fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-GRBAVICA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

grbavica- 102938 - 19.12.2018 : Adnan Delic Postojna - best (0)

Borac pod nadmimkom Crni Mačak


Poštovanje,

mene zanima da li je neko poznao čovjeka sa Hrasnog brda pod lažnim imenom Crni macak (Hiremović) i kakav je to bio borac? Molio bih ako šta viće znate o njemu da mi napišete. On je bio moj poznanik. Veliki pozdrav!
grbavica- 99623 - 25.02.2017 : Dejan Bobic Sarajevo - best (1)

Ko je čuvao Grbavicu?


Malo me pogodi ovo pisanje momka što je bio na Grbavici. Po njegovom, Grbavicu su čuvali samo Sokočani, nigde nije bilo grbavičke raje. Nemoj tako, nije lepo za poginule i ranjene sa Grbavice.
grbavica- 97031 - 29.08.2016 : Ragibpajser Hrasno - best (1)

Milinkladska i Ozrenska ulica (3)


Kada samo ušli vidjeli smo sanduke sa municijom. Pogledamo unutra i vidimo čahure od PAM-a, a na zidu ima puškarnica i sa nje gleda na most na Malti. Pitamo odakle ovo, kaže skupljala djeca. E čuj skupljala djeca, ima 20 sanduka najmanje. Ovaj moj izvadi nož, hoće da je zakolje, ali ja mu kažem da je pusti.

Onda smo izašli iz podruma, međutim kad smo bili na jedan ćošak od te kuće ona je utrčala u kuću gore i sa tarase bacila bombu. Ovaj moj saborac samo mi je uspio reći da pazim.

Poslije nekog vremena sam se probudio, ležim na zemlji. Vraća mi se film šta je bilo pošto sada ležm ispod tarase od te kuće, ne znam ima li koga gore. Polako se ispravim, bole me leđa, izvadim bajonetu da presječem opasač, ali u tome ne uspjevam. Bacim bajonetu tu odmah možda je neke od vaši nju i našao.

Skontam da je bomba bačena sa tarase, ali je srećom ispod tarase bila velika nizbrdica, livada. Uzmem svoju pušku, polako se ispravim. Boli me sve, odlučim da se zaletim niz livadu dole pa šta bude. Krenem, izađem ledima držim pušku ako ko zapuca sa tarase pa i ja pokusam pa šta bude. Međutim, nije niko zapucao, ja se zaletim niz livadu.

Samo znam da sam se probudio u vojnoj bolnici poslije mi kažu ovi da se ovaj vratio moj po mene i našao me.
grbavica- 96235 - 19.06.2016 : Ragib Hrasno - best (0)

Milinkladska i Ozrenska ulica (2)


Poslije tog pucanja iz tog auta, vratili smo se među kuće. Izleti ispred nas neki mlađi momak na možda 4 do 5 metara. Puška mu je bila na ramenu, dok su naše puške bile spremne u rukama. Pitam ga koji si kaže on znam taj. Kako smo se mi sagledali on pobježe za ćošak kuće. Malo smo zapucali za njim, ali ne znam da li smo ga pogodili. Čujemo ga kako govori: "Tata, tata evo ih kod čika Ljubove kuće!"

Tu smo malo zapucali, spustili se pored druge kuće. Onaj ko poznaje teren znaće šta pričam jer su kuće jedna do druge. Spustimo se prema toj kući, vidimo zatvoriše se vrata od podruma te kuće. Mi se raspodjelismo oko vrata, na lijevo i desno, i kažemo: "Izađi napolje, opkoljen si" a on neće da izađe. Mi udarimo nogom, zapucamo u taj podrum lijevo i desno a onda uđemo unutra. Unutra vidimo kako žena drži djete izresetano u rukama...
grbavica- 96149 - 07.06.2016 : Ragib Hrasno - best (3)

Milinkladska i Ozrenska ulica


Želio bih da ispričam jedno moje dešavanje, tj. 8.6.1992. godine, kada smo krenuli na Hrasno. Bio sam pripadnik TO BIH. Nas je krenula negdje oko 20 i krinuli smo iz Hrasnog prema gore, ispod one šume što je i sad gore iznad one livade. U ovoj grupi koja je krenula je bilo puno nekih miševa, pa je polovina pobjeglo. Na kraju nas je ostalo pet. Išli smo nekim kanalom. Gore smo naišli na vašu dvojicu, ispod jedne drvene tarase kod jedne kuće. Mi smo ih skontali, pa smo ih eliminisali. Jedan je bio stari a drugi mlađi. Jedan je imao automatsku pušku sa preklopnim kundakom. Ja sam uzeo taj automat, a ruski dobošar je uzeo jedan moj kolega. Bilo je tu i nešto bombi u ruksaku, kao i metaka. Ja sam uzeo RAP od tog tipa.

Krenuli smo dalje. Pošto nismo imali nikakve radio veze, niti smo znali gdje je ko, kretali smo onako oslonjeni sami na sebe jer puca po nama nekako smo došli do te kućie odakle je pucalo po nama. Ne znam jesu li pobjegli ili su izginuli u toj kući jer tu nismo ulazili. Ja sam je odmah zapalio.

Krenuli smo dalje, izašli gore na brdo, ravno što vodi ulica. Naletio je neki auto, mislim da je to bio stojadin. Išao je velikom brzom i zapuco je po nama. Mi smo već bili na ulici i sva sreća da nikoga nije pogodio .

Ako ima zainteresovanih da nastavim da pišem dalje mogu i ako se može znati koja su taj dan ta dva vaša ubijena.
grbavica- 94840 - 16.01.2016 : Milena Radović Australia - best (1)

Gojko Krunić


Molim vas pomozite mi saznati nešto i vezia moga ujaka. Zove se Gojko Krunić, živio je na Trgu Pere Kosorića u plavom neboderu. Bio je čest gost u "11 plavih" kod čika Riste. Rođen je u Foči 1931. godine. Rat ga zatekao u Sarajevu 1992. godine. Od tada ne znamo ništa o njemu.

Moja mama je jedina živa od familije i mnogo plače i brine za brata. Nije bio oženjen. Molim vas, ako neko nešto zna o sudbini moga ujaka poslije aprila 1992. godine, da mi javi. Mnogo je volio Sarajevo!

Unaprijed zahvaljujem, MILA.
grbavica- 93501 - 18.08.2015 : Olga Plakalovic Bijeljina - best (0)

Luka (Dušan) Škobo


Molim sve one koji su poznavali Luku Škobo, a pogotovo njegove saborce, da mi se jave i da mi pomognu da saznam bilo šta u vezi njegovog misterioznog nestanka.

Inače, ja sam njegova sestra.

RE: Luka Škobo



Škobo (Dušan) Luka, rođem 10.11.1956. godine u Sarajevu. Nestao je 28.12.1995. godine, mislim da je to bilo na Treskavici.

grbavica- 91681 - 29.11.2014 : Njegos Ciro Pale - best (0)

Ozrenska ulica


Pozdrav svima, a posebno onima koji su učestvovali u akcijama i odbrani Ozrenske ulice!
grbavica- 90019 - 04.05.2014 : Splitska-kovacici Splitska7 - best (0)

Vlajko Lizdek


Ja sam dijete sa Grbavice, tačnije stanovnik Splitske ulice. Zanima me da li neko poznaje Vlajku Lizdeka? On je spasio život mojoj porodici, dok se dotična Nada, koja je ubila svog muža pred cijelom mahalom nije umiješala, i u kulu odvela mog oca.
grbavica- 89608 - 06.04.2014 : Mladen Šekara Sarajevo - best (1)

Snajperista sa Grbavice I


Da li je nekome poznat snajperista sa Grbavice po imenu Zlaja i njegov status?
grbavica- 89341 - 19.03.2014 : Cvele PD - best (0)

Isti čovjek


Radi se o istom čovjeku koga spominješ.
grbavica- 89284 - 16.03.2014 : Nikola 1988 Beograd - best (0)

Šta je sa Specijalcima?


Šta je danas sa svim ovim pripadnicima Srpske specijalne jedinice?
grbavica- 89281 - 16.03.2014 : Lemi Nyc - best (0)

Kapetan Mikica Matić - Matke


Neko pomenu "Viktor Bubanj" i kapetana Matkea, pa bih se sa par riječi osvrnuo na pomenutog oficira. Iskreno rečeno, nisam siguran da se radi o istoj osobi, ali postoji velika vjerovatnoća da je riječ o mom predratnom prijatelju Miladinu "Mikici" Matiću. Bio je to onizi mladić, povremeno ukrašen 'meksičkim" brčićima, Mikica je bio munja od čovjeka. Fizički je bio izuzetno spreman, šampion na raznim armijskim takmičenjima; davno je to bilo, pa se disciplina baš i ne sjećam, ali je bilo u vezi sa vojnim višebojem. Mikica je uvijek imao srce k'o Everest, pa nije bilo guzice koje će se on prepasti.

Mikica je živio na Alipašinu polju, u iznajmljenoj sobi, a slobodno vrijeme je znao provoditi po susjednim kafićima. Tu su se okupljali "žestoki" sarajevski momci i u koliko nisi bio "dio tima" nije baš bilo poželjno provoditi previše vremena u nekima od njih, pogotovo "Borsalinu".

Međutim, Mikica nikome od njih nije davao pardona. Nikome! Neki od čuvenih "branilaca" su pred Mikicom puzali po betonu jedne predratne alipašinske noći, a o Mikičinom spasavanju ljudi iz snježnih lavina Jahorine su legende pričane.
grbavica- 89229 - 11.03.2014 : Cvele PD - best (0)

Vojna policija na Grbavici


Ja sam bio u ovoj jedinici do Novembra 1992. Radi se o ostacima Korpusne policije iz Viktor Bubnja koja je nakon izlaska iz kasarne bila stacionirana u Lukavici.

Jedan dio te jedinice je vodio kapetan Matke i bili su kao neka PT četa u Nedžarićima. Jedan dio te jedinice je neko vrijeme bio na Tvrdimićima ali u glavnom smo bili u Likavici.

Naime, u ljeto '92 pristigli su nam i mladi regruti od kojih je par i na ovom snimku. Poznajem sa snimka dvojicu: Zorana, Zoka P. Iz Novog i Zoka K. Iz Nedžarića. Na početku snimka kad vojnici napuštaju spavaonu u Lukavici vidi se i jedan od dobrovoljaca koji je bio sa nama u kasarni, mislim da se zvao Vojo.

Sjećam se još nekih prezimena iz te jedinice: Močević, Malinić, vodnik Topić, Jadranka, Jadranko, Slaviša... Sve su to bili ljudi iz okoline i iz samog Sarajeva. Od regularne vojske sjećam se pokojnog Aleksandra Zlikovac, ubijenog u samoj kasarni od snajpera, Pržulj, Boro, Robija, Vidaković, Cvijetić, Panić, Puača, braća Novaković, Kulina Z. , Kušić Z. vojvoda Suri, Hajduk.

Kao što reče na početku, momci na ovom snimku su pripadnici i nasljednici te jedinice Vojne policije. Volio bi ako neko zna da napiše šta je kasnije bilo sa tom jedinicom? Da li su i dalje bili Vojna policija ili su rasformirani. Sjećam se po dolasku u Lukavicu te '92. godine, u samoj kasarni okolo na punktovima bilo je još nekih vojnih i civilni policija, nije se tu znalo ni ko pije ni ko plaća.

Hvala i pozdrav.
grbavica- 89184 - 07.03.2014 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Jedna srpska jedinica u akciji


Autor snimka je čuveni reporter Fillipe Button. Prilog je uglavnom na francuskom jeziku ali ga doista vrijedi pogledati. Na snimku se u jednom trenutku pojavljuju i Sokočani.

grbavica- 88471 - 02.02.2014 : Specijalac Momčilo RS - best (0)

Škola na Vracama


Pozdravljam te Elvise i drago mi je da neko sa druge strane napiše barem dio istine o postupku pripadnika Specijane jedinice srpskog MUP-a.

