Dom zdravlja, škola sa hrvatskim jezikom, živim na svojoj djedovini. Dominicilni Srbi u Doboju su ogromna manjina koja trpi i ništa ih se ne pita. Ni jedna jaka firma u Doboju ne radi, to je najveći grad seljaka isto kao i Sarajevo. Oba grada mi se gade! Grad ne čine zgrade nego ljudi, ovo je davno rečeno. Zaboli me briga i za Dervenčane i ostale dole! Što nisu bili odlučni i borili se, mi smo ratovali kao lavovi, bili u totalnom okruženju i muslimana i Srba pa ipak smo opstali a sada živimo na djedovini, a ne kao stranci koje domaći nigdje ne vole!

Žao mi je sarajevskih Srba, borili su se kao lavovi a morali otići bez ispaljenog metka, žalosno je koja je to izdaja. Živio lijepi hrvatsko-srpski tj. srpsko-hrvatski jezik nema ga ljepšeg.
krajina- 96129 - 03.06.2016 : Aleksandar Rudic Mrkonjic Grad - best (1)

VRS


Prvo da pozdravim sve veterane, naše borce VRS, kako Hercegovce tako Posavce i Krajišnike odakle sam i ja. Slučajno sam došao na vaš forum, prije svega pažnju mi je privukao komentar jednoga mladog vojnika u kome neko sa druge strane tvrdi da on nije tu poginuo. Svaka čast, znači da ima ljudi koji razumiju šta je rat, napad i mješanje linija kad se ne zna ništa a kamo li kraj.

Sin sam poginulog borca VRS, koji je ostao na položaju sa M84, štiteći svoje kolege u povlačenju i od tada ništa, tišina... Gornji Vakuf 1994. godine.
krajina- 96031 - 22.05.2016 : Kartum7193 Banjaluka - best (0)

O mogućnosti pada Banjaluke


Gospodine P. Mijatovicu kao aktivni učesnik događaja oko Banjaluke na ovaj vaš komentar nemam ama baš ništa da dodam. Sve ste rekili! Pametnom je i ovo dosta.
krajina- 96025 - 20.05.2016 : Max Wolf Usora - best (2)

Taktika


Sredinom 1994. godine formira se 3 gbr hvo iz trećeg zbornog područja Vitez, u koju ulaze interventne postrojbe iz lašvanske doline Žepča i nas iz Usore! Prvi teren Kupres, te dalje sve operacije: Zima '94, Skok 1 i 2, Ljeto '95, Oluja, Maestral, ulazimo u Mrkonjić te dolazimo do brane Bočac odakle trebamo za Banjaluku, mađutim dobijamo upozorenje ni korak dalje jer će nas bombardirat NATO! HV nema ništa protiv, ispunila je svoj zadatak, osigurala se iz pravca Zapadne Bosne 60 km nigdje srba "Sava ih čuva iz Sjeverne Bosne ekstra prepreka" sa juga Srbi odgurani do Trebinja i Nevesinja.

"Taktika savršena vojnička čizma daleko od domovine ali smo zato mi Hrvati iz Bosne popušili za Hrvatsku mi smo sve u BiH sto je valjalo dali za Hrvatsku! Posavinu od 400 000 hiljada stanovnika plodnu zemlju i živote.

Evo jedan primjer hv gbr koje su udarne imaju manje poginulih 1 gbr tigrovi 367 mrtvih, 103 hvo 486 mrtvih, 2 gbr gromovi 203 naspram 101 hvo Brod 511 mrtvih, 4 gbr split 194 vs 111 hvo Žepče 458 mrtvih... Preko 400 poginulih imali su brigade iz Viteza, Kiseljaka itd, pa vi vidite intezitet borbi u BiH i Hrvatskoj!

Najjače mi je bilo kad smo gurali od gore navedenog kupresa do Mrkonjića, oslobađamo sve ali nigdje našeg sela, grada sve srpska mjesta. Glupi smo bili Tuđman a pogotovo smrdo Sušak su pravili dubinu obrane Hrvatske! Mi smo se nadali da ćemo krenuti preko Doboja na Derventu, Brod, Odžak, tad smo mi bili organizirana vojska a ne kao na početku rata gerila.
krajina- 96011 - 19.05.2016 : Kartum7193 Banjaluka - best (2)

Gluposti oko pada Banja Luke


Da se razumijemo, nisam baš siguran da je Banjaluka bila "procentualno najmanje mobilisan grad u RS"... Znaš li samo koliko je firmi radilo u toku rata za VRS? Primjera radi, livnica Jelsingrad prije rata nije radila ni približno kao u toku rata. Radili su toliko da su određen broj radnika digli iz penzije da postignu potrebnu proizvodnju. Zatim, tu su bili i Rudi Čajavec, TAS, Jelsingrad, Kosmos...

Vidim da i dalje vlada animozitet između Sarajeva i Banjaluke, isto kao i za vrijeme rata. Taj DB-ovac je svom kolegi postavio pitanje za koje se znao odgovor da nažalost Sarajevo neće biti srpsko...

Stoji činjenica koju sam ranije napisao ovdje: dva puta sam sa svojom jedinicom ostao u okruženju jer su lijevi ili desni krišom napuštali položaj a nisu bili iz 1KK već su pristigli kao pomoć od drugih korpusa VRS...
krajina- 96007 - 19.05.2016 : Petar Mijatovic Nemjesto - best (5)

O mogućem padu Banjaluke


Svako ratište u bivšoj BiH je bilo posebno na svoj način. Svako ratište karakteriše specifičan oblik reljefa, lako pamtljive kote i prirodni orjentiri. Nema borca vojske RS koji ne pamti bar osnovne karakteristike tla, položaj sela i zaseoka, rijeku, brdo, put... na područjima gdje je ratovao bar pet dana. To se pamti doživotno.

Ovdje se pominje da su Hrvati bili šest kilometara od Banjaluke? Šest kilometara? To ti je, gledajući sa južne strane G. Šeher, danas Novoselija. Sa Zapada to ti je Lauš. Sa istoka Trapisti, Vrbanja i Debeljaci. Sa sjevera Zalužani... Znači, po nečijem poimanju topografije i odnosa na topografskoj karti, Banjaluka je de fakto pala, jer sve kote koje čine sam ulaz u Banjaluku su u rukama HV.

Strašno! Da su hrvatske postrojbe uspjele da dođu bar na 20 km od Banjaluke, danas bi ista bila u sastavu Hrvatske. Zato ne lupajte i drugi put kad pokusavate da nesto kažete, a pogotovo kada se radi o stvarima o kojima nemate pojma, posavjetujte se sa nekim ko poznaje stvari. Pustite likove koje si naveo. Zamisli da ja, koji nikada nisam bio na Sarajevskom ratištu, niti znam ni jedno selo tamo, pišem o tome. Glupost. Nadđite mi bar jednog hrvatskog vojnika koji je vidjeo Banjaluku sa nekog brda u blizini. Nema ga. Toliko bi trebao da znate. Nema. Jer iz Aginog sela, poslednjeg domašaja nabjeđenih bojovnika, se ne vidi ništa osim možda, kanjona Vrbasa, obronaka Čemernice, vrhova Vlašića, i tamo negdje u magli u daljini, otprilike, famozna - Banjaluka. To vam je 30 km VAZDUŠNE linije, koja je i u miru ogromna, a zamisli tek u ratu.

Mi kada smo uzeli G. Kolibe koje su otprilike udaljene od B. Broda nekih možda sedam- osamam kilometara. Mi smo u isti i ušli drugi dan. Šest kilometara u ratu je zanemarljivo. Kada napadaš. A šest metara je ogromno, kada se braniš. Drugi put se za prave informacije obratite nekom ko je upućen u sva dešavanja, a ne nekima koji su rat "izučavali" sa YOUTUBE-a i hrvatski domoljubnih portala.
krajina- 95991 - 15.05.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Gluposti oko odbrane (pada) Banja Luke


Želim da dodam vezano za moj predhodni tekst, da nisam pisao na pamet o stanju u Banja Luci u toku muslimansko-hrvatske ofanizve na Krajinu. Informacije koje sam iznio dobio sam lično od načelnika odjeljenja Državne bezbjednosti u Vogošći. Sunjam da je taj čovjek sa takvom funkciom iznosi neistinite informacije. Dakle, od načelnika DB Vogošća te '95. godine sam saznao da je Banja Luka bila u procentu na broj vojno sposobnih ljudi, najmanje mobilisan grad u Republici Srpskoj. U trenutku kada su muslimansko-hrvatske snage stigle na šest kilometara od Banja Luke, u gradu su idalje radili kafići i bašte su bile prepune građana, kao da se ništa ne dešava. U tom haosu koji vladao na tom prostoru, banjalički DB radnik rekao je radniku DB-a iz Srpskog Sarajeva, koji je po zadatku došao da izvještava o dešavanjima sa tih prostora, citiram "Zašto ne predate to Sarajevo da konačno stane ovaj rat?"
krajina- 95979 - 15.05.2016 : Max Wolf Usora - best (6)

Doboj, Derventa, Banjaluka


Cilj napada na Doboj je bio da se pomogne obrani Posavine tj. Dervente, tj. da se odvuku snage sa tog dijela ratišta a ne da zauzmemo Doboj. Činjenica je da mi nismo imali nikakve snage u rezervi koje bi nas zamijenile nakon što bismo smo mi razbili obranu Doboja. Lično mislim da smo mogli da uđemo u Doboj, ali nakon tri dana dobijamo zapovijed da se vratimo na početne položaje. Pri povlačenju izvlačimo ratni plijen, a uništavamo svu neprijateljsku tehniku: tenkove, topove i ostalo. Rastavili smo pat 20/3 i ponijeli ga, a Zis smo digli u zrak.

Doboj je tada bio zavijen u crno, bilo je dosta mrtvih. Nama nisu dali da oslobodimo Doboj jer je bio dogovor političara da on ostane srpski. U njega su naseljeni Ozrenci, što vidimo danas jer 80% Dobojlija su stranci tj. ozrenski, dio su Srbi iz Maglaja, Zavidovića, Vozuće, Vijenca, Lukavca itd.

Mi smo trebali da idemo i na Banja Luku, ali smo onda dobili upozorenje od NATO pakta da, ako krenemo dalje, oni će nas gađati sa njihovom avijacijom.
krajina- 95921 - 08.05.2016 : Diverzant72 Bl - best (0)

Pad Banjaluke


Naš napad na Ključ jeste bio jak, i 99% bi bio uspješan da nije bilo Hrvatske akcije "Južni potez". Upravo s moje lijeve strane u toj akciji nije bilo nikog da nas zaštiti u slučaju da njihove gardijske brigade krenu. Da se naše jedinice nisu povukle oni bi imali slobodan put nama za leđa. Moju jedinicu su vratili na Doboj ponovo, prije hrv napada.

Armija to nije odbranila, džaba im i Dudak i 17. krajiška, i crni labudovi, oni bi kao sto Dudaković reče "vidjeli gdje se branio Bihać" da nije bilo prije svega Hrvata ali i nekih dogovora.

U našim redovima je vladao haos. U toku njihove akcije "Maestral" od Jajca do Novog Grada mi nismo imali uspostavljenje linije, a broj mrtvih je bio preko 1000.

Ja sam nekoliko godina skupljao podatke, slušao iskustva i jednih i drugih. I zaključio sam da Hrvati nisu bili nešto strašni borci, ali nama je trebalo još 6/7 dobrih brigada na Krajiškom ratištu da se nosimo sa njima, bilo ih je kao pasa. A mi ne da nismo imali još 7 dobrih, nego nismo mogli da sakupimo još 1 osrednju u tom trenutku,

Kasnije se stanje popravilo, ali ko zna kako bi završilo da su oni napali banja luku jer su mogli dovesti još 50000 ljudi da tu akciju.

RE: Pad Banjaluke



Diverzant,

nakon ovog članka mogu samo reći da je prava sreća što takvi kao ti ne pišu istoriju. Svima, sem tebi, je jasno da je haos u našim redovima izazvan namjerno, kako bi se teritorija prepustila Hrvatima. Dovoljno je sa linija povući artiljeriju, a zatim jednu ili dvije brigade. Nakon toga nastaje haos! Svi konci su vučeni iz GŠ VRS i Komande 1kk, i ovo je klasičan primjer šta se dešava kad u vojsci postoji odsustvo komandovanja. Tvoje viđenje je istinito, ali lokalno, i to ovim samo kvariš sliku o VRS, kojoj si i sam pripadao. Shvati jednom za uvijek, Krajina je trebala da padne da SDS ne bi izgubio vlast u Republici Srpskoj.
krajina- 95915 - 08.05.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

Gluposti u vezi odbrane (pada) Banja Luke


U vezi odbrane ili pada Banja Luke navešću sledeće. Nažalost mogu konstatovati da je sve dogovoreno ranije na višem nivou. Srbi su držali više teritorije nego što im je pripadalo! Činjenica je da su predani krajevi u kojima su Srbi bili gotovo 100% zastupljeni, mislim na gradove Glamoč, Grahovo, Mrkonjić itd.

Kao aktivni učesnik događaja dva puta su moju jedinicu ostavljali u okruženju jer su se lijevi i desni povlačili bez ikakvog upozorenja iako su naređenja bila da nema povlačenja. Te jedinice koje su bježale sa položaja nisu pripadale ni 1KK ni 2KK.

Kraj rata i Dejton dočekah na širem rejonu Manjače, gdje smo se sukobili i sa regularnom hv i sa sa muslimanima. Ali se nismo povukli jer jedinice koje su branile taj dio su bile iz 1KK.

O razno-raznim specijalnim jedinicama neću pisati jer ih na mom pravcu nije bilo.

A simptomatično je to da je teritorija padala u ruke neprijatelju tamo gdje su branili neki drugi.

Ne slažem se ni sa konstatacijom o ispijanju kafa po banjalučkim kafićima...

Kada se gleda na te stvari, zna se da su Hrvati pretjerali u "osvajanju" teritorije mimo dogovora... Da li bi tada i Banjaluka pala, vjerujem da ne bi jer su je tad branile banjalučke jedinice!
krajina- 95887 - 04.05.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

Gluposti u vezi pada Banjaluke


Ovako počinje tekst Hrvatskog bojovnika, "Mogli smo slobodno i Banjaluku osloboditi, kako smo krila dobili..."

Znašli ti "junačino" da je to sve bilo dogovoreno između tvog poglavnika Tuđmana i srpskog mučenika Mililoševića?

Znašli ti da je bilo dogovoreno da HVO preuzme put autoput kreko Ključa i Mrkonjić Grada?

Dogovor između dva predsjednika bio je da srpska vojska prepusti taj dio puta Hrvatima! Akcija povlačenja srpske vojske išla je brže nego što se očekivalo, pa je umjesto Hrvata, muslimanska vojska zauzela jedan dio tog prostora.

Uslijedila je kontra-ofanziva, vračanja Ključa i Mrkonjić Grada, u kojoj je učestvovao Arkan sa "dezerterima", na ćelavo ošišanim Srbima, koje je zarobljavao, dok su se ovi povlačili sa te teritorije. Zajedno sa njim u kontranapad išli su "Splecialni odred" iz Banjaluke, kojim je komandovao Luna i četa Vogošćanskih jurišnika, kojom su komandovali komandir čete Nenad Radovan i zamjenik komandira Lazar Kondić. U napadu su bili uključeni i avioni JNA, koji su ispred Arkana čistili teren.

