fix
Logo
fix
Nalazite se na Politika-KOMENTARI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

komentari- 96283 - 25.06.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Kada će prestati zloupotreba srpskog jezika?


"Bosanski jezik" čista politička i estradna priča

Banjaluka: Ugledni lingvisti istakli su da za priču o milenijumskom postojanju "bosanskog jezika" nema nikakvog naučnog osnova i da je konferencija "Milenij opstojnosti bosanskog jezika" održana u petak u Banjaluci estradna i politička propaganda.

Konferencija je održana u petak u Banjaluci u organizaciji potpredsjednika RS Ramiza Salkića, a njeni učesnici tvrdili su da je nemoguće negirati "bosanski jezik". Salkić je kazao da je konferencija odgovor na diskriminaciju, segregaciju i negiranje "bosanskog jezika" u RS.

  • Nemoguće je "bosanski jezik" negirati imajući u vidu da su se Bošnjaci, ali i drugi građani ove zemlje na posljednja dva popisa jasno izjasnili da govore "bosanskim jezikom" i na taj način odagnali svaku sumnju i svaku mogućnost da se on negira i nestane - istakao je Salkić.

    Naučni savjetnik i direktor Instituta za srpski jezik Srpske akademije nauka i umetnosti Sreto Tanasić kazao je "Glasu Srpske" da je nesporna činjenica da Bosna postoji hiljadu godina, bilo kao država ili regija, i da je oduvijek imala jezik, ali da se taj jezik naziva srpski, a ne "bosanski".

  • "Bosanski jezik" možemo reći samo u smislu naziva po regiji i po tom gledanju postoje i krajiški, semberski, posavski i hercegovački jezik. Kroz istoriju nikada nije bilo upitno da se u Bosni govori i piše srpski jezik, to je neosporna činjenica i to svi Bošnjaci znaju - kategoričan je Tanasić.

    Pojasnio je da se u Evropi jezici zovu po narodima, a ne po državama jer države postanu pa nestanu.

  • Iz imena naroda se izvodi odrednica jezika i ako su sami sebe nazvali Bošnjacima, onda je njihov jezik bošnjački ili jezik bošnjačkog naroda kao što piše i u Ustavu RS - rekao je Tanasić.

    Profesor srpskog jezika i lingvista na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milanka Babić naglašava da "bosanski jezik" ima uporište samo u emocionalnim stavovima Bošnjaka.

  • Iz jezika srpskog naroda može se izvesti samo srpski jezik, iz jezika hrvatskog naroda hrvatski, a iz jezika bošnjačkog naroda bošnjački. RS treba da ostane pri tom stanovištu i voditi se lingvistikom koja se pokazuje i dokazuje naučnim činjenicama - rekla je Babićeva.

    Precizira da se prema lingvističkim osnovama, tvorbeno i istorijski iz jezika bošnjačkog naroda ne može izvesti "bosanski jezik", niti on ima uporište u lingvistici.

  • To je samo pritisak i želja da se Bosanci promovišu kao nacija. Priča o milenijumskom postojanju "bosanskog jezika" je estradna i politička - rekla je Babićeva.

    Predsjednik RS Milorad Dodik kaže da ne mogu biti prihvaćena bilo kakva nametanja, pa ni u slučaju jezika.

  • Ako neko hoće da se nešto zove "bosanskim", onda svi u BiH moraju biti uključeni u to - istakao je Dodik.

    Salkić postao Salki

    Na konferenciji se iza organizatora našao ogroman plakat sa pravopisnom greškom. Prezime Ramiza Salkića na plakatu je napisano pogrešno, pa je Salkić postao Salki. Organizatori grešku nisu primijetili dok im na to nisu pažnju skrenuli novinari.

    Bojkot

    Roditelji 220 bošnjačkih učenika Osnovne škole "Meša Selimović" u Janji kod Bijeljine u petak nisu preuzeli đačke knjižice jer traže da umjesto zvaničnog naziva jezik bošnjačkog naroda bude upisano "bosanski jezik". Slično su postupili i roditelji djece u pojedinim školama na području Srebrenice i Zvornika.

    U Ministarstvu prosvjete i kulture RS kažu da poštuju Ustav i zakone kojima je uređena oblast obrazovanja i da nijednom narodu ne umanjuju pravo na jezik.
  • komentari- 92321 - 06.02.2015 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    RE: O sajtu, protivničkoj krivici


    Stara izreka kaže, "o pokojniku sve najbolje", pa se zbog toga nisam mislio uključivati u komentar o pokojnom Srđanu Aleksiću. Međutim, rasprava o pokojniku je eskalirala zahvaljujući priči o podizanju spomenika u njegovu čast. Ako njegovi sugrađani kažu da je pokojnik bio narkoman i kriminalac, i da je u sukobu sa narko-protivničkom stranom izgubio život, onda, upravo zbog naših budućih pokoljenja, takav lik se ne smije veličati a kamoli podići spomenik! Pošto ovaj pokojnik, nije bio vojnik, stoga je moralno-politički podoban za muslimansku stranu, da se njegovo djelo i ime veliča do te mjere da mu se podigne i spomenik!

    Po mom mišljenju, ako nekome treba podići spomenik za zaštitu nesrpskog naroda u BiH, Boro Radić je čovjek koji je to zaslužio! Borina nesreća, a i nesreća za mnoge njegove sugrađane nesrpske nacionalnosti je u tome što je ovaj heroj poginuo u ranoj fazi rata. Nakon pogibije Bore Radića u Vogošći se naglo pojavio povećan strah nesrpskog stanovništva, koji su mahom tražili da napuštaju svoje stanove i odlaze u muslimanski dio Sarajeva. Boro je bio veliki srpski ratnik, pa kao takav nije moralno-politički podoban za protivničku stranu, da bi mu se podigao spomenik!

    Što se tiče muslimanske strane i pomaganja srpskom stanovništvu u Sarajevu, ja znam da je Mirsad Prutina kao komandir smjene na Kobiljoj Glavi, izgubio službu zbog toga što je pomagao Srbima da prebjegnu na srpsku stranu, u vremenu kada je on bio na dužnosti. Mirsad je prije toga proveo jedan duži period u vogošćanskom zatvoru kao zarobljenik, pa je otuda njegova velikodušnost još veća!

    Za razliku od muslimanske strane koja je nasilno mobilisala srpsko stanovništvo u svoje borbene redove, da bi se prikazali kao multi-etnička armija, srpska strana to nije radila, zbog čega su Srbi smatrali da je fer i korektno dati priliku nesrpskom stanovništvu da napusti srpsku teritoriju. Mnogi Srbi, vodeći se tom ideologijom, pomogli su svojim komšijama da prebjegnu na "svoju stranu". Danas tu solidarnost zovu etničkim čišćenjem srpske teritorije!

    Daleko od toga da nije bilo i zločina! Da je kojim slučajem Zlatan čitao moje tekstove, a ima ih na ovom sajtu oko hiljadu, našao bi da sam i ja okrivljivao neke da su počinili zločine! Zbog moje borbe protiv zločina i zločinaca, bio sam često na nišanima ekstremista i nije me bilo briga za njima i njihovim mišljenjem, jer zločinac ne ubija zbog države, nego zbog sebe!

    Što se tiče federalnih medija, političke scene i građana FBiH, po njihovom "zavjetu šutnje" koji još uvjek vlada, nikada ne bi pokrenuli ni jedan proces nad ubijenim Srbima, jer su ubice njihovi heroji! Da je ovo što navodim tačno, potvrđuje i hajka na Mirsada Kebu, koji iznosi dokaze o zločinima, pa ga sada okrivljuju da je izdajnik. Ako neko misli da ovo nije tačno neka pogleda video na Youtube o gostovanju Mirsada Kebe u centralnom Dnevniku Face. Treba obratiti pažnju na pitanja upućena Kebi od umjerenog Senada Hadžifezovića.

    Druge TV kuće Kebi nisu dale ni priliku!


    Svi zločini i zločinci u Republici Srpskoj su otkriveni i počinioci osuđeni, a još uvjek se hapse i osuđuju. Za te zločine se pobrinula međunarodna zajednica, kako bi Srbe prikazala zlikovcima! Za razliko od Republike Srpske u FBiH se ne pokreću hapšenja, jer se čeka da svjedoci poumiru, kako bi vinovnici bili oslobođeni optužbi. U FBiH, Kebo se okrivljuje da je izdajnik zato što iznosi istinu, umjesto da ga sav narod podrži i pomogne u rasvjetljavanju zločina!

    Kako onda da muslimani vjeruju Srbima? Gdje je tu pomirenje i mir?
    Kakvu to budućnost ostavljamo našoj djeci? Zar je amanet mržnje, laži i ratova jedino što će kao i dosada ostati?

    Tekstove na ovoj stranici sam pisao zbog nepravde od strane FBiH i međunarodne zajednice, koji su svakog poštenog srpskog borca svojom političkom ideologijom već unaprijed okrivili za zločine! Pisao sam ih zato što su pokušali da utru naše heroje i herojstvo u toj borbi, računajući da će biti samo ono što muslimani žele da se priča!

    Ja nisam mogao više da ćutim, progovorio sam i sa mnom počeše mnogi još da pišu! Muslimani se danas boje naše istine iz rata, Zato mene jedan moj bivši prijatelj pita: "Zašto pišeš o ratu, koga to više intersuje, rat je davno završen"! Tom mom bivšem prijatelju sam spasio život u više navrata, on to možda danas nije ni svjestan, ali mi se posle rata "zahvalio" na tome! Veliko mu hvala na pokazanom prijateljstvu!

    Nije on jedini musliman kojem sam ja pomogao. Bilo je puno slučajeva, a neke sam i opisao u svojim tekstovima. Ali ja sam bio srpski komandant i sve je otišlo u vodu, kao da i nisam pomagao!

    Hvala Bogu, rat je završen i sa vaše strane, sve je rečeno što ste vi htjeli da se kaže! E, sad i mi malo da pišemo!

    Žalosno je da ovi iz FBiH postavljaju ovakva pitanja! Ova pitanja su kao da ih je pisao Srbin, da postavi ova pitanja vama u FBiH.

    Nažalost, sa muslimanske strane, ja još uvjek nisam našao sajt na kojem bi mogao iznositi svoje mišljenje i stavove, a kamoli učešće u ratu!

    Muslimani su širili strah prema Srbima, učesnicima u ratu na srpskoj strani! Ovu moju tvrdnju dokazuju autorski pseudonimi na ovom sajtu, za pisane tekstove. Zbog straha, koji je nametnut od strane muslimana, mnogi autori tekstova ne žele da pišu svoje puno ime i prezime. Ne boje se oni da će da završe u zatvoru, zbog učešća u "Građanskom ratu", nego zbog vaših stavova, da ne ulaze u nepotrebne sukobe i vašu odbojnost koja bi uslijedila prema njima!

    Naši pošteni borci su morali da kriju da su i učestvovali u "Građanskom ratu", dok ste vi širom zemaljske kugle, hvalili svoje ratne zločince, kao svoje heroje!

    A da je to tačno, potvrđuje monodrama koju je po cijelom svijetu izvodio Emir Hadžihafizbegović, prikupljajući novac za podizanje spomenika vašem heroju, Caci! Zbog ovakvih heroja koje imate, ime Srđana Aleksića se odlično uklapa u vašu ideologiju!
    komentari- 92315 - 06.02.2015 : Zlatan Delić Sarajevo - best (3)

    O sajtu, protivničkoj krivici


    Žao mi je ako sam kod čitalaca proizveo osjećaj da ih u nešto ubjeđujem. Ja nisam prodavac auta, da se bavim ubjeđivanjem i "prodajom" argumenata, već isključivo pokušavam da prenesem jedno svoje viđenje pokojnog Srđana Aleksića, za kojeg kao i za sve žrtve rata imam određeno poštovanje kao što pristoji svakom poštenom i normalnom čovjeku.

    Nisam nikad čuo za Boru Radića, a ako je tačno da je spašavao ljude njemu hvala od srca. Velika je to stvar, pa makar to radio čovjek koji politički i nacionalno ne misli kao ja ili neko trećI.

    Nisam siguran da ne postoje takvi primjeri na muslimanskoj strani, jer ja znam par ljudi mojih ratnih komšija, koji sada žive u Americi, a u ratu su radili u MUP-u. Da ne idem sad u detalje gdje tačno i šta, jer oni sami to ne ističu, ali znam da su besplatno preko UNPROFORA i preko tunela, izbavili i par srpskih porodica, žena i djece svojih prijeratnih kolega i par drugih koje nisu ni poznavali. Eno ih na Facebook-u živi i zdravi svi, mada su sada po Australijama, Amerikama i Novom Zelandu. Ako ih ja znam par, koliko ih tek još ima, koje ja ne znam.

    Što se naših federalnih medija, javnosti i političke scene tiče, već gotovo 20 godina postoji želja da se ratne teme rasprave i raskrinkaju laži prije svega vlastite strane, pa onda svih ostalih. Tako je otvorena tema Kazana, Ćele 1 i 2, Cace, mudžahedina, ratnog kriminala i zločina u Srebrenici, Vozuće, raskrinkavaju se greške i propusti ratnog rukovodstva, u javnost izlaze pojedinci i političari sa istragama, aferama i temama, i vlada jedna vrlo zdrava atmosfera.

    Šta, kako i gdje u RS se dešava tako nešto?

    Čitajući srpske medije, pa i ovaj forum, vlada jedna strašna želja da se srpski ratni put dobro izglanca, vrlo malo ili nikako se ne govori o greškama srpskog rukovodstva u ratu, o zločinima nad nesrbima još manje, sve je roza i sivo. Ptičice pjevaju, svi su krivi, a samo Srbi bezgrešni. Naprosto se svi utrkuju da prećute ili barem minimiziraju tuđa stradanja.

    Pa ljudi moji kako onda da muslimani vjeruju Srbima?
    Gdje je tu pomirenje i mir?
    Kakvu to budućnost ostavljamo našoj djeci?
    Zar je amanet mržnje, laži i ratova jedino što će kao i dosada ostati?

