fix
Logo
fix
Nalazite se na Politika-FEDERALNO_SARAJEVO
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

federalno_sarajevo- 97467 - 25.10.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)


Otvoreno pismo Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" čelnicima Grada i Kantona Sarajevo



Grad Sarajevo - gradonačelnik
Grad Sarajevo - Gradsko vijeće
Kanton Sarajevo - Vlada KS i premijer Elmedin Konaković
Kanton Sarajevo - Skupština kantona - predsjedavajuća prof. Ana Babić
Opština Stari Grad - načelnik Opštine
Opština Stari Grad - predsjedavajući Vijeća
Opština Centar - načelnik Opštine
Opština Centar - predsjedavajući Vijeća

SPKD Prosvjeta, kao Društvo sa izuzetno dugom tradicijom, koja seže u osvit dvadesetog vijeka, i koje je preživjelo - uz zabrane rada, oduzimanje imovine i progone članova i aktivista - neke od najtežih perioda u istoriji BiH, osjeća potrebu da danas, kada živimo u društvu koje se diči multietničkim karakterom, demokratskim poretkom i vladavinom prava, ukaže na sve veći talas pritiska i problema u životu svih stanovnika Sarajeva i Bih, a posebno pripadnika srpskog naroda.

Istorijski gledano, Sarajevo možda nikada nije bilo pretežno srpski grad, ali su mu u istoriji njegovi srpski stanovnici često davali pečat, naročito trgovački, intelektualni i kulturni. Međutim, kao što su podaci popisa pokazali, srpski narod, kao jedan on konstitutivnih naroda u BiH, na području Bederacije BiH danas je sveden skoro na nivo statističke greške, sa oko 2,5% udjela u stanovništvu. Istovremeno, na području Kantona Sarajevo živi svega 13.300 Srba, dok je na području četiri gradske opštine taj broj svega 10.422. Poređenja radi, na području samo ove četiri opštine, užeg djela grada, 1991. godine je prema popisu živjelo 92.560 stanovnika srpske nacionalnosti. Odnos ova dva broja jasno pokazuje demografsku katastrofu koja se dogodila u Sarajevu, a ovaj grad je kroz istoriju bio, pored ostalog, centar srpske kulture i istorije na ovom području. Veoma slikovito svjedoči o tome, na primjer, zvanični podatak da je pod austrijskom upravom u Bosni i Hercegovini bilo 40 srpskih časopisa i listova, u odnosu na 20 muslimanskih, 23 hrvatska, 8 njemačkih i 10 ostalih, te neiscrpan popis velikana književnosti, slikarstva, politike, trgovine, zanatstva, a koji su svoje srpstvo utkali u nerazmrsivo klupko bosanskohercegovačke multikulturalnosti. Iste one multikulturalnosti koja je danas postala fraza koja se olako koristi, a koja je sve manje vidljiva i prisutna.
Obraćali smo se u nekoliko navrata čelnim ljudima grada Sarajeva, kako bismo ukazali na nekoliko situacija u našem gradu koje ozbiljno prijete da naruše njegovu sliku multikulturalnog i multietničkog grada bogate tradicije, i zbog koga se jedan dio građana, posebno onih srpske nacionalnosti, ili i veliki broj posjetilaca Sarajeva, osjeća u najmanju ruku nelagodno. Sva naša dobronamjerna upozorenja i insistiranja ostala su bez odgovora i rezultata. Za dobro Grada i njegove tradicije, danas smo prinuđeni istupiti javno i skrenuti pažnju na neke od problema sa kojima se susrećemo.

Na prvom mjestu je spomen ploča koja je postavljena na obnovljenoj Vijećnici, zdanju koje je ponos svih građana Sarajeva, a na kojoj stoji:

  • "Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći 25/26. 08. 1992. zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od 2 miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite."

    Nadamo se da nije postojala svjesna namjera u koncepciji ovog natpisa da se cijeli jedan konstitutivni narod svede na nivo zločinca, što je utisak koji se neminovno nameće čitanjem. Srbi ovaj grad doživljavaju kao svoj, i veliki je broj Srba koje njegoe ratne rane bole jednako kao i sve ostale graane, ali je više boli formulacija na Vijećnici, koja cijeli jedan narod poistojećuje sa zločincima. Koliko je puta potrebno ograditi se od zlodjela koa su počinjena u 1992. do 1995. godine da bi se napokom shvatilo da se ovakvi propusti ne smiju događati, ukoliko se želi graditi zajednički život. Apelujemo da se napravi primjerniji tekst kako svi oni koji su te avgustovske noći sa bolom gledali plamen na Vijećnici ne bi danas sa podjednakim bolom gledali tablu na obnovljenom zdanju, te očekujemo da će i SPKD Prosvjeta biti konsultovana prilikom prilagođavanja teksta na Vijećnici.

    S druge strane, kada govorimo o spomenicima i obilježjima, bolno je to što građani ovog grada koji su mučki stradali od strane zločinaca u redovima Armije BiH, koji su svojim slodjelima ukaljali uniformu koju su nosili, i koji su nevini ubijeni na lokalitetu Kazani, ni skoro dvadeset i pet godina nakon tog zločina još nisu dobili dostojno spomen-obilježje. Niti na samom lokalitetu na Kazanima, niti bilo gdje u gradu. Podsjećamo da je prije nekoliko mjeseci neformalna grupa građana u parku At Mejdan postavila privremeno spomen obilježje ovim nedužnim žrtvama, ali ta ploža je već istog dana razbijena i uništena. Istovremeno, jedan od inspiratora i izvršilaca ovog zločina, Mušan Topalović Caco, svega nekoliko stotina metara odatle, na zgradi OŠ "Edhem Mulabdić" ima spomen ploču, među svim ostalim časnim braniocima grada. Pozivamo nadležne da upotrijebe svoj autoritet i ovlasti, kako bi nevine žrtve, ponajviše srpske nacionalnosti (ali i ostali) što skorije dobili spomen obilježje, kako bi se na dostojanstven način obilježilo njihovo stradanje.

    Poslednji incident u crkvi Sv. Preobraženija u Novom Sarajevu, kada je izgorio dio skladišnih prostorija ovog sakralnog objekta još jednom otvara pitanje bezbjednosti vjerskih objekata u Sarajevu. Apelujemo da vlasti u Sarajevu preduzmu sve što je neophodno kako bi se vjerski objekti zaštitili od ovakvih incidenata, pokrivanjem lokacija video nadzorom, ail i fizičkom prisutnošću policijskih službenika. Činjenica je da svaki ovakav napad, bez obzira na pozadinu, stvara atmosferu nelagode i straha, a to je ono što nam je u Sarajevu, i u cijeloj BiH najmanje potrebno.

    Slijedeća stvar koju želimo istaći jeste problem sa obilježavanjem ulice Sime Milutinovića Sarajlije, u kojoj se nalazi i sjedište SPKD Prosvjeta. Za razliku od svih ostalih ulica koje su jasno obilježene nazivima ulice, ova kratka, ali značajna ulica, nema takvo obilježje. Nepoznate osobe su skinule ploči, i one nikada nisu vraćene. Iako smo u više navrata od predstavnika opštine Stari Grad dobijali uvjeravanja da će ovaj nedostatak uskoro biti riješen, još uvijek ništa nije urađeno.

    Pored navedenog, poznata je činjenica da su na mjestu odakle je 1914. godine izvršen atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda sve do 1992. godine stajale stope, koje su simbolizovale mjesto odakle je Gavrilo Princim tog junskog dana pucao u nadvojvodu. Ne ulazeći u istorijske i ideološke rasprave, želimo ukazati da su te stope ne samo bile kakav odlijevak, već umjetnički rad velikog slikara i umjetnika Voje Dimitrijevića, i da su godinama obilježavale jedan prelomni istorijski trenutak, koji ne pripada samo nama u Bosni i Hercegovini, a posebno ne jednom ili drugom narodu, već trenutak koji pripada cijelom svijetu. Ovaj konceptualni rad bi bio najbolji način da se bez imalo patetike ili ostrašćenosti obilježi ovo mjesto, i da ono privlači još više pažnje posjetilaca našeg grada, i nadamo se da će biti učinjeno sve što je potrebno da se i ovaj spomenik vrati tamo gdje pripada.

    Pored obilježavanja mjesta atentata, moramo naglasiti i neurednost i zapuštenost kapele u kojoj su sahranjeni pripadnici "Mlade Bosne", na sarajevskom groblju "Sveti arhanđeli Georgije i Gavrilo". Ova kapela je takođe jedan od značajnih spomenika kulture, koji obilaze posjetioci iz cijelog svijeta, tako da apelujemo da se što prije počne sa sanacijom kako bi se ovaj dragocjeni spomenik sačuvao od propadanja.

    Još jedan promlem na koji želimo ukazati jeste nestanak bisti joje su se nalazile ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Radi se o bistama Voje Dimitrijevića i Mice Todorović, koje su prije godinu dana nestale i nikada nisu pronađene. Indikativno je da se radi o velikim bosanskohercegovačkim umjetnicima srpske nacionalnosti, kao i da se lokacija ovih bisti nalazi na veoma prometnom mjestu, u blizini tri ambasade. Ipak, i pored svega, već godinu dana se ne zna da li je pokrenuta istraga, ako jeste šta je pokazala, i dokle se stiglo u istoj, kao ni da li će se išta poduzimati u cilju ponovnog postavljanja ovih spomenika.

    Pored navedenih problema, posljednjih nekoliko mjeseci primjetan je svojevrstan medijski linč pojedinih javnih ličnosti. Među njima su prof. Nenad Veličković, koji je od strane pojedinih novinara i urednika portala izložen neviđenom pritisku, gdje se što direktno Pto indirektno povezuje sa velikosrpskom ideologijom i šovinizmom, samo zbog toga što se prof. Veličković u svom radu usudio ukazati na određene nedostljednosti u korišTenju naziva jezika u našoj zemlji, a posebno problematiziranja prava na korištenje bosanskog jezika, te političke pozadine koja stoji iza toga. Pored ovoga, bile su primjetne i neprimjerene prozivke novinarke i generalnog sekretara udruženja BH novinari Borke Rudić, koja se zbog kritika na progon novinara u Turskoj, našla na udaru pojedinaca koji smatraju da su pozvani da brane sistem u Turskoj od bosanskohercegovačkih novinarskih kritika. Navedimo ovdje i primjer novinara i istoričara Vuka Bačanovića, koji je zbog javnog iznošenja svojih stavova ostao bez radnog angažmana na, te zbog naknadnih pritisaka odlučio da napusti Sarajevo. Ne želimo ulaziti u njegov način pisanja, niti uvijek podržavamo stavove koje iznosi, ali smatramo da iznošenje mišljenja i stavova ne može i ne smije biti povod za pritiske i prijetnje. Ova tri primjera nisu usamljena, ali jesu jasni primjeri da je danas stav i mišljenje koje se razlikuje od većinskg pod prismotrom, i da je izloženo kritikama i napadima.

    Iako je srpski jezik i ćirilično pismo jedno od ravnopravnih u Bosni i Hercegovini, danas smo svjedoci da je ono na području Federacije BiH prilično marginalizovano. Nepobitna je činjenica da učenici u školama, oni koji pripadaju srpskom narodu, nemaju uvijek mogućnost izučavanja vlastitog jezika, pisma i kulture, ne u onom obimu koji je garantovan ravnopravnim položajem. Danas na području Kantona Sarajevo učenici koji izučavaju pravoslavnu vjeronauku broje se jednocifrenim brojevima, dok podataka za adekvatno izučavanje srpskog jezika, književnosti i kulture i nema. Ako se ravnopravnošću i multietničkim društvom ponosimo i dičimo, onda je posljedni trenutak da se uradi nešto kako bi ovakva situacija bila ispravljena.

    Smatramo da nema vremena za čekanje kako bi se navedeni problemi počeli rješavate, te se zbog toga na ovaj način obraćamo svim nadležnim institucijama i pojedincima, kako bismo zajednički riješili probleme sa kojima se suočavamo. Nadamo se da će ovaj apel biti razmotren, i očekijemo da ćemo u naredni mjesec dana dobiti odgovore o tome šta je učinjeno po ovim pitanjima, a za cjelokupan proces rješavanja ovih, ali i svih drugih pitanja, stojimo na praspolaganju, kako bismo u skladu sa našim obavezama prema srpskom, ali i svim ostalim narodima u Bosni i Hercegovini, djelovali u cilju boljeg kvalitetnijeg života na ovim prostorima.

    Dostaviti ad informandum:

  • Kancelarija Visokog predstavnika u BiH - G. Valentin Inzko, ambasador, Viši predstavnik
  • Misija OEBS-a u BiH - g. Džonatan Mur, ambasador, šef Misije
  • Delegacija EU u BiH - g. Lars Gunar Vigemark, ambasador, specijalni predstavnik EU u BiH
  • Ambasada SAD u BiH - gospođa Morin Kormak, ambasador
  • Ambasada Srbije u BiH - g. Stanimir Vukićević, ambasador
  • Ambasada Ruske Federacije u BiH - g. Petar Ivancov, ambasador
  • Ambasada Njemačke u BiH - g-đa Kristiana Hohman, ambasador
  • Ambasada Italije u BiH - g. Ruđero Korijas, ambasador
  • Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva u BiH - g. Edvard Ferguson, ambasador
  • Ambasada Španije u Bih - g. Huan Bosko Himenez Soriano, ambasador
  • Ambasada Bugarske u BiH - g-đa Avgustina Cvetkova, ambasador
  • Ambasada Grčke u BiH - g. Jorgos Iliopulos, ambasador
  • Ambasada Austrije u BiH - g. Martin Pamer, ambasador
  • Ambasada Crne Gore u BiH - g. Milan Lakić, ambasador
  • g. Milan Dunović - potpredsjednik Federacije BiH
  • Vlada Federacije BiH - g. Fadil Novalić, premijer
  • Predsjedništvo BiH - g. Bakir Izetbegović, predsjedavajući predsjedništva
  • Predsjedništvo BiH - g. Mladen Ivanić, član predsjedništva
  • Predsjedništvo BiH - g. Dragan Čović, član predsjedništva
  • federalno_sarajevo- 92111 - 10.01.2015 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Mirsad Kebo tvrdi da mu prijete jer pokušava da razjasni zločine nad Srbima


    10 Jan 2015
    Mirsad Kebo tvrdi da mu prijete zbog dostavljanja dokaza Tužilaštvu BiH o zločinima nad Srbima na Vozući. Provjeravaju i prate moju djecu, ali me to neće zaustaviti - tvrdi potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo. Na adresu Tužilaštva će iduće sedmice, obećava, stići još dokumenta, audio i video materijala koji nesporno dokazuju njegove tvrdnje.