U samom napadu srpski borci su se susretali sa hrvatskim bojovnicima, ali jedni na druge nisu pucali. Hrvatski bojovnici su se javljali srpskim borcima i usmjeravali ih u pravce na kojim su bili muslimanski vojnici, govoreći, "Ajte tamo, oni su tamo, mi smo ovo već zauzeli!"

Kada se uveče došlo do Ključa, naređeno je da se stane i obustavi napad i da se ujutro krene dalje. Ključ se vidio kao na dlanu, a bio je avetinjski pust. Tu noć je naređeno Vogošćanskoj jurišnoj četi da se vrati u Vogošću. Šta je bilo sa Arkanovom i Luninom jedinicom ne znam, ali znam da je sledećeg dana sve ono što su ovi heroji vratili, ponovo palo, ali ovoga puta u ruke Hrvatima, kako je bilo i dogovoreno!

Na ovu priču mogao bi da se nadoveže Luna, kao direktan učesnik ovih borbenih dejstava i kaže svoje viđenje svega toga! Ono šta ja znam o tome, po naredbi Miloševića, Mladić je sproveo u djelo, vojska se povukla i bez borbe prepustila Hrvatima teritorije oko tog autoputa!

Milošević je pokušao da pad Krajine pripiše Karadžiću, kao izdaju, jer su već bili u sukobu, zbog Karadžićevog odbijanja poslušnosti!

Međutim, da su Hrvati nastavili da napreduju dalje, pala bi i Banjaluka, jer su hrvatske snage tada došle na šest kilometara od nje. Naređeno im je da se stane, jer se po dogovoru ne smije ići dalje!

U to vrijeme, Banjalučani su imali najmanji procenat mobilisane vojske u cijeloj Republici Srpskoj. Mnogi mladići sjedili su po kafićima i nisu znali za rat. Dok je grad bio u situaciji da padne u ruke neprijatelju, oni su i dalje govorili našim borcima:

  • "Što više ne predate to Sarajevo, da konačno stane ovaj rat?"

    Sarajevski borci su im odgovorili:

  • "Ako treba daćemo ga u pregovorima, ali dok rat traje mi ćemo ga braniti.

    Sve ovo je ukazivalo da je narod u Banjaluci znao kako se rat može zaustaviti!
  • krajina- 95855 - 02.05.2016 : Petar Mijatovic Nemjesto - best (11)

    O hrvatskim borcima u prošlom ratu


    Ne zelim, niti volim da repliciram nikome, pogotovo na notorne gluposti, koje je doticni izneo, ali ipak moram da kazem sledece:

    1. O Hrvatima, kao borcima, nemam nikakvo mišljenje. Jad i čemer. Bez podrške jake sile, a u ovom slučaju SAD-a, i dan-danas bi bili, kao i ove naše balije, negde oko ZAGREBA.

    2. Rat na prostoru Hrvatske i BiH, je DOGOVORENI rat. Znači, uzmi šta hoćeš, a posle vrati.

    3. Nikada mi neće biti jasno u šta ste vi "bojovnici" verovali kad ste krenuli na Banjaluku? U čuda? Zar zaista mislite da bi mi, posle 4 godine krvavog rata, vama dopustili da uđete u taj grad. Ti si blesav. Sve je bio deo dogovora pred Dejton.

    4. 06. 10. 1992. god. , mi smo ušli i oslobodili Bosanski Brod. Tog jutra u Orašju nije bilo ni žive duše. Jedan vod vojske Republike Srpske je tada mogao da stavi tačku i na poslednji deo Posavine. Nije bilo po dogovoru. Nakon mesec dana, u Novembru 1992, nas šalju na Orašje. Do tada ste se reorganizovali i utvrdili. Svi znamo kako se na kraju završilo.

    4. Oktobra i novembra 1991. godine naše snage drže Bair, Lovsku, Livađane, Kričke, Subočku, Paklenicu i Stari Grabovac. Vi ste u opštem rasulu. Novska je pred padom. Tadašnja JNA, njen vrh, vam za izvlačenje avionskih olupina iz remontnog zavoda ZMAJ, iz Zagreba, poklanja Lipik i sva gore nabrojana sela. 31. 12. 1991. god. prestaju sva borbena dejstva i linije ostaju nepromenjene sve do 01. 05. 1995. god. Tada ste ponovo, uz pomoc svojih mentora napravili, kukavčki (samo vama Hrvatima, svojstven), napad, i okupirali zonu pod zaštitom UN-a. I opet nikakvog dodira sa pravom vojskom. Opet po civilima.
    5. Prva vaša hrvatska bitka, ali prava, zbila se na pokušaju sprečavanja proboja koridora. Bolje da niste ni pokušali. Zna se kako ste prošli u Derventi, Modriči, Jakešu, Pešniku, Odžaku, Brodu, Kostrešu, Bijelom Brdu, Svilaju, Šamcu... Da dalje ne nabrajam. U pravoj borbi, sa pravim vojnicima, vi nemate nikakve šanse pa zvali se vi lavovi, pume, kobre, ili kako već volite.

    6. Sva ova moja pisanija, je samo podsetnik, da utuvite sebi u glavu, jednom za svagda, da ste imali sreću što je iza vas tada stajala jedina svetska sila - USA. Da njih nije bilo vi bi danas more gledali na TV-u kao Mađari negde ispod obronaka lepog Zagorja.

    7. Nemoj samo da mi pišeš o viteštvu "bojovnika", jer vaših viteštava sam se nagledao u prošlom ratu. 180 civila iz Mrkonjić Grada ste pobili kao pse i sad mi ti pričaš o nekom čojstvu. PIH.

    8. Nemoj da mi na ovo repliciraš, jer nemaš ni jedan argument kojim bi pobio ove moje stavke.

    I ne zaboravi. Uvek postoji mogućnost drugog poluvremena, a kako danas stvari stoje, vaš zaštitni i mentor (i vas i ovih napaljenih balija), nije više kao što je bio. Sami ste. Razmisli!
    krajina- 95823 - 26.04.2016 : Nenad Borojevic Potkozarje - best (4)

    Gluposti!


    ...vas 17 najurilo 2000 srpskih boraca? Pa jesi li ti normalan, kakve to filmove gledaš?
    krajina- 95815 - 26.04.2016 : Vladimir Vasiljevic Beograd - best (1)

    Lažov ustaški


    I šta se deslio kad si se probudio ustašo? Ajde marš na vaše ustaške lažne forume. Vi ste Banjaluku mogli gledati samo na karti, a u vaše laži veruju samo budale. Znaju dobro Srbi šta je bilo u Mrkonjiću, masovna grobnica 200 ubijenih civila, uglavnom starije dobi i nešto vojnika. A što se tiče dubrovnika, jedna trebinjska brigada je zadržavala 5 ustaških, uključujući te tkz. "Pume" koje su dobro upamtile Dinaru.
    krajina- 95807 - 25.04.2016 : Diverzant72 Bl - best (0)

    Pume


    Tunja,

    ajde ovo za Krajinu i da te nekako i shvatim, nisi se susreo s ozbiljnijom jedinicom, kako ti sam kažeš.

    Međutim, ovo za Dubrovnik su čiste nebuloze. Ljudi iz tog grada su mi pričali da se JNA sama povukla i da vi ništa niste oslobodili. Međutim, danas ima jedan broj ljudi koji misle da su oni otjerali JNA. Neko sada laže, a ko ja to ne znam.
    krajina- 95799 - 23.04.2016 : Igor Tunja Mostar - best (6)

    Manjača, selo Surijan zadnja točka hvo hv


    Mogli smo slobodno i Banjaluku oslobodit, kako smo krila dobil. Osobno sam spasio 50 Srba i pustio ih da idu samo sam ih razoružao. Znam da je jedan bio Ranko Petrović. Usrao se od straha: "Nemoj me bojovniče, imam petero dece!" Bježali su i onako u trku se presvlačili u civilku.
    U Mrkonjić sam ušao među prvima. Bio sam Desantno-diverzantski vod Pume. Maksimalno profesionalci. Znači, ne ubi civila ni vojnika ako on ne puca. Sad znam da neće mnogi vjerovat ali tako je bilo. Osobno smo nad 17 potjerali 2000 rezervista iznad Dubrovnika. A to su većinom bili takođe stari barbari. Jedino sam susreo na Bosanskom Brodu malo veće mudonje a to su bili Arjanovi delikventi koji su se najviše borili.
    krajina- 95531 - 18.03.2016 : Kartum7193 Banja luka - best (0)

    Sadejstvo '93. (2. dio)


    Pozdrav svima,
    već sam opisao kako je prošla moja jedinica na tom prokletom trafou. Ali ima i nastavak!!!

    Nakon sukoba sa drugom srpskom jedinicom i prestanka pucnjave od nas četvorice koji smo završili u odvodnom kanalu dvojica su bila ranjena, jedan teže i jedan lakše. Ovoga što je teže ranjen zvaću Lepi, nije mi dozvolio da rasječem unuformu koju je tek bio zadužio nego sam mu morao skinuti hlače da ga previjem! Nažalost gadno i obilno je krvario i nisam mu nikako mogao zaustaviti krvarenje. Lepi je bio ranjen u nogu! Ovaj drugi, Krle krezavi je dobio geler u desnu podlakticu, tačnije odbijen mu je mišić. Obojica su prebačeni bvp do saniteta i preživjeli su.

    Ja nisam bio ranjen, ali mi je pancir pokupio par sitnih gelera a četvrtom, Zimsu se nije ništa desilo. Kasnije popodne, jedinica je zamijenjena nekom drugom jedinicom i ja sam se obreo u bolnici u Brckom da obiđem Lepog i Krleta i još neke ranjene momke gdje i saznajem za prave gubitke jedinice. Vidio sam Krleta i on mi reče ko je ranjen a ko je poginuo, ko je prebačen na VMA.

    Izlazim napolje i palim bog te pitaj koju cigaretu. Tog dana na parking dolazi civilno auto i dovozi nekog civila teško ranjenog-Hrvati granatirali grad a ovaj se našao na pogrešnom mjestu i ostao bez noge. Vozač vozila pita sanitetliju šta da radi sa odbijenom nogom a ovaj je uzima i baca u kantu i govori: "Moli boga da preživi." Muka mi je i ja se presavijam na stepenicama bolnice i povraćam kao nikada do tada. Ovom ludaku što dođe sa mnom, Zimsu, sve ovo je smiješno.

    Vraćamo se u kasarnu u Brčkom, ne mogu da zaspim iako sam umoran kao pas. Pakujem stvari od jednog poginulog saborca u transportnu vreću! Nisam zaspao cijelu noć i pokušavam da shvatim zašto su nas otresli sa leđa, majku mu kad su znali gdje smo. U tom sviće, tovarimo stvari u vozila i vraćamo se u bazu kod Doboja.
    krajina- 95213 - 18.02.2016 : Nixon - best (0)

    Nije baš tako bilo!


    Za Slave Prijedor

    Od 10. na 11. tamo sigurno nije bilo nikoga sa naše strane, bili ste vi. U 12 ujutro, krenulo se u kontru, i vi ste krenuli u odlučujući napad, na sve ili ništa. Udarili ste ovamo na naše linije, u međuvremenu nekoliko naših boraca je udarilo na vašu liniju ispod koje se došlo pred samo jutro.

    Probili na tom mjestu liniju i onda krenuli dalje. Nastavak priče se zna, tako da sigurno niko nikoga nije uveo iza leđa, i od toga nema ništa.

    Ovo ti je ovako bilo 100%, a sve drugo je laž. Ako si bio tu, volio bih da razmijenimo par informacija.

    P. S. Gdje se taj oficir nalazio tog 12. septembra? Vjerovatno samo želi da što prije zaboravi to sve. Mene konkretno zanima posada tenka "siva munja", koja je bila tu tog dana, pa ako je neko od njih na forumu neka se javi.

    Pozdrav svima koji istinu govore!
    krajina- 95183 - 16.02.2016 : Slave Prijedor - best (1)

    Breza '94 - otkud vi tu?


    Koliko mene sjećanje služi (a neću garantovati) neko je na našu stranu prešao u noći 10-11. septembar '94. Iako na par mjesta čitam da je to bilo 11-12 septembar...

    Hamzu bi zamolio da mi kaže samo jednu stvar. Ko ih je uveo nama iza leđa? Jel neko vaš ili naš?

    Ako još pišeš i komentarišeš ovdje, kad odgovoriš reći ću ti i zašto. O ovome sam jednom progovorio sa jednim od oficira koji je bio tu te večeri, kad sam ga pitao, okrenuo se od mene ko od džukele - ništa nije htio da kaže dalje. br>
    Ajde samo to molim te, ako već znaš.. .
    krajina- 93521 - 22.08.2015 : Cvijo Beograd - best (1)

    RE: Tenkovski dvoboj kod Mrkonjić Grada


    Poštovani,

    Nisam gledao taj dokumentarac u kome se pominje tenkovski dvoboj, ali pretpostavljam da misle na sukob kod sele Previle, između Mrkonjić Grada i Jezera. Tu je došlo do direktnog sudara tenkova. Poznato mi je da je uništen jedan naš i dva njihova tenka. Stajali su dugo poslije rata na istom mjestu.

    U selu Podrašnica, između Mrgkonjić Grada i Barača je došlo do velikog okršaja prilikom upada HV-a iz pravca Glamoča, a VRS se povlačila sa planine Lisine. Tada je malo falilo da tkz. Studentska brigada VRS ostane u okruženju, ali su se na sreću uspjeli izvući prema Manjači. Tom prilikom smo im ubili Andriju Matijaša, po njemu je Mrkonjić Grad tokom okupacije i nazvan Matijaševo.

    Pitao si i da li se taj kraj mogao odbraniti. Mišljenja sam da je Mrkonjić Grad trebao pasti još 12-13. 09. 1995. godine, kada je sve okolo padalo, a nije pao samo zahvaljujući tome što su se lokalne brigade odbile dalje povlačiti, i stale u odbranu svog grada.

    Mjesec dana se Mrkonjić Grad grčevito branio, bio je kao poluostrvo u neprijateljskoj teritoriji, sa ogromnom linijom fronta. HV i HVO su napadali iz pravca Jajca, Šipova, Glamoča, a ABiH iz pravca Ključa. Veza sa Republikom Srpskom je bila samo Manjača i kanjon rijeke Vrbas.

    Linija je stabilizovana tokom septembra i prešlo se u ofanzivu prema ABiH. Tada su se lokalnim brigadama priključili dobrovoljci sa Sarajevskog ratišta, Tigrovi i specijalne jedinice MUP-a. Došlo se do samog Ključa. Dio fronta prema Glamoču je preuzela vojska iz Istočno-bosanskog korpusa. Nažalost, taj dio linije je i probijen 09. 10. 1995. godine, pa je došlo do okupacije Mrkonjić Grada. Lokalna vojska i stanovništvo su optuživali tu brigadu da se povukla bez borbe i da se radilo o prodaji, ali ko to danas može znati.

    Nažalost, tada se veliki broj naših vojnika našao gotovo u okruženju i mnogi su stradali i zarobljeni prilikom povlačenja prema Manjači.

    Civilno stanovništvo Mrkonjić Grada i okolnih sela, koje je ostalo u svojim kućama, kao i zarobljeni vojnici, su pobijeni na najstrašniji način i zakopani u masovnu grobnicu na lokalnom groblju. Posjedujem kompletan spisak ekshumiranih lica, nalaze patologa Zorana Stankovića za svako lice, kao i fotografije leševa. Takođe, posjedujem i spisak palih boraca iz Mrkonjić Grada, sa datumima i mjestima pogibije, pa ako administratoru nešto od ovog bude interesantno, mogu dostaviti.

