fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-EKSHUMACIJE
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

ekshumacije- 44242 - 29.09.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Guma - najnoviji donator


Danas mi se javio Velimir, sa informacijom da je na njegovu adresu pristiglo 300 australijskih dolara. Velimir mi je poslao i (otprilike) sledeći tekst.

Željko, danas sam sa bankom završio oko povrata više uplaćenog novca od strane Gume. Međutim, na prijedlog banke, ipak sam zadržao 300 AUD, a ne 150 evra. Kad bude trebalo uzimati, onda jednostavno kupiti marke za 300 AUD. Koji je kurs, ja sada ne znam. Dakle, Guma je uplatio 300 AUD.


Meni se sve čini da se precizni Velimir malo zaračunao, pa je dobro što je zadržao dolare. Koliko je meni poznato, vrijednost 300 australijskih dolara je minimalno 200 evra, pa će ovo biti i konačan iznos koji ću pripisati ovom donatoru.

Kada razmišljam o Gumi, uvjek mi na pamet padne maj 2007. godine, kada se Zoranka iz Sokoca oglasila na ovoj stranici za molbom da pomognemo njenoj kćerci, maloj Jeleni Madžgalj, da kupi neki lijek na Malti. Zorankino pismo sam objavio na uz malo nade da će akcija biti uspješna. Ipak, 7. maja 2007. godine se javio Guma, koji je ponudio pomoć od 100 australijskih dolara. Pored njega, u akciji su učestvovali i Mirke sa $217, Željko sa $100 tj. ja. Da akcija bude jako uspješna pobrinuo se Miner, koji je sakupio i direktno na Sokolac poslao nešto više od 900 evra. Eto, tako smo mi, čitaoci i pisci na ovoj stranici, počeli da se bavimo i humanitarnim radom. To je bio početak jednog, mnogo ozbiljnijeg rada, jer smo ubrzo nakon toga organizovali i parastos Mići Vlahoviću, a sledeće godine sam odnio i protiv-vrijednost od 700 evra kao pomoć siročićima iz Aleksandrova. Tom prilikom je oko 40 siročića, koji žive u hraniteljskim porodicama, dobilo skromne paketiće. Lično sam im na ruke razdjelio 200 evra vaše pomoći u novcu i 500 evra u igračkama i školskom priboru kupljenih za moj novac. Naravno, snimak tog dirljivog susreta su mnogi od vas već odavno vidjeli na Youtube, gdje se još uvijek nalazi...

Iste godine smo Velimir, Srđan i ja na Nišiće odnijeli 200 evra babi Šimši... Ove godine smo realizovali i našu najveću akciju do sada - ekshumirali smo i u Republiku Srpsku prenijeli 4 borca sa područja Federacije BiH, a zatim smo im podigli i spomenike na Vojničkom groblju u Sokocu.

Srbin Zbog čega sve ovo pišem u članku posvećenom Gumi? E, to je zbog toga što je Guma bio prvi donator u našoj prvoj i poslednji donator u našoj poslednjoj akciji. Pored toga, učestvovao je u svim dosadašnjim akcijama, pa sam ja odlučio da sa njegovom donacijom od 200 evra i zvanično zatvorim ovu akciju. U maju 2007. godine sam uz Gumino ime objavio i ovaj simpatični amblem, pa mi se i ovaj put učini da je prikladno da to ponovo uradim. Guma, prijatelju, hvala ti što si bio i prvi i poslednji koji me je ukazao povjerenje. Hvala ti i što si bio uz nas tokom zadnjih pet godina.

Ipak, na ovom mjestu moram nešto i da priznam! Guma nije postao poslednji donator u našoj zadnjoj akciji po vlastitoj želji, nego zbog toga što sam ja to tako, doduše nenamjerno, odredio. On je izrazio želju da učestvuje u akciji ekshumacije poginulih srpskih boraca još kraje jula, na dan kada sam ja otputovao na godišnji odmor. Poznavajući Gumu, da sam mu odmah poslao informaciju kome da uplati novac, on bi to istog dana i učinio. Međutim, za vrijeme boravka u svom rodnom gradu internet mi je rijetko padao na pamet, pa je naš donator odgovor na njegov email čekao sve do 9. septembra. Iz Velimirove poruke možete zaključiti da je došlo i do neke zabune u vezi uplate, ali ja o tome znam isto koliko i vi.

Da napomenem i to da će se ova naša poslednja akcija još mnogo puta pominjati na ovoj stranici. Imam ja još mnogo slika da objavim, a Bogami i tekstova da napišem! Naravno, nisam zaboravio ni "bilans stanja", kako bi to ekonomisti rekli, mada i vi sami sve možete izračunati jer je sve već odavno objavljeno na ovom portalu.

I na kraju da se zahvalim i svim ostalim donatorima. Ne znam da li u našem narodu postoji izreka da "od jednog zrna kukuruza ne možeš napraviti proju", ali sa sigurnošću i ponosom možemo reći: "Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača! " Nije palača, ali i dobro je da nije. Palače su simbol raskoša i nevjere. U njima danas živi samo fukara i političari. Kad god pogledam u ova tri krsta na Vojničkom groblju u Sokocu, prođe me neka tiha jeza, zadovoljstvo što smo bar Božura, Dragana i Branka istrgli iz tame zaborava. Zbog toga, još jednom objavljujem ovu sliku. Želim da je još jednom pogledate, ukoliko već niste bili u prilici da posjetite Vojničko groblje u Sokocu i vidite ove krstove uživo. Siguran sam da će svako od vas imati poneku riječ hvale za dvadesetak donatora i još toliko onih koji su na bilo koji drugi način pomogli ovu akciju. Međutim, samo četrdeset nas će, kada pogleda ovu sliku, sa ponosom reći: "I ja sam, prema svojim mogućnostima, učestvovao/la u ovoj akciji! "

ekshumacije- 43986 - 28.09.2011 : Srdjan - best (0)

RE: Ekshumacija srpskih heroja


Prvo, veliki pozdrav za sve koji su nešto napisali na ovom forumu, a poseban pozdrav za tebe Željko.

Moja porodica je pokojnog oca prenijela na Sokolac u februaru 1996 god. Od tadašnje vlasti se nije mogla dobiti nikakva finansijska pomoć. Ko nije imao drugih mogućnosti kupovao je limene sanduke, od vrlo "dosjetljivih" ljudi, i po 800 maraka, prevozio pokojnike u vlastitim kolima.... itd. Svi smo mi svjedoci tih dešavanja. Kasnije se vršila isplata za ekshumirnje, mislim nekada od 1997. godine, a visina nadoknade je bila oko 300 maraka, a isplaćeno je u tadašnjim dinarima. Porodice koje su na Malom Zejtinliku podigle spomenike o svom trošku dobijale su nadoknadu u visini od oko 1500 maraka.
ekshumacije- 43885 - 28.09.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Ekshumacija srpskih heroja


Simone, hval ti na lijepim riječima ima. Iskreno se nadam da ćemo ovu akciju uspješno sprovesti, kao i sve dosadašnje koje smo do sada uzeli na sebe da ih odradimo.

Moram da kažem da je moja majka mog pokojnog oca prenijala iz Vogošće na Sokolačko groblje "Mali Zejtinlik" a da je sve troškove platita tadašnja vlast SDS-a.

Ako ni u čemu nije bio dobar SDS, barem je bio bolji od ove današnje vlasti. Imali su veće poštovanje prema poginulim borcima i njihovim članovima porodica!

Moja pokojna majka kada je dobila odobrenje za eksumaciju nije željela da uzme novac namjenjen za ekshumaciju, nego je povezala nekadašnjeg Vogošćanskog grobara Boru Savića i čini mi se Boračku organizaciju. Tako su oni međusobno sarađivali do konačnog ponovnog ukopavanja moga pokojnog oca.

Pretpostavljam da su mnogi članovi porodica poginulih boraca dobili novac za ekshumaciju kao i moja majka ali su zbog teške finansijske situacije, novac potrošili da prehrane svoje porodice. Mislim da je zbog toga danas ostalo mnogo poginulih srpskih junaka na teritoriji Federacije BiH.

Neka služi na čast državi za koju su ovi borci dali svoje živote a nama ne ostaje ništa drugo nego da se samoorganizujemo i pokušamo ispraviti nepravdu koja je nanesena našim junacima ostavivši ih da trunu na tuđoj teritoriji, gdje im se ni grobovi više nevide.

Bilo kako bilo, ja se obavezujem da ću svojom donacijom od USA $100 pomoći ovu akciju. Iskreno se nadam da će se naći način da se naši junaci napokon sahrane u državi za koju su dali svoje živote. Neka je vječna slava svim poginulim borcima a posebno onima koji su ostali na srpskim teritorijama koje su naši političari Dejtonskim sporazumom dali Federaciji BiH.

Pravi,

koliko je meni poznato, Republika Srpska (a ne SDS) je dala po 1500 maraka za podizanje spomenika poginulim borcima, ali (koliko je meni poznato) nije plaćala ekshumaciju. Taj dio je išao na teret porodica. Tačno je i to da je veliki broj udovica podigao i potrošio taj novac, ali i da izvjestan broj naših palih junaka nije imao užih članova porodice da ostvare to pravo. Na primjer, ima dosta slučajeva da su u ratu stradale kompletne porodce, ili su umrle majke, od tuge za svojim sinovima koji se do početka rata nisu uspjeli ni oženiti. Molim vas da me ispravi neko, ako u nečemu griješim.

Pozdrav,
Željko
ekshumacije- 42542 - 22.09.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Dragiša Delić donirao 100 evra


Već duže vremena se pripremam da objavim da je Duca Delić iz Sokoca za našu ovogodišnju akciju ekshumacije četiri poginula borca i njihovo prenošenje iz Federacije BiH u Republiku Srpsku, donirao 100 evra.


Kao prvo, želio bih da naglasim da sam već od početka juna računao na Ducu kao sigurnog donatora. Uprkos tome, njegov novac je došao u najbojem mogućem trenutku, kada sam bio u minusu od nekoliko stotina evra a morao sam da isplatim troškove izrade sva tri spomenika na Vojničkom groblju u Sokocu. Mislim da to biješe 9. avgust ljeta gospodnjega 2011. godine...

O Duci mogu reći sve najbolje! Moja sjećanja na njega dosežu još u srednjoškolske dane: nestašni dječarac, uvijek nasmijan, dobar drug, veliki optimista...

U toku 1991. godine, Duca se, skupa sa još nekoliko patriota iz sokolačkog područja, prijavio u dobrovoljce i otišao u Hrvatsku da brani Jugoslaviju. Znao je Duca da je dušmane trebalo zaustaviti daleko od kuće, prije nego što nam zlo zakuca na vrata...

A onda je došao najteži trenutak u Ducinom životu! Bilo je to 30. 12. 1991. godine u 10:12 sati. On i njegovi saborci su se nalazili na području opštine Vinkovci, u reonu Spačvanske šume, između sela Nijemci i Komletinci. U bliskoj borbi sa ustašama Duca je dobio devet prostrijelnih rana i ostao 100% invalid. Izgubio je oko, a kosti u desnoj ruci su mu bile gotovo potpuno smrskane...

Uz herojske napore njegovih drugova (Dunde, Ćirka i Lale) ovaj hrabri dobrovoljac je dobio još jednu šansu na život. I ne samo da je preživio, Duca je nastavio sa sasvim normalnim životom. Njegov optimizam nije splasnuo ni pred nizom teških operacija, i još češćim posjetama doktorima koje ga još uvijek prate kroz život. Duca je ostao sportski entuzijasta (sudija je u jednom od sportova za borilačke vještine - mislim karate), član PDP-a, a trenutno je i Predsjednik Skupštine opštine Sokolac. Pored toga što je završio Ekonomski fakultet, Duca je postao i magistar ekonomskih nauka, a rekoše mi da radi i na doktoratu.

Za mene lično, najveći Ducin uspjeh je što se oženio i ima dvoje lijepe i pametne djece: sina i kćerku, koja je već na fakultetu. Izgleda da Dragišina kćerka ide očevim stopama!

U Sokocu kažu da ne prođe ni jedno okupljanje a da Dragiša ne bude tu! Ne pokrene se ni jedna akcija a da je on ne podrži. Zbog toga sam uz ovaj tekst odlučio da objavim i jednu Ducinu sliku sa Vučje Luke: bješe tamo nekakva zabava na kojoj se Duca penjao na stolicu...

Dragiša Delić - Duca


Duca mi je i dobar prijatelj. Nekada je to bio i pokojnom Zoranu Kosoriću, mom najboljem drugu iz školske klupe. A za Zorana pouzdano znam da se družio samo sa pravim ljudima!

