fix
Logo
fix
Nalazite se na Istorija-HAJDUCI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

hajduci- 83545 - 11.03.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (10)

O nacionalnim junacima i istoriji


Znaš ti nas, jeb'o ti nas!

Mi Srbi smo doista proklet narod, po svu priliku osuđen na uništenje. Oduvjek smo, iz nama već dobro poznatih razloga, bili meta osvajača. Međutim, još veće zlo su nam nanijeli nekakvi Tadići, Draškovići, Bogićevići, Brankovići... Drugim riječima, mi smo pravi ekspreti za samouništenje: svjetski smo rekorderi u pušenju i pravi imbecili u izboru političkih lidera!

Ipak, neznanje je naše najveće prokletstvo! Mnogi od nas još uvijek vjeruju da su se Srbi na Balkan doselili u 6. vijeku a da su Albanci bili Iliri koji su u Vinči pisali ćirilicom. Sem što su nas pogrešno učili u školi, ni sredstva javnog informisanja nam nisu ništa bolja: beogradski listovi se ne razlikuju baš mnogo od "Avaza" a B92 više laže od zagrebačke televizije...

Stvari nisu ništa bolje ni u mom selu na Romaniji! Oko 90% ljudi neće da vjeruje da je tamo živio i ratovao Starina Novak. Seljaci više vole da ga pripisuju Rumunima, uprkos tome što je narod našeg kraja o njemu ispjevao bezbroj narodnih pjesama. Ništa nam ne znači to što gore kod nas postoji pećina koja već nekoliko stotina godina nosi ime ovog čuvenog hajduka. Još manje znači to da je u našoj zemlji izorano više zlata nego igdje na Balkanu...

U isto vrijeme, one gnjide od Amerikanaca su od lopova, alkoholičara, debila i imbecila, stvorile na stotine nacionalnih heroja kojima se čak i mi Srbi ponosimo! Izgleda da su holivudski filmovi mnogo upečatljiviji od guslarski pjesama starih ponekad i po 400 godina. Među nama Srbima ima više onih koji vjeruju da su Rambo i Supermen istorijske ličnosti nego onih što bi se zakleli da je Starina Novak ratovao na Romaniji...

Ako jednom i nestanemo kao narod, neće to biti zbog toga što su nas drugi uništili već zbog toga što nismo imali vjere u sebe!
hajduci- 79137 - 07.11.2012 : Mile S Zemun - best (0)

Poslednji hajduk


Šta kažu istoričari ko je bio poslednji hajduk na Romaniji?
hajduci- 78733 - 03.11.2012 : Dragan Zivkovic Zajecar - best (0)

Hajduk Grujica


Poštovani,

prvi put se javljam da bih razjasnio postojanje dijeteta Grujice. Naime, i ja mogu samo da nagađam o njemu ali sam od pokojne babe pre desetak godina doznao da poticem od Gruje harambase i njegovog brata kome nije znala ime a koji je bio običan hajduk. Ja sam iz staroplaninskog sela Rsovci. Postoji i nedokažana legenda da je Gruja bio zajedno sa Tatomirom i Radivojem iz susednog sela Dojkinci i da su bili na Belčinom grobu sa dršstvom iznad našeg sela. Pred najezdom Turaka pobegli su i naselili se u Bugarskoj i nikad se nisu vratili.

Ako neko ima objašnjenja za Kovačevo ili Kovačicu, gde lično znam mnoge znake, neka me kontaktira na 0637803428
hajduci- 69900 - 29.05.2012 : Nebojsa Novakovic Beograd - best (0)

Starina Novak


Naravno, treba nastaviti sa traženjem dokaza o njegovom postojanju na tim prostorima. Za sada samo postoji veliki broj predanja i legendi o njegovom boravku u Hercegovini. Pozdrav.
hajduci- 68804 - 23.04.2012 : Nebojsa Novakovic Beograd - best (0)

Starina Novak


Željko,

I meni je drago što te zanimaju slične teme i što možemo ozbiljno da produskutujemo o svemu ovome.

Mozda je opcija o "medijskom ratu" prihvatljiva. Znam kako je Vuk to radio, ali isto tako, ostajem pri tome da je pesnik imao pravo (ako želi naravno) da stavi junaka i u svoj rodni kraj, iako on (junak) odatle ne potiče i nikada nije tu boravio.