    Pozdrav

    RE: Tenkovski dvoboj kod Mrkonjić Grada



    Poštovani prijatelju,

    bio bih ti zahvalan da mi svu ovu dokumentaciju pošalješ na moj email, slavicnetŽhotmail.com.

    Pozdrav,
    Željko Tomić
    krajina- 93503 - 20.08.2015 : Novica Bogdan Futog - best (0)

    RE: Navodni tenkovski dvoboj Mrkonjić '95.


    Tačno je da se desio tenkovski dvoboj u okolini Mrkonjić Grada 1995. godine. Bitka se odigrala u rejonu sela Barači. O našim gubicima ne znam, ali mi je poznato da je PKT-om sa našeg tenka ubijen njihov zapovednik zvani PAUK, po kojem je kasnije i njihova brigada dobila naziv "Pauci".

    Naši su tom prilikom uspeli da na kratko zaustave hrvatsku ofanzivu, jer se nisu nadali da opštine Šipovo i Mrkonjić Grad padnu u ruke Hrvata, zbog dogovora o terirorijalnoj podeli BiH u odnosu 51-49%. Kasnije su te dve opštine vraćene Republici Srpskoj. Znam i da je zbog pogibije njihovog zapovednika nad civilnim stanovništvom Mrkonjić Grada izvršen neviđeni masakr.

    O pauku imaš mnogo na internetu. On se zvao Andrija Matijaš i bio je zapovjednik 4. gardiske brigade HV. Inače, radi se o bivšem kadru JNA koji je među prvima napustio JNA i prključio se ZNG. Poginuo je 09. 10. 1995. godine u rejonu sela Barači kod Mrkonjić Grada.
    krajina- 93491 - 16.08.2015 : Vitez Koja Bg - best (0)

    Navodni tenkovski dvoboj Mrkonjić '95


    U nedavno prikazanom hrvatskom dokumentarcu, u vezi tzv. "Oluje" u četvrtoj epizodi spominju se i dešavanja pred kraj rata u Bosni.

    Jedan od učesnika u seriji spominje da se u jednom trenutku oko borbi za Mrkonjić grad dogodio tenkovski dvoboj četiri tenka VRS-a i tri tenka HV-a, da su oni navodno uništili dva tenka VRS, dok su trećeg dva puta pogodili ali se on uspeo izvući. Sudbinu četvrtog tenka nisu spominjali. Takođe nije bilo rči da li su na njihovoj strani imali gubitke.

    Da li neko zna nešto o ovom navodnom dvoboju grupe tenkova sa obe strane, i može li neko napisati razvoj događaja oko borbi za Mrkonjić grad, koje su ga jedinice VRS branile. Interesuje me i da li je mogao da se odbrani ili je sve ovo moralo onako da se završi?
    krajina- 92528 - 07.03.2015 : Mile Djermanovic Prijedor - best (2)

    Mile Đermanović


    Kako to da mome djedu nije uručeno odlikovanje, a bilo bi to najmanje što su mogli da urade za njega. Poginuo je u operaciji Koridor '92. Ime mu je Mile Đermanović
    krajina- 91805 - 13.12.2014 : Ernad Tesanj - best (0)

    Majevičko, teslićko, tešanjsko ratište


    Ukoliko želite da pričate o bilo kojoj liniji na Majevičko-teslićkom-tešanjskom ratišto, u zoni odgovornosti OG 7 JUG Tešanj - Maglaj - Doboj, javite se ja sam na raspolaganju.
    krajina- 91641 - 21.11.2014 : Mima Knežević Beograd - best (0)

    Bogoljub Đorđević


    Pozdrav svima! Ima li ovde nekoga ko je poznavao Bogoljuba Đorđevića, poginuo je 10. 11. 1992. na lokaciji Begovo Brdo? Mnogo bi mi značila bilo kakva informacija. Na spiskovima na ovom forumu ga nisam našla. Hvala unapred.

    RE: Bogoljub Đorđević


    Mima,

    Pretpostavljam da misliš na ono Beogovo Brdo kod Banjaluke? U tom slučaju ti mogu reći da taj korpus još uvijek nemam na ovom sajtu.
    krajina- 88373 - 27.01.2014 : Drago BG-SA - best (0)

    Pruga za vrijeme rata


    Sjećam se da mi je jedan željezničar pričao da su za vrijeme rata postojali planovi da se poveže pruga Doboj-Šamac sa prugom u Bijeljini i na taj način bi se ostvarila željeznička veza između Srbije, RS, i RSK.

    Sjećam se da je rekao da bi se tako uspostavila veza sve do Knina; Mjeđutim, s obzirom da Unska pruga prema Kninu prolazi kroz Bihać, koji je bio pod muslimanskom kontrolom, ne vidim kako je to bilo moguće - ili je možda prugu u Bihaćkom regionu držala RS? Zna li iko išta o ovim planovima?
    krajina- 88157 - 14.01.2014 : Nikola Planeta - best (0)

    Suva Međa, 11. januar 1993. godine


    Da li neko može da pojasni januarsku ofanzivu 1993. godine od strane muslimanskih snaga u rejonu Suve Međe kod Novog Grada? Gledajući RTRS ovih dana sam saznao da je Novogradska brigada VRS na tom rejonu izgubila 53 borca u roku od svega par dana. Na Youtube ima video zapis o tome događaju.

    krajina- 87781 - 24.12.2013 : Marko Sarajevo - best (3)

    RSK u ratu


    Na moju veliku žalost, moram se složiti sa komentarom koji opisuje nestanak RSK. Neobjašnjivo je da rukovodioci koji su imali vlast u periodu 1991-1995. na području RSK, ni jednim potezom nisu olakšali život našem narodu na tom području ili barem pokušali naći rješenje koje bi nas tu i zadržalo.

    U rukovodstvu RSK su se uglavnom radilo o nezrelim i nepismenim ljudima bez ikakvog državničkog i političkog iskustva. Nevjerovatno je ko je sve vršio funkciju predsjednika krajiških opština. Lažne patriote, koje su nacionalističku retoriku iskoristile za bezočno bogaćenje.

    Interesantno je da je i narod neviđenom lakoćom nasjedao na mitske priče i sve ono što bi bar djelimično smirilo strasti i dalo nadu u mirno rješenje rata je glatko odbijano. Mislim da je samo tadašnji gradonačelnik Knina (Drago Kovačević) djelimično razumio šta nam se sprema i to nagovjestio mnogo prije Oluje. Dok je RS krvarila u sjevernoj Dalmaciji se živjelo normalno i ništa nije urađeno da se ojača RSK, kako vojno tako i ekonomski. Ne znam šta je tadašnje rukovpdstvo očekivalo?

    Već nakon akcije Medački džep u jesen '93, bilo je jasno da RSK više nema snage da se vojno odupre neprijatelju bez pomoći iz Republike Srpske i Srbije. Kako je moguće da to nisu razumjeli barem lokalni funkcioneri širom Krajine? Čini mi se da je tada nesrećni Babić (1993. godine) na izborima u Krajini porazio produženu ruku Miloševićevog režima oličenu u pozorniku Martiću. Tada je sukob eskalirao i to je bio početak kraja krajiških Srba.

    Pošto sam dobar dio vremena tada proveo u Kninu, mogu reći da je i narod bio zbunjen i niko nije pominjao bilo kakvo mirno rješenje. Kao da smo očekivali nekakvo čudo i svi su naivno vjerovali da će nas Miloševićev režim spasiti u slučaju napada HV. Dok SVK nije imala snage, VRS je bila pritisnuta sa svih strana i nije imala svježih snaga koje bi pomogle odbranu RSK. Žao mi je što narod u zapadnom dijelu Krajine nije imao vođu koji bi tada sve prepoznao i nasao nacin da srpski narod ostane na svojim vjekovnim ognjištima.

    Danas su ti prostori opustjeli i ne vjerujem da se vratilo više od 30% predratnog srpskog stanovništva. Da je bilo mudrosti, svi bi ostali na svojim ognjištima i živjeli bi mnogo bolje nego u izbjeglištvu.
    krajina- 87759 - 23.12.2013 : Krajisnik Cazin - best (1)

    Re: Opstanak SAO Krajine


    Posto dolazim iz graničnog područja, tačnije Korduna, onda bih malo dodao pod navodnim znacima ako mi dopustite, na ovu temu opstanak RS (SAO) Krajine.

    Kao prvo osudio bi Hrvatsku kada su izbacili Srbe iz svog ustava što je opravdalo pobunu Srba u Hrvatskoj ali ta pobuna je nažalost izašla iz demokratskih okvira.

    Ne trebamo da stalno diskutujemo šta je ko mogao na vojnom polju - i jedni i drugi su imali dobre i loše pozicije. Svaka vojna intervencija je morala da ima jak politički cilj a što nažalost SAO Krajina sa jednim zubarom i milicionerom uopšte nije imala.

    Ako ćemo govoriti istinu, politika SAO Krajine i ti njeni ciljevi su samo imali podršku iz Srbije dok je od strane ostatka Evrope bila osuđena. Jedino što je održavalo jeste oružje koje je posjedovala iz tadašnje JNA, ali kako je vrijeme odmicalo i toga je polako nedostajalo. Uzmimo u obzir da je Hrvata preko 4 miliona a Srba je bilo oko 580 hiljada (popis 1991) pa stoga je moje mišljenje da su se hrvatski Srbi trebali boriti demokratskim putem ali ne oružanom pobunom. Gledao sam mnoge dokumentarne filmove u kojima mnogi iznose o nedostatka ljudstava, prosječna starost u nekim brigadama je iznosila 55 godina što je pokazivalo da nije bilo dovoljno snage da se nešto ostvari na bojnom polju.

    SAO Krajina nije imala više budućnosti za opstanak, to su znali svi političari i zbog toga su svi prešutjeli kada je sve to padalo u ruke Hrvatske. Da nije uspjela Oluja usljedila bi neka druga operacija koja bi napravila isti rezultat kao što je to i sama Oluja ostvarila.

    Dobro se znalo da dolazi kraj i upravo zbog toga su rađene mnoge namještaljeke i izdaje u redovima vojske SAO Krajine. Žao mi je što više nema naših komšija Srba sa Korduna sa kojima smo imali jako dobre odnose i sa njima smo cijeli rat trgovali kao da rata uopšte nije ni bilo.
    krajina- 87730 - 20.12.2013 : Filip Lazarov Krajina - best (0)

    Da li se Krajina mogla održati?


    Pojedini tvrde da je Krajina prodana, dok drugi kažuu da se ona nije mogla održati pa je sve otišlo do vraga.

  • Krajina jeste bila u rasulu zbog političara koji su stavljali svoje lične interese ispred opštih.

  • Narod nije ni sam verovo da se nešto može učinit protivu ustaša - ko je mogao slao je djecu u Srbiju i dalje samo da ne bi ostao o VRSK. Više od 90% krajiških vođa i generala su odselili svoje porodice u Beograd.

  • Kad nemaš potporu naroda onda piši da je sve propalo

  • Krajina nije imala šanse protiv Hrvata jer su oni imali dobru zaleđinu - katolička crkva i Zapad

  • Nije postojao plan odbrane Krajine?
  • krajina- 87695 - 18.12.2013 : Tigar94 Bihac - best (0)

    RE: Da li je Krajina morala pasti


    Pogledaj dokumentarac Vreme filma Krajina i sve će ti biti jasno. Generali kažu da se VRSK mogla da održi samo tri dana.

    Ovo jeste tačno, ali treba znati i to da je kriza u VRSK stvorena vještački - ništa u prošlom ratu u 1994. i 1995. godini nije vojnički zauzeto da da prethodno nije dogovoreno između političara.
    krajina- 86569 - 29.08.2013 : Vitez Koja Beograd - best (0)

    Crni lug,Kazanci, Poljanice 23.12.1994.


    Čitam monografiju 4. gbr HV i zapao mi je za oko 23. 12. 1994. godine, kada je ta brigada na Dinari doživela najveće gubitke u jednom danu. Imali su, koliko sam ja uspeo da shvatim, 8 poginulih, oko 16 ranjenih i 1 izgubljen tenk.

    U pitanju je njihova operacija Zima '94. koja je trajala od 29. 11. do 24. 12 94. Nakon prvobitnih uspeha početkom decembra i zauzimanja čitavog niza sela u Livanjskom polju, polovinom meseca linije su se stabilizovale da bi 23. 12. HV odnosno 4. gbr krenula u napad kako tamo piše pravcem Sajković (dostignuta tačka početkom meseca)-Crni Lug-Kazanci-Pržine. Oko borbi kada je u pitanju ovaj dan u knjizi je sve to poprilično nejasno i mutno, ne samo da se ne pominje cilj već se ne pominje ni šta je učunjeno osim onih opštih mesta tipa probili smo linije neprijatelja, naterali ga na povlačenje i ispunili zadatak po izuzetnom teškom i snežnom vremenu.

    Glavnim pravcem napada nastupao je njihov oklopni bataljon i to pravcem koji sam napisao ranije (odnosno preneo iz knjige) mada pogledom na kartu vidi se da su oni ta mesta skroz izmešali, što dodatno zamućje čitavu situaciju. Navode izuzetno jak otpor u naseljima za koja ne spominjiu da li su ih zauzeli ili nisu. Jedino konkretno što se moglo izvući jeste to da su u mestu Šormazi (verovatno neki zaseok poklopljeni našom artiljerijom i tu su imali puno gubitaka i što je najvažnije u pitanju je bila komanda tog njihovog oklopnog bataljona trojica mrtvih i dosta ranjenih.

    Takođe se navodi da je njihov 3. bataljon koji je nastupao sa njihove leve strane imao velikih problema i u mestu Poljanice (takođe verovatno neki zaseok) i doživeli velike gubitke sa 5 mrtvih i oko 10 ranjenih. Ovo je bio najcrnji dan ove brigade i najmutnije opisan.

    Pošto se zna da je na početku ove operacije Zima '94 jakim hrvatskim združenim snagama bile suprostavljene samo dve lake pešadijske brigade ili čak njihovi delovi, u kasnijem toku operacije stvari se očigledno malo menjaju. Negde sam pročitao da je i sam general Manojlo Milovanović u toku decembra sa Bihaćkog presao na ovo ratište i preuzeo komandu nad srpskim snagama.

    Ono što me ovde zanima jeste kada bi neko upućen u ove događaje ili neko iz ovoga kraja ko bi mogao da pojasni šta se ustvari događalo ovog konkretnog dana, koja su mesta pala a koja su se održala i koje su jedinice sa naše strane učestvovale u ovim borbama, da li je sa Manojlom dole pristiglo nekakvo pojačanja ili su lokalne snage same na svojiom leđima izgurale sve ovo?
    krajina- 86281 - 07.08.2013 : Dado Bojic Banjaluka - best (2)

    Vozuća,Grahovo 1995.


    Da li bi neko mogao objasniti situaciju kada su trajali najteži napadi na Grahovskom, Glamočkom i Vozućkom ratištu? Tu su bile stacionirane slabije brigade VRS. Zašto nisu angažovane najbrojnije i najjače brigade VRS 16. mtbr, 5. kozarska, 43. prijedorska, 2. krajiska, 1. oklopna, 2. oklopna, 11. map, 11. mpoap i druge jedinice.

    Znamo da su te jedinice bile angažovane na Koridoru, ali se mogao barem dio tih jedinica angažovati na ovim pravcima.

