fix
Logo
fix
Nalazite se na Politika-HRVATSKA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

hrvatska- 100255 - 19.04.2017 : NOMAD Srbija - best (0)

Uzrok smrti - nepoznat


Savo Štrbac: Uzrok smrti - nepoznat
19. april 2017.

Gojko Komazec je samo jedna od 1.856 žrtava u akciji "Oluja"

U RODNOM selu Žegaru kod Obrovca nedavno je sahranjen Gojko Komazec (79). Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2013. sa Gradskog groblja u Zadru, a identifikovani po DNK metodi decembra prošle godine, u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu.

Gojko je za vreme "Oluje" ostao u svojoj kući u Erveniku, gde je radio kao prosvetni radnik. Po završetku akcije, odveden je od strane pripadnika hrvatske policije u nepoznatom pravcu. UNPROFOR i hrvatski helsinški odbor u svojim pisanim izveštajima navode da je 6. septembra 1995. viđen u Policijskoj stanici u Gračacu, i da je, istog dana, njegovo telo sa tri metka u stomaku viđeno u zaseoku Milanovci, kod Zrmanje. Uz telo, pronađeni su i njegovi lični predmeti i dokumenti, koje su unproforci, takođe tog dana, predali policiji u Gračacu.

Do Gojkove porodice davno je stigla priča da je sa jednim vozačem koji je prevozio putnike iz Srbije za Krajinu putovao čovek koji je tvrdio da je bio u grupi civila koji su iz PS Gračac, u pratnji hrvatskih vojnika, prevoženi traktorom prema Kninu, među kojima je bio i Gojko, koji se u putu nešto "pobunio", zbog čega je skinut sa traktora i ubijen.

O Gojkovoj zloj sudbini govorio je i svedok odbrane Ive Kardum, "ratni zapovednik zadarske kriminalističke policije", na suđenju generalu Gotovini i Markaču pred Haškim tribunalom. On je svedočio da je, po prijateljskoj liniji, učestvovao u istrazi smrti Gojka Komazeca, na molbu njegovog brata Milana, zadarskog košarkaša iz šezdesetih godina i oca čuvenog košarkaša Arijana, jugoslovenskog i Hrvatskog reprezentativca, s kraja osamdesetih i početkom devedesetih prošlog veka.

I pored svih njegovih intervencija, Gojkovo telo zvanično je pronađeno tek 5. marta 1996, uz makadamski put Zrmanja - Pribudić, u predelu zvanom Mračaj. Na uviđaju su, pored zadarske policije, bili i istražni sudija i patolog, koji je konstatovao da je uzrok smrti bio "hemoragijsko-traumatski šok" (iskrvavljenje od udaraca). Seća se i da je patolog konstatovao, pored povreda, i lomove, za koje je rekao da su mogli nastati i posle smrti, od pada sa visine od pet metara.

A Milan kaže da su ga posle pronalska bratovljevog tela pozvali u zadarsku policiju i pokazali mu fotografije, odeću i sat mrtvog brata, ali ne i posmrtne ostatke, za koje mu je rečeno da će biti pokopani na zadarskom groblju, što je i učinjeno, ali bez njegovog prisustva. Na krstu je bilo ispisano Gojkovo ime i broj 814.

Ni prilikom konačne identifikacije porodici nije dato objašnjenje ni kako je Gojko ubijen ni ko ga je ubio, a u zvaničnom dokumentu piše: "uzrok smrti - nepoznat".

Pošto i pored svih dokaza, zvanična istraga o Gojkovom stradanju nije ni pokrenuta, njegova porodica je u januaru 2016, preko zagrebačkog advokata Šuška, podnela krivičnu prijavu protiv N. N. počinioca, pod kvalifikacijom ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, kojoj su priloženi i svi prikupljeni dokazi. Prijava je upućena zadarskom državnom odvjetništvu (tužilaštvu), koje je ubrzo tu prijavu prosledilo karlovačkom, a ovo riječkom, "tragajući" za mesnom nadležnošću. Porodica je u januaru ove godine, od riječkog tužilaštva, obaveštena da su "u toku izvidi i prikupljanje podataka".

Gojko Komazec je jedna od 1. 856 do sada, po Veritasu, registrovanih srpskih žrtava u Hrvatskoj akciji "Oluja", među kojima je 65 procenata civila, od kojih su oko tri četvrtine bili stariji od 60 godina. Među žrtvama se nalazi 546 žena, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina, što predstavlja jedan od "crnih" rekorda građanskog rata devedesetih prošlog veka na prostorima prethodne Jugoslavije.

Ako se u utvrđivanju istine o Gojkovom stradanju, pored svih materijalnih dokaza, pritom imajući u vidu i velike zasluge njegovog brata Milana i sinovca Arijana za zadarsku i Hrvatsku košarku kao i njihove visoke veze u Hrvatskoj policiji, i veliku energiju njegove porodice, uz angažovanje poznatih advokata, nije odmaklo dalje od "izvida i prikupljanja podataka", onda nije ni čudo da je do sada samo jedan pripadnik hrvatskih oružanih snaga pravosnažno osuđen za ratni zločin počinjen nad Srbima u akciji "Oluja" (slučaj "Prukljan").

Gojkova porodica je, pre sahrane njegovih posmrtnih ostataka, samoinicijativno angažovala patologa iz inostranstva koji je konačno obavio obdukciju na kostima pokojnika, koja je pokazala serijske prelome rebara i nekih drugih kostiju, kao i nedostatak jedne ruke. Pronađene su i tri rupe od metka na prednjoj strani majice u predelu stomaka i jedno zrno od metka. I ovaj obdukcioni nalaz porodica će dostaviti nadležnom Hrvatskom tužilaštvu ne bi li ih naterala da konačno urade ono što je trebalo da urade pre dvadesetak i kusur godina.

Izvor: Novosti
hrvatska- 99299 - 25.01.2017 : NOMAD Srbija - best (0)

Ubijen kod Siska, nađen kraj Kovina


Milja Cvetojević svoga je supruga Milana sahranila tek nakon rata, nakon što joj je netko od povratnika u poštanski sandučić stavio list "Pančevac", u kojem je pisalo da je tijelo Milana Cvetojevića pronađeno na obali Dunava kod Kovina, šest mjeseci poslije ubojstva uz Savu.