Takođe i sam Vuk u velikom broju svojih knjiga, navodi da on u pesmama ne želi da dokazuje istorijske činjenice, već samo emociju, koja se u narodu gajila. Znači, ovde vidimo da ni sam Vuk nije siguran u tačnost podataka u narodnim pesmama, te smatram da ni mi danas ne trebamo da se previše oslanjamo na njih.

A što se tiče slepih, mislim da je jedan od njih i Starac Rasko.

Razumem ja da je Starina Novak bio u vojsci Mihaja, ne buni mene tu ništa. Samo mi je mnogo logičnije da je tada, u 16. veku, kada je turska imperija bila na vrhuncu, jedan hajduk odlazi u slobodnu Vlasku da hajdukuje, a ne da dolazi u srce "turske" Bosne, na Romaniju?Previše je rizično. Kasnije u 17. i 18. veku da, jer tada već dolazi do slabljenja Turaka i masovne pojave hajduka.

Sama ta priča oko vadjenja zuba se kosi sa onim da su ga zbog godina i staresinstva prozvali Babo? Po meni to je opet neki znak, da je reč o nekom drugom Novaku.

Naime, priča o Babi Novaku ide tako, da su ga kao mladog uhvatili i povadili zube. I da ga od tad zovu Baba? Isto tako, postoji priča da je jedno vreme služio u Turskoj, kao poturčenjak, a posle se vratio u Srbiju, čak je i to stigao za života? Malo je neverovatno da je posle stigao i da hajdukuje 40 godina po Bosni i da posle svega ode u Vlasku i uspešno ratuje godinama?

Naravno da je Veljko Petrović bio hajduk i kao takav ustanik? Ali zar ih polovina tad nije bila isto to, pa čak i sam Karađorđe jedno vreme?

O Novaku i Grujici se kao, što smo pričali, oduvek peva i u Rumuniji, zato mi ovo još više liči na legendu.

Grujica je istorijski nepotvrđen.

Istorija zna za Grujicu Vukovica iz Zubaca, ali on je hajdukovao krajem 17. veka i nema veze sa Novakom.

Moje mišljenje je da se kroz pesmu može sve, tačnije da narodni pevač može da kroji istoriju upravo onako kako on to želi. Takozvana pesnička sloboda!

Sigurno je da je bilo događaja, ili ličnosti koje su na mestu u pesmama, ali ipak su neke ličnosti izmišljene, ili su pak to sinonimi za neke druge junake.

Tako likovi poput Grujice, Radivoja, Tatomira, Malog Radojice, Starog Vujadina, Kostreš Harambaše i dr. nisu istorijski potvrđeni.

To ne znaci da nije postojao neki junak u to vreme i na tom mestu, koji je upravo živeo tako kao oni u pesmama, ali što se tiče identifikacije ovih ličnosti, vrlo je teško bilo šta uraditi.

Kod Novaka je to bilo mnogo lakše jer se igrom slučaja pojavio u 16. veku Baba Novak i njemu su prilepljene sve osobine Starine Novaka iz pesama, koji se kako smo rekli pojavljuje u ustima naroda, još od srednjeg veka.

A što se tice mogućeg porekla, ta predanja su vrlo labav dokaz, po meni. Naš narod je oduvek bio sklon preuveličavanju stvari. Primera radi, danas se većina Srba hvali da potiče od Brankovića, Lazarevića, Nemanjića, iako je to veoma teško. Ne kažem da je to nemoguće, ipak smo isti narod.

Samo pogledaj Obrenovice, koji su bili vladarska porodica, sa uredno vođenim rodoslovom, pa je pisanje danas, dal' imaju živih potomaka? A dinastija je osnovana pre manje od 200 godina? A zamisli onda te neke priče od pre 400, 500 godina, koliko onda one mogu biti tačne?

U svakom slučaju, mišljenja su podeljena i među autorima i među ljudima. Ja sam i dalje zastupnik i jedne i druge verzije, zato što se jedna može pobiti drugom i obrnuto.
hajduci- 68788 - 22.04.2012 : Nebojsa Novakovic Beograd - best (0)

Starina Novak


Da se razumemo, ja ne želim da poreknem da se Starina Novak boravio na Romaniji, čak šta više, ja sam se već odavno upustio istraživanje lika i dela Starine Novaka, zato što sam naišao na predanje prema kojem moja grana krajiških Novakovića, vodi poreklo upravo od njega, pa samim time je i meni u interesu da dokažem da on ima neke veze sa Romanijom, Bosnom, Hercegovinom.