    Tek kada se detaljno i iskreno u srpskim medijima i na sajtovima istraže, priznaju i istaknu srpski zločini, to udže u istorijske udžbenike, ne zbog drugih, nego bas samih, onda ćete to isto moći tražiti i očekivati od drugih. Do tada ćemo se svi valjati u blatu do nekog novog sukoba, a svaki razgovor i dijalog će biti besmislen, jer nije niko budala da mu se istorija ponovi.

    RE: O sajtu, protivničkoj krivici



    Poštovani,

    osnovna svrha ovoga sajta jeste da se bavi rasvjetljavanjem istine o "zločinima" koje je muslimanska i bjelosvjetska medijska mašinerija nepravedno pripisala Srbima. Ukoliko ti misliš da postoje I zločini koje su Srbi nepravedno pripisali muslimanima, slobodno se javi I iznesi činjenice, sigurno će biti objavljene...

    Siguran sam da je i na srpskoj strain bilo zočina, ali o njima ništa ne znam a sve ono što pišu muslimanski mediji uzimam sa strogom rezervom I više ne vjerujem ni u ono što jeste. Kao što vidiš, vaša lažna propaganda je kod Srba izazvala apsolutno nepovjerenje I gađenje na sve ono što dolazi sa vaše strane.

    Tvoje pisanje je lijepo, vidi se da si izuzetno obrazovan čovjek, vjerovatno jedan od 1000 u tvojoj populaciji. Međutim, ne navodiš nikakve argumente, nego, koako ono naš narod kaže "prosipaš iz šupljeg u prazno". Drugim riječima, meni se čini da si ti jedan od onih koji su rat proveli u dubokoj pozadini, ili još vjerovatnije da ga nisi ni doživio jer si bio maloljetan ili u inostranstvu, a sada pokušavaš da svojim školovanim jezikom prosipaš nekakvu filozofiju koja kod ovog auditorijuma "ne pije vode". Tvoje riječi mogu da budu pojilo samo za one koji su nas i gurnuli u onaj prokleti rat jer Srbi su već odavno naučili da trebaju da misle svojom glavom i da nam iz Sarajeva nikad ništa nije dobro došlo.
    komentari- 91340 - 08.10.2014 : Stari Blizo - best (5)

    Vjerovanja i olajavanja (2)


    Momak se ponovo oglasi pa priča kako je lagao na njih, oca mu i brata za neke pare i sada ne smije da prođe pored naše radnje. Da ga ja vidim da prolazi ovuda, ja bi ga prebio samo zato što laže i na našu porodicu.

    U priči momak završi sa skeniranjem fotografije. Dadoh mu e-mail na koji treba da pošalje fotografiju.

  • "Moraćete sačekati da vidimo da li je ova osoba primila pošiljku. Za svaki slučaj ja ću sačuvati ovo u kompjuteru, reče momak."

    Kad je sve bilo u redu, upitah momka koliko sam dužan?

  • "Ništa!"
  • "Kako ništa?"
  • "Lijepo, ništa!"

    Malo se nadmudrivasmo, ali djevojka reče:

  • "Kad ste tako uporni i ako vam nije mnogo, onda dvije marke."

    Izvadim deset i pružim djevojci. Ona htjede da mi vrati kusur, ali ja se zahvalim na usluzi, iziđem van i vratim se nazad kod svastike.

    Slušajući momka i njegovu djevojku, koji mi ispričaše priču o "neznancu, bijedniku i sirotanu", dođoh do zaključka kako me je taj "sirotan" kome povjerovah, navukao na tanak led i napravio budalu od mene. Bože, pa kakvi smo to mi ljudi?!

    Kad uporedim ovu priču neznanca, "bijednika i sirotana" sa pričom čiji je autor pod brojem 91205, zaključio sam da su maltene iste.

    Kako i zašto?
    Ali prvo nekoliko narodnih izreka:

  • Ne trčite djeco ispred rude.
  • Prvo dobro ispeci, pa onda reci
  • Koga svrbi taj se češe
  • Napad je najbolja odbrana.
  • Ne laje kera zbog sela, već zbog sebe.
  • Ne valja pljuvati pa onda lizati.

    (Da nebih prepisivao tuđe tekstove kao potkrepljene činjenice, poredao sam to po rednim brojevima. )

    R. broj.

    1) Autor članka 91205 rekao je (prošitajte pažljivo cio članak), da bi u svojoj zadnjoj rečenici istog članka rekao: "P. S. Volio bi čuti vaše komentare i mišljenje o svemu ovome."

    2) U broju 91223 oglasio se autor članka (S. L) sa: (pročitajte pažljivo taj članak i zapamtite).

    3) U broju 91237 oglasio sam se ja, podržavajući članak autora pod R. broj 2. sa širim obrazloženjem, jer je bio u pravu.

    4) U broju 91241 autor pod R. brojem 1 nadjeva meni i R. broju 2, pogrdno ime sa uvredljivim pridjevima, pozivajući u pomoć svoje "prijateljce" pod brojevima 91255 i 91257, da bi im se kasnije pridružio sa provokatorskim uvredama i autor pod brojem 91279.

    To što ste napisali u svojim člancima o meni i R. broju 2. i što ste me uvrijedili, ne samo mene, veći i crkvu, u prvom redu Dabrobosansku Mitropoliju, nazivajući je drugim imenom i prišivajući joj njene nesposobnosti, to je samo vama svojstveno.

    Imajući u vidu da sam čistog obraza dao svoje mišljenje u članku 91237 (jer je traženo mišljenje), ne mogu da shvatim autora pod R. brojem 1, da tako javno nastupa prema meni i R. broju 2.

    Ne zaboravite da je privatni Žiro račun, bio on Devizni ili ne, on je tajni dokument određene osobe i niko ne može imati uvida u stanje tog računa osim vlasnika ili zakonom određene osobe ili organa. Pokušajte prići tuđem računu, pa ćete vidjeti. To vi dobro znate, ali...

    Ako ste ljudi, recite kako pojedinci i u Federaciji i Republici Srpskoj skidaju pare sa društvenih računa (to čitam iz novina s vaših prostora), a da neće sa svog računa. Da li ja lažem?

    Da li je autor pod R. brojem 2 slagao a ja ga podržao, da crkva u Reljevu ima svoj raćun i da nema potrebe za otvaranjem privatnog žiro raćuna na bilo ćije ime. Da nema nikakvih, a kamo li velikih komplikacija, za podizanje novca sa crkvenog raćuna to ste sada i sami osvjedoćili.

    Tebi autore pod brojem 91279, koga i ne poznajem (poznavao sam dvije porodice tvog prezimena), moram da kažem :
    Meni ne treba da šalješ nikakve fotografije i da me provociraš, jer sam ja bio u toj Bogomolji više puta, mnogo prije tvog rođenja. Iz teksta koga si napisao i ovih fotografija koje postavi na ovaj sajt, s kojim imaš namjeru da nekog optužuješ i praviš budalu zaključujem, da si ti nedovoljno , , odrastao'', da ne kažem neku drugu riječ.
    Da li sam ja davao donacije, ili ću davati, to nije ni tvoja ni bilo čija briga. Samo da znaš, kad god se pojavila potreba iz naših krajeva, bio sam redobni učesnik i to s porodicom.
    Da sam bio u pravu sa svojim komentarom, s kojim sam podržao R. broj 2, to je potvrdio autor članka pod brojem 91307 (koga , , neki'' nasamariše), stavljajući imenitelja za podizanje novca i broj žiro računa od SPCO u Reljevu. Anulirajući sve ono što je prethodno pisao, vjerovatno se uvjerivši da je nasjeo na nečiju priču. Moram da mu kažem da sam ja već imao brojeve tih žiro računa, koje on postavi na ovaj sajt, ali nisam stigao zbog već napred navedenog razoga. Ali da dodam i još nešto, što on nije stavio.

    Da bi bili sigurni u tačnost brojeva računa, evo vam brojevi telefona, pa se informišite:
    387 (057) 344-766; 387/ 65/941-615; e-mail: Dusko_lalovicŽhotmail. com
    Čudi me samo to, kako autor ne nađe za vrijedno da se kao čovjek izvine nama uvrijeđenim.

    Da trčite pred rudu i da pljujete pa ližete, to se sada vidi iz članka autora pod brojem 91307 u kome sve ono što ste pljuvali, sada ližete.
    Taj moj novi , , kum sa prikumcima'', ne nađe za potrebu da se kao čovjek izvine nama uvređenima.
    Pitam se, kakvi ste to vi onda Bogomoljci?
    Sramota neka vas bude!
  • komentari- 91339 - 08.10.2014 : Stari Blizo - best (2)

    Vjerovanja i olajavanja (1)


    Zbog zdravstvenih problema u porodici, nisam stigao ranije da se javim i da odgovorim mom "novom krštenom kumu" i njegovim "prikumcima", koji mi tako bezdušno nadjenuše novo ime i uputiše uvredljive riječi. Ali, kako kažu naši stari, nikad nije kasno za odgovor.

    Prije nego počnem sa odgovorom "kumu i prikumcima", evo jednog kratkog isječka istinite priče iz mog "Putopisa" o meni, obavljenog po "starom" Radnom (ne Rodnom) zavičaju, koja se podudara sa autorom broj 91205.

    "Nakon našeg dogovora o odlasku i boravku u Rodnom kraju i zavičaju moje supruge (Sarajevski kanton), locirali smo se kod njene sestre, moje svastike, gdje ćemo provesti vrijeme našeg boravka. Dva tri dana nakon odmra od puta, supruga i ja odlučismo da idemo na groblje gdje nam je sahranjen sin.

    Za odlazak na to grblje mora se koristiti javni autobuski prevoz. Ali nama se tom prilikom ponudi jedan naš prijatelj da nas on vozi. Kada smo stigli do groblja i grobnice, bili smo iznenađeni izgledom spomenika na grobu našeg sina. Spomenik od bijelog mermera iz rudnika mermera "Venčac" ispod Bukulje kod Aranđelovca, bio je takav kao da su ga djeca četkom išarala crnom bojom. Takav spomenik moja supruga nije mogla da gleda, pa je počela plakati i tražila je od mene da se mora napraviti drugi spomenik. Stupili smo u kontakt putem telefona sa kamenorescem Zoranom.

    Kako u to vrijeme Zoran nije bio u svom mjestu, on nam je obećao da će nas nazvati kad se vrati s puta. Mi se vratismo nazad na našu lokaciju. Nakon par dana, nazvao nas je Zoran i rekao da će biti na groblju u sledeću subotu u zakazane nam sate.

    Sad moramo ponovo na groblje, ali prvo moramo autobusom do Vogošće, da sačekamo autobus koji ide iz Sarajeva direktno za Srebrenicu. To je manji autobus sa oko 30-tak sjedišta. Stigosmo u Vogošću, gdje je usputno stajalište, gdje se zaustavljaju autobusi koji idu prema sjeveru, u pravcu Tuzle, Vareša, Ilijaša i drugih mjesta. Nekad je tu bio i kiosk od pokojnog "Božura". Tu na stanici ima dosta putnika, više starijih nego mlađih. Ima priličan broj i pasa lutalica, koji se motaju između nas putnika. Putnici očekujući svoje autobuse, sve se propinju da vide, da li je njihov, jer se stvorila kolona raznovrsnih vozila zbog semafora. Pored postojećeg novoizgrađenog objekta, nalazi se i jedna klupa na kojoj sjede dvoje starijih, muškarac i žena. Bijaše jedno mjesto na klupi prazno, pa supruga ode i sjede porad njih. Čekajući autobus iz Sarajeva, sa jednom malo većom ručnom torbom, cekerom u ruci, hodam i gledam pse kako se motaju između nas putnika. Povremeno zalaju tako da se ništa ne čuje čak ni kad auti prolaze. Šetam i prilazim mjestima gdje su nalijepljeni kojekakvi oglasi i smrtovnice koje i čitam. Ima ih i na subovima od ulične rasvjete. I dok čitam jedan oglas na stubu, o kolektivnom odlaženju i odvoženju zainteresovanih na more, priđe mi jedan mladić starosti, možda oko 20-tak ili manje godina. Više crn nego normalnog tena, prije bi se reklo da je romske pripadnosti, da je Rom.

    Mislio sam da i on hoće da čita oglas, pa se ja pomjeri malo u stranu i mahinalno pogledah u njega. Tad mi se taj mladić obrati:

  • "Gospodine, dokle vi putujete?"

    Rekoh mu gdje putujem, ali ga upitah: "A dokle ti putuješ?"

  • "Ma ja sam hotijo da idem malo dolamo u Srebrenicu, jer mi dol amo živi majka, ali nejmam dovoljno para za kartu da je odem posjetiti. Majka mi živi sama jadna a treba joj pomoći, nemoše ništa da radi"

    Pa kako nemaš para a živiš ovde u gradu, pa od čega onda živiš, pitam ga?

  • "Ma radio sam ja goramo u autopraonici (pokazuje mi rukom u pravcu nekadašnje "Feridove mesare", gdje se stvarno nalazi jedna auto praonica), pa mi vlasnik dao otkaz, a primijo jednog koji je došo iz zatvora. Reko mi on, da mu je jeftinije da plaća tog radnika iz zatvora 250, nego meni 350 maraka, tako da sada ne radim niđe."

  • "Pa od čega sad živiš kad ne radiš i od čega ti majka živi u Srebrenici?"

  • "Majka živi ni od ćega, od bašće i poljoprivrede"

    Pa što se ne vratiš u Srebrenicu kad imaš imanje, sada je tamo načelnik opštine vaš Srebreničanin?

  • "Ma kaki vratiti dol amo njemu. Ma to je čojik bezobraznik i jedan najveći kradljivac i veliki lažljivac."

    Uz ovaj njegov odgovor, opsova mu još nešto nedolično. Gledam ga ali ne govorim ništa.

  • "On samo grabi sebi. Zato ja moram ići kod majke da joj pomognem, ali nejmam dovoljno para za autobus."

