fix
Logo
fix
Nalazite se na Politika-ISPOVJEST_ZLOCINACA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

ispovjest_zlocinaca- 83671 - 16.03.2013 : Stari Blizo - best (1)


Posljednja ispovijest Ramiza Delalića Ćele (I): Pitao sam Bakira da li Alija zna da je Kemal Ademović od mene naručio ubistvo Ugljena!?



Sarajevski sedmičnik "Slobodna Bosna" u julu 2007. godine posthumno je objavio posljednju ispovijest ratnog komandanta Devete brdske brigade Ramiza Delalića Ćele, u kojoj ovaj govori o svojoj ratnoj i poratnoj ulozi u Sarajevu i BiH te daje odgovore na mnoge misterije o ljudima i događajima iz bošnjačkog vrha u glavnom gradu naše zemlje.

U interesu javnosti i konačnog saznavanja istine o važnim događajima iz nama bliske prošlosti, kompletnu ispovijest prenijet ćemo u nekoliko nastavaka:
Šta je pisala 'Bosna'

- Ramiz Delalić Ćelo je 2007. ubijen na isti način kao i čovjek koga je, kako sam Delalić kaže, on trebao ubiti devet godina ranije, dakle Nedžad Ugljen, zamjenik direktora AID-a.

U policijskim i mafijaškim krugovima se kaže ubistvo istim rukopisom, uz samo jednu razliku. Delalić nije samo ubijen, on je izrešetan mecima od glave do pete i na taj način izmasakriran, dok je Ugljenov ubica bio "elegantniji". Ono što je zajedničko je sljedeće: Delalić je juna 2007. ubijen u Odobašinoj ulici, ispred stana svoje djevojke, odnosno žene sa kojom je, pored zakonske, imao paralelnu vezu, kao što je Ugljen, na Aneksu ubijen ispred stana svoje tadašnje djevojke Atije Muftić. "Hvatalo" ih se u momentu smanjene koncentracije.

Delalić je bio u stanu i pozvan je na mobitel da ispred zgrade siđe na par minuta. Očito, zvao je neko poznat, jer je izašao potpuno opušten i bez oružja, koje je uvijek nosio, kao što se i Ugljen, stojeći pored auta u koji je htio sjesti, opušteno okrenuo da se pozdravi sa ubicom, kojeg je, očito, znao. Prema opisima susjeda koji su sa prozora posmatrali ubistvo Ugljena, ubica je bio visok preko 180 cm, što odgovara opisu Ramiza Delalića Ćele, ali ne i opisu Enesa Pandžića, vozača Kemala Ademovića, na kojeg je Delalić u razgovoru sa ovim novinarom upro prstom, okrivljujući ga za ubistvo Ugljena.
Moguće je da je ubica jedan od njih dvojice ili neko sasvim treći iz koloritnog svijeta koji je dolazio u njegov kafić "Kiborg" i sa Ćelom u podrumu igrao pikado. Ali, ono što je nedvosmisleno jasno jeste: da je vrh državne bezbjednosti SDB, odnosno kasnije AID, usko surađivao i koristio mafijaše za specijalne poslove i da je nad tom "neprincipijelnom koalicijom" lebdio blagoslov Alije Izetbegovića, čijim je stopama nastavio da gazi njegov sin Bakir. Kada su se interesi previše prepleli i kada je mafija počela imati državu u šahu, počela su uklanjanja neugodnih svjedoka. Svi oni: Nedžad Herenda, koji je slučajno preživio, Nedžad Ugljen i Ramiz Delalić radili su za istu službu i imali su istog šefa!

Slijede pitanja koja su novinari SB-a uputili Delaliću i njegovi konkretni odgovori:

Kada ste upoznali Nedžada Ugljena?

- Ja sam rahmetli Nedžada Ugljena upoznao u ratu, negdje tokom 1992. Bio je to čisto službeni odnos, jer sam ja u to vrijeme bio komandant 3. brdske brigade, a Ugljen je radio u MUP-u i slovio je kao povjerljivi čovjek Bakira Alispahića, tadašnjeg ministra MUP-a. Moje poznanstvo za Ugljena se veže za taj period kada smo imali nekoliko sastanaka u komandi moje jedinice. U septembru 1996. sam čuo da je ubijen, tada je on već bio na funkciji drugog čovjeka AIDa, i mislim da je nešto ispred Vlade radio za potrebe Suda u Haagu.

U to vrijeme je direktor AID-a bio Kemal Ademović. U junu ili julu 1996. je bio slučaj Herenda. Mene je dandva ranije na džumi u Carevoj džamiji vidio Hasan Pervan, kojeg sam znao od ranije i ponudio da mi proda "hekler" i "škorpion" sa prigušivačem. Ispričao mi je interesantnu priču. Rekao je da imaju stranog špijuna kojeg trebaju da likvidiraju i da će od njega ostati BMNJ koji, navodno, žele meni da prodaju. Hasan Pervan je u to vrijeme bio u onoj ekipi gdje i Edin Garaplija. Mene je ova ponuda začudila, jer nisam vidio nikakve veze u toj priči, pa sam mu rekao: "Donesi mi naoružanje, a vozilo prodaj Hrvatima u okolini Travnika."