Problem je u tome što se ime Starine Novaka pojavljuje još od 14. veka pa sve do danas u kontinuitetu. A Starina Novak iz Poreča je rođen tek početkom 16. veka?

Moraš priznati da je sve što je vezano za Starinu Novaka dosta misteriozno. O njemu se peva i u vreme Kraljevića Marka, ali i kasnije u vreme Mijata Tomića, pa sve do toga da, i u srpskom i u rumunskom i bugarskom narodnom pesništvu postoje junaci Novak i Grujica?

Meni to izgleda kao neka mitska ličnost, koja je sinonim za nekakav otpor i borbu i postoji oduvek na Balkanu?

Naravno da trebamo da poštujemo naša usmena predanja i narodne pesme i da se ponekad rukovodimo i sa njima. Vuk Karadžić je to uradio onda kada je za Novaka istakao da je Hajduk iz okoline Smedereva, koji je utekao na Romaniju.

Ali on je tu imao samo materijal iz pesama. A to što su pevači uglavnom bili iz Bosne, Crne Gore i Hercegovine, samo potvrđuje da je njihovom slobodom Novak možda završio na Romaniji?

Možda bi bilo dobro da imamo pesmu iz Istočne Srbije o njemu? Ali nažalost, narodno stvaralaštvo je ipak bilo najjače kod dinarskih Srba.

Takođe hoću da se osvrnem na mišljenje Jovana Deretića, koji je moraš priznati veliki Srbin, a koji tvrdi da je ta Novakova Romanija planina, upravo zemlja Romanija? Vizantija? U kojoj Novak hajdukuje još u 14. veku? Setimo se pesama o Novaku Debeljiću! Pominju se Makedonija, Južna Srbija, Bugarska, Kosovo... Sve se to nekada zvalo Romanija. Tako je narod možda prenosio, dok na kraju nije planina u Bosni kao hajdučko mesto, postala pogodna kao mesto boravka Starine Novaka.

Prihvatam to da su hajduci hajdukovali daleko od svojih ognjišta, ali isto tako deluje malo neverovatno ako uzmemo u obzir sva mesta na kojima je hajdukovao Novak?

Počecu od onoga sto je meni poznato, a to je da je na početku hajdukovao u Timočkoj krajini, pa se pominje Bugarska, delovi na granici, Pirot, Temska, zatim Kačanička klisura na Kosovu, onda se kod Soko Banje pominu utvrđenja, koja su navodno pripadala Novaku i Radivoju, pa zatim hajdukuje u Bosni, Hercegovini i pri tom sve vreme živi na Romaniji, kako tvrdi pesma? Da ne pričamo o tome što se u pesmi tvrdi da je otišao u hajduke 1440. godine u vreme izgradnje Smedereva?

Na osnovu pesama i predanja u Bosni i Hercegovini, se možda može zaključiti da je postojao neki drugi hajduk Novak, koji je živeo negde u 17. ili 18. veku i koji je kao i većina u to vreme krstario Romanijom?

Mala je verovatnoća da je sve to upravo onaj Starina Novak, koji je ratovao za Mihaja Hrabrog? Zar onda ne bi trebalo i Grujica i Radivoje da ratuju po Vlaskoj sa njim?

Ako se nekada dokaže da je sve to bio jedan Starina Novak, taj iz Poreča, onda bi takav čovek bio skoro nadljudskih sposobnosti.

Mislim da još puno toga može da diskutuje o svemu ovome, ali opet, sve su opcije u igri i dok god postoji i najmanja šansa da je to sve jedna ličnost, mnogi će verovati. Isto tako, biće i nevernih, koji će osporavati lik i delo naših proslavljenih junaka.

Ja sam iskreno dugo verovao u tog Novaka koji stiže svuda, kako i pesma kaže, ali ipak je mnogo logičnije da je postojao samo taj jedan, iz Poreča i da je bio isključivo vezan za istok nase zemlje i Bugarsku i Rumuniju. Na kraju krajeva o njemu se peva i u Dalmaciji, Hrvatskoj, Krajini, pa to ne znači da je bio ikad tamo. U narodnoj pesmi može sve.