Mošćenica kod Siska, topao dan 19. septembra 1991. Milan Cvetojević radi u dvorištu porodične kuće. Tri osobe, odjevene u maskirne uniforme bez oznaka, gologlave, s pištoljima za opasačima, dolaze po njega i odvode ga na obalu Save, u obližnju Hrastelnicu, gdje ga ubijaju mecima u potiljak.

Ubojstvo Milana Cvetojevića tek je jedna od nekoliko stotina sisačkih ratnih priča u kojoj počinitelji nisu odgovarali. Sve sudske instance u Hrvatskoj presudile su da je taj slučaj zastario jer se ne vodi kao ratni zločin i da porodica žrtve ne može dobiti odštetu; dok čekaju odluku suda iz Strasbourga, razmišljaju kako će platiti 30. 800 kuna sudskih troškova.

"Vi ste odveli tatu!"
Milan je rođen 1935. u Donjem Javornju kod Dvora. Bravarski zanat izučio je u Sisku, nakon čega se zaposlio u Željezari, pa 1963. prešao u Rafineriju i doškolovao se za visokokvalificiranog majstora energetskih postrojenja. U penziju je otišao 1991, samo dva mjeseca prije no što će ga brutalno ubiti.

Nakon vjenčanja s voljenom Miljom iz Velikog Gradca, živio je u Mošćenici u porodičnoj kući koju je sam izgradio. Život su im uljepšale kćeri Snježana i Svjetlana. Bio je iznimno vrijedan čovjek, a prijatelji ga pamte kao velikog veseljaka. No, vedra mu narav nije pomogla da izbjegne lošu sudbinu. Toga dana, kad su ubojice upali u dvorište, supruga i kći nisu odmah shvatile što se zbiva. Upravo su doručkovale u kući.

Milan im je predao pištolj, za koji je imao urednu dozvolu. Mislile smo da će vojnici nakon toga otići, no kad smo vidjele da s njima sjeda u plavi "fiat 128", pojurile smo iz kuće. Dok su dvojica otišla po susjeda Radu Crevara, mi smo onoga u maskirnoj uniformi koji je ostao s Milanom pokušale ubijediti da ga tu ispitaju. I nalog smo tražile, no bio je neumoljiv. Kazao je da ga odvode na informativni razgovor i da će se vratiti za sat-dva. Uspjela sam Milanu donijeti još samo lijek iz kuće. Tada sam ga zadnji put vidjela - sjeća se Milja Cvetojević.

Sutradan, nakon neprospavane noći, Milja je već u sedam ujutro bila na policiji u Sisku, gdje su joj rekli kako njen suprug u policiju nije doveden. Nekoliko dana kasnije, Milja i Svjetlana u gradu su prepoznale jednog od "maskirnih".

  • "Vi ste odveli moga tatu!" - rekla mu je Svjetlana, no on joj je odgovorio da se zabunila i otišao dalje.

    Tijekom višegodišnje potrage, Milja je prošla Sisak uzduž i poprijeko, prateći tragove na koje su je upućivali. Bila sam i u komandi kod tržnice, gdje se smjestila garda. Pokazali su mi popise s imenima desetaka Srba koji su odvedeni, no Milanova među njima nije bilo. Često sam odlazila u policiju s fotografijama, no uvijek bez rezultata. Jednom me primio Vladimir Milanković, ali je kazao da ne zna za Milana. U više sam navrata tražila da me primi Đuro Brodarac, no do sastanka nikad nije došlo, iako sam se uredno prijavljivala i satima čekala.

  • "Jedan mi je Petrinjac ispred njegova ureda rekao da i ja odem u Krajinu. Bila sam i kod stare kasarne na obali Kupe. Molila sam vojnike da mi ga pokažu, da ga barem vidim ako je kod njih ili da mu bar dadu čistu odjeću koju sam ponijela. Ondje je doista bio zatočen neki Cvetojević, no to nije bio moj Milan" - priča Milja.

    U februaru 1992. u gradu je srela susjeda Radu Crevara, koji je uspio pobjeći sa stratišta na obali Save. Prepričao joj je posljednje sate njezina muža: prvo su ih odvezli u Dom u Odri, a potom u Jodno u Sisku.

    Nakon ispitivanja, još istoga dana, odvezli su ih na Savu. Prije smaknuća, dali su im cigarete. Shvativši što im se sprema, Rade je skočio u vodu i pritajio se u grmlju. Milan nije znao plivati, otimao se, ali je ustrijeljen s četiri metka u potiljak. Ubojice su mislili da se Crevar utopio, no on je drugi dan preko poznanika dospio do Đure Brodarca. S obzirom na to da su se znali od ranije, Brodarac mu je savjetovao da se ne vraća kući u Mošćenicu i da se pritaji kod kćeri u Sisku - govori Milja.

    Sudbinu muževa tijela doznala je tek nakon rata, kad joj je netko od povratnika u poštanski sandučić stavio list "Pančevac", u kojem je pisalo da je na obali Dunava kod Kovina nedaleko Smedereva, šest mjeseci nakon ubojstva, pronađeno tijelo Milana Cvetojevića.

    Otišla sam u Kovin i pronašla grob, među visokom travom bio je postavljen stupić s imenom. Dala sam napraviti betonsku grobnicu. Redovito sam posjećivala Milanov grob do ekshumacije. Na prepoznavanje je išlo nas 11 porodica, čiji su bližnji zakopani u grobove u Kovinu. Na fotografijama sam prepoznala muževu odjeću i obuću. Milan je, konačno, mir pronašao 8. septembra 2008. godine, kad smo ga sahranili na pravoslavnom groblju Sv. Nikole u Petrinji - kaže Milja.

    Zagrebački odvjetnik Luka Šušak podigao je 2005. godine u ime Milje i njenih kćeri tužbu protiv Republike Hrvatske, tražeći odštetu zbog smrti Milana Cvetojevića. Sudovi u Petrinji i Sisku odbili su tužbu s obrazloženjem da je "zahtjev za naknadu štete zastario". Presude je potvrdio Vrhovni sud, a Ustavni je ocijenio da "podnositeljicama tužbe nisu povrijeđena ustavna prava". Majka i kćeri nadaju se da će pravdu uspjeti izboriti na Evropskom sudu za ljudska prava. Dotad skupljaju opomene zbog neplaćanja sudskih troškova: ne plate li ih uskoro, slijedi im ovrha.