Sutradan ili nešto kasnije Pervan mi je donio "hekler" koji sam platio 1.200 KM, a "škorpion" je rekao da će donijeti za dan-dva. Nakon toga sam sa Kenanom Ušanovićem, sa kojim sam se našao u svojoj radnji "Kiborg", uputio prema Rajlovcu, kod "Božića pumpe", da isprobam novo oružje. Sa mnom je bio i moj sin. Dok smo se vraćali prema vozilu, naišao je Ugljen koji se iz pravca Rajlovca vozio prema gradu i kada je vidio Kenana, zaustavio je auto četiri do pet metara ispred našeg. Prišao je Ušanoviću koji je stajao pored vozila i pozdravio se sa njim. Meni je mahnuo rukom i dok sam prilazio, rekao je: "Kenane, hajde, kada je već Ramiz tu, neka i on ovo čuje."

Otmica Herende

  • Kakav je Vaš utisak, da li je Ugljen slučajno naišao?

    - Mislim da jeste. Moj je utisak da jeste. Vidio sam da je jako uznemiren, usplahiren. Rekao je: "Šta se ovo radi u državi i šta to radi Kemo Ademović?" Iz unutrašnjeg džepa sakoa je izvadio jednu kasetu. Ispričao nam je kako je Nedžad Herenda pretučen po naređenju Keme Ademovića, da su mu, navodno, pucali u glavu sa više metaka, a onda ga bacili u neki šaht. Ne sjećam se da je spominjao gdje je taj šaht.

    Razgovor je trajao kratko, četiri do pet minuta. Dakle, dobro se sjećam da je rekao da je ovo urađeno po naređenju Keme Ademovića i da je on, znači Ugljen, obišao Herendu u bolnici i snimio razgovor sa njim. Vjerovatno je to bila kaseta koju je on pokazao meni i Ušanoviću. Ja sam odvezao sina kući, a dogovorili smo se da se nađemo u kafiću na Grbavici, lijevo od raskrsnice koja vodi na Vraca. Tu smo se našli i onda nam je opširno ispričao šta se, ustvari, desilo sa Nedžadom Herendom.

  • Šta Vam je tada rekao Ugljen?

    - On je rekao da su Herendu na Ciglanama, ispred njegovog ulaza, kidnapirali ljudi Keme Ademovića koje on poznaje. Bio je uznemiren i rekao je u jednom momentu: "Ako preživim ovih 15 dana, živiću još 100 godina." Tih dana se po gradu pričalo da je po naređenju Ugljena i Alispahića, Herenda trebao da ubije Ismeta Bajramovića Ćelu, pa je pucao i teško ga ranio. To je bila priča, ali nisam siguran je li bilo tako. Kada smo ga pitali što tako govori, on je rekao: "Upravo zbog ove kasete će me likvidirati Ademović Kemo, jer je meni za vrijeme posjete Herenda Nedžad sve ispričao." Ugljen je rekao da su Herendu kidnapovali iz njegovog BMNJ-a i tada su mi se upalili klikeri.
    Šta ste zaključili iz te priče sa BMNW-om?

    - Izvukao sam zaključak, s obzirom na Pervanovu ponudu da kupim BMNJ, da se meni možda nešto namješta. Opteretilo me to. Kenan i Ugljen su ostali da pričaju, a ja sam otišao kod Fikreta Prevljaka, koji je u to vrijeme bio komandant divizije u Sarajevu i sve mu ispričao.

  • Zašto ste se obratili baš Prevljaku?

    - Znao sam da su ovi iz AID-a dvostruki igrači, imao sam dojam da se meni nešto sprema i htio sam da se nekako osiguram. Pokazao sam Prevljaku "hekler" i rekao ko mi ga je prodao. Prevljak je telefonom nazvao Ademovića i rekao da sam ja tu, u njegovoj kancelariji, da imam interesantnu priču i da bi bilo dobro da dođe. Ademović je rekao da ima neki sastanak i da ćemo se vidjeti kasnije. Stvarno smo se kasnije sreli na Džidžikovcu, u ulici Mustafe Golubića.

    Ademović je sjedio u vozilu, ja sam prišao i kraj otvorenog prozora mu ispričao kako ga Ugljen optužuje u vezi s Herendom. Ademović je rekao: "Jebem li mu mamicu i jebaću mu mamicu." Kemo je tom prilikom bio jako uznemiren. Ponovo smo se našli navečer oko 10 sati. Ja sam bio sam, a on u pratnji Enesa Pandžića, svog vozača. Ponovo sam mu detaljno ispričao Ugljenovu priču, Pandžić je bio malo udaljen od nas i nije čuo šta razgovaramo. Kemo je opet psovao Ugljena, rekao je da on radi za Haag i da ima dokumentaciju koja može kompromitirati državni vrh, dakle, predsjednika i krug ljudi oko njega.