Zbog svega ovoga, htio bih da se srdačno zahvalim svom prijatelju Duci na njegovoj podršci u ovoj našoj ovogodišnjoj akciji. Njemu i njegovoj porodici želim sve najbolje, prije svega puno dobrog zdravlja i što više - penjanja na stolice.
ekshumacije- 42123 - 20.09.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Pristigla donacija od 'Sve za Srbiju'


Velimir je danas potvrdio da je pristigla donacija u iznosu od 50 evra od još jednog posjetioca ovoga sajta. Radi se o čovjeku koji se ranije prijavio pod pseudonimom "Sve za Srbiju". Ovaj srpski patriota mi je poslao sledeću poruku:

Zdravo Željko,

Uspeo sam da iskopam tvoju email adresu sa sajta i ne gubeći vreme počeh odmah da ti pišem ovu poruku. Kao prvo izvini što ti ne persiram, jako dugo pratim tvoj sajt i nekako te doživljavam blisko i familijarno iako se nikada nismo videli. "Modern Times" na neki drugi način, umesto ključa i pokretne trake Čarli Čaplin bi danas imao tastaturu u rukama i leteo sa jedne internet adrese na drugu. Elem, ja ti se obraćam povodom tvoje akcije sakpuljanja novca za prenos tela palih srpskih junaka na vojničko groblje u Sokocu. Kažeš da je akcija pri kraju, ali mene to ne zanima. Moja je obaveza i dužnost da pomognem koliko god mogu jer je to najmanje što mogu učiniti za porodice tih ljudi.


Inače, ovaj čovjek je iz Beograda i, kako i sam kaže, nema nikoga od rodbine van Srbije. Za ovu priliku je odvojio 50 evra, a namjerava da to čini "malo češće tokom godine. "

Dirnut sam upornošću i željom ovog patriote da učestvuje u ovoj našoj akciji. U ime svih onih koji su podržali ovu akciju, ja mu se srdačno zahvaljujem.
ekshumacije- 40702 - 14.09.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Ekshumacija: kalkulacija troškova


Obavještavam sve donatore, kao i ostale posjetioce ovoga sajta, da nisam zaboravio svoje obećanje i da ću uskoro na ovom mjestu objaviti spisak svih donatora, sa tačnim iznosima koji su dali u svrhu ekshumacije boraca.

Napominjem da sam već ranije objavio tačnu kalkulaciju svih troškova povodom ekshumacije Bože Harta, Predraga Žarkovića, Dragana Šorka i Branka Grabovca, kao i izrade spomenika za tri borca prenesena na Vojničko groblje u Sokocu.

Ukoliko neko od donatora želi da dobije predračune koje sam dobio od Pokopnog društva "Sveti Marko" iz Lukavice, kao i predračun radova za podizanje spomenika, koje je izvelo preduzece "Braneks" iz Rogatice, neka mi se jave na moju email adresu i ja ću im ga poslati. Napominjem da sam ove podatke već ranije objavio.

Napominjem da još nisam prikupio sva finansijska sredstva, ali sam na dobrom putu da to uradim. Zbog mog godišnjeg odmora u avgustu nisam uspio da se organizujem sa Gumom, najnovijim donatorom u ovoj akciji. Konačno, još uvijek nisam objavio ni ime našeg najnovijeg donatora sa Sokoca, koji mi je u svrhu ekshumacije boraca već odavno uplatio iznos od 100 evra.

Postoji i jedan mali problem: od par učesnika ove akcije nemam dozvolu da objavim iznos.

Da napomenem još jednom: u akciji je učestvovalo petnaestak donatora i ni jedna donacija nije bila ispod 100 maraka. Ovo me je posebno iznenadilo jer je bilo i dosta donatora iz Republike Srpske i Srbije.

Izvinjavam se što pomalo kasnim sa ovim aktivnostima, ali vam obećajem da će vam uskoro i ove informacije biti dostupne.
ekshumacije- 40562 - 14.09.2011 : Sve za Srbiju Beograd - best (0)

Mali Zejtinlik, Sokolac


Postovani Željko,

Ja sam obećao pomoć, ima tome možda i pola godine, i hoću da svoju reč održim. Iz tog razloga molio bih te da mi ostaviš mail adresu na koju mogu da te kontaktiram i dogovorim ostale detalje a ti ćeš sa svoje strane rasporediti tu sumu kako smatraš da je najbolje.

Puno pozdrava i svako dobro za ubuduće.
ekshumacije- 40402 - 13.09.2011 : Sve za Srbiju Beograd - best (0)

Mali Zejtinlik, Sokolac


Postovani gospodine Željko,

Ja sam se pre dosta vremena najavio i obećao novčanu pomoć za vašu akciju oko prenosa posmrtnih ostataka srpskih heroja na Vojničko groblje u Sokocu. Sada je došlo vreme da to svoje obećanje ispunim i sprovedem u delo. Zamolio bih vas da me uputite (najlakse je mail porukom) kako to da izvedemo a ja cu sa svoje strane priložiti koliko mogu u ovom trenutku. Namera mi je da ubuduće redovno učestvujem u ovoj plemenitoj akciji, samo neka nam dragi Bog podari zdravlja i pameti a mi ćemo u srcu uvek naći mesta za one kojima je naša pomoć potrebna.

Uz ogromno poštovanje za vaš rad i ovaj jedinstveni sajt, ja bih ga nazvao kamen međaš novije srpske istorije, šaljem srdačne pozdrave i želim vam svako dobro ubuduće. Sve za Srpstvo, a Srpstvo ni za šta!!!
ekshumacije- 38386 - 03.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (1)

Sveti posao na svetome mjestu (2)


Ti roditelji ostali su bez djece, a ova djeca ostala su bez roditelja. Može li tu iko, ikome, ikada gubitak nadoknaditi? Nezainteresovanost otadžbine za njihove sudbine, ipak, najteži je i najniži životni udarac koji su primili. Opet, djeca naših izginulih heroja više nisu djeca. Godine su prošle, danas su to momci i djevojke. Lijepi, prelijepi, mladi, ali u očima nose nešto, nešto za šta riječ ne mogu da nađem. Vjerovatno nije ni izmišljena. Ponosne majke pričaju kako su među najboljim studentima, dobri momci i djevojke, ne puše, ne piju, slušaju, dobri su sportisti. A majke ih školuju uglavnom od ono (sramotno) malo novca što od države dobiju u formi penzija ili invalidnina. Skoro niko od njih nigdje ne radi.

(Prije par godina jedan opštinar upita me:

  • "A šta ti misliš, Zoka, da prikupimo para od privatnika pa da, za Novu godinu, djeci poginulih boraca podijelimo paketiće"?
  • "Prekrsti se, čovječe", odgovorih mu, "znaš li ti koja je ovo godina. Znaš li koliko sad ta "djeca" imaju godina? Njima trebaju stipendije za fakultete i pomoć da se zaposle!"

    Moram priznati da se, ipak, zacrvenio zbog izrečene gluposti.

    Svi oni neizmerno su zahvalni Željku i donatorima širom svijeta koji su im pomogli da svoje heroje sahrane na Malom Zejtinliku i podignu im krstove. Uzajamno se već svi odlično poznaju, kao da su jedna porodica. Željko im je omiljeni član. Jedino sam im ja nepoznat, nisu me ranije viđali. Željko im reče ko sam. Prilaze i zahvaljuju mi na pisanju, kažu da čitaju moje tekstove zato što pišem - istinu. Veći kompliment nisam dobio za ovih petnaest godina novinarskog rada. A bilo ih je.

    Sreća je pa nismo svi isti!

    Ovaj sveti posao koji završi Željko Tomić sa svojim prijateljima bio je državni posao. Toliko imamo institucija kojima je u opisu radnih poslova i zadataka da se bave upravo ovim. Međutim, oni primaju dobre plate i ne rade ništa. Ne mješaju se u svoj posao. A narod (sad već) bukvalno od usta otkida da bi plaćao poreze od kojih se isplaćuju njihove prevelike plate. Zar je neko od boraca VRS 1992. kad je krenuo da gine "za krst časni i slobodu zlatnu" mogao i pomisliti da mu se njegova otadžbina neće odužiti čak ni toliko da mu kosti prenese iz Federacije u RS!!! Da im je samo da, kakvim čudom, vide kako država za koju su život dali (ne)brine o njihovim porodicama, zanemaruje njihovu djecu, i dozvoljava da junački grobovi zarastaju po Federaciji u korov, mrtvi bi se u grobu prevrnuli.

    Republiko Srpska - sram te bilo; predsjedniče Republike Srpske - sram te bilo; ministri u Vladi - sram vas bilo; predstavnici Boračke organizacije - sram vas bilo; svi koji jedete hljeb otet od naroda svoga a ne radite ništa za njegovu dobrobit - sram vas bilo!

    Neka bi Gospod Bog dao da Željku Tomiću i njegovim prijateljima širom svijeta, što završiše ovaj sveti posao koji država ne htjede, podari lijepo zdravlje i sreću na ovom, a mir i spokoj na onom svijetu. Da, na onom, jer ovo što uradiše posao je za koji se nagrada ne prima sad i ovdje.

    Svi na ovome svijetu boravimo privremeno. Naš život je kao hod puža-golaća: ma koliko se trudili da ne bude tako iza nas ostaje prljavi trag. Ali i onaj drugi. Ako ih mi ne vidimo ima ko će ih vidjeti. Gradimo sebi kule i vile, gazimo preko života drugih ljudi, preko njihovih glava penjemo se u navodne visine. A zašto tako? Samo da bi nam bila punija guzica-protočnica. Bogatstvo ovoga svijeta služi da nam bude žalivije otići tamo gdje svi mi putujemo; gdje je krajnji cilj naše životne trke.

    I predsjednici i ministri i političari i gazde koji su se obogatili zahvaljujući žrtvama heroja imaju tijela, a sve njih čekaju, kako kaže naš narod "dva metra bez geometra"! Ne bih da zvučim kao kakav pop ali prevalio sam u drugu polovinu života; bliži sam "tamo" nego "ovamo", pa sve češće razmišljam gdje će mi besmrtna duša otići kad se smrtno tijelo vrati Majčici Zemlji? Neka ide tamo gdje je zaslužila! Samo te jedno molim, Gospode Svevišnji, ooo, molim Ti se, da ne bude zajedno sa dušama predsjednika, ministara, političara i gazda; neka bude na nekom drugom mjestu; ako tako treba neka ovim prvima i tamo bude bolje, a mojoj duši lošije ali neka nisu zajedno!
  • ekshumacije- 38382 - 03.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (2)

    Sveti posao na svetome mjestu (1)


    Lako je (ne)pisati

    Pisati nije teško. Nimalo! Azbuka ima trideset slova; samo kombinujete slova u riječi, riječi u rečenice, interpunkcijskim znakovima rastavljate tekst na rečenice i rečenične dijelove i eto: tekstova, priča, knjiga. Još ako ste Crnogorac sad imate na raspolaganju trideset dva slova umjesto trideset (šta znam zbog čega, možda im je intencija bila da broj slova izjednače sa brojem zuba). Tehnički stvari sa pisanjem stoje tako. A suštinski?

    Pisanje je stavljanje života na papir, slikanje riječima, prepisivanje od života, tako da kad čitalac pročita kaže: "Jeste, to je baš tako kako tu piše! To je živa istina! Tako jeste u životu!" E, baš to i jeste najteži dio kod pisanja: razumjeti život. I život i smrt. A to još niko nije uspio.

    Pisati o životu mi je lakše. Volim to. Samo pažljivo pratim oko sebe, pokazujem prstom (mada kažu da to nije po bontonu) i velim: "Vidi, ovo je baš lijepo", ili: "Auuuu, što je to ružno"! Ono što ću ugledati i opisati određeno je objektivnom stvarnošću, ali i ličnom percepcijom i senzibilitetom; razlikovanjem dobra od zla. A bogami i onim što čovjek ponese iz kuće. Mene su učili da otvoreno pričam o svemu, da ukazujem na loše stvari. Ne zato da bih "ispao" pametan, nego što je to način da se loše stvari popravljaju. Zato češće pišem o onome što je loše nego o dobrim, životnim dešavanjima (iako me zbog toga stalno "gudalom po prstima biju").

    Dobro je samo po sebi - dobro, to svi vide. Ako ga ima i kada ga ima. Njega ne treba ispravljati nego podržavati, umnožavati, širiti. E baš zbog toga latih se tastature da napišem nekoliko redaka (mada uvijek ispadne malo više) na dvije teme o kojima baš teško pišem; ali baš teško: o jednom dobročinstvu i ljudima koji više nisu sa nama.

    O dobročinstvima pišem teško jer niti umijem da hvalim niti volim da me hvale. Čak se i unezgodim, uvijek mi bude neprijatno. O onima koji nisu više među nama ne umijem da pišem jer se bojim; bojim se da ću reći nešto što se njima ne bi svidjelo, a oni nisu u prilici da mi uzvrate; bojim se da ne umijem naći velike riječi koliko su velike njihove žrtve; bojim se, bojim se da sam grešan jer sam ja živ a oni nisu. Bojim se da su mi nekako veći, jači, ljepši, bolji u mome srcu (tamo gdje već jesu) nego što će biti u mojim riječima. Prihvatih se, dakle, pisanja na ovu temu samo iz jednog-jedinog razloga: ima nagovještaja da bi dobročinstvo o kome pišem moglo da izazove lavinu sličnih dobrih dijela.