    Takođe se mogao angažovati dio jedinica iz Srbije, na proljeće i ljeto 1995. godine, Arkanovi tigrovi, 63. padobranska, 72. specijalna brigada kada je postalo jasno da je situacija na Grahovskom ratištu kritična, a svima je bilo jasno da padom Grahova pada Krajina.

    Dado,

    Već odavno je i vrapcima poznato da je onih 10-tak krajinskih opština, kao i Vozuća, predato Hrvatima i muslimanima da bi se izvršile pripreme za potpisivanje Dejtona. Isti slučaj je bio i sa Mostarom, Koridorom, Srebrenicom pa čak i Sarajevom, koje muslimani nisu uspjeli da osvoje uprkos tome što je srpski politički vrh izazvao vještačku krizu u nestanku sitne municije.

    Ako ovo nisi shvatio, onda vjerovatno ne razumješ ni zašto je sve to moralo da se zauzme vojničkom čizmom. E, to je bilo zbog toga što su vladajuće partije i nakon rata htjele da ostanu na vlasti, a natjerati narod da se seli sa tog područja bi bilo političko ubistvo.
    krajina- 85673 - 29.06.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Preminuo general VRS Slavko Lisica


    Objavljeno: 29. jun 2013.

    Na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu danas je preminuo general vojske Republike Srpske Slavko Lisica.

    Slavko je rođen 18. februara 1944. godine u selu Laminci, opština Gradiška. U čin general-majora unapređen je 3. maja 1993. godine. Penzionisan je 30. septembra 1994. godine. U VRS je obavljao sledeće dužnosti: komandant 2. oklopne brigade; komandant Taktičke grupe-1. ( u Republici Srpskoj Krajni); komandant Taktičke grupe-3. (VRS); komandant Operativne grupe-Doboj; komandant Centra vojnih škola Vojske Republike Srpske. Objavio je dve knjige: "Komandant po potrebi" i "Komandant bez potrebe".

    Bio je jedan od retkih komandanata koji je upotrebljavao vojnu taktiku blickrig. Osnivač je Centra vojnih škola Vojske Republike Srpske.

    Zajedno sa Ratkom Mladićem je učestvovao u borbama za oslobođenje dalmatinskih sela Kijeva, Vrlike i Otišića, 26. avgusta 1991. Komandovao je vojnom operacijom Maslenički most (pravac Benkovac æ selo Kruševo - Obrovac - Maslenički most), 10. septembra 1991. Komandovao je vojnom operacijom Šibenski most. Vršio je deblokadu pravca na putu Knin - Benkovac - Smiljčić - Bokanjac - Zadar, za deblokadu kasarni JNA koje su bile blokirane i opkoljene u Zadru 1991, nakon čega je unaprijeđen u čin pukovnika JNA.

    U aprilu 1992. od tadašnjeg generala Ratka Mladića nakon vijesti da su Hrvati zauzeli Kupres, dobio je naređenje da ode na Kupres i da komanduje oslobađanjem Kupresa. Na dan 7. april 1992. pokrenuo je akciju oslobađanja Kupresa, prilikom čega je zarobio preko 50 Hrvata, dok je u podrumima pronađen veliki broj izmasakriranih srpskih leševa. Pukovnik Slavko Lisica je naredio da se pronađena tijela masakriranih Srba iz podruma prenesu u Dom zdravlja na Kupresu, te da se pozovu televizijske ekipe kako bi se ovaj zločin dokumentovao i prenio javnosti. Prema pisanju Slavka Lisice u njegovom autobiografskom djelu "Komandant po potrebi", tijela masakriranih Srba su i kasnije pronalažena u samoj okolini Kupresa i okolnim selima. Na dan 8. april 1992. komanduje akcijom oslobađanjem Gornjeg i Donjeg Malovana, prilikom čega je JNA zarobila u redovima hrvatskih formacija veći broj stranih plaćenika (Poljaka, Litvanaca, Estonaca, Nijemaca, Arapa). Tada je oslobođen Kupres, Zloselo, rejon Šujice, Kupreška vrata, i Kupreška visoravan, dok su se hrvatske formacije povukle ka planini Cincar i prema Livnu. Tada osniva Taktičku grupu za objedinjeno komandovanje u zoni Kupreške visoravni, nakon čega po odluci komande Kninskog korpusa JNA biva upućen u Glamoč.

    Učestvuje u oslobađanju srpskog sela Dolac u opštini Glamoč u pravcu prevoja Korićina, a nakon povlačenja JNA iz tog sela, uslijedio je napad hrvatskih formacije i spaljivanje čitavog sela. Nakon Glamoča, po odluci komande Kninskig korpusa biva upućen u Crni Lug kod Grahova kao komandant taktičke grupe. Tu rukovodi stvaranjem linije odbrane prema Livnu. U međuvremenu dolazi do priznanja novih država na teritoriji Jugoslavije od strane pojedinih velikih sila, tako da sam smisao Jugoslovenske narodne armije koja po ustavu treba da brani granice Jugoslavije (njenu cjelovitost i nepovredivost), biva uzdrmana. Državni i vojni vrh Jugoslavije potpuno gubi kontrolu nad pojedinim dijelovima Jugoslavije, a 4. maja 1992. savezne vlasti donose odluku da se Jugoslovenska narodna armija, svi njeni pripadnici zajedno sa tehnikom povuku do 19. maja 1992. u novoosnovanu Saveznu Republiku Jugoslaviju koja je bila sačinjena od Republike Srbije i Republike Crne Gore. Pukovnik JNA Slavko Lisica se tada nalazio u Banjalučkom korpusu, a prema pisanju u njegovom autobiografskom djelu "Komandant po potrebi", čitav sastav JNA je ovu odluku doživio kao šok i izdajstvo Jugoslavije i građana koji su i dalje bili odani Jugoslaviji, u prvom redu Srba.

    Oko 20. juna 1992. po njega šalju helikopter i prebacuju ga iz Banje Luke u Doboj u komandu Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske u kojoj se pripremala vojna operacija Koridor, za oslobađanje teritorije koja je nakon povlačenja JNA u SRJ, bila okupirana od strane vojnih formacija iz Hrvatske. Okupacija oblasti "Koridor" od strane vojnih formacija iz Hrvatske je trajala oko 40 dana od povlačenja JNA u maju 1992, do završetka vojne operacije Koridor.

    Dok je operacija oslobađanja Broda trajala više od tri mjeseca, pukovnik Slavko Lisica dobija dužnost načelnika štaba u operativnoj grupi Doboj, i komandu nad trećom od ukopno četiri osnovane taktičke grupe. Linija fronta je bila duga 120 kilometara u pravcu Doboj - Brod. U noći između 3. i 4. jula 1992. godine pukovnik Slavko Lisica je u operaciji Koridor oslobodio Derventu. Prilikom obezbjeđivanja Dervente, u podrumu doma JNA su pronađeni masakrirani leševi srpskih djevojaka, a srpska pravoslavna crkva je srušena. Nakon oslobađanja Dervente, od izbjeglica iz Broda formira Brodski bataljon VRS i pokreće vojnu akciju za oslobađanje Broda u sklopu operacije Koridor. U Sijekovcu pored Broda je pronašao da je selo potpuno spaljeno, a da je preživjelo stanovništvo odvedeno u zarobljeništvo.

    Po sopstvenoj odluci je kršten u srpskom pravoslavnom manastiru Krka 12. avgusta 1994. godine u tadašnjoj Republici Srpskoj Krajini. Kršteno ime mu je Ledimir. Penzionisan je 1994. u 51. godini života.

    Za sobom je ostavio suprugu Branislavu, ćerku Slavicu i sina Nenada.
    krajina- 85570 - 23.06.2013 : Novica Bogdan Futog - best (2)

    Sećanje na proboj Koridora


    Draga braćo i sestre,

    danas, 23. juna, se navršava se 21 godina od proboja Koridora života. Slava svim poginulim pripadnicima VRS i svim civilnim žrtvama koji su ugradili svoj život za Republiku Srpsku. Nikad Vas nećemo zaboraviti!
    krajina- 84526 - 21.04.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

    Koridor 1992


    Molim sve koji prate ovaj forum a koji su učestovali u probijanju Koridora 1992 godine da što više pišu o tom događaju da se zna koja je to bitka bila za Srbe u Krajini i maestralnoj pobedi Srpske vojske.
    krajina- 84083 - 02.04.2013 : Ivan Bijeljina - best (1)

    Tigrovi u Krajini


    Gdje god su se pojavili lom su pravili!



    krajina- 82409 - 10.02.2013 : Miroslav Pantic Gradiska - best (0)

    Gradiška brigada


    Dali neko može da napiše nešto i o Gradškoj lakoj pešadijskoj brigadi? Znam da je jedan dio brigade bio na Igmanu 1993. godine i skoro celi rat na Dobojskom ratištu!
    krajina- 82400 - 10.02.2013 : Gradiska Gradiska - best (0)

    1. gradiška lpbr


    Pratim vaš forum već dvije godine i dosta sam toga pročitao. Mene interesuje da li neko zna nešto o 1. lakoj pešadiskoj brigadi Gradiške? Dosta je Gradiščanaca, bilo i u 16. brigadi.
    krajina- 81356 - 08.01.2013 : Mixmagnus Zorić Petrinja - best (0)

    Kako su Petrinjci ostali


    Evo uključiću se sa jednim događajem koji se desio 4. augusta 1995. godine na pravcu Sisak-Mošćenica-Petrinja, u predgrađu Petrinje imenom Češko Selo. Naime, HV je napredovala se 9 oklopnih vozila i cijevima okrenutim prema Sisku ne očekujući nikakav otpor. Naši su ih sačekali kod ciglane i sprašili ZIS-ovima i drugim protivoklopnim oružjem i potpuno ih onesposobili. Iako se zna kako smo dalje prošli, Vukovar nam je bio zadnja stanica u ratu. Tamo je Arkan javno na smotri pohvalio Petrinjce što jedini pružiše kakav-takav otpor hrvatskoj vojsci.
    krajina- 80772 - 22.12.2012 : Tenkista M-84 Banjaluka - best (0)

    125 mm


    Upravo čitam ovu stranicu, dobra je. I sam sam učesnik mnogih akcija, naročito na oraškom , brčanskom i gradačačkom ratištu!
    krajina- 80127 - 03.12.2012 : Marinko Banja Luka - best (0)

    Korpusna policija 1KK


    Zna li neko o akcijama korpusne policije 1. krajiškog korpusa i pogibijama hrabrih boraca kao što su bili, Maci, Maki, Zenga, Božo i drugi?
    krajina- 78318 - 21.10.2012 : Nenad NS - best (2)

    Ofanziva na Bukovačko brdo 1995. godine


    Mapa muslimanske ofanzive na položaje VRS od Kotor Varoši do Šipova ( Bukovačko brdo) u martu 1995. godine

    muslimanska ofanziva na Kotor Varoš i Šipovo, mart 1995. 
godine
    krajina- 77961 - 08.10.2012 : Diverzant72 BL - best (2)

    Obilazak


    Danas sam uzeo slobodan dan, a isto su uradili i moj najbolji prijatelj Dragan, o kome sam već dosta pisao, kao i moj brat. Razlog za to je bio što sam želio da sa svojim ocem obiđem sva ona mjesta koja on nije dugo vidio. Naime on je prije rata dugo vremena šverčovao razno-raznu robu, pa je stalno bio u Drvaru, Ključu, Petrovcu, Mrkonjić Gradu, Driniču, Oštrelju itd.

    E, danas smo sve to obišli, a stari je u svemu uživao. U toku puta smo pričali o povratku našeg stanovništva na ta područja, o padu tih opština i gradova.

    I dok sam vozio, u glavi mi se rodila misao da bi bilo dobro obići i sva ona mjesta na kojima sam ratovao. Koliko sam god želio da tu ideju zaboravim i da ne mislim na nju, ta okolina i ta naša priča me je stalno vraćala na to. Nakon što sam i ostalima rekao o čemu razmišljam, brat i Dragan su pristali pa smo se dogovorili da obiđemo svako selo, svaki grad i svako brdo za koje smo ratovali.

    Planirali smo da krenemo već sledećeg vikenda, i da u naredne dvije sedmice obiđemo cijelu Posavinu. Za razliku od nas, moj brat je bio u 2. krajiškoj brigadi, ali i oni su bili na tom području.

    Zatim smo planirali da treći vikend obiđemo sve od Doboja do Teslića. Nakon toga bi otišli na Kupres i obišli bismo okolinu bivšeg Srbobrana, današnjeg Donjeg Vakufa. Konačno bi zbog brata obišli i Bihać, a na kraju bi svratili i u Hrvatsku, jer smo tamo svi ratovali.

    Sada bih volio bi da mi neko kaže koliko je sve to pametno, i da li je nekog drugog privukla ista ta želja kao i mene.

    Pozdrav

    Poštovani prijatelju,

    ideja ti je super, ali bih te obavezno zamolio da poneseš i neku digitalnu kameru i napraviš dosta slika terena na kome su se vodile te borbe. Za uzvrat, ja ću ti do idućeg ljeta poslati jednog digitalca, minimalno 3.2 megapiksela a kvalitet će svakako zavisiti i od količine i kvaliteta slika.

    Napominjem da sam do sada posjetiocima ovog foruma podjelio i do 20 digitalnih kamera, neke od njih i od 10 megapiksela.

    Pozdrav od Željka
    krajina- 77410 - 22.09.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (1)

    1. krajiški korpus


    I ja sam čuo tu priču da je Posavina prodana, ali to nema veze sa životom. Zašto bi onda poginulo 2000 ljudi jer su mogli da se lagano povuku.

    Borba za Kostreš je po mom mišljenju bila i najvažnija borba za osvajanje Bosanskog Broda. Tu su bile stacionirane jake snage HV i Armija muslimanske BiH, na čelu sa 108. brigadom HV i naravno tu je bila zloglasna Handžar divizija.

    Koliko se ja sjećam, Kostreš smo zauzeli 26. avgusta 1992. godine. Napad je bio žestok. Najprije je naša artiljerija poklopila neprijateljske položaje zatim smo krenuli mi. Mislim da je sa nama bila i jedinica Vukova sa Vučijaka.

    Neprijatelj je pružao jak otpor, ali smo ipak uspjeli da ga slomimo. U toj bici je od ručnog bacača granata poginuo i jedan naš momak, a znam da je još jedan bio ranjen.

    U toj akciji sam predvodio jednu udarnu grupu od 7 ljudi. Nakon iscrpljujuće borbe i pogotka našeg tenka direktno u rov mi smo uspjeli da im uđemo u liniju. Nako toga je kod njih nastala pometnja, puno ih je izginulo a nešto ih je i zarobljeno. Znam da se jedan predao nama. Bio je jako mlad. Predali smo ga vojnoj policiji a oni su ga kasnije razmjenili. Tu smo ušli u jednu kućicu i našli hljeb u rerni, što znači da oni nisu očekivali da ćemo proći. Svuda okolo smo nalazili puške koje su oni bacali, što znači da su se povlačili u panici.

    Isti dan smo zauzeli i Gradac i Bijelo Brdo, koliko se sjećam. Ako te zanima malo više ličnog doživljaja, i to ću napisati, nije problem.

    O Derventi ću pisati kasnije jer sada, na žalost, nemam vremena.

    Ne znam baš mnogo o Bataljonu vojne policije 1. krajiškog korpusa, ali sve što sam čuo u njima vrijedno je hvale. Ratovali su na svim mjestima, zajedno sa nama probijali su Koridor, zatim su radili na očuvanju istoga, bili uključeni u borbe za Brod... Čuo sam da su ratovali i na Vlašiću ali nisam siguran. Ratovali su i na Bihaću i to nekoliko puta, a mislim da su i 1994. godine išli u ispomoć na Vozuću, i na kraju učestovali u akciji "Vaganj '95" kada je propao pokušaj kontra-napada, i na kraju su bili na položajima da brane Banja Luku.