Ovo navodim iz prostog razloga što su mnogi pisali kojekakve budalaštinje o maltretiranju, batinjanu i drugim iživljavanjima nad učenicima i kursistima koji su se nalazili u školi.

Moram te korigovati u nekim stvarima, a to je da nije bilo minobacackih granata jer to bi bila pogibija kako za vas tako i za naše prpadnike. Borba se je vodila i to žestoka a Luna je to opisao, jer da nije bilo te borbe najvjerovatnije da ne bi poginuli Pupić i Lizdek i ne bi bili ranjeni Jević i Repija, niti Marić povređen i jedan momak sa prostrelnom ranom kroz ruku.

Kao drugo, nije tu bilo nikakvog tenka već samohotka koja se nalazila mnogo više iznad škole. Takođe mi je nepoznato da je Momčilo Mandić došao baš u njoj.

Inače, ta samohotka je postavljena drugi dan da se ne bi više dejstvovalo po objektima škole, a dejstva su bila iz grada.

Kažem da mi je drago da je neko barem dio istine napisao o tome, i zbog toga ti svaka čast. Jedino nisi napisao, jer si možda zaboravio, da je onoga učenika ubio snajper iz Sarajeva i da ga nisu ubili Srbi.

Što se tiče tih bradonja koje spominješ, vjeruj mi da ja takve nisam vidio u školi, i neka me neko od mojih demantuje ako nisam u pravu.

Sa Vitom Žepinićem sam bio u kontaktu i znam kada je otšao vani.

U danima nakon zauzimanju škole, iz pravca grada je pucato po objektima iste, najčešće iz snajpera, pa je tako ubijen i jedan fini momak, policajac po imenu Vlado Garić. Naravno, bilo je i drugih žrtava.

Kada bi i drugi pisali barem dijelić istine o Sarajevskom ratištu i žrtvama sa svih strana, mislim da bi stvari bile mnogo jasnije a vjerovatno bi se došlo i do nekog pomirenja.
grbavica- 87255 - 15.11.2013 : Jelea Grbavica - best (1)

Sasa Bogdanović


Voljela bih znati šta je sa Sašom Bogdanovićem. Po nekim informacijama bio je na Grbavici 1993. godine.
grbavica- 87118 - 27.10.2013 : Nermin Gluhovic Sarajevo - best (0)

Grbavica


Da to je Zagrebačka ulica kod bivšeg Unioninvesta. Ja sam tu bio na liniji sa ove naše, kako vi kažete muslimanske strane. Kao prvo treba se znati da su na ovom mjestu osvanule prve barikade pred sami rat, da je na mostu vrbanja poginula Suada Dilberovic i Olga Sučić. Od tada smo mi bili u Unioninvestu, i mogu da vam kažem da nismo tada ušli u taj Unioninvest, tenkovi bi sa Vraca ušli u grad. Na tom mjestu su sa mnom bili i neki Srbi, kao npr. Nenad Milošević koji je poginuo od snajpera iz Beogradske ulice.
grbavica- 86169 - 30.07.2013 : Nebojša Beograd - best (0)

Ratna slika Grbavice


ratna slika Grbavice Da, to je Grbavica, tačnije Kovačići. Ulica pravo je Beogradska ulica, slikano je iz Zagrebačke ulice. To je ta raskrsnica. Dakle desno je Zagrebačka ulica, koja vodi sve do odvajanja za Vraca. Levo se vidi deo Unioninivesta, i levo je Vrbanja most.

Ovaj pogled je kako se taj deo Grbavice-Kovačića vidi sa strane koju su držali muslimani. Zgradu Unionivesta su oni zapalili, a u zgradi iza nje su živele porodice ljudi koji su radili u tom preduzeću.

Tamo sam bio u septembru '92. godine, i ušao sa zadnje strane zgrade. Prednja strana je bila stalno pod snajperskom vatrom muslimana. Ljudi su tu ipak živeli i nekoliko mladića je bio u VRS. Linija VRS je bila Trnovska ulica, a naš prvi bunker - rov je bio na raskrsnici Trnovske i Beogradske ulice, otprilike na kraju ove dugačke zgrade u beogradskoj ulici.

Početkom 1993. godine muslimani su izvršili žestok napad, i pri tome zapalili ovi zgradu iz Unioninvesta, i ušli u prvi ulaz zgrade u Beogradskoj ulici. Naši su držali treću ulaz. Zbog toga je deo zgrade tj. drugi ulaz miniran i srušen. Mali objekat sa kupolom je Edina cvećara.

Danas je sve ovo obnovljeno. Zgrada Unininvesta je sada sedište Visokog predstavnika za BiH. Obnovljene su zgrade, pa čak i cvećara.
grbavica- 85946 - 16.07.2013 : Crvenkapa Vijećnica Sarajevo - best (0)

Pozdrav Srpskim Dobrovoljcima iz Dadanove grupe


Puno vas volim i pozdravljam. Ako neko od vas ovo pročita drago bi mi bilo da me potraži na fejsbuku Crvenkapa Vijećnica i da pričamo ovako sa nadimcima i bez slika. Ili bar da pozdravite Dadana.
grbavica- 85281 - 01.06.2013 : Duke Medenica Sarajevo - best (0)

Lončarić - Ozrenska


Da li neko ima nekih saznanja o pogibiji oficira VRS Lončarića u Ozrenskoj?
Hvala

RE: Lončarić - Ozrenska



Lončarić (Šimun) Dragutin, rođen 12.11.1943. godine a nestao 02.11.1993. godine u Sarajevu, Mojmilo.
grbavica- 83105 - 26.02.2013 : Nije_Bitno USA - best (0)

Grbavica - vojne zgrade


Ja mislim da su se duž Zagrebačke ulice pa sve do Šopinga prostirale jednolične zgrade koje su bili stanovi vojnih lica. Preko puta restorana "Galeb " i oko pijace na Grbavici su bile sve takve zgrade. Od Šopinga prema Željinom stadionu ja mislim da se zvala ulica Rave Jankovića i bila je kafana "Koka" tako smo je zvali i tu smo prije utakmica išli na piće da se malo zagrijemo.

Srdačan pozdrav za posjetioce sajta!

Grbavica - vojne zgrade



Lenjinova ulica je ona kojom su išli trolejbusi pored Željinog stadiona i tamo dalje prema Mojmilu. Danas se ona zove Grbavička. U Lenjinovoj 58 sam u toku rata i prespavao par puta na 10. spratu, a to je onaj visoki soliter što gleda na Željin stadion.

Ulica Rave Jankovića je ona što je paralelna sa Lenjinovom i ona je bila naslonjena na Šoping. Ovo pouzdano znam jer sam jednom prilikom u ratu bio u Rave Jankovića broj 5, u stanu pokojnog Nikole Šešelja, oca Voje Šešelja. Ova ulica se danas zove Behdžeta Mutevelića.

Mene je pomalo bunilo što sam ja mislio da su sve zgrade prema Vrbanja mostu, na onoj strani koja je dalja od Miljacke, od one žute, fasadne cigle. Izinjavam se, ali sam za trenutak pomislio da je ovo onaj ugao prema "Palmi" i Strojeradu, kuda je u ratu bila granica razgraničenja srpske Grbavice sa Trgom Pere Kosorića.
grbavica- 83101 - 26.02.2013 : Don Sale Sarajevo - best (0)

Slika sa Grbavice


Ova slika je snimljena na ulazu od Vrbanje mosta pa prema Kovačićima i Zagrebačkoj ulici, odnosno na raskresnici kod OHR-a, ovaj mali objekat koji se vidi je čuvena cvijećara, čini mi se da se zvala "Stari sat". Ako administrator želi slikaću ovu ulicu kako izgleda sada pa da je stavi na ovu stranicu!

Don Sale,

bio bih ti zahvalan da to i uradiš!
grbavica- 83097 - 26.02.2013 : Gradelj Igmanovic Hadzici - best (1)

Slika Grbavice


Za Mariju,

ova slika jeste sa Grbavice, međutim ne kod Željinog stadiona nego kod današnjeg OHR-a. Znači, ulaz u Grbavicu sa Vrbanja mosta i ove zgrade su bile na liniji razdvanjanja. Armija muslimanske BiH je mogla napraviti koju rupicu u zidu a za sve ostale veće rupe su zaduženi tvoji sunarodnjaci.

Danas je to Zagrebačka ulica, a ne znam kako se zvala prije rata.

Kad smo već kod Grbavice, a ja veliki Željovac, nikada srpskoj strani neću prežaliti paljenje stadiona Grbavica. Marija prenesi svim Željovcima u Beogradu ko je zapalio stadion.

Željko, bilo bi pošteno da kažeš Mariji da nije bilo snajperista na dvorani Zetra, na Vijećnici, Glavnoj pošti i još mnogo drugih objekata po Sarajevu koje ste vi zapalili.

Nadam se da ćeš prenijeti ovaj tekst bez ikakvih ispravki.

Pozdrav

RE: Slika Grbavice

Graditelju,

nisam ispravljao tekst, sem naših slova i gramatičkih grešaka.

Ja se stvarno ne sjećam kada je izgorio Željin stadion, valjda 7. novembra 1992. godine. Ipak, vidim da uopšte nisi upoznat sa dešavanjima na Grbavici jer su zgrade na Željinom stadionu korištene kao kasarna i za pripremanje ofanzivnih dejstava, tako da je zbog toga i uništen. Pored toga, bilo je i priče o nekakvom tunelu kod Željinog stadiona, a pouzdano znam da se i tu odvijao šverc, uglavnom sa živim ljudima.

Zetra je najviše gađana jer ste nas u ratu provocirali sa nekakvim koncertima i bukom koja se čula sve do Ilijaša i Mokrog. Srbi iz Vogošće i sa Ilidže nisu nisu mogli ni da spavaju od deranja Hanke Paldum i njenih anti-srpskih pjesama!

Naravno, shvatam ja da ti ove činjenice nisu poznate jer si vjerovatno u to vrijeme spavao pod bukvom na Igmanu!

Izvini, ovo stvarno nije uvreda jer su sa druge strane bukve su spavali i moji Srbi iz Hadžića. :-)

Zagrebačka ulica se i prije rata tako zvala. U njoj sam prije rata mnogo puta dolazio jer je moja tetka tamo imala stan, u istom ulazu kao i Zdravko Čolić. I u toku rata sam tamo mnogo puta spavao jer sam imao nekakve poznanike, muslimane koji su pred rat zamjenili stan - došli iz Beograda. Štaviše, oni su me molili da uvijek dođem na spavanje kod njih jer su se tako "osjećali sigurnije". Oni sada žive na Grbavici i svaki put kada sretnu moga strica obavezno me pozdrave.

Gotovo čitavu 1992. godinu na Vrbanja mostu su bili i moji Sokočani iz 1. romanijske brigade. To je bilo ono vrijeme kada je jedan bataljon ove brigade držao kompletnu liniju odbrane prema Trgu Pere Kosorića, pa zatim obalom Miljacke, preko Mosta Bratstva Jedinstva do Vrbanja mosta.

Ne znam zašto se buniš za Glavnu poštu? Da si kojim slučajem nekakav oficir ili inženjer (a ja sam oboje) vjerovatno bi znao da su neprijateljske komunikacije u ratu primarna meta protivnika. Zar nisu i vaši NATO saveznici, kada su bombardovali Republiku Srpsku, prvo razrušili sve naše komunikacione centre? Iskreno rečeno, mogao bih da razumjem da je nekakva nana iz Širokače napisala ovakav komentar, ali od tebe, prekaljenog ratnika, sam bar očekivao da malo bolje poznaješ strategiju ratovanja.