    Slušajući njegovu žalopojku i vjerujući toj njegovoj priči, nešto mi se sažali na njega, pa kriomice, da me supruga ne vidi, izvadim popišanih 10 maraka i dadoh mu. Misleći da on već ima nešto kako bi mogao platiti autobusku kartu (iako ne znam koliko košta karta do Srebrenice) i da ode vidjeti svoju majku. Jer majka je majka.

    Momak uze novčanicu strpa je u džep zahvali se i malo se udalji od mene. Pogledah u pravcu odakle treba da stigne autobus i vidim da se primiče semaforu koji je sada postao usko grlo na tom djelu puta od Sarajeva prema Semizovcu i dalje. Pokretom glave dadoh znak supruzi da ustane i da priđe meni. Autobus dođe i stade ulaznim vratima tačno ispred nas. Rekoh supruzi da uđe i zauzme mjesta dok ja platim vozne karte, koje vozač ručno mora da piše. Kad platih karte, dođoh do supruge i sjedoh. Sa sjedišta gledam kako koji od putnika ulazi, plaća kartu i zauzima jedno od svojih mjesta. Uđoše svi, ali mog sagovornika iz dol amo "nejma".

    Nisam čuo da je vozač bilo šta rekao u vezi viška putnika, jer je bilo još dva tri mjesta prazno. Čudno mi je to. Odmah sam shvatio da me je izradio, da me je za deset maraka koje mu dadoh, napravio od mane budalu. Pametan dečko. Nije mi za marke, ali kako me tako jeftino napravi glupog i budalastog i još me obalati.

    Ne govorim supruzi ništa i još joj nisam rekao o tom slučaju, jer bi mi rekla:

  • "Jebalo te deset marka, ko da ti je to neka para. To je dvije porcije ćevapa."

    Ali nije u pitanju taj novac već nastup neznanca i moje glupo vjerovanje, pa mi se naturi pitanje:

  • "Ko je taj mladić koji mi se tako lažno, jadno i žalosno predstavio, kao jedan veliki sirotan, bijednik?"

    Krenusmo ka odredištu i nakon par sati stigli smo i na groblje. Tamo nas je čekao Zoran. Rekosmo mu šta hoćemo i šta želimo.

  • "Nema nikakvih problema, samo vi meni recite koju vrstu i kakav spomenik želite. Evo možemo poći redom po groblju pa vi pogledajte spomenike koji vam se sviđaju. Pokazaću vam i one koje sam ja radio."

    Dosta porodica na tom grblju izmjenilo je spomenike svojim poginulim i umrlim.

    Hodajući po groblju, supruga pokaza na jedan spomenik, za koga kaže da bi takav željela, ali da se slova ne graviraju, urezuju u ploču kao kod već postojećeg spomenika.

  • "Nema nikakvih problema gospođo, imamo mi sada novu tehnologiju za slova, ali šta ćemo za fotografiju?" - pita Zoran?

  • "Pa može li ona sa postojećeg spomenika, upitah Zorana?"

  • "E, ne može. Morate imati fotografiju na papiru, pa da mi date da je ja pošaljem čovjeku u Šabac na izradu za spomenik."

    Nemamo sada ovde nikakve fotografije, govorim, a supruga reče da ona ima u putnoj torbi koja je ostala kod svastike.

  • "Nema problema sutra ću ti poslati e-mali od ovog čovjeka iz Šapca, pa možeš da pošalješ fotografiju njemu direktno preko meila, reče nam Zoran."

    Složismo se i na kraju se rastasmo. Mi se vratismo nazad. Samo što smo ušli u kuću, Zoran zove da mi pročita e-mail i kaže šta još treba da uradim.

    Po dolasku, supruga nađe fotografiju od pokojnog sina i ja sutradan ujutro na autobus i u Vogošću da preko pošte probam poslati fotografiju u Šabac. Znam da sam ranije slao jedan dokument sinu, pa sam mislio da i sada pošaljem. Na pošti udari na jednu mrzovoljnu radnicu i dobih odbijenicu. Izađem vani i stanem pet-šest koraka od ulaza u poštu, razmišljajući gdje ću da nađem nekog, kad su u Vogošći svi nepoznati, da bi poslao fotografiju. Tad mi se upališe lampice i sjetih se fotografa koji ima svoju radnju baš tu u blizini pošte. Tu, gdje se (čini mi se), nalazila prodavnica tekstilne robe gdje je nekad radila Bilja. Fotograf mi je jedne prilke radio neke fotografije od naših predaka, pa mi je tada rekao:

  • "Gospodine, sve što vam treba oko fotografija, kopiranja, plakata ili bilo čega iz ove branše, slobodno dođite kod mene. Ja ću vam sve uraditi. Ako mene ne bude u radnji, imaju moji sinovi i samo recite da ste razgovarali sa mnom."

    I ja se uputih u tu fotografsku radnju. U radnji dvoje mladih, momak i djevojka. Oboje lijepi, ali i vrlo učtivi.

  • "Dobar dan gospodine, izvolite šta ste trebali, rekoše mi oboje?"

  • "Dobar dan." - rekoh i ja njima. Rekoh šta mi treba, a momak mi reče da nema problema, ali da malo sačekam, jer sad radi jedan posao koji ne može prekinuti. Odmakoh se u stranu da sačekam. U radnju ulaze većinom mladi, tražeći da im se izrade određene vrste fotografija i fotokopiranje nekih dokumenata. Kad je momak završio sa predhodnim poslom, pozva me da mu dam fotografiju i da mu pobliže pojasnim šta hoću.

    Rekoh mu da trebam poslati fotografiju od sina na e-mail koji mu ja i pokazah, ali, rekoh i da je fotografija malo izblijedila, pa bi trebalo malo prilagoditi stvarnosti, ako se može. Momak uze fotos i stavi na svoje mašine-kompjuter da prilagodi boju lica. Kad je napravio nekoliko snimaka, pozva me da uđem u njihov prostor i da vidim fotografije. Odredismo zajedno jednu od nekoliko fotografija i on poče skeniranje. Dok on obavlja radnju, gledam kako su njih dvoje vrlo dobar tandem u obavljanju poslova. Dok momak radi na mašineriji, djevojka radi ostale poslove i sa mušterijama. Tada kao po običaju, ja priupitah njih:

  • "Izvinite, šta ste vas dvoje u srodstvu?" Jer vidim da djevojka u nedostatku posla priđe momku i nasloni se nanjegovo rame.

    Nasta blagi osmijeh na licu i zagledanje jedno u drugo, ali djevojka reče, da su momak i djevojka.

  • "Baš lijepo." - rekoh - "vidim da vrlo odgovorno radite, pa mi je malo neobično da mladi tako s voljom rade a ima ih Boga mi koji ne rade."

    Zbog njihovog složnog rada i dok čekam završetak posla koji treba da urade, ja poče priču o "sirotanu i nesretniku" sa autobuske stanice. Nisam stigao ni do pola priče, a momak me prekide pa mi se obrati:

  • "Ma slušajte gospodine, ma kakav bijednik? Ma taj nikad nigdje ništa nije htjeo raditi, niti hoće da radi. To je jedan seljački lopov, koji vara pridošle i nepoznate ljude ovde u Vogošći. On svakom priča o tome kako ima majku samu u Srebrenici i da on nema posla, a laže. On je gospodine, narkotičar i kad god se dočepa koje marke dade za drogu. A djevojka koja sluša šta momak priča dodaje:

  • "Jao, kako je tako taj bezobrazan, sram ga bilo! Kakvo je to đubre od čovjeka!"

    ...nastaviće se...
  • komentari- 91091 - 10.08.2014 : Stari Blizo - best (1)

    Dobro razmislite!


    Ako ovo ne uradite sada, nadolazeća mladost biće sledeća na redu.

    Nakon završetka poslednjeg rata na prostorima bivše Jugoslavije, nastavljena su ubistva na cijelom tom području. Istina ne u onoj ratnoj mjeri, ali ih ima, nisu prestala. Ona su nastavljena tako, kao da se rat još nije završio, već da je primirje. Nema dana kada ne nađem u novinama da je neko poginuo. Jednostano ubijen zbog ničega. Ljudi koji čine vlast u državama ovog regiona, vode brigu da sačuvaju svoj, a ne tuđi život. Ja vam ne lažem, jer i sami možete čuti, pročitati, a možda i vidjeti da se neko ubije iz čista mira, ne samoubije, iako i toga ima.

    Primjer za ovo je sarajevski policajac u kolima policije ispred Pravoslavne crkve u Reljevu kod Sarajeva. Policajac u Bugojnu, Risto Jugović na Palama, komadant Bijelih vukova, vlasnik bazena u Doboju, zadavljene dvije nane u centru grada Sarajeva, jedna starija srpkinja, baka, zatim u Foči ubijen mladić, u Prijedoru dvojica, u Karlovcu, u Osleku, u Gradišci, po Srbiji, Crnoj Gori ali i u Makedoniji. Ovo je što ja znam o ubistvima u našoj regiji.

    Poslednjih desetak i više dana u našoj regiji, tačnije u okolini Subotice, dogodio se nezapamćen zločin. Sve štampane i elektronske novine, radio i TV, obavještavale su svako na svoj način o tom zločinu. O ubistvu mlade djevojčice Tijane Jurić iz Bajboka, iz okoline Subotice.

    Vjerujte mi da sam se zgrozio kada sam pročitao tu vijest u nekim našim novinama, a još više sam bio ogorčen na pisanje pojedinih novina među kojima su i "Nezavisne novine" iz Banje luke. Ne mogu da povjerujem da su novinari, prije svih urednici iz te i sličnih kuća, toliko bez morala i duše, kada su u svojim tekstovima opisivali detalje koje je ubica vršio nad mladom Tijanom.

    Da sam ja slučajno roditelj od ovog djeteta, pokojne Tijane, vjerujte mi, ja bih podnio tužbu protiv ovih koji su se iživljavali i utrkivali pišući u javnim glasilima teške i nemoralne riječi koje je ubica izvodio nad djevojčicom i tako roditeljima nanijeli još veći bol u srcu i duši. Neka se novinari stide svoje profesije ali neka se stide i svoje djece ako ih imaju. Sram neka ih bude!

    Čitam i o tome kako Makivija, majka od ubice nema snage da ga vidi. Zar ga je takvog izrodila i odgojila da mu ode i da vidi ubicu što ubi tako svirepo to mlado stvorenje. Bolje bi joj bilo da skoči u Savu ili da se objesi u centru Surčina i da je nema. Rodbina ubice govori kako je ubica bio miran i nikom nije zla nanio. A možda je baš on nanio i zla porodici Simendića, čija je kćerka nađena preklanog vrata. Ne zna ta rodbina ubice i za onu narodnu:

    "Iz mire sto đavola vire"

    Interesantno je i to, što se nigdje ne pominje muž od Makivije i otac ubice.

    Poštovani posjetioci ovog sajta. Vi koji ste na području Srbije, pa i ostalih područja bivše nam države, pozivam vas da se udružite i prikupite potpise ne na internetu, već na papir, za povratak "Zakona o smrtnoj kazni"

    Priča o nekom demokratskom društvu bez smrtne kazne je, priča za malu djecu u povoju. Baš u tim demokratskim društvima postoje doživotne i smrtne kazne. Takav zakon živi i u Americi.

    Vama, mladim roditeljima, savjetujem da vodite računa o vaspitanju svoje djece, da ne bude kasnije i prekasno. Djeca su uvijek govorila majci ili ocu kad nešto hoće:

  • "Kako onaj ili kako ona može. Kako on ili kako ona ima>"

    Zapamtite dobro šta vam Stari kaže: Ako ne učinite to što prije sa potpisima, sledeći možete biti vi ili vaša djeca, pa razmislite. Država je davno digla ruke od naroda. Baš je briga za nas!

    Ja sam tu, još malo i ja odlazim, ali vi ostajete sa vašom djecom, bez obzira da li su muška ili ženska. Želim vam svako dobro i čuvajte se zli ljudi.
    Stari
  • komentari- 89953 - 30.04.2014 : Stefanvirtus Beograd - best (0)

    Bosna i Bošnjaštvo


    Bilo je nekada vreme kad smo možda bili nevini, ali to vreme je iza nas. Selo ili selište, kao pojam napuštenog naselja odakle moj rod potiče je na temeljima crkvišta posvećenom apostolu Pavlu i datira po nalazima bosanske (postratne i predratne) državne komisije iz 10. veka, a strašno je videti u kakvo se stanju nalazi, pa ipak po dubrovačkim arhivima se nalazi podatak o prezimenu 1362. i danas je taj rod prisutan u tri vere.

    Temelji crkve su ruine, a porodica je kao pravoslavna stigla do kneževske časti (doduše masonske u Grblju), katoličku je car Leopold uzdigao do naslednog plemstva, a poturčenjaci su u najsevernijem mediteranskom gradu (Stolac) posedovali mlin i stupe i još uvek su deo kulturnog miljea iste varošice, čak im je srodnik jedan od osnivača (ali kao katolik) "krvatske" kuće klasične muzike.

    Pričam sve ovo da bi bilo jasno zašto mi se desilo da u potonjem ratu imam kao neprijatelja nekog ko mi je rod. Postavlja se pitanje ko je kriv? Ja? Ako sam ja taj, koji je nosilac dve medalje (zlatni Gavrilo), svedok stradanja i lutanja vlastitog roda, u sve tri vere, ili ko je taj ko može da nema tu dilemu (tzv. Bosanac) tj. ako mu je rod ostao dosledan pravoslavlju? Hvala dragom Bogu da se odgovor nameće sam od sebe, a to je, budućnost Bosne u priznavanju različitosti identiteta, koje svi mi tako slični, a ipak različiti nedrimo, tj. nisam "ja" neko kome je blizak ni poturica ni katolik, moj blizak rod i komšija ili prijatelj je onaj ko se prepoznao u pravoslavlju i srpstvu. Makar, nekome, mi izgledali kao rod koji je na kolenima, želim samo da im poručim da se se mera "čoveka" vidi po tome koliko je neko smogao snage da ustane kad je, sticajem okolnosti, bio bačen na kolena. Bosna koju "ja" volim je omeđena (ako je ikad kao takva postojala) ličnostima kao što su Andrić, Selimović ili zadužbinar PIŠČVOG mosta koji je bratu omogućio obnovu SPC i kao prvi čovek okupatora pomogao obnovu crkve u Srba i mislim da je u tome razlika između Sidrana i Kusturice (nije u pitanju dirigent Abid.)