    Niko ne zna šta je rat ako u njemu sina nema!

    Rat je užasna stvar, mrzim rat; to je najveća glupost koja se može dogoditi u životu jednog čovjeka. Ali kad se već dogodi! Šta onda? Veliki Ivo Andrić rekao je da u ratu "Pametni zaćute, budale progovore, a fukara se obogati! Negdje baš pred sami rat pročitao sam i da je hrabrost "bojati se rata, ali pred neprijateljem biti hrabar". Mnogi koji su ovako razmišljali, kad je već rat počeo, uzeli su pušku i branili svoj narod. Bilo im je teško, trpjeli su pogibije prijatelja i najrođenijih, strah, neizvjesnost, neprijateljske ofanzive, hladnoću, glad, nespavanje, nepravdu u nadi da će svojim žrtvovanjem izgraditi pravednije, poštenije društvo. Lično se nikad nisam ponadao da ću dobiti prvoboračku penziju, orden, privilegije. Sasvim bi mi dovoljna satisfakcija bilo to da mi neko naduvano govno zaposleno u državnoj administraciji u pošti ustupi mjesto u redu na račun moga učešća u ratu. Srce bi mi bilo veliko k'o Romanija i nikad i ništa više ne bih tražio za sebe. Časna riječ!

    Danas imamo Republiku Srpsku i u njoj predsjednika RS i Vladu, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, imamo Boračku organizaciju Republike Srpske i opštinske odbore ove organizacije (da ne ulazim u brojne, preplaćene, političke funkcije koje srpski bezobzirnici i bezobraznici obavljaju na nivou be-ha vlasti). Sve njihove funkcije "ponikle" su iz krvi boraca VRS-a; da nije bilo boračkog žrtvovanja ne bi imali gdje biti predsjednici entiteta, premijeri Vlade, ministri, predsjednici Boračke organizacije. Njihov posao je da preživjelim borcima omoguće dostojanstven život, a poginulim (nešto mi smeta kad čujem "pali borci"; pali su političari! I to su pali na ispitu " ljudskosti! Poginuli borci su se uzdigli na visine koje su nama, živima, nedostupne i nespoznajne) borcima dostojne sahrane, spomenike i brigu o grobljima, te posebno o njihovim porodicama. Međutim, da li je tako?

    Gdje ste sada?

    Mnogo je porodica čiji su članovi poginuli kao pripadnici VRS na sarajevskom ratištu, a danas žive razbacane (dejtonskim egzodusom i životnim nedaćama) širom Republike Srpske; koje nisu uspjele da ekshumiraju svoje poginule heroje i prenesu njihove kosti u RS za koju su i dali živote. Porodice se obraćaju na nadležne adrese i redovno "dobiju" obećanja koja se nikad ne ispune. U međuvremenu grobovi heroja Republike Srpske zarastaju u zelenu travu zaborava u Federaciji BiH. A mnogi od njih bivaju i skrnavljeni; dušmani i neljudi piruju po njima. U nas Srba za umrle se nema poželjeti šta drugo nego da "počivaju u miru". Mogu li heroji poginuli za RS "počivati u miru" u Federaciji BiH, čiji vojnici su ih i ubili!? A stanovnici Federacije ih ni mrtve ne ostavljaju na miru!

    Nekoliko takvih porodica imalo je sreću da se za pomoć obrate pravim ljudima. Ali baš - pravim. Grobovi njihovih najmilijih propadali su u Federaciji a neki su zarastali do te mjere da ih je bilo teško i pronaći. Porodice su obilazile ova mjesta gdje su im počivali najmiliji, pokušavale ih održavati i uređivati ali - većina njih ne rade, podstanari su, školuju djecu (poginulih heroja). Čak i sam dolazak iz (npr. ) Bijeljine u Sarajevo za njih je znatan trošak. Maaa, ko ne razumije o čemu ovdje pričam ne vrijedi mu ni objašnjavati. "Sit gladnom ne vjeruje", rekao bi naš narod.

    Čuvši za ovaj problem Željko Tomić, Sokočanin sa kanadskim državljanstvom (i sam učesnik rata), informatičar i vlasnik patriotskog portala http://www.slavicnet.com/ animirao je svoje prijatelje. I sa portala i iz realnog života. Krenulo se u skupljanje novca. Malo po malo, malo po malo, donacije su slali Srblji širom svijeta; uključila se i crkva u Željkovoj parohiji u Kanadi. Oni koji ovdje, u otadžbini, nisu mogli finansijski da pomognu pomogli su fizičkim radom: iskopom i ponovnim ukopom posmrtnih ostataka poginulih heroja, što je znatno pojeftinilo proces ekshumacije.

    Nije mi namjera da ovdje, novinarskom preciznošću, nabrajam dobročinitelje i iznose koje su uplatili ili da ističem druge napore koje su dobri Ljudi, (da, veliko "LJ") Srbi i Srpkinje, podnijeli da bi završili ovaj sveti posao. Ni oni to ne bi voljeli. Možda bi se čak i ljutili na mene; znam ja njih. Nešto drugo hoću da kažem: kao posmatrač cijelog tog procesa svojim imenom i prezimenom, Zoran Janković, i imenima i mnogo boljih i poštenijih ljudi od mene garantujem da je svaki pfening potrošen baš za ono za šta jeste namijenjen; čak i da su dobročinitelji dodavali i iz svog džepa tamo gdje bi zapelo, ali da ne žele da se o tome priča niti da se to spominje!

    Znam ja da su od devedesetih godina naovamo naši ljudi razbacani širom svijeta (kao cvijeće po livadi) milione i milione sakupili i poslali kao pomoć svome narodu u otadžbinu, a da su se tim parama brojni pojedinci-lopovi obogatili, da su danas "ugledni" bizMismeni i političari, međutim ne mora uvijek tako da bude. Evo, sa svega nekoliko hiljada evra, povjerenih u prave ruke, završen je posao koji država "nije mogla" da završi. Ovaj svijetli primjer ponukao je već Srbe u rasejanju i ima nagovještaja da bi, uskoro, mogle uslijediti i nove aktivnosti prenosa tijela poginulih heroja iz Federacije u RS. Tako biva kad se posao (i novac, ma koliko neznatan bio) povjeri pravim ljudima. Povjerenje je jedna od najskupljih riječi na svijetu!

    Dakle: Božo Hart prenesen je na groblje u Miljevićima, a Predrag Žarković - Božur, Dragan Šorak i Branko Grabovac na Vojničko groblje Mali Zejtinlik na Sokocu, gdje počiva blizu hiljadu izginulih srpskih vitezova proteklog rata. (Slično svetilište iz novije istorije - ne postoji! To mnogi Srbi ne znaju, čak ni u RS. Zamislite samo hiljadu poginulih vojnika postrojenih na mrtvoj straži! I ne samo da su preneseni nego su im podignuti i mermerni, nadgrobni krstovi i uređene grobnice, isti kao što su i u ostalih sahranjenih heroja u Malom Zejtinliku. I ovo je učinjeno novcem Srba-donatora širom svijeta, jedino što je Republika Srpska obezbjedila jesu besplatna grobna mjesta (pa neće valjda to naplatiti, Bogom-brate!?).

    Za one koji ne znaju Mali Zejtinlik na Sokocu, najveće je vojničko groblje u RS na kome je sahranjeno blizu hiljadu junaka izginulih u proteklom ratu, uglavnom na Sarajevskom ratištu, a ime je dobilo po Zejtinliku, čuvenom srpskom, vojničkog groblja u Solunu na kome su sahranjeni heroji Prvog svjetskog rata.

    Oči pune tuge

    Nedostojan rab božiji (kakav jesam) imao sam čast da, kao prijatelj ovog portala, budem pozvan da prisustvujem izlasku na groblje; da zapalim svijeće-paljenice pored novih krstova i grobova i odam poštu srpskim herojima koji konačno počivaju u miru; u zemlji za koju su poginuli, u Republici Srpskoj; mrtvi a u stroju među svojim saborcima. Bilo je to prvog dana po Preobraženju Gospodnjem, 2011. godine.

    Četrdesetak članova porodica, pojedinci koji su učestvovali u aktivnostima ekshumacije i donatori kojima su prilike dozvolile, poklonili su se sjenima poginulih heroja; odali su im dužnu poštu. Prisutan je bio i predsjednik sokolačke Boračke organizacije. Regularan čovjek, i sam demobilisani borac. Da se s njime pričati, nije nadigao nos kao ostali funkcioneri Boračke organizacije. Atmosfera nevjerovatna. Neopisiva. Na licima porodica pomiješale se neizmjerna tuga i neka čudna sreća; poput one kad godinama gradite kuću, a onda se izmaknete pa gledate u nju. Gledate i gledate a nikako ne možete da se nagledate niti da povjerujete da je završena. Samo jednom od ekshumiranih heroja majka je dočekala da vidi kako joj je sin sahranjen u (svetu) srpsku zemlju. Ostali roditelji nisu bili te sreće. Poumirali su od beskrajne tuge, uglavnom prerano, i posahranjivani su daleko od djece. Ima li veće tuge na svijetu nego kad roditelj djecu svoju sahrane!!!
    ekshumacije- 37582 - 21.08.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Pomen poginulim borcima


    Oko četrdesetak osoba, članova porodica i prijatelja poginulih boraca, okupilo se juče na Vojničkom groblju "Mali Zejtinlik" u Sokocu da još jednom odaju počast i obilježe završetak radova na grobnicama Predraga Žarkovića - Božura, Dragana Šorka i Branka Grabovca.

    Prije dva dana posjetio sam i grob Bože Harta, velikog vogošćanskog junaka, koji je prenešen na Gradsko groblje "Miljevići" u Istočnom Sarajevu.

    Pošto nisam u mogućnosti da postavim fotografije uz ovaj članak, odlučio sam da vam ne odajem previše detalja iz priče koju ću na ovoj stranici objaviti početkom septembra. Ipak, mislim da nije na odmet da i ovaj put ispunim obećanje koje sam dao porodicama - da se u njihovo ime još jednom zahvalim svim donatorima i učesnicima ove akcije. Njihovu neizmjernu zahvalnost najbolje opisuje rečenica da su i oni najzad našli nekakav unutrašnji mir zbog toga što smo im omogućili da su ova četiri borca najzad prebačena iz šumom zaraslog groblja u Republiku Srpsku.
    ekshumacije- 37562 - 19.08.2011 : Snezana Sena Ilić Beograd - best (0)

    Pomen poginulim borcima


    Dragi moj Željkic, Brana mi je večeras rekla za sutrašnji pomen vašim poginulim borcima, pa te iskreno molim da u moje ime kupiš sveće pošto nisam u mogućnosti da to lično uradim i zapalim na njihovom grobu i jednu flasu nekog pića te je popijte tim hrabrim borcima za dušu. Neka im je večna slava i hvala. Molim te kad dodes u Beograd obavezno mi se javi. Srdačan pozdrav uz duboko poštovanje celom sutrašnjem skupu. U mislima ću biti sa vama na grobu vaših palih heroja. Nadam se da nisam zakasnila i da ćeš na moju veliku radost ovo večeras pročitati. Sve vas puno pozdravljam i jedva čekam da te vidim.

    Sena
    ekshumacije- 37422 - 14.08.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Okupljanje na Vojničkom groblju


    Pozivamo sve prijatelje ove stranice da u subotu, 20. avgusta 2011 godine u 11 sati dođu na Vojničko groblje "Mali Zejtinlik" u Sokocu, gdje će se okupiti porodice, prijatelji i donatori Dragana Šorka, Predraga Žarkovića - Božura i Branka Grabovca da im još jednom odaju počast i obilježe njihove skorašnje prenošenje na ovo groblje.
    ekshumacije- 37123 - 08.08.2011 : Dragana Stasic Kanada - best (0)

    Podrška


    Poštovani Željko,

    želim da vam ukažem poštovanje i podršku Vašim akcijama, te ću dalje sa sestrama i parohijanima ovde u Vancouveru podržavati slične.

    Jedan ste od retkih koji ne dozvoljava da se zloslutni vetrovi ne istine šire svuda po Svetu, a nažalost i među našim Srbima. Hvala Vam što ovde mnogi prisutni istoričari i Vi imate snage da istrajete u čuvanju čojstva i Srpstva. Kažem istoričari, jer čitajući ove tekstove, uočila sam da su mnogi bili učesnici odbrane i isterivanju neprijatelja sa naših ognjišta, pa zato i jeste svi vi pisali istoriju.

    Strašno je što ni danas neki od nas nemaju ponosa i želje da nam sačuvaju i priznaju herojstva naših palih boraca.