Meni je dobro poznata ona kupola na ovoj slici koju je poslala Marija. Sve ostalo je tako strašno uništeno, tako da ništa ne mogu da prepoznam. Interesuje me da li je kod one kupole bio neki kafić ili šoping centar?

Možda sam u ovom postu bio pomalo grub, ali si i ti tražio da ništa ne "cenzurišem" u tvom tekstu pa zbog toga ni ja nisam htio ništa da "cenzurišem" u svojoj glavi! Pošto ipak vjerujem da si bio pravi borac trebalo bi bar ti da shvatiš da se u ratu dvije zaraćene strane bore za pobjedu pa se ne može smatrati zločinom ako jedna strana gađa stambenu zgradu iz koje se izvode ofanzivna dejstva a koja je 4 godine bila na prvoj liniji i isto toliko dugo bila napuštena. Iskreno rečeno, ja sam vidio i mnogo gore stvari sa vaše strane pa se ni za šta ne bunim osim u vezi zločina prema civilima i nepoštovanja Ženevske konvencije prema vojnicima!
grbavica- 83089 - 26.02.2013 : Marija Lucic Beograd - best (2)

Ratna slika Grbavice


Može li mi neko reći predratni naziv ove ulice? Pronašla sam informaciju da je to Grbavica, ali me zanima i ime ulice. Da li je taj dio grada bio pod kontrolom Srba? Da li ova oštećenja potiču od muslimanske artiljerije? Vrlo često se ta fotografija prilaže uz tekstove koji govore o srpskom uništavanju Sarajeva, pa me zanima šta je u svemu tome istina.

ratna slika Grbavice

RE: Ratna slika Grbavice



Marija,

ovo jeste Grbavica, ali ja nažalost ne znam naziv ulice.

Inače, za one koji nisu bili u ratu, stvari izgledaju mnogo drugačije od onoga što jesu! Zgrade jesu uništene uglavnom od strane srpske artiljerije, ali se to dešavalo zbog toga što su iz njih neprestano pucali muslimanski snajperi, kako po srpskim vojnicima tako i po civilima. U takvim situacijama srpska strana je bila nemoćna izuzev da okrene artiljeriju i raspali po njima. Ne misliš valjda da smo na njihove snajpere trebali bacati cvijeće?

Znam da ovo, za nekoga ko je rođen i odrastao u Beogradu, možda i izgleda strašno. Međutim, ljudski životi su mnogo važniji od nekakvih građevina, a ovakvo uništavanje objekata je imalo uticaja na protivničku stranu da se manje igra sa snajperima.
grbavica- 82573 - 13.02.2013 : Zeljko Tomic Sokolac 1 - best (0)

RE: Sukob Srba i Francuza na Grbavici - 27. maj 1995. godine


Može li neko da me podsjeti zbog čega je došlo do sukoba Srba i Francuza na Vrbanja mostu. Ja se blijedo sjećam tog događaja ali ne pamtim dobro razlog, mada znam da je postojao.
grbavica- 82545 - 13.02.2013 : Sasrbin Sarajevo 1 - best (4)

Sukob Srba i Francuza na Grbavici - 27. maj 1995. godine


Ovo je klip o sukobu francuskih legionara i srpskih branilaca Grbavice na Vrbanja mostu. Radi se o kratkom, devetominutnom filmu u kojem su iznešena viđenja tog sukoba iz ugla sudionika incidenta sa francuske strane. U tom sukobu bilo je žrtava i među Srbima i među Francuzima.

Tom prilikom su francuski legionari svezali jednog mrtvog srpskog vojnika bodljikavom žicom za transporter. Po mojim saznanjima ime tog srpskog borca je Milenko Mitrić. Bog da mu dušu prosti! Ako ima neko saznanja o 26. i 27. maju 1995. na Vrbanja mostu neka ih i iznese, da bacimo svijetlo i sa srpske strane na taj nemio događaj.

Mislim da su tom prilikom bespotrebno izgubljeni životi na obje strane a i produbio se i jaz između Srba i Francuza, iako je do tada ne tako mali broj francuskih vojnika i oficira bio naklonjen Srbima. Film je na francuskom jeziku ali je titlovan na engleskom. Ako neko ima vremena neka ga prevede i na srpski za one koji nisu u mogućnosti da razumiju ni jedan od ova dva jezika.

I da se više nikada ne ponovi da Srbin i Francuz pucaju jedan na drugoga.


Poštovani,

toga dana su na Vrbanja mostu poginula najmanje tri srpska borca:

  • Mitrić (Drago) Milenko rođen 16.09.1960. godine
  • Štrbo (Aleksa) Nenad rođen 08.08.1951. godine
  • Đorđević (Stanimir) Darko rođen 10.10.1963. godine

    Mada pouzdano znam da su sva trojica poginula na Vrbanja mostu, za četvrtog, Gligorević (Jelenko) Zdravka, znam pouzdano da je istog dana poginuo u Sarajevu, ali nije specificirana tačna lokacija njegove pogibije.

    Štrbo (Aleksa) Nenad Milenko (Drago) Mitrić








    ...ovo ispod je moj prevod za film iznad...

    Francuski mirovnjaci izvan dužnosti

    Devedesetih godina prošlog vijeka dolazi do raspadanja Jugoslavije. U Bosni počinje rat. U 1992. godini Srbi započinju sa opsadom Sarajeva, najdužom u modernoj istoriji ratovanja. Francuska vojska, u sklopu UN snaga, se stavlja u zaštitu civilnog stanovništva koje se mnogo namučilo u to vrijeme.

    U noći između 26. i 27. maja 1995. godine, nekoliko Srba, obučenih u uniforme UN-a su na prepad zauzeli Vrbanja most, stvarajući tako šansu za sebe da prodru u Sarajevo i ubiju njegove stanovnike.

    Da bi spasili civile, francuski mirovnjaci su odlučili da nasilno zauzmu srpske položaje. Ovo je jedan od sveka nekoliko slučajeva da su "plavi šljemovi" izvršili napad. Ovo je takođe poslednja akcija napada sa bajonetima, još od Koreanskog rata.

    Ovaj video je posvećen 116 francuskih vojnika koji su umrli za Francusku u mirovnim misijama širom svijeta.

    U toku noći, kapetan Lecointre je provjeravao kontrolne punktove i došao je do jednog od njih - na Vrbanja noć. Shvatio je da je most okupiran sa srpskim vojnicima. On je to raportirao svom pukovniku, koji je odmah počeo da radi na planu za kontranapad. U 6 ujutru, moj načelnik štaba mi je rekao:

  • "Srbi su zauzeli Vrbanja most na prepad! Šta da radimo? Da li smo spremni da ga povratimo?"

    Ja sam odgovorio: "Uradite to!"

    Do 7:30 mi smo se pripremili za napad na most. Nismo čekali ni za kakvu nacionalnu niti internacionalnu autorizaciju. Vojnici su najzad bili spremni da krenu u napad.

    Dalje govori kapetan Lecointre - u bijeloj uniformi

    Pripremili smo se za klasični pješadijski napad, skupa sa poručnikom Heluinom i vodom kojim sam ja komandovao. Dobili smo naređenje od generala Gobliliarda da krenemo u napad. U tom trenutku sam shvatio što će se desiti. Sve dok smo se pripremali za akciju sve se činilo nekako nestvarno.

    U trenutku kada je pala odluka za napad i kada smo se počeli približavati mostu, odmah nakon prvog kontakta sa Srbima sam odlično znao da će to biti krvava akcija. Čim sam shvatio kako će to biti teško i koliko sam uplašem (suze u očima) počto sam shvatio da će to biti borba prsa u prsa, a to se desilo kada je palo naređenje da se stave bajonete na puške, baš kao u bilo kojem drugom pješadijskom napadu. Odjednom smo se licem u lice suočili sa najtežom situacijom u napadu borbom prsa u prsa.

    Kada je akcija otpočela, poručnik je krenuo prvi, ja sam išao odmah iza njega. Prva grupa voda, koja je predvodila napad, je odmah neutralisana. I poručnik koji je bio komandujući u drugoj grupi bio je u ovoj grupi.

    Nakon što smo zauzeli prvi dio mosta, nastupila je prava borba prsa u prsa. Poručnik je bio pogođen. Ja sam nastavio sa napadom, zajedno sa ostalima iz voda.

    Ono što je posebno neobično je osjećanje koje se rađa u vama kada na te događaje posmatrate u prošlosti. Prvo što morate da prevaziđete svoj strah, što je izuzetno teško. Kada to u jednom trenutku uradite, dobijete osjećaj da vas više ništa ne može zaustaviti. Krv se prosula na sve strane! Od tog trenutka znate da se nećete zaustaviti i da ćete se osvetiti tom strahu koji se uvukao u vas.

    Ovo je osjećaj u ekstrimnim situacijama kada do izražaja dođe vaš instinkt, na najpodliji način. To je osjećaj one vrste zadovoljstva kada ste najzad u situaciji da možete nešto uraditi a da pri tome možete vidjeti direktne i trenutne efekte vaše akcije, na osnovu naređenja koja daješ svojim vojnicima, i ljude koji padaju ispred tebe. Sve ovo se još više razbuktava činjenicom da vidiš svoje ljude koji padaju ispred tebe, i ti poželiš da ih osvetiš. Sve ovo je bilo jako teško!

    ...završen govor kapetan Lecointre - u bijeloj uniformi...

    U napadu, jedinica pod komandom kapetana Lecointre iz 3. pomorsko-pješadijskog puka, je izgubila tri vojnika a deset ih je ranjeno.

    "Moderna demokratija je izgrađena jer su njena djeca bila u stanju da umru za slobodu, za čast, za mir. Umirući u akciji, poput heroja Francuske, vi ste odbranili čast UN snaga i vaše zemlje."

  • "Pozdrav za one koji su pali!"

    ...zvuk trube

    Ovaj kombat je imao posledice na one koji su učestvovali u njemu jer su oni morali da ubijaju. Mislim da je ovo ono najvažnije. Ovo sam shvatio tog dana i od tada i ja pokušavam i govorim to mojim zemljacima. Borba prsa u prsa je stvarnija od bilo čega drugog! Mislim da je to nešto najodvratnije što moraš da uradiš. To je nešto sa čim moraš da živiš zauvjek. Ovo je nešto što mi radimo za svoju sunarodnike, u njihovo ime i pod njihovom zaštitom. Međutim, to je nešto o čemu oni neće ni da slušaju. Da li je onda to vrijedno raditi u njihovo ime? Da li je do sada bilo vrijedno pozivati se na tu odgovornost? Da li smo mi zaista u ratu, koji ti dozvoljava da kažeš svojim saborcima: "Treba da ubiješ nekoga!" ili "Ti si to uradio namjerno iz ovog razloga!"

    Međutim, ljudi ne žele da slušaju o tome jer ih to podsjeća na zvjerstva, smrt. Ovo je priča o nasilju koja živi u maloj grupi ljudi. Za ove ljude, kada pređu preko toga, ovo su lijepe priče u koje oni treba da vjeruju. Međutim, za one koji to nikada nisu doživjeli, ovo su priče koje oni neće da čuju. Oni više vole da vjeruju da se to nikada nije desilo!
  • grbavica- 80038 - 30.11.2012 : Nermin Gluhovic Sarajevo - best (0)

    Nenad Milošević


    Na spisku masakriranih Srba u Sarajevu našao sam i ime Nenada Miloševića iz ulice : Tekija, koji je bio pripadnik Armije BiH. Samo da kažem da je poginuo kao pripadnik Armije i da nije bio masakriran. Inače to mi je bio komšija i jako dobar prijatelj. Neka mu je pokoj duši!
    grbavica- 79295 - 09.11.2012 : Medvjed Ex vraca - best (0)

    Kapela sa Grbavice


    Interesuje me šta je bilo sa kapelom slavnog 2. bataljona sa Grbavice, koja ne u toku rata bila na Vracama?
    grbavica- 72960 - 19.08.2012 : Dejan Drljan Lukavica - best (1)

    Drljan (Lazar) Zoran


    Da li mi neko može reći šta se dešavalo 10. maja '92 u Ozrenskoj ulici, jer tada mi je poginuo otac. Zvao se Zoran Drljan.