  • "Ja ću sva dokumenta koja dobijem poslati tužiocu, pa i ova koja ću sad dobiti. Sutra kad dođem u Sarajevo sve ću to probrati i pregledati, a tu ima i slika gospodina Džaferovića, ako ga baš interesuje- ove dokaze što su danas došli evo sad su mi javili iz Sarajeva", rekao je Kebo.

    Sve što daje Tužilaštvu, dobija od građana- tvrdi Kebo. Nema, kaže, namjeru da bilo koga politički diskredituje, već samo želi da se otkriju izvršioci, ali i nalogodavci zločina nad Srbima u VozućI.

    Dvije decenije od zločina nad Srbima u Vozući još se traga za 80 nestalih boraca Četvrte ozrenske brigade. Dvije decenije se čekalo da o tome neko progovori.

    Pogledajte prilog


  • federalno_sarajevo- 90441 - 09.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Kome treba ovakva država? Meni sigurno NE!


    Sa ponosom mogu da kažem da sam četri najteže godine svog života, služio srpskom narodu i svim silama se borio da se održimo na tim prostorima. Eto, oni nas u Sarajevu zovu brdskim zločincima. Mogu da me zovu kako god hoće ali tvrdim da smo se časno i pošteno borili protiv muslimanske vojske, potpomognute od strane velikih sila, koje su imale za cilj da pod lažnim plaštom demokratije nametnu srpskom narodu neka svoja životna pravila. Muslimansku demokratiju sam lično osjetio I na svojoj koži, samo zato što sam Srbin, bio sam bojkotovan od SDA političara na teritoriji Vogošće. Njihove željele da etnički očiste BiH od srpskog naroda nisu uspjele. Neću im nikada oprostiti za ono šta su mi uradili, niti dozvoliti da mi uzmu ono što smo u tim teškim vremenima svojom krvlju odbranili!

    Popis stanovništva u BiH će pokazati koja je teritorija stvorena genocidom i etničkim čiđćenjem!

    Dino Mustafić: Politički korektna spomen-ploča
    09. juni 2014

    Suviše stidljivo se u javnosti plasirala informacija da je prilikom svečanog otvaranja rekonstruisane Vijećnice od strane čelnika kancelarije EU pravljen politički pritisak na gradonačelnika Ivu Komšića da skine spomen-ploču na kojoj stoji: "NA OVOM SU MJESTU SRPSKI ZLOČINCI U NOĆI 25/26 8. 1992 GODINE ZAPALILI NACIONALNU I UNIVERZITETSKU BIBLIOTEKU BOSNE I HERCEGOVINE. U PLAMENU JE NESTALO VIŠE OD DVA MILIONA KNJIGA, ČASOPISA I DOKUMENATA. NE ZABORAVITE, PAMTITE I OPOMINJITE!".

    Piše: Dino Mustafić

    Evropske birokrate vođene logikom, mi smo obnovu platili, pa imamo pravo i zahtijevati, već godinama našem društvu nameću zaborav kao model pomirenja i perspektivnu evropsku priču integracija. Možda bi jedna od tih evropskih bajki koja bi zadovoljila donatore Vijećnice bila i priča da je izgorjela nemarom portira koji je zaboravio isključiti grijalicu.

    Imao sam prilike na raznim međunarodnim mirovnim konferencijama čuti koliko se bliska prošlost u BiH relativizira, baš kao i vladajuća politička matrica koja manipulira činjenicama, slavi zločince kao heroje, njeguje zaborav, jer tako produžava svoju moć i drži političke pozicije. Koliko je evropska strategija zaborava pogrešna, najbolje svjedoči novopodignuta ploča osumnjičeniku za ratne zločine Ratku Mladiću na Vracama, što je najvjerovatnije dio perverzne diplomatije provincijskih ucjena člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića, koji odbija prisustvovati događajima komemoracije Prvog svjetskog rata u Sarajevu, tvrdeći "kako se ti događaji koriste kako bi se stigmatizirao srpski narod".

    Pravo na slobodno sjećanje je osvajanje prostora slobode od prošlosti kao tjeskobe, zla i krvi, to mora biti shvaćeno u kancelarijama evropskih predstavnika u BiH, jer ravnodušnost i zaborav su nastavak zla koje ponižava žrtve i produbljuje jaz među etničkim zajednicama. Taj ponor i jaz su mogući prostor nekih budućih nesporazuma i sukoba. Ako se sjetimo onoga što se dogodilo prije više od 20 godina kada je gorjela Vijećnica, imamo mogućnost izbjeći nove katastrofe. A ako ne, riskiramo postati žrtve vlastite ravnodušnosti. Indiferentni prema lekcijama naše prošlosti, bit ćemo takvi i prema mogućoj nadi za budućnost. Zato je sistemsko njegovanje zaborava opasno, ako mi zaboravimo, bit ćemo zaboravljeni. Pamćenje je otpor protiv nacionalističkog nasilja koji siluje sjećanje kroz kulturu laži i poricanja stvarajući generacije koje su podložne za obmanu, manipulaciju i potčinjenost.

    U BiH se kroz školske programe, udžbenike istorije / historije / povijesti totalitarno i lukavo kreira orkestrirana kolektivna nevinost SVOJIH i kolektivna krivnja DRUGIH, što izaziva strah, frustraciju i mržnju naspram drugog.

    Nema kulture saosjećanja i empatije bez savjesnog i odgovornog suočavanja s prošlošću koje neće biti ako budemo uklanjali spomen-ploče s mjesta terora i nasilja, a podizali ratnim zločincima uz svečane dočeke i prijeme, televizijske prijenose i vatrene govore.

    Zato mislim da nije pravedno prema sugrađanima srpske nacionalnosti koji su ostali u opsjednutom Sarajevu ili su morali izaći iz svog grada, da na mjestima poput Vijećnice ili Markala stoji na spomen-ploči prefiks srpski zločinci, već bi je trebalo zamijeniti distinkcijom koju su Sarajlije same napravile u ratu, ne želeći da povrijede svoje srpske komšije i identificiraju ih s brdskim zločincima, nazvavši zločince istorijski / historijski / povijesno tačno - četnici. Na taj način se moralno i civilizacijsko posrnuće jasno ideološki pozicionira kao kontinuitet zla u 20. stoljeću, nasuprot mnogim svijetlim primjerima antifašističkog zanosa i borbe unutar istog naroda.

    Mada ja živim i radim u svijetu fikcije, imam nadu da će se na taj način u doglednoj budućnosti uz prisustvo najviših evropskih zvaničnika i visokih ličnosti iz političkog života BiH dopisati i prepraviti tekst na spomen-ploči na Vracama, koji će glasiti: "NA OVOM MJESTU 19. 5. 1992 GODINE RATNI ZLOČINAC RATKO MLADIĆ, KOMANDANT GLAVNOG ŠTABA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, IZVRŠIO JE SMOTRU DVA BATALJONA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE KOJA JE MASOVNIM ZLOČINIMA DOBILA ENTITET NAZVAN REPUBLIKA SRPSKA". Evropski rečeno, politički korektna spomen-ploča!
    federalno_sarajevo- 90108 - 09.05.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    FBiH je genocidna tvorevina


    9 May 2014

    Tuševljak: I dalje se opstruišu istrage zločina nad Srbima

    Inspektor u Upravi za kriminalistiku MUP-a Republike Srpske Simo Tuševljak rekao je da u BiH još traje opstrukcija u istrazi ratnih zločina nad Srbima i podizanju optužnica protiv počinilaca, kao i u pronalasku i identifikaciji srpskih žrtava.

    On je ocijenio da su analize svih predmeta ratnih zločina, optužica i presuda u Tužilaštvu BiH i okružnim i kantonalnim tužilaštvima u Federaciji BiH pokazali da je i poslije 20 godina veoma mali broj optužnica podignutih protiv lica koja su počinila zločine nad Srbima.

  • "Nažalost, još uvijek pred Sudom BiH nije završen ni jedan veliki predmet za počinjene strašne zločine nad srpskim narodom, od grada Sarajeva, pa do drugih, gdje se još nije krenulo sa mrtve tačke. To je opsturkcija koja još traje", rekao je Tuševljak novinarima na Avali, gdje je učestvovao na međunardnom skupu o suđenjima za ratne zločine.

    On je naveo da su među tim predmetima i zločini mudžahedina, pripadnika Petog korpusa takozvane Armije Bih, zatim zločini na području zapadne Hercegovine i srednje Bosne, Tuzlanska kolona, Dobrovoljačka ulica i još niz predmeta.

    Tuševljak ističe da su i predstavnici Haškog tribunala shvatili da postoji opsturkcija u BiH.

    Kada je riječ o nestalim licima u BiH, Tuševljak je naveo da je vrijeme pokazalo da je i dalje veliki broj lica srpske nacionalnosti koja se vode kao nestala u proteklom ratu, a mali broj pronađenih u protekle četiri do pet godina.

  • "Počinjen je zločin poslije zločina, zbog toga što su ta tijela sakrivena, možda većina uništena. Taj proces je u velikom zastoju već duži niz godina, Mali je broj identifikacija kada su u pitanju srpske žrtve", rekao je Tuševljak.

    Većina srpskih žrtava u ratu u BiH, kaže Tuševljak, nije nestala, njih su odveli zvanični organi tadašnje BiH u policijske stanice u vojne komande, gdje su ubijeni, a njihova tijela su sakrivena.

  • "Ovdje se radi o ubijenim ljudima, o žrtvama ratnog zločina. Danas su u BiH, nažalost na vlasti oni koji su bili na vlasti za vrijeme rata, posebno u Federaciji BiH. Oni vrše ogromu opsturkciju kada je u pitanju traženje srpskih žrtava", istakao je Tuševljak.

    On kaže da MUP Srpske nije zadovoljan zaštitom svjedoka u BiH, jer doneseni zakoni na nivou BiH imaju nedostatke.

    Tuševljak navodi da svjedoci nemaju zaštitu koju zaslužuju, zbog toga što se radi uglavnom o žrtvama ratnog zločina ili o ljudima koji su bili svjedoci zločina.

  • "Od njih zavisi mnogo da procesuiranje ratnih zločina bude što uspješnije, jer su ti svjedoci jedino dokazno sredstvo pred sudovima, s obzirom da materijalnih dokaza sa lica mjesta uglavnom nema", rekao je Tuševljak.

    On je dodao da je potrebno da se ta zaštita intenzivira i pruži sva moguća podrška svjedocima.

    Tuševljak je pozvao potencijalne svjedoke ratnih zločina da se odazovu pozivu suda i svjedoče i tako doprinesu pravdi i kažnjavanju počinilaca.

    Na međunarodnom savjetovanju o suđenjima za ratne zločine pred nacionalnim i međunarodnim sudovima, učestvovali su i zamjenik glavnog tužioca BiH Dragan Čorlić, šef Odsjeka za istrage i podršku svjedocima Tužilaštva BiH Aleksandar Faladžić, tužilac Brčko distrikta Radmilo Ivanović, kao i njihove kolege iz Srbije i Crne Gore.

    Izvor: SRNA
  • federalno_sarajevo- 86387 - 15.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Od Alije do Bakira


    I tako, od Alije do Bakira, mjenjaće se Izmetbegovići na vlasti, jer to većima muslimana u Bosni želi, a Republika Srpsak će da traje, živi i kulturono se uzdiže. Istaknuti srpski režiser Emir Kusturica će da snima, ma koliko ga oni tamo "volili", jer mi Srbi to želimo!

    15. avgust 2013. godine

    Od Alije do Bakira

    Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović optužio je režisera Emira Kusturicu da je - izdajnik, čime je indirektno poručio i ostalim stanovnicima - kako to u Sarajevu vole reći - "genocidnog entiteta" da su za njega i njegove sljedbenike oni i dalje agresori i neželjeni u BiH.

    Da Bakir Izetbegović to misli - opštepoznata je stvar, uostalom ko svakodnevno prati najveći broj bošnjačkih medija u Federaciji BiH zna da oni od ratne retorike nisu daleko odmakli.

    Novost je činjenica da je Izetbegović, ne mogavši da se suzdrži, indirektno izrekao, brutalno iskreno i ostrašćeno, osnovni motiv koji pokreće njegovu politiku i politiku onih koji su ga doveli na vlast:

    Sem jednog naroda i "poštenih" pripadnika Srba /i Hrvata/, ostali su izdajnici i agresori /pogledati ili preslušati ratni rječnik "branilaca" BiH/.

    Kusturica će snimiti svoj film. Republika Srpska neće postati "republika šumska" ma koliko bi to Izetbegović volio. Srbi neće postati Bosanci i Hercegovci koji pod stare dane u večernjim /vjerskim?/ školama sriču osnove "bosanskog jezika".

    A Bakir Izetbegović je jedan od najzaslužnijih ljudi što će se sve desiti baš tako!

    Da nije te nacionalno autistične, građansko-šovinističke i kvazi-komšijske priče o samo jednom stradalom narodu, koju su patentirali krugovi u kojima Bakir Izebegović figurira za jednog od vođa nacionalnog pokreta kod Bošnjaka - naivni ljudi bi potrošili još jedan vijek uzalud praveći BiH kao novu bratsku zajednicu južnoslovensih naroda.