    Bataljon vojne policije je doista bio jedinica vrijedna hvale!
    krajina- 73836 - 12.09.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (6)

    Sadejstvo '93


    Sadejstvo '93 ili operacija "Strujni koridor" je naziv za akciju koju su izvele naše jedinice u Posavini od 20. do 27. jula 1993. godine. Ova operacija izvedena je iz više razloga, a među njima dominiraju dva:

  • Obezbjeđena je struja za čitavu Posavinu koja je bila pod našom kontrolom
  • Prroširen je Koridor.

    Ova akcija je savršeno isplanirana, a isto tako i izvedena. Uslovi nisu bili ni malo povoljni za nas. Naše jedinice su raspolagale sa približno 10.000 ljudi dok su muslimani i Hrvati imali oko 12.000 vojnika. Pored toga, naši tenkovi su bili neupotrebljivi na skoro polovini fronta jer je zemljište bilo ispresjecano raznim kanalima. Pored toga, čitava operacija je vođena u ravnici pa nas je neprijatelj mogao veoma lako kontrolisati.

    U toku operacije smo bili podjeljeni u dvije taktičke grupe:

    1) TG 1 su (po mom sjećanju) sačinjavali:
  • Panteri,
  • specijalni odred "Peša",
  • 1. posavska brigada i
  • dio čini mi se 43. prijedorske brigade.
  • neka jedinica vojne policije.

    Ova taktička grupa je trebala da razbije neprijatelja u rejonu sela Brka i Brod (mislim da nisam pogriješio u imenu sela)...

    2) TG 2 su sačinjavale sledeće jedinice:
  • 16. krajiška brigada,
  • dio 5. kozarske brigade
  • dio 1. oklopne brigade.

    Naš cilj je bio zauzimanje sela Bajići, Đukići i Lipovac

    Jedan od naših problema je bio da je linija fronta bila samo 15 kilometara duga, što znači da je neprijatelj imao skoro jednog čovjeka na svakom metru odbrane.

    Moram da kažem da napradovanje nije išlo baš glatko. Gubitaka je bilo i na našoj strani, ali je neprijatelj doživio stravičan poraz od koga se dugo nije oporavio.

    Jedva smo mi probili liniju 108 brigade HVO. Mislim da se ovo nije desilo prvog dana akcije.

    Sjećam se, kao da je to juče bilo, kad sam kao lud pucao iz nekog kanala prema njihovim položajima. Nakon duge borbe oni su nekako odstupili iz tih rovova, ali su ponovo pružali otpor.

    U kasnijem napredovanju smo nailazili na mrtve neprijateljske vojnike. Kod sela Đukići mi je poginuo i jedan dobar drug. Borili smo se mi sa njima od ranog jutra taj dan. On je bio na Pragi. Sjećam se te Prage i tih prizora i kako ih je neprijatelj uništio. Bio sam jako blizu kada se to desilo. Ta Praga nam je davala ogromnu prednost dok je nisu sredili. Uprkos tome, mi smo se ipak probili, ali nije to bilo više ono pravo. Bio sam jako tužan zbog gubitka te posade, ali opet i sretan jer smo ostvarili veliku pobjedu. Mislim da su nas se tada bojali više nego ikad.

    Ipak su vidjeli da im ne pomaže to što su brojniji u ljudstvu i da će im naše jednice, a pogotovo 16. krajiška doći glave.

    Kasnije smo im ja i moja grupa redovno zalazili za ledja i stvarali probleme.

    Te '93 godine sam bio i na Boderištu, doduše samo nekoliko dana. Pomagali smo našima da zauzmu neku liniju, koju su naši izgubili samo par dana nakon što smo mi otišli sa tog ratišta. Ipak, o tome ću pisati nekom drugom prilikom.

    Na Vikipediji imate i kartu operacije, ukoliko to nekoga zanima. Samo ukucajte "Wikipedia Operacija Sadejstvo 93".
  • krajina- 73128 - 26.08.2012 : Slobodan - best (2)

    Moglo je i bez oružja


    Svi govore o uspjesima svoje vojske, ali na kraju smo svi mi (Srbi, muslimani, Hrvati i ostali) izgubili jer sve je to moglo a da se riješi bez oružja i krvoprolića ali, strane službe, sile su upletene u bivšoj Jugoslaviji i rasturile je.

    Ja sam jedan mali borac koji je osjetio sve, prošao rat, logor, napade, izbjeglištvo... sve... Ne zamjerim sličnim ljudima na drugoj strani zato smo svi izgubili.

    Pozdrav od Slobodana
    krajina- 71444 - 07.07.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    Za Mira Zijamet


    Miro lepo od tebe što si zahvalan. VRS za propustanje hrvatskih civila a i hrvatske vojske, preko Srpske teritorije...

    Zahvalnost ostalog hrvatskog naroda sam lično video na VHS snimku sa grobllja u Mrkonjić gradu kada pobiste i poklaste civile i zarobljene vojnike VRS...

    Veruj da su nam muslimani neprijatelji sekundarnog značaja! Vi Hrvati znajte da sudija nije svirao kraj, da će drugo poluvreme biti jako jako bolno po vas!!! I čekajte, čekajte...
    krajina- 71428 - 07.07.2012 : Miro G.Pecine - best (0)

    Zijamet


    Veliki pozdrav svima na ovom portalu slučajno sam nabasao i neke stvari bi želio podijeliti s drugima ako je to moguće.

    Zanima me sve sa područja Donjeg Vakufa i Zijameta i razdoblje od 15. 06. 1993. godine. Ujedno velika hvala jednom vojniku VRS Jovu Penić (Pentić) koji je iz Šipova a koji je bio na položajima HVO-a Mravinjac 1993. godine i proslijedba civila ka Hrvatskoj pa ako nešto iko zna o tome neka se javi!

    Pozdrav!
    krajina- 70460 - 18.06.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (0)

    Operacija Maestral


    Lično nisam bio na tom ratištu kada je trajala operacija Maestral.

    Međutim, puno sam slušao o tome od momaka koji su bili tamo, i istina je da se i mi izvlačimo puno ali se i oni hvale previše i previše uveličavaju.

    Bojovniče, ta vaša akcija jeste bila uspješna i teška po nas, ali ti stvarno pretjeruješ. Hvališ se kako ste tukli 2. krajiški korpus, a nisi sagledao činjenicu da je 4. gardijska brigada zajedno sa Gardijskim zdrugom HV imala više ljudi nego čitav korpus, a gdje je još 7. gardijska, 1. gardijska koja je imala 15000 ljudi pa možda i više, 2 gardijska, još one brigade HVO-a, a ti spominješ još i 5. korpus.

    A taj 5. korpus je imao uspjehe upravo zahvaljujući vama, ništa oni ne bi mogli bez vas a sada se hvale da je suprotno.

    E sad jedno pitanje! Koje je položaje na Manjači 1995. godine držala 4. gardijska a koje je 7. gardijska?
    krajina- 70054 - 02.06.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (0)

    Odgovor Ivanu Rokviću


    Ivane Rokviću,

    da je rat još malo potrajao, vi bi ste vjerovatno zauzeli i Beograd, pa sve do Subotice.

    Šalu na stranu, te 95. -te ste skupili sve korpuse i svo raspoloživo ljudstvo, udružili se i izvršili isplanirani veliki napad, zauzeli kmilometre šume i brda, okupirali nekoliko sela i varošica i krenuli silovito prema Banja Luci. Tad vam je od strane Generalštaba VJ zaprijećeno da će Dubrovnik biti zbrisan sa geografske karte i da će do Ploča sve biti sravnjeno sa zemljom, pa ste se malo presabrali i rat je bio završen, potpisan je Dejton, kojim je većina tih šuma vraćena Republici Srpskoj.

    Eto, to su bili rezultati te vaše operacije.
    krajina- 70050 - 02.06.2012 : Luna - best (3)

    Operacija Maestral '95


    Tačno je ovako kako je ovaj bojovnik iz Zadra napisao. Kad se sve sumira, na kraju je ispalo ovako, ali nisu oni toliko dobro napadali, koliko su nasi bili u opštem rasulu.

    Bio sam u Drvaru 28 dana prije no što je pao. VBRovi Hrvatske vojske su radili po cijelom gradu i linijama odbrane svih 24 sata svih tih 28 dana. Nevjerovatno! Ali, na našoj strani mi nismo imali ni jednog ni ranjenog ni poginulog od tih VBR-ova i artiljerije, a o vašoj pješadiji da i ne govorim jer nisu bili vojnički obučeni za rat.

    Drvar smo napustili jer nam je naredila komanda 2. krajiškog korpusa, a ne zbog granatiranja. Nakon toga je bilo logično da padnu Petrovac, Sanski Most, Ključ i Mrkonjič Grad.

    Bio sam na ulazu u Ključ kada je iza naših leđa pao Mrkonjić Grad, i ovaj bojovnik treba da bude sretan što je bio u artiljeriji, jer oni koji su ušli u okolna sela i u grad su počinili strašne zločine nad civilima, uglavnom bakama i djedovima, koje su zatekli. A upravo ti civili su vjerovali da ima nešto ljudsko u toj vojsci koja napada, pa da ih zbog toga niko neće dirati jer su stari i ne podliježu vojnoj obavezi. Zbog toga bi ovaj bojovnik trebao da ispriča svojoj djeci kako su njegovi saborci zabadali noževe u babe i đedove. Mislim da nema mjesta hvale za granatiranje i pokolj civila.
    krajina- 70028 - 01.06.2012 : Ivan Rokvić Zadar - best (0)

    Operacija Maestral 95


    Pripadnik sam 4 Gardijske Brigade HV. Učesnik u Operaciji Maestral 95'. Bojovnik HV raspoređen na WBR. Sjećam se dobro da smo u sadejstvu sa Petim Korpusom ARBiH sproveli akciju širokog zamaha kodnog naziva Maestral 95', nakon Splitskog sporazuma RH i RBiH.

    HV je dobila naredbu da učestvuje u oslobađanju BiH zajedno sa 5. korpusom na pravcu Sanski Most, Mrkonjić Grad prema Banja Luci. Imali smo neograničene količine streljiva. Tukli smo žestoko. Tristo teških projektila naša posada je tih dana svakodnevno ispaljivala na položajima VRS. Znali smo da su u rasipu. Naše pješačke postrojbe HV nisu bile toliko aktivne na crti napada.

    Imali smo naređenje da pustimo djelovati pješadiju 5. Korpusa i da im pomognemo sa artiljerijom. Naše topništvo je znalo pokazati pravu snagu. Bilo je to iživljavanje nad slabom VRS koja se povlaćila duboko prema Banja Luci. Nekad bi se našla neka jedinica pružiti otpor na nekom brdu, pa nam je naređeno da to brdo raketiramo, što smo besomućno i ćinili. Naša posada raspoređena na jednoj njivi sa tri WBR-a tuče to brdo dok se na tom brdu ne podigne takav dim i prašina da ga i mi nevidimo. Bilo nam je jasno da se nakon toga neprijatelj mora povući a povlaćili su se.

    Sjećam se da smo se sa 5. korpusom takmićili tko će ući prvi u Mrkonjić Grad. Mi smo ga tuki tupništvom toliko žestoko a 5. korpus je pješačkim prodorom napredovao brzo te se nehotično našao pod udarom naše vatre. Javili su nam da imaju poginuliš od naših granata. Izbio je incident a nama je od komadanta zaprijećeno Vojnim sudom. Znam da je komadant brigade Damir Krstičević išao kod Šuška na raport zbog toga. Nesporazum je rješen a HV je prva ušla u Mrkonjić Grad.

    Sjećam se dobro da smo one prilike kad je 5 korpus uša u Sanski Most dobili naredbu da sa WBR-ovima tučemo područje ispred Sanskog Mosta jer nam je javljeno da se tu nalazi Arkan sa svojom jedinicom. Arkana poznajemo iz Vukovara, ali i iz Zadra.

    Sve artiljerijske cijevi usmerili smo na zadate koridinate. Tukli smo Arkana svim srcem. Nakon što se VRS ustabilila na tom rejonu znam da smo tribali ići u Slavoniju raketirati Brčko i učestvovati u presjecanju koridora, pričalo se puno tih dana o tome, ali nije se dogodilo. Zašto nitko to od nas ne zna. Vjerojatno je bio kraj rata.
    krajina- 69325 - 12.05.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (2)

    Koridor 1992


    Kad se kaže "Koridor" svi pomislimo i sjetimo se najbolje i najveće akcije koju je VRS imala u toku minulog rata.

    U ovoj akciji dobili smo mnogo, ali smo mnogo toga i izgubili. U ovoj akciji je poginulo je skoro 300 boraca VRS, a više od 1000 je ranjeno. Akcija je trajala od sredine juna pa sve do pocetka oktobra kada je pao Brod.

    Nažalost, u Banja Luci je umrlo 12 tek rođenih beba.

    Kao i većinu drugih akcija, i nju je dobrim djelom trebala iznijeti 16. krajiška brigada, pa je na kraju tako i bilo.

    Tih dana sam se osjećao veoma loše, došli smo iz Zapadne Slavonije u Posavinu. Neprijatelj je bio jak, ali nam to nije bio problem. Djeca su počela umirati, a moni žena u 8. mjesecu trudnoće. Čitave dane sam razmisljao o tome šta će biti, da li ćemo probiti Koridor prije nego što se ona porodi, šta će biti sa drugom djecom.

    Moji saborci i drugovi su mi tih dana bili glavna podrška, pa sam zahvaljujući njima to sve lakše podnio.

    I počelo je! Prvo je 16. krajiška brigada krenula južno od Dervente. Da bismo zavarali protivnika, krenuli smo u napad kao da ćemo da udarimo na Tuzlu, ali je moja brigada dobrim djelom išla glavnim pravcem preko Trebave. Naš zadatak je bio da probijemo prve neprijateljske linije i zauzmemo njihova čuvena uporišta.

    U teškim borbama i herojskim jurišima neprijateljske linije su pukle. Nakon toga sve je išlo mnogo lakše. Lomili smo neprijatelja i 26. 06. 1992. godine jedinice 2. čete našeg 1. bataljona spojile su se sa jedinicama 2. krajiškog korpusa.

    Našoj sreći nije bilo kraja, a pogotovo mojoj. Taj dan nikada neću zaboraviti, bio sam srećan kao rijetko u životu, pucali smo u vis, pjevali...

    U međuvremenu smo već zauzeli Modriču. Bilo je to 28. juna 1992. godine.

    Derventu smo zauzeli 7. jula. Tamo su se vodile žestoke borbe, zatim 13. 7 zauzeli smo ušli u Odžak, čuveno ustaško uporište koje je 1945. godine palo nakon Berlina.

    Ne sjećam se tačno kada je zauzet Šamac.

    Nakon toga su uslijedile još teže borbe. Započeli smo napad na Brod, i dugo smo ratovali za taj grad. Sjećam se dobro nekih mjesta kao sto su: Liješće, Podnovlje, Kolobe, Unka itd...