Takođe je zanimljivo je njegovo prezime u pesmama Debelić! Nadam se da si to primetio? Slično je kao Obilić! A oba ova junaka su pod velom tajni i dan danas se diskutuje o tome da li su ikada postojali.

Nebojša,

kao prvo, drago mi je da si mi se javio, a volio bih i da te upoznam, pa se nadam da si ostavio ispravnu email adresu.

U epskoj građi našeg naroda postoje tragovi više istorijskih ličnosti iz različitih vremena i podnevlja: veliki vojvoda Novak Grebostrek, cesar Novak iz 14. vijeka, narodna personifikacija "novog vizantijskog stratiote", "lavoobrazni" hajduk Karaljuk/Novak iz žitija despota Stefana Lazarevića sa početka 15. vijeka, Novak Debeljak ili Novak Debelić o kome govore strani putopisci u 16. vijeku, razbojnik iz manastira Svetog Đorđa u Temskoj, Baba Novak sa kraja 16. vijeka, Novak Kovač tipski lik mačara u epskoj poeziji Srba...

U svakom slučaju, moguće je da je i Starina Novak uzeo identitet nekog od njih i tako "podgrijavao" legendu o slavnom hajduku i na taj način unosili strepnju među Turke. Drugim rječima, ovo je bila nekakva primitivna forma "medijskog" rata. Strah u turskim očima bio je onaj sićušni zračak svjetlosti koji je budio nadu u porobljenom srpskom narodu.

I još nešto o "medijskom ratu". Kao što ti je poznato, Vuk Karadžić je zapisivao guslarske pjesme, među njima su najpoznatiji bili guslari Filip Višnjić i Tešan Podrugović. Pošto u to vrijeme nije bilo radija ni televizije, ovi pjesnici su putovali po srpskim zemljama i pjevali njihove pjesme. Na taj način su širili epsku poeziju na sve srpske zemlje, a veoma često pjevali i pjesme iz tog kraja.

Kada smo kod ovoh epskih gusara, primjetio sam i da je veliki broj njih bio slijep. Ovo je vjerovatno zbog toga što bi im Turci, ukoliko bi bili uhvaćeni na djelu, vadili oči. Sem Filipa Višnjića, koji je bio slijep, poznati guslarski pjesnici su bili i Slijepa Živana, Slijepa Jeca, Slijepa Stepanija... Za ostale (Starac Milija, Starac Raško, Stojan Hajduk, Marko Utvić, Damljan Dulović, Jovan Mićić, Filip Bošković i Milovan Mušikin) nemam informaciju da su bili slijepi.

Eto, to je moje logično objašnjenje zašto se Starina Novak javlja i prije, a i nakon njegove smrti. U isto vrijeme, kada bi neki drugi hajduk, npr. u Hercegovini, opljačkao i ubio nekog Turčina, narod bi pronio glas da je viđen Starina Novak i tako bi krivicu svalili na drugu osobu, veoma često Turcima nevidljivu i neuhvatljivu. Što bi se reklo, odvedeš dušmanina na pogrešan trag!

Molim te da shvatiš da ja ne pokušavam, čak i ne tvrdim 100%, da su Starina Novak i Baba Novak jedna te ista osoba! Ja samo hoću da putem jednostavnog logičkog rasuđivanja povežem neke stvari i pokušam da ovu dvojicu dovedem u vezu.

Ne mogu da se složim sa tobom da je nelogično da se jedan takav junak borio za Vlaškog kralja. Kao što znaš, veliki broj Rumuna potiče od Srba, a u to vrijeme su naši preci i Bugare smatrali bratskim narodima! Da sam ja bio vlaški kralj, sigurno bi mi bilo jako drago da u svojim redovima za vojskovođu imam iskusnog hajdučkog harambašu, kakav je bio Starina Novak. A za Starinu Novaka se kaže da se u hajduke odmetnuo dosta mlad i da je 40 godina "sjekao Turke" na drumovima.

Zar nije i Karađorđe u svojim redovima imao hajduke, kao npr. hajduk Veljko Petrović?