    Ali, ono što budi ružne asocijacije nakon Izetbegovićevog izliva nacionalne netrpeljivosti i lične frustracije prema Kusturici, jeste mučno podsjećanje na medijsku pripremu za juriš na sarajevske Srbe uoči ratnih strahota 1992. godine.

    Naslovne strane popularnih listova sa fotografijama nobelovca Ive Andrića nabijenog na pero /asocijacija na turski obred nabijanja "inovjernika" na kolac/, priče o "Srbo-četnicima" i "Srbo-komunistima" /kovanice ustaške emigracije/ koju su zdušno prihvatili i bošnjački mediji, i na kraju nestanci i brutalna smaknuća viđenijih sarajevskih Srba imali su samo jedan cilj - da pošalju poruku koja je glasila: niste poželjni.

    Veliki pjesnik nestale zemlje Branko Miljković ima nezaboravan stih koji glasi: "Ubi me prejaka reč". Riječi su početak svega, i u religiji, i u politici, i ljubavi, i u mržnji.

    Zato preko Izetbegovićevog istupa ne treba olako preći. To nije samo poruka mržnje jedne osobe upućene drugoj, to je javno priznanje da se u glavama onih koji su bili spremni da "žrtvuju mir za nezavisnu BiH" - kako to onomad u skupštini reče Alija Izetbegović - ništa nije promijenilo.

    Bakiru Izetbegoviću niko nije dao sertifikat da on odlučuje ko je izdajnik i da nekome uskraćuje bilo kakva prava.

    Ipak, Izetbegovićev istup otvorio je oči svima koji su naivno mogli da pomisle da se vremena mijenjaju. Možda su se promijenile godine, ali sve ostalo je tu: i Izetbegović, i borba za "temeljni narod" u "građanskoj državi", i podjela na izdajnike i patriote. Da nije Bakira, trebalo bi ga izmisliti!

    U filmu "Andergraud" Emira Kusturice, koji govori o raspadu nekadašnje zemlje i koji je dobio "Zlatnu palmu" u Kanu 1995. godine, postoji scena u kojoj se glavni junak nakon svih užasa žali jedinom preostalom prijatelju - majmunu i pita ga: "Moj majmune, ko bi ovo očekivao?".

    Nije poznato da li je gospodin Bakir Izetbegović gledao ovaj film, ali za one koji to nisu učinili reći ču da majmun nije ništa odgovorio.

    On je shvatao težinu riječi.

    Izvor: Nenad TADIĆ - SRNA
    federalno_sarajevo- 86381 - 14.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Muslimaski političari zloupotrebljavaju svoj položaj protiv Srba


    On što sam ja iskusio od vogošćanske muslimanske vlasti pred izbijanje građanskog rata, nije, niti će ikada prestati, dok god mulimanski političari budu imali moć da zabrane uspješnim Srbima da napreduju u bilo kojem pogledu. Sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, Bakir koji je i sam zločinac, zloupotrebljava položaj i ne krije mržnju prema uspješnim Srbima. Islamska deklaracija je na snazi u BiH! Tako će ostati dok god Srbi budu dio te beznadežne držve!Zamjenik ministra Okolić kaže da se u dva predhodna navrata nije tražila saglasnost od presedništva države i nije bilo nikakvih problema oko toga. Očito da Bakuru smetaju uspješni Srbi i učiniće sve da njihov uspjeh koliko je god moguće umanji! Do kada će u Bosni biti ovako? Do kada će Srbi ovo da trpe?

    14. 08. 2013

    Izetbegović: Nema šanse da Kusturica dobije oružje i opremu

    Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, danas je u Zvorniku izjavio da režiser Emir Kusturica neće dobiti oružje i opremu Oružanih snaga BiH za snimanje filma, koji nosi radni naziv "Na mliječnom putu".

  • Materijalno-tehnička sredstva Oružanih snaga BiH ne mogu se koristiti bez saglasnosti Predsjedništva BiH. Nema šanse da gospodin Kusturica dobije na raspolaganje oružje, tenkove i drugu opremu za snimanje filma, kazao je Izetbegović.

    On je naveo da je, prema njegovom mišljenju, Kusturica veliki režiser, ali je i još veći izdajnik svog naroda.

  • Što se mene tiče, a ja sam jedan od tih koji odlučuju, gospodin Emir Kusturica neće moći dobiti moju podršku za bilo šta što radi. Dakle, od mene, koji predstavljam Bošnjake u Predsjedništvu, nikad neće dobiti saglasnost, naglasio je Izetbegović.
  • federalno_sarajevo- 85507 - 17.06.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Sarajevo: Srbi više ne žive ovdje


    17 Jun 2013.

    Sve je manje Srba koji žive u Sarajevskom kantonu i gradu Sarajevu - u Demokratskoj inicijativi sarajevskih Srba /DISS/ navode da u sarajevskim opštinama u Federaciji BiH danas nema više od pet do šest hiljada Srba od predratnih oko 200 000 ili 2, 5 do tri odsto, odnosno jedan do dva odsto trenutnog stanovništva.

    U ovoj organizaciji ističu da pravi odgovor na pitanje koliko zaista ima Srba u federalnom Sarajevu može dati samo predstojeći popis stanovništva i domaćinstava u oktobru.

    Izvršni direktor DISS-a Jovan Janjić podsjeća da su prije par godina, kada je otprilike i okončan proces povratka, uz podršku Ambasade Švajcarske, proveli anketu, odnosno svojevrstan popis Srba u Sarajevu.

  • "Išli smo od kuće do kuće, od stana do stana, brojali ljude i pravili neku vrstu socijalne karte. Rezultati su za nas bili poražavajući i šokantni, jer je Srba u Sarajevu daleko manje nego što smo mislili i u najcrnjim predviđanjima" - kaže Janjić.

    Prema njegovim riječima, u Vogošći je prije tri godine bio 501 Srbin od oko 8. 000 koliko ih je prije rata živjelo u toj sarajevskoj opštini?!

    Na području sarajevskih naselja Rakovica i Blažuj bila su tada samo 52 Srbina, u Osijeku 300, na Vrelu Bosne 200, a na Ilidži oko 1 500.

  • "Sada je situacija još gora. Na Ilidži sigurno nema više od 1 000 Srba, a prije rata ih je bilo oko 25 000! U Ilijašu nema ni 200 Srba, a prije rata je na području te opštine živjelo oko 12 000!?

    U Hadžićima ih ima oko 200, uključujući i Tarčin i Pazarić. U Rakovici i Blažuju od 52 popisana prije tri godine sada je ostalo samo 15" - navode u DISS-u.

    Situacija u ostalim dijelovima grada nije ništa bolja, ako nije i gora.

    U uže gradske četiri opštine (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad) Srba je još manje, ali je tačan broj teško utvrditi, jer su se mnogi prijavili samo zbog stanova, odnosno administrativnih zahtjeva, da bi mogli da plaćaju struju, vodu, itd.

    Veliki je broj i onih koji ne žele da se izjašnjavaju i da privlače pažnju na sebe, jer im je, kako kažu, dosta "raznoraznih popisivanja, obilježavanja stanova zelenom bojom, itd".

    O sve manjem broju Srba u Sarajevu i Kantonu govore i podaci iz pravoslavnih hramova u kojima je svake godine sve manje krštenja i vjenčanja, koja se mogu pobrojati na ruke jedne ruke.

    U federalnom Sarajevu se vjenčavaju glavnom oni Srbi koji više ne žive u Sarajevu nego su porijeklom iz ovog grada pa žele da te običaje obave u mjestu rođenja.

    Zato je broj opojanih mnogostruko veći, mada je i on iz godine u godinu - manji.
    Nevenko Erić / SRNA
  • federalno_sarajevo- 82265 - 06.02.2013 : Vojo Seslija Sokolac - best (0)

    Povratak Srba na Žuč


    federalno_sarajevo- 81449 - 10.01.2013 : Specijalac Momčilo RS - best (1)

    Putovanje u Federaciju


    Pročitao sam ovo o odlasku u Federaciju pa da i ja kao rođeni Sarajlija nešto da napišem.

    Više puta sam išao u Sarajevo i nisam imao nikakvih problema. Možda sam odmah nakon rata bio malo skeptičan jer su mnogi moji poznanici jako dobro znali u kojoj sam jedinici bio. Zbog toga sam uvijek razmišljao da se može desiti da mi neka budala opsuje četničku majku, što je ustaljeno na tim prostorima. U isto vrijeme, razmišljao sam i o tome kako bih ja na to reagovao jer sam bio spreman na sve. Međutim, tako nešto se nikada nije dogodilo i kada se sretnem sa poznanicima, čak i kada je u njihovom društvu neko nepoznat, bio sam čak i žestok. Oni koji me ne znaju odmah se zalete i pitaju šta sam radio u ratu, ali im ja odmah kažem da sam bio u četnicima.

    Jedne prilike me jedan pitao da li sam bio u Srebrenici. Ja mu odgovorim da nisam, jer da sam bio sve bi drugačije bilo. On se iznenadio i pita me "kao drugačije" a ja mu odgovorim da bih ih ja sve potamanio i sada bismo bili mirni.

    On me zabezeknuto pogleda, a ovi ostali prasnu u smijeh.

    I tako bi do prošlog januara, kada sam došao ponovo u svoje rodno mjesto. Brat je izašao da me dočeka. Izađem ja iz auta, i po srpskom običaju poljubimo se tri put. Izgleda da je to vidio neko od Srebreničana ili Žepljana, pa ujutro na svom automobilu nađoh sva tri brisača otkinuta a radio-antenu polomljenu. Na moju veliku sreću, nije bilo oštećenja na limariji i staklima.

    Eto, to je moje jedino loše iskustvo koje sam imao sa mojim bivšim sugrađanima. Ipak, ne treba gajiti iluzije - u Federaciji nema nikakve multietičnosti jer je to sada grad mudžahedina i fanatika.

    U isto vrijeme, doživio sam u par navrata da muslimani nekome opsuju majku srpsku, tj. četničku. Kada ih pri tome neko upozori da sam ja Srbin oni meni kažu:

  • "On je naša raja, to se ne odnosi na njega!"

    Ovoj jeste apsurd, ali je istinito.
  • federalno_sarajevo- 81367 - 09.01.2013 : Sve za Srbiju Beograd - best (0)

    Putovanje u Federaciju


    Poštovana,

    u prethodnih 6-7 godina dosta često sam putovao u BH Federaciju, tačnije u Sarajevo. Iz mog iskustva mogu ti reći da tamo nikada nisam imao bilo kakvih neprijatnosti, ali ovo važi samo za Sarajevo. Verujem da je jedan od glavnih razloga i taj što sam bio u društvu muslimana, rođenih Sarajlija, pa sam i sa te strane bio zaštićen od nekakvih provokacija bez obzira na moju jaku ekavicu. U druge delove Federacije nisam odlazio i nemam nameru putovati. Možda će to zazvučati čudno posle prvih reci ali mislim da sam savim solidno upoznao mentalitet i razmišljanje ljudi sa kojima sam se susretao. Toplo preporučujem svima odlazak u jednu "multietnicku" sredinu kakva je Sarajevo jer bi ona kao srediste svih zbivanja u BH Federaciji trebala da predstavlja reprezentativni uzorak njenih građana.

    Nakon svega što sam video, čuo, saznao, tvrdo verujem da je "celovita" Bosna nemoguć projekat. Bogu hvala pa Srbi iz Bosne imaju svoju državu. Nažalost svih koji živimo u bivšoj Jugoslaviji, šteta što se do toga moralo doći onako krvavim ratom.

    Da se previše ne udaljim od teme, slobodno putuj, pogotovo ako ideš autobusom jer za sopstveni auto baš i ne verujem da ćeš proći bez problema, i nikako ali NIKAKO ne spominji nešto u vezi sa prethodnim ratom a da je u suprotnosti sa misljenjem domaćina muslimana. Ovo ti toplo preporučujem, sretan put i javi kako si prošla.

    Željko Tomiću,

    sretni ti praznici i svako dobro ti želim i ubuduće. Ako dolaziš za Beograd obavezno da se javi( da se vidimo i popijemo po koju, imam razloga da častim.
    federalno_sarajevo- 81350 - 08.01.2013 : Aleksandra Mazic Zrenjanin - best (0)

    Putovanje u Federaciju


    Ja sam Vojvodjanka, a znate da je Vojvodina multinacionalna zajednica, po nekim popisima u njoj živi u toleranciji čak 26 nacija. No neću o tome da pišem.

    Slučajno sam na ovom sajtu, tražeći nešto sasvim drugo. Ali iskoristila bih ovu priliku da vas upitam koliko je bezbedno, recimo otići u posetu u neko mesto u Federaciji, jer imam nameru da to uskoro učinim.

    Hvala nadam se da ću dobiti odgovor. Pozdrav.

    Aleksandra,

    moglo bi se reći da je prilično bezbedno otići u Federaciju, mada ti ja tamo uopšte ne zalazim. Međutim, ukoliko ideš autom, imaj u vidu da možeš doživjeti neprijatnosti, poput one koju smo ja i moj rođak, Predrag Tomić iz Lazareva, doživjeli u Goraždu. Nekakav mladi mudžahedin, vidjevši auto zrenjaninske registracije, naprosto je natjerao svoj auto na nas tako da smo, da bismo izbjegli sudar, bukvalno završili na trotoaru.

    Neka ti je sa srećom!
    federalno_sarajevo- 79887 - 24.11.2012 : Raša Novi sad - best (0)

    Ševe


    Da li je nekome poznato gdje su sada nalaze i čime se bave pripadnici Specijalne jedinice "Ševe" koje su bile pod komandom Alije i Bakira Izetbegovića.
    federalno_sarajevo- 77873 - 06.10.2012 : Pozz - best (2)

    Ima li Bosne?


    federalno_sarajevo- 77838 - 05.10.2012 : Kenan Sarajevo - best (2)

    Re: Srbi na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu


    Prije svega želim da se izvinem Željku ako sam ga povrijedio pričom o EF-u u Sarajevu, jer ja ni u snu snova nisam znao da je on tamo radio prije rata i možda gaji ili ne gaji određenu emocionalnu vezanost ili možda čak animozitet prema nekim ljudima sa istog.