    Zamolio me je da ponovo "uglavim" sastanak sa Ugljenom i dao mi diktafon ili nešto slično kako bih mogao snimiti razgovor. Dva dana kasnije pozvao sam Ugljena i on je došao u moju radnju, u "Kiborg", i sjeli smo u podrum. Ja sam sve snimao, a rekao sam da sam ga pozvao, jer mi je nuđen na prodaju BMNJ iz kojeg je kidnapovan Herenda. Ugljen je sa svoje strane rekao da su otkriveni ljudi koji su pucali Herendi u glavu i sjećam se da je spomenuo ime Garaplija. Pitao me je, naravno, ime osobe koja mi nudila BMNJ na prodaju, ali sam rekao da trebam još neke stvari provjeriti, pa ću mu javiti. Otišao je veoma raspoložen iz radnje.

    Kafa u "Kiborgu"

    Poznato je da ste, naročito od oktobra 1993., imali dobre odnose sa Alijom i Bakirom Izetbegovićem. Jeste li njih pitali, budući da ste to već pitali i Ademovića, znaju li oni da se planira ubistvo Ugljena?

    - Polovinom septembra 1996. sam otišao kod Bakira Izetbegovića sa kojim sam bio u dobrim odnosima i o svemu ga obavijestio. Tačnije, pitao sam ga da li on zna da se sprema Ugljenova likvidacija i zna li uopšte ko je Ugljen. Odgovorio je da zna ko je Ugljen, ali da o likvidaciji nema pojma. Tom prilikom mi je još rekao: "Vidjećemo se za nekoliko dana, a što se tiče Ugljena, Ramize, mogu ti reći da je on veliko đubre i din-dušman." Nakon nekoliko dana Bakir je došao kod mene u "Kiborg", popili smo kafu i jasno mi je rekao: "Ramize, ti se ne bi trebao u to miješati", misleći na likvidaciju Ugljena. Mislim da je on to od sebe htio da otkloni, da se sutra, ne daj Bože, njemu nešto ne desi, da se on ne poveže sa likvidacijom.

  • Kakav je Vaš utisak, je li Bakir Izetbegović bio upućen u planiranje Ugljenovog ubistva?

    - Lično mislim da je sve znao oko toga!

    Bili ste u bliskim, prijateljskim odnosima sa Vasvijom Vidović, tadašnjim oficirom za vezu BiH sa Tribunalom u Haagu, zašto nju niste pitali je li Ugljen preko Haaga naštetio predsjedniku i državi, kako Vam je rekao Ademović?
    - Pitao sam je. Vasvija mi je rekla da je Ugljen bio veoma koristan za BiH, što se tiče suradnje sa Haagom. Vasvija je o Ugljenu imala pozitivno mišljenje i smatrala je da ispravno radi. Ovo mi je ponovila i nekoliko dana nakon njegove smrti, rekavši da ako išta saznam u vezi s likvidacijom, treba da se obratim sudu ili tužilaštvu i prenesem informacije - objavila je 2007. godine "Slobodna Bosna".

    (U sutrašnjem broju: Ko je Delalića vozio u službenom automobilu, šta su bili grijesi Nedžada Ugljena, ko je Ćelu pozivao u AID, ko je s Delalićem obilazio mjesto Ugljenove likvidacije, šta je tajna italijanske "berete")

    Šta je zanimalo Bakira Alispahića

  • Ugljena više niste sretali ili jeste, nakon susreta u "Kiborgu"?

    - Jesam, jer je njega zanimalo ko mi je nudio da mi proda "hekler" i BMW. Ja mu to nisam htio reći. Jednom je dolazio sa Bakirom Alispahićem, a poslije nekoliko dana je do mene došao Bakir Alispahić sa ženom jednog našeg pjevača. Kada smo se malo odvojili, on je pitao: "Ramize, da li znaš o Ugljenu, jer se njemu nešto sprema!?" Pitao me je i o onom Pervanu, ali nisam ništa htio reći, nego sam odgovorio u smislu otkud mu ideja da ja znam da se nešto opasno sprema Ugljenu i, inače, kako bi ja to mogao da znam!? Poslije toga su dolazili neki ljudi, jedan po imenu Fazlić...

    Zašto "Dnevni avaz" objavljuje intervju Ramiza Delalića Ćele

    S obzirom na to da državna mafijaška hobotnica putem svojih medija pokazuje da je u panici zbog činjenice da se otkrivaju ubice ratnog komandanta Ramiza Delalića Ćele i da pokušavaju svoje leševe podvaliti drugima, što se čini putem mafijaških biltena "Dani" i "Oslobođenje", Redakcija "Dnevnog avaza" objavljuje intervju, senzacionalnu ispovijest koju je "Slobodnoj Bosni" dao Delalić i koja je objavljena poslije njegove smrti. Intervju otkriva pozadinu i strah Delalića od ljudi oko SDA, za koju je godinama radio i čak ubijao! Oprema teksta preuzeta je iz "Slobodne Bosne".
  • Idi na stranu - |1|2|