    Sad dolazi vreme da se prepoznamo ko šta slavi, a "ja" ću slaviti početak koji je obeležio Princip i hvala dragom Bogu pa mi je pružio priliku da se nakratko proslavim njegovi tragom.
    komentari- 89451 - 25.03.2014 : Nerko Sarajevo - best (0)

    Samoubistva bankarskih dužnika i žiranata


    Brojna udruženja kreditnih dužnika i žiranata iz oba entiteta upozoravaju javnost sa podatkom da je u zadnjih deset godina 17 dužnika i žiranata počinilo samoubistvo iz očaja zbog nemogućnosti otplate dugova.

    Među žrtvama su prednjačili tzv. švicarci, tj. ljudi koji su podigli kredite u švicarskim francima, koji je u međuvremenu poduplao svoju vrijednost, i time uduplao vrijednost duga koji se ima za vratiti. Kada se dodaju zatezne kamate zbog neredovnog vraćanja duga, ta suma može lako izaći i na trostruku od posuđene.

    Neko ko je npr. digao kredit na 30. 000 mraka da kupi auto, danas vraća 90. 000 maraka, i možda i ima neku nadu da će jednog dana vratiti novac. S druge strane, oni koji su digli veće kredite za pravljenje kuće ili razvoj biznisa danas stoje pred nemogućim sumama, i moraju otplaćivati kredit do kraja života, a nastaviće ga vraćati i njihova djeca na ovaj ili onaj način. Banke već uveliko stavljaju stanove i kuće dužnika pod hipoteku, rasprodaju ih za sadašnju nisku cijenu i ljude sa porodicama izbacuju na ulice.

    Slijedeća ugrožena grupa su žiranti koji su naivno potpisali da garantuju kredit npr. za radnog kolegu, prijatelja, poznanika, nerijetko i člana porodice misleći da je to formalnost. Kada se dotični ili dotična pretvore u prevaranta koji ne vraća dug, već je kasno. Ovo su "lakši" slučajevi, jer od preko 100 hiljada dužnika većina vraća kredite do 10. 000 KM.

    Naše političke elite se bave "Markovim konacima" neriješenog nacionalnog pitanja u situaciji u kojoj značajan dio njihovih naroda živi u dužničkom ropstvu. Profiteri na našoj nesreći i ekonomskim problemima su prije svega banke iz Austrije Hypo Alpe Adria koja ima najveći broj dužnika vezanih za švicarski franak i Raiffeisen Banka koja ima najveći broj dužnika žiranata.

    Dok austrijski bankari lumpuju i zakupljuju čitave hotele, pa i sportske dvorane za ožderavanje, kurvanje i napijanje po Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, opljačkani narod pije lijekove za smirenje, protiv srčanih bolesti izazvanih stresom, i umire, a neki kako vidimo podižu ruku na sebe.

    Sram neka bude političare koji su narod ostavili na cjedilu i u rukama ovih lešinara.

    Patriotska je dužnost bojkotovati sve inostrane, a posebno austrijske banke, i sarađivati sa njima što je manje moguće. Od vlasti moramo tražiti da organizuje domaće banke, i da preko njih ide platni promet.

    Dok se od federalnih političara ništa dobro ne može očekivati po ovom pitanju, zbog snage bankarskog lobija, i njihovih privatnih porodičnih interesa, začuđen sam ćutanjem političara iz RS-a.
    komentari- 86253 - 04.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (7)

    Parada ponosa


    Nekad je parada ponosa na prostorima bivše SFRJ bila dobro naoružana i obučena JNA, a dnas? Nemam ništa protiv pedera, to je njihov izbor, ali paradirati zbog toga je za mene nepeihvatljivo. Ovako je to vidila svojim očima i objavila Marija Luković.

    Proglas srbskim gejevima i svima koji podržavaju "Paradu ponosa" 2013.

    Kao jedna od Vas, moram da se zapitam na šta ste to ponosni u ovoj državi u kojoj se sprema još jedna parada.

    Da li ste ponosni...

    - na drugare iz Budve, koji su upravo otpisali srpski jezik, dok njihovi studenti slobodno studiraju u Srbiji?

    - na dečke iz Hrvatske koji hapse Srbe "za njihovo dobro"?

    - na to što u isto vreme hapse Srbe na Kosovu i Metohiji?

    - na to što se isto sprema Vojvodini i Raškoj oblasti?

    - na vlast koja krši Ustav?

    - na Ustavni Sud koji taj čin ignoriše već mesecima, a sve na zahtev te iste vlade?

    - na to što se uspešno odigrala još jedna dramska epizoda revolvirajućih vrata ministarskih pozicija?

    - na to što se (kao narod - ne samo pojedinci - to statistike jasno potvrđuju) osuđujemo sa preko 110 vekova robije za navodne ratne zločine, dok se srbska tela i dalje iskopavaju i ne zna im se broj?

    - na borbu za ljudska prava u kojima Srbi uzimaju "Romsku" nacionalost kako bi imali povlastice do kojih inače nikada ne bi došli?

    - na bezalternativnom priduženju Evropskom Savezu koji nam je u svakom ratu bio sa druge strane fronta? Da ne govorim o propasti ekonomije ove zemlje koja se provodi već decenijama!

    - na to što se poljoprivredno zemljište prodaje strancima kako bi sutra mogli jeftino da glockamo GMO? I neće biti ni jeftino, u to budite sigurni.

    - na to što nas pridružuju NATO snagama koje su nas sve od reda darežljivo čašćavali uranijumom 78 dana?

    - na to što nas zaprašuju iz aviona i testiraju elektromagnetne talase kao da smo ekperimentalni pacovi?

    - na to što sarađujemo sa tajnim službama koje su odgovorne za špijunažu i kršenja ljudskih prava na globalnom nivou? Pogledajte samo ko sve pomaže "naše" nevladine organizacije.

    - na to što ne možemo da saznamo istinu ni o svom poreklu zahvaljujući raznim glupostima koje nam se nameću?

    Na šta ste tačno ponosni?

    gej-brak-u-ustavu_104

    Na to što ste homoseksualni?

    Pa prvo ste postali dete svojih roditelja, zatim državljanin Srbije, a tek kasnije je i seksualnost došla na red.

    Uzmite malo pamet u glavu i bolje ponosno viorite Srbskom zastavom na narodnim protestima, nego što se dičite stvarima koje su zadnja rupa na svirali u današnje vreme. Prete nam Neoosmanizmom, glađu, ratovima, spiskovima za eutanaziju, raspadom države, a Vi?

    Stidim se Vaših pogleda na svet!

    Izđite iz te Ružičaste kutije laži i osvrnite se na svet oko sebe. Popijte malo izvorske vode da Vam se razbistri um. Probajte domaći, neprskan pradajz, da se prisetite kakvog je ukusa nekada bio. Pogledajte u nebo da vidite sazvežđa - šta - nema ih? Zapitajte se zašto. "Ignorance is bliss" i jeste, ali samo za one koji govore tim jezikom.

    Ili prvo budite Srbi u Srbiji, ili idite tamo gde se Vaša shvatanja više cene, jer u ovoj zemlji samo pravite više štete no koristi. Homofobija je bila daleko manja pre 10 godina kada ste svi bili u mišijim rupama, gde vam je očigledno i mesto. Svi vi koji ste izašli na javna glasila da objasnite svoje stavove predstavljajući sve homoseksualne u Srbiji, ste samo potkopali gej populaciju svojim izlivima mržnje, površnosti i neinformisanosti! A nije nam potreban nikakav gej lobi serviran sa Zapada i od gosn. Franja, za koga se zna na čijoj je strani.

    Prvo treba da očistimo državu od kukolja, a tek nakon toga da MOŽDA razmišljamo o tamo nekim pravima manjine. Mi smo manjina, svuda u svetu, shvatite to. To je kletva sa kojom treba da se nosimo, a ne da se guramo u red kako bi dobili veće benificije od većine samo zato što su u većini!

    A znam da nisam jedina koja ovako misli u našim krugovima, jer da je drukčije ne biste skupljali ljude širom Evrope da Vam koliko-toliko povećaju posećenost. Javna je tajna da je Beograd pun homoseksualaca. Koliko njih se odazvalno na poziv vašem tajnom paradiranju? Ponovo je bilo više policije nego Vas. Jadni ljudi, šta su dočekali.

    Prijateljski savet: batalite sa tom paradom više. Vi koji je toliko gurate imate dovoljno novca od raznih stranih izvora, pa lepo sledeće godine idite na more u Budvu, ili EU NDH, a do tada smirite malo strasti i nemojte više pljuvati po onima koji nisu izdajice!

    Marija Luković,
    Na dan svete mučenice Marine (Ognjene Marije),
    leta Gospodnjeg 2013. u Beogradu
    komentari- 85453 - 12.06.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Turska u Bosnu vraća suptilniju verziju Otomanske imperije


    Majkl Birnbaum: Vašington post, 24. mart, 2013

    Sarajevo, Bosna - Turska je osvojila Balkan pre pet vekova. Sada se turska sila vraća "mirnijim načinima".

    Turske investicije su se proširile Balkanom, čak i u Hrvatskoj i Srbiji u kojima većina hrišćanskih stanovnika smatra da su sultani iz Konstantinopolja okupatori, a ne oslobodioci. Turska je takođe pomogla, u vidu posrednika, da se održe pregovori između bivših ljutih neprijatelja na Balkanu. Ovo prisustvo, koje je sve veće, omogućilo je Turskoj da proširi svoj uticaj u Evropi u vreme kada se izgledi zemlje da se pridruži Evropskoj Uniji čine problematičnim.

  • "Turski lideri rade na novoj Otomanskoj imperiji koja je suptilnija", kaže Amir Zukić, šef biroa turske anadolijske novinske agencije sa predstavništvom u Sarajevu, koje se nedavno, za nekoliko meseci, proširilo. "Turska, bivša regionalna sila, pokušava da se vrati na spektakularan način".

    Tursko prisustvo u Bosni je uglavnom bilo pritajeno više od 40 godina, tokom kojih je ova balkanska zemlja bila deo komunističke Jugoslavije, koja nije bila prijemčiva za turski religijski i istorijski uticaj. Ali sredinom 90-ih, pošto se Jugoslavija raspala, Turska je počela da pomaže muslimanima koji su činili polovinu stanovnišva Bosne. Od tada tursko finansiranje je pomoglo da se izvrši rekonstrukcija monumentalnih spomenika iz otomanske ere koji su bili meta etnički motivisanog razaranja.

    Sada je teško ne uočiti turski kulturni uticaj. Turski zvaničnici često posećuju Sarajevo. Nova, velika turska ambasada se gradi u blizini "aleje snajpera", koridora kojim su se, tokom trogodišnje opsade glavnog grada tokom rata, bosanski muslimani borili da obavljaju svoje svakodnevne poslove, dok su na njih srpski snajperisti, koji su bili pozicionirani na obližnjim brdima, otvarali vatru. Reklame na bilbordima nude putovanja do Istanbula za ekvivalentnih 74 dolara. A ove godine barokna sapunska opera koja je bazirana na životu Sulejmana Veličanstvenog, vladara Otomanske imperije tokom 16. veka, prikovala je za kauče Bosance tokom sumorne zime.

    Najveća ispostava u Bosni su dva turska univerziteta koje uglavnom pohađaju turski studenti.

    Na Međunarodnom sarajevskom univerzitetu studenti koji kroče kroz glavna vrata osunčane zgrade, koja je otvorena pre dve godine, moraju da prođu ispod pažljivog oka sultana Mehmeda Osvajača, otomanskog vladara koji je uveo islam u Bosnu 1463. Privatni univerzitet finansira turski biznismen koji je blizak sa političkom partijom turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana. Škola je počela sa radom 2004. i narasla je na 1500 studenata. Nova zgrada bi imala kapacitet za 5000 studenata.

    Časovi se održavaju na engleskom i postoji zapadni nastavni program koji se bazira na pragmatičnim predmetima kao što su biznis i inženjering. Ali i turski i bosanski studenti se slažu da ih je privukla kulturna razmena. Svaka grupa mora da nauči jezik druge.

    Rukovodioci su jasni po pitanju ambicija koje škola ima.

  • "Turci su privučeni da dođu ovamo zato što veruju da će Bosna, sa svim njenim problemima, postati članica Evropske Unije pre Turske i oni ovo vide kao most između dve zemlje", kaže Muhamed Hadžiabdić, zamenik rektora škole, koji je bosanski musliman.

  • "Turski narod voli Bosnu", kaže on. "Ona je evropska država, ali se u njoj osećaju kao kod kuće, miris, kultura je prepoznatljivo turska".

    Bosanski studenti posmatraju rastuću tursku ekonomiju sa zanimanjem, zvanični nivo nezaposlenosti u njihovoj zemlji prošle godine iznosio je 46 procenata, daleko više nego u Turskoj. Mnogi od turskih studenata, koji čine 65 procenata studenata, kažu da su oni tu zbog ukusa slobode, daleko od pažljivih očiju njihovih porodica kod kuće. Neki kažu da planiraju da ostanu u regionu i da razviju biznis.

  • "Od kada sam bio mali želeo sam da otputujem u stranu zemlju. Želeo sam da naučim strani jezik", kaže Fatih Seldžuk, devetnaestogodišnjak, student prve godine iz Izmira u Turskoj. "Bosna je bila u Otomanskoj imperiji, tako da je slična Turskoj. Moj otac mi je rekao da bi trebalo da odem u Bosnu i Hercegovinu zato što je slovenska, ali je i muslimanska".