    Milanovo ubojstvo je ratni zločin, a ratni zločin nikad ne zastarijeva. No sudovi ubojstvo mog muža nisu tako okvalificirali, jer su počinitelji nepoznati. Dosad još nitko nije osuđen za ratne zločine u Sisku, pa takve slučajeve prebacuju u one koji zastarijevaju, kao da nam žele poručiti: "Ubili smo ga, sada nam još platite za to" - zaključuje Milja Cvetojević.

    Izvor: SNV - SRPSKO NARODNO VIJEĆE
  • hrvatska- 99297 - 25.01.2017 : Gojko Pavlovic Zagreb - best (0)

    Balkan


    Pozdrav svim časnim borcima s bilo koje strane!

    Živimo na brdovitom Balkanu, strateški bajkom i uskoro vrlo turbulentnom mjestu!< br> Kad kažem turbulentnom onda mislim na sve ono što se događa u zanjih par mjeseci. Na jednom se ponovo čuju ratni bubnjevi, najednom su svi ugroženi, i oni tamo, i ovi ovdje i oni tamo... Neki generali i predsjednici spominju nove ratove, a narod stvarno misli da će sad doći neki vojskovođa koji će napraviti veliku Srbiju, Albaniju ili Hrvatsku???

    Nemojte biti naivni! Rat u Siriji je u silaznoj putanji, sad na red dolazi Balkan, sukob oko podjele interesne sfere između Rusije i SAD-a. A najveće žrtve u tom sukobu će biti narodi Balkana i pitanje je da li će se i jedan od tih naroda ikada više oporaviti i koliku će cijenu platiti! Vaši predstavnici su već dobili znak da povedu narod u kaos, ali nitko ne zna gdje će i kako sve završiti. Stara japanska pislovica kaže: "Dok se kitovi mlate, tuljani kičmu lome!"

    Pozdrav
    hrvatska- 99125 - 13.01.2017 : NOMAD Srbija - best (4)

    Zvezda IDEA


    Opet se vrši pritisak na obični narod, a glavešine poput A. Vučića i N. čovića sa Hrvatima preko medija šatro svađa, a ovamo uzimaju novac za reklamu IDEA na dresovima košarkaša Crvene Zvezde. Nije mi jasna ta logika? Ako ima neko da mi razumno objasni bio bih mu zahvalan.
    hrvatska- 99123 - 12.01.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Ne kupujte hrvatske proizvode!


    Ovaj video nije objavljen u Srbiji, valjda zbog toga da bi Srbi u očima Evrope bili "evropejski" narod. Od svega ovoga zabolio me je stomak. Hrvatsku robu ni do danas nisam kupovao, ali sam odlučio da više nikada ne kupujem u Merkatoru, Rodi, Idei.. . Ne kupujte hrvatsko, budite rodoljubi.

    hrvatska- 94397 - 18.11.2015 : Vaske Vasiljevic Beograd - best (2)

    Vukovar, RSK


    Na današnji dan, posle žestokih dvomesečnih borbi, oslobođen je srpski Vukovar. Neka je slava svim poginulim borcima RSK, u srcu i duši SAO Baranja, Istočna Slavonija, Zapadni Srem...
    hrvatska- 94349 - 10.11.2015 : Vladimir Vasiljevic Beograd - best (3)

    Ustaško đubre


    Koga da pobijte majku vam ustašku? Dobili ste po nosu na Uni, na Ovčari, u Posavini, u Hercegovini, kod Grahova 1995. godine... Slavite ubijanje starca i dece. Doći će neka druga "oluja" samo u suprotnom smeru. A sada marš sa ove stranice, ustaško đubre...
    hrvatska- 94331 - 08.11.2015 : Mario Vilovič Zagreb - best (2)

    Zaboravljeno


    Stoko četnička, napadali ste Hrvatsku i Hrvate, jebem vam mrtve sinove četničke što smo vam ih pobili po Neovisnoj Državi Hrvatskoj! Majku vam j**e. m, trebali smo vas sve pobit u OLUJI!
    hrvatska- 90025 - 04.05.2014 : Mihailo Danilovic Majur, sabac - best (0)

    Josipović: Hrvatska je bila pobednica u 2. svjetskom ratu


    Predsednik Hrvatske Ivo Josipović ocenio je da je Hrvatska zasnovana na antifašizmu, poručivši da pokušaji izvrtanja istorijskih činjenica neće uspeti.

    Josipović je u Podgori u Dalmaciji, na skupu povodom 70. godišnjice zbega u El Šat, u kojem je u sinajsku pustinju u Egiptu krajem 1943. i 1944. godine s područja Dalmacije izbeglo više od 30.000 ljudi, bežeći pred naletom okupatorskih nemačkih snaga, rekao i da neće uspeti pokušaji da se Hrvatska predstavi kao zemlja koja nije bila pobednica.

  • "Istina je, ima nekih koji bi menjali istoriju, koji bi ono što je bilo crno predstavili kao belo, i obrnuto, ali to nikad nikome nije uspelo. Neće ni njima. Nama istorija nije ni sasvim crna ni sasvim bela, istorija je takva kakva je bila; ona je ta koja govori šta je bilo dobro, a šta je bilo loše", rekao je Josipović.

  • "Bilo je dobro biti antifašista, spasavati ljude, pomoći u zbegu, brinuti se o starima i nemoćnima, deci i onima koji su želeli da se vrate, a vi ste se vratili i gradili ponovno svoj dom i sve dobre ljudske vrijednosti prenosili na mlade", poručio je Josipović okupljenima, prenela je Hrvatska radio-televizija.

    U izjavi novinarima, Josipović je naglasio da je Hrvatska po Ustavu i po istoriji utemeljena na antifašizmu, kao i da pokušaji da se to negira i da se Hrvatska predstavi kao zemlja koja nije bila pobednica, neće uspeti.
  • hrvatska- 89337 - 19.03.2014 : Stari Blizo - best (0)

    Ko je Evropska Unija


    Poštovani uredniče,

    Neki dan poslao sam jedan članak o Ruži, koga su objavile sve novine u regionu zbog njenog otrovnog fašističkog nastupa, a da ta ista Evropska Unija nije našla za potrebno da ukaže na nacionalističko-fašističko djeovanje sovje parlamentarke. Nije ni čodo, kad pogledate ovaj dokumentarni film, biće vam sve jasno.