Izgleda da je identitet Starine Novaka pred kraj njegovog života bio otkriven, tako da se tada o njemu otvoreno govori i piše. Takođe kažu da su Turci, nakon što je Starina Novak pao u tamnicu, izbili sve zube iz glave ovome hajduku pa su ga Rumuni prozvali "Baba Novak". Ovo je još jedan dokaz da se Starina Novak u rumunskoj istoriji javlja samo u svojim kasnim godinama!

Ti treba da ozbiljno razmotriš mogućnost da se porodica Starine Novaka nakon otkrivanja njegovog identiteta raselila u druge srpske teritorije, uključujući i Krajinu.

Što se Novakovog sina ("Djeteta Grujice") tiče, on se i nije mogao boriti u Vlaškoj jer je na silnim mukama umro u turskom kazamatu.

Mili Bože, čuda golemoga,
ja li grmi, ja l' se zemlja trese,
ja se bije more o mramorje,
ja se biju na Popina vile?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
ni se bije more o mramorje,
ni se biju na Popina vile;
već pucaju na Zadru topovi,
šenluk čini aga Bećir-aga,
uvatio Malog Radojicu,
pa ga meće na dno u tavnicu.
U tavnici dvadeset sužanja,
a svi plaču, jedan popijeva,
te ostalo društvo razgovara:
"Ne bojte se, braćo moja draga,
neda Bog da kakva gođ junaka
koji će nas junak izbaviti!"


Naravno, u epskoj poeziji Mali Radojica nije umro već je sa ekserima ispod nokata otplivao preko mora. Ipak, nameće se zaključak da je ova pjesma bazirana na nekom istinitom događaju.

Moguće je i to da je njegov drugi sin, Tatomir, poginuo dosta rano jer on nije toliko puno zastupljen u epskim pjesmama.

Što se "Deli Radivoja" tiče, moguće je da on i nije bio brat Starine Novaka, nego samo pobratim. Njegovo ime (a ne i ime Starine Novaka) se dosta pominje u Dalmaciji pa je moguće da je on iz tih krajeve.
hajduci- 68764 - 22.04.2012 : Nebojsa Novakovic Beograd - best (0)

Starina Novak


Veoma je zanimljiva cela ta priča oko Starine Novaka koji hajdukuje na Romaniji. Imam čak i podatak da postoje i pisani podaci o tome u muzeju u Beogradu, naime navodi se da je hajdukovao u blizini sela Donja Krčina, nedaleko od Zvornika. Njegovo ime se čak vezuje i za obnovu manastira Tavna, koji se nalazi u blizini.

Ako je zabeleženo da je boravio u severoistočnoj Bosni, deluje logično da je mogao boraviti jedno vreme i na Romaniji, koja je bila primamljiva za hajduke.

Problem je što se većina respektabilnih autora ne slaže sa tim, dok neki čak tvrde da nije bio ni srpskog porekla, već da je Bugarin i da je hajdukovao isključivo u Timočkoj krajini, Bugarskoj i na kraju ratovao u Rumuniji, gde je i pogubljen.

Veoma su uverljiva sva predanja o njemu na prostorima Bosne, čak se i do danas čuvaju neke legende o njemu.

Sasvim je moguće da je postojao još neki pod imenom Novak i da on nema veze sa onim iz Poreča.

Premalo je dokaza da bi mogli da zaključimo nešto sa sigurnošću, ali za sad, na osnovu svega što smo imali prilike da vidimo i čujemo, Starina Novak je hajduk koji je stizao u mnoge srpske krajeve i njegovo prisustvo se i dan-danas oseća.

Nebojša,

mi Srbi smo jako čudan narod! Negiramo i ono za što imamo čak i previše dokaza, dok drugi narodi (npr. Englezi) od legende naprave istoriju.

Što se "respektabilnih autora" tiče, većina njih negira prisustvo Strarine Novaka na ovim prostorima jer o tome nema pismenih zapisa, a usmeno predanje se obično ne uzima za istorijski dokaz. Da budemo iskreni, mi Srbi među istoričarima i nemamo nekog eksperta za hajduke, jer da imamo oni bi već iz epskih pjesama vidjeli da hajduci nikada nisu pljačkali Turke u svom rodnom kraju...