    Druga turska škola u Sarajevu, Međunarodni Burk univerzitet otvoren je 2008. i povezan je sa Fetulahom Gulenom, uticajnim muslimanskim sveštenikom koji vodi međunarodni religijski i edukativni program u Pensilvaniji.

    Zvaničnici na Burku takođe govore o svojoj želji da se ojačaju veze između Turske i Balkana. Studenti koji pohađaju ovu školu su tendenciozno više religijski konzervativni, ali kao i na Međunarodnom sarajevskom univerzitetu nastavni plan je sekularan.

    Drugačiji put u Evropu

    Turska ekspanzija u regionu potiče iz dugogodišnjeg sna zemlje da postane članica EU koji se čini udaljenim. Zapadne evropske sile, posebno Nemačka, su zabrinute da bi Turska sa svojih 74 miliona stanovnika mogla da preplavi Evropu svojim građanima koji traže posao. Pojedini zvaničnici se pitaju da li je, većinskim delom muslimanska zemlja, uopšte evropska.

    Ali Bosna je smeštena unutar Evrope - uprkos tome što je stari deo Sarajeva krcat prodavnicama i vekovima starim fasadama koje podsećaju na Istanbul. Pojedini analitičari tvrde da sve veće tursko prisustvo u evropskim regijama koje su jednom bile deo njene imperije jeste jedan od načina da se nadoknadi to što je Turska isključena iz EU.

    Rastući uticaj Turske uznemirio je pojedine bosanske Srbe, koji održavaju paralelnu vladu u Bosni pod kompleksnim sistemom koji je diktiran mirovnim pregovorima iz 1995. Zvaničnici iz paralelne vlade su se žalili da muslimanski deo Bosne potpada pod uticaj bivše imperijalne sile.

  • "Za islamiste povratak Turske na Balkan predstavlja ispunjenje njihovih ambicija, ali za mnoge Srbe i takođe za mnoge Hrvate njihova nacionalna borba iz 19. veka im je još uvek u mislima", kaže Esad Hečimović, urednik informativnog programa na OMT privatnoj TV stanici, koja emituje sapunsku operu baziranu na Sulejmanovom životu.


    Ipak, čak su i Srbija i Hrvatska oberučke prihvatile turske investicije. Turska je treći po redu investitor u mediteransku Hrvatsku u prva tri kvartala 2012, a Erdogan nastoji da ostvari bliske veze sa Srbijom, dugogodišnjim rivalom. Turske diplomate takođe su podstakle pregovore između srpskih i bosanskih vlada.

    Zalaganja na Balkanu su omogućila Turskoj novo mesto za ekonomski rast pošto se uhvatila u koštac sa etničkim nasiljem koje je preplavilo susednu Siriju. Tamo različite nacije, koje su takođe nekada bile deo Otomanskog carstva, prete da se međusobno potpuno unište - razvoj događaja koji je sličan sa onim što se dogodilo Jugoslaviji.

    Mnogi na Balkanu smatraju da su oni samo puka tačka na putu kojim Turska širi svoje ciljeve.

  • "Oni su velika regionalna sila", kaže Hajrudin Somun, bivši bosanski ambasador u Turskoj. "Balkan je oduvek bio njihov put za osvajanje Evrope. Oni moraju da prođu ovuda".

    Majkl Birnbaum je postao izveštač Vašington posta iz Berlina u januaru 2011, nakon što je dve i po godine pokrivao edukaciju za novine iz Vašingtona. On je pratio arapsko proleće iz Libije, Egipta i sa drugih područja na Srednjem istoku. On je takođe radio za Pitzburg Post-Gazete. Birnbaum poseduje diplomu iz istorije nemačke koju je stekao na univerzitetu Jejl. Odrastao je u Čikagu.

    Sa engleskog preveo: Vladimir Jevtić
  • komentari- 78628 - 31.10.2012 : Mihailo Danilovic Majur, Šabac - best (0)


    Danijel Huba, češki borac za istinu: Olbrajtova mora da odgovara za krvoproliće Srba!



    Topla dobrodošlica za Madlen Olbrajt u Pragu u režiji češkog udruženja "Prijatelja Srba na Kosovu" izazvala je veliku pažnju, kako srpske, tako i češke javnosti.

    Danijel Huba, jedan od osnivača udruženja i organizator protesta protiv bivše državne sekretarke SAD, u ekskluzivnom intervjuu sa portal "Srbin.info", govori o ovom događaju, ali i o tome šta Česi zaista misle o Srbiji i njenoj borbi za Kosovo i Metohiju.

    Na promociji knjige Medlin Olbrajt u Pragu, na originalan način ste podmetnuli spisak svih njenih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije i zatražili joj autogram. Bivšoj američkoj sekretarki se to nimalo nije svidelo, što su zabeležile brojne kamere i fotoaparati?

    U Češkoj se pravi medijska slika da Česi vole i obožavaju Olbrajtovu i politiku SAD. Zato smo želeli da ovim nastupom pokažemo da to nije istina, ali i da njoj lično stavimo do znanja da nismo zaboravili šta je uradila na Balkanu i koliko je žrtava stradalo njenom politikom devedesetih godina prošlog veka.

    Medlin Olbrajt je s položaja državnog sekretara SAD izričito odgovorna za bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine, kada su avioni NATO, bez mandata Ujedinjenih nacija ubili na hiljade Srba. Takođe, podržala je džihad u Bosni i Hercegovini i manipulaciju činjenicama oko Srebrenice. Na kraju je kao pravi ratni prfiter, lično zaradila od privatizacije telekomunikacija Kosova. Za sve ove zločine, trebalo bi da snosi posledice i prizna odgovornost za krvoproliće nekoliko hiljada civila ¿ objašnjava Huba za naš portal, na veoma dobrom srpskom jeziku.

  • Kako ste došli na ideju da osnujete udruženje za otkrivanje istine o Srbiji?

    Kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, više nisam mogao da ćutim. Moram sam nešto da preduzmem i upoznam češku javnost sa katastrofom i nepravdom koja se nameće Srbiji. Putem interneta sam pronašao još trojicu istomišljenika i prijatelja Srba, iako smo po političkoj ideologiji različiti ¿ desničar, socijaldemokrata, komunista i sveštenik!

    Napisali smo peticiju protiv priznavanja nezavisnosti Kosova, počeli da sakupljamo potpise i poslali je Vladi Češke. U vreme moje prve posete Kosmetu maja 2009. godine, češka vlada je priznala Kosovo i peticija više nije imala smisla.

    Tada smo osnovali građansko udruženje "Prijatelji Srba na Kosovu", koje je, kao što vidite i dalje veoma aktivno. U naše udruženje se učlanio i režiser Vaclav Dvoržak, koji je snimio film "Oteto Kosovo", kao i član češkog parlamenta Jaroslav Foldina.

    Ponosni Čehoslovak

    Danijel Huba je rođen 1973. godine u Brnu. S obzirom na to da mu je otac Slovak, a majka Čehinja, za sebe kaže da je ponosni Čehoslovak i da nikada neće priznati raspad Čehoslovačke. Završio je fakultet za finansije u Pragu, a pored maternjeg, govori i srpski, ruski, nemački i engleski jezik.

  • Srbiju već više od deset godina ucenjuju u zamenu za ulazak u Evropsku uniju. Kakva su iskustva Češke u ovoj političkoj organizaciji?

  • Veoma loša, baš kao što je i celokupna sadašnja situacija u Evropi. Ispostavilo se da je cilj širenja EU zapravo samo širenje tržišta za velike kompanije. Nezaposlenost u Češkoj raste iz dana u dan, a posebno nam smeta činjenica da države-članice nikako nisu jednake, već privilegije važe za jedne, a stroga pravila za druge zemlje, uglavnom one koje su nedavno ušle u Uniju. Sa ovakvim uređenjem, Evropska unija i evro kao valuta teško da mogu da opstanu.

  • Kako vidite odnose Srbije i Češke?

    Mogu iskreno da kažem da su Srbi jedini narod u Evropi, koji su dva puta podržali Čehoslovačku u prošlom veku, kada joj je bilo najteže. To ne sme da se zaboravi! Prvo su 1938. godine mnogi srpski dobrovoljci ratovali u čehoslovačkoj armiji protiv Hitlera, a zatim ste nam pomogli i 1968. godine, kada je Sovjetski savez poslao u Prag vojsku da brani socijalizam i revoluciju tenkovima. Zato naše građansko udruženje i radi na tome da se srpsko-češke veze obnavljaju i jačaju.

  • Šta poručujete srpskom narodu?

  • Hoću da znate da Česi o Srbiji ne misle ono što govore predstavnici češke vlade i da imate našu veliku podršku u borbi za istinu i očuvanje Kosova i Metohije ¿ poručuje Danijel Huba.
  • komentari- 65926 - 28.02.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Ponovo igre sa penzionerima


    Već sam ranije napisao jedan prilog pod naslovom "Igre sa penzionerima" a koji se sada nalazi na stranici POLITIKA " Komentari opšti, pod brojem 31562 od 02. 06. 2011. godine (Pronađite i pročitajte).


    Evo sada još jedne igre sa penzionerima (pored ostalih boraca) o kojoj je dao svoj opširan prilog na ovoj stranici Kozara: Mrakovica pod brojevima 65803 i 65806 od 27. 02. 5012. godine, U potpunosti podržavam pisanje Kozara. Mrakovica. Ja ću sada dati genezu mojih događanja, a takva su sa svom penzionerima " borcima.

    1. Rješenjem Fonda PIO RS " Stručna služba " Filijala Bijeljina, broj: 10633994585 od 15. 03. 2001. godine priznato mi je pravo na dodatak uz penziju u mjesečnom iznosu od 57, 36 KM. Isplatu dodatka uz penziju vršiće Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada počev od 01. 02. 2001. godine.

    2. Takva rješenja su dobili i ostali penzioneri " borci.

    3. Nikada nam nije isplaćena ni jedna jedina marka po tim rješenjima.

    4. Rješenjem Fonda PIO RS " Filijala Bijeljina, broj: 1063399485 od 25. 09. 2007. godine, prednje rješenje se ukida počev od 25. 09. 2007. godine. Obrazložeenje je daa je da je stupanjem na snagu Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbranbeno-otadžbinskog rata Republike Srpske (Sl. Glasnik RS broj: 46/04 i 53/04 i njegovog člana 129. prestao da važi Zakon (da ne nabrajam) po kome je bilo doneseno pomenuto rješenje. To znači da nije ukinuto pravo na dodatak za period od 01. 02. 2001. do 25. 09. 2007. godine. Takva rješenja su dobili i ostali.

    5. Pošto Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada i dalje šuti i ne isplaćuje stvorenu obavezu, onda su penzioneri (zamislite ovu bruku) riješili da putem suda uz pomoć advokata ostvaruju to pravo.

    6. U Bijeljini se advokatu javila prva grupa od 50 penzionera koja je priložila dokumenta koja im je advokat tražio. Advokatu nije bilo teško da na sudu izbori presudu u korist penzionera jer je sve uredno i legalno.

    7. Toj prvoj grupi od 50 penzionera je isplaćen taj dodatak. To je sada bruka i dokaz da naša država nije pravna država. Pa zar treba tjerati penzionere da svaki posebno traži taj dodatak putem suda, a ne da Ministarstvo na osnovu ove prve presude isplati taj dodatak svim penzionerima koji su dobili takva rješenja. Pošto to Ministarstvo ne radi, sada se istom advokatu u Bijeljini javlja druga grupa od 51-og penzionera. Imam njihova imena, i moje ime je među njima, ali ih neću nabrajati jer mislim da nije potrebno.

    8. Osnovni sud Banjaluka je donio rješenje kojim se obavezuje izvršenik Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada u Vladi RS zastupanim po Javnom pravobranilaštvu RS Banjaluka da u roku od 8 dana od dana prijema rješenja isplati tražiocima izvršenja dodatak uz penziju u mjesečnim iznosima, u protivnom Sud će ista naplatiti prinudno tj. zaplijenom i prenosom navedenih novčanih sredstava sa navedenih računa izvršenika, a koji su navedeni u rješenju.

    9. Osnovni sud Banjaluka je donio i rješenje o izvršenju broj: 71 0 И 055752 09 И оd 04. 11. 2009. godine.

    10. Sve to sada stoji zaleđeno i niko ništa po tome neće da radi.

    11. Ja sam sa jednom grupom penzionera sa ovog spiska tražio " urgirao osplatu i opet ništa. Nema nikakvog ni odgovora.

    12. Da bude još veća bruka, ima i treća grupa penzionera, ne znam koliko ih je u toj grupi, ali koja nije dovedena u fazu ove druge grupe. Valjda i advokat vidi da to badava radi.

    13. Vjerovatno ima još penzionera koji se nisu javili sa zahtjevom ni u jednu od ove tri grupe.

    14. Interesantno je napomenuti da PIO RS nije uspi regulisati pitanje preuzimanja na isplatu penzija za penzionere koji su ostvarili penziju radeći na teritoriji koja sada pripada Federaciji BiH sa PIO/MIO Federacije, pa je napisao pojedinačni zahtjev i poslao ga svim takvim penzionerima, samo da ga oni potpišu u PIO/MIO Federacije. U tom zahtjevu nas upućuju na osnov "Presuda suda u Strazburu u slučaju "Karanović protiv BiH iz 2007. godine" (I o tme sam ranije pisao i to je posebna priča igre sa penzionerima).

    15. Vrlo čudno. Pozivamo se na slučaj pojedinca na Međunarodnom sudu, a zažmirimo pred 101 slučaj na našem sudu.
    komentari- 27425 - 30.03.2011 : Nlo - best (0)

    Baba Vanga videla Gadafija kako napada Evropu


    Čuvena bugarska slepa proročica Baba Vanga predvidela je ne samo rat u Libiji, nego i da će tamošnji lider Muamer Gadafi zbrisati Evropu hemijskim oružjem.

    Štaviše, ako je verovati Baba Vangi, 2011. godina biće prelomna za čitavo čovečanstvo, objavio je ruski portal Lajfnjuz delove nekih njenih predskazanja.