    Dejane,

    nisam detaljnije upoznat sa dešavanjima toga dana u Ozrenskoj ulici i na Mojmilu, ali na osnovu informacija koje imam, i sjećanja na te dane, mogu da kažem sledeće.

    Muslimani su tog dana snažno napali na Mojmilo, na kome se nalazio jedan kapetan VRS sa par tenkovskih posada. Koliko se sjećam, tog istog dana Mojmilo je i palo, tj. naši su se morali povući sa tog mjesta.

    U borbama u Ozrenskoj ulici tog dana su poginuli:

  • Sladoje (Luke) Kosta rođen 1952. godine
  • Drljan (Lazar) Zoran rođen 1963. godine

    Tog istog dana na Mojmilu su poginuli sledeći borci:

  • Trapara (Maksim) Aco rođen 1932. godine
  • Simeunović (Vlado) Mile rođen 1948. godine
  • Crnjak (Božo) Josif rođen 1935. godine
  • Prorok (Nikole) Momčilo rođen 1958. godine
  • Stević (Božidar) Miloš rođen 1952. godine

    Nadam se da će se javiti i neko ko je poznavao tvoga oca, i da napiše nešto detaljnije. Tebe bih zamolio da mi napišeš gdje je tvoj otac sahranjen, i ukoliko možeš da mi pošalješ jednu njegovu fotografiju (poput one za pasoš), kao i sliku groba. Ovo zbog toga što bih želio da ga dodam u Virtualno groblje.

    Naši pali borci ne smiju da se zaborave! Slava im!
  • grbavica- 68178 - 01.04.2012 : Aco Duric Grbavica - best (0)

    Prelazak Hrvata na Grbavicu


    Moram da te ispravim Gorane, Hrvati jesu napustili liniju i samo jedan vojnik je ostao, ali griješi kada kaže "prešli su i onda gdje je ko htio". Naime, dogovor je bio da se oni priključe VRS, a ako odbiju onda idu u radni vod ili zatvor i da čekaju na razmjenu za Kiseljak.

    Nakon prelaska na Grbavicu, svi su dovedeni u štab u Drvorijeku gdje bila Prva četa 3. bataljona Sarajevsko-romanijskog korpusa. Sve do jednog od tih šezdeset Hrvata sam lično odveo u Banjalučku ulicu gdje bila komanda Bataljona. Sjećam se kad su došli u Drvorijeku: gledamo ih onako mokre i pitaju me stariji vojnici i oficiri gdje im je oružje. Rekli su da su sve pobacali u Miljacku. Tada sam doduše skinuo čizme i uniformu sa jednog od njih, dok sam ih vodio onako u grupama u Banjalučku.

    Komandir mi dao sva njihova dokumenta, a ja šta ću meni 17 godina pa mi to sve nekako zanimljivo i smješno pa maznem jednu akreditaciju. Sutradan frka gdje su nestala dokumenta, ja kažem svom starom, rekoh "Vidi ovo šta sam uzeo!" Kada je to vidio umalo ga šlog nije strefio, pa mi kaže: "Šta da te kontrolišu na ulici za vrijeme policijskog časa pa ajde dokaži ko si!" Ali eto, ko je o tome razmisljao, meni je sve to bilo zajebancija.
    grbavica- 68170 - 31.03.2012 : Goran Bijeljina - best (0)

    Prelaz na Grbavicu


    Da Čelo, dobro ste čuli. Ako ste bili na Grbavici, pa morali ste znati za to. To je bila jedinica iz 3. bojne - bataljona, 3 satnija-četa, inače poznatiji u Sarajevu kao Panini ( hljepčiči na talijanskom).

    Njihov štab se nalazio u blizini sarajevske pekare i tekstilne škole, konkretno u osnovnoj školi kojoj ne znam ime. Tu su se nalazila sarajevska raja koja je na taj čin bila prisiljena i samoinicijativno to obavila u potpunoj tajnosti. To je bio "OK i za većinu u HVO-u a pogotovo armiji BiH. Pa više je njih poginulo do tada od strane Alijinih silnih vojski i policija nego od strane srpske vojske. Znali su iz Titove kasarne ili sa traktora koji je vozao minobacač oko umprofora kod pretovara iza kasarne gađati njihov štab. Vozilima su vozili Titovom ulicom i rafalima pucati na sve što su vidjeli na prvoj liniji, koju je držao HVO.

    Položaje koji su oni držali bili su bolje zaštićeni na stranu prema muslimanima nego prema Srbima. Na Stupu su isto tako bili izloženi između dvije vatre, ali samo zahvaljujuči ljudima na svim stranama i pukoj sreći nisu više stradali.

    Kada su uvidjeli da više ne mogu opstati kao takvi, kolektivno su prešli na Grbavicu i dalje gdje je ko želio. Tačno je da jedan (1) to odbio i da su ga oni ostavili svezanog, radi njegove zaštite.

    Isto tako je ostalo nepoznato da su i prije, kada je Risto Đogo putem radija pozivao Srbe-civile da napuste Sarajevo, veliki dio civila-naroda svih vijera se spremao da izađe iz grada uz podršku HVO-a. Tada je nastala panika, jer bi ostali čisto muslimanski vojnici u Sarajevu, tako da su blokirali grad i kontrolisali i sprečavali svako kretanje bez propusnica, naroćito prema Veterinarskom fakultetu.

    Nakon toga, desila se još jednom priprema Hrvata, a normalno i Srba i drugih civila da se povuku prema Ilidži. HVO je trebao da da podršku civilima u povlačenju. Tada su isto na jedvite jade zaustavili tu akciju, ćak uz pomoč Vinka Puljića, Hrvatskog glavnog sveštenika.

    Ovo sve znam, jer sam dio vidio, a dio mi je ispričao veoma blizak čovjek od čije priče bi ti se digla kosa na glavi kad bi ispričao št a je sve vidio i kroz šta je prošao poslije zarobljavanja HVO-a od muslimanske armije.

    Bilo i ne ponovilo se više!
    grbavica- 67701 - 12.03.2012 : Luna Bijeljina - best (0)

    O srpskom vojniku koji je prešao u Sarajevo


    Neko spomenu Srpskog vojnika koji je prešao liniju razgraničenja i otišao u Sarajevo. Ako je to slučaj na koji ja mislim, onda mi je on lično pričao da je malo popio i prešao most kod ekonomske škole. Našao se u maskirnoj uniformi u gradu. Prvu noć je navodno skinuo oznake i prenoćio u jednom od vagona na Novoj stanici tj. željezničkoj stanici.

    Sutradan je krenuo nazad da pokuša da se vrati preko mosta ili makar dođe do međunarodnih snaga koje su bile tu sa namjerom da se njima preda, međutim uočili su ga vojnici Armije BiH i repetirali pušku i rekli da stane, a kad su mu prišli, prebili su ga i odveli negdje u stanicu policije. Treba reći da je rekao da poznaje Jozu Anđića i kad je došao Jozo i vidio ga, više ga niko nije tukao niti maltretirao. Nakon nekog vremena je razmijenjen.

    Igrom slučaja on je bio taj koji je pripazio Jozu kad je Jozo prešao na našu stranu sa Ferdom Dejanovićem i bio uhapšen. Koliko je meni poznato, ovu dvojicu na našoj strani niko nije ni dotakao.
    grbavica- 67650 - 10.03.2012 : Celo Trebinje - best (0)

    O srpkom vojniku koji je prešao u Sarajevo


    Pa sad druže, dosta toga si ti istinito napisao za onog vojnika koji je otišao pijan u Sarajevo pa ga zarobili u povratku, ali nije isti dan razmjenjen tj. predat nama nego je to potrajalo malo duže. Mada je on zbog događaja u Rajlovcu koji si tačno opisao osim tih batina na mostu više nije ni dohvaćen i ako me sjećanje dobro služi nekih šest mjeseci je proveo u policijskoj stanici na Marin dvoru iza katoličke crkve. Mislim da ni sada nije problem da ga pronađem, i da ga pitam koliko je tačno vremena proveo tamo.
    grbavica- 45942 - 08.10.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

    Grbavica, 7. oktobar 1992. godine


    Grbavica, 7. oktobar 1992. godine. Krenula akcija oslobađanja Trga "Pere Kosorića", poznata još i kao akcija kod "Jedanaest plavih". Akcija je bila dojavljena muslimanima, pa su oni znali tačan plan i vrijeme napada.. .

    Tog dana je na Grbavici izginulo deset pripadnika Prve romanijske pješadijske brigade. Njihove porodice iz Sokoca, Han Pijeska, Rogatice, Pala i Nevesinja će na ovaj dan do kraja života paliti svijeće i sjećati se svojih voljenih. Na taj dan živote su izgubili:

    1. Slaviša Savčić
    2. Milanko Đerić
    3. Petar Petrovski
    4. Manojle Borković
    5. Dragan Savić
    6. Vaso Glišić
    7. Nedeljko Ninković
    8. Velemir Delić
    9. Milanko Kanostrevac
    10. Vojislav Jovanović


    Ovaj dan ću zauvjek da pamtim po tome što je, igrom slučaja, Milanko Kanostrevac - Kane takoreći umro na mojim rukama. Dok sam se spuštao niz Vrace u pravcu Sarajeva koje je gorilo, pred ambulantom hitne pomoći me zaustaviše dva poznanika, koji su užurbano otvarali zadnja vrata na Pincgaueru:

  • "Drži ga!" - povika jedan od njih.

    Pritrčah vozilu i odmah prepoznah Kaneta. Nije čak bio ni na nosilima, uhvatismo ga za maskirnu uniformu potrčasmo u ambulantu. Tamo prepoznah doktora Šupića, koji nakon kratkog pregleda reče:

  • "Ne vrijedi, gotov je!"
  • "Ma kako?" - razočarano uzviknu jedan od njegovih saboraca - "Pa nema ni pet minuta kako je ranjen!"

    Doktor Šupić rasječe uniformu i pokaza na jednu malu ranu u predjelu prepona. Šrapnel od tromblona koji je Kane lično ispalio, u predjelu noge mu je napravio omanju ranu, dovoljno veliku da kroz nju isteče čitav jedan ljudski život i to za svega tri do pet minuta. Tada sam se u to uvjerio vlastitim očima, a kasnije sam taj isti podatak u više navrata pročitao u medicinskim enciklopedijama.

    Međutim, ništa više u život nije moglo vratiti Kaneta, koji tog dana baš nije imao sreće!

    Ne prođe ni jedan 7. oktobar, nekako baš za moj rođendan, a da se ja ne sjetim da Kanetu i njegovim saborcima zapalim svijeću. Bar to mogu učiniti sada, ako mu u ono vrijeme nisam mogao pomoći da se izbori za svoj vlastiti život. Mada smo za njegovog života bili samo poznanici, trenutak njegove pogibije nas je nekako zbližio.

    Neka je vječna slava Milanku Kanostrevcu i Milanku Đeriću, kao i osmorici njihovih saboraca koji su junački poginuli tog dana na Grbavici.
  • grbavica- 40662 - 14.09.2011 : Celo Melbourne, Australia - best (0)

    Grbavica


    Zdravo raja,

    i ja sam za vrijeme rata bio na Grbavici. Da li se neko sjeća kada je 60 Hrvata pobjeglo iz Sarajeva i ostavilo praznu liniju? Danas Hrvati pišu da jedan od njih nije htio da bježi pa su ga svezali i ostavili.
    grbavica- 32765 - 13.06.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (2)

    Veju, veju geleri...