    Vi ste svjedok kao i mnogi učesnici ovog foruma, da se u Bosni vodi velika ujdurma oko pitanja "Sejdić-Finci". Ljudi preko kojih i zbog kojih je ta "pravna EU" digla halabuku i ujdurmu a posebno na Republiku Srpsku za provođenje ljudskih prava. Čudo jedno da su ti ljudi o kojima se toliko priča, koji žive tamo daleko i koji su obezbjedili sebe i porodicu, samo ne znam (u ime koga) digli glas u zaštitu njihovih ljudskih prava, preskočivši preko jedne od članice Evropske unije da bi došli u Bosnu. Na osnovu ovog dokumentarnog filma može se vidjeti i vidjćete ko je EU i ko krši ljudska prava. Kod njih može da bude za jedan slučaj pravno, a za drugi isti takav slučaj, e to nije pravno.

    Sada ti šaljem link od onih koga nisu pisali i pravili ni novinari ni novine iz regije, već neko treći. Zbog toga te molim da ga objaviš.
    Pozdrav, Stari.

    Da pogledate video kliknite ovdje.
    hrvatska- 89298 - 17.03.2014 : Stari Blizoi - best (1)

    Glupi smo do Boga!


    Bože, šta sve rodi ova zemlja!

    Danas slušam vijesti kako francuski i još neki ministari iz Evrope, prijete Rusiji u vezi Krima, a zaboravili Irak i Libiju. Zaboravili na naše Kosovo. Zaboravili na ljudska prava za koja se oni "dušno zalažu"...

    E, moj slijepi narode, poslušno stado naše. Nije ni čodo, jer se u parlamentu EU nalaze ovakvi kao što je ova Ruža.

    Pa zar treba ići u Evrposku uniju, gdje ovake osobe tumače neka ljudska prava?

    Za Ružu Tomašević ustaški pozdrav nije nacistički



    16. 03. 2014. godine - izvor Glas Srpske

    Zagreb - hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Ruža Tomašić smatra da ustaški pozdrav "Za dom spremni" nije nacistički i da Hrvatska imigracija ima pravo da poštuje Antu Pavelića.

    Ona je rekla da joj smeta kad "ljudi za svoj dom nisu spremni" i poručila da Hrvatska imigracija, koja poštuje Pavelića, "ima pravo da radi ono što im odgovora".

    Tomašićeva smatra da je Josip Broz Tito bio gori diktator od Pavelića, jer je, kako kaže, u njegovo vrijeme poginulo puno više ljudi.

    "Ili ćemo se odreći svih diktatora ili nikoga", rekla je Tomašićeva za Hrvatsku radio-televiziju.

    Tomašićeva, koja je predsjednik Hrvatske stranke prava "Dr Ante Starčević", kaže da niko u Evropskom parlamentu ne može da joj zabrani da brani nacionalne interese Hrvatske.

    On se suprotstavila navodima poslanika iz grupe Evropske narode partije u Evropskom parlamentu da za evropske izbore ne smije biti na koalicionoj listi HDZ-a, koji je dio ove grupacije.

    "Nema te grupe koja će meni zabraniti da branim Hrvatske interese. Mi predstavljamo građane Hrvatske i moramo raditi ono što im treba", rekla je Tomašićeva.

    Zar je moguće, a moguće je da ovu izrodi Bosna?
    hrvatska- 89265 - 13.03.2014 : Ratko Obrenovic Sokolac - best (0)

    Diskriminacija Srba u Hrvatskoj: Do stana uz potvrdu da nismo kažnavani


    Da bi otkupili stambenu jedinicu u Hrvatskoj, Srbi moraju da ispune mnoštvo gotovo nemogućih uslova

    BEOGRAD - Ignorišu Sporazum o sukcesiji.

    Oko 40. 000 porodica, ili više od 100. 000 Srba, imalo bi pravo na alternativni stan u Hrvatskoj umesto oduzetog stana kad bi Državna komisija za obnovu i stambeno zbrinjavanje ukinula tri diskriminatorske odredbe kojima im se to pravo uskraćuje.

    - Jedan od tih diskriminatorskih uslova koji bi trebalo ukinuti, a kome nisu podlegali hrvatski građani prilikom otkupa stanova, jeste da nosilac stanarskog prava nigde u svetu ne poseduju nikakvu drugu nekretninu, kao i da je dužan da dokaže da nikad nekretninu nije prodao niti poklonio - ističe Miodrag Linta, predsednik Koalicije udruženja izbeglica.

    - Osim tog uslova, od direktora Komesarijata za izbeglice tražili smo da se insistira i na ukidanju odredbe da oni koji traže alternativni stan moraju doneti potvrdu da nisu kažnjavani i da se protiv njih ne vodi krivični postupak niti istraga. Kakve veze ima to da li je neko kažnjavan sa stanarskim pravom?!

    Treće je da se smanji otkupna cena stanova, koja je za Srbe sada višestruko viša od one koju su plaćali Hrvati devedesetih godina - ističe Linta i dodaje da bi nova vlada Srbije trebalo da s Hrvatskom formira međudržavnu komisiju za imovinu, koja bi predložila rešenja svih imovinskih problema oštećenih građana Srbije i Hrvatske.

    Komesar za izbeglice i migracije Srbije Vladimir Cucić kaže za Kurir da je skoro 30. 000 stambenih jedinica u Hrvatskoj najdirektnije oteto:

    - Na osnovu Zakona o stambenim odnosima, koji nije mogao da se primenjuje u vreme rata, stanovi su oduzeti svima koji u njima nisu živeli duže od šest meseci. Da bi se ta prava Srbima vratila, potrebno je da država pogura Sporazum o sukcesiji i insistira na primeni Aneksa G i Aneksa E kojima se Hrvatska obavezala da rešava to pitanje, ali tu obavezu ne sprovodi - kaže Cucuć.
    hrvatska- 86013 - 21.07.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Čedomir Antić - Jedan od nekoliko dana otvorene mržnje prema Srbima


    21. jul 2013.