    Slepa proročica je rekla da će posle "nuklearne katastrofe u Japanu" početi rat sa muslimanskim zemljama u kojem će biti upotrebljeno hemijsko oružje koje će uništiti na desetine država.

    Vanga je prorekla da će prvo uslediti silovit udar posle kojeg će se na "koži ljudi pojaviti čirevi i tumori". Ona je "videla" i da će Evropa do 2016. opusteti.

    Ruski portal napominje da je Baba Vanga dosad pogodila - opisala je havariju u japanskoj nuklearki "Fukušima", rekavši da će posle tog događaja uslediti rat s islamskim zemljama.
    komentari- 27308 - 16.03.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (1)

    Moje, tvoje, njegovo


    U ovo vrijeme ekonomska kriza je zahvatila sve segmente društva. Ljudi žive na ivici bijede. Mnoge porodice nisu u mogućnosti da plaćaju režijske troškove jer nemaju dovoljno novca ni za hljeb. Izostavljaju plaćanje potrošnje električne energije i vode.

    Međutim, elektrodistribucije i vodoprivredne organizacije tim domaćinstvima isključuju struju i vodu. Ostavljaju ih bez osnovnih potreba za život. Bolje rečeno ubijaju ih, uzimaju im život.

    A, da li elektrodistribucije i vodoprivredne organizacije imaju na to pravo?

    Moje razmišljanje je ovako.

    Električna energija i voda nije njihovo vlasništvo. To je i moje, i tvoje, i njegovo, i naše, i vaše, i njihovo. To je opšte-društveno dobro. Te organizacije su ovlaštene samo da upravljaju i gazduju distribucijom i potrošnjom. Normalno, i da vrše naplatu potrošnje. Nemaju pravo da domaćinstva ostavljaju bez tog opšte-društvenog dobra, Postoji mogućnost prinudne naplate potrošnje tih resursa. Te organizacije imaju pravo podnošenja prijava i tužbi nadležnim sudovima koji su ovlašteni da donose odgovarajuće odluke. Sudovi imaju načina i prinudne naplate.

    Ako nikako drugačije, a ono pljenidbom pokretnih stvari i prodajom istih. Ako se nema od čega nadoknaditi dugovanje i na taj način, ima pretvaranje kazne u kaznu zatvora pa će dužnik odležati u zatvoru, raditi korisne poslove, ali bez plate sve dok ne odradi dugovanje.

    Dakle, pomenute organizacije ne mogu svojim nekakvim pravilnicima donositi takve mjere. Takva mjera spada u domen zakona, a one ne mogu donositi zakonske odredbe. To mogu zakonodavni organi.

    Međutim, smatram da bi takva mjera donesena i zakonom bila protiv ustavna jer zadire u život čovjeka. Nemamo pravo ubijanja ljudi.

    Država mora imati i socijalne programe kojima će štititi i pomagati nemoćne.

    Pa zamislite vi koliko je naših izbjeglica se našlo u Danskoj i Švedskoj i tamo dobili socijalnu pomoć od koje bolje žive u stranoj zemlji bez rada nego naši radnici u svojoj od plate.

    Nažalost, imamo i previše takvih glupih mjera kojima udaramo po sirotinji, a ne znamo kako se zaštititi od kriminalaca.
    komentari- 26600 - 22.02.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Javni uvijeni kriminal


    Svi gubimo, a svi šutimo. U današnjoj još nesazreloj privatizaciji, sazreo je kriminal. Vlasnici privatnih organizacija primaju radnike i prijavljuju ih tamo gdje treba, ali ne baš sve. Radno vrijeme im je po ugovoru 8 sati, ali uglavnom svi rade najmanje 10 sati. Imaju oni i plate, ali jedan dio plate je javan a drugi je tajni.

    Naime, oni radnicima uplaćuju na njihove račune kod banki najmanji zagarantovani iznos i na njega uplaćuju i doprinose. Ostali dio zarade, ako je ima, isplaćuju radnicima na ruke u svojoj organizaciji.

    Koje su posljedice ovakvog načina isplata plata radnicima?

    1. Gubi država jer se budžet ne puni punom mjerom. Uskraćen je za doprinos na onaj iznos koji se radnicima isplaćuje na ruke na koji se ne plaćaju doprinosi.
    2. Gube radnici jer im se ne uplaćuju doprinosi u punom iznosu. Posljedica toga je kad idu u penziju da imaju vrlo nizak prosjek zarade i dobiju najnižu penziju.
    3. Gube fondovi jer su uskraćeni za dobar iznos sredstava.
    4. Gube sadašnji penzioneri jer se u fond PIO ne uliva dovoljan iznos sredstava pa penzioneri primaju umanjene penzije.


    Od ovih posljedica su izuzeti poslanici u parlamentima, ministri u vladama i inspektori, jer su sebi obezbijedili enormno visoke plate i njima će prosjek zarade za penziju biti dovoljan da imaju solidne penzije.

    Sve se to zna i šta treba još reći? Ma ne treba, bogami, ništa. Odgovorni treba samo da preduzmu odgovarajuće mjere.
    komentari- 20898 - 04.03.2009 : Nenocc Pescano Selo - best (0)

    Kroatizmi srpskih političara


    Izdvojeno iz Pess RS,

    Političari u Republici Srpskoj, upozoravaju lingvisti, čestom upotrebom kroatizama, ugrožavaju srpske nacionalne interese, kuturu i tradiciju.

    Evo par citata lingviste Milorada Telebaka:

    "Stalnom upotrebom kroatizama razara se srpski jezik i srpska kultura. Zato je neophodno pojačati lingvističku kontrolu, jer samo tako je političkim i jezičkim nebulozama koje se mogu čuti i videti u pojedinim medijima, moguće dati smisao",

    "Političar koji ne vlada standardnim jezikom, koji ne drži do normi književnog jezika, kome književni jezik više smeta nego što koristi, jednostavno ne bi smeo da bude političar.

    Ne samo nasi političari da bi trebali da se ugledaju na Hrvatske nego malo više nacionalnog, da ne kažem nacionalistickog ne bi ni nama škodilo.

    Mi takođe nikada nismo imali političare, za vreme Juge, tipa Mike Tripala i Savke Dapčević koji su bili spremni da isture vrat, plašeći se pri tome za svoje fotelje.

    Ako neko zna, osim Đilasa i Rankovića koji su skinuti sa položaja, a da pri tome ništa nije promenjeno, nekog političara iz srpskih redova iz bivše Juge koji je vredan spomena i koji je nešta uradio za Srpstvo, neka napiše, bicu mu jako zahvalan.

    Svi su bili poltroni i verne sluge nama neprijateljski naklonjenog sistema, plašeći se da izgovore reč Srbin a kamo li da se izjasne kao Srbi, ili ne daj Bože da nešto urade za svoj rod.

    Sram da ih bude! Zato smo sad tu gde jesmo. Ni jedino srpsko pitanje još nije reseno!

    Dalje navodi lingvista Telebak da bi mediji trebali da se pozabave ovim pitanjem. Ako mene pitate te ljude bi trebalo staviti na stub srama, ili možda još bolje bih ih trebalo poslati u lepu njihovu neka rade za hrvatsku vladu i neka budu na njihovom platnom spisku.

    Od Topole pa do Ravne Gore...

    Po meni još ozbiljnije pitanje je medija i filmova. Oko 80% filmova koji se prikazuju na banjalučkoj televiziji su prevedeni na novokomponovanu "hrvatsku varijantu" srpskog jezika. To u mnogome kvari jezik kod naše omladine i djece, pa se njihove bolesne umotvorevine šire i na naše prostore. Na taj način pokušavaju da bar kulturno pokatoliče narod na našim prostorima.

    Ne treba kriti da je banjalučki region oduvjek bio pod uticajem hrvatskog jezika i kulture, isto tako kao što je i istočni dio BiH bio pod uticajem crnogorske tradicije, vjerovatno zbog istorijskih veza sa tim područjem.
    komentari- 20822 - 26.02.2009 : Nenocc - best (0)

    Ne zaboraviti


    Mi smo izgleda kao narod skloni brzom zaboravljanju i opraštanju i ne znam šta bi nam se još moralo desiti pa da se od te loše navike odviknemo i da postanemo malo nacionalno ostrešćeniji.

    Neka zaborave i oproste oni koji hoće, ja ne mogu!

    Beograd, Božja 1993. godina, poznata pevaljka/zaboravio sam u medjuvremenu koja je bila / promoviše novu ploču i kao uvod počinje sa pesmom: "Mujo kuje konja po mesecu! " i kad je stigla do "kuje" ustaje jedna prisutna novinarka i gađa gore pomenutu glupu kozu tašnicom. Ako neko zna o kojoj se kozi radi neka napiše.

    Bili smo brzi da zaboravimo Jasenovac i sve jame, za koje niko nikada nije odgovarao, da ih sad ne nabrajam, i kako su nas sve klali i čerečili i oči vadili, da postanemo najveći komunisti i Maršalove najvernije sluge i vazali.
    I desilo se ono sto se desilo! Opet su nas u Sarajevu bacali u jame, i ne samo tamo, i klali i silovali i šta nam sve nisu radili i još hoće da žive zajedno sa nama u istoj državi. Ako mene pitate ni na istom kontinentu ne treba da žive sa nama, slobodno neka se sele.

    Narod koji zaboravi svoju prošlost nema ni budućnosti!

    Mislim da je sledeći stih vezan za Prvi srpski ustanak, ali ga je u svakom slučaju narod ispevao, i u zlim vremenima uvek primenjiv. Kamo sreće da smo malo više čitali junačke pjesme.

    Žene, Decu u zbegove šaljte,
    A vi se sjajnog oružja hvatajte.

    Živeli!
    komentari- 20739 - 22.02.2009 : Nenocc Pescana Evropa - best (0)

    Gastarbajteri


    Kada neko za sebe kaže da mu je život bio teritorijalno vrlo širok i još sebe naziva velikim patriotom, onda je zadnje što možeš očekivati od takve osobe upravo ono što radi naš prijatelj Struja.

    A još kad traži dodatne informacije o Mići Vlahoviću, i zavetuje se da će od srca dati za spomenik M. V. više nego gastarbajteri, onda ne razumem ništa.

    Dragi prijatelju Struja ti si jedan od par stotina hiljada Srba koji su morali napustati svoja ognjišta. I ja sam jedan od vas. To je bila cena koju smo morali da platimo, da bismo sada imali našu Repibliku Srpsku, našu Skupštinu, našu Vladu, našeg predsednika, naše muzičke urednike i pravo da slušamo "Odakle si sele.. Oj, vojvodo Sinđeliću" a ne one njihove.

    Neki od nas su dospeli u Rogaticu, i ti među njima, drugi u Vlasenicu, treći u Sokolac, i da ne nabrajam dalje... Za vreme Titove Juge komunjare su govorile: "Snađi se druže! " Tako je bilo pre komunizma, za vrema komunizma, pre rata, posle rata, i tako će uvek biti. Međutim, to ne znači da smo svi mi, manje-više prepuštani sami sebi, uz ono što nam je sudbina odredila, da uradimo ili upravo ne uradimo od našeg života.

    Život je nemilosrdan moj prijatelju, i malo ih je na ovoj planeti koje život mazi. Gastarbajteri sigurno nisu krivi da si ti sada u Rogatici i ne zaslužuju da ih kritikuješ, ali možeš da se nazivaš većim patriotom, stvar ličnog uverenja. Ako si nekada živeo u Štutgartu kao što tvrdiš da jesi, onda sigurno znaš da dva piva koštaju 3, 60" a kad novac šalješ, a nadam se da si slao, onda sigurno znaš da troškovi slanja novca izvan Evropske Unije iznose oko 35", dok ti tvrdiš da mi šaljemo manje nego što kostaju dva piva.
    Bojim se da će ovo tvoje pisanje imati samo kontra-produktivan efekat ako si možda mislio da navedeš ili da potakneš gastarbajtere da uplate više.

    Takođe ne razumem kada neki kritikuju "Pravog". Kao: "Mi smo se više borili, nemoj stalno da pišeš ja, piši više mi... Kako će čovek pisati mi kad je to sam proživljavao i kako on da zna šta su drugi osećali u pomenutom trenutku.

    Evo ja sam na primer ( možda ću sada i ja biti kritikovan zašto ne pišem mi ) prije nekih mesec dana zamolio našeg prijatelja Željka da me stavi na spisak donatora, ali je Željko to sigurno zaboravio, šta mu ne zameram, ali ga sada javno ponovo pozivam da me stavi na spisak i obećajem i ja od srca 50".

    Neno,
    kao prvo, samo si djelimično u pravu da te nisam stavio na spisak. Tvoje ime se nalazi na stranici donatora već desetak dana. Primjetićeš da tamo stoji "NenoCC" i "nekada Sokolac" ali to je zbog toga što još uvijek zvanično nisam objavio da si ti donator ove akcije.

    Pored toga, nisi ti jedini donator kome nisam objavio ime: tu je i par donatora iz Aleksandrova. Možda ima tu još poneko, moram da pregledam sve poruke. Ovdje ne računam one koji su se javili ali nisu dali tačan iznos donacije koju bi mogli priložiti, tako da oni još nisu u "ozbiljnoj" konkurenciji.

    Izvini zbog ovoga, ja to zovem "politika sajta". Inače, imam dosta posla jer se o Otadžbinsko-odbrambenom ratu ovih dana piše jako puno, pa provodim dosta vremena uređujući tekstove.

    Izvini na ovome, i obećajem ti da ću zvanično objaviti da si donator, danas ili eventualno sutra.

    Nisam imao namjeru da odgovorim na Strujin komentar, i u potpunosti se slažem da njegov komentar može imati kontra-produktivan efekat. Veoma dobro znam kako je živjeti u inostranstvu, i siguran sam da mnogima tamo ne cvjetaju ruže. Pogotovu onima koji izgube posao, ili rade na crno. Mnogi se zbog toga i vraćaju u Republiku Srpsku znajući da će tamo bar biti sa svojom rodbinom i prijateljima. Vjerovali ili ne, što se finansija tiče mnogima će biti - isto!