    Gledajući fotografiju groblja, belo, po neki cvet, red, pa opet red, pa red, pa redovi, uvek mi u očima Belo... Krstovi beli, cisti, nevini, andjeli čuvari, nemi, stoje i čekaju vas da ih pomenete, da im deca spuste ruke na hladni kamen. Ne mogu, a da ne primetim starost, odnosno mladost poginulih Heroja. Kao majci, ženi, hrićanki pada mi jedna bolna misao, da neke od njih deca nisu ni upamtila.

    Vogošćaninu, Luno, Željko i ostali koji čuvate večite stražare naše slobode, nemojte nikada odusrtati, molim vas. Ne dozvolite da muslimanske stopr gaze njihove humke, na otetoj zemlji, da im se imena zaborave.

    Drago mi je što sam preko ovog sajta saznala istinu, bol, patnju, o poslednjem nadam se, ratu. Hvala sto ste uspeli bar jedan deo naše Srbije da sačuvate, a takodje znam iako su nam otkinuli deo Otadzbine, da dok je Srba poput vas, Srbija zaboraviti neće pale Heroje.
    Za kraj moram da napomenem da se ponekada postidim, kada kažem da u Srbiji i Republici Srpskoj ima ulica sa nazivom stranih, književnika, vladara, a nema ulica sa imenom Sokolačkog ili nekog drugog sličnog groblja.
    ekshumacije- 36982 - 07.08.2011 : Guma Australia - best (0)

    Donacija


    Željko ja sam poslao poruku na tvoj email prije 2 sedmice u za donacije vezi ove akcije prenosenja tijela i podizanje krstova palim borcima. Molim te posaljimi adresu i broj telefona osobe kome treba poslati 150 eura da se zavrsi ova akcija. Puno pozdrava za sve iz Australije.
    ekshumacije- 36362 - 30.07.2011 : Zeljko Tomic Sokolac 1 - best (1)

    Postavljeni krstovi za tri pala borca



    U Sokolcu su danas posavljeni krstovi na sva tri spomenika poginulih boraca VRS, koje smo prenijeli u toku naše ovogodišnje akcije, za koju slobodno mogu reći da je najuspješnija od svih koje smo do sada organizovali.

    Evo i nekoliko fotografija koje mi je poslala Snježana. Dan biješe tmuran, a kraj radova je popratio i jak ljetnji pljusak.



    Da još jednom napomenem da je spomenik Dragami Šorku podignut od donacije koju su dali parohijani Srpske pravoslavne crkve "Sveti Sava" iz Vankuvera, Kanada. Zbog toga je to i napisano u podnožju njegovog krsta, dok na preostala dva spomenika piše da su ih podigli Srbi rasuti po čitavom svijetu, tačnije "zahvalni Srbi širom svijeta".



    Za Predraga Žarkovića - Božura me vezuju izuzetno lijepe uspomene, pa je to za mene bio razlog više da sa ponosom učestvujem u ovoj akciji. Od sada ću često odlaziti na njegov grob bez bojazni da ću ga naći porušenog. Naravno, nastaviću i da njegujem uspomenu na Božura i njegove pale saborce, upravo onako kako mu obećah za vrijeme njegovog ovozemaljskog života.



    Branka Grabovca nisam poznavao, pa o njemu ne mogu baš nešto posebno napisati. Čak i sa ove njegove crno-bijele fotografije se može vidjeti da je to bio jako lijep čovjek. Rekoše mi da na njegovom grobu nema ni jednog-jedinog cvijeta. Primjetila je to i Dragana iz Vankuvera pa me zamoli da za njen novac kupim buket cvijeća i u njeno ime položim na njegovu humku. Odmah sam pristao! Uradiću to za par dana, kada ću po prvi put biti u situaciji da cjelivam krst iznad Brankovog uzglavlja.




    Evo još jedne fotografije, ovaj put sa pogledom na naličje krstova. U prvom planu se nalaze ova tri spomenika koje smo mi izgradili!



    I na kraju, želio bih da se zahvalim svim donatorima, kao i onima koji su pomogli da se ova akcija uspješno privede kraju. Dao nam mili Bog da podignemo spomenike i da pošteno isplatimo izvođače radova koji su odlično odradili svoj dio posla.
    ekshumacije- 35362 - 16.07.2011 : Zeljko Tomic Sokolac 1 - best (0)

    Božo Hart: Ekshumacija


    Nakon izvanrednog teksta "Vogošćanski heroj Božo Hart", koji je napisao "Vogošćanin Pravi, " nekako mi je pomalo i neprijatno da pišem o Boži Hartu. Ipak, želio bih sa vama da podjelim i nekoliko fotografija koje sam dobio od Slavice Popić - Hart, koja je bila prisutna i potresnom činu ekshumacije.



    Kao prvo, želio bih da napomenem da je spomenik Bože Harta ostao nepolomljen pa nije bilo potrebe da kupujemo novi.

    Božo Hart - grob
    Spomenik Boži Hartu, koji se nalazio u Poturovićima, Vogošća


    Na zahtjev njegove porodice, posmrtni ostaci Bože Harta su preneseni na Gradsko groblje "Miljevići" u Istočnom Sarajevu. Ukupni troškovi eskhumacije su iznosili 1150 maraka, što je za 440 maraka više od onoga što smo morali da platimo za ekshumacije ostalih boraca. Da napomenem i to da su troškovi ekshumacije bili nešto veći zbog različite destinacije, ali i taksi koje smo platili prilikom sahranjivanja na Gradsko groblje "Miljevići" u Istočnom Sarajevu.

    Ovom prilikom objavljujem i jednu poruku, koju mi je poslala gospođa Slavica:


    Još jednom hvala svim posjetiocima ove stranice, a posebno Vama, "Pravom" i "Mineru", koji je pored vas dvojice bio i inicijatori ove akcije. Zahavljujem se svima koji su pomogli, bilo da su poznavali moga pokojnog muža ili su se svojim velikim srcem uključili sa namjerom da ne dozvole da se bar ova četiri borca ne zaborave.

    Fotografije koje Vam dostavljam, napravila sam ja jer sam lično bila prisutna ekshumaciji. Moji sinovi nisu bili prisutni jer sa željela da ih zaštitim od tako strašne situacije. Fotografisala sam i dijelove groblja koje polagano zarasta u grabovu šumu, pa se preostali grobovi gotovo i ne vide. Ovo groblje je inače otvoreno u ratu, i na njemu su uglavnom sahranjivani srpski borci jer se zbog aktivnosti muslimanskih snajperista nije moglo koristiti groblje u Rosuljama. Iz ovog groblja su ekshumirani i Dragan Šorak i Branko Grabovac.

    Božo Hart - grob

    Mislim da je ovo groblje sramota Republike Srpske i Boračke organizacije, jer se sva ostala srpska groblja u Federaciji održavaju, bilo da to rade porodice na svojim porodičnim grobljima ili Kanton na gradskim grobljima.

    Izvinjavam se, što sam u svom bolu zaboravila sam da zamolim nekog da fotografiše i samu sahranu, a Snježana je zbog radova na putu malo zakasnila, pa cete ostati uskraćeni za fotografije sahrane. Sliku groba ću Vam naknadno dostaviti jer ga sada mogu posjećivati svaki dan, opet zahvaljujući svima Vama.

    Nadam se da ćete me razumjeti što si mi misli i rečenice ovako zbrkane, jer su mi emocije strašno pomješane. Doživjela sam i stres zbog ponovne sahrane. ali sada osjećam neki mir u duši jer se moj dragi suprug najzad nalazi tamo gdje i zaslužuje.

    S poštovanjem, vječito zahvalna porodica Hart.


    Grob Bože Harta u Poturovićima je bio jedan od rijetkih koji je relativno dobro održavan. Evo i jedne fotografije, koju mi je poslao Velimir:


    Božo Hart - grob


    Kao i u ranijim tekstovima, ne želim da objavljujem previše fotografija same ekshumacije. Za ovu priliku odabrao sam samo jednu, tek toliko da vas uvjerim da smo to doista i uradili.

    Božo Hart - ekshumacija u Poturovićima

    Izgleda da je gospođa Slavica bila preplavljena emocijama u toku samog čina sahrane pa nije primjetila da je naš "fotograf" napravio nekoliko snimaka sahrane. Ipak, njih ću objaviti nekom drugom prilikom.
    ekshumacije- 35122 - 13.07.2011 : Dragana Stasic Kanada - best (0)

    Pristigla nova donacija


    Poštovani Željko,

    Danas mi je Diana Miller dala 100 kanadskih dolara. Ko je ona i zašto daje novac za nepoznate heroje? Ona je srpskog porekla, samohrana majka, inače predsednica Kola srpskih sestara "Sveti Petka" i član Upravnog odbora Crkve "Sveti Sava" u Vancouveru. Pored toga, Diana je moja najbolja prijateljica, koja je pročitala na ovim stranicama nekoliko priča i čula moju priču o Draganu, Boži, Predragu i Branku. I sama dirnuta ovim pisanjem o stradanju srpskih boraca i nemogućnosti porodica da njihove najmilije po svim pravoslavnim običajima prenosu sa otetih teritorija i sahrane u Republiku Srpsku kako bi njihova deca, žene, sestre, majke mogli položiti cveće i zapaliti sveće, odlučila da da ovaj prilog.

    Diana je veliki humanista i ovde u Vancouveru, uvek spremna da novodošlim Srbima pritekne u pomoć, gladne nahrani, depresivne oraspoloži, a tužne svojim strpljenjem i toplim rečima nasmeje. Tako se i ova parohijanka crkve "Sveti Sava" pridružila donacijom koju su već ranije dali Drago Antonić, Dejan Banjanin i Dejan Varajić.

    Da Srbi imaju ponos i veliko srce, bez obzira što su rasuti svugde po Svetu, i da ne zaboravljaju na srpske heroje koji su svoje mlade živote položili za tamo voljenu Otadžbinu, pokazali su i Srbi iz Vankuvera.
    ekshumacije- 35042 - 13.07.2011 : Miner Vogosca Vogošća - best (0)

    RE: Završena izgradnja grobnica


    Pozdrav svima,

    sada, kad gledam ovu sliku, srce mi je donekle ispunjeno. Kad-tad ću lično otići i cijelivati ove spomenike i pokloniti se istinskim srpskim junacima.

    U svoje ime želim da se zahvalim svim ostalim donatorima.

    Drago mi je da će sada porodice naših palih drugova moći na miru da dođu i obiđu mjesto gdje su njihovi najmiliji sahranjeni bez bojazni da će ih neko uznemiravati. Takođe mi je drago da će sada i Udovica moći obići grob svoga muža i zateći ga netaknutog. On sada leži na našoj svetoj srpskoj zemlji i ako Bog da i ja ću uskoro doći i cijelivati njegov krst.

    Međutim, jako sam tužan da jedan od najvećih vogošćanskih junaka još uvijek leži na zapuštenom i porušenom groblju u Radića potoku.

    Želio bih da se javi Nikola, Borin brat jer on može dati potpis da se Boro prenese. Ja lično obećavam sledećih 1000 dolara za prenos pokojnog Bore i vijerujem da će se javiti još neko ko će podržati tu akciju. Jer što više vremena prođe, sve će biti teže naći Borin grob.

    Miner.

    P. S. Uskoro ću napisati i svoju verziju te nesretne bitke.

    Poštovani prijatelju,

    Za prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića ne bi trebalo toliko novca! Da te podsjetim, ukupni troškovi ekshumacije i prenošenje na Vojničko groblje u Sokocu, izgradnje grobnice i izrade mermernog krsta nas je koštala nešto malo više od 1000 evra po borcu. Za Božu Harta smo platili nešto manje od 600 evra, jer on ima spomenik.

    Treba napomenuti da smo ovako nisku cijenu dobili samo zato što smo prenosili tri borca istovremeno i ne mislim da bi bilo ko drugi mogao da ovaj posao odradi jeftinije.

    Možda bi bilo dobro da vas podsjetim da je naša prva ponuda samo za ekshumaciju iznoslila 900 evra po borcu. Na ovom svijetu postoje ljudi svakakvog kova, a najviše je onih koji love u mutnom!

    Rado ću te podržati u akciji prenošenja posmrtnih ostataka Bore Radića na Vojničko groblje u Sokocu, pogotovu što sam ga lično poznavao a par mjeseci sam bio i njegov gost. Ukoliko iduće godine realizujemo ovu akciju, prijavljujem se da i ja budem donator, međutim iskreno se nadam da to sa moje strane neće biti 1000 dolara, kao što je to bilo ove godine.

    Pozdrav,

    Željko
    ekshumacije- 35004 - 11.07.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Vlado iz Banjaluke


    Danas mi je Velimir poslao još jednu radosnu vijest: Vlado iz Banjaluke je po drugi put postao donator tako što je na naš račun uplatio dodatnih 100 maraka. Vlado je do sada ukupno uplatio 250 maraka, što je ustvari i najveća donacija sa prostora bivše Jugoslavije. Želio bih ovom prilikom da se zahvalim Vladi u ime svih posjetilaca ove stranice.