    Slažem se sa njegovom opaskom da je ključni kadar sa EF-a i mnogih drugih fakulteta rastjeran što ratom, što političkim, ličnim i drugim hajkama, što hiljadama drugih razloga o kojima ovdje ne možemo i ne trebamo govoriti. Stanje je isto i na drugim fakultetima, ali nisu samo određeni Srbi dobili "nogu u stražnjicu" već ima i dosta Bošnjaka i Hrvata koji su isto tako prošli. Samo da pomenem slučaj profesorice Jasne Šamić na Filozofskom fakultetu koja je jedna od stotina koje su doživjele tu sudbinu, a npr. je Bošnjakinja. Od novijih slučajeva treba spomenuti Dr. Dragoljuba Stojanova koji je otišao - istjeran je prije nekoliko godina sa EF-a u Sarajevu.

    Ja ne bih u to ulazio ko je kakav Srbin, odn. Bošnjak tj. ko je kakav pravoslavac odn. musliman, jer ljudi vrlo često jedno misle, drugo govore, a treće rade... Prevrtljivost preovladava u društvu.

    Konačno ja ni u kom slučaju ne tvrdim da u Sarajevu postoji bratstvo i jedinstvo kakvo je postojalno prije rata odn. da neko u Sarajevu glumi neku toleranciju prema Srbima koje u stvarnosti, sa pravom ili ne, nema. Sve što želim reći jeste da federalno Sarajevo jeste danas bošnjački grad, iskreno među običnim narodom bez pretenzija da bude multietničko, ali ni u kom slučaju nije toliko ekstremno da u njemu nekoliko hiljada (ne baš desetaka) Srba ne može da postoji, radi i posluje. U svakom slučaju po tom pitanju je ispred RS-a, bez da mi obični ljudi imamo išta od toga, jer to Srbima u RS-u ama baš ništa ne znači.

    Što se "roka trajanja" Srba u Sarajevu tiče ili tzv. Alijinih Srba kako ih u RS zovu, mora se reći da je taj rok davno istekao. To se desilo na dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kada je postalo jasno da od multietničke i građanske BiH nema ništa, već da svijet priznaje faktičko stanje izvojevano oružjem i da je BiH podijeljena po etničkim šavovima. Srbi u Sarajevu su bili kvarni dokaz da naše rukovodstvo ne završi u Hagu, i da se preko njih lobira za multietničku BiH. Prvi dio zadataka su donekle ispunili, dok su na drugom dijelu doživjeli fijasko. U svakom slučaju većina Bošnjaka poštuje daleko više Srbe koji su izabrali RS i svoj narod, nego one Srbe koji su ostali u gradu.

    Da su bošnjačke stranke barem 10% radikalne kao srpske u RS-u, i da ih ne vode iznimno iskvareni i korumpirani pojedinci, davno bi tzv. Alijini Srbi završili na Kozijoj ćupriji sa plastičnim kesama u rukama i vama na strašnom sudu istine i pravde u RS-u. Ovako - nećete ih skoro vidjeti, ali na period od 50 godina su osuđeni na izumiranje prirodnim putem.

    Još samo da odgovorim onome koji me prozvao da obrazovanih Bošnjaka odn. muslimana nema. Ima - i više nego dovoljno, ali od opšteg krimnala, korupcije, nepotizma i sl. ne dolaze do izražaja, isto kao i obrazovani Srbi u RS-u.

    Kenane,

    jako je uvredljiva ova tvoja špekulacija u vezi mene i Ekonomskog fakulteta. Posebno obrati pažnju na prvi paragraf tvoga teksta.

    Zbog toga želim da ti kažem da Sarajevo nikada nisam volio, a Ekonomski fakultet je za mene bio samo mjesto gdje sam zarađivao platu. Nikada nisam gajio nikakve emocije prema tom gradu, pogotovu ne pozitivne. U ratu sam zavolio Ilidžu, Ilijaš i Vogošću, ali više zbog ljudi nego zbog neke "sarajevke raje".

    Veliki broj Sokočana je studirao u Beogradu, pa sam i ja tamo završio fakultet. Tamo sam doživio svoje prve ljubavi, proveo najljepše dane svog života... Zbog toga Beograd i sada smatram mjestom gdje se vratim da bacim sidro i da napunim baterije kada mi dosadi skitanje po svijetu.

    U Beogradu imam i stan, koji sam kupio od novca koji sam dobio tako što sam jednom izuzetno poštenom i pobožnom muslimanu iz Srebrenice nakon rata prodao stan na Dobrinji - za pola cijene od onoga što sam isti platio 1990. godine. Inače, taj stan sam kupio od novca koji sam zaradio poštenim radom, tj. izradom kompjuterskih programa.

    Eto toliko, o meni. I na kraju da ti skrenem pažnju da je sve više negativnih komentara vezanih za tvoje pisanje, mada mislim da si jako dobro započeo!
    federalno_sarajevo- 77820 - 04.10.2012 : Sarajlija Grand forks - best (1)

    Obrazovanje u Sarajevu


    Kenane dobro si napisao: Rijetkost je naći obrazovanog Srbina nezaposlenog!

    Najveća tuga je da u Sarajevu ne možeš naći obrazovanog muslimana. Da ih ima, Srbi sigurno ne bi bili na tim pozicijama.

    Svako dobro!
    federalno_sarajevo- 77792 - 04.10.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Nismo mogli zajedno da se borimo!


    Poštovani,

    Zajednički ne bi ništa mogli da uradimo, jer je Alija Izetbegović od dolaska na vlast insistirao da se muslimani ne odazivaju na vojne pozive od teritorijalne odbrane i JNA. Zbog toga je već '91. godine muslimanski narod uglavnom išao u rezervni sastav milicije a Srbi u JNA. Samo rijetki pošteni muslimani koji su u sebi imali patriotizma prema Jugoslaviji su puštali svoje sinove da idu u JNA. Nakon toga je muslimska politička struktura u BiH proglasila JNA jednonacionalnom i četničkom i samim tim i ono malo muslimana se više nije odazivalu na pozve za odlazak u JNA. Tako je počelo raspadanje zajedničke države BiH!

    Samo Jugoslavija je mogla biti garant zajedništva, a ne Bosna kakva se pokušava nametnuti srpskom stanovništvu. Računalo se na to da su komunisti dovoljno dobro ocrnili četnike i de se Srbi neće lako odazvati na pozive u, po vama "četničke jedinice JNA". To se nije desilo, pa vama ni sada nije jasno zašto smo mi Srbi protiv "vaše Bosne".

    Kroz istoriju je dobro poznato da su sve imperijalističke sile, nakon što bi okupirale neku teritoriju ili državu, uvodile svoj jezik kao službeni. Tako se, na primjer, u Brazilu priča protugalski u Meksiku španski u Južnoj Africi engleski itd... U Bosni nije uveden turski jezik kao službeni jer su Osmanlije zapravo bili domaće stanovništvo, koje je prešlo na islam. Iz toga se dobija logičan zaključak da su muslimani iz Bosne 500 godina bili apsolutni vladari Bosnom i sva zla nanijeta Srbima u tim vremenima su se dogodila od nekadašnjih komšija koji su promjenili vjeru. Iz tog razloga se srpski jezik u BiH zadržao kao službeni jezik pa se nije morao učiti turski jezik.

    Iako su bosanski mulimani tolike godine nanoslili zla Srbima, Srbi nisu oljagali muslimansko stanovništvo nego Turke, da bi se zadržao dobrosusjedski odnos i zaboravila mržnja. Kada je došao red da muslimani urade isto prema Srbima, oni su ih okrivili da su srbočetnici i to '92 pokušali da iskoristite kako bi ponovo vratili Bosnu u Osmanlisko carstvo.

    Zbog toga je najbolje da naša djeca žive svako u svom toru i neka misli o onom drugom šta god hoće, a ko vojno pređe nečiju granicu biće agresor i okupator, kako da se ne bi ponovo desilo da smo mi Srbi agresori i okupatori vlastite zemlje.
    federalno_sarajevo- 77781 - 03.10.2012 : La Serb Near merry hill - best (0)

    Re: Srbi notari u pederalnom Sarajevu


    Кено рођаче, јеси ли то већ направио списак? Немој погријешити, редни бројеви: 2, 4 и 5 су удате за Србе муслимане или католике.
    federalno_sarajevo- 69814 - 27.05.2012 : Sasrbin Sarajevo - best (0)

    Zoran Čegar


    Hvala Luna na odgovoru. Iako prilično mlađi, Čegara se sjećam iz vremena prije rata i znam da je vozio golfa dvojku. Djelovao je i onda kao jalijaš. Neki kažu da je i puk'o , da ima PTSP, ali u svakom slučaju dobro je čuti i drugačije mišljenje, da neko ima hrabrosti od svih tih "branilaca grada u tenama" da kaže nešto što je tabu tema u Sarajevu.

    Hvala ti Željko na dobrodošlici, znam da je onaj tekst postavio Vogošćanin Pravi ali nisam mogao da ga nađem i da vidim da li je originalni ili ne pa sam zato pomenuo onaj Momčilov koji je original. Ne vjerujem da je moje ime iko pominjao pošto je jedino moja tadašnja djevojka znala da sam ga ja napisao a ona nije na ovom forumu.

    Mrzi me da pišem ovih dana, nisam baš u elementu, nekako sam depresivan kao i vrijeme ali čim budem raspoložen napisaću par riječi i poslaću ti poruku na mail.
    federalno_sarajevo- 69748 - 24.05.2012 : Sasrbin Sarajevo - best (2)

    O Čegaru i još ponešto


    Pozdrav svima!

    Već dugo čitam ovaj forum i evo prvi put se javljam ponukan nečim što pročitah danas u novinama. Naime, Zoran Čegar je dao intervju u današnjem Press-u gdje tvrdi da su Juka Prazina i njegovi ljudi pucali po demonstrantima ispred Skupštine BiH. Čegar se prilično korektno ponio i povodom dešavanja u Dobrovoljačkoj od prije mjesec dana a i govori o silovanju Srpkinja i zločinima nad Srbima u Sarajevu.

    Interesuje me kakvo mišljenje o njemu imaju Specijalac Momčilo i Luna ili neko ko ga možda zna od ranije. Da li on ovo govori zbog pravdoljubivosti ili mu je povrijedjena sujeta, šta vi mislite?

    I još nešto, vidim da se na ovom forumu može naći tekst "nepoznatog autora" o Sarajevu koji počinje rečenicom "Sarajevo je danas najtužniji, najsmješniji.. . "

    Taj tekst sam ja napisao prije nekih 6-7 godina i to na Serbiancafe-u, kao neobavezan odgovor na temi jedne žene koja je iznijela svoje utiske o Sarajevu, pošto je boravila nekoliko dana kao izlagač na sajmu knjiga u Skenderiji.

    Kasnije je tekst kružio netom po raznim forumima, a objavljen je i u "Večernjim novostima" u rubrici pisma čitalaca pod imenom nekog Đurđevića iz Beča, čak je navodno zbog njega bilo i nekog diplomatskog prepucavanja izmedju Vuka Draškovića i nekog zvaničnika iz vlade BiH, mislim da se radi o Adnanu Terziću ali to je nebitno.

    Ono što treba da se zna je da sam ga ja napisao, i to bukvalno za 15-ak minuta, pišući sve ono čega sam se mogao sjetiti u tom trenutku a što sam vidio, upijao, čuo pa i lično doživio u Sarajevu.

    Tu sam namjerno napisao i rečenicu "ali briga njega ti si tu samo u posjeti roditeljima" kako bih zavarao trag pa sam to predstavio kao da piše neko ko je samo u prolazu u Sarajevu a ne neko ko u njemu živi.

    Ovo vam sve govorim, ne da bih se hvalio ili bilo šta slično, nego zato što sam vidio da se po netu taj tekst iskrivljuje i ubacuju se čak rečenice koje nisu moje.

    Originalno moje pisanije je ovo koje je objavio Specijalac Momčilo.

    Poštovani,

    kao prvo, hvala ti na onom tekstu, to je vjerovatno i najbolji tekst o poslijeratnom Sarajevu koji sam ja pročitao. Nadam se da će njih biti još, i mi bismo bili jako zahvalni ako bi ih objavljivao i na ovom mjestu.

    Bio bih ti zahvalan ukoliko bi mi se i javio na slavicnetŽhotmail.com, pa da se nekom prilikom i upoznamo.

    Mislim da je tvoje pravo ime jednom prilikom objavljeno na ovoj stranici. Sem Momčila još je neko objavio tvoj članak, i to mnogo ranije.

    Tekst sam upravo dodao u rubriku "Vaši predlozi", pa ga i vi možete pročitati i naravno ocjeniti, pošto ocjenivanje nije bilo popularno u ono vrijeme kada je tekst objavljen.

    Pozdrav,

    Željko Tomić
    federalno_sarajevo- 69688 - 22.05.2012 : Sarajevac Sarajevo - best (4)

    Samo objektivo!


    Čitam ove tekstove o položaju Srba pravoslavaca u Sarajevu i bez obzira što su mnogi problemi koji se spominju su istiniti i nemam primjedbi na njih. Međutim, mnogo toga što se ubraja u vjersku netoleranciju jednostavno ne pripada tamo, već je rezultat šire ekonomske, političke i kulturne bijede u kojoj se Sarajevo nalazi, i građani svih nacionalnosti jednako pate od istih problema kao i Srbi, ali da krenem od početka:

    1. Da se razumijemo, ja sam Bošnjak (po novome - dojučer Jugosloven) i oba su moja roditelja iz Sarajeva i vrlo dobro poznajem i pratim situaciju u gradu, pa i preko roditelja još od prije 2. svjetskog rata. Dolazim iz projugoslovenske i komunističke porodice čijih je jedanaest članova zvjerski ubijeno u Jasenovcu od strane ustaša (da se ne priča kako su od njih samo Srbi stradali).