    Konačno, htio bih da kažem da je Struja novi posjetilac ovih stranica, i pokušao je da kaže da bi "Pravi" tebao da napiše nešto o Mići Vlahoviću jer ne zna da mi imamo već dosta toga napisano. Zbog toga, nemoj molim te da mu to zamjeriš jer ja vjerujem da je do sada to već shvatio. Štaviše, slučajno znam da je i lično pohvaljivan od Vrbasa, što dosta govori o njemu. Da li Struja zna ko je Mićo Vlahović, u to ne sumnjam! Možda je čovjek malo prenaglio, tj. prerano uletio u vatru, to mu vjerovatno ostalo još iz rata! Mi ne treba da mu to zamjerimo, a pogotovu ne da se oko toga prepucavamo.

    Konačno, mislim da je moja greška što sam propustio ovaj komentar, tj. što nisam iskoristio svoje pravo da taj red izbrišem. Taj dio rečenice koji se tebi nije svidio, ja sam upravo izbrisao.

    Struja, ako ovo čitaš, molim te da ne odgovoraraš na ovaj komentar. Obojicu vas jako cijenim, a ne želim da vaše komentare brišem!

    Pozdrav, za Braću Srbe!
    komentari- 20217 - 20.01.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Muke sa Trapavom


    Prije godinu dana, izađe u BUM-u moja slika, kao prilog uz priču o Boru Radiću. Autor reportaže, Radmila Trapara, se nije ustručavala da kompletan materijal za tu reportažu prepiše upravo sa ovih stranica. Kasnije mi se javljala i objašnjavala da se ona bori za istinu, te da joj je život u stalnoj opasnosti...

    Zaboravih na taj nemili događaj, oprostih joj što se, poput nekog lošeg đaka, poslužila plagijatorstvom. Zaboravih laži poput one da sam ja "u Lukavicu slao neko pismo iz Toronta" da bih objasnio ko je ubio Boru Radića. Pređoh i preko toga što nikada ne pomenu adresu ove stranice, jer osnovni princip novinarske etike je da se navedu izvori informacija. Oprostih joj sve to, jer u njenom Kuranu nema ništa o "šumskoj propagandi" niti o novinarskoj etici.

    Predrag Zarkovic - BozurJuče sam na Jutjubu gledao neki film koji su Bošnjaci snimili o "odbrani Sarajeva". U moru gnusnih laži o Grahovištu, Pofalićima i Žuči, pomenuše Predraga Žarkovića - Božura, i objaviše ovu sliku. Međutim, na moje veliko iznenađenje, prikazaše još jednu njegovu sliku koju imam u svojoj arhivi ali je još uvijek nisam objavio. I onda se ja prisjetih da sam tu istu sliku dao uvaženoj novinarki "srpskog" lista BUM, a ona je za šaku feninga prodala islamsko-mudžahedinskoj propagandnoj mašini. Kako tu sliku nema niko više sem ja siguran sam da su filmski režiseri tu sliku dobili upravo od Radmile Trapare.

    E pa, nazovi-novinarko Trapara, što je dosta dosta je. Sada mi je jasno koliko je tebi stalo do srpstva i istjerivanja pravde. Da se razumjemo, nije meni krivo što sam tebi (preko tvog potrčka Nikole Mačka) dao Božurovu sliku jer ih ja imam nekoliko, već mi je žao što ti ne dadoh neku bolju! Zna se dobro da za svaki bosanski film, još prije nego što ga Bosanci i snime, Amerikanci pripreme po jednog Oskara. Ljutim se što mi ne reče za što ti je fotografija trebala pa da ti dam najbolju. Neka moj drug Božur bar u Holivudu izgleda lijepo, jer mu te tvoje Bošnje srušiše spomenik u Krivoglavcima.
    komentari- 20137 - 16.01.2009 : Pitar Sarajevo - best (30)

    Kome ti glumiš?


    Čitam post Bošnjaka sa Sokoca koji je sad u dijaspori i ne mogu da odolim a da ga ne upitam šta je on uradio za svoju domovinu, Romaniju ili bar rodno selo?

    Da se razumijemo, ja sam Bošnjak iz Sarajeva ali mi smetaju ovi "dušebrižnici" koji sa udaljenosti od 10 ili 20 hiljada kilometara vode brigu o nama, našem načinu života i glume zaštitnike bošnjačke kulture i istorije.

    Isparili ste guzice kad je najviše trebalo (čast izuzecima ali slabo ih ima) i sad iz Osla ili Štokholma tumačite kako i šta bi trebalo da narodu bude bolje. Dođete jednom godišnje u skupim limuzinama uzetim na kredit, vodate djecu po čaršijskim ćevabdžincama u trenerkama sa švedskim zastavama, kupujete stanove po Grbavici (omiljeno papansko naselje) a kad odete u rodni kraj, požderete janjca a smeće izbacite u prvom šumarku.

    Šta ste uradili za ovu Bosnu ili za svoje selo? Jeste li obnovili nekom povratniku kuću, kupili ovcu ili bar kokoš? Jeste li bar nasuli put ili kupili sto metara plastičnih cijevi da povratnici imaju vodu?

    Niste, niti imate namjeru!

    Gledate ih sa visine, kao da ste plave krvi. Počele su vam i štale smrditi, pogotovo hanumama u štiklama koje bi, da ne bi Karadžića, i sada muzle krave po vukojebinama.

    Znate pričati po Norveškoj kako ste bili "neko i nešto", kako ste imali na stotine ovaca i krava, najnovija auta i traktore a bili ste bijeda, kao što ste i sada. Samo što ste danas moralna bijeda. Džaba vam stanovi po Oslu ili Vašingtonu, umrijećete u zemlji u kojoj vam ni prezime ne znaju izgovoriti!

    Nemate vi pravo ništa prigovoriti Željku Tomiću. On jeste velikosrbin i rojalista ali je za svoj narod i taj kraj uradio dosta. Pokrenuo je mnoge akcije, pomogao nejač, sačuvao neke stvari od zaborava. Ispašće da ga branim i da mu se uvlačim, ali nije tako! Ja sam ratovao protiv njega ali ga poštujem jer svoj kraj i porijeklo nije zaboravio.

    Više sam ja kao Sarajlija pomogao povratnicima i narodu na Romaniji nego svi vi Bošnjaci iz Norveške i Švedske sa dva pasoša, usta vas grebem!
    komentari- 18802 - 02.09.2008 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Republika Srpska dobila .RS domen


    Svaka zemlja ima svoj internet domen, tj. ono čime se završava vaš URL. Na primjer, Jugoslavija je imala "yu", a Republika Srpska nije mogla da dobije svoj internet domen "RS" jer "nije priznata kao nezavisna zemlja".

    Ovih dana u Srbiji ističe rok za preregistraciju svih "yu" domena u "rs", tako da ce i Srbi iz Republike Srpske konačno moći da registruju internet domen koji se završava sa RS.
    komentari- 18742 - 25.08.2008 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

    Kada može Kosovo, može i Osetija


    Ovih dana, uporedo sa olimpijadom u Pekingu, svjetski mediji su bili okupirani i ratom koji se vodi u Južnoj Osetiji i Abhaziji, teritorijama koje ne priznaju vladu u Tbilisiju, prestonici bivše sovjetske republike Gruzije (Georgia).

    Sve je počelo kada još u doba raspada SSSR-a. Gorbačov najbliži saradnik, Edvard Ševardnadze, je drugi po zaslugama za kolaps sovjetskog giganta, i pobjedu imperijalizma nad komunizmom. Ovaj američki učenik je iza sebe, kao predsjednika Gruzije, ostavio Mišu Šakašvilija, provjereno američkog čovjeka.

    U zadnjih nekoliko godina, NATO pokušava da Gruziji postavi "odbrambene" rakete, u cilju "zaštite američkih interesa".

    U isto vrijeme, ruski separatisti su organizovali dva referenduma (koja međunarodna zajednica nije priznala), jedan 1992. godine, a drugi u 2006. godini, a odbili su i Šakašvilijevu ponudu da dobiju "više od autonomije, manje od nezavisnosti".

    Nakon toga, vladine trupe su umarširale među pobunjene Ruse, i napravile - masakr. Nadale su se da će njihov "moćni" saveznik stati uz njih, ali to se (naravno) nije desilo. U žestokoj protiv-ofanzivi, Rusi su upali u pomenute teritorije sa namjerom - da tu i ostanu. Gruzijski predsjednik je bukvalno plakao na američkoj televiziji jer je "nemoćan da bilo šta učini".

    Nadam se da i vi djelite moje oduševljenje za ove skorašnje događaje. Ako je Bosna imala pravo da se odcijepi od Jugoslavije (upotrebom sile), a zatim i Kosovo, koje ima isti status kao i Osetija i Abhazija, zašto onda ne bi mogle i ove ruske pokrajine. Naravno, ostaće nešto i za Amere, da prave svoje vojne baze i postavljaju raketne sisteme.

    Radosna vijest! Rusija je priznala Osetiju i Osetiju i Abhaziju kao suverene zemlje. Vjerujem da bi to učinila i Srbija, samo da su Radikali na vlasti. Možda će to Dodik "predložiti" na Skupštini RS, ali ne vjerujem da će to uraditi "najdemokratskija" zemlja u svijetu - Bosna i Hercegovina i Hrvatska, mada su se toliko radovale otcjepljenju Kosova.

    Nadam se da će i Republika Srpska slijediti ovaj potez, naravno kada za to dođe pravo vrijeme.
    komentari- 17036 - 13.01.2008 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Sretna Stara nova godina


    Ovih dana zvoni telefon češće nego obično. Zovu me prijatelji, drugovi, poznanici. Hoce da mi čestitaju "Srpsku novu godinu". Ja im se zahvaljujem, čestitam i ja njima. Doduše, htio bih da im nešto kažem, ali mi riječi ne izlaze iz usta, jer sam već odavno naučio da se sa Srbima ne treba raspravljati - sve jedan pametniji od drugoga.

    Naime, mnogo godina ranije sam od jedne Ruskinje naučio da je termin "сербский новый год" neispravan, jer i Rusi, a i još neki drugi narodi slave 13. januar kao "Staru novu godinu", kako je braća Rusi zovu.

    Ubrzo potom sam shvatio da je termin "Srpska nova godina" još jedna uspješna konspiracija onog Latina, koji po paklu hoda sa svojom vlastitom nogom u ruci. Ali nije meni do njega, nego što nas je sve namagarčio da progutamo tu njegovu laž, pa da nam se zbog toga i mrtav smije, a ostatak svijeta vjeruje da smo mi, Srbi, ludi i da nećemo sa njima, čak smo i svoju Novu godinu izmislili.

    U svakom slučaju, ostalo je samo nas 200 miliona Srba i Rusa, da slave "Staru novu godinu", koju su nekada slavili svi narodi Svijeta, izuzev nekih azijskih, i arapskih. Sada je ta "Nova godina" zastarila, pa se zove "stara".

    Zbog toga, kada nazovete prijatelja da mu čestitate "Novu godinu", molim vas izbacite ono "srpska", ne zato što ne zvuči lijepo, nego što je jezički nepravilno.

    E pa, poštovani posjetioci, srećna vam "Stara nova godina".
    komentari- 17027 - 13.01.2008 : Aldin - best (0)

    Ista stvar i u Federaciji


    Čitam vaše komentare pa se nasmijem. U Federaciji je isti sistem. Kupuju se fabrike za marku, niko ne zna čija je, bitno je da se prodala. Ne treba se mnogo oko toga nervirati, stara poslovica kaže: Ko bliže vatri, taj se i ogrije. Možda bi im trebalo to nekad zapaliti, pa da i oni ništa od toga nemaju. Neka im makar propadnu pare koje su dali načelniku opštine, da bi kupili taj objekat za bagatelu. Pozdrav svima od Aldina.
    komentari- 16897 - 29.12.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    U boj krenite junaci


    Za vrijeme rata su nas slali na front, i mi smo tamo ginuli, krvarili, nadajući se da će nas, kada jednog dana pobjedimo, kod kuće dočekati naša, "Srpska država", u kojoj će sve biti drugačije, bolje.

    Obećavali su nam vile i gradove, čak i deset hektara šume po svakom borcu.

    Ko im nije bio po volji, po kazni je išao na Kruševo, Srebrenicu. Već tada su imali svoj sistem kažnjavanja. Ubili su Bora Radica, Ristu Đogu i mnoge druge poštene Srbe.

    Kada smo se vratili iz rata, shvatili smo da su oni ono vrijeme dok smo mi trunuli u rovovima dobro iskoristili - da se obogate. U njihovim džepovima je završila humanitarna pomoć, koju nam je slala naša emigracija, Grci, i čitav demokratski svijet.

    Otimanje imovine se nastavljalo kroz ilegalnu privatizaciju društvene imovine, koja je često sprovođena nezakonito i primjenom sile. Ono što im nije odgovaralo, oni su uništavali, rušili, prodavali u staro željezo.

    Okruženi bijesnim kerovima, stvorili su moćnu gangstersku organizaciju, koja gazi i ubija sve što im stane na put. Tako je završio i Nikola Koljević, Srđan Knežević, Željko Marković i svi oni koji su im "stali na žulj", ili im nisu odgovarali.

    A mi smo bespomoćno gledali šta nam rade, i živjeli u strahu da da i mi ne postanemo meta njihovog sledećeg napada. Neki od nas, koji nisu mogli podnijeti da žive u bijedi i nemoći, čak su i samoubistva izvršili. Pod misterioznim okolnostima umro je i Zoran Kosorić, a pod njihovim pritiskom slomljeni su i u njihove redove uvučeni i oni najhrabriji.

    Danas ratni profiteri svoje ljude imaju ravnomjerno raspoređeni u svim partijama, pa mi Sokočani baš i nemamo nekakvu aternativu. Njihova partija, ona prava - profiterska, još uvijek sigurno jaše u sedlu.