    Interesantno je da je Vlado jedan od rijetkih donatora o kome baš nemam mnogo podataka.

    Vogošćanin Pravi je takođe ispunio svoje obećanje i na Velimirov račun uplatio 100 američkih dolara. Kako je njegova donacija već ranije ušla u konačnu kalkulaciju, kao i donacija jednog anonimnog donatora sa Sokoca, trenutno nam nedostaje negdje oko 250 evra za uspješan završetak ove akcije.
    ekshumacije- 35003 - 11.07.2011 : Zeljko Tomic Sokolac 2 - best (0)

    Završena izgradnja grobnica


    Na Sokolcu su danas postavljene grobnice za Dragana Šorka, Predraga Žarkovića - Božura i Branka Grabovca. Okviri grobnica su izrađeni od bijelog mermera i identični su onima koje imaju ostali borci sahranjeni na ovom groblju. Kompletan prostor oko ove tri grobnice je betoniran, pa sve djeluje kao jedna lijepa i jako skladna cjelina.

    Evo i jedne slike, koju je Snježana napravila u toku izvođenja radova. Ova fotografija će vam reći više od hiljadu riječi.


    Postavljene grobnice na Vojničkom groblju u Sokocu


    I na kraju, želio bih da vam predstavim i izvanrednu ekipu iz Rogatice, koja je posao odradila po jako povoljnoj cijeni. Posebno bih se zahvalio Bori Kovačeviću, bez čije pomoći bismo imali mnogo više teškoća da ovaj posao privedemo kraju.

    Ovaj moj tekst možete shvatiti i kao moju ličnu preporuku za Boru Kovačevića. Dobrog majstora je uvijek bilo teško naći, a dobrog čovjeka još teže. Ukoliko biste željeli da ostvarite poslovni kontakt sa Borom, čiji CR ne uključuje samo grobnice, pošaljite mi email i ja ću vam pomoći da stupite u kontakt sa njim.


    Izvođači radova na Vojničkom groblju u Sokocu


    Da napomenem i to da će gornja površina grobnica uskoro biti pokrivena bijelim kamenom, a za desetak dana će biti postavljeni i bijeli krstovi.

    Ukupna cijena postavljanja 3 grobnice iznosila je 2000 maraka, tj. 1025 evra. Pored toga, naručili smo i tri bijela krsta za koje moramo platiti 1800 maraka, što približno iznosi negdje oko 925 evra.
    ekshumacije- 34922 - 10.07.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Srpska pravoslavna crkva iz Vankuvera najnoviji donator


    Srpska pravoslavna crkva Sveti Sava Vankuver


    Danas je na moju adresu pristigla donacija u iznosu od 650 evra a koju su mi poslali parohijani SPC "Sveti Sava" iz Vankuvera, Kanada.

    Ovo je treća po veličini donacija namjenjena za ekshumaciju poginulih boraca. Uz podatak da su još dva člana ove parohije pojavljuju kao individualni donatori u ovoj akciji, ovoj maloj pravoslavnoj parohiji na obali Tihog okeana pripada počasno mjesto u ovoj akciji.

    Sve je počelo tako što je Dragana, parohijanka ove crkve, na ovom forumu pročitala nekoliko članaka vezanih za Vojničko groblje na Sokocu i našu akciju ekshumacije poginulih boraca. Ganuta fotografijom Vojničkog groblja pod snijegom i tekstom "Na mrtvoj straži", Dragana je na sledećem sastanku "Kola srpskih sestara" predložila da se prihod od jednog nedeljnog ručka uplati za potrebe ove akcije. Kada je odluka Kola srpskih sestara "Sveta Petka" o učešću u našoj akciji stigla do Upravnog odbora Crkve, oni su se zainteresovali i odlučili, da uz blagoslov protojereja - stavrofora Miroslava Dejanova, Crkva takođe učestvuje.

    Međutim, uslijedio je čitav niz komplikacija: Pokopno društvo "Sveti Marko" iz Lukavice nije imalo devizni račun pa realizacija deviznog čeka nije mogla da se ostvari u njihovoj banci. Pošto Crkva funkcioniše kao registrovana neprofitabilna organizacija, učešće u nekoj humanitarnoj akciji mora da bude u skladu sa kanadskim zakonima. I kada su se stvari već uveliko iskomplikovale, javio mi se Dejan Banjanin sa informacijom da ćemo novac ipak dobiti - kao ličnu donaciju Dejana Varajića, Dejana Banjanina i Draga Antonića.

    Parohijani SPC "Sveti Sava" iz Vankuvera su odlučili da u akciji učestvuju sa donacijom za podizanjem jednog spomenika. Kako je nama potrebno 3800 maraka za izgradnju sva tri spomenika na Vojničkom groblju u Sokocu, tj. 650 evra po spomeniku, na našu adresu je pristiglo upravo onoliko koliko je potrebno za izgradnju jednog od njih.

    U razgovoru sa našim dobrotvorima mi je rečeno da su oni svjesni da je izvjestan broj njihovih donacija završio u privatnim džepovima. Napominjem da ovo nije prvi put da se novac šalje i na Sokolac. Ovo su svima nama opšte-poznate činjenice pa se nisam ni trudio da ih poreknem, ali su od mene dobili moju ličnu garanciju da će svaki evro biti utrošen u skladu sa svojom namjenom.

    Kako su naši donatori porijeklom iz više republika bivše Jugoslavije, predložio sam da njihov novac usmjerimo za podizanje spomenika Draganu Šorku. Moju odluku sam obrazložio činjenicama da je ovaj veliki srpski junak rođen u Srbiji, ratovao u Vogošći gdje se i oženio Gordanom i dobio kćerku Jovanu, masakriran od strane ustaša u blizini Banjaluke, a sada počiva u Sokocu...

    Za Sokočane će biti zanimljiv i podatak da je Drago Antonić, jedan od donatora ove akcije, takođe porijeklom sa Sokoca.

    Ovom prilikom bih želio da se još jednom zahvalim našim najnovijim donatorima što su nam pritekli u pomoć u ovim kritičnim trenucima. Njima sam dao i obećanje da će na spomeniku Dragana Šorka pisati "Spomen podiže SPC 'Sveti Sava', Vankuver, Kanada", dok će na preostala dva spomenika pisati "zahvalni Srbi širom svijeta". Ovo nisam uradio samo zbog njih, nego i svih onih koji će u budućnosti navratiti na Vojničko groblje u Sokocu: da vide da Srbi i Srpkinje širom svijeta nisu zaboravile svoju palu braću.

    Naravno, ja ni jednog trenutka nisam pomislio da mi ne možemo ovu akciju privesti kraju uprkos tome što nam donedavno nisu bili poznati ukupni troškovi. Akciju ćemo uspješno privesti kraju jer su u njoj učestvovali vrlo požrtvovani donatori koji su bili spremni da daju velike iznose, poput "Minera" koji je dao 710 evra, ali i onih koji su u njoj učestvovali i po dva puta, poput Vogošćanina Pravog. Ne treba zaboraviti ni Saniteta, koji se još uvijek trudi da pronađe nove sponzore. Uz osobe poput Milice, Mirketa i svih ostalih iznos od 3630 evra je sasvim realan pa smo sada samo par koraka od potpunog uspjeha akcije.

    I pored ove jako visoke donacije, na koju sam već nekoliko sedmica računao kao sigurnu, nama još uvijek nedostaje negdje između 200 i 300 evra da pokrijemo sve troškove akcije. Zbog toga bih još jednom zamolio da mi se jave svi oni koji su obećali da će učestvovati u njoj a još uvijek nisu uplatili svoje priloge.
    ekshumacije- 34762 - 08.07.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    RE: Božo Hart


    Evo i jednog od komentara koji je napisao "Spale", a koji je otišao u "Ocjenite članak". Odlučio sam da ga objavim, tako da ga možete svi pročitati. U budućnosti će ovih tekstova biti mnogo više.


    "Pravi" je ovim tekstom još jednom pokazao da je jedan od najkompetentnijih na ovom forumu (svaka čast i drugima) da opiše događaje iz tih zlih vremena. Ja, kao čovek koji nije učestvovao u ratu u Bosni a koji pomno prati sve tekstove na ovom forumu, sam saznao mnogo iz pisanje ljudi koji su bili u "epicentru" zbivanja.

    Tekođe bih želio da napravim i jednu sugestiju. Ceo ovaj tekst od "Pravog" mi je barem 50% bolje približila i dočarala fotografija pokojnog Bože Harta, koja je objavljena uz tekst. Lično bi voleo kada bi uz tekstove vezanih za opisivane događaje bilo više fotografija i skica mesta vezanih za navedene tekstove. Svako dobro!
    ekshumacije- 34702 - 06.07.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća 1 - best (5)

    Vogošćanski heroj Božo Hart


    Naježih se već pri samoj pomisli da bih trebao da napišem nešto o našem Boži Hartu, velikom junaku, istinskom heroju! U ratu mi je bilo lakše jurišati na neprijateljske rovove nego pronaći prave riječi sa kojim bih pokojnog Božu dočerao onakvog kakav je doista bio. Zbog toga vas molim da mi ne zamjerite ukoliko u tome ne uspijem!

    Božo Hart - heroj iz Vogošće

    Kada se piše o Boži Hartu, najbolje je pisati istinu jer je to upravo ono što bi i on želio od mene. I kad smo kod toga, već na osnovu Božinog prezimena se može se zaključiti da je nacionalizam za njega bio nešto sasvim strano! Božo je po nacionalnosti, vjeri i političkom ubjeđenjima prije svega bio "Vogošćanin" i samo Vogošćanin! Cijeli svoj život je posvetio sportu i kulturi Vogošće. Kao vogošćanski patriota, dao je i svoj život braneći Vogošću od muslimanske agresije.

    Božo Hart se u ratnom vihoru opredjelio da uzme pušku i brani svoju Vogošću, koju je neizmjerno volio. Svojim tihim, smirujućim glasom i svojom ozbiljnošću je stekao povjerenje svojih saboraca, zbog čega su ga oni sami predložili za komandira 1. čete Vogošćanskog bataljona. Danonoćnim, mukotrpnim i uzornim radom je pridobio naklonost svih Vogošćana, koji su u to tmurno, ratno vrijeme govorili:
  • "Kad je Božo na liniji, Vogošća ne može pasti nepijatelju u ruke!"
    I doista, bilo je mnogo istine u ovom komentaru, koji su u narodu proširili njegovi saborci.

    Božo je bio neumoran u svom radu na popravljanju morala i borbene gotovosti u svojoj jedinici. Svojim tihim glasom i velikom upornošću je uspjevao da za svoje saborce izbori i on što je bilo nemoguće dobiti od više komande. Hrabro, lagano i bez panike i uzrujavanja, Božo je izvršavao sve zadatke koji su postavljani pred njega i njegovu jedinicu. Zbog načina na koji je Božo to izvodio, svi su ga istinski voljeli.

    A onda je došao Božin sudnji dan!

    Nakon neuspjele muslimanske ofanzive, u junu 1993. godine, u kojoj je Božo Hart sa svojom jednicom odigrao jednu od ključnih uloga u odbrani Vogošće, počele su i pripreme za našu kontraofanzivu. Božo se, kao komandir svoje jedinice, dobrovoljno prijavio da vodi svoju četu u akciju.

    Zbog velikog broja prijavljenih dobrovoljaca iz komandnog kadra Bataljona, njegov zahtjev za učešće u ofanzivnim dejstvima je odbijen. Božo je raspoređen na defanzivne zadatke, pa je nakon naših početnih uspjeha sa svojom jedinicom zaposjeo osvojenu teritoriju. Uslijedili su muslimanski protivnapadi koje je Božina jedinica junački odbijala.

    A kada se naizgled sve smirilo, Božo je pošao sa jednom manjom grupom u obilazak svojih boraca, u namjeri da ih pohvali za junačko držanje i ohrabri za dalju borbu. Na našu veliku žalost, neprijatelj je primjetio kretanje njegove grupe pa je na njih otvorena minobacačka paljba. Jedna granata je pala blizu njih i ranila Božu. Dok su mu članovi grupe ukazivali pomoć, palo je još nekoliko granata. Jedna od granata je pala tačno između njih i usmrtila Božu i njegove drugove.

    Tako je naš heroj otišao u vječni mir a za sobom ostavio suprugu Slavicu i sinove, Aleksandra i Peđu, da vječno tuguju u iščekuju da se Božo Hart jednog dana vrati. Iako je Božo je pao na svom poslednjem ratnom zadatku, mi, njegovi drugovi i ratni saborci, skupa sa Božinom porodicom, ga nismo zaboravili ni osamnaest godina nakon njegove pogibije. Još uvijek smo spremni da učinimo sve kako bi se njegov lik i djelo sačuvalo od zaborava, a siguran sam da će Božo Hart ostati da živi i u generacijama koje dolaze.