    Razmišljam o Željkovom tekstu "Ko je opljačkao Grbavicu". Moja (policijska) jedinica, kao veoma uspješna i beskompromisna u borbenim dejstvima, bila je upućena u ovo urbano naselje da zavede red. Tamošnja policija to nije nikako uspjevala da uradi.

    Ne sjećam se godine, vjerovatno 1993. -e (na početku rata pisao sam dnevnik, pa kad sam skont"o da bi zbog te gluposti mogao da izgubim glavu " spalio sam ga). Moja je sreća pa sam bio negdje na borbenim linijama, tako da nisam upućen u ovu "redarstvenu" akciju. Naši momci pohapsili su nekoliko najopasnijih grbavičkih kriminalaca i započeli kontrolisati poštovanje "policijskog časa". Sprovodili su racije i zasjede. Zaustavili su par vozila s ukradenim stvarima, stvari zaplijenili a kradljivce priveli u stanicu.

    Grbavicom se počeo širiti bauk, bauk reda. Vijest se brzo pročula. Stanovnici su počeli da se osjećaju sigurnije a lopovi nesigurnije. Jedne noći u spavaonicu su im, u punoj ratnoj spremi, upali neki maskirani čupavci i pod krevete nabacali bombi (sa osiguračima-naravno), a plafon iznad glava izrafalali osamdesetčetvorkama. Polugoli rogatički policajci poiskakali su kroz zatvorene prozore. Sreća je samo pa su bili smješteni u prizemlju.

    Vidjevši da nemaju podršku za zavođenje reda i da će, usred rata, izginuti zbog nečijih kauča i regala, već sljedećeg dana vratili su se u Rogaticu. A Grbavica je nastavila da živi svojim već uhodanim životom.

    U to vrijeme na Grbavici sam čuo sljedeći vic: "Pogodila granata, ispaljena sa muslimanskih položaja, u zid jedne zgrade na našoj strani Miljacke. Dijelom u zid a dijelom u prozor. Jedan dio gelera raspršio se po sobi. Sreća u nesreći da niko nije bio unutra. A i kako će biti kad je "vlasnik" tog četvorosobnog stana bio momak od 22 godine. Pitali "vlasnika" stana, inače predratnog grbavičkog šanera, da li su mu geleri napravili mnogo štete. "Ufff, užasnu su mi štetu napravili: devet video-rekordera, osam televizora, četiri veš mašine i dva frižidera su mi uništene", vajkao se on. "

    Iz tog vremena sjećam se i ovog vica (da, sjećam, jer već sam rekao da sam spalio vlastiti dnevnik):

    Pitali Muju sa Grbavice gdje bi najviše volio da živi poslije rata.
    "Na Sokocu", reče ovaj kao iz topa.
    "Kako, bolan, na Sokocu! ? Zašto na Sokocu, jesi li normalan! ? "
    "E pa fino, gore mi je i golf i regal i tv i veš mašina" ma sve što sam imao sada mi je gore. "


    Sjećam se i sljedeće pjesme:

    "Veju, veju geleri PAM po staklu šara, eto idu Sokočani nestalo im para. "


    Neka mi "Roke" ne zamjere" matora glava pa se svačega sjeti, samo kad joj neko napomene.
    grbavica- 32362 - 09.06.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Ko je opljačkao Grbavicu?


    U toku zadnjeg rata u Srpskom Sarajevu se veoma često mogla čuti izreka: "Da su soliteri na Grbavici imali točkove, oni bi već odavno bili na Sokocu". Drugim riječima, pričalo se da su Sokočani opljačkali Grbavicu. U početku sam i ja vjerovao u istinitost ovog iskaza, pogotovu što sam znao za nekoliko "lešinara" koji su se "proslavili" tako što su pljačkali napuštena muslimanska sela u području razgraničenja sa opštinom Olovo. Međutim, informacije do kojih sam kasnije dolazio su mi pomogle da "progledam" i shvatim pravu situaciju.


    Na Grbavicu sam u toku rata odlazio često, uglavnom do "Razmjene" da obavim telefonske razgovore sa dijelom Sarajeva pod muslimanskom kontrolom. Kako moja "Peglica" nije mogla da se nosi sa strmim putevima Jahorine, a nije bila ni dovoljno brza za prelazak preko kritičnih djelova puta koji su kontrolisali muslimanski snajperi sa Čoline kape, na Grbavicu sam odlazio autostopom, pa je moje putovanje veoma često trajalo po dva dana.

    Moji "domaćini" na Grbavici su uglavnom bili borci Prve romanijske brigade. Kako sam u toj jedinici imao čak tri bliska rođaka, imao sam mogućnost spavanja u nekoliko rovova. Prva opcija mi je bio položaj kod Strojerada, nasuprot muslimanskoj barikadi kod prodavnice "Dubrovkinja". Druga mogućnost je bio rov koji se nalazio na zapadnoj strani ulaza na most "Bratstvo-jedinstvo", a treća kod "Vrbanja mosta". Eto, tako sam ja upoznao kompletnu liniju odbrane Grbavice, od Željinog stadiona pa sve do Jevrejskog groblja, i tako shvatio da položaje uglavnom drže Sokočani i Paljani. Rođenih Sarajlija na toj liniji fronta nije bilo ni za lijeka!

    Nakon izvjesnog vremena mi postade jasno da prave Sarajlije ovaj dio grada brane iz fotelja u vlasništvu institucija civilne vlati. Mnogi od njih su se dočepali Pala, ili se bar udomili po komandama i jedinicama razno-raznih policija. A bilo je u to vrijeme na Grbavici policije da te glava zaboli! Ni imena im nisam mogao popamtiti. Sem civilne, postojala je tu i brigadna, korpusna, specijalna" Samo Bog mili zna ko je kome bio odgovoran i ko je šta radio!

    Onako iz radoznalosti, raspitivao sam se među svojim zemljacima koliko ima istine u onoj šali o Sokočanima i soliterima na točkovima. Od njih sam uvijek dobijao jedan te isti odgovor:

    "Ma kakvi! Na Sokolac možeš odnijeti samo ono što ti može da stane u vojnički ranac. Uglavnom su to knjige i poneki sitniji suvenir. Policija na Vracama zaustavlja svako vozilo i provjerava sadržaj prtljažnika. Kontrole teretnih vozila je još rigoroznija. "


    Kako mi je bilo jako dobro poznato da preprodaja namještaja i bijele tehnike cvjeta na Romaniji, upitah moj "izvor informacija" kako onda sve one stvari dospjevaju na Romaniju.

    "Ma ima tu neki vojni kamion, koji svakoga jutro u pet sati ide iz Lukavice po robu na Pale. Ne znam da li su vozač ili Komanda u "talu" sa lokalnim dilerima, ali uglavnom oni im prebacuju stvari na Romaniju. "


    Godinu dana nakon toga pokvari se meni televizor. Nakon par bezuspješnih odlazaka u servis i petnaest dana slušanja vijesti na radiju, odlučim da kupim novi - na crnoj berzi. Pokušavao sam da umirim svoju savjest činjenicom da je moj četverosobni stan na Dobrinji opljačkan već u prva tri dana rata, pa bi ova trgovina trebala da bude samo neki vid razmjene dobara između mene i muslimana.

    Bez mnogo muke sam dobio informaciju da mi je najbolje da se za nabavku televizora raspitam na Palama.

    Na Palama upitah jednog od poznanika, do nedavno nastanjenog u Sarajevu, kako je najlakše kupiti jedan stari televizor.

    "E, to ti je, bolan, lako! Ako hoćeš mogu te povezati sa par mojih jarana, starih Sarajlija. Odeš na Grbavicu i izabereš sve što hoćeš. Oni ti obezbjede prevoz do Pala, a dalje moraš da se snađeš sam. Do Sokoca nećeš imati nikakvih problema jer te na tom dijelu puta niko neće provjeravati. "


    Nekoliko dana nakon toga, krenusmo i na Grbavicu. Još na Palama sam shvatio da moj "savjetinik" ima neki "tal" sa "trgovcima" iz grada. Na Grbavici me uvedoše u stan jedne omanje zgrade. Vlasnik stana, takođe "pravi Sarajlija", me provede kroz prostorije prepune televizora, frižidera, električnih šporeta i umjetničkih slika. Stvari na svakom koraku, u stanu bar tri frižidera i zamrzivača. Moj domaćin tvrdi da je stan vlasništvo njegove babe. Pokušavao je da me ubjedi da je za mene najbolje da od njega kupim svega pomalo, po mogućnosti kompletan sadržaj stana. U tom slučaju bih i najbolje prošao jer bih od prodaje manjeg dijela stvari na Sokocu povratio kompletnu moju investiciju.

    Ono što ovi momci sa asfalta nisu mogli da shvate je gorka činjenica da u novčaniku u to vrijeme nisam imao dovoljno novca ni da kupim najlošiji televizor iz te njegove "robne kuće".

    Sa Grbavice se vratih neobavljenog posla, presrećan što pobjegoh iz tog mafijaškog gnijezda. Ipak, u toku te posjete naučio sam i jednu drugu stvar: poprilično sam zakasnio za kupovinu televizora jer se na početku rata kopletan namještaj za jedan stan mogao kupiti za par šteka cigareta. Vjerovali ili ne, u tu cijenu je bila uključena i kućna dostava!

    Želio bih da na ovom mjestu naglasim da ne namjeravam da bacim ljagu na stanovnike Pala. Švercom namještaja i bijele tehnike su se na Palama uglavnom bavile "prave Sarajlije", tj. oni koji su do početka rata živjeli u Sarajevu. Ne želim da pomislite ni to da su svi stanovnici Grbavice bili upetljani u ove prljave poslove. Naprotiv, radilo se o manjoj grupi osoba vrlo niskih moralnih normi.

    Par godina nakon toga sam saznao da su glavne "mušterije" preprodavaoca namještaja na Grbavici bili oficiri i civilna lica zaposlena u vojsci, kao i političari sa Pala. Na ovom mjestu ću se malo više pozabaviti vojnim licima, ne zato što mislim da su oni krali više od političara, nego zbog toga što imam nekoliko primjera iz njihovog života, kojima mogu da poduprem ovo moje pisanje.

    Moja plata, a imao sam čin rezervnog oficira, u to vrijeme je bila 3 marke, a najmanja plata aktivnog oficija u mome rangu je bila 700 maraka. Pored plata, oficiri su bili i dobri trgovci sa benzinom i naftom. Naspu gorivo u vojno vozilo, a onda skrenu sa glavnog puta u neko sokače pa crijevom isisaju sve do poslednje kapi u rezervoaru. Vozilo vrate u bazu, a od goriva zarade bar 300 maraka, jer ga prodaju na crnoj berzi za 4 do 5 marki po litru.

    Jednom prilikom sjedim sa jednim potpukovnikom, Personalcem u jednoj vojnoj jedinici. U prostoriju ulazi jedan oficir i traži dozvolu za korišenje vojnog kamiona za prevoz stvari sa Grbavice u Beograd.

    "Kako ga nije sramota! ", kaže meni taj moj prijatelj, "Ovo mu je već treći put da se seli za Beograd. Zar se nije dovoljno nakupio muslimanskih stvari?! "


    Drugom prilikom ulazi jedna ženska osoba, takođe zaposlena u toj komandi, sa tim istim zahtjevom.