    Slikaju se sa popovima, grade crkve, busaju se pravoslavljem, a njihov jedini Bog je moć, njihova religija ima boju novca.

    Postavlja se pitanje: "Šta nam je raditi. " E pa, imamo i mi svojih alternativa. Zašto se i mi ne koristimo istim metodama kao oni? Zašto da se mi bojimo mraka, ni krivi ni dužni, a oni, lopovi, slobodno hodaju po Sokocu otvoreno prodavajući drogu i zavodeći našu djecu. Pa zar ne možemo i mi "oko za oko, zub za zub". Imaju i oni djecu, imaju i svoje porodice. Boje se i oni, pogotovu kad nisu okruženi svojim kerovima.

    Koliko još naših sinova treba da pobiju, pa da se mi probudimo i kažemo: "E, sad je dosta". Koliko nas još treba da umre pod sumnjivim okolnostima, nerazjašnjenim samoubistvima, prije nego što nas zaštiti bilo koja od dvije države u kojoj živimo, tri vlade koje smo izabrali. Šta rade tri policije, dvije vojske i sedam obaještajnih službi koje funkcionišu na teritoriji Bosne i Hercegovine. Šta rade sudovi, počev od onoga u Hagu, Sarajevo, pa i Sokocu. Kako to da su pravi ratni zločinci na slobodi, a oni koji za sigurno nikoga nisu ubili počivaju u grobu ( Nikola Koljević ), ili su u Švedskoj u zatvoru ( Biljana Plavšić ), ili su pak proglašnei nevinim ( Naser Orić ).

    Šta rade naši neustrašivi borci? Zar je moguće da su se svi pretvorili u plačljive žene, koje nariču nad subinom svoje drogirane djece koja godinama bezuspješno čekaju posao na birou, još uvijek vjerujući u bolju budućnost.

    Zar je moguće da im niko ne može ništa. Ne kažem da ih treba sačekivati u dvoruštu sa automatskim puškama, podmetati im bombe pod aute, ili trovati. Ne, nisam za to, mada su sve to zaslužili, i pred Bogom i pred ljudima.

    Meni su do sada samo oteli malo zemlje, ali ja mnogo ne hajem za to, jer sam ja već odavno digao ruke i od zemlje u kojoj sam se nekada rodio. Međutim, da su meni nešto uradili, ja bih znao što mi je činiti.

    Potražio bih zaštitu od onih protiv kojih sam ratovao i koji još uvijek mogu stati "zmiji" na glavu, samo ih u tome treba malo podržati.

    Vjerujem da bih našao još 1000 alternativa, kako da se riješimo lopova - jednog po jednog. A na kraju, ako baš ništa ne bi pomoglo, pokušao bih da sebi oduzmem život. Međutim, pri tome bih se potrudio da još nekoliko njih sa mnom ode u vazduh.

    Eh, zašto nisam rođen u Iraku, ili bar Pakistanu, pa da znam da moj narod nije stado ovaca! Ide na klanje, a čak i ne mekeće.
    komentari- 16872 - 27.12.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Rat još uvijek traje!


    Za razliku od većine Sokočana, ja mislim da rat još uvijek traje. Ali ovo nije rat na Kruševu, Nišićima, Vogošći, Grbavici, Prači, Kopačima, Žepi, Majorovom grobu, Nedžarićima, Dobrinji, Crnom vrhu, Aerodromu, Ilijašu, Ilidži, Lukavici, Koridoru, Banjaluci, Darivi i mnogim drugim mjestim gdje su nas slali za vrijeme rata i gdje smo mogli izgubiti glavu. Međutim, rat koji ja vodim je mnogo prljaviji jer u njemu ne vidiš lice protivnika, pa zato nisi ravnopravan sa njim. U ovom mom ratu, neki su završili u jezeru, ili pokošeni rafalom u prisustvu porodice ili u ranim jutarnjim časovima na kapiji svoga dvorišta.

    U prošlom ratu, Sokolac je imao mnogo hrabrih sinova, koji su čitav rat proveli na prvoj liniji, hrabro se odupirući neprijatelju. Neki su u tim rovovima ostali zauvijek, na vječnoj straži. U isto vrijeme, ratni profiteri su u Sokocu zgrtali novac lopatama, a devize grčkog crvenog krsta čuvali u kućnom špajizu, u vrećama za đubre.

    Oni koji su imali sreću da se vrate iz rata i okače svoje puške od klin, su izgleda u tim rovovima izgubili hrabrost i čast, pa ne smiju da se suprotstave onima koji ih potkradaju, i zbog kojih pred biroom čekaju na posao. Možete se busati da ste u ratu bili heroji, kada od njega nemate nikakve koristi. Rat je za budale, jer svo ono bogatstvo koje su generacije stvarale sada pripada onima koji su na liniju dolazili samo da podijele cigarete.


    Hoću da naglasim da je za mene Zika istinski junak. Možda je on bio fukara u ratu, kada su mnogi od vas bili heroji. Međutim, svako vrijeme iznjedri svoje buntovnike, a čini mi se da je ovo današnje vrijeme oskudno sa njima, pa se takvi u Sokocu mogu nabrojati na prste jedne ruke.

    Što se Amera tiče, o njima imam deset puta lošije mišljenje nego bilo ko od vas. Međutim, za razliku od nas Srba, u njihovom društvu oni mogu da govore i pišu šta hoće. A to pisanje ima uticaja, pa zbog nekih hrabrih novinara, u Americi su ostavku dali poznati predsjednici, da navedem Niksona za primjer i čuvenu "Votergejt aferu". Peti amandman je i jedini kvalitet koji američko društvo ima. A to što njihov predsjednik bombarduje Beograd, Kabul ili Bagdad, Amerikance mnogo ne zabrinjava - sve dok im ne opadne standard. E, zbog toga sam i pomenuo njihovu demokratiju, koju oni u obliku bombi izvoze po svijetu.

    Želim da navedem i jedan primjer, možda ne tako mnogo povezan sa ovom mojom diskusijom. Prije tri godine, nazove mene jedan drug iz Amerike pa kaže da se upravo vratio sa glasanja. On je glasao za Republikance, a žena mu za Demokrate. S obzirom da su to jedine dvije uticajne partije u Americi, ja mu na kažem: "E, budalo jedna, bolje bi ti bilo da si djecu izveo u park, jer tim tvojim nerješenim glasanjem, ti i žena ništa niste promjenili! ". On se malo zamisli pa kaže: "Pa tako i jeste, u pravu si! ".

    Niko od vas ne traži da se potpišete na ovom forumu. Međutim, pogledajte oko sebe, razgovarajte sa svojim prijateljima, glasajte za ljude a ne za stranke. Razmišljajte racionalno, gledaj kako ćete najviše štete nanijeti onima koji su nas upropastili i zbog kojih su mnogi počinili samoubistvo. Budite hrabri kao što ste bili u ratu, i neka se vaš glas čuje, bar u vašoj kući, komšiluku, u krugu prijatelja.

    Jer, da smo složni niko nam ništa ne bi mogao! Mogli su nam ubiti Srđana, Željka, Nikolu, Ristu jer su oni svoj rat vodili prsa u prsa, izvan rovova, i zbog toga su istinski heroji naše epohe. Nastradali su zato što ih mi nismo podržali, a mnogi od nas znaju šta znači kada te drugovi iz susjednih rova ostave na milost i nemilost neprijatelja.

    U ratu koji traje, neprijatelj je pobio mnogo čestitih sinova Romanije, pa se ja ponekad pitam ko je sledeći na redu: Nedeljko Žugić, neko drugi, ili možda - ja!
    komentari- 13422 - 20.06.2007 : - best (0)

    Bosna - propala država


    U Evropi postoji jedna "propala država" - Bosna i Hercegovina - u kojoj ne funkcioniše privreda, ne postoji perspektiva i nema dovoljne bezbednosti za njene građane, ocenio je bečki dnevnik "Kurir".

    "Više od jedne decenije nakon rata u BiH i dalje nema zajednice. Više milijardi evra pomoći za obnovu je prosleđeno od 1995. Bosni. Hiljade međunarodnih mirovnjaka se brine da između Srba, Hrvata i muslimana ne izbiju sukobi.

    Mir je nekako uspostavljen", naveo je list. "Ono što Bosna još ne može to je da bez masivne podrške spoljna ne može da postoji. Ako bi mirovne snage bile povučene i obustavljena podrška Evropske unije, ta država bi se raspala - ponovo bi izbili haos, sukobi i došlo bi do novih talasa izbeglica", upozorio je "Kurir". List je podsetio da se više od polovine izbeglica, nakon rata, vratilo u Bosnu, gde su bili razočarani onim što su zatekli.

    "Njihova deca maštaju od drugom životu sa šansama za bolju budućnost, blagostanje i bezbednost", piše bečki dnevnik.
    komentari- 12870 - 22.05.2007 : Ratko Obrenovic Detroit, Usa - best (0)

    RE: Federalizacija BiH


    Najzad neki politicar da uradi pametnu stvar u Bosni i Hercegovini. Bez podjele Bosne izmedju Hrvata i muslimana nema ni mira na Balkanu!
    komentari- 10786 - 29.10.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Pozdrav Slavuju


    Poštovani prijatelju,

    kažem "prijatelju" a nikada se nismo ni čuli ni vidjeli. Eto, upoznali smo se tako preko interneta, razmjenili nekoliko email-ova, i to je sve.

    Političarima baš puno ne vjerujem, jer "pare kvare čovjeka" i jedino za Zorana Kosorića vjerujem da je bio 100% pošteni političar.

    Međutim, u tvom slučaju vjerujem da iz ovog tvog, ovdje objavljenog teksta, izbija iskrenost, i ono već davno zaboravljeno, domaćinsko poštenje. Da li ćeš ostati pošten do kraja života, to je veliko pitanje i za mene i za tebe. U svakom slučaju, ti si najbolje što je Romanija u ovom trenutku mogže da dobije, i duboko se nadam da nas nećeš razočarati!

    Ovim putem želim da ti čestitam na izborima, i hoću da kažem da ćemo mi, članovi ovog foruma, stajati iza tebe sve dok se budeš zalagao za ono u šta sada vjeruješ.

    Ako si nešto zamjerio nekom od učesnika foruma, razumjećeš, jer je "demokratski" da svako iznese svoje ubjeđenje. Ljudi su različiti, i svi imaju svoje misljenje. Naš narod ne vjeruje više ni jednom političaru!

    Ja iskreno vjerujem da me nećeš razočarati, i da će nakon tebe i drugi "slavuji" zapjevati Romanijom. Jer, zbog čega živjeti ako bar nadu u bolje sutra nemamo?

    Srdačan pozdrav,
    Zeljko Tomić
    komentari- 9362 - 27.04.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    U cara Radovana kozje uši


    Tamo negdje, po šumama i gorama nekada drage nam domovine, rasuti grobovi naših sinova i prijatelja. Neki čak ni spomenika nemaju! Lijepa riječ je najmanje što možemo podariti herojima poslednjeg rata. Pišući o njima, odajemo počast njihovoj hrabrosti, i činjenici da su cijenu slobode i mira platili mnogo skuplje od nas. Oni su u temelje budućnosti naše djece ugradili svoje živote.

    Međutim, ne trebamo da budemo zadovoljni ovim što smo do sada uradili! Tek smo zagrebali površinu groba u kome su belo-svjetski političari sahranili istinu o stradanju srpskog naroda.

    Mi Srbi treba da znamo da je osnovni princip našeg vjerovanja Svetosavlje, tj. skromnost, pokornost i poštovanje, a ne novac i moć, kojima su opsjednuti gotovo svi bosanski političari. Na primjeru Božura, Špire, Bore, Željka Vladušića, Željka Markovića, Srđana Kneževića, Riste Đoge, Nikole Koljevića i mnogih drugih koji strpljivo čekaju da ih pomenemo na ovim stranicama, treba da učimo na njihovim djelima, a o njihovom životu svjedočimo onima koji nisu imali privilegiju da ih lično upoznaju. Pored toga, naša sveta dužnost je da pronađemo i kaznimo njihove ubice. Pri tome ne treba da biramo sredstava, jer to ni izvršioci ovih gnusnih zločina nisu radili!

    Možda će naše pripovjedanje, za neke od njih biti ključ koji ce im pomoći da uđu na na vrata istorije. Jer bez našeg svjedočenja, istoriju će nam drugi diktirati, a mi ćemo je samo pisati. Zbog toga mislim da je šteta zaboraviti ono što znamo, a grijeh ne podučiti one koji žive u zabludi. Jer, možda će jednog dana, upravo iz sjemena koje smo mi zasadili, izniknuti zova, od koje će neko napraviti sviralu iz koje će se začuti: "U cara Radovana kozje uši! "
    komentari- 7520 - 04.04.2006 : Biljana Stanisic Vrazalice - best (0)

    Ljudi smo, nismo bogovi


    Ponosim se sa mojom porodicom! Nikada se niko od njih, ni sa očeve ni sa majčine strane, nije bavio politikom. Sve što su ikada imali i stekli stekli su samo poštenim radom, a imali su Bogu hvala dosta, i danas imaju dovoljno. Imaju šta obući, pojesti, popiti i - srećni su. Kopaju vrtove, beru jabuke, peku svoju rakiju... Malo sam ljuta na njih, jer mnogo komentarišu pravdu i nepravdu, poštenje i lopovluk. A život je kratak...

    Nije mi čudo što ne vole političare jer ni jedan srpski vladar od Kralja Petra na ovamo nije bio dobar, ali mi je čudo što ne vole ni vladike, Bože me oprosti. Srbi smo, nismo bogovi!

    Znam samo jedno - većina moje rodbine je dala glave za Srpstvo. O kućama i imanjima da ne govorim! Ali mi je drago da sada nemamo previše, jer svako ko se obogatio u ovih zadnjih desetak godina u Repoblici Srpskoj treba da se stidi, jer tu imovinu sigurno nije pošteno zaradio.

    Idi na stranu - |1|2|