    Božo, neka ti je vječna slava i veliko hvala na svemu onome što si učinio za Republiku Srpsku! Od danas, pa za vjeke vjekova, počivaj u zemlji za koju si se borio.
  • ekshumacije- 34642 - 06.07.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ekshumacija srpskih heroja


    Željko,

    zbog nedostatka novca, da našu započetu akciju dovedemo do kraja, želim da pomognem sa svojim dodatnim učešćem u visini od 100 USA dolara. Molim te javi mi, kome da pošaljm novac, dali tebi ili Velimiru?

    Pravi,

    mada mislim da si ti već dovoljno dao za ovu akciju, moraću da prihvatim tvoju ponudu jer nam je novac hitno potreban.

    Ukoliko je moguće, zamolio bih te da novac pošalješ Velimiru, jer je on od svoga fonda uplatio za zadnju ekshumaciju. Međutim, ukoliko ti je lakše da novac pošalješ meni i to mi odgovara.
    ekshumacije- 34502 - 04.07.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Završena ekshumacija posmrtnih ostataka Bože Harta


    Danas je još jedan srpski junak, nezaboravni Božo Hart, prenešen sa groblja Poturovići kod Srednjeg, na Gradsko groblje "Miljevići", Republika Srpska.

    Ekshumacija je protekla dostojanstveno, u prisustvu Božinih sinova i supruge, kao i par "naših" predstavnika, tj. organizatora ove akcije.

    Uskoro ću na ovoj stranici objaviti slike sahrane i ekshumacije.

    Slavica Hart me je zamolila da se još jednom zahvalim svim donatorima, a posebno Vogošćaninu Pravom, koji je svakako jedan od najzaslužnijih što se Božo Hart, njegov pali saborac i prijatelj iz predratnih dana, našao na spisku boraca koje smo prenijeli u ovoj akciji.

    Ovom prilikom bih zamolio Vogošćanina Pravog, koji je u kontaktu sa udovicom našeg palog druga, da napiše jedan komentar i tako na osnovu informacija kojima raspolaže nadopuni ovo moje pisanje.

    Jedna mala napomena. Ukupni troškovi ove akcije su sledeći:


    1. 2130 maraka - ekshumacija i prenos Dragana Šorka, Predraga Žarkovića i Branka Grabovca
    2. 1150 maraka - ekshumacija i prenos Bože Harta. Spomenik već postoji.
    3. 3800 maraka - izrada grobnica za Dragana Šorka, Predraga Žarkovića i Branka Grabovca


    Prema tome, za ovu akciju nam je potrebno 7080 maraka, ili 3630 evra. Kako do sada sakupljeni novac nije dovoljan da pokrije sve troškove, jer nam nedostaje nekoliko stotina evra i pod uslovom da svi donatori uplate ono što su obećali, zamolio bih i ostale posjetioce ove stranice da se uključe u ovu akciju jer ne vidim drugi način da istu privedemo kraju.
    ekshumacije- 34002 - 27.06.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Mirke i Samojko najnoviji donatori


    Upravo kao što su i obećali, Mirke i Samojko su podržali akciju ekshumacije poginulih boraca tako što su na Sokolac poslali 300 KM. U ime porodica poginulih boraca, ali i u ime posjetilaca ove stranice, ja im se najsrdačnije zahvaljujem.

    O Mirketu mogu reći samo najbolje: U toku zadnjih nekoliko godina postao jedan od mojih najbližih saradnika. Uvjek je spreman da pomogne, bilo u vezi administracije stranice, prevoda na engleski ali i svih ostalih problema. Od trenutka kada je Mirke pronašao ovu stranicu, kao donator je učestvovao u svim akcijama i postao osoba na čiju pomoć uvijek možemo da računamo.

    Mirketu i Samojku srdačno zahvaljujem na podršci. Kao i uvijek do sada, kompletan iznos njihove donacije će biti utrošen u skladu sa njegovom namjenom.

    Nakon završetka akcije ekshumacije poginulih boraca objaviću i detaljnu kalkulaciju troškova, a ako bude trebalo i ponude Pokopnog društva "Sveti Marko", kao i firme kod koje ćemo naručiti spomenike za tri borca sahranjena na Vojničkom groblju u Sokocu.
    ekshumacije- 30562 - 22.05.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Pristigla donacija od 300 dolara


    Prije tačno deset dana, moj dragi prijatelj iz Toronta, koji se na ovoj stranici potpisuje kao "Sanitet", uplatio je na jedan od naših računa 300 kanadskih dolara. Novac je pristigao nekako baš u vrijeme kada sam bio preokupiran na organizaciji ekshumacija Dragana Šorka, Predrga Žarkovića - Božura i Branka Grabovca, pa nisam ni primjetio poruku poslatu preko Skajpa da je uplata izvršena.

    U svakom slučaju, novac je stigao u pravi čas. Sanitetu i njegovim anonimnim prijateljima se u ime porodica poginulih boraca srdačno zahvaljujem.

    Na slici koju objavljujem ispod ovoga članka, a koju sam lično snimio prilikom naše zajedničke posjete Nijagarinim vodopadima, možete vidjeti i profil našeg donatora. Ne znam da li ćete ga prepoznati, ali mi je poznato da je poznavao neke od boraca za čije ekshumacije sakupljao novac. Za njega kažu da je dosta aktivan u srpskoj dijaspori, a sakupljao je i novac za obnovu crkve na Nišićima. Pored toga, zahvaljujući njemu mnogo je kanadskih Srba saznalo za postojanje ovog foruma. Njegovom zaslugom naša akcija ekshumacije boraca je bogatija za četiri nova donatora.

    Pojedinci tvrde da je količina sakupljenog novca najvažniji pokazatelj uspješnosti neke akcije. Ipak, za mene je masovnost neke akcije isto toliko važna kao i novac koji sakupljamo. To mi nekako daje do znanja da radimo pravu stvar - da nismo usamljeni u našim nastojanjima da, bar za malo, promjenimo ovaj okrutni svijet u kome živimo.

    Sanitet, Toronto, Nišićka visoravan
    ekshumacije- 30242 - 18.05.2011 : Snjezana Bašević Sokolac - best (0)

    O ekshumaciji


    Na Vojničkom spomen-groblju u Sokocu, 14. maja, sahranjena su tri poginula borca Vojske Republike Srpske, čija su tijela, na zahtjev porodica, ekshumirana iz sarajevskog naselja Vogošća.

    Konačno su među svojim saborcima, junacima koji su živote dali za stvaranje Republike Srpske, vječni mir pronašli Branko Grabovac (1960) i Predrag Žarković (1954), poginuli 1992. godine na vogošćanskom ratištu, i Dragoslav Šorak (1969), poginuo 1995. godine na ratištu kod Ključa.

    Pomen su, u sunčanom majskom danu, na "Malom Zejtinliku", u prisustvu najuže rodbine poginulih srpskih boraca i predstavnika sokolačke Boračke organizacije, služili sveštenici Milorad Ljubinac i Boris Banduka.

    Višegodišnja želja rodbine je ostvarena. Zbog toga se pojavio i lagani osmjeh na licima onih koji su izgubili svoje najmilije.

  • Nismo imali finansijskih sredstava, dugo smo tragali i za stambenim rješenjem, radili u Crnoj Gori da prehranimo porodicu. Sve su to razlozi zbog kojih kosti mog supruga Predraga Žarkovića " Božura nisu prenesene u Sokolac, na ovo groblje. Hvala Bogu, javili su se donatori, tako da sam, zaista, sretna što je moj suprug sada sahranjen među svojim saborcima, drugovima sa kojima je ratovao i položio život za Republiku Srpsku, kaže Nada Žarković, koja sada živi u Doboju.

  • Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije opštine Sokolac, Miladin Gašević, rekao je da je ekshumaciju tijela poginulih boraca obavilo Pokopno preduzeće "Sveti Marko" iz Lukavice, а sokolačka Boračka organizacija pripremila је grobna mjesta.

    Na sahrani je govorio i jedan od donatora Velimir Adžić, pripadnik bivše Ilijaške brigade, istakavši da je Sokočanin Željko Tomić, jedan od glavnih inicijatora za prikupljanje sredstava kako bi se izvršila ekshumacija i kosti poginulih pripadnika Vojske Republike Srpske prenijele u Vojničko spomen-groblje u Sokocu. U akciju su se uključili Željkovi prijatelji sa kojima komunicira putem Interneta, kao i Sokočanka Snježana Bešević.

    Na groblju u Sokocu sahranjena su 952 poginula borca Vojske Republike Srpske sa prostora sarajevsko-romanijske regije.
  • ekshumacije- 30203 - 18.05.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Teško Bogu s nama kakvi smo


    Oko ekshumacije i sahrane tri poginula borca VRS na ovim stranicama je dosta napisano. Pisao je Vogošćanin Pravi, Prijatelj, Željko Tomić, a pisao sam i ja.

    Nevjerovatno je da se prije svih tekstova pojavio prvi tekst na Zvaničnom sajtu Skupštine opštine Sokolac. Pisac teksta je požurio da tu akciju objavi kako bi čitaoce uvjerio u to što piše, a napisao je:

    Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije opštine Sokolac, Miladin Gašević, je rekao da je ekshumaciju tijela poginulih boraca pomoglo pokopno preduzeće "Sveti Marko" iz Lukavice, dok je sokolačka Boračka organizacija pripremila grobna mjesta za sahranu.


    Da nisam bio uključen u cijelosti u ovu akciju i da nisam lično bio na licu mjesta ekshumacije i sahrane, bez dvoumljenja bih tekst prihvatio kao istinu.

    Nažalost, nije bilo tako. Željko Tomić je to dobro objasnio i nema potrebe ništa više dodavati.

    Vjerovatno je na osnovu reagovanja i Željkove sugestije, tekst na zvan ičnom sokolačkom sajtu ispravljen i u njemu, danas 18. maja, nema ovih riječi.

    Ko je taj izvjestilac bio i za čiji interes je tako napisao da bi olako isti skinuo sa sajta?

    Šta na ovo reći?

    U Vlasenici pored magistralnog puta Sokolac " Zvornik postavljen je veliki pano na kome piše:

    Teško Bogu s nama, kakvi smo

    E, Bogami, teško i nama sa ovakvim. Na ovim sitno-krupnim stvarima čovjek gubi strpljenje i takve osobe bi najrađe poslao u neku stvar.

    Fala Bogu, nismo svi takvi, pa smo reagovali na civilizovan način.
    ekshumacije- 30202 - 18.05.2011 : Prijatelj Z.T. - best (0)

    Laže k'o SRNA


    Osim sokolačkog lokalnog sajta vijest o sahrani na Vojničkom groblju koja je bila 14. maja objavile su i Nezavisne novine, RSPlaneta i još nekoliko sajtova lokalnog karaktera u identičnom obliku kako je objavljena kod Sokočana.

    Diskutabilno je da li je predsjednik sokolačke Boračke organizacije Miladin Gašević u stanju da samostalno sklopi složenu rečenicu koja je objavljena kao njegovo saopštenje, ako se ima u vidu da je istog imenovala "kozačka skupština po diktatu, kriteriju i volji Tarasa Buljbe". Zato je tu agencija SRNA i njen dopisnik iz Sokoca Brane Kusmuk, u svome elementu.

    SRNA je objavila vijest a drugi su je samo preuzeli. To što je tu istina pretučena i izostavljeno objavljivanje imena istinskih humanista koji su realizovali jednu duboko ljudsku i humanu misiju najviše govori o samim "novinarima" i njihovim poslodavcima i nalogodavcima.

    Novine u Republici Srpskoj odavno niko ne čita a remitendu na kojoj bi im pozavidjela i svojevremana Borba "Brčinka" im nadoknađuje režim iz narodne kase. Zato su istinski novinari i majstori od pera poput Zorana Jankovića bez posla a razni kusmuci (Turski: Kusmuk = bljuvotina, op. a. ) i ćurguzi kreiraju javno mišljenje.
    ekshumacije- 30162 - 17.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Naša akcija


    Šta reči za tekst o učešču Boračku organizaciju u našoj akciji. Željko i Velimir sigurno mogu reči puno više od mene, jer su osim svojih donacija, direktno učestvovali u organizaciji cijele akcije.

    Žalosno je pročitati tekst u kojem piše da je BORS obezbjedio nešto što je obezjeđeno prije 15 godina, parcele za poginule borce iz Sarajevsko-romanijskog korpusa. Sramota neka ih bude za tako nešto da objave ali šta ćeš i toga ima!

    Kokoši koje se kite tuđim perjem nikada se svojim perjem neće moći pokriti! Sve su to "Čuriguzi"..... Prodali bi i svoju mater za fotelju!

    Trebalo bi učiniti sve što je u našoj moći i lažove raskrinkati!

    Pravi,

    novinar koji je bio na sahrani tvrdi na ništa ne zna o članku koji je objavljen na opštinskoj stranici. Uložili smo protest, i nadam se da će se naći neko razuman da nepravdu ispravi.