    "Ona je do početka rata živjela u Vojničkom polju" otvori svoju dušu taj isti personalac. "Ovo joj je već drugi put da traži kamion za preseljenje stvari svoje tetke koja je imala stan na Grbavici, a koja je umrla prije bar pet godina. "


    Stvari su mi postale jasne i bez pomoći jedne moje prijateljice, inače zaposlene u Opštini. Ipak, navešću ono što mi je ona jednom prilikom rekla:

    "Ova vojna lica su nezajažljiva, bolest ih ubila! Svakih šest mjeseci dolaze kod nas po potvrde da se presele sa Grbavice u Beograd. Sele balijski namještaj kod svojih žena. Tamo na Grbavici angažuju babe da im od lopova kupuju stvari, a kad im one za 500 maraka napune stanove do plafona, pokupe nekoliko vojnika iz Lukavice koji im to utovare na vojne kamione, a onda o državnom trošku svu tu robu prebace u Beograd. Njihove ženturače to putem oglasa rasprodaju, i po svakoj turi zarade bar tri hiljade maraka. O tim parama mi ovdje možemo samo da sanjamo! "

    I doista, stvari su bile upravo onakve kako ih je ova osoba opisala. Scenario je uvijek bio isti, i za oficire i za političare, sa "malom" razlikom što su ovi prvi imali pristup vojnim kamionima koji su najčešće prazni odlazili za Srbiju. Sa druge strane, političari su za ovu uslugu morali da mole oficire ili biznismene koji su raspolagali svojim kamionima.

    Jednom prilikom me moj nadređeni, inače po činu pukovnik, odvede u svoju vikendicu na Kalovitim brdima. Ono što me je posebno fasciniralo je bio stilski namještaj i televizor u svakoj prostoriji. Priznaćete, malo neobično za vikendicu u nekakvom bespuću, koju baš niko ne nadgleda. Ono što me je posebno zainteresovalo je činjenica da je tu istu vikendicu omalterisao, okrečio i uselio - za vrijeme rata. Meni je ovo bilo dovoljno da shvatim da je stilski namještaj porjeklom sa Grbavice, pogotovu što sam znao da ovaj moj "prijatelj" imao i stan u Lenjinovoj ulici, koja se takođe nalazila na Grbavici. Jednom prilikom sam tom istom oficiru pomagao oko selidbe namještaja iz njegovog stana za Beograd, pa sam tako i ja na neki način postao sudionik pljačke stvari na Grbavici a da toga u to vrijeme nisam ni bio svjestan.

    Na ovom mjestu bih htio da naglasim i to da veliki procenat namještaja i bijele tehnike koji se prodavao na Grbavici, ustvari i nije bio opljačkan. Ovo tvrdim zbog toga što znam da bi se ogromna većina muslimana, prije nego što bi putem razmjene prešla na njihovu stranu, odlučila da proda kompletnu pokretnu imovinu - za bijednih 200 do 300 maraka. Ovo su koristili razno-razni lokalni kupci, nakupci i lopovi da se bogate na tuđoj nesreći.

    Eto, toliko od mene. Sada, pošto znate da su priču o Sokočanima i soliterima na točkovima lansirali lokalni kriminalci, na vama je i da presudite ko je opljačkao Grbavicu.
    grbavica- 24907 - 01.09.2010 : Aleksic Srbija - best (1)

    Linije na Grbavici I i II


    Pozdrav od Aleksića. Na ovom mjestu se rijetko spominje Grbavica i borci sa tog regiona, a pogotovu Grbavica 2 na kojoj smo davali straže na Ozrenskoj i na Treskavici. Što se linija na Grbavici tiče, nikada nismo izgubili ni jednu. Čuo sam da je od tri hiljade poginulih boraca Sarajevsko-romanijskog korpusa samo na Grbavici poginulo oko hiljadu. Ovdje mislim na obje Grbavice.

    Pored toga, ima još onih koji ne primaju tj. nisu ostvarili pravo na invalidnine a pogotovu oni koji sada žive u Srbiji. I o tom bi neko trebalo da se zapita!
    grbavica- 24700 - 25.07.2010 : S Ss Bih - best (0)

    Zagorska ulica


    Ne znam da je u Zagorskoj bilo ljudi sa strane (vojske ili policije), bar ne na Brijegu, odmah iznad Kondora i prema Motelu, te na drugu stranu prema Milinkladskoj. To su držali lokalni Srbi dok su mogli, a i nije ih bilo nešto puno. Mnogi su se prebrzo povukli na vrh brda.

    Iznad samog Kondora bilo je možda 10-tak ljudi, računajući i nekoliko djedova - penzionera. Slušao sam čovjeka koji je pričao kako se muslimani skupljaju kod Kondora, a on i još par komšija ih gađaju bombama. Jedna je čak pala među njih, jer je nisu uspjeli prebaciti preko krova, već se skotrljala nazad. Neki nisu znali ni očistiti konzervirano oružje, pa su činili više štete nego koristi zovući da im se pomogne u sred frke. Tu nije bilo ni lovaca - amatera, a kamo li vojnika ili specijalaca. I te bombe su "kotrljali" jer se babe i đedovi nisu još stigli izvući prema vodovodu.

    Ubrzo je ta ulica pala. Ko je ostao - ubijen je ili zlostavljan (stari M. K. , gospođa L. izrešetana po nogama, g-din E. ubijen u svjoj kući... ). Srpske kuće nisu ni pljačkane. Odmah su paljene - sprat po sprat.
    grbavica- 24318 - 14.04.2010 : Razvigor - best (1)

    O filmu 'Krvavi ples po Šeheru'


    Film je zaista maestralna glupost. Najbednije od svega je to što je scenarista pokrao čitave delove knjige Dušana Zurovca o ratnim dešavanjima u Ozrenskoj ulici koja se zove 'Na straži u Sarajevu', samo je to prebacio u njihov kontekst.

    U nizu izmišljotina o 'Mladićevim specijalcima' daju snimke srpskih graničara iz rata na Kosovu 1998-1999. Vrlo zabavno, svakavih gluposti ima!

    Jedino stvar koja ima neku dokumentarnu vrednost su autentični snimci od 8. juna 1992. kada su muslimani pokušali da se probiju iz Sarajeva i to krvavo platili sa 142 mrtva, po sopstvenim podacima. Bio je to jedan od najkrvavijih dana u toku celog rata.

    Jedino što niko u takvim dokumentarcima ne spominje, je to da je samo Amerika spasila Sarajevo pod muslimanskom kontrolom, jer da nije bilo Amerike, Sarajevo bi se predalo najkasnije do početka decembra 1992. Tada bi već masovno počeli da umiru od gladi i zime.

    Ovako su Srbi morali ustupanjem aerodroma da se "brinu" o snabdevanju svog neprijatelja što sumnjam da je zabeležen slučaj u istoriji ratovanja.
    grbavica- 24296 - 11.04.2010 : Specijalac Momcilo Republika Srpska - best (2)

    RE: Vinko Šamarlić


    Dado,

    taj film je malo žešća je propaganda muslimanske strane. To kažem pošto sam isti gledao i imam ga na DVD. Onoliko laži i nebuloza na jednom mjestu ne bi našao ni u Riplijevoj rubrici "vjerovali ili ne".
    Ko se iole razumije u filmsku tehniku može vidjeti dosta loših montaža. Izjave pojedinaca su smiješne i vjerovatno kroz te priče žele sebe istaći.

    Tačno se zna kako je C poginuo, a i ostali koji su pokušali da se probiju kroz navedene linije. Zar tebi nije smiješno da ona dva tenka idu jedan kraj drugog, ili priča o "zelenom tamiću".

    To su priče za malu dijecu, a takva je i priča da su u "Jedanaest plavih" otišli Mladićevi specijalci.

    Lažna priča koja je davno ispričana, a i institucija koja je snimila ima baš lijepo ime ali pod navodnicima, hehe "islammedija", pa valjda sam naziv sve kaže.

    Nego da te pitam dali ti je i onaj Stanić rod, što je imao firmu prije rata na Stupu. Prost razlog jer je jedan ubijen na početku rata a kod njega su pronadjeni papiri kako Juka Prazina tom Staniću duguje poveliku lovu. Bio je vjerovatno neka "marka" jer je imao oko vrata deset nekih propusnica od izvršnog vijeća pa ne znam šta sve još.

    Navedeni film imaš i na internetu u veličini preko 900 Mb pa polako gledaj i pokušaj uočiti laži, počevši od Balića pa do TV SA i Vikića.

    Ovdje ima učesnika u zauzimanju škole na Vracama pa malo pročitaj i te postove koji su tačni, pa onda "složi kockice".

    Od Stanića sam poznavao pokojnog Luku i brata mu koji je ubio Luburića u Španiji te bio u Srbiji i poslije došao za direktora hotel "Pošte" u Sarajevu. Pošteni i čestiti ljudi.
    grbavica- 24285 - 09.04.2010 : Emir sa Gugosa Sarajevo - best (0)

    8. juni 1992. godine


    Ako može li neko od učesnika borbi na Trbeviću (Brus - Pitine stjene -Kosmatica - Vidikovac - Bob staza - Osmice - Zlatište) da ispriča šta se dešavalo 8. juna 1992. godine? Mislim da sam dobro upućen o dešavanju sa strane Armije BiH, ali bi volio čuti i viđenje borbe nekoga ko je bio u tom trenutku u Sarajevsko-romanijskom korpusu??

    Znam da je ovo veliko područje, ali bi bio veoma zahvalan. Nemam namjeru bilo koga da vrijeđam.

    Pozdrav

    RE: 8. juni 1992. godine

    Emire,

    da slučajno nisi mislio na 17. jun 1992. godine? Za nas, Srbe, to je mnogo važniji datum jer smo taj dan zauzeli Zlatište i Aerodromsko naselje. Nasuprot tome, 8. juna smo se samo branili, i za razliku od vas nismo imali značajnijih gubitaka.

    Evo ti šta se dešavalo 8. juna 1992. godine (iz moje arhive):

    - Toga jutra je u 5:30 počela žestoka muslimanska paljba po srpskim položajima. Armija muslimanske BiH je pokušala proboj na Mojmilo brdo, preko Milinkladske i Ozrenske ulice. Napad je uspješno odbijen uz značajne gubitke na muslimanskoj strani.

    - Napad na srpske položaje na Ilidži iz pravca Otesa i Butmira, kao i sa šireg područja Kovača-Igman. Snage Armije BiH su bezuspješno napadale i na Nedžariće.

    - Odbijen je muslimanski napad na Žuč, a u kontranapadu su zauzeti i Uglješići. - Na području Ilijaša Srbi su zauzeli Misoču, a vodile su se i borbe oko Vlaškova.
    grbavica- 24208 - 27.03.2010 : Niski - best (0)

    Pitanje za Lunu


    Zašto ne spomeneš pokojnog Boru Perišića, specijalca koji se prvi latio puške na Vracama?
    grbavica- 24104 - 15.03.2010 : Pitar Sarajevo ,Bih - best (0)

    Ozrenske ulica


    Poznato je da svako ima svoje viđenje događaja. Pet ljudi ako je vidjelo jedan te isti događaj, prepričaće različito. U to sam se uvjerio tokom rata.

    U svom postu sam pokušao Luni objasniti kako je poginuo pokojni Vinko. Očevidac nisam bio jer smo bili udaljeni nekih 200 metara a samo Luna zna šta je 200 metara na Hrasnom brdu, to je kilometarska udaljenost na nekom drugom ratištu.

    Milion kuća, ruševina, krovova, garaža, prozora a sa svakog smrt vreba. Do tog 08. 06. 1992. godine na Hrasnom brdu praktično i nije bilo linije. Polovinu Zagorske ulice kontrolisali su pripadnici TO BiH a gornju polovinu pripadnici srpske TO. Klasičnih tranšeja nije bilo nego neki navrat-nanos izgrađeni bunkeri ispred kuća i oko garaža.

    Sam naš napad je krenuo tako što smo pretrčali ulicu i upali u jedan, nazovi bunker, u kojem je domaćin ostavio nešto municije, bombi i zapakovani MRUD, za koji nismo znali ni šta je. Srbi su se povukli nekih stotinjak metara i tek tada je počela pucnjava. Nakon toga se krenulo sa granatiranje, i od tada pa narednih dva sata više se nije znalo gdje je ko. Već sam opisao susret sa neprijateljem a sve mi se čini da su to bili neki specijalci, imali su svi šljemove i uniforme, za razliku od nas.