Ne slažem se sa tobom da je Starina Novak dolazio i na Romaniju. Ja sam ubjeđen da je on ovdje boravio mnogo godina jer je njegova prisustnost u narodnom predanju jako velika. Kad kažem "boravio", mislim na onu narodnu "Đurđevdanak - hajdučki sastanak, Mitrovdanak - hajdučki rastanak". Drugim riječima, većina hajduka je preko zime odlazila u svoj kraj jer su karavanski putevi bili zatrpani snijegom pa je bilo mnogo manje plijena. U isto vrijeme, ljudi su morali da obiđu i svoje žene i porodice.

Vrlo je moguće da je Starina Novak u selu Donja Krčina (mislim da se ono nalazi u opštini Ugljevik) imao jednog svog jataka. Ali, pođimo redom:

1) Od Romanije do Poreča na Đerdapu vazdušnom linijom ima preko 200 kilometara, i trebalo je bar sedam dana da se sporednim putevima na konju taj put. Da podsjetim, hajduci nisu mogli da koriste Carigradski drum, mada je put preko Rogatice, Višegrada, Užica i Kragujevca ujedno i najkraći put do Đerdapa. Zbog toga su, vjerovatno, išli preko Bijeljine, Zvornika ili Srebrenice. Ove dionice u su bile mnogo bezbjednije za putovanje hajduka. Postoji mogućnost da nisu svake godine išli istim putem.

2) Ako ideš sa Romanije u Istočnu Srbiju, bilo pješke ili na konju, po putevima onoga vremena si dnevno moga da pređeš maksimalno 50 kilometara. Drugim rječima, to znači da bi romanijski hajduci prvi put morali da prenoće negdje prije Vlasenice (udaljenost Sokolac-Vlasenica je negdje oko 58 kilometara) a zatim kod Zvornika (udaljenost Sokolac-Zvornik) je negdje oko 100 kilometara.

3) Ukoliko su hajduci Starine Novaka ikada boravili u selu Donja Krčina, to može da znači da su u Poreč išli čamcima, niz Savu i Dunav. Po meni, ovo je sasvim moguće jer putovanje drumovima je bilo izuzetno opasno, a iskusne čamdžije (kakvi su bili ljudi sa obale Dunava) su tu dionicu mogli da pređu noću, dok bi se danju skrivali na riječnim adama.

Da još jednom naglasim, bilo je veoma važno imati pouzdane jatake, do kojih se u to vrijeme veoma teško dolazilo, a oni koji su imali petlje da jatakuju bi dobijali dovoljno blaga čak i crkvu da izgrade. Ne bi me čudilo da je onaj ko je osnovao manastri Tavna ujedno bio i jatak Starini Novaku.

4) Konačno, uvijek sam se pitao šta su hajduci radili sa krupnijim predmetima koje bi zaplijeni od Turaka. Dukate je bilo lako odnijeti u Poreč. Međutim, pozlaćeni pehari, sablje, bodeži, platno i krupnija roba je predstavljala mnogo veći problem. Moguće je sve ovo završavalo kao nagrada jatacima!

Ako baš hoćeš, iz zapisa Vuka Karadžića možeš zaključiti da je on epske pjesme zapisivao uglavnom od guslara koji potiču upravo iz Istočne Bosne, Hercegovine, te Užičkog i Lozničkog kraja. U porečkom kraju Starina Novak i nije baš mnogo opjevan u pjesmi!

Zanimljivo bi bilo upoznati se i sa rumunskom verzijom priče o Starini Novaku. I kod njih je on dosta prisutan, međutim ne znači da je Starina Novak njihov čovjek. Oni imaju i muzičku grupu koja se zove po njemu - "Baba Novak".

Sve što hoću da kažem na ovom mjestu jeste da u narodnom predanju ima dosta tragova iz prošlosti, i mnoge bi se stvari mogle i dokazati ukoliko bi se neko tome doista posvetio. Vjerujem da u Turskoj postoje zapisi o njegovom pljačkanju karavana! U isto vrijeme, na našim prostorima postoji tendencija da se negira sve što je srpsko, pa bi trebalo ispitati i pozadinu tih "renomiranih istoričara" koji poriču postojanje Starine Novaka na Romaniji. Možda oni u svemu tome imaju nekakve druge interese a ne da se dođe do istine.
hajduci- 68533 - 13.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Hajduci gore Romanije


U ono mračno doba naše istorije, kada je Balkanom harala pošast zvana Osmanlijsko carstvo, srpski narod nije bio u stanju da se značajnije odupre moćnoj turskoj armadi, koja je od 15. vijeka bila opremjena i puškama, koje su upravo oni izumili. Zbog toga je hajdukovanje predstavljalo jedini oblik otpora, ali i nadu da će srpski narod jednoga dana živjeti u slobodi.