    Groblje "Mali Zejtinlik" na Sokocu i manastir "Sokolica" su proglašeni za Nacionalni spomenik Republike Srpske. Grobljem upravlja Boračka organizacija Sokolac, koja ovu akciju nije pomogla finansijski, ali su njihovi predstavnici bili pozvani da kao gosti prisustvuju sahranama naših drugova. Pogrebno društvo "Sveti Marko" je po tržišnoj cijeni obavilo svoj posao tako da je apsolutno netačno da su oni bili nekakvi "pokrovitelji". Nije tačno ni da je Boračka organizacija "pripremila grobna mjesta za sahranu". Na naš zahtjev oni su izdali odobrenje potrebno za ekshumaciju u Vogošći. Grobna mjesta je pripremio Rale sa svojom ekipom iz Rogatice.

    Jedno je sigurno: Sokočani će na osnovu svega onoga što su ovdje vidjeli i pročitali moći da shvate kako ih njihovi političari informišu.

    Mislim da se, na kraju, sve dobro završilo. Televizija je dosta objektivno informisala o našoj akciji, a šta piše na sokolačkom sajtu mene i nije baš mnogo briga jer njega niko i ne čita. Ne činimo mi dobra djela da bi nam neko vio lovorike. Jedino bi lokalni političari trebali da se zabrinu oko ovog incidenta jer će Sokočani imati jedan razlog više da na sledećim izborima glasaju za stranke koje trenutno nisu na vlasti.
    ekshumacije- 30082 - 17.05.2011 : Prijatelj Z.T. - best (0)

    Suprotan ugao


    Ovo je vijest koja se pojavila na zvaničnom sajtu Opštine Sokolac.

    "Na Vojničkom spomen-groblju u Sokocu, 14. maja su sahranjena tri poginula borca Vojske Republike Srpske, čija su tijela, na zahtjev porodica, ekshumirana iz sarajevskog naselja Vogošća.

    Sahranjeni su Branko Grabovac (1960) i Predrag Žarković (1954), poginuli 1992. godine na vogošćanskom ratištu, i Dragoslav Šorak (1969), poginuo 1995. godine na ratištu kod Ključa.

    Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije opštine Sokolac, Miladin Gašević, rekao je da je ekshumaciju tijela poginulih boraca pomoglo pokopno preduzeće "Sveti Marko" iz Lukavice, dok je sokolačka Boračka organizacija pripremila grobna mjesta za sahranu.

    Na groblju u Sokocu sahranjena su 952 poginula borca Vojske Republike Srpske sa prostora sarajevsko-romanijske regije".


    Čime se pametan ponosi toga se budala stidi! Valjda je zato i naš visokoumni "Predsjednik" "zaboravio" pomenuti one koji su organizovali i isfinansirali ekshumaciju i ostale troškove prenosa zaboravljenih srpskih junaka.
    ekshumacije- 30042 - 16.05.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ekshumacija srpskih heroja


    Poštovani učesnici u prenošenju posmrtnih ostataka naših heroja, učinili ste veliko djelo, kako za heroje tako i za njihove porodice. Finansiranje ovog velikog poduhvat je najmanje što se moglu dati za naše heroje. Ono što su oni dali za naš narod nemože se platiti nikada i ničim.

    Njihove porodice su ostale vječno da tuguju i pate bez svojih najmilijih. Našim herojima neka je vječna slava i hvala, i da konačno u miru počivaju u zemlji za koju su se borili.

    Ovom prilikom bi se zahvalio svima koji su uveličali ovaj poduhvat, prije svega Željki i Velimiru za organizaciju, svim donatorima, ljudima koji su svojim prisustvom na groblju uveličali našu akciju, pokopnom društvu "Sveti Marko", a posebno bi se zahvalio Raletu i njegovim prijateljima, ne zato što su nam uštedili dio novca nego što su pokazali da za naše heroje još uvjek ima neko da se bori i otrgne od zaborava!

    Nadam se, kako to reče Velimir, da će ova naša akcija otvoriti oči BORS-u da slijede naš primjer i učine sve da se i ostali poginuli borci prenesu u Republiku Srpsku, jer su za nju dali svoje živote!

    Još jednom veliko hvala svima na uspješnoj akciji, a svim poginulim borcima za Republiku Srpsku neka je vječna slava!!!

    Pravi,

    ja bih ono tvoje "uspješnoj akciji" zamjenio sa "našoj uspješnoj akciji" jer mislim da bismo upravo tako i trebali da je osjećamo. Naravno, treba uvjek naglasiti da ima tu dosta toga da se završi, još uvijek nismo prenijeli ni Božu Harta, a potrebno je podići i spomenike na grobovima naših saboraca.

    U mome prethodnom javljanju zaboravio sam da se posebno zahvalim svim onima koji pišu na ovoj stranici. Tu bih posebno pomenuo Tebe, Jovu Pejića, Velimira, Lunu, Zorana Jankovića, Nedeljka Žugića, Razvigora, Vuka Gradinskog, Graničara ali i nekoliko hiljada drugih koji su svojim pisanjem doprinjeli da ova stranica postane popularna. Mi smo sada jedna mala armija ljudi velikog srca, i ne treba zanemariti da je naš najveći uspjeh širenje istine o ratu u Republici Srpskoj, kako među srpskim tako i među nesrpskim stanovništvom.

    Još jednom hvala svima, uz napomenu da akcija još uvijek nije završena. Potrebno je obezbjediti bar još hiljadu evra. Dobra stvar je i to da se već javljaju i novi, potencijalni donatori. Uskoro ću i njih da najavim.

    Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo!

    Srdačan pozdrav za sve vas od

    Željka Tomića
    ekshumacije- 29982 - 16.05.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Ukupni troškovi ekshumaciĐje za tri borca 1092 evra


    Evo još jedne dobre vijesti: ukupni troškovi prenosa posmrtnih ostataka Dragana Šorka, Branka Grabovca i Predraga Žarkovića - Božura na Vojničko groblje "Mali zejtinlik" u Sokocu iznose 2130 maraka, što je ekvivalentno iznosu od 1092 evra.

    Naravno, ovo je iznos koji je Velemir Adžić uplatio JPK "Sveti Marko" iz Istočnog Sarajeva, a na osnovu predračuna broj SMU/PR-RN01 od 10. maja 2011. godine.

    Drugim riječima, prenos posmrtnih ostataka svakog od ova tri borca je plaćen 710 maraka, ili nešto manje od 365 evra po borcu. Mišljenja sam da je ovo jako povoljna cijena, u koju je uračunat i popust na prevoz, a dobijen je popust na ekshumaciju grobova jer su samo dvije ekipe radile na ovom poslu.

    Naravno, zahvaljujući Raletu iz Rogatice, kao i njegovoj ekipi od 6 dobrovoljaca, kopanje raka na Vojničkom groblju u Sokocu nismo morali da platimo. Oni su na taj način uštedjeli 450 maraka, što je nešto više od 230 evra. Raleta posebno pohvaljujem, ne samo za rad nego i za ideju, i mišljenja sam da je njegov doprinos ovoj akciji mnogo veći od 230 evra!

    Da sve protekne u najboljem redu potrudila su se i dva sveštenika lokalne parohije koji su bez ikakve naknade obavili pravoslavni obred.

    Porodice poginulih boraca su se potrudile da donesu dovoljno hrane i svijeća, a za one najvrijednije našla se i poneka piva koje su obezbjedili Snježana Bašević i moj sin –orđe.

    Ovo sve navodim da bih naglasio da za velike stvari nije uvijek potreban samo novac, Čak se i velika djela mogu ostvariti uz podršku nekoliko ljudi dobre volje, koji su spremni da udruženim sredstvima realizuju ono što se u početku činilo ne tako lako ostvarljivo.

    I na kraju da se zahvalim donatorima, tj. onima koji su iz budžeta svojih porodica izdvojili novac neophodan za ostvarenje ove akcije. Oni su to uradili ne samo zbog onih koji su svoje živote ugradili u temelje Republike Srpske, nego i zbog njih samih, da se pred Bogom bolje osjećaju jer su u svom životu učinili još jedno humano djelo.

    Akcija se nastavlja! Uskoro prenosimo i posmrtne ostatke Bože Harta, a treba nama obezbjediti i dovoljno novca da se izrade i spomenici na sva tri groba na Vojničkom groblju u Sokocu.

    Još jednom hvala svima onima koji su na bilo koji način učestvovali u ovoj akciju, bilo informacijom, ličnim prisustvom na groblju, ali i ponekom lijepom riječju u vezi ove akcije koja bi u budućnosti mogla privući nove donatore, ali i one koji su spremni da pomognu na bilo koji drugi način.
    ekshumacije- 29962 - 16.05.2011 : Velimir Ilijaš - best (0)

    Ekshumacija i sahrana


    Nakon dužih priprema izvršena je ekshumacija i sahrana tri poginula borca VRS. Iskopavanja posmrtnih ostataka Branka Grabovca i Dragana Šorka iz novog groblja Poturevići - Semizovac i Predraga Žarkovića-Božura iz groblja u selu Krivoglavci, svi opština Vogošća, izvršena su u petak 13. maja 2011. godine.

    Sahrana svih trojice poginulih boraca obavljena je u subotu 14. maja 2011. godine u 12, 00 časova u Vojničkom spomen groblju u Sokocu. Obred je protekao u punom redu i po pravoslavnim običajima i pristanku porodica poginulih boraca.

    Ispred ulaza u groblje formirana je povorka koju su sačinjavali vozilo pogrebnog društva "Sveti Marko" u kome su bili kovčezi sa posmrtnim ostacima, lica koja su nosila krst posebno za svakog borca, dvojica sveštenika Srpske pravoslavne crkve, prisutni članovi porodica poginulih boraca i ostali prisutni.

    Kod iskopanih grobnica izneseni su kovčezi sa posmrtnim ostacima gdje su sveštenici obavili pravoslavni obred i nakon toga Velimir Adžić se obratio prigodnim govorom.

    Nakon toga, kovčezi sa posmrtnim ostacima su spušteni u nove grobnice i zatrpani, te grobnice lijepo uobličene od iskopane zemlje, postavljeni novi krstovi sa imenima poginulih boraca i položeno cvijeće koje su donijele porodice i prijatelji. Porodice su se pobrinule pa su ddonijele i osvještanu pšenicu, piće i hranu za posluženje i za pokoj duša poginulih.


    Na ovaj način je uspješno i na zadovoljstvo organizatora, donatora i porodica poginulih boraca ova akcija završena.

    Ovom prilikom treba istaći posebnu i veliku zahvalnost Željku Tomiću koji je kao organizator akcije podnio najviše tereta, njegovoj "povjerenici" u Sokocu Snježani Bašević i svim donatorima ove akcije bez čije nesebične donacije akcija ne bi mogla biti ni provedena. U organizaciji je bio od pomoći i Velimir Adžić.


    Posebno zaslužuje i veliku zahvalnost Raletova grupa od šest ljudi iz Rogatice koja se sama ponudila, došla sa svojim vozilom i svojim alatima i uspješno obavila posao oko iskopavanja novih grobnica i polaganja kovčega u iste, te uređenja grobnica, a sve bez ikakve naknade.


    Ova akcija ima svoje veliko opravdanje jer su porodice došle u situaciju da to ne mogu više same uraditi. Ostalo je još mnogo posmrtnih ostataka poginulih boraca Sarajevsko-romanijske regije koji nisu preneseni u ovo Vojničko spomen groblje, a želja je i porodica poginulih boraca i njihovih prijatelja i saboraca da se to uradi kako ne bi ostali u tuđoj zemlji i kako bi konačno smirili njihove duše za vječni počinak. Jer, dok god ne budu smirene njihove duše neće biti smirene ni duše njihovih porodica.

    Treba napomenuti I to da se grobovi mnogih poginulih boraca se nalaze u grobljima koja niko ne održava. Takvo je i groblje u Poturevićima u kome su grobovi u šumu zarasli. Grobnicu Dragana Šorka smo jedva pronašli. Mnogim grobovima niko i ne dolazi, što zbog rasejanosti po bijelom svijetu, što zbog bojazni da ne budu napadnuti. Spomenik Božura je bio polomljen.

    Ova akcija je pokazala i još jedno saznanje. Poslove iskopavanja posmrtnih ostataka je obavilo JKP "Sveti Marko" iz Srpskog Istočnog Sarajeva kome je taj posao plaćen novcem iz donacija. Poslove oko iskopavanja novih grobnica i sahrane je obavila Raletova grupa iz Rogatice i to bez ikakve naknade. Iz razgovora sa ljudima prisutnim u ovoj akciji iznesena je mogućnost da bi se isto tako javljale grupe ljudi humanista koji bi bez naknade izvršili i iskopavanje posmrtnih ostataka. Ostalo je samo još pitanje potrebne papirologije, koja se za ovu svrhu ne bi trebala naplaćivati. Ispada da jedino što zahtijeva novac je spomenik, a taj novac mora obezbjeđivati vlast - Vlada RS.