    Inače, bili su muslimani ali su zbog podrške partizanskom pokretu i zajedništvu koje smo htjeli graditi u Jugoslaviji. O drugima progonima, hapšenjima, prebijanjima i mučenjima koje su nam ustaše nanijele da ne govorim. Moja porodica je dala jednog narodnog heroja (kojeg su, o ironije, ubili četnici), i 2 nosioca spomenice 1941, a ni u ovome zločinačkom ratu niko od nas nije učestvovao u prljavim rabotama koje su se radile na svim stranama.

    Mada je sve ovo tačno i nemam ništa protiv Srba - čisto sumnjam da bi me to spasilo o srpskih turbo-patriota da sam im pao šaka (kao što nisu ni mog pra-pra strica). Isto bih prošao ja kao i najljući mudžahedin. Toliko o odnosu koji vlada između dva naroda. Puno je krvi palo, i nije ostalo puno prostora za umjerene ljude koji shvataju realnost kao ja.

    2. Odrastao sam u stambenoj zgradi u Novom gradu i vrlo dobro sam poznavao sve svoje komšije svih nacionalnosti, pa i Srbe. Bez obzira na sva verbalna i fizička maltretiranja prije svega prema onima Srbima kod kojih je nađeno oružje koje je podijelio SDS - nije bilo nikakvog masovnog pokolja Srba u Sarajevu u mojoj bližoj okolini, iako znam za ubistvo istaknutog Srbina koji je imao novac, odnosno bio istaknuti politički aktivist SDS-a od strane lokalnih bandi koje su sa početka rata vladali Sarajevom. Izuzev njega od par stotina Srba koje sam poznavao - ne znam ni za jedan drugi slučaj ubistva.

    Time ne želim reći da ubistava nije bilo, ali ne vjerujem da ih je bilo toliko koliko se priča u srpskim medijima. Uglavnom su muslimani izvukli deblji kraj gdje god su se našli okruženi Srbima.

    3. Ni Sarajevo nije ono što je bilo! Teritorija federalnog Sarajeva je za oko 40% manja od prijeratnog Sarajeva, proizvodni kapaciteti su uništeni, što ratnim dejstvima, što inatom i povlačanjem mašina na livade da trunu, srpske strane, što poratnom privatizacijskom pljačkom od strane domaćih muslimanskih tajkuna i lopova. Sa uništenjem industrije - nestala su radna mjesta.

    Nezaposlenost je ogromna u Sarajevu i iznosi do 40% i većina nezaposlenih su ipak Bošnjaci. Ima nezaposlenih i Srba, ali reći da su samo Srbi nezaposleni - jednostavno nije tačno.

    Danas živim u stanu koji su mi ostavili baka i djed, oficiri JNA u zgradi koja je bila vojna i u kojoj ima oko pola stanara srpske nacionalnosti - pola staraca, pola mlađih ljudi. Moje generacije su 3 srpska mladića i sva trojica imaju radno mjesto, i to dobro plaćeno, a dvojica fakultet.

    Toliko o ekonomskoj ugroženosti mladih Srba u Sarajevu. Ne postoji puno muslimana koji imaju radno mjesto u RS-u.

    4. Nisu ni Bošnjaci, a ni Srbi ono što su nekad bili. Velika većina prijeratnih Sarajlija je jednostavno pobjegla iz grada i više od 60% i to svih vjera i nacionalnosti. Prijeratne Sarajlije rijetko koga mogu prepoznati na ulici i ne igraju više ključnu ulogu nigdje. Grad se ispraznio i napunio Sandžaklijama, Albancima, Turcima, pa i Arapima. Turci dolaze da uče i studiraju u nekoliko privatnih škola i fakulteta koji su specijalno za njih otvoreni, jer u Turskoj ili nema mjesta ili tamo ne smiju da idu na fakultet zabrađeni. Za njih se prave i super jeftina nabijena naselja po uzoru na Tursku gdje mogu ostati da žive nakon završetka školovanja.

    Za 50 godina će se u Sarajevu više rađati djece turskog i albansko-sandžakog porijekla, nego od lokalnih muslimana srpskog porijekla - a samim tim će se mijenjati i mijenjaju odnosi između Srba i muslimana koje je nekada vezalo bratstvo zajedničkog jezika i porijekla.

    Već za 50 godina Srbi i Bošnjaci neće biti jedni drugima ni rod ni pomozi Bog, a onda zna se kakvi odnosi nastupaju. Drago mi je što vjerovatno neću tako dugo živjeti da sve to vidim. Srbi su dugo zvali muslimane Turci - pa im se eto i ta žarka želja ispunjava, ali kako kažu - kad Bog nekog hoće da kazni - prvo mu ispuni želje.

    isu ni Srbi ono što su bili. U gradu preostali Srbi više aktivno ne učestvuju u društvenom, kulturnom i svakom drugom životu grada, nego su pošli putem Hrvata tj. zatvaranja u svoj krug. Srbi se manje više isključivo druže i paze izemđu sebe, idu u svoje institucije i svoje crkve i drže se podalje od drugih. A mnogi odmor provode u RS-u, Srbiji i CG među "svojima", tako da nekog prostora za susret i saradnju jednostavno nema.

    Ako se muslimani i Srbi sreću onda su to starije generacije i stara prijateljstva, ali među mlađima vlada mržnja.

    Blizina Istočnog Sarajeva ne pomaže ništa - jer su Srbi iz Istočnog Sarajeva još više ispunjeni mržnjom prema muslimanima, opterećni ratnim naslijeđem i vrlo vjerovatno nekom furkom da su branik srpstva. I ono što bi se moglo, moralo i trebalo sarađivati ne funkcioniše na štetu i srtamotu svih.

    Niti muslimani hoće sa Srbima, ali budite iskreni pa recite ni Srbi ne žele sa muslimanima. Nemojte da se lažemo - barem ovde da budemo iskreni.

    Tačno je da Srbi nailaze na zatvorena vrata kod muslimana i imaju iskustvo diskriminacije, ali i mi Bošnjaci takođe isto doživljavamo od Srba i nama su vrata za kontakt zatvorena.

    Znaju to vrlo dobro svi koji su pokušali da grade mostove gdje se ako ništa zbog svakodnevnog života mora povezivati - pa dobili nogu u guzicu od Srba.

    Poštovani,

    svaka čast za objektivnost. Ne kažem da se u svemu slažem sa tobom, ali mislim da si dosta realno prikazao stvari. Evo i nekih mojih komentara!

    Što se zapošljavanja tiče, zaboravio si jedan "sitni" detalj. Sarajevo bi trebalo da bude glavni grad nazovi Bosne i Hercegovine, što znači da se u njemu nalazi Vlada, Vrhovni sud, banke, fakulteti... i mnoge druge institucije... Drugim riječima, većina radnih mjesta je uvjek bila u Sarajevu.

    Zbog toga ne možeš očekivati da se Bošnjaci zapošljavaju u Sokocu, u kome radi samo opština i milicija, što ukupno predstavlja nekih 150 ljudi. Ipak, iznenadio bi se kada bi znao koliko muslimana radi u sudu, opštini i mjesnim zajednicama.

    Ostatak stanovništva se snalazi kako zna i umje. Nezaposlenost je 60%, a i ono što radi uglavnom ne prima platu! Narod se uglavnom okrenuo zemljoradnji i stočarstvu, isto kao i povratnici u ono nekoliko sela na Romaniji.

    Što se života i druženja tiče, situacija se značajno promjenila i u sredinama koje nisu ratovale. Više nikome nije do pjesme i kafane, jer se narod povukao u sebe. Navešću ti i jedan primjer: ja u Beogradu imam dosta prijatelja, čak i mojih "zemljaka" sa Romanije. U nekoliko navrata sam pokušavao da upratim neke od njih, kako bi ih vidio. Htio sam da odemo u neku kafanu, da se malo proveselimo. Naravno, ja bih sve platio! Međutim, meni jedan moj dobar prijatelj, inače ista generacija, kaže:

  • "Ma šta ću ti ja! Nađi nekoga mlađeg, koga život nije pregazio i ko ima zube u glavi! Pa znaš li ti da se ja nisam nasmejao dvadeset godina - jer me je sramota!"

    Htjeli mi to da shvatimo ili ne, mi više nismo isti ljudi! Nas je rat ubio, mi samo toga nismo svjesni.

    Ako već hoćeš da budemo objektivni, mišljenja sam da se vaša sredina mnogo više promjenila. Srbi u Istočnom Sarajevu su još uvjek oni isti Srbi, a vi ste mnogo drugačiji jer kod vas stvarno ima svašta i ja vam na tome stvarno ne zavidim. Da ste dobili samo Sandžaklije, bilo bi previše. Meni je, na primjer, zet Sandžaklija (Srbin) ali bih ga rado zamjenio za nekog tuta Bugarina. Iz Sandžaka nikada nisu došli ni dobri ljudi ni dobro vrijeme!

    Konačno, rat je stvorio ogroman jaz između nas. Nakon 2. svjetskog rata, komunisti su za samo nekoliko godina uspjeli da pod parolom "bratstva i jedinstva" naprave zajednicu koja je relativno dobro funkcionisala. Sa druge strane, sedamnaest godina nakon rata jaz između Srba i muslimana se ne smanjuje - on se čak i povećava. Ovome su, prije svega, krivi vaši političari koji svoju političku karijeru grade na ideji ukidanja Republike Srpske. Pored toga, Haški sud, u kome je baba Biljana dobila 12 godina a krvoločni Naser Orić, oslobođen optužbe, je stvorio jednu ranu u srpskom narodu koja nikada neće zarasti.

    Istorija je pokazala da je veoma često efikasna kratkoročna politika pogubna na duge staze!

    Pozdrav i hvala što si se javio! Sada bar znam da pored Max-a u Sarajevu ima još normalnih! :-)

    Pozdrav,
    Željko
  • federalno_sarajevo- 68828 - 23.04.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Suživot u BiH


    Još jednom je Sarajevo pokazalo da suživot u BiH nije moguć.

    Imao sam priliku da na internetu pogledam film, "Zemlja krvi i meda" od anđeline džoli. Pišem njeno ime malim slovima jer ona to stvarno i zaslužuje. Film je pokušaj prekrajanja istorije u BiH. Ovo je jedna velika sramota u kojoj se pokušava prikazati srpski narod na najgori moguči način.

    Da je neko kojim slučajem ponudio Aliji Izedbegoviću da snimi ovakav film, on bi se bojao Boga da to uradi. Međutim ova kučka koja nema stida da se pred TV kamerama ljubi u usta sa svojim rođenim bratom, snimila je svoju još jednu od njenih mnogobrojnih bruka, koju su, jedino u Sarajevu objeručke prihvatili i promovišu se kao ratna istina.

    Neka služi na čast onima koji joj danas dodjeljuju da bude počasni građanin tamo nekog kantona.

    Film "Zemlja krvi i meda" je sve samo ne ljubavni film. Sve gadosti ovoga svijeta anđelina je stavila u ovaj film prikazujući ga da su to radili Srbi tokom rata u BiH.

    23. 4. 2012. (11:24)
    ANGELINA JOLIE POČASNA GRAĐANKA KANTONA SARAJEVO

    SARAJEVO, 23. aprila (FENA) - Na samom početku današnje sjednice Skupštine Kantona Sarajevo zastupnici su usvojili Odluku o verifikaciji odluke o proglašenju počasnog građanina Kantona Sarajevo, a ovogodišnje priznanje pripalo je Angelini Jolie.
    federalno_sarajevo- 68687 - 19.04.2012 : 0069 - best (0)

    Vjetar u jedra!


    Ne volim da kopiram druge tekstove ali ovaj tekst i ova izjava zločinca Ganića, je primjer kako nas muslimani tjeraju iz BiH.


    SARAJEVO - Član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić izjavio je da je tokom rata u BiH "više srpskih civila stradalo u automobilskim nesrećama nego od metaka bošnjačke vojske" dok je srpska strana - kako je kazao - "ubijala uglavnom civile".

    Po Ganićevim riječima, u BiH se i danas "osjeća ratno stanje", a Republikom Srpskom rukovode, kako je naveo, drugovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

    U intervjuu koji je za kanadski radio CBC dao povodom dvadesetogodišnjice početka rata u BiH, Ganić je ponovio da smatra da je RS nastala na genocidu i brutalnom etničkom čišćenju što je, kako je kazao, "Miloševićevo nasljeđe".

    "Kada istoričari budu pisali tačnu istoriju o događajima u Bosni, napisaće da su se Srbi 'izvukli' za zločine koje su počinili", zaključio je Ganić.

    Protiv Ganića je bila raspisana srpska potjernica zbog zločina nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, maja 1992, zbog čega je prije dvije godine priveden u Londonu. Tužilaštvo BiH, koje je preuzelo ovaj slučaj, odustalo je u međuvremenu od gonjenja Ganića.
    federalno_sarajevo- 68657 - 17.04.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    BiH nekad i sad


    Obrazloženje u vezi Durakovića:

    Ja lično, nisam poznavao Nijaza Durakovića ali sam mislio da se u to vrijeme gledalo na SDP, kao na partiju koja pripada svim narodima u BiH. Srbi su puno više vjerovali toj partiji nego što se vjerovalo SDA, zbog toga sam i naveo njegovo ime pošto je u to vrijeme bio presjednik stranke. Ustvari, ja sam mislio na njegovu partiju a ne na njega lično. Danas to više nije ta partija i Lagumđija koji se predstavlja kao presednik multi-etničke, a krije procentualnost članova stranke, nije ništa odmakao od politike Alije Izmetbegovića.

    Srbi nisu puno vjerovali ni Muhamedu Filipoviću iako je on bio bolja opcija od Alije, jer je i on bio prestavnik nacionalne stranke a one su po svom programu i doprinjele da se razbukta rat na prostorima BiH.