Prije svega, treba napomenuti da u ta sumorna vremena nije bilo lako biti pobunjenik protiv turske carevine! Turci su hajduke, a i njihove jatake, surovo kažnjavali! Najprije bi ih mučili: čupali nokte, vadili oči, sjekli jezike, derali kožu.. . Tortura je bila osmišljena tako da žrtva živi što je moguće duže, jer bi osuđenik na smrt obično završavao nabijanjem na kolac, što bješe turska specijalnost. Ovakav način egzekucije je izvođen na javnim mjestima i u prisustvu velikog broja stanovnika jer je imao za cilj zastrašivanje stanovništva, sprečavanja budućih pobuna i suzbijanja jatakovanja.

Slična sudbina je čekala i porodice hajduka i jataka. Ukoliko bi se za nekoga čak i posumnjalo da je bio hajduk tj. jatak, njegovu porodicu je čekala smrt, sa izuzetkom mlađih žena i djevojaka koje bi bile odvođene u hareme.. .

Ipak, uprkos ovako surovim represalijama, hajdukovanje je cvjetalo u na svim teritorijama pod turskom okupacijom, uključujući i Srbiju i Republiku Srpsku.

Međutim, zbog ovakvih okolnosti u Carevini, hajduci su morali da primjenjuju posebnu taktiku. Upravo zbog sigurnosti njihovih porodica, hajduci nikada nisu napadali i pljačkali Turke u svom rodnom kraju. Ukoliko bi se, ipak, desilo da je neki odvažni domaćin na svom kućnom pragu ubio Turčina, kompletna njegova porodica je morala da se odmah preseli u drugi dio Carstva. Ovakvih slučajeva je bilo mnogo, ali pošto su migracije bile učestale, ništa nije bilo neobično da se neka porodica preseli na drugu teritoriju i promjeni prezime. Bilo je dovoljno prijaviti se turskoj lokalnoj upravi da si došao iz Crne Gore, teritorije koja nije bila pod njihovom vlašću.

Tipičan primjer za ovo su moji preci, koji su na Glasinac došli oko 1830. godine kao Danilovići, a tamo su se po Tomi, najstarijem članu porodice, nazvali Tomići.

Upravo zbog sigurnosti njihovih porodica, hajduci bi odlazili da hajdukuju u predjele koji su i po 200 do 300 kilometara daleko od njihovog rodnog kraja. Na ovaj način bi bili sigurni da ih niko neće prepoznati, pa kada se vrate na svoja imanja mogli su da nastave bezbjedno da žive. Hajduci su u narodu uglavnom bili poznati pod nadimcima. Čak i kada bi neki hajduk bio uhvaćen, on ni na najstrašnijim mukama ne bi odao svoj identitet.

Upravo zbog ovih razloga, na Romaniji nije bilo lokalnih harambaša. Ukoliko bi se neki mladić otisnuo u hajduke, on bi odlazio u Hercegovinu ili Zapadnu Bosnu da tamo "sječe Turke", tako da su najpoznatiji romanijski hajduci bili porijeklom iz Hercegovine i Istočne Srbije.

Treba napomenuti i to da je gora Romanija bila pravi magnet za hajduke. U to vrijeme ona bješe obrasla gustom, crnogoričnom šumom bez mnogo puteva i šumskih staza. Ipak, najvažnije je bilo to što je preko nje prolazio čuveni "Carigradski drum" kojim su se kretali bogati turski karavani natovareni blagom iz Sarajeva i Srednje Bosne. Pošto je Romanija udaljena svega 25 kilometara od Sarajeva, predstavljala je i prvu pogodnu lokaciju na kojoj su se mogli presresti i opljačkati turski karavani, što je ujedno značilo da su hajduci na tom mjestu imali mogućnost da se domognu najboljeg plijena.