    Ono što nas je pokolebalo i odistinski prestrašilo jeste turiranje transportera u Ozrenskoj a za njega nismo imali lijeka. Tad smo se i počeli povlačiti a počele su nas i bombe zasipati.

    Informaciju o tome ko je pucao na Vikićevce sam dobio od svog bivšeg druga koji je stanovao u toj ulici i znam da su naši teritorjalci izvukli tijelo Vinkovog ubice i da je u njemu bilo barem pedesetak metaka, bio je izrešetan kao Boni i Klajd u onom filmu. Naš zajednički prijatelj je sin pomenutog domaćina tako da me niko ne može ubjeđivati u suprotno.

    Znači, nisam bio očevidac ali sam "u toku". Tog dana se nije znalo ni ko je gdje a najbolji dokaz za to je pogibija našeg kolege koji je poginuo od snajperskog zrna iz Ozrenske kad je nosio ranjenika iz TO. Bili smo ubjeđeni da je pobjegao jer je odjednom nestao i nije se više pojavljivao. Našli smo ga sutradan...

    Siguran sam da ni Luna ne zna se detalje ni pojedinosti iako je bio na licu mjesta. Primjer za to je kad Luna kaže da nikom nije falila dlaka s glave prilikom zauzimanja škole MUP-a a ne zna za smrt 16-to godišnjeg učenika 20-te klase Samira Mišića iz Rogatice.
    grbavica- 24087 - 14.03.2010 : Luna - best (0)

    Napad na Ozrensku i Moravsku ulicu


    Ne sjećam se tačno koji je to datum je bio, ali desilo se to u prva tri-četiri mjeseca rata. Na dan-dva smo bili prebačeni u novu bazu negdje u Lukavici. Iznenada, dobili smo uzbunu da je izvršen napad na Ozrensku i Moravsku ulicu i da su pali položaji, kao i da ima mrtvih civila.

    Odmah smo krenuli, i to pješke, iz pravca Moravske ka Ozrenskoj ulici tražeći položaje neprijatelja. Kad smo došli do Ozrenske, počele su borbe. Da ne dužim mnogo, svi koji su ratovali u Sarajevu znaju kako su izgledale te borbe u urbanom dijelu grada. Moraš se čuvati sa svih strana, sa svih prozora, krovova...

    Elem, potisnusmo mi neprijatelja bez ijednog ranjenog ili poginulog i čak smo pomjerili linije prema gradu tj. prema dole za nekih stotinjak metara u odnosu na stare linije. Znam samo da su oni koji su napadali izašli do vrha Ozrenske i tu su zaklali nekog djeda pred njegovim unukom, neposredno prije no što smo mi stigli iz Lukavice.

    Uveče smo na vijestima slušali o napadu i javljeno je da je poginuo Vinko Šamarlić. Vjerujte mi da su svi iz jedinice bili tužni. Pogotovo što smo i mi dejstvovali na tom pravcu. Drago mi je da ga nije ubio niko od nas, ako je Pitar siguran da su vidjeli toga ko ga je ubio. I cijeli rat smo molili Boga da se ne sretnemo u borbenim dejstvima sa Vikićevom jedinicom, ne zato što smo se plašili da su opasni, već zato što su to nekada bili naši drugovi, što smo dijelili dobro i zlo i što sukob između nas ne bi riješio rat već bi samo ukaljao nešto što je dugo građeno u jedinici.

    Imali smo dovoljno borbenih dejstava, i mi a i oni, da se dokažemo i da poginemo, nismo morali čekati jedni druge.

    Odmah sam sa jedinicom smješten na poziciju gdje je izvršen proboj i tu smo se zadržali možda mjesec dana, bez nekih posebnih napada na nas. Na toj poziciji su mi nakon desetak dana, ranjena dva dobra prijatelja. Ranila ih je jedna granata iz minobacaca koji je dejstvovao, koliko smo mogli otkriti, negdje sa Hitne pomoći iz centra grada. Ja ne znam kako smo i mi preživjeli, jer je granata pala tačno među nas.

    Kasnije su nas povukli sa tog položaja i doveli neku vojnu jedinicu u kuću u kojoj smo mi spavali gotovo mjesec dana. Prvu noć kada smo otišli iz grada je ispaljena granata, možda BST ili slično i pogodila sobu u kojoj smo spavali. Poginulo je sedam, osam boraca. Sudbina je htjela da mi ostanemo živi!
    grbavica- 24081 - 14.03.2010 : Pitar Sarajevo ,Bih - best (0)

    Pogibija Vinka Šamarlića


    Luna,

    Pošto sam učesnik bitke na Hrasnom brdu, 08. 06. 1992. godine, mogao bih ti dati par detalja oko pogibije pokojnog Vinka.

    Vinko je poginuo u Zagorskoj ulici, iznad restorana Kondor, a stradao je od zrna iz garonje, čovjek koji ga je pogodio, takođe je stradao taj dan. Prije toga je taj čovjek (znam o kome se radi) otjerao svog vlastitog sina iz rova i uzeo puškomitraljez u ruke. Nije čak ni bio angažovan u srpskoj TO. Tu je bilo desetak Vikićevaca, momci iz lokalne TO i mi iz MUP-a. Prilikom pretrčavanja, otvorio je rafalnu paljbu po "vikićevcima" i zrno je zakačilo Vinka ispod pazuha-pravo u srce.

    Mi smo bili sa lijeve strane a došli smo pod sami rezervoar. U jednom momentu smo se čak i mimoišli sa vašim teritorjalcima i to u desetak metara a na upit jednog od mojih drugova - "gdje su vam trake " (znak raspoznavanja je bio crvena traka oko ruke) nastao je haos a u tom haosu smo se mi bolje snašli i par teritorjalaca (može biti i MUP-ovaca, šare na uniformama su bile od specijalne policije) su pali ali je jedan od njih uspio pobjeći u jednu kuću i kroz prozor nas je zakovao vatrom iz, koliko se sjećam, sijača. Okolne kuće su gorjele i jedva smo preživjeli pad krova ispod kuće pored koje smo se krili. Krov gori a onaj sa sijačem ne popušta.

    Nakon toga smo se izvukli sa te lokacije ali su nam ručne bombe došle glave. I sad se sjećam scene kad se bombe kotrljaju niz ulicu. K'o loptice. Imali smo dosta lakše ranjenih od tih bombi a dvojca su nam poginula od puščane paljbe. Jednog kolegu je pogodio snajper iz Ozrenske a drugi je pogođen prilikom pretrčavanja Zagorske ulice. Ti bi ga možda trebao i znati, stari žandar, Džambegović Halil.

    Vinka nisam poznavao lično ali sam ga vidio to jutro. Bio je lafčina. Onako opremljen i nasmijan, ulivao nam je svima neku vrstu povjerenja a siguran sam da bi taj dan došli na vrh Ozrenske da on nije poginuo. Taj dan mi je ostao u sjećanju kao jedan od najtežih dana tokom rata u Sarajevu.

    P. S. Za Vogoščanina pravog. U toku rata nisam bio na Žuči ali sam taj teren dobro upoznao nakon rata. Sve tri slike su načinjene sa puta prema Žuči, i to kad ideš iz Buća Potoka.
    grbavica- 23853 - 25.02.2010 : Luna - best (2)

    Heroj Marjanović Predrag


    Jedan od junaka poslednjeg rata bio je i pokojni Predrag Marjanović. Zajedno smo radili u Republičkoj Specijalnoj jedinici, pa smo zajedno krenuli i u rat.

    Peđa je bio veliki čovjek, dobar drug, suprug, otac... U dugim noćima dok smo ubijali vrijeme iščekujući neprijateljske napade, Peđa mi je veoma često pričao o svojoj porodici.

    Otkako je rat počeo, nas su uvijek bacali na najteže položaje. I uvijek smo bili zajedno.

    Bila je polovina maja 1992. godine. Isticao je već petnaesti dan otkako smo bili na kraju Milinkladske ulice, vrlo bitnom boku odbrane, odmah desno od Vraca. Zatražio sam od komande u školi na Vracama da nas zamijene jer je zamor ljudstva bio očigledan. Nije nam prijalo ni to da su se u školi nalazili ljudi koji rat gotovo da nisu ni osjetili. Riječ je o Boneliju i njegovoj ekipi koja je već čitav mjesec dana na TAM-ove varila trocijevce. Kao da su bili varioci, a ne specijalci.

    Uh, kako me i danas obuzme neki bijesan kada se sjetim tih stvari!

    U komandi su mi Repija i Karišik odbrusili da, ako nismo spremni da ratujemo, možemo slobodno da napustimo jedinicu. U dogovoru sa mojim saborcima, napisao sam zahtjev za odlazak iz jedinice, a zatim sam se vratio na položaj da čekam rješenje moga problema. Niko od njih više nije htio da trpi da jedni ratuju a drugi vare!

    Sledećeg dana smo se nalazili u jednoj kući, odmah tu na prvoj liniji. Za neupućene da napomenem da je to urbani dio grada i da se tu kuća naslanja na kuću. U jednom redu kuća smo bili mi, sledeći niz je bio međuprostor, a onda neprijateljski položaji u pojasu kuća iza ničije zemlje.

    U jednom trenutku je naglo zapucalo i Predrag je izašao na vrata sa puškom u ruci da osmotri situaciju. Odmah ga je bio pogođen sa jedanim metkom. Nije to bio snajper, automatska puška, rafalna paljba... Kako je to bio poget, zrno ga je pogodilo u rame, prošlo kroz srce i izašlo na leđa....

    Skočio sam prema vratima! Kraj njega su već bili neki momci iz jedinice, ali on je pogledom tražio samo mene. U mene je imao najviše povjerenja i vjerovao je da mu samo ja mogu pomoći. Jer, do tada smo na sarajevskom ratištu imali mnogo akcija i svaki put smo se izvukli. Brzo sam ga previo, a zatim smo ga ubacili u pincgauera. Kada smo došli u Tilavu u ambulantu, doktor nam je saopštio da je za Predraga bilo kasno...

    Eh, kakav je Predrag Marjanović bio heroj i drug! A sada počiva zaboravljen od svih. A tamo neki Čađo i njemu slični ministri misle da MUP Republike Srpske postoji od kako su oni u njemu... Predraga Marjanovića više niko ne spominje, niko ga se i ne sjeća!

    Sutradan, posle sahrane, Karišik je pocijepao moj zahtjev za odlazak iz jedinice i povukao nas sa položaja. Međutim, za Predraga je već bilo kasno... A Boneli je i dalje vario... Na naše mjesto su došli drugi borci, a mi smo dobili dva dana odmora a zatim su nas poslali sa zlog mjesta na gore - na Jevrejsko groblje.

    Boneli je, u međuvremenu, odvezao jednog golfa iz garaže MUP-a, da obezbjedi porodicu ako slučajno pogine rukujući aparatom za varenje. Mi sa Jevrejskog groblja se nismo brinuli da ćemo poginuti. Kao da i nemamo porodice! Ovo je izazvalo revolt kod boraca pa nas je zbog toga napustilo nekoliko najboljih boraca: Vlatko, Čava...

    Želim da porodica pokojnog Predraga zna kakvog su heroja imali. I da budu ponosni na njega. Bilo bi pravo da se neko i MUP-a, koji je Peđa stvarao, počeše po glavi i izbori da se borci poput Predraga Marjanovića pominju bar na svečampstima kada se obilježava dan MUP-a Republike Srpske. Jer njega je Peđa svojom krvlju stvorio!

    Jednom drugom prilikom sam sa deset svojih ljudi ostao u okruženju u jednoj kući na Sokolju. I dok smo se mi borili za život, taj isti Boneli i Škoro su spavali u rovu na IKM-u. Nekako smo i tom prilikom izvukli žive glave - sa četiri ranjena.