    Narodi Bosne su sami sebi izglasali rat, pa smo tako sami krivi za sve ono što se dešavalo na tim prostorima. Mislim da bi se i danas narod odlučio za rat, jer koliko ja mogu da vidim, tamo će ponovo pobjediti ratno-huškačke stranke. Sve stranke na vlasti imaju zajednički program, laju na drugu stranu da bi ih narod podržao. Ekonomski plan i program niko i ne pokušava da napravi jer to narod i ne traži od njih ali zato se traži ono što drugi neće pristati i to ide u nedogled.
    federalno_sarajevo- 68622 - 16.04.2012 : Dejan Nedođija - best (1)

    Multi-kultura


    Nije mi jasno zašto svaki musliman priča o nekakvoj multikilturnoj BiH. To ne postoji! Neka se pogovornici ovih ideja prvo zapitaju koliko procentualno živi Srba u Federaciji? Kada je se rodila zadnja srpska beba u bilo kojem gradu u federaciji? Miltikilturna Bosna je samo jedna velika iluzija muslimana! Ako grešim ispravite me!
    federalno_sarajevo- 68348 - 07.04.2012 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    Ukrali tele i motornu pilu


    O ovom događaju je obaviješten tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, a B. M. i A. L. su lišeni slobode i predati na nadležnost pripadnicima policije Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.


    U srijedu 4. aprila u 05. 20 sati u ulici Put mladih muslimana, općina Stari Grad Sarajevo, policijski službenici Prve Policijske uprave (I PU) su pokušali zaustaviti putničko motorno vozilo marke "VW vento", reg. oznake 951-T-804. Nakon zaustavljanja automobila, tri nepoznate osobe su se dala u bijeg kroz mezarje "Alifakovac".

    Policijski službenici su sustigli B. M. , rođenog 1972. godine i A. I. , rođenog 1984. , oba nastanjena u Sarajevu. Pregledom vozila u prtljažniku je pronađeno živo tele i motorna pila. U obavljenom intervju B. M. i A. I. su izjavili da su tele i pilu otuđili na području općine Sokolac. O ovom događaju je obaviješten tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, a B. M. i A. l. su lišeni slobode i predati na nadležnost pripadnicima policije Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.
    federalno_sarajevo- 67938 - 23.03.2012 : Velimir Ilijaš - best (0)

    Tužba


    GRAĐANI SRPSKE NACIONALNOSTI
    GRADSKIH OPŠTINA GRADA SARAJEVO

    SVJETSKOM JAVNOM M'JENJU

    PREDMET: Tužba protiv Ejupa Ganića



    ZBOG TOGA ŠTO JE:

    1. Obmanuo građane srpske nacionalnosti o svom nacionalnom identitetu.
    2. Što javno iznosi laži o iselenju Srba iz Sarajeva i okoline.
    3. Što je počinio ratni zločin u Sarajevu u Dobrovoljačkoj ulici 2. i 3. maja 1992. godine.


    Obrazložeenje:

    Tačka l.

    U predizbornim aktivnostima za prve višestranačke izbore u BiH 1990. - godine se predstavio sa nacionalnim identitetom kao Jugosloven i kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Jugoslovena. Njegovu kandidaturu kao takvog su prihvatili i najvi"i predstavnici političkog vrha Srba. Lično sam bio prisutan na predizbornom skupu SDS-a u Ilijašu na kome je Dr. Radovan Karadžić sugerisao građanima da na izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda Jugoslovena glasaju za gospodina Ejupa Ganića. Građani su to prihvatili i Ejup Ganić je kao Jugosloven izabran za člana Predsjedništva BiH. Međutim, Ganić je u duši bio nešto drugo što je u kasnijem periodu to vrlo ubjedljivo i dokazao i svu svoju snagu uperio protiv Srba.

    Tačka 2.

    Da bi na neki način opravdao iznuđeno iseljavanje Srba iz Sarajeva i okoline, on javno preko sredstava informisanja iznosi da su Srbi iselili zbog ekonomskih razloga. Navodi da se za jedan prodat stan u Sarajevu mogu kupiti dva stana i to jedan u Beogradu, a drugi u Novom Sadu. Vrlo dobro se zna da je ta situacija mnogo drugačija i vjerovatno obrnuta.

    Tačka 3.

    Na snimku radio-veze, koji je Vojni sud u Beogradu predao Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, Ejup Ganić izdaje naređenje da se napadne i uništi vojna kolona JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. : "Naređenje za sve jedinice, sva pokretna vozila neprijatelja uništiti. Pripremiti zapaljive smese i sve paliti. Blokirati jedinicu i odmah po njima".


    Toga maja, za dva dana ubijena su 42, ranjena 73, a zarobljeno je i zlostavljano 215 vojnika i njihovih starešina.

    Ni Haški Tribunal, a ni Sud BiH u Sarajevu neće da procesuiraju ovaj slučaj.


    P R I J E D L O G


    Da javno m 'jenje donese svoju presudu kojom će žigosati Ejupa Ganića na taj način što će ga proglasiti nepodobnim za bilo kakve društvene aktivnosti i što će se jednostavno na pomen njegovog imena ismijavati.
    federalno_sarajevo- 64882 - 23.02.2012 : Specijalac Momčilo RS - best (6)

    Sarajevo i Sarajlije


    Ovaj tekst sam dobio i nije naznačeno ko ga je napisao! Kao rođeni Sarajlija koji je do kraja rata živio u Sarajevu, želim da ga objavim da i drugi vide šta je danas Sarajevo postalo.


    Sarajevo je danas, najtužniji, najsmješniji, najpodliji i najjadniji grad na kugli zemaljskoj. Licemjerje i glupost njegovih sadašnjih stanovnika postaje nešto što ih ontoloski određuje. Grad kvazi umjetnika, kvazi političara, kvazi sportista.. . Grad čiji sadašnji stanovnici sami sebe ubjeđuju da nešto vrijede i da su nekome bitni i svjesni su da je to laž ali svjesno i gordo žive u toj laži jer drugog izbora i nemaju. Grad u kojem se fukara obogatila preko noćina muci svojih nekadašnjih sugrađana, na koje i dan-danas gledaju sa zavišću, zlobom i neuspješno prikrivenom mržnjom . Grad iz čijih stanovnika isijava mržnja na samu pomen bilo čega što je srpsko...

    Plitki u svojim hedonističkim shvatanjima života, oličenim u bureku, ćevapima i fildžanu kafe kao i čuvenim izrekama "novi dan nova nafaka" ili "pitu ne jede onaj ko ima nego ko je navik'o". Nesposobni za objektivno, dublje, sagledavanje stvari, bez ikakvog smisla za organizaciju i loši improvizatori. Do te mjere uživljeni u ulogu žrtve, misle da im pripada pravo na apsolutnu istinu. Uvijek spremni da pokažu na "svog komšiju Srbina, vojnika Armije BiH" kao, eto, primjera njihove tolerancije i multietničnosti a već nakon minut, kad se "kamere ugase" tom istom Srbinu psovaće majku vlašku i četnicku, govoreći drugom muslimanu "svi su ti oni, bolan, isti". Tapšaće te po ramenu, gledati u oči i govoriti "pa eto nisu svi Srbi zločinci". Puni kompleksa proizašlih iz mentalne i fizičke inferiornosti , nesposobni da obuzdaju svoj pokvarenluk kao logičnu posljedicu toga, pravdaju to nekim, tobože, sarajevskim duhom, a koji nije ništa drugo nego pokrice i alibi za provincijalni duh, osrednjost (najblaže rečeno) i primitivizam.

    Samo se u Sarajevu moglo desiti da se jednom Ivi Andriću dobacuje sa nipodastavanjem u stilu "Halo, pisac, napiše li se šta", a što je tipičan primjer gore navedenog.

    Da nije riječ o čak i simpatičnom nepriznavanju autoriteta i nepoštivanju veličine pokazalo je vrijeme. Tu se radi o zlobi, nepatvorenoj zlobi. U Sarajevu se, jadni, i danas dan ponose time i takve i slične gestove navode kao primjer tzv. "sarajevskog duha". "Sarajevske raje". Ne kaže se dzaba "čega se pametan stidi budala se ponosi".

    Kad smo već "kod čuvenog sarajevskog duha" 70-ih i 80-ih a čime se muslimani ponose, iz samo letimičnog pogleda na imena nosioca gradskog duha tog vremena može se zaključiti da oni ne samo da nemaju razloga da budu ponosni nego nisu suštinski ni učestvovali u dešavanjima tog vremena. Tek tu i tamo pokoji bljesak kao npr. Mirza Delibašić ali zanimljiv podatak je da je u toj čuvenoj utakmici u Grenoblu kada je Bosna postala prvak Evrope u košarci, najbolji igrač bio jedan Srbin, Žarko Varajić, sa najviše postignutih koševa. Skoro je izašao Bosnin "Almanah" gdje su opisani najveći uspjesi kluba i zanimljivo je da Varajić uopšte tu nije spomenut od strane uređivača. Istorija se nasilno prekraja i prepravlja, ali kad mogu sa imenom i jezikom zašto ne bi i sa tamo nekim "vlaškim" kosarkašem.

    Kao i svaka "novokomponovana" i neiživljena "nacija" muslimani su skloni euforiji bez ikakvog utemeljenja i uporišta. Drskost, bezobzirnost i nezahvalnost su glavne karakteristike. Nisu rijetki oni koji su u ratu utočište našli u Srbiji a sad sipaju drvlje i kamenje po srpskom narodu.

    U Sarajevu, "oličenju multietničnosti", pravoslavni popovi ulicom hodaju bez mantije po preporuci vodećih ljudi SPC, što nikad nije bilo, nisu rijetki slučajevi fizičkog napada i premlaćivanja pravoslavnih sveštenika a po prvi put u istoriji grada u Gradskoj vlasti nema NI JEDNOG Srbina, takav slučaj nije zabilježen ni za vrijeme NDH.

    U Sarajevu apsolutno svi isto razmišljaju, kao po jednoj matrici, i pozicija i opozicija i obični ljudi. Najnormalnije je čuti na Bosninoj košarkaškoj utakmici "Ubij Srbina" iako im pola tima čine Srbi a najbolji dokaz iskompleksiranosti nacije je skandiranje "Puši kurac ko te jebe, može Bosna i bez tebe, Jugoslavijo" , pa i na utakmici Bosna-Litvanija koja nikakve veze nema sa Srbima.

    Mržnja prema Srbima je duboko utjelovljena i gaji se decenijama a posljednjih nekoliko godina ponovo dižu glavu. Ili misle da su ojačali, ili da su Srbi slabi ili ih neko sa strane "pumpa" ne znam ali znam da ponovo postaju agresivni.

    Sarajevo je grad gdje se dva muslimana između sebe nikad neće pozdraviti sa "Dobar dan" a ako hrišćanin uputi taj pozdrav muslimanu ili će odgovoriti preko one stvari ili će mu samo reci "Kako ste!" Po svaku cijenu hoće da se razlikuju.

    Sarajevo je grad gdje se skoro svakodnevno dešavaju samoubistva starijih Srba a mladji žive pod psihičkim pritiskom neprijateljski nastrojene okoline. Posljedica toga je bježanje od stvarnosti koje se ogleda kroz razne psihičke probleme ili odavanje alkoholu i narkomaniji.

    Čest slučaj je da se i čisti Srbin predstavlja kao Hrvat radi dobijanja bilo kakvog posla, jer je Hrvatima ipak malo lakše u Sarajevu a o djeci iz mješovitih brakova da i ne govorimo. Uvijek prevlada ona strana roditelja koji nije Srbin. Mlađe sarajevske preostale Srpkinje se udaju za muslimane, vjerovatno u nadi da će nekad prestati nositi taj nametnuti pečat pripadnice agresorskog, genocidnog, naroda a dijete u pravilu nikad ne nosi srpsko ime, nego kobajagi neutralno, Damir ili Zlatan, sledeće koljeno je već Muhamed. Oni muslimani koji su oženjeni Srpkinjama, to ističu sa ponosom, opet kao primjer "kosmopolitizma", "multietičnosti" i "tolerancije" ali samo da se Vlasi ne dosjete. Po Islamu je dozvoljeno da muškarac musliman oženi nemuslimanku jer je na taj način prevodi u svoju vjeru, ona nosi njegovo prezime a pitajte muslimane šta misle o udajama muslimanki za Srbe ili Hrvate pa ćete vidjeti šta će vam reći. Ima da je se odreknu preko novina.

    Sarajevo je jedini grad u Evropi u kojem se u picu ne stavlja svinjska šunka ni u jednoj piceriji u gradu. Sarajevo je grad u kojem će vam taksista u autu pričati o SVIM Srbima kao koljačima i divljacima ni ne sluteći da u autu vozi baš jednog Srbina jer on ZNA da je Sarajevo jednonacionalan grad i baš ga briga. Ti si tu svakako u posjeti roditeljima. Sarajevo je grad u kojem su popljuvali i one Srbe u koje su se do juče kleli (Vesovića, Divjaka, Pejanovića, Tifu). Sarajevo je grad gdje pokoji zalutali Srbin i danas smanjuje ton kad izgovara neko srpsko ime i pazi na svaku izgovorenu riječ. Sarajevo je grad gdje se nije rodila nijedna srpska beba već godinama. Sarajevo je grad gdje su Srbi natjerani da prodaju svoju imovinu u bescjenje. Sarajevo je grad iz kojeg je otišao svako normalan i svako ko je imao gdje a kad umre još ono malo srpskih i hrvatskih bakica i tetkica i kad se bagra dočepa i tih preostalih stanova, Sarajevo će postati stopostotno multietnički grad ali od Šiptara, Sandžaklija, pokojeg bosanskog muslimana, Iranaca, Pakistanaca, Turčina i ostale islamske "braće".