    Četvrtak 11. jul. Godine 2013. bio je nesumnjivo jedan običan dan. No, ako ste pratili javni informativni servis (HTV) najnovije članice Evropske unije, izvesno je da toga dana ništa nije obično. Za političko vođstvo hrvatskog naroda 11. jul je jedan od nekoliko dana otvorene mržnje prema Srbima. Uopšte nije sporno da je u Srebrenici izvršen veliki zločin. Srbija ga je priznala, sudila, kaznila ili izručila brojne njegove stvarne i navodne počinioce.

    Samo je sporno to što u Hrvatskoj nikada niko na sličan način nije obeležio Jasenovac, Jadovno ili "Oluju"! Jer u Hrvatskoj je danas nesporno da najmanje pola miliona Srba (oni tvrde da ih nije stradalo više od stotinu hiljada) koji su ubijeni od 1941. do 1945. nisu bili žrtve genocida, baš kao što je nesumnjivo da su Bošnjaci/Muslimani u Srebrenici bili žrtve nespornog genocida.

    U toj zemlji je opšte prihvaćeno da je nasilje nad Srbima bilo "opravdano" zločinom Puniše Račića u skupštini, baš kao što će Naser Orić za Hrvatsku javnost uvek biti na sudu oslobođeni nevini bosanski branitelj. Srpske žrtve u ratovima iz devedesetih godina uvek će biti opravdane srpskim zločinima, ali će zato Blajburg uvek biti ekskluzivno hrvatski (kao da maja 1945 niko drugi nije stradao u tim krajevima) i uvek će biti izjednačen sa Jasenovcem.

    Naravno, dok je Oluja razlog za slavlje, širi se bolesno i fašističko uverenje da su Srbi, dosledni u zaveri protiv prelepe Hrvatske države, sami napustili Krajinu. Za razliku od Srba iz Krajine, Albance sa Kosova su Srbi proterali baš onda kada su im možda najviše bili potrebni kao zaštita od bombardovanja NATO. U ovakve paradoksalne i nedosledne tvrdnje zaista može da veruje samo neko ko više godina gleda samo HTV.

    Zatim je došla vest da su spektakularno, dvadeset i dve godine posle rata, u oštini Trpinja uhapšeni navodni srpski zločinci. I osramoćeni, tužni Haški tribunal, ta bruka pravosuđa, postarao se da Hrvatska televizija dobije svoje teme. Na današnji dan je preinačena odluka suda da odbaci optužnicu protiv Radovana Karadžića za zločin genocida u sedam gradova u Republici Srpskoj/BiH.

    Kod Haškog tribunala ništa nije slučajno, ni ovaj datum, ni činjenica da služi uskim interesima Sjedinjenih Država, ni iskustvo da je nepravedan čime je trajno oštetio upravo žrtve, i to one nesumnjive, u koje sada više niko u potpunosti ne veruje.

    U BiH su prilike još gore. U Hrvatskoj samo vidaju komplekse iz vremena reformacije, nacionalnog preporoda, poraze u dva svetska rata, činjenicu da su im državu napravili upravo oni hrvatski komunisti i domoljubi koji su izvršili zločin u Blajburgu, kao i sumnju, koja je nedavno iznesena na programu HTV, da je privatizacija u ovoj državi izazvala veće štete nego što ih je neposredno prouzrokovao nedavni rat.

    U BiH su razni nemački, austrijski i američki šovinisti među Bošnjacima/Muslimanima stvorili opšte uverenje da je moderna, evropska država ona u kojoj Srbi nemaju ona prava zbog kojih su - kada su im bila delimično ugrožena ¿ Slovenci, Hrvati i Bo¿njaci/Muslimani i¿li u rat.

    Treba samo čitati Slobodnu Bosnu i BH Dane, dva uticajna tamošnja nedeljnika. Sudeći po sadržaju nije izvesno da li ovi časopisi izlaze u Sarajevu ili u zamišljenom, okupiranom Beogradu. RTS je sa pravom bio ozloglašen tokom devdeseteih. Ipak, odnos kakav tokom proteklih osamnaest godina ima većina hrvatskih i bošnjačkih medija prema Srbima, RTS je prema drugim narodima imao možda tokom ukupno dve godine.

    Kada prosečan bošnjačko-muslimanski nvo-aktivista preko skajpa grdi za Glas Amerike ili Dojče vele, on se ustvari ne žali protiv birokratije i loših (demokratski izabranih) političara o kojima navodno isključivo govori. Borba protiv birokratije uvek posredno, slabo prikriveno, znači ukidanje Republike Srpske.

    Kada ne bude Republike Srpske, kada bude postojala jedna i nedeljiva "bosanska nacija", onda će na tim medijima biti dozvoljeno plakanje samo onima koji se žale na radiklani islam ili mogućnost da Srbi ponovo dobiju puna prava, ostalima neće. Inače bi i iz Srbije mnogi imali šta da kažu o vladi koja je izabrana sa jednim programom, a danas, blago Vesterveleu, sprovodi drugi.

    O birokratama koje su obećale da će ukinuti većinu agencija, a danas samo na prijem u zaposlenje u jednu veliku beogradsku bolnicu čeka 400 nemedicinskog, svakako naprednog, osoblja. Šta ćemo: gladni su, nemaju para, lenji su, ne znaju ništa da rade, ali Evropljani su, sarađuju, poslušni su¿

    U Beograd je doputovao Ranko Krivokapić, špijeker (engleski jezik je iz dukljanskog pozajmio ovu imenicu, ali naravno iskvarenu ¿ spiker /speaker/) crnogorskog parlamenta. Došao je baš 11. jula. Spomenuo je i Srebrenicu, Đinđića¿ Kaže da su rešeni sporovi iz prošlosti (između Beograda i Podgorice)¿

    Reč je o nepristojnosti. Krivokapić je u Srbiju došao i kao predsednik Parlamentarne skuštine OEBS, on je međutim izgleda nastupao samo kao predstavnik Crne Gore. Zatim, Istina ¿ važan faktor u politici. Kako smo to rešili sporove? Tako što je Srbija klekla. Tako što Srbi u CG nemaju ni prava nacionalne manjine? Tako što tolerišemo falsifikovanje izbora i verski progon u neposrednom susedstvu.