    U tom području su se vodile najintenzivnije borbe, dobrim djelom protiv Handžar divizije. Tukli smo mi njih, ali tukli su i oni nas. Nakon dugih i teških borbi prišli smo Brodu, i 16. je bila ta koja ga je trebala zauzeti. Ponovo smo napali, i ubrzo, u noći 6. 10. '92 smo izašli na Savu. Ponovo smo bili srećni, a ustaše i balije smo pustili da pređu na drugu stranu. Dok su prelazili prije samog pada grada niko ih nije gađao, a mogli smo, ali od toga ništa ne bi imali.

    Sa ovom akcijom se završila akcija "Koridor '92," akcija koju nikada neću zaboraviti. Ovo je bila akcija koja je spasila Krajinu!

    Na kaju da kažem, da mi jesmo imali velike gubitke. Puno je tih 300 ljudi, ali po nekim dokumentima i podacima koje sam našao na internetu, neprijatelj je imao oko 1300 mrtvih i skoro 5000 ranjenih.
    krajina- 68238 - 03.04.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (0)

    Kraj rata


    Banjalučko ratište nije ni postojalo sve do kraja 1995. godine, pa evo da vam ispričam i jedan od događaja koji se desio na tom dijelu, na samom kraju rata.


    Da vam odmah dam do znanja da nisam jedan od onih koji misle da smo mi Srbi bili toliko jaki da nam ovi drugi nisu mogli ništa. Ipak, mislim da je na kraju sve prodano!

    Istina, i na početku rata je bilo puno prodaje, ali je toga bilo dosta i na kraju, prije svega u pada RSK i zapadnih dijelova RS. Mi u našoj regiji nismo mogli izdržati sve, najviše zbog toga što nismo imali dovoljno ljudi, samo je hrvatske vojnika bilo duplo više nego boraca u VRS, a još je tu bila Armija muslimanske BiH I HVO? O brojčanoj nadmoći ne smijem ni da pričam.

    Po mom mišljenju, da nije bilo mućke, mi smo njih mogli uzeti još 1991. i 1992. godine, ali i oni su mogli nas 1995. godine.

    Nakon pada Mrkonjić Grada naši su shvatili da su Hrvati prešli dogovorenu crtu, pa je došla odluka da se 16. krajiška premjesti na Manjaču radi odbrane Banja Luke.

    Još nešto da kažem, mi se nikada nismo bojali Armija muslimanske BiH niti bi oni mogli prići Banjaluci, ali Hrvati su mogli jer je prema Banjaluci išlo dosta Gardijskih brigada i Gardijskih zdrugova.

    Kad smo došli gore i ukopali se, zatekli smo strašno lošu situaciju. Imali smo dvije linije. Na jednoj su bili borci, a na drugoj je bila Vojna policija koja je hvatala dezertere i vraćala ih na liniju. Kada smo se i mi tu smjestili dezerterstvo je polako prestalo, a ustaše su nam odmah dale do znanja da će se tu rat završiti. Tako su nam i govorili dok smo sa njima pričali preko sretstava veze. Bilo je tu nekih sitnih napada koje smo mi odbili, ali ono nisu davali sve od sebe, njihovi VBR-ovi i haubice su nam bile veliki problem, a pješadija im je bila jako loša. Oni su naše snage razbijali artiljerijom, tj. SVK i 2kk i dijelove 1kk

    Ja sam imao dodatni motiv, iza mene je bila Banjaluka, žena, djeca, a rodno selo i roditelji samo 15-ak km iza linije.

    Kao sto su nam Ustaše i govorile, rat se ubrzo završio, iako je naša vojska izgbila veliki dio teritorije mi smo bili srećni, ali ne samo mi, i oni "preko puta" bili su sretni, valjda je i njima dosadilo.

    Međutim, kuši još nismo išli, još nekiloko mjeseci poslije toga smo išli na liniju, doduše ne tako često ali ipak je neko morao biti za svaki slučaj...

    I tako par dana poslije potpisivanja "Dejtona", mi smo shvatili da je stvarno gotovo, da će se rat napokon završiti, između linija je bilo jedno selo, istina bliže nama nego njima u tom trenutku, i mi odlučismo da idemo da uzmemo šta se uzeti može dok ga oni nisu opljačkali.

    Ostavili smo puške i krenuli, nas pet. Pucnjava je bila strogo zabranjena, tako da smo znali da smo sigurni i da oni neće pucati na nas, jer su vjerovatno znali šta radimo.

    Dok smo silazili Dragan reče:
  • "Dječaci, šta mislite da Ujke sad raspucaju po nama ako nas vide?"
  • "Ma ko ih jebe kad nas nisu pobili do sad neće valjda ni danas"
  • "Ma vidim ja da se tebi više ne živi, jedi ti govna, meni se još živi, taman sam se oženio, oćeš trudna žena da mi umre kad čuje da sam poginio"
  • "Ma zamjeniću te ja, ništa njoj faliti neće, kako mojoj ništa ne fali, eno je sa dvoje djece, ne žali se"


    I tako, dok idemo svi se smijemo a Dragan me lupi po glavi onako iz šale.

    U toj priči stigli smo do jedne kuće koja je izgldala bolje nego ostale. Ulazimo i tražimo, nema ništa, u drugu kuću - opet nema ništa.

    Izlazim vani i palim cigaru. Dajem i Draganu da i on zapali jednu. Ispred nas ugledah neke momke, i oni nešto traže. Kontam, naši su, pa se zapitah kako to da nam se ranije nisu javili. U tom trenutku Dragan povika:

  • "Uh, jebo te Bog!"

    U tom trenutku podigoh glavu i srce mi umalo ne stade. Momci ispred nas su imali šahovnice na uniformama. Iz ruku mi je ispala i cigara. Međutim, nismo bili jedini koji su se prepali. I oni su problijedili, a nisu imali ni puške.

    Prvi progovram: "Jebi ga momci mir je, ajmo polako svi na svoje stranu!"

    Pozdravili smo se onako smijući se kiselo, i svako je krenuo prema svojoj liniji. U jednom trenutku Maki me prepadnu:

  • "Eno ih idu prema onom žbunju, mora da su im tamo puške!"

    Srećom dobro smo prošli!
  • krajina- 68021 - 26.03.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (0)

    Koridor - akcija Noćni skok


    Koliko god je god bilo teško probiti koridor 92. godine, deset puta ga je bilo teže sačuvati od napada neprtijatelja. Takvih napada je bilo bezbroj, mi a i oni se najbolje sjećamo jednoga, na Suljagića Sokaku. O čemu se radi?

    Viće se ne sjećam datuma, ratni dnevik sam izgubio, tj. uzeli su mi ga muslimani 1994. godine. Naši obavještajci su saznali da muslimani spremaju do sad najžešći napad na Koridor, ali ovaj put napad je bio smišljen, trebala se polomiti 16. brigada, a ako bi to uspjeli presjekli bi koridor i pobijedili najjačeg protivnika.

    Nekoliko bigada i specijalnih jedinica bilo je uklučeno u ovaj plan, a akcija se zvala "Noćni skok".

    Kao što rekoh, naši obavještajci saznali detalje ove akcije.

    Napad je trebao da počne u 23:40. Još se sjećam tog jutra, kad je dosao komandant 2. bataljona i ispiračao nam detalje. To se brzo proširilo na jedinicu jer smo morali biti spremni. Naš zadatak je bio da udarimo prvi i razbijemo neprijatelja, da mu pokažemo ko je gazda i tako ostavimo trajne posljedice na njega.

    Sve je bilo spremno: haubice, topovi, tenkovi, minobacači, transporteri, pogotovo pješadija... Taj dan smo išli u izviđanje i primjetili veliku koncentraciju ljudstva kod neprijatelja, shvatili smo da su naši obavještajci napravili odličan posao.

    Napetost je sve više rasla, provjeravalo se sve da ne bi došlo do greške. Naš napad je trebao biti tačno jedan sat prije njihovog, tj. u 22:40.

    Vrijeme je proticalo sporo, ali sigurno. Padala je noć. Došao nam je komandant 1. bataljona i rekao:

  • "Momci, znam da niste na reonu mog bataljona, ali došao sam da vam nešto kažem. Dobro znate da je vaš položaj najistureniji, i da ćete biti u najgoroj poziciji. Zato vas molim da izdržite, pokažite im zube kao što ste to bezbroj puta do sada uradili."

    Ne znam zašto, ali tog čovjeka nisam baš previše volio. Ipak, njegove riječi su me nekako ohrabrile.

    A kada je konačno došao taj trenutak, naši su polako napustili liniju, mi smo već ranije napravili položaje za nas, pošto smo bili jako blizu neprijatelja nismo svi ni izlazili iz rovova i tranšeja jer su nas mogle pobiti naše granate. Ostali, gdje je bila veća razdaljina su trebali da izađu i napdnu direktno.

    I najzad je počelo! Prvo je krenulo strahovito granatiranje njihovih položaja, pa čak i bliže našima jer su oni izleda već bili napustili liniju i krenuli prema nama.

    Linijom fronta se širio strahovit odjek: tukli su minobacači, haubuce, tenkovi, a između granata su odjekivali naši rafali. Nakon izvjesnog vremena granatiranje je počelo da jenjava, a mi smo krenuli u napad. Lijevo od nas se nalazio jedan transporter, udarao je dobro, i više ništa nije bilo u blizini - tenkovi su bili na drugoj strani, kombinovali su se sa pješdijom.

    Izlazim iz tranšeja do zaklona koji sam napravio, možda 3 metra ispred. Tamo me je već čekala m84. Iza mene ide Dragan. Ponovo pucamo i ne prestajemo. U početku su nam Turci vraćali žestoko, ali polako se njihova paljba gasila. Momci sa zoljama su odradili strašne poslove. Moram priznati da sam se u trenutku zapitao da li smo drogirani? Radili smo nenormalne stvari, dok se najviće pucalo pojedinci se dižu i "bacaju zolju".

    I taman kada je sve bilo kako treba, i kad je neprijatelj vjerovatno počeo da bježi sa našeg dijela linije, i kad smo mi skoro krenuli prema njihovoj liniji, desilo se neočekivano. Od nikuda se pojavila njihova praga, koja je počela da dere po nama, tako da sam se morao vratiti u tranše - jedva nekako. U tom trenutku su i oni ponovo počeli da pucaju, valjda ih je nešto i ostalo.

    Međutim, kada smo taman pomislili da nećemo moći naprijed, njihova praga je bukvalno nestala jer ju je pogodio tenk koji je došao u pomoć. Ti tenkisti su bili odlični momci! Naše haubice im ponovo tuku pozadinu, preko motorole čujemo da su naši već zauzeli dobar dio njihove linije i da kod njih vlada panika. Krenuli smo u novi napad, iako su nam 3 borca ranjena, od toga jedan teže.

    U tom napadu smo uspjeli probiti i zauzet dobar dio teritorije. Našli smo gomilu mrtvih, i tek kada je svanulo jutro bilo nam je jasno da smo odradili jako dobar posao. Muslimani su imali jako puno mrtvih, a ne smijem ni pogađati koliko je bilo ranjenih.

    Izgleda da smo im tom prilikom dali dobru lekciju jer do kraja rata na tom dijelu ratišta nikome nisu pravili nikakve probleme.
  • krajina- 67921 - 22.03.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (0)

    Hrvatska prevara


    U ovom postu želim navesti jednu od mnogih "nepravdi". Iako ovo što se meni desilo nije tako strašno, ali meni lično je stvarno zasmetalo, a takođe i nekim mojim ratnim drugovima.

    Naime, kod jednog mog saborca su bile neke naše slike, često smo ih pregledali. Između ostalih, tu je bila i jedna slika na kojoj smo nas četvorica bili u crnim uniformama. E, sada ću vam reći nešto o tome kako baš crne uniforme. Te uniforme je nas desetak nosilo svega 7 do 8 dana. O čemu je riječ?

    Nas nekolicina je dobila crne unifrome bez oznaka, kao za specijalce šta ja znam, i ne sjećam se više detalja. Moram priznati da nam je bilo prijatno, razlikovali smo se a i imali smo neko poštovanje. Međutim, to zadovoljstvo nije dugo trajalo jer smo dobili naredbu da te uniforme hitno skidamo i da oblačimo "stare".

    U to vrijeme bili smo na Koridoru, ispred nas je bilo nekoliko jedinica, između ostalih 108. Brigada HVO, 215. Brigada Armija muslimanske BiH (tada su se bile razdvojileć i neka jedinica HOS-a. Nekih 15 dana poslije toga, neprijatelj je imao neku akciju, ali neuspješnu, kad smo odbili napad nšsli smo nekoliko pripadnika HOS-a, naravno bili su mrtvi. Njihovi saborci su ih ostavili. Jako me je iznenadilo da su imali uniforme identične onim našim, ali su imali i oznake, što mi nismo.

    Taj moj drug je stavio te slike na internet, u kojima smo mi u tim crnim unifrmama, i za divno čudo odem na neki hrvatski forum i vidim nas četiri, a komentar na sliku je bio: četiri pripadnika HOS-a u izvijdanju kod četnika, kod Brčkog 1993. godine

    Ja sam stvarno bio razočaran!
    krajina- 62682 - 06.02.2012 : Braco Adamovic Prijedor, r.s. - best (0)

    Pad zapadnokrajiskih opština


    Pozdrav svim istinskim borcima za Republiku Srpsku! Razlog mog javljanja je va( objektivni, iskren pristup svemu! Ja sam iz Sanskog Mosta, koji je kobajagi branjen kao i druge zapadno krajiške opštine. U zraku se tada osješalo da nešto ne štima jer komanda "povlačenje" je malo kada upotrijebljena kod nas Srba. Tek sada na vidjelo izlaze neke stvari. Pozdrav uredniku i svim iskrenim patriotama!
    krajina- 33862 - 26.06.2011 : Nlo - best (1)

    Koridor 92 - bitka za put života


    Prije 19 godina oslobođen put prema Srbiji i uspostavljena kopnena vezu između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske.

    Na Dugoj Njivi kod Modriče danas će biti obilježeno 19 godina od proboja "Koridora" kroz Posavinu. Obilježavanju godišnjice, prema najavama iz kabineta predsjednika RS, prisustvovaće i predsjednik Milorad Dodik.

    Akciju "Koridor 92" zajednički su prije 19 godina izveli na Vidovdan, 28. juna, pripadnici jedinica VRS i Srpske vojske Republike Srpske Krajine, čime je okončana, 42 dana duga, kopneno-vazdušna blokada zapadnih dijelova RS.

    Operacijom "Koridor 92" je na Vidovdan oslobođen put kroz Posavinu i spojena banjalučka regija sa Semberijom i Srbijom.

    Zbog nedostatka kiseonika, u porodilištu u Banjaluci umrlo je 12 beba, što je bio i povod da se krene u proboj koridora. Nažalost, oni koji su donosili odluke, ko ima osnovna ljudska prava, a ko nema, ni dan danas nisu odgovarali za smrt dvanaest banjalučkih beba.

    Dvanaest zvjezdica ugašeno je i prije nego što su imale priliku da udahnu život. Monstruozna odluka moćnika rata ostaje da nas vječno podsjeća na ovaj tužan događaj, koji mora biti i podsjetnik generacijama koje dolaze.

    U operaciji "Koridor" poginulo je više od 300 srpskih vojnika, a ranjeno 1. 100.

    Obilježavanje 19. godišnjice od proboja "Koridora" organizuje Odbor Vlade RS za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.

    krajina- 24830 - 23.08.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Kiseonik


    Poštovani, čitajući naslov "Loši Srbi" dotaću se jedne teme koja je možda još uvijek tabu tema, ali kada čujem kritiku koja zvuči kao pomenuti naslov probudi u meni možda najbolnija sjećanja a to je period maj - jun 1992. godine kada smo nažalost "bespomočno" gledali kako umire 12 malih anđelčića zbog "nedostatka" kiseonika, nažalost danas je taj broj 14 jer posledice su bile katastrofalne i za preostalo dvoje djece.