    Sarajevo je grad gdje će svaki kvart za par godina imati svoju džamiju. Sarajevo je siv grad. Sarajevo je zaista muslimanski grad!
    federalno_sarajevo- 30802 - 24.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Položaj Srba u federalnom Sarajevu


    Negativne konstrukcije

    U federalnom Sarajevu, međuljudski odnosi nemaju konstantan kvalitet. Paroh Vanja Jovanović kaže, : «Ja tačno znam kada će na crkvi da osvane neki jogurt ili pavlaka. To predstavlja dodatni problem, jer se takve stvari teško skidaju s kamena, kojim je izgrađena stara crkva. Znam to po emisijama, po novinskim tekstovima. Naravno da to nije dobar odnos, već predstavlja dio ukupne refleksije na pravoslavni svijet na ovom prostoru. » Svakako, nemaju svi napadi isti karakter. Neophodno je razgraničiti krađe i slična nedjela sa kriminalnom pozadinom od nacionalno i religijski motivisane mržnje. «Ako neko pokuša da provali u crkvu da bi ukrao određene dragocjenosti, onda to ne znači da je vjerski netolerantan. Ali, ako neko uđe da razbija ikone, da ruši i ostavlja grafite, onda je to nešto drugo», objašnjava sveštenik SPC-a.

    Česti su napadi na pravoslavnu crkvu na Pofalićima - hram Preobraženja Gospodnjeg. O tome se, kao i uvijek, svi deklarativno izjašnjavaju. Osude pršte na sve strane, ali, ne postoji nijedan konkretan korak ka rješavanju tog problema. Ukoliko se analiziraju ataci na tu crkvu, vidi se da niko nije adekvatno kažnjen za tu destrukciju. Takođe, niko nije nazvao pravim imenom vjersku netoleranciju, u situacijama kada je ona očigledna, a to je neophodno da bi se moglo govoriti o bilo kakvim pomacima. Jovanović zaključuje: «Pitanje je ko to čini. Institucije će reći - ili su maloljetnici, ili su psihički nestabilni. Opet se to neće nazvati pravim imenom: vjerskom netolerancijom. »

    Prema njegovom mišljenju, mediji znatno doprinose čitavoj situaciji: «Za moj pojam, tu su jako odgovorni mediji. Ma koliko se pozivaju na slobodu, mislim da treba postojati nešto što se zove odgovornost. Mediji u Federaciji često nemaju mjeru. Ako imate u nekom tekstu rečenicu u kojoj se kaže da je neko zarobljen mrakom pravoslavlja, onda vam ta konstrukcija možda neće ništa značiti, kada bi bila riječ o izolovanom slučaju. Ali, ukoliko stalno čitate takve konstrukcije, vi ćete, kao građanin, početi da smatrate pravoslavlje negativnim. » U pokušajima da stvore sliku o «multietničnom» Sarajevu, federalni mediji često se služe netačnim podacima. Pri tome, niko ne uzima u obzir činjenicu da, ako je neko prijavljen u Sarajevu, to ne znači da i živi u tom gradu. O fenomenu «virtuelnih» Srba, paroh Jovanović kaže: «Ljudi još uvijek odlaze na neke druge prostore, tamo odlučuju da žive, ili odlaze na prostore koji su im blizu, na primjer, u Istočno Sarajevo. Tu kupuju stanove i žive, a ovdje ostvaruju svoja prava. »

    S druge strane, popriličan broj Srba koji se nalaze na rukovodećim pozicijama u Sarajevu odavno nemaju veze sa ovim gradom, niti ih zanima položaj sunarodnika. Oni Srbi koji i dalje zaista žive u Sarajevu s negodovanjem reaguju na to stanje: «Kako može neko ko dođe iz nekog grada u RS da odlučuje o onome što je meni potrebno. Ne žive oni ovdje, a nas niko ne pita. » A kada ih i neko pita, ne pruža ništa osim tog pitanja. Paroh Jovanović ukazuje na besmisao takvog odnosa: «Ako me 12 godina pitate kako živim, bez ikakve konkretne pomoći, u bilo kom smislu - moralne, materijalne i sigurnosne - što me onda pitate kako živim? Postaju izlišna ta pitanja institucija u RS, kao i medija: 'Kako to vi živite u Sarajevu?! '»

    Kako živjeti u gradu, u kojem vas na svakom koraku bombarduju antisrpskom propagandom? U gradu u kome ne žele da vam vrate vašu imovinu? U gradu u kome ste se rodili, postali ste suvišni i neprihvaćeni, a u vlastitom domu ne možete da pričate šta želite. Neće biti lagodnog života ni Srbima u federalnom Sarajevu, ni bilo kojoj drugoj manjini, sve dok se u Bosni i Hercegovini ne izgradi građansko društvo. Međutim, ta kategorija ne podrazumijeva ispunjenje želja raznih centralista i unitarista " majorizaciju i marginalizaciju drugih naroda, već uslove za život u kome se ljudi ne moraju voljeti, ali se bar mogu međusobno poštovati. Reklo bi se " taj cilj nije ni megalomanski, ni nedostižan. Ali, nažalost, za Srbe u federalnom Sarajevu, danas je smješten tek u naslov jedne pjesme koju oni ne smiju da pominju: «Tamo daleko».
    federalno_sarajevo- 30702 - 23.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Položaj Srba u federalnom Sarajevu


    Razlozi ćutanja

    U sadašnjem Sarajevu cvijeta bizarni vid poslijeratnog turizma. Posjetioci iz inostranstva na svakom koraku mogu da vide ploče posvećene žrtvama rata. To ne smeta Srbima, ali, oni žele da vide i spomenike drugim narodima. «Nije meni žao što su oni postavili ploče svojim žrtvama. Međutim, gdje su ploče našim žrtvama, što ne vode turiste u 'Viktor Bubanj', što tamo ne odvedu nekoga i ne objasne mu šta se tamo dešavalo? Gdje je ploča poginulim borcima na Skenderiji? Pa, Grbavica bi bila sva od ploča, kada bi nama neko dopustio da na taj način spasimo naše voljene od zaborava», priča vidno potreseni stariji Srbin iz Sarajeva. «Neću da im ostavim svoje. A i da ostavim, gdje bih otišao, nigdje više nismo svoji na svome», dodaje čiča, odmahujući rukom.

    A spomen-ploče su na svakom koraku. Zaista, na tim pločama nema imena i prezimena srpskih žrtava. Nema ničega što bi svjedočilo o stradanju srpskog naroda u ovom gradu. Čak i kada uslijedi priznanje da su muslimanske snage izvršile zločine, bošnjački «tumači» ratnih dešavanja u Sarajevu imaju automatsku potrebu da «ponište» tvrdnju koju su upravo izgovorili. Priče turističkih vodiča sa takvim «obrtima» često izazivaju gorak smijeh. Nakon što odvedu posjetioce da vide «Tunel spasa» i pokažu im mjesta na kojima su poginule žrtve usljed djelovanja «agresora», uslijedi posjeta Staroj crkvi na Baščaršiji, gdje vodiči održe turistima čas o srpskoj tradiciji. Pojašnjavaju arhitekturu najstarije sakralne građevine u Sarajevu. Prave poređenje sa rovovima, pojašnjavajući kako se Srbi oduvijek spremaju za ratove, pa im je tako u tradiciji da se ukopavaju, te je zbog toga Stara crkva ukopana u zemlju.

    Poslije takvih «argumenata» ljudi iz turističke organizacije, besmisleno je iščuđavati se zbog veličanja osmanske zaostavštine na ovom prostoru. Na takve ispade sarajevski Srbi više i ne reaguju. Kada to objasne rečenicom: «Mirni smo kad ništa ne zahtijevamo», postaju jasni razlozi ćutanja. «Niko ne želi da se protivi, jer to obično izazove kontraefekat», objašnjava jedna sarajevska Srpkinja, ne želeći da nastavi razgovor. I ostali Srbi iz Sarajeva, čija razmišljanja je zabilježio «Novi Reporter», veoma su uzdržani. Kažu: «Niko nas ne dira, nema više fizičkih nasrtaja, a sa provokacijama se odavno znamo nositi, mirniji smo ovako. » Konkretni slučajevi tih verbalnih «ujeda» izgledaju, na primjer, ovako: «Ponekad čujem u haustoru komšiju kako govori - 'opet je četnik ondje parkirao auto'. Ali, s njima se ne družim i ne zanima me šta misle i rade. »

    Da li je sarajevska «multietničnost» do te mjere obilježena širinom, tolerancijom i sličnim kategorijama, da se Srbi iz Sarajeva ustežu da govore o tamnoj strani te «harmonije», da ne bi kvarili «idilu»? Ili se, ipak, strah odavno uvukao u kosti tih ljudi? Možda im je, kako kaže jedan od Srba iz Sarajeva, dosadilo da ponavljaju iste stvari: Odavno se zna, Sarajevo je najveći srpski starački dom, u Sarajevu se godinama ne rađaju srpska djeca, a ono malo Srba što živi ovdje ima krizu identiteta zbog svakodnevne antisrpske propagande.

    U takvom ambijentu, shvatljiva je krupna dilema - gdje i kako slati djecu u školu, kada se profesori, kao i mediji, ne ustručavaju da iznose teške formulacije o posljednjem ratu i međunacionalnim odnosima na ovom području?

    S druge strane, bilo kakvo afirmativno izražavanje o srpskim nacionalnim karakteristikama nije prihvatljivo za većinsko stanovništvo današnjeg Sarajeva. «Ne bih se usudila da pričam sa previše ljubavi o srpstvu, ne zato što će mi neko nauditi, već neću imati s kim da popijem kafu», kaže jedna studentkinja Univerziteta u Sarajevu. Ona dodaje da su profesori prilično korektni, kao i svagdje, ali, stiče se utisak da se ne ponašaju na taj način zato što žele, već zato što moraju. «To nam nekada znatno olakša položaj, ali, nije ugodno da vas neko tretira drugačije», objašnjava sagovornica «NR», ističući da nije bilo individualnih problema, bar ne na njenom fakultetu, ali, da se relacije u neposrednom okruženju znatno promijene u periodima kada se na javnoj sceni dogode tenzije sa etničkim predznakom.
    federalno_sarajevo- 30502 - 22.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Položaj Srba u federalnom Sarajevu


    U zamršenim hodnicima birokratskih struktura dešavaju se neobične stvari. Nerijetko se mijenjaju podaci o imovini Srba, na taj način, nemoguće je saznati preciznu površinu zemljišta ili objekata.

    Paroh Jovanović objašnjava: Ako vadimo zemljišno-knjižne izvode i ako svaki put nakon šest mjeseci imamo drugu kvadraturu i drugačije podatke, onda mi objasnite, šta je to. Na to pitanje niko ne želi da pruži odgovor. Oni koji znaju o čemu je riječ, ili ne smiju da govore ili im to nije u interesu. Svakodnevno slušamo u medijima da je pitanje imovine SPC-a na korak od rješenja. Međutim, nije zabilježen nikakav napredak, i ističe da ne želi više da sluša deklarativne izjave zvaničnika. Želi da vidi konkretne poteze, kojih nema.

    Nikakav konkretni akcioni plan povodom statusa Srba u federalnom Sarajevu nije sproveden do sada. Dok im jedni ugrožavaju prava, drugi na njih ne obraćaju pažnju. Ni međunarodna zajednica nije naklonjena srpskim interesima u glavnom gradu BiH. Međunarodna zajednica nije zainteresovana kada su u pitanju pravoslavni Srbi, to je vrlo jasno pokazano. Danas, kada podvučete crtu i kada pogledate šta je učinjeno na povratku jednih, drugih i trećih, tu se osjeti znatna razlika, a to vam mogu potvrditi iz svih udruženja. A oni u koje su usmjerene sve nade ovih ljudi, ponašaju se kao da Srbi u Sarajevu nisu dio istog nacionalnog korpusa.

    Jako me boli maćehinski odnos institucija u RS u odnosu na nas u Federaciji BiH. Ja sam Banjalučanin, šesta generacija, borim se ovdje za opstanak crkve. Staru crkvu ne možemo izmjestiti, ona je tu gdje jeste. Za sto pedeset godina pitanje je ko će, uopšte, biti većina u ovoj zemlji. Možda Kinezi, otkud to znate, to je nebitno, ali, jako teško pada taj odnos. Očuvanje vjerskog i kulturnog nasljeđa trebalo bi da bude srpski nacionalni prioritet, a ne samo preokupacija nekolicine ljudi, koji se trenutno bore da sačuvaju kulturne spomenike Srba u Sarajevu. Mi veoma mnogo svjedočimo o pravoslavnim Srbima u BiH, ovdje nasred Baščaršije, i sa muzejom, koji je jedan od pet muzeja u svijetu ovog tipa. Mi smo na svojevrstan način ambasadori, što se tiče naše istorije, našeg postanja i kulture.

    Uprkos svakodnevnom nastojanju SPC-a da zadrži svoj identitet, kao i identitet Srba u Sarajevu, vlasti u RS ne žele da pomognu i da olakšaju težak položaj vlastitog naroda u Federaciji BiH. Takva pomoć je dobrodošla, u svakom smislu - moralnom, pravnom, pa i materijalnom. Prema riječima paroha Jovanovća, u tom kontekstu, Crkva ima određenu podršku lokalne vlasti. Što se tiče materijalne pomoći, tu moram naglasiti da lokalna zajednica, znači, opštine Stari Grad i Centar, uz Federalno ministarstvo kulture, imaju zasluge za to što što smo održali crkveni kompleks u središtu Sarajeva ovakav kakav jeste.

    S jedne strane, iste te gradske i entitetske institucije dovode Srbe u federalnom Sarajevu u nemogućnost da riješe svoje probleme. S druge strane, pružaju im osnovni egzistencijalni preduslov - bezbjednost. Danas to više i nije problem. Međutim, nije dovoljno biti samo siguran. Treba živjeti, planirati porodicu, školovati djecu. Tu je situacija znatno složenija, kažu sarajevski Srbi. Ukoliko se odluče da podižu potomstvo u tom gradu, moraju se suočiti, između ostalog, i sa činjenicom da je bošnjačka vlast za vrijeme rata promijenila nazive svih ulica koje su dobile imena po istaknutim Srbima, a isti slučaj je bio i sa jednim dijelom hrvatskih «toponima». Danas u Sarajevu više ne možete prošetati ulicom Jove Jovanovića Zmaja, niti ulicom Petra Kočića, a kamoli Njegoševom ulicom.
    federalno_sarajevo- 30462 - 21.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Srbi u FBiH


    Položaj Srba u federativnom Sarajevu!