    A što se Predraga tiče, ja ga nikada neću zaboraviti!

    Marjanović . Predrag ( 1965. - 1992. ) godine nalazi se na spisku poginulih boraca u manastiru "Sokolica" na Ravnoj Romaniji. Imenjače, bio bih ti veoma zahvalan ako mi pošalješ njegovu fotografiju, pa da istu objavim uz ovaj tvoj izvanredni članak. Takođe bi bilo dobro da si napisao i gdje je sahranjen.
    grbavica- 23023 - 07.12.2009 : Pitar Sarajevo Bih - best (0)

    Trgovina u Hrasnom


    Šverc sa "neprijateljskom" stranom bio je omiljena sportska ratnička disciplina tipova poput Rikija, Kikija, Mikija, Zoke, Berislava... i onih "patriota" i kokošara kojima je rat bio brat.

    Šverc-komerc na Hrasnom brdu se odvijao u saradnji sa ruskim kontingentom Unprofora i to u ulici Ozrenska. U prvo vrijeme, Rusi su uzimali 1/3 robe kao posrednici i to na način da su vojnici VRS donosili robu do Rusa a oni zvali vojnike Armije da preuzmu "pakete". Uz procenat, naravno.

    Nakon što se trgovina razvila, Rusi su izbačeni iz posla a biznis je i dalje cvjetao. I jednima i drugima je guzica zinula a količne robe bile su sve ozbiljnije i kabastije a valja sići sa Hrasnog brda neopažen pa je u švercerski krug upadalo sve više i više osoba što nije prošlo neopaženo organima bezbjednosti radi čega je desetak osoba završilo u "Viktor Bubnju". Pojedinici sa dobrim vezama sa "neprijateljskom" stranom ucjenjeni su od strane komande brigade i ponuđena im je pogodba da i dalje trguju sa deficitarnom robom ali da kupuju i municiju za sijač pa će biti amnestirani a član zakona "saradnja sa neprijateljskom stranom" je vrlo zajebana stavka na vojnom sudu.

    Ovo je trajalo manjim ili većim intenzitetom od 1993. do 1994. godine kada je došlo do smjene vojnika VRS na položajima na Hrasnom brdu kao i smjene ruskih UNPROFOR-aca.

    Sve ove prljave radnje ja lično nisam vidio, niti sam u njima učestvovao, ali znam ljude koji jesu.

    Neko me je upitao da li sam kad odmarao, i da li sam bio u Varešu, kao i jesam li g... o pa da mu odgovorim. Linija od mog stana je bila nepunih 300 metara tako da i kad sam bio slobodan, uvijek sam bio blizu puške, u slučaju potrebe. U Varešu nisam bio kao ni na Nišićima a u ovom ratu nisam g... o nego sam, kao i većina onih koji se ratom ne okoristiše - zgužen! Ponekad me je promašilo i ono što me sljedovalo, a kamoli da sam se okoristio tuđom mukom i nevoljom.

    Pitar,
    podržavam tvoje pisanje i stojim iza svega ovoga što si napisao! Dobro sam upoznat sa tvojom ratnom biografijom, i znam da je sve ovo tačno. Tvoje postove stavljam u rubriku "Grbavica" i namjeravam o tome pisati kada budem imao malo vremena. Dešavanja na Grbavici su moja "specijalnost".
    grbavica- 23002 - 04.12.2009 : Pitar Sarajevo Bih - best (0)

    Saradnja sa drugom stranom


    Naravno da je u pregovorima, od samog početka, bilo kontrausluga i to ne samo od muslimanske strane. Ja sam konkretno pomenuo slučaj sa Betanije i tu nije bilo nikakve razmjene Ganićeve familije ili predaje srpskog Sarajeva u zamjenu za tijela devetorice vojnika i oficira VJ. Pogotovo priča o razmjeni tijela na Kobiljači, u jeku rata Armije BiH i HVO-a.

    To šta su u četiri oka dogovarali oficiri za vezu na pregovorima u aerodromskoj zgradi ili lokalni ratni moćnici poput Juke Prazine i Pržulja na Grbavici - nećemo nikad saznati.

    Bilo bi mi drago da napišete koji tekst o tome kako su Jukini momci dolazili na Grbavicu, kako su odvukli džipove i vozila preko Vojkovića na Igman ili šta su radili vojnici VRS u sred rata na Čengić Vili, na jednom "sijelu". Kako su ušli i otišli - Bog zna samo znam da im niko nije čvoku opalio jer je to dogovoreno sa "više" distance. Očevidac sam rukovanja, osmjeha i zagrljaja oficira VRS sa oficirima Armije BiH u Delminijumu.

    Primjera ima bezbroj! Javna je tajna da je komadant Puška okretao jagnjad sa nekim vojvodom sa Borija ili kad su vojnici VRS na Hrasnom brdu prodavali VEK (najgora cigara na svijetu), kafu, alkohol a poslije i sanduke municije za sijač...
    grbavica- 21493 - 26.04.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Granatiranje Sarajeva


    Ovaj moj tekst bih posveti Rammsteinu.

    Čitajući tvoj tekst, krenule su mi suze na oči. Sjećam se tog prokletog 11. marta '95 godine. U te dane na snazi je bilo "primirje".

    Tom prilikom muslimani su provocirali, kako bi navukli srpsku stranu da uzvrati paljbu. Njihovi saveznici su nakon toga poslali vijest kako srpska strana ne poštuje dogovoreno primirje. Amerika je bila idejni pokretač svih muslimanski provokacija. Na Grbavici je pucao snajper. Usmrtio je dvije djevojčice dok su se igrale oko svojih zgrada.

    Svjetski mediji o tome ništa nisu izvještavali.

    Na našem dnevniku su objavljena imena i fofogrfije djevojčica. Bili smo razočarani šta na se događa, a da ne možemo ništa učiniti. Nakon, samo desetak minuta poslije te vijesti, čule su se žestoke kanonade u dijelu grada koji su kontrolisali muslimani. Nismo znali šta se dešava. U to vrijeme je bila storoga naredba od Radovana Karadžića da se artiljerija ne smije koristiti ni po koju cijenu. Vrbas je pozvao sve potčinjene komande kako bi ustanovio ko je otvorio artiljerijsku vatru. Ubrzo smo saznali da je komandant bataljona, samoinicijativno upotrebio bateriju artiljerije, koja je pod njegovom komandom. Vrbas je insistirao da se hitno prekine paljba, što je i učinjeno. U jutro je Karadžić zvao našu komandu i tražio izvještaj zašto je otvorana vatra prema gradu.

    Vrbas je pozvao Maju i naredio da se ode kod Vlade i ispita cijeli slučaj. Majo, pokojni Dragan Hinjić i ja smo otišli da uzmemo izjavu od komandanta Vlade. Došli smo u njegovu komandu gdje su nas dočekali svi iz uže komande. Ušli smo u njegovu kancelariju kako bi obavili razgovor. Sa nama je bio i njegov bezbednjak koji se takođe zvao Vlado. U toku razgovora komandant bataljona često je ponavljao: "Ubit' ću kauboja". Nama nije bilo jasno šta znači ta rečenica. Njegov bezbednjak nam je rekao da misli na Američkog ambasadora, kojeg je on smatrao glavnim krivcem za sve što se dešavalo na tim prostorima, našem narodu.

    U daljem razgovoru sa Vladom koji je kroz suze pokušavao da objasni zašto je pucao iz topova, smo saznali da jedna od djevoćica pogođena tog dana bila dijete njegove sestre.

    Rekao nam je, "Ja sam komandant. Imam pravo na odlučivanje. Ja sam svoje pravo iskoristio, a vi sad radite šta god hoćete od mene".

    Bilo nam je teško pokrenuti bilo kakav disciplinski postupak poslije svega što smo čuli tog dana u Vladinoj izjavi. Vratili smo se u komandu brigade. Predali smo naš izvještaj, nakon kojeg niko nije pokrenuo Vladinu disciplinsku odgovonost.

    Nakon toga svijet je iskoristio šansu i muslimanima dao zeleno svijetlo da unište i protjeraju sve što je srpsko na tim prostorima. Srpski inat je bio jači od svjetske moći. Stali smo pred vojno i brojčano jačeg neprijatelja i odbranili se herojski bez pomoći jedinica sa drugih teritorija. Naši uspjesi su razljutili Ameriku. Krenula je u odlučujući napad. Uništavala je našu infrastrukturu i civilno stanovništvo. Nisu birali srestva da nas unište. Upotrijebili su topove na Igmanu iz kojih su pucali na bolnicu "Žica". Avioni su dejsvovali na sve što se kretalo. Otvarli su vatru na linije oko Vojkovića. Rušili su mostove i puteve koje smo koristili.

    Tom prilikom sam bio teško ranjen, a moj drug i zamjenik Gali zajedno sa svojom sestrom otišao u vječni pokoj iz kojeg se niko nije vratio. Iz aviona je otvorena vatra sa topom 20mm, koja se koristi samo za živu silu. To dokazuje da je počinjeni zločin trebalo potvrditi sa još jednim pogotkom, kako bi bio siguran da je zadatak uspješno izvršen.

    Ako ovaj tekst može da ugrozi neke naše ljude, nemojte ga objaviti u ovakoj formi. Pokušajte ga preraditi. Želim samo da se istina ne zaboravi.
    grbavica- 20897 - 04.03.2009 : Pitar Sarajevo - best (0)

    Prelazak na drugu stranu


    Pošto sam učesnik rata sa "one" strane, napisaću jedan istinit događaj. Krajem 1994, pored mosta simboličnog naziva "Bratstvo i jedinstvo" i policijskog punkta, primjećen je vidno zbunjeni vojnik koji je pokušao preći na drugu stranu. Imao je maskirnu uniformu VRS i PASP. Policajci su zagalamili na njega, misleći da se radi o vojniku Armije BiH, da ne prilazi mostu jer će pucati "sa one strane". Natjerali su ga da priđe punktu a kad su mu zatražili dokumente, ustanovili su da se radi o srpskom vojniku.

    Noć prije, pod uticajem alkohola, prešao je sa Grbavice preko Vrbanje mosta u grad. Niko ga nije primjetio, ni srpska ni naša straža. Kad je stigao do bivše Robne kuće, po sopstvenom priznaju, došao je sebi i skontao gdje se nalazi. Strgnuo je oznaku VRS sa ramena i čitav dan je lutao po gradu, a radi uniforme i puške, niko ga nije zaustavljao ni kontrolisao. Čak jednom policajcu dao cigaru da zapali. Poslije se približio skupštini i zgradi Izvršnog vjeća da vidi mogućnost prelaska na onu stranu. Tu su bili rovovi i poveća koncentracija vojske pa je smislio da priđe mostu ali radi Unprofora na sredini mosta, nije smio da pretrči na drugu stranu, jer bi ga ovi zaustavili i sasvim sigurno vratili na stranu sa koje bježi.

    Dok je to pričao, počeli su ga tući a on je samo govorio-zovite mi Jozu (komadanta Laste). Taj vojnik je priveden u stanicu a ubrzo je došao i Jozo. Prepoznao je tog srpskog vojnika jer mu je isti spasio život prilikom zarobljavanja u Rajlovcu, kad je bio u pratnji Kardinala Puljića. Iz transportera UN-a su izveli Jozu i ispitivali ga par dana dok, na intervenciju Kardinala i UN-a, srpska strana nije natjerana da ga razmjeni za neke zarobljene vojnike.

    Srpski vojnik je, na intervenciju komadanta Laste, isti dan doveden do punkta UN-a na mostu i pušten da ide na drugu stranu. To je živa istina a pisanja kako je neko sjedio u "Parkuši" koja je bila sva razvaljena i spavao u parku pored baze specijalne jedinice MUP-a je nebuloza.

    Idi na stranu - |1|2|