    Tako što su Srbima osporeni jezik i identitet? Nismo mi neki tamo nemački ili američki birokrati, imperijalisti i šovinisti da nam nije važno da li je neka susedna država odana demokratskim vrednostima. Konačno, Krivokapić spominje Južne Slovene. Od kad su to nacionalni Crnogorci Južni Sloveni? Kakva je to revizija istorije? Ne mogu više tu divlju, bezobalnu maštu da pratim: zar nisu ono Crnogorci ¿ kulturni Dukljani, potomci rimskih legionara, koje okupiraše divlji Sloveni (da ne kažem Srbi)?
    hrvatska- 85717 - 02.07.2013 : Ognjen London - best (5)

    Važno saopštenje srpskim turistima u Hrvatskoj


    Dragim našim sugrađanima želimo sunčane dane i lep provod u Lijepoj našoj. Cenimo njihov moderan životni stav i pravazilaženje svih primitivnih nacionalističkih granica. Izdigli su se iz mnoštva svojih zatucanih i fašističkih sunarodnika, koji nikada neće izaći iz devedesetih.

    Ponikli u zemlji prodavaca krompira, otrcanih šajkača, znojavog folklora i prevaziđene ćirilice, napravili su mladalački iskorak ka Zapadu. Za Jugoslaviju opet ima nade - dragi i nikad prežaljeni Tito bi bio ponosan na pojedine mlade Srbijance. Želimo im lep provod i srećan put, da ih uživanje i radost prate tokom celog aranžmana.

    Dodali bismo nekoliko sitnih i neobaveznih predloga Vama koji letujete. Dok budete prolazili svojim kolima pored Save, zastanite negde na 5 minuta samo. Protegnite se na ravničarskom vazduhu, osvežava. Ne bilo Vam teško, sagnite se i poljubite zemlju pod kojom leži 500. 000 ubijenih Srba, Jevreja i Roma, male dece i staraca, naših predaka. Da, baš tu u blizini su ih Ustaše zakopale jer nisu bili dostojni da žive u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Da, tu blizu je logor Jasenovac, gde su naši preci poslednji put iz jame pogledali nebo i sunce, lagano umirući. Isto uradite i ako prolazite kroz Hercegovinu, pored Mostara, Trebinja...

    Brzo se stiže do prelepog plavog mora Hrvatske obale. Sa nestrpljenjem se zalećete preko sitnog peska i uskačete u talase Lijepe naše. To svi radimo kad ugledamo more jer to je tako normalno. Malo dalje od obale otisnuvši se, možda ćete čuti neki huk iz dubina i neki vetar koji ga nosi po moru. To je hor Srba i Jevreja pobijenih u logoru Slana na Pagu i pobacanih u more. Oni tu zauvek leže. To su sva ona deca i starci koji su poslednji put ušli u lepi plavi Jadran, bačeni sa ostrva gde se danas turisti provode, bačeni da nikad više ne izrone. Pozdravite ih i recite im da ima još ljudi koji ih pamte. Možda Vam je baš neko od njih rođak ili predak.

    Posle romantične večere u nekom od restorana na rivi, ako zateknete svoj automobil izgreban, izbušenih guma, ne ljutite se. Vi ste moderni i znate da svuda ima huligana. Čak i onaj grafit "Srbe na vrbe" može samo upotpuniti autentični doživljaj modernom turisti. Jedan Nemac za iste pare dobije mnogo manje od vas. Njemu nema ko da iseče gume, pljucne u čašu piva, opsuje majku srpsku. Njegov doživljaj nije potpun, on ne zna šta propušta. Ipak, uvek naručujte kavu i kruh, naučite Hrvatske izraze, da ne biste upali u veće neprilike. Vi to možete i umete, to zahteva toliko malo truda, a daje sigurnost.

    Na povratku u Srbiju, ugledaćete u daljini po neki traktor dok skuplja seno na livadi. Na momenat, ali vrlo mali momenat, milisekundu, setite se svih onih sunarodnika koji su na istim traktorima bežali u Srbiju, u Beograd, u Novi Sad. Bežali su glavom bez obzira. Samo ih se na tren prisetite. Oni su takođe gradili tu obalu i te gradove gde ste proveli divan odmor. Oni se neće ljutiti. Čak će im biti milo što ste prošli njihovim rodnim krajem u koji se nikada ne smeju vratiti.

    Eto tako, dragi naši sugrađani. Ovo su mali saveti kako da oplemenite odmor u Lijepoj našoj. Uvek budite tako bezbrižni i moderni, to je budućnost i lepota postojanja. Za nesrećom drugih se ne treba puno okretati. Zato smo vas i savetovali da sve radite na jedan kratak tren, na jednu milisekundu, jedan beznačajan trag u vremenu koje se vas ne tiče. Čisto uzgred, ako se setite. Živi bili.

    Autor: Filip Novaković Preuzeto sa srbin. info
    hrvatska- 85711 - 01.07.2013 : Ognjen Lonodon - best (0)

    EU konjušari


    Evropa je konačno sebi u zagrljaj vratila svoje konjušare. Nadam se da će proći kao i prošli put kad su bili zajedno.
    hrvatska- 80794 - 23.12.2012 : Jovan - best (2)

    Ratni zločini hrvatske vojske u BiH u jesen 1995. godine


    U Hrvatskoj je tokom rata 1991-1995 postojalo sedam gardijskih brigada dobro naoružanih koje su bile razmještene po svim dijelovima Hrvatske.

    Kako je i sam Šušak isticao, najelitnijom je smatrana 4. gardijska brigada poznata i pod imenom "Pauci". Jezgro brigade koja nastaje u 1991. čine dobrovoljci iz opština današnjeg kantona 10 u Federaciji (Livno, Tomislav grad.. .. ). Poslije se širi sa dobrovoljcima iz Imotskog, Sinja pa sve obalom do Metkovića i Dubrovnika.

    Znači, brigada je u svojoj zoni dejstva obuhvatala veliku teritoriju, praktično cijelu Dalmaciju s zaleđem pa do granice s Crnom Gorom.

    Generalno gledajući područja koja je imala u svom rejonu (Imotski-Sinj-Gospić-Livno-Tomislav Grad- Šuice kod Dubrovnika) 4 brigada je bila dostojni savremeni nosilac sjećanja na izvorne ustaške brigade iz 2 svjetskog rata, a svojim djelima u zadnjem ratu je to i opravdala.