    Bosna i Hercegovina, šta danas reći o ovakvoj državi?

    Istorija FBiH u kojoj su učestvovali Srbi, danas se u fereraciji BiH polako ali smišljeno mijenja.

    Danas Gavrilo Princi, ko je sljedeći Srbin, kojem treba promjeniti pisanu istoriju?

    Možda njihov dojučerašnji ratni idol Vladimir Perić - Valter, iza čijeg su se imena muslimanski lideri krili devedesetih godina i pokušavali li da prikažu da je kod njih još uvjek bratstvo i jedinstvo bilo na snazi.

    Istorija u bh. udžbenicima: Gavrilo Princip od junaka do teroriste

    Udžbenici istorije, historije i povijesti, foto: Midhat Poturović
    17. 05. 2011
    Mirna Sadiković
    U BiH djeca u dva entiteta, u tri nastavna plana i programa uče različitu istoriju. Postoje istorijski periodi koji se izučavaju na sličan način, ali oni koji se tiču skorije istorije znatno se razlikuju.

    Tako je za jedne Gavrilo Princip nacionalni heroj, dok je za druge i treće terorista, a posljednji rat u BiH jedni nazivaju agresijom, a drugi ratom tri nacionalne vojske. Do sada je međunarodna zajednica pokušavala uvesti standarde. U posljednje vrijeme inicijativu preuzimaju istoričari, koji napominju da je ovaj predmet znatno reduciran i degradiran i da mu treba vratiti nekadašnji značaj.

    Nepoznavanje istorije stvara prostor za zloupotrebe

    Interpretacija istorijskih, historijskih ili povijesnih činjenica radi se na tri načina u BiH, u ovisnosti od etničke pripadnosti. Istorija pripada grupi nacionalnih predmeta, što znači da svaka etnička skupina ima pravo da izučava istoriju na svom jeziku, iz udžbenika autora svog konstitutivnog naroda i iz ugla svog etniciteta.

    Slavica Kuprešanin, načelnica za srednje obrazovanje u Ministrarstvu prosvjete i kulture RS i autorica jednog od udžbenika istorije, navodi primjere izučavanja pojedinih istorijskih događaja u dva entiteta.

    "Imamo sadržaje koji su nam zajednički, a kad je riječ o nacionalnoj istoriji " recimo, za Prvi srpski ustanak u udžbenicima istorije po srpskom nastavnom planu i programu je predviđeno više časova nego što je to u hrvatskom, gdje se to spominje možda u tekstu od 10 rečenica, ili bošnjačkom, ne znam tačno, možda jedna stranica ili pola - ako se mjeri na taj način. Mi se nismo mogli složiti oko Gavrila Principa - ili je junak ili je terorista, jer u bošnjačkim udžbenicima ćete naći da je terorista, a za nas je nacionalni junak", navodi primjer Kuprešanin.
    federalno_sarajevo- 30423 - 20.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Položaj Srba u federalnom Sarajevu


    Sarajevska «multietničnost» do te mjere je obilježena «širinom» i «tolerancijom», da se Srbi iz federalnog Sarajeva ustežu da govore o tamnoj strani takve «harmonije». Istovremeno, kako kaže jedan od Srba iz federalnog Sarajeva, dosadilo im je da ponavljaju iste stvari: «Davno je rečeno da je federalno Sarajevo najveći srpski starački dom, da se u federalnom Sarajevu godinama ne rađaju srpska djeca, a ono malo Srba što živi ovdje ima krizu identiteta zbog svakodnevne propagande. To su naši predstavnici milion puta ponovili, ali, ko je reagovao... »

    Nema ni zaštite srpskih prava iz Republike Srpske. Nikakav konkretni akcioni plan povodom statusa Srba u federalnom Sarajevu nije sproveden do sada. Kao da su ih svi zaboravili. Dok im jedni ugrožavaju prava, drugi na njih ne obraćaju pažnju. Ni međunarodna zajednica nije naklonjena srpskim interesima u glavnom gradu BiH.

    Nakon što posjetiocima pokažu mjesta na kojima su poginule žrtve usljed djelovanja «agresora», uslijedi posjeta Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji, gdje vodiči održe turistima čas o srpskoj tradiciji. Ne spominju zločin, ubistvo srpskog svata i prikrivanje ubice od strane lidera SDA, od čega je i krenula ratna euforija, jer to turiste "ne interesuje". Pojašnjavaju arhitekturu najstarije sakralne građevine u Sarajevu. Prave poređenje sa rovovima, pojašnjavajući da se Srbi oduvijek spremaju za ratove, pa im je tako u tradiciji da se ukopavaju, te je zbog toga Stara crkva ukopana u zemlju.
    federalno_sarajevo- 30402 - 20.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Položaj Srba u FBiH


    Na početku 2011. godine, Srbi u federalnom Sarajevu nikome nisu važni. U Federaciji Bosne i Hercegovine nisu poželjni, a vlasti u Republici Srpskoj zaboravile su da oni postoje. Političari u RS izjašnjavaju se o njihovim problemima samo deklarativno, uglavnom pred izbore, kada je svaki glas dobrodošao. Sarajevski Srbi rijetko mogu da pronađu adresu na kojoj se rješavaju njihovi problemi, a iskustva iz posljednjih dvadeset godina daju im za pravo kada kažu da im niko ne pomaže, niti će to učiniti. Sumorna današnjica nije prvi istorijski period u kome Srbi u Sarajevu žive u teškim uslovima. Oni vjekovima životima plaćaju sopstvenu lakovjernost i vjeru u zajednički bolji život u Sarajevskom polju. Dok su se nosili sa nevoljama minulog vremena, i u Kotlinu su stizala primirja i trenuci odmora za srpsku dušu. Međutim, ti predasi prekidani su ratovima, okupacijama i unutrašnjim previranjima.

    Ali, nakon nedavnog oružanog sukoba u BiH tokom devedesetih godina, i to se promijenilo. Rat je završen, ali mir nije donio predah za Srbe u Sarajevu. Doduše, više se ne puca, ali život im se čini teško podnošljivim na mnogo «suptilnije» načine.

    «Nemate više te fizičke napade, koji su obično najinteresantniji. Sada je na djelu ono što bih nazvao ratom administracije. Ako hoćete da ostvarite neka prava, niko vam neće reći da to ne možete. Recimo, na primjeru Bogoslovije, mi nikada nismo čuli rečenicu - to se ne može vratiti u posjed Srpske pravoslavne crkve. Isti takav odnos je prema građanskim zahtjevima. Kada uđete u te administrativne hodnike, onda vam je literatura poput Kafkinog 'Procesa' izuzetno lagana. To su situacije gdje čovjek gubi snagu, gdje se iscrpljuje do besvijesti i gdje ne može da završi neke stvari», kaže sarajevski paroh Vanja Jovanović.
    federalno_sarajevo- 28282 - 27.04.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    U Sarajevu nema mjesta ni za Teslu


    Činjenice koje pokazuju, ko ustvari ne želi da živimo zajedno!

    Briše se sve što je nosilo srpsko ime i daju se novi nazivi, koji ne odgovaraju narodima koji žive u zajedničkoj državi BiH.


    Priče o junacima u čijoj ulici niko ne živi, jer iz nekog razloga 'kumovi ulica' misle da ne zavređuju da oni nose naziv jedne od njih, posvećujemo Nikoli Tesli.

    Ovaj junak nekada je imao ulicu sa svojim imenom. Sada ona nosi naziv Petrakijina. Nekada je i jedna osnovna škola nosila njegovo ime. Danas je to Osnovna škola "Ċamil Sijarić". Tako je naš junak Nikola Tesla ostao i bez ulice i "bez škole".

    Zbog mjesta njegovog rođenja Hrvati ga smatraju njihovim junakom, dok su Srbijanci mišljenja da je on upravo njihov junak zbog njegovog etničkog opredjeljenja. Prije devedesetih godina, dok smo svi živjeli u istoj državi Tesla je bio i naš junak, ali po raspadu bivše nam države, to se očito promijenilo. Postalo je važno 'ko je čiji', a ne činjenica da se radi o čovjeku koji je ostavio snažan uticaj na cijeli svijet.

    Nikola Tesla rođen je 10. jula 1856. u mjestu Smiljan kod Gospića. Postoji jedna zanimljivost vezana za njegovo prezime, koju je i sam Tesla napisao u svom dnevniku: "Moj pradjed imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Njegova porodica zapravo se prezivala Draganić."

    Nikola Tesla je zahvaljujući svojim izumima postao svjetski naučnik. Koliko je tačno Teslinih pronalazaka bilo, nemoguće je precizno reći . Neki izumi su naišli na razumijevanje patentne komisije i bili zavedeni u američkom patentnom zavodu. Međutim, dosta njih je ostalo nepatentirano.

    S vremena na vrijeme u rijetkim intervalima, veliki duh otkrića pohodi zemlju da bi saopštio tajnu koja će unaprijediti čovječanstvo. On odabira najsposobnijeg, najzaslužnijeg i šapuće mu tajnu na uvo. Kao bljesak svjetlosti dragocjeno znanje dolazi. Kad uhvati skriveno značenje sretnik vidi magičnu promjenu... Čuda koja on vidi, mada udaljena u vremenu , desiće se. On to zna, nema ni trunke sumlje u njegovu umu, u svakom vlaknu tijela on osjeća " to je Velika ideja.

    Neki od najpoznatijih izuma su Teslin transformator (i generator) struja visoke frekvencije, poznat kao Teslin oscilator; indukcioni motor (poznat kao asinhroni motor); teledirigovani čamac (čamac sa daljinskim navođenjem); sijalice; prenos električne energije na daljinu bežičnim putem, a najveći doprinos elektrotehnici je iz oblasti energetike. Tesla je izmislio naizmjeničnu struju.

    Nekoliko zlatnih medalja i počasnih doktorata dobija na vrhuncu slave. Godine 1917. dobija Edisonovu medalju, najveće američko naučno priznanje. Bio je kandidat za Nobelovu nagradu, ali špekuliše se da ju je odbio.

    Umro je na pravoslavni Božić, 7. januara 1943. godine u hotelskoj sobi. Otkriven je tek dva dana kasnije, jer je na vrata stavio poruku da ga ne uznemiravaju, a ta činjenica ostavlja prostora raznim špekulacijama o sudbini njegovih bilježaka.

    Tesla, za koga su mnogi pisali da je mogao biti jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, veći dio života proveo je u neimaštini. Iz njegove laboratorije sačuvan je samo mali broj instrumenata kojima se nekada služio. Nijedna od njegovih mašina nije pronađena u ostavštvini koju je po njujorškim hotelima sakupio njegov nećak Sava Kosanović. Danas se njegove bilješke, kao i njegova urna čuvaju u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.

    Evo samo jednog od mnogobrojnih primjera, kako se svjetski poznati Srbi izbacuju iz Sarajeva...
    federalno_sarajevo- 27522 - 07.04.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ratni zločini


    Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, kojim predsjedava ministar rada i boračko-invalidske zaštite Petar Đokić, usvojio je danas na sjednici program obilježavanja stradanja pripadnika JNA u Sarajevu, 3. maja, kojim je, kako je saopćeno, predviđeno da se, i ove godine, organizira mirna šetnja s upaljenim svijećama i cvijećem u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu i da se obavi kratki vjerski pomen.

    Ostatak obilježavanja planiran je u Spomen-crkvi u Miljevićima u Istočnom Sarajevu, saopćeno je iz resornog ministarstva.

    Usvojen je i program obilježavanja stradanja pripadnika JNA u Tuzli -Tuzlanska kolona, 15. maja, i u ovom slučaju, kao i protekle godine, predviđena je mirna šetnja s upaljenim svijećama na Brčanskoj Malti u Tuzli i kratak vjerski pomen.

    Prošle godine su porodice poginulih, uz predstavnike udruženja iz Republike Srpske i političara iz ovog entiteta posjetile Dobrovoljačku, danas ulicu Hamdije Kreševljakovića. Uz velike mjere osiguranja skup je održan, a naporedno su protestirali i malobrojni građani Sarajeva okupljeni oko udruženja Zelene beretke.

    Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen tada je pozvao policijske organe da ne dozvole održavanje ovog skupa.

    Podsjetimo, u Dobrovoljačkoj je, prema izjavama direktnih svjedoka s obje strane, poginulo pet vojnika JNA i jedan civil na službi u JNA. Za ovaj zločin pravosuđe Srbije tereti 19 lica iz BiH, među njima i Jovana Divjaka, koji je trenutno u Beču i čeka odluku suda o (ne)izručenju Srbiji.

    Ejup Ganić je u martu prošle godine uhapšen u Londonu po istom osnovu, ali ga tamošnji sud nije izručio Srbiji.

    Tužilaštvo Bosne i Hercegovine od 2005. godine provodi istragu, ali još uvijek nema optužnice.

    Kada se pogledaju ove gore činjenice, može da se zaključi da na teritoriji BiH vlada zločinačka muslimanska svita, koja pokušava da srpski narod pokušava poniziti a svoje zločince istaći kao heroje. To je još jedan pogrešan korak koji pospješije rušenje cjelovite BiH.

    Ja a vjerujem da tako misle svi Srbi u BiH, želimo državu po mjeri svih građana u kojoj ćemo i mi Srbi dignute glave i ponosno hodati a ne pognute glave, kako to žele muslimani iz Federacije.

    Nakon šesnaest godina muslimanska politika nije napravila ni jedan korak ka pomirenju, nego, naprotiv i dalje pokušava srušiti i poniziti sve srpsko što je krvlju stvoreno u proteklom ratu.

    Jedini i pravi korak ka pomirenju, biće, kada muslimani počnu zajedno sa Srbima zapaliti svijeću nad nedužnim žrtvama muslimanskog zločina.

    Idi na stranu - |1|2|