    Ne mogu da se pomirim sa tvrdnjom tadašnje vlasti da zbog posavskog koridora i zabrane vazdušnih letova nije bilo mogućnosti za dostavljanje potrebnog kiseoinka.

    Preko linija organizovanog šverca prolazila je: municija, oružje, granate, hrana, cigarete, alkohol, ljudi... Bukvalno sve je prolazilo i sve je imalo svoju cijenu samo za par boca kiseonika nije se mogao pronaći švercerski kanal.

    Nisu se izgleda tada mogli ni pronaći dobrovoljci (sigrno bih i ja bio jedan od njih) koji bi kroz neprijateljske linije pronijeli potrebni kiseonik, ili se organizovao jedan rizični let a bilo ih je tokom rata dosta kada smo se ubacivali skoro i po 40 km u neprijateljsku liniju radi izviđanja kada je to bilo neophodno.

    Ne mogu da vjerujem da nije postojao ni jedan stručnjak i labaratorija koja nije mogla preraditi par boca kiseonika ili da u čitavom području nije u toliko fabrika i radionica postojalo par boca industrijskog kiseonika koji može da mijenja medicinski odnosno čisti kiseonik.

    Volio bi da su sve moje sumnje neopravdane ali bi takođe volio da tada odgovorna lica za pomenutu tragediju (i sa jedne i sa druge strane koridora a čija imena nikada niko nije pomenuo) izađu pred javnost sa svojim obrazloženjem.

    Nadam se da ne bi bilo ono neljudsko "cilj opravdava sredstva".
    krajina- 24715 - 28.07.2010 : Rale - best (2)

    Primjer sa teslićkog ratišta


    Što se tiče te kao i svih prethodnih deblokada, to su bile lijepo sanjane operacije pojedinih sarajevskih stratega a trebale su se odraditi preko leđa nesarajevskih jedinica. Najviše kao strategija odvlačenja vaših snaga od Goražda i nekih drugih mjesta koja su bila pred padom jer svakom koje bio više od sedmice u vojsci je bilo jasno da Sarajevsko-romanijski korpus može odbiti takav napad i da će biti vrlo teško održati dostignute položaje na duži vremenski period.

    Nije Koprđina pogibija, niti bilo koga drugog, mogla demoralisati vojsku jer uvijek je lako naći nekoga ko je "ludo hrabar". Navešću ti za ovo primjer sa teslićkog ratišta gdje su tražili dobrovoljca da "baci zolju" (misli se da ispali zolju - ljepota bošnjačkog jezika. ) Uglavnom, svi smo se pretvarali da nismo čuli, kad se javi nekakav balo od nekih 19 godina i kaže: "Ja ću, samo mi pokažite gdje! " Uglavnom, pokaže njemu neki desetar. Dođu do ivice šume pa mu on kaže: "E, vidiš onu livadu, pa gore uzbrdo su bunkeri. Gdje god složi, dobro je! "

    Uglavnom, čujemo mi iz rova da brdu zveče manjerke, pa kontamo ručaju ljudi. Jebi ga, trebalo je sačekati bar jedno dvadeset minuta da završe i zapale po jednu, pa ako ko pogine da bar ne ide gladan Bogu na istinu.

    Tek imamo šta da vidimo! Izroni taj balo iz šume i nestade u travi. Nakon minutu ili dvije, pojavi se on iz trave i trčećim korakom krenu uzbrdo prema rovovima. Mi zabezeknuti, vidi budale ali niko ne puca. A on sve bliže i blize. Kad dođe pred prvi rov on skoči na tranše a još je zaviko iz sveg glasa pa baci zolju u rov i to je baci od sve snage da ni danas ne shvatam kako se nije aktivirala od siline udara. On trči nazad iz rovova iskaču ljudi sa porcijam i kašikam u rukama ali još niko ne puca. On je već stigao do šume kada su odjeknuli prvi pucnji.

    Gledamo ga mi, a on će ti:"Ja sam mislio da će da rokne k'o u filmovima! " Ljudino pa što je ne ispali? Kaže on: "Pa ja mislio da je trebam baciti! " Pa ako nisi znao, imaš upustvo na njoj. E vidiš, takvih uvijek ima.

    Mi smo krenuli i u jednom šljiviku na našeme pravcu prodora čeka nas o šljivu zavezana motorola. Da bude još čudnije bila je zavezana crvenim konopcem od upredene vune, kao sa torbe kićanke što je moja pokojna tetka nosila sa sobom kada ide čuvati ovce. Crveni se gajtan ne možeš da ga ne vidiš. Uzmemo mi motorlu kada će ti glas momentalno sa druge strane: "Alo junaci, ide li to? Mi vas čekamo, prolaska nema nego kud noge nose a oči vode! " Krajišnici javljaju i oni imali isti doček pa ono pođe rasprava nisam prvi poginuo u ratu neću valjda da budem zadnji i mi lagano na početne položaje po sistemu "tvrdo, ne ide! "

    Kaže moj bezbjednjak meni: "Jesi li ti ovo javio stricu da dolazimo? " a ja mu fino kažem: "Nisam stricu, ali jesam strini. Stric je bio na položaju a ni vrana svoje meso ne jede. " Moj se bezbjednjak žalio kako su mu uvalili Srbadiju pa sada im mora organizovati i odlaske u crkvu a vazda im ista priča ja ne mogu na tu liniju imam tamo familije. Na drugoj strani u tom kraju a kad odu na liniju onda pucaju u vazduh ili trče preko linija svojima. A moj stric je bio načelnik jedne brigade VRS. A bezbjednjak je išao u komandu korpusa da se žali da se prekinu susreti i derneci između linija. U komandi ga dočekao jedan visoko rangirani oficir sa komentarom: "Pa njegov stric i ja smo zajedno završili akademiju, pa mi još na to i vjenčani kum. Ja i on se čujemo preko Mađarske. Ja Raletovom ćaći dostavljam pare a moj kum ( tj. moj stric) dostavlja pare mojoj sestri u Beogradu. Na kraju se moj bezbjednjak vratio u jedinicu k'o posran a mene je od tada izbjegavao k'o vrag krst. Nakon te posjete mi smo se nastavili viđati po linijam ko i prije.

    Da me je neko dirao i ja bih otišao ali nije pa što ću onda biti izbjeglica. Evo, Razvigore, nije od muslimana ali jeste od pripadnika Armija muslimanske BiH.
    krajina- 24682 - 21.07.2010 : Jeremija iii Sarajevo - best (2)

    Teslićko-zeničko ratište


    Pozdrav svima... Stranica je najblaže rečeno interesantna, ali o tome drugi put.

    Zanima me ima li koga ovdje iz teslićkih sela ovamo prema Zenici i Žepču: Blatnica, Jezera, Kozila, Stankovići, Aleksići...

    Isto tako, ima li k'o da je bio na tom ratištu: Velika Mahnjača, Veliki Vis, Smolin, Matinski Vis, Dubrave, Hatkine Njive... Ima li k'o da je bio na ratištu na Ozrenu ali s ove strane prema kraju Zavidovića, kod Ljeskovice i Priluka?

    Iako sam u ratu imao manje od deset godina izvinjavam se mještanima Kozila što su protjerani u ime naroda kojem htio-ne htio pripadam.

    Pozdrav svima
    krajina- 24657 - 14.07.2010 : Zmija Republika Srpska - best (0)

    Podgrmeč


    Čisto da se zna, sa Turcima smo se od '92 do '94 godine uglavnom sprdali... Iako je bilo klimavih jedinica, pogotovu Drvarska brigada, derali smo ih kad god bi došlo do borbe...

    Od druge polovine '94-te godine su se oni malo podigli, pa nam pomogli da ih dobro ošišamo. Navešću samo nekoliko primjera:

  • Grmuško-grabeški plato
  • Forsiranje Une između Krupe i Otoke
  • Kulen Vakuf...

    Međutim, ima i puno istine u onoj priči o kupovini i prodaji... Pa kad se već znalo da Bihać neće pasti, i da će Podgmeč biti "zelen" što nam ne rekoše jer smo u tim našim ludim kontranapadima izgubili naše najbolje momke. U tim akcijama smo znali nalaziti po 30 ledenih Turaka u 200 metara linije!!! Žao mi i njih, brate!
  • krajina- 24013 - 09.03.2010 : Luna - best (0)

    Arkan i rat oko Ključa


    U toku rata sam se u više navrata borio rame uz rame sa Arkanom i njegovim Tigrovima. Ovdje želim da ukratko opišem njihovo učešče u borbama oko Ključa 1995. godine.

    Specijalna jedinica MUP-a Republike Srpske je zajedno sa Arkanovom jedinicom krenula nakon pada Ključa u vraćanje izgubljenih linija. Krenuli smo tačno iznad Mrkonjić Grada, sa tačke koja se zove "Kolibe". I doista, na tom mjestu su se i nalazile neke dvije - tri kolibe. Napredovali smo nevjerovatno brzo i svaki dan smo pomjerali linije za pet do šest kilometara. Arkan je uglavnom bio na našem lijevom krilu.

    Njegovi momci su ga slušali bez pogovora. U jednom trenutku, on je naredio pokret jedinice i sa džipom se uputio nekim makadamskim putem duboko iza leđa neprijatelju. To niko nije očekivao. Ušao je neprijatelju dobrih desetak kilometara njima iza leđa. Mislim da je to bio nepromišljen potez, ali jako hrabar.

    Kada su izašli na put Bihać - Mrkonjić Grad, uhvatili su i muslimanskog kurira na biciklu i njihovu smjenu koja je krenula na položaje. Naše jedinice su imale puno povjerenje u njih kao saborce.

    Zajedno sa Arkanovcima smo došli do nekog spomen parka iznad Ključa. Tu smo naišli na mali putić sa klupicama, i na onu liticu iznad samog grada. Zastali smo da se malo odmorimo. Odatle se vidjela skoro svaka zgrada u Ključu. Mogao si je bez problema pogoditi kamenom.

    Tada je moj prijatelj Zoran Lojić, inače komandir voda minobacačlija sjeo u mog đipa i krenuo ka nama. Međutim, on je na na jednoj raskrsnici pogriješio i skrenuo lijevo. Kada gledate na karti, kao što je on gledao, ti putevi su jedan pored drugoga. Međutim mi smo bili 50 metara visočije a ispod je pod devedeset stepeni bila litica i stijene pa ga je taj put odveo tačno ispod nas u centar Ključa. On je tu stao i shvatio šta je uradio. A onda su zapucali po njemu! Kod sebe nije imao sebe dokumenate, a pošto je džip bio moje službeno vozilo, u njemu su se nalazile sve moje stvari (službena, vozačka, lična, spisak ljudi, babaroge, dva heklera sa prigušivačima itd. ) koje sam ja uvijek prije akcije ostavljao zajedno sa činovima i oznakama na kapi i ramenu.

    Zorana su odmah ubili, Bog da mu dušu prosti. Zakopan je na istom mjestu, a nakon šest mjeseci i razmijenjen pod mojim imenom i prezimenom jer su svi dokumenti bili moji. Nismo ih uspjeli ubijediti o kome se radilo.

    Zoran je bio veliki junak, u svakom pogledu: i visinom i srcem i hrabrošću. Radio je u bivšoj saveznoj specijalnoj SFRJ, prošao sva ratišta u poslednjem ratu poginu negdje pred sami kraj.

    Posle toga su Hrvatske snage zajedno sa Međunarodnim snagama za brze intervencije, nama iza leđa ušle u Mrkonjić Grad i Sitnicu i mi smo se morali izvući prema Manjači i Bunarevima.

    E, sad što je jako bitno, naša artiljerija tj. artiljerija VRS nije dejstvovala kao da je bilo dogovoreno dokle ćemo se povlačiti. Kad smo se povukli do Manjače našli smo ukopane položaje i tada su tek počeli da dejstvuju VBR-ovi naše vojske. Prije toga se nisu čuli.

    Toliko o napadu na Ključ i povlačenju sa položaja zbog pada Mrkonjić Grada. Da još napomenem da smo, dok smo se kretali prema Ključu nailazili na zaklane djedove i bake koji su ostali u svojim kućama vjerujući da ih muslimanska vojska neće dirati jer su slabi i jer su civili nesposobni za nošenje oružja.

    Tokom kretanja ka Ključu nesebično nam je pomogla i jedinica koju je Josip doveo iz Vogošće da pomogne krajiškoj braći. Znam sigurno da ti položaji nisu pali zbog Vogošćana, Arkana, Banjalučke i Sarajevske specijalne jedinice!
    krajina- 23946 - 04.03.2010 : Luna - best (1)

    Naši u okruženju


    Upravo se prisjetih vremena dok sam sa suprugom živio u Banjaluci. Mislim da je to bilo 1994. godine, i u to vrijeme sam bio u banjalučkom Odredu specijalne policije.

    Ne pamtim dobro datume, ali bilo je to one večeri kada nam je iz komande Brigade u Bijeljini stigla depeša da je na vrhu Majevice, na repetitoru Stolice, 400 ljudi ostalo u okruženju jakih neprijateljskih snaga. Među njima je bio i naš Ribin sa pedesetak specijalaca.

    Upravo sam se vratio od doktora, koji mi je konstatovao upalu pluća. Dobio sam i neku terapiju, sa napomenom da moram da mirujem. Ali, ko da miruje a da pri tom ostavi svoje drugove bespomoćne u okruženju! Jer, ako ja ne pomognem njima, kome ja da se nadam ako meni desi da i ja nekada ostanem opkoljen?

    Zatražio sam da sa dobrovoljcima odmah krenemo, i tako je i urađeno. Krenulo je nas dvadesetak i odmah smo se javili u komandu, koja nas je smjestila u Lopare. Sjećam se kao da je to danas: snijeg, prohladno, mi legli da malo odspavamo na podu neke škole. A mene od upale pluća trese neka groznica.

    Rano ujutro smo krenuli u nasilno izviđanje da bi uočili neprijateljske novopostavljene položaje. Napravili su dva obruča, jedan okrenut prema našima u okruženju a drugi prema nama koji smo dolazili u pomoć.

    Dogovorili smo se ko će ići kojim pravcem. Mislim da je akcijom komandovao Sara. Krenuo sam sa dijelom ljudi, Palestinom i njegovim specijalcima iz Doboja uz neku kotlinu prema repetitoru. U toku akcije nam se pridružio i Lukač sa ostatkom ljudstva. Istovremeno je iz više pravaca dejstvovalo još jedinica, pa ko uspije da se probije.

    Bilo je pakleno! Artiljerija naša, njihova, pješadija, nije se znalo odakle ko puca! Ja sam imao jednog druga Dadu koji je zbog mene došao u jedinicu. Pošto je u svojoj prvoj akciji ranjen na Bihaću i rane mu nisu potpuno zarasle, ostavio sam ga u jednoj kotlini da bude rezerva i eventualno donosi municiju i pomaže ranjenim. Ko će znati, kad smo se približili vrhu, njihova artiljerija je prebacivala nas, pješadiju i granate su počele padati nama iza ledja. Igrom slučaja, ponovo mi raniše Dadu. Srećom, lakše!

    U sadejstvu sa ostalim jedinicama Palestina i mi smo nakon tri do četiri sata borbe uspjeli da se spojimo sa našima iz okruženja. Uh, radosti i naše i njihove!