    Zadržaću se samo na zločine ove brigade koje su počinjene u BiH tokom 1995. Inače, brojni su ratni zločini ove brigade počinjeni nad ratnim zarobljenim civilima i vojnicima Srbima u Krajini (Maslenica , Medački džep, Gospić itd.)

    Nakon potpisivanja federacije Hrvata i muslimana 1994. godine, dolazi i do potpisivanja vojnog sporazuma između Tuđmana i Izetbegovića (22. juli 1995) uz posredovanje američkog ambasadora u Hrvatskoj Pitera Galbrajta. Vojni sporazum je uključivao vojno angažovanje HV u BiH naočigled "jadne" Srbije koja je to sve nijemo posmatrala i uporedo zavrtala granicu prema Srpskoj.

    Za glavnog nosioca udara na potezu Grahovo-Glamoč prema Banja Luci određena je 4. gardijska brigada HV koja će prilikom osvajanja mnogih gradova u Srpskoj u jesen 1995. godine iza sebe ostaviti krvavi pir, a koji će i nakon 17 godina ostati nekažnjen i zaboravljen, zaturen u arhivima neke sudnice, sa statusom službene bilješke.

    Krvavi tragovi "Pauka" u Srpskoj u jesen 1995. godine

  • Masovna grobnica Kamen, kod Glamoča 108 tijela,
  • u Carevom polju nadomak Jajca 78
  • U Čaprazlijama kod Grahova 35
  • U jami Zastinje kod Livna 13
  • Masovna grobnica Mrkonjić grad 181
  • Osim masovne grobnice u Mrkonjić gradu na području ove opštine bilo je i manjih grobnica iz kojih je ekshumirano 176 srpskih žrtava.
  • U svim grobnicama bila su pomiješana tijela boraca VRS i srpkih civila
  • Najstarije žrtve su bile devedesetjednogodišnji Jovo Lazendić i devedesetogodišnja Ljubica Oroz

    Obdukciju ubijenih u najvećoj masovnoj grobnici u Mrkonjić gradu je obavio najveći srpski patolog Zoran Stanković.

    Stanković je nedvosmisleno utvrdio da su zarobljeni najprije surovo mučeni, a poslije ubijeni.

    Ratni komandant brigade je bio Damir Krstičević, a zamjenik Anto Kotromanović sadašnji ministar branitelja u vladi Zorana Milanović što kristalno svjedoči o odnosu hrvatske vlasti prema zločinima počinjenim u njeno ime.

    Ovo samo pokazuje pravu prirodu socijal demokratije u Hrvata s Ivom Josipovićem na čelu.

    Osim Krstičevića i Kotromanovića operativnu grupu oficira koja je vodila akcije u bos. Krajini su činili generali Ante Gotovina, Željko Glasnović, Rahim Ademi, Ljubo Ćesić Rojs koji su dobrano znali za sve jame koje napraviše njihovi vojnici.

    Osim 4. brigade tokom septembra i oktobra 1995. godine na ovom prostoru su boravile 7. gardijska brigada i dvije elitne dalmatinske ustaške jedinice:

  • 6 pukovnija "Torcida"
  • 126 pukovnija zvana "Maks Luburić"

    Nesumnjivo da su i ove jedinice dale veliki doprinos u pravljenju srpskih jama, a u rejonu Glamoča. Lično je komandant 7. gardijske brigade Ivan Korade presuđivao zarobljenim srpskim vojnicima.
  • hrvatska- 80695 - 19.12.2012 : Jovan - best (2)

    Slučaj Mrkonjić grad 1995


    Mrkonjić grad je bio maltene pošteđen ratnih dejstava cijeli rat i na samom njegovom kraju u periodu septembar-oktobar je žestoko osjetio ratni vihor i doživio kataklizmu.

    Za razliku od jadne Srbije koja je u ovom periodu čvrsto držala granicu prema Srpskoj, Hrvatska je s druge strane u borbe u Bosanskoj Krajini uvela svoje najelitnije jedinice, praktično sve što je imala na raspolaganju.

    Jedna od takvih jedinica je bila 4. gardijska splitska brigada koja je bila nosioc napada na Mrkonjić Grad.

    Veliko učešće je dala i mostarska brigada HVO.

    Prilikom napada na Mrkonjić Grad gine komandant 4 gardijske brigade i to je vjerovatno bio savršen povod i alibi za orgijanje dalmatinskih i hercegovačkih ustaša nad skoro 200 zarobljenih srpskih civila i vojnika.

    Nedugo nakon Dejtona dolazi do povlačenja hrvatskih snaga koji za sobom ostavljaju pustoš i razaranje nezapamćeno u Evropi još od 2. svjetskog rata.

    Grad je doživio urbicid i po stepenu uništenja je bio gori od Vukovara.

    Uz urbicid se dogodio težak ratni zločin nad dvjestotinjak zarobljenih Srba.

    Sve skupa ratni zločin koji u razmjerama ništa ne zaostaje od Vukovara i Ovčare(ovdje su strijeljani isključivo vojnici ukupno 200, a u Mrkonjiću više od polovine od ukupno 200 ubijenih su bili civili).

    Pa Hrvati na Ovčari izvukoše svjetsku milost i anatemisaše Srbe za vjek vjekova(zajedno sa Srebrenicom), a kod nas se špekuliše da su u slučaju Mrkonjić sakrivani papiri od strane samih Srba.. .. .
    Slučaj se nije pomjerio ni centimetra godinama a trebao bi biti naš ZICER slučaj u dokazivanju da Hrvati nisu bili nikave žrtve agresije već teški zločinci kad god su imali priliku bilo gdje(Gospić- samo je ovdje ubijeno preko 200 Srba, Medački džep, Maslenica.. .. ..
    Mislim da splitske ustaše ništa nisu blaže od mudžahedina(ili Naserovih koljača) prilikom mučenja i klanja zarobljenika.

    Uz ovaj slučaj naš glavni adut je trebao biti i slučaj Sarajevo, ali sve ove godine sve to tapka u mjestu jer osim žestokog muslimanskog opstruisanja kroz državne institucije na ruku ide i jalova srpska činovnička grupa koja se bavi istraživanjem zločina nad Srbima.