Hajdučija je za tursko carstvo bila značajan faktor nestabilnosti. Ekonomske štete su trpjeli ne samo trgovci, nego i sakupljači harača za turskog sultana. Iako su se karavani kretali pod jakom oružanom pratnjom, njihovo prisustvo veoma često nije bila dovoljno da zaštiti trgovce od domišljatih hajduka.

Najpoznatiji romanijski hajduk je bio Starina Novak. Rođen je negdje oko 1530. godine u Poreču, malom mjestu na obali Dunava, nedaleko od Donjeg Milanovca. U toku svoje bogate hajdučke karijere postao je izuzetno dobar ratni strateg pa ga je u kasnim godinama njegovog života kao vojskovođu angažovao vlaški kralj Mihajlo Hrabri. Starina Novak je poginuo je 5. februara 1601. godine u Klužu, na teritoriji današnje Rumunije.

Pretpostavlja se da je nadimak "Starina" dobio zbog toga što su ga hajduci zvali "Babo", pa se zbog toga u nekim istorijskim izvorima pominje i kao "Baba Novak". Preživjeti četrdeset godina čuvajući "druma kroz planinu" i otimati blago od Turaka mogao je samo čovjek koji je imao pouzdane jatake, veliku inteligenciju i izuzetne ratničke sposobnosti. Narodni pjesnik za njega kaže "da je od siline glasa Starine Novaka otpadalo lišće", a da "njegovoj sablji ne izmiče (pobježe) niko". U narodnoj pjesmi takođe piše:

"Što propušća deli-Radivoje,
dočekuje mladi Tatomire:
što uteče mladu Tatomiru,
dočekuje dijete Grujica;
što propusti dijete Grujica,
to dočeka Starina Novače. "


Dalje, u jednoj epskoj pjesmi za Starinu Novaka stoji sledeće:

"Oči su mu dvije kupe vina, trepavice od utine krilo. "

Starina Novak je na Romaniji hajdukovao sa svojim bratom Radivojem, koji se zbog svog niskog rasta u pjesmama pominje i kao "Mali Radojica" ili "Deli Radivoje". Pored toga, tu su hajdukovali i harambašini sinovi Tatomir i Grujo, od kojih je ovaj zadnji u narodnom predanju poznat i kao "Djete Grujica".

U istoriji je zabilježeno da su u družini Starine Novaka hajdukovali još neki članovi njegove porodice, koji su u 17. vijeku postali istaknuti hrišćanski oficiri u borbi protiv islamizacije i za oslobođenje Balkana od Osmanlijskog carstva.

U narodnom predanju glasinačkog naroda utrti su duboki tragovi o ovoj, vjerovatno i najslavnijoj hajdučkoj družini iz doba Turaka. U narodnim pjesmama ovoga kraja Starina Novak je opjevan kao da je:

"Od Glasinca, polja širokoga, sa visoke Gore Romanije"

Na južnoj strani Romanije se nalazi se i čuvena Novakova pećina, koja je svoj naziv dobila po ovim velikom harambaši koji se u njoj skrivao od turskih potjera.

O Starini Novaku nema mnogo pisanih dokumenata, izuzev onih koji se vezuju za vlaškog kralja Mihajla Hrabrog. Zbog toga ga Rumuni svojataju kao njihovog nacionalnog junaka. Međutim, nemoguće je zanemariti sve one istorijske činjenice koje se navode u epskim pjesmama, a koje u 19. vijeku zapisa Vuk Karadžić.

Iako nije rođen na Romaniji, kroz svoje četrdesetogodišnje vojevanje protiv Turaka, srodio sa njegovim stanovništvom i jatacima, tako da ga mi i dan-danas smatramo istinskim sinom našeg kraja i simbolom borbe srpskog naroda protiv turskog jarma.

Pored Starine Novaka, na Romaniji je hajdukovao i Mijat Tomić, poznati hajdučki harambaša iz 17. vijeka. Za njega kažu da je bio iz Hercegovine. Po narodnom predanju ovaj junak je "od gladi crnu zemlju jeo, a od žeđi s lista vodu pio, dok je junak družbu sakupio". A kada ga je muka otjerala u hajduke, počelo je tursko blago da "silazi" u njegove džepove i vatra da proždire zulumćarske čardake. Epski pjesnik za njega kaže da je bio nježna srca prema jagnjetu koje je ostalo bez majke, ali i da je bio bezdušan prema nasilnicima.

Idi na stranu - |1|2|