    Možda se još neko sjeća ove akcije. Uglavnom, to je pokazalo da kad neko ostane u okruženju svi moraju hitno i brzo da reaguju i da ne dozvole da se neprijatelj organizuje ili da onim u okruženju nestane morala, hrane i municije.

    Igrom sudbine, nakon toga izgubismo Ribinog, koji strada u nekoj eksploziji pod čudnim okolnostima. Bio je to hrabar i pouzdan borac, junak, jedan od prvoboraca Semberije, Majevice i Posavine. U neprijateljskoj ofanzivi na Sarajevo 1995. godine, bio sam na Jahorini i čekao raspored kad je Armija muslimanske BiH probila linije na Trebeviću. Čekao sam da nas rasporede tu, međutim Ribin je bio na putu za Trnovo i Treskavicu sa jedinicom i vratio se na Trebević i pomogao lokalnim jedinicama da uspješno vrate pale linije. Mene su tada poslali u rejon Semizovac-Srednje. Tu sam se zadržao nekih mjesec dana, i iz dana u dan smo imali žestoke borbe.

    U Banjaluci mi je ostala trudna Dragana u devetom mjesecu. Sama!

    Mislim da smo vraćali rovove na Lipi, na desnom krilu, 24. 06. 1995. godine, kada mi je Ministar MUP-a RS preko radio veze u toku same akcije rekao: "Luna, čestitam dobio si sina! " Borim se, a niko srećan kao ja! Srećom, u toj akciji niko nije stradao a mi vratismo sve naše položaje. U osvojenim rovovima ni mi nismo našli ni jednog mrtvog, mada je neprijatelj ostavio nekoliko pušaka prilikom povlačenja.

    Muslimani su preko veze govorili: "Neka je dijete živo i zdravo, a neka mu tata danas pogine! " Nisam im zamjerio! U mislima mi je bila moja Dragana, sama u Banjaluci, dok se porađa.

    Nju i Filipa sam vidio tek nakon odbijene ofanzive. Eh, ala smo se napili te večeri kada sam dobio sina kod mog školskog i ratnog druga Mladena u Dijani!
    krajina- 23900 - 28.02.2010 : Luna - best (0)

    Ovo prati samo MUP RS


    Pročitah nečiji komentar kako se pojedini borci ustručavaju da pišu, jer su na oprezu zbog progona od strane Suda BiH i Haškog tribunala.

    Mogu samo da napišem nešto što se tiče mene. Mene je u Bijeljini Veliki Srbin Načelnik MUP-a RS za Bijeljinu Vasilije Andrić stavio na spisak pomagača ratnim zločincima. Napominjem da to nije uradila ni SIP-a, ni Federalni MUP, već MUP koji sam ja stvarao, od zauzimanja škole na Vracama i podjele Specijalne jedinice MUP-a BiH pa sve do poslednjeg dana rata i proglašenja primirja. Sa druge strane, MUP Federacije BiH ne vodi nikakve spiskove o svojim pomagačima ratnim zločincima. Niko nije optužen da je pomagao Ganiću ni Oriću, ni Jurišiću za koje je MUP RS istovremeno podnio krivične prijave.

    Ovo samo govori o tome kakvi su licemjeri i izdajnici na čelu našeg MUP-a i naših boračkih i sličnih organizacija. Sve bi učinili za svoje jadne fotelje. Ogorčen sam, jer dok smo ratovali, nismo zamišljali da će ovakav progon iskrenih boraca biti nakon rata. Kod njih Vikić, Jozo Anđić i drugi još uvijek rade u MUP-u a kod nas su navodno svi policajci koji su nosili pušku morali da odu iz MUP-a. Da bi valjda na njegovo čelo došle gnjide poput Vasilija Andrića. A ono malo vremena što je proveo u ratu, ubijao je muslimanske civile po Brčkom i Bijeljini. Njemu poručujem da mi je mnogo dobrih drugova umrlo na rukama, ali nikad ni jedan nije počinio zločin. I nikada ni jedan nije poginuo da a da ja nisam bio blizu njega, jer nikada nisam mogao poslati svoje drugove u akciju a da ne budem pored njih. To je valjda razlog što za svakog poginulog druga, danas mogu da pogledam njihovim porodicama u oči. Da im ispričam kako su poginuli njihovi junaci, da im ispričam kako smo na licu mjesta pod kišom snajpera pružali prvu pomoć i nadali se da će preživjeti. I zbog svega ovoga nikad nisam saznao kako izgleda biti na IKM-u.

    Možda nije dobro da se piše kad se osjećaš ogorčeno kao ja sada. Uglavnom, želim da pišem, ali ne o nekim akcijama posebno, već o onim koje želim da razjasnim potpuno i koje su mi posebno značajne i teške.

    P. S. Ovih dana ću napisati nešto o jednoj akciji u Drvaru i o učešču Arkanovih boraca na Ključu i Mrkonjić Gradu. Uglavnom za njih pišu da su bili ratni profiteri i slično, međutim ja tom prilikom u Krajini, nisam vidio većih junaka. Samo na jednom mjestu, na prilazu Ključu, su imali pet ili šest poginulih. Nas ni jednom nisu ostavili na cjedilu i slušali su našu komandu bez pogovora. U toj akciji je čak ranjen i Arkanov sin.

    Nakon dolaska u predgrađe Ključa, nije nas niko povukao sa linije. Ja i pet-šest mojih drugova smo sreli Ratka Mladića koji mi je naredio da povučem borce sa linije u Sanski most, koji je bio pred padom, pa su nas trebali tamo da damo podršku generalu Taliću. Nisam ga poslušao jer je moj Ministar i komandant brigade bio na IKM-u i morao sam njih slušati. Tada je i krenulo, pao je Sanski Most a potom i Mrkonjić Grad iza naših leđa. Jedva sam spasio ljude da ne padnemo u okruženje. Tokom obezbjeđivanja trase za izvlačenje ljudstva imao sam i jednog poginulog borca, a jedan TAM 150 smo morali zapaliti i ostaviti u rukama neprijatelja.

    O tom potom.... Pozdrav za sve prave borce, i u ratu ali i sada.
    krajina- 23836 - 24.02.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Pad Krajine


    U pokušaju da se vrati izgubljeni dio teritorije, civilna vlasti (čitaj Karadžić) su angažovale Arkana. Njegova jedinica je bila sastavljena od boraca iz Krajine, koji su bježali sa linije odbrane. Arkan ih je hvatao, šišao na ćelavo, a zatim vraćao kao svoje borce u borbene zadatke. Tom prilikom im je zaprijetio, ako ih ponovo uhvati da bježe, biće strijeljani. Zbog prepoznatljive frizure, oni se nisu usudili da ponovo napuste linije odbrane pa je Arkan imao zapažene rezultate u vraćanju teritorija.

    Avioni su na tom dijelu ratišta upotrebljeni da bi Arkan sa "svojim snagama" mogao da lakše ovlada terenom. Kako Arkan nije bio pod kontrolom generala Mladića, to je izazvalo žerstok revolt Glavnog štaba VRS. Zbog neprihvatljivog ponašanja Željka Ražnjatovića, Glavni štab je tražio od Karadžića da ga povuče sa tih terena. Po mom mišljenju, Glavni štab VRS je izgubio kontrolu nad daljim tokom događaja zbog uspjeha Arkana, Lune i Vrbasa.

    Sve to danas pokazuje, ko je prodao Krajinu. Nakon povlačenja Arkana iz borbe, sve jedinice koje su imale uspjeh, Lunin odred i Vrbasova jurišna četa, kojom je komandovao Nenad R. a zamjenik je bio Lazo K. povučene su na druga ratišta. Jedno odeljenje VP je bilo u Krajini kao pratnja Vrbasa. Zbog Vrbasovih avantura u toku ratovanja, za njegovu pratnju sam morao da odaberem dobrovoljce i najbolje borce iz Jurišnog voda. Ja nisam bio angažovan na tom ratištu jer je moj brat bio u Jurišnoj četi.

    Sve što sam napisao o borbama u Krajini, baziram na pričama i pretpostavkama jer o tome nemam pouzdanih informacija.
    krajina- 23817 - 23.02.2010 : Evropa - best (0)

    Borbe kod Ključa


    Kada smo mi iz Vogošće i Ilijaša krenuli prema Ključu, nas su prvo poslali na Šokin Toranj na Treskavici. Ti nisi bio sa nama, ali se pričalo da moramo stati da Arkan uđe prvi, valjda zbog plijena.

    Avijacija je dejstvovala, pa je meni Vrbas naredio da spremim "strjele" da dejstvujemo po njima. Na referisanju nije bilo riječi o avionima, i mi smo mislili da su bili hrvatski.

    Arkan je dolazio u Sitnicu kod Vrbasa da mu vratimo tenk koji su Peđa i Mićo par dana ranije posudili od njih. Kući smo se vratili iznenada pa i ja mislim da nas je Slobo preko tridesetog kadrovskog prodao.
    krajina- 23812 - 22.02.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Pad Krajine


    Pred samu neprijateljsku ofanzivu na Krajine, počele su priče, da je Radovan prodao Krajinu, što je bilo čudno i nevjerovatno. Takve priče su došle i do Radovana, zbog čega se on spremio i otišao u obilazak tog regiona, nekoliko dana prije napada na Krajinu. Karadžić je obišao sve gradove koji su pali pod kontrolu neprijatelju. Njegov obilazak tog region je imao za cilj da demantuje glasine koje su se širile i podigne borcima moral da se odlučno brane. Miloševićeva struja je to iskoristila da kaže kako je uprvo pala teritorija koju je Radovan prodao prilikom njenog obilaska, nekoliko dan prije toga.

    Moram priznati da su ovo bile neprovjerene informacije koje sam dobio od Radovanovih pratilaca sa kojim sam u to vrijeme imao kontakte.

    Tada se pričalo da je general Mladić koji već duže vremena nije slušao Karađićeve naredbe, predao tu teritoriju po naredbi Slobodana Miloševića. Pad Drvara je imao za cilj da otvori Republiku Srpsku Krajinu i omogući Hrvatima da Srbima sa leđa uđu u Knin, što se na kraju i dogodilo.

    General Milovanović je nekoliko puta vodio našu operaciju na Bihaću i svaki puta po ulasku u Bihać dobijao je naredbu da se povuče, zbog čega je i dao ostavku na svoju funkciju u Glavnom štabu VRS. Generalu Milovanoviću su stizale naredbe iz glavnog štaba.

    Čitajući Lunin tekst, a i znajući za ovu priču koju sam gore naveo, dolazim do zaključka da je ova verzija koju on spominje tačna. Luna je dobijao naredbe od civilne vlasti a vidim da civilna vlast nije naredila da se njegov odred povuče iz borbe. Milošević je napravio dogovor sa Tuđmanom a oficiri sa njegovog platnog spiska su to morali izvršiti. U toku pada Krajine, planovi nisu išli po Miloševićevom planu, pa su naši borci morali da se vrate na neke dijelove terena kako bi odbranili tu teritriju do dolaska hrvatskih jedinica.

    Neke naše jedinice su se sudarale sa hrvatskim jedinicama ali nije bilo pucanjave nego su Hrvati našim borcima pokazali rukama u kom pravcu treba da idu kako bi potisnuli muslimane koji su neplanski uzeli dio saobraćajnice, puta "Bratsvo i jedinsto".

    Koliko se ja sjećam priča naših boraca, Luna je sa svojim odredom došao do Ključa, koji je prije toga pao neprijatelju u ruke. Međutim, kada su očekivali naredbu da povrate Ključ, stigla je depeša da se njegov odred povuče. Sutradan je i vogošćanska jedinica povučena sa tog ratišta i vraćena na sarajevsko ratište, iako nije bilo potrebe da se to uradi.

    Naše jedinice su u odbrani Krajine koristile i aviaciju, iako su letovi bili zbranjeni. Uprkos tome, ni jedna TV kuća nije pomenula dejstvo avijacije, što je jako nevjerovatno da se tako nešto nije koristilo za anti-srpsku propagandu, uobičajna praksa u ratu.
    krajina- 23811 - 22.02.2010 : Luna - best (2)

    Pad Krajine - da se zna!


    Ova priča možda nema veze sa borcima iz sarajevske regije, iako sam se ja lično smatrao jednim od njih. Naime, kada smo u sadejstvu sa vojskom skoro ušli u centar Bihaća, osvojili Sokolac, Debeljaču, kasarnu 4. april i još jednu (ne sjećam se imena), bio sam siguran da će Bihać pasti. Međutim, sve do tada imali smo sadejstvo svih jedinica odnosno cijeli obruč je dejstvovao istovremeno, a onda je vojska stala. Mi smo pokušavali još dugo da napredujemo na našem pravcu, ali to jednostavno nije bilo moguće ako svi ne dejstvuju.

    Pričalo se da je Radovan naredio da se stane, medjutim siguran sam da je stala samo vojska koju je do tada vodio General Milovanović.

    Isto tako bio sam 28 dana u Drvaru, sve do pada Drvara. Za tih 28 dana smo izdržali granatiranje Hrvatske vojske i Boga pitaj koga još, ali nismo se ni trenutka osjećali ugroženim. Drvar je bio jak kao beton. Tu je bio banjalučki odred, dobojski odred, sokolačka motorizovana, Vukovi sa Drine, Zaštitini puk... Odjednom, svi komandanti jedinica pozvani su od strane generala Kukobata na komandno mjesto na Pasjak, Brdo iznad Drvara. Naređeno nam je da svi u toku noći moramo napustiti Drvar. Nije nam bilo jasno zašto.

    U toku noći sam poslao ljude prema Petrovcu, kako je i dogovoreno, a ja sam sa još jednim hrabrim borcem (zove se Željko) i sa doktorom iz jedinice ostao u njegovoj kući sve do zore. Pomogli smo doktoru da iz svoje kuće iznese neophodne stvari, jer je kuća bila neiseljena, puna stvari, garderobe i hrane.

    U zoru smo sa putničkim autom krenuli ka ostatku ljudstva. I tada je počelo! Hrvatske i muslimanske snage su ujutru ušle u Drvar, vjerovatno znajuči da je prazan, onda su se popeli na Pasjak i mi smo zbog te dominantne kote iznad Petrovca, morali da ostavimo i Petrovac i krenemo prema Ključu. U Petrovcu smo pomogli, koliko se moglo Bakiju i Boletu da ponesu nešto stvari. Posle je pao i Ključ, Jajce, Srbobran... I tada se pričalo da je Radovan naredio tako, medjutim naredba je došla od stane vojske.

    Ja ovde ne branim nikoga, niti napadam, samo pišem surovu i tužnu istinu o padu Krajine.
    krajina- 23810 - 22.02.2010 : Evropa - best (0)

    Vogošćani u Krajini


    Pozdrav za Lunu. Sasvim slučajno sam i ja bio jedan od tih koji su sjekli šumu sa pomenutim Zokom Boškovićem i pokojnim Zvjerkom. Istina je sve što si napisao, samo još da dodam da je Vrbas, nekih sedam dana ranije, otjerao u Vogošću Grilu i par drugih boraca jer ih je uhvatio da piju i potkradaju Srbe.

    Da ne bude zabune, putnu komunikaciju ste zauzeli vi a Sitnicu mi, odozdo uz livadu. Šorak je pogino par dana radnije, a taj dan smo ga našli vezanog i naravno mrtvog.

    Drago mi je da si se i ti javio jer mislim da će sa tobom ovaj sajt dobiti mnogo. Još jednom pozdrav za tebe od tvoga posleratnog druga iz FAMOS-a.

    Idi na stranu - |1|2|