    Umjesto da se fokusiraju na jedan slučaj(Sarajevo za muslimane, Mrkonjić za ustaše) i da ga se drže kao pijan plota sve ove godine(kao što su to vješto Hrvati radili s Vukovarom ili muslimani s Srebrenicom) oni j**e. no dokumentiraju sve ove godine, a ZICER slučajevi tapkaju u mjestu sve ove godine.

    Sterilni likovi tipa onog Velimirovića koji svo vrijeme kao kakve strine nariču i govore tako da ih jedino mi razumijemo trebaju ići na megdan aždajama tipa Mašovića.

    Čovjeka koji je u stvari glavni svjedok za lokacije masovnih grobnica u rejonu Sarajeva i svi to znaju i nikom ništa a Mašović i dalje direktor.

    Mašović je pod krinkom asanacije terena u Sarajevu na kraju rata organizovao premještanje leševa civila sarajevskih Srba(od Kazana do Alipašinog polja i od Pofalića pa do Dobrinje) na lokacije izvan grada.

    Logična pretpostavka ukazuje da će najprije biti Igman, ali do sada ništa nije pronađeno.

    Da ne ispadne da je glavni krivac Velimirović, daleko od toga jer definitivno političko vođstvo bos. Srba zadnjih 20 godina nije doraslo svom zadatku, a naročito ovi zadnji kojima očito ništa nije sveto(slučaj zataškavanja papira iz predmeta Mrkonjić grad se njima pripisuje).

    Za kraj evo jednog malog dijaloga iz rata koji su vodili general Mladić i mladi vojnik:
    general - ko nam je najveći neprijatelj?
    vojnik - muslimani.
    general - nije nego Hrvati, a ko je na 2 mjestu?
    vojnik - muslimani.
    general - nije nego Hrvati, tek na trećem mjestu su muslimani.
    A današnja naša politika ide u tom mazohističkom tonu brige za Hrvate u BiH i kako bi eto trebali i mi da se borimo da oni dobiju svoj entitet.
    Što se mene tiče najpravednije bi bilo dati federaciju s Neumom muslimanima, a nama omogućiti vraćanje Sutorine od CG i Prevlake od Hrvatske
    hrvatska- 79621 - 18.11.2012 : Burke Sanski most - best (1)

    Laži hrvatskog generala


  • "Ponosan da bude svatko ko je bio pripadnik hrvatske oružane sile i svaki građanin koji će otići u Svijet i koji će moći kazati: ja sam Hrvat i nemamo nikakvu mrlju kao Hrvatska, idemo u svijet, gradimo budućnost bez ikakve mje.. . mmm (muca), bez ikakve mrlje na svojoj povijesnoj karti!"

    Ovo je dio govora hrvatskog generala Markača od 16. 11. 2012. godine. Za one koji to ne znaju, Hrvatska povijesna karta je baš umrljana i sve mrlje su uglavnom nastale od srpske krvi u proteklih sedamdeset godina. Za te mrlje je bilo potrebno uzeti preko 800 000 života. Spomenuću samo neka mjesta na kojima su mrlje najveć:

    1. Jasenovac (preko 700 000),
    2. Gospic,
    3. Jadovno,
    4. Pag (preko 40 000),
    5. Garavice-Bihać (preko 12 000),
    6. Šušnjar-Sanski Most (preko 10 000),
    7. Republika Srpska Krajina (preko 2.500 ubijenih i oko 340.000 protjeranih
    8. SAO Zapadna Slavonija (283 ubijenih, oko 15,000 protjeranih)...
  • hrvatska- 32702 - 12.06.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)


    Da li Srbija sa ovakvima treba da ide u Evropsku uniju?

    Đokovićeva jahta nije mogla u Dubrovnik

    Agencije - 12. 06. 2011 19:10

    Hrvatska policija nije dozvolila ulazak u Dubrovnik jahti "Dijana" u vlasništvu porodice najboljeg srpskog tenisera Novaka Đokovića, prenose mediji u Srbiji.

    "Veoma smo razočarani, bez obzira na to što su sve vreme znali o kome je reč, bez razloga su nas držali tri i po sata na graničnom prelazu, iako nismo prekršili nijedan zakon. Pustili su nas tek kada smo platili kaznu, ali tada više nismo imali volje za odlazak u Dubrovnik i vratili smo se za Tivat", izjavio Srđan Đoković.


    Na jahti su bili Novakov otac Srđan i majka srpskog tenisera Dijana, kao i Novakova braća Marko i Đorđe i članovi posade.

    "Tri i po sata nismo mogli da mrdnemo, čak ni kučetu koje je bilo sa nama nisu dozvolili da ode do toaleta", objasnio je Srđan Đoković.


    Do problema na granici došlo je iz prilično nerazumljivih razloga pošto je kapetan broda Ivan Žegura prije isplovljavanja iz Tivta kontaktirao lučku kapetaniju u Dubrovniku i dobio uvjerenje da je ulazak u taj grad izvodljiv ukoliko "ne ide ispod otoka i ne ulazi u teritorijalne vode Hrvatske više od 12 milja, koliko je prema zakonu dozvoljeno".

    "Tako smo i uradili, međutim, na graničnom prelazu u Dubrovniku rekli su nam da policija ne dozvoljava ulazak jer smo povredili teritorijalne vode Hrvatske. Rekli su nam da je trebalo prvo da se javimo u Cavtat i da zato moramo da platimo kaznu od oko 130 evra. Nije problem u kazni, nego u tome što su policajci bili veoma neprijatni", pojasnio je Žegura.


    Kapetna Žegura kaže da su ga šetali od banke do banke da razmeni novac, a pošto je bila nedelja u pomoć je priskočio upravo hrvatski kapetan koji mu je odobrio dolazak i on mu je razmenio novac. Kapetan Vedran Cvjetković iz lučke kapetanije u Dubrovniku, koji je odobrio ulazak žali zbog incidenta.

    "Žao mi je zbog svega što se dogodilo jer je ispalo da sam prevario kolegu. Jahta "Dijana" nijednog trenutka nije prekršila zakon već neka službenica na carini ne zna za odredbu od 12 milja", objasnio je Cvjetković.

    Idi na stranu - |1|2|