    Sve donacije nesebičnih donatora bi se onda mogle usmjeriti u pravcu pružanja pomoći porodicama poginulih boraca za namjene koje su im neophodne.

    Ako je to ovako moguće, a i ja mislim da jeste, postavlja se pitanje zašto se boračke organizacije ne prihvate tog posla. Pa to im je u ovom trenutku najvažniji zadatak.
    ekshumacije- 29863 - 15.05.2011 : Zeljko Tomic Sokolac 1 - best (0)

    Ekshumacija na televiziji


    ekshumacije- 29543 - 13.05.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Izvršena ekshumacija, sahrana u subotu


    U subotu, 14. maja 2011. godine u 12:00 na Vojničkom groblju "Mali Zejtinlik" u Sokocu će se obaviti sahrane:

    1. Branka Grabovca
    2. Dragana Šorka
    3. Predraga Žarkovića - Božura


    Pozivamo sve vojnike VRS, saborce, prijatelje i komšije da prisustvuju ovom događaju.

    Na istom groblju u 12:30 će se obilježiti i 19. godišnjica formiranja Ilidžanske brigade, koja je formirana 14. maja 1992. godine. Toga dana, u odbrani Srpske Ilidže poginuo je i Aleksandar (Milan) Tomić sa još tri svoja saborca. Bio je to drugi napad muslimana na Srpsku Ilidžu.
    ekshumacije- 28962 - 06.05.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Akcija ekshumacije boraca u toku


    Evo i nekoliko napomena u vezi ekshumacije boraca. Kako finansijski dosta dobro stojimo, tj. imamo dovoljno novca, krenuli smo sa pripremom potrebne dokumentacije i prenošenjem tri poginula borca na Vojničko groblje u Sokocu. Moja "povjerenica" za ekshumaciju je pribavila ponude, razgovarala sa udovicama Dragana Šorka, Predraga Žarkovića i Branka Grabovca i nakon što pribavi sve potrebne punomoći proslijediće ih pogrebnom društvu koje smo odabrali radi daljeg prikupljanja dokumentacije.

    Kada sve bude spremno, odredićemo tačan datum i zatražiti od udovica poginulih boraca da sa osobljem pokopnog društva izađu na groblje, gdje će se izvršiti ekshumacija. Izričito zahtjevam da bar jedan član uže porodice bude prisutan prilikom ekshumacije kako bismo bili sigurni da će da se sve odvija u najboljem mogućem redu i po običajima na koje pristaje porodica.

    Danas mi se ponovo javio Rale, ovaj put je poslao i broj telefona, i napisao sledeći tekst:

    U tom slučaju ja bih mogao organizovati ljude da iskopamo sva tri groba to je dovoljno šest ljudi. Ja posjedujem vozilo sa kojim bih mogao da ih dovezem, kao i potrbni alat. Već imam tri čovjeka koji su se prijavili da učestvuju u ovoj akciji, a siguran sam da će ih biti još tako da ne brineš za ovaj dio posla.


    Rale, prijatelju, tvoja pomoć se ne može platiti novcem. Donatorima ću, na tvoj zahtjev, proslijediti tvoj broj mobilnog telefona.

    Da ponovim: u prvoj fazi ćemo istovremeno prenijeti ova tri borca na Vojničko groblje u Sokocu, a zatim ćemo u drugoj fazi prenijeti i Božu Harta u Miljeviće, opština Istočno Sarajevo. Ovo radimo zbog toga što posmrtni ostaci Bože Harta trebaju da idu na drugo groblje, a prije ekshumacije treba da se razbije i neka ploča na njegovom grobu.

    Nakon svake faze objaviću kalkulaciju finansijskih troškova, i popratne fotografije koje će biti napravljene u toku ekshumacije.

    Nakon prenošenja sva četiri junaka, uradiću obračun troškova a zatim ćemo odlučiti u šta da uložimo preostali novac. Ako se sjećate, već ranije sam pisao da nećemo imati dovoljno novca za sva tri spomenika, pošto spomenik Boži Hartu nije potreban.

    Napominjem i to da još uvijek svi donatori nisu poslali novac, mada se javljaju i novi koji nisu do sada bili uključeni. Moja slobodna procjena je da nam za podizanje sva tri spomenika treba da pronađemo nove donatora za najmanje 1000 evra. Međutim, ovo me ne brine jer sam siguran da ćemo akciju obaviti uspješno. Za sada je bitno da akcija počne, tj. da se prva tri poginula borca prebace na Sokolac.

    Trudiću se da vas ubuduće malo češće obavještavavam o toku akcije.
    ekshumacije- 28862 - 05.05.2011 : Rale Kovac Rogatica RS - best (0)

    Kopanje grobova


    Kao redovan posjetilac ove stranice upoznao sam se sa akcijama koje provodite i za koje imam samo riječi hvale: akcija za Miću Vlahovića, babu Šimšu, za naseg vojskovođu Dragana Josipovića kojeg nikada ne smijemo zaboraviti...

    Ipak, akcija prenošenja naših saboraca za mene je nekako posebna. Lično sam učestvovao sam u nekim od njih 1996. godine kada su prenošena naša braća, kumovi, rođaci, drugovi, saborci... Šta da vam kažem sem da je bilo tu situacija koje lede krv u venama. Zato sam htio da se koliko toliko uključim u ovu akciju, pa poznavajući Ružu pričao sam sa njim na ovu temu. Stvarno nisam znao da je on već bio u kontaktu sa vama i da je davao ponude.

    Ja ne želim da propustim a da ne učestvujem u akciji, ako ne mogu dati pare onda bar mogu kopati grobove kada se budu prenosili. Ja se prijavljujem da sa još jednim našim saborcem da iskopamo grob na vojničkom groblju u Sokocu za bilo koga od njih. Srdačan pozdrav.

    Rale,

    tvoja ponuda me je dirnula do suza i ja ti se na njoj mnogo zahvaljujem. Naravno, istu i prihvatam.

    Vojničko groblje u Sokocu više ne održava J. P. "Željeznica" iz Vojkovića, nego se o njemu stara Boračka organizacija Sokolac. Baš sam juče saznao da bi se i na kopanje svakog od grobova moglo uštediti nekih 100 maraka, pa upravo razmišljam šta da radim. A onda se javljaš ti, kao da mi čitaš misli.

    Kopanje grobova je za mene ima mnogo veći značaj od tih 300 maraka koje ćemo uštediti. Podiže akciju na jedan viši nivo jer proširuje broj osoba dobre volje koji su učestvovali u njoj.

    Molim te da se javiš na slavicnet#hotmail.com i da mi pošalješ tvoju email adresu, kao i broj telefona. Tvoja pomoć će nam trebati uskoro!

    Ukoliko je još neko zainteresovan za kopanje grobova, molim vas da mi se radi dogovora javiti na istu email adresu.
    ekshumacije- 28702 - 03.05.2011 : Rale Kovac Rogatica RS - best (0)

    Ekshumacije


    Želim da pozdravim sve posjetioce ove stranice a ponajviše borce Sarajevsko-romanijske regije čiji sam i ja bio pripadnik. Poznajem našeg saborca Ružić Željka - Ružu iz Vogošće koji sada živi u Rogatici i ima pokopno društvo i eshumirao je dosta naših saboraca. Prije par dana sam ga upoznao sa ovom akcijom, rekao mi je da je vrlo dobro poznavao ovu četvoricu saboraca i da je bio na Hartovom grobu prije par dana. Pitao sam koliko bi koštalo da se posmrtni ostaci ovih boraca prenesu na Sokolac, odnosno Miljevice. On mi je rekao da bi to uradio bez ikakve zarade, ali troškovi eshumiranja, sanitaraca, nove sahrane i papira koštaju oko 800 KM po borcu. Ako vam je to povoljno ja ću vam poslati njegov broj telefona pa gakontaktirajte. Ovo radite odlično, a ako se za ovu akciju sakupi više novca nego što je to potrebno možete ga uputiti u neke druge humanitarne svrhe.

    Rale,

    jako mi je dobro poznato da je Ruža poznavao sva četiri borca koje namjeravamo da prenesemo na druge lokacije. Posebno je bio jako blizak sa Božom Hartom...

    Pored toga, Ruža se i prvi javio u vezi ekshumacije - i dao dvostruko veću ponudu od ove koju ti sada iznosiš na ovom mjestu. Takav odnos pregovaranja sa klijentima mi se ne sviđa, pa sam za sada odlučio da sa njim ne poslujem. Pored toga, imamo mi i ponudu od 820 maraka po borcu, a da pri tome ne plaćamo ukop na Vojničkom groblju u Sokocu. Kada i ovo uzmeš u obzir, izgleda da je ova ponuda još uvijek povoljnija od Ružine. Na ovom svijetu ima ljudi koji su spremni da rade i ispod cijene koštanja papirologije.

    Da napomenem i to da je tekuća Ružina ponuda za svog (nekada bliskog) prijatelja, Božu Harta, još uvijek u iznosu od 1300 maraka. Ja sam i za Božu Harta dobio ponudu od 820 maraka.

    Da budem iskren, jako me iritira kada radim sa ljudima koji, kada se pojave "strani investitori" dignu ćurak i opale po njima kao da su oni ovce za šišanje.

    Dobro mi je poznata procedura prenošenja boraca iz Federacije na teritoriju Republike Srpske i tačno znam koliko košta papirologija.

    U svakom slučaju, hvala ti što si se javio u želji da pomogneš. Siguran sam da to radiš iz najboljih namjera.

    Srdačan pozdrav,

    Željko Tomić
    ekshumacije- 28662 - 02.05.2011 : Zoran Mirke Melburn Australija - best (1)

    Donacija


    Željko,

    Prvo da te pozdravim i još jednom čestitam na velikom trudu i radu. Takođe bih želio da pozdravim sve one koji se javljaju i upisuju na ovom sajtu...

    Nisam bio prisutan u zadnje vrijeme na ovim stranicama, uglavnom zbog radnih obaveza. Vidim da je uveliko počelo prikupljanje donacija za prenošenje naših junaka pa kao što sam već davno obećao i ja ću ovih dana da uplatim moj mali doprinos.

    U to doba $100 AUS je bilo oko 60 evra, pa sam i obećao donaciju od 60 evra. Međutim, ovih dana ja kao sto znate AUS dolar ojačao pa je to sada nesto malo preko 70 evra (cirka 73 evra). U toliko bolje jer ću da uplatim 70 evra.

    U razgovoru sa mojim ocem zadnjih par dana i on se javio za donaciju pa ćemo da uplatimo zajedničkim snagama po $100 AUS dolara, to jeste zaokružićemo cifru na 150 evra ili 300KM (šta već vama više odgovara).

    Pozdrav svim donatorima ove akcije, kao i svim donatorima dosadašnjih a i budućih akcija!

    Željko molim te da mi se javiš na moj lični email sa podatcima o uplati.

    Hvala!

    P. S. Ako možeš pošalji mi i tvoj broj telefona jer bih želio da ti se javim i porazgovaram sa tobom.
    ekshumacije- 28622 - 02.05.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Miner donirao 1000 dolara


    Danas nam je pristigla uplata od našeg najvećeg donatora: dobili smo od Minera 1000 dolara, ili bolje rečeno 710 evra, za prenos naših poginulih drugova iz Federacija BiH na teritoriju Republike Srpske.

    Ni jednog trenutka nisam ni pomislio da osoba koja se na ovoj stranici potpisuje kao Miner neće ispuniti svoje obećanje. Naša saradnja, a samim time i prijateljstvo, traje već nekoliko godina. Sjećam se da sam sa njim stupio u kontakt kada sam na zahtjev Zorke, majke male Jelene Madžgalj iz Sokoca, objavio pismo za pomoć njenoj bolesnoj kćerci. Bila je to i naša prva donatorska akcija, koju je Miner od "djelimično uspješne" pretvorio u "uspješnu" tako što je na Jeleninu adresu poslao preko 1500 dolara, što je ekvivalentno iznosu od nekih 1000 evra.

    U to vrijeme o Mineru nisam gotovo ništa znao. Međutim, godinu dana kasnije, kada smo organizovali parastos Mići Vlahoviću, već sam ga smatrao starim prijateljem. Sa njim sam redovno razmjenjivao poruke, a čak smo se dogovarali i o uzajamnoj posjeti. Mada Miner nije mogao da lično bude prisutan na parastosu, prihvatio je da bude sponzor i ovog, po mnogima nezaboravnog i jako uspješnog, događaja. Da samo napomenem i to da smo Miner, Vogošćanin Pravi i ja ravnopravno učevovali u plaćanju svih troškova ovog događaja.

    Mogao bih ja još mnogo toga lijepog napisati o ovom izuzetnom čovjeku, kojeg još uvijek nisam imao priliku da lično upoznam. Međutim mislim da nema potrebe da mu vijem lovorike jer o njemu dovoljno govore njegova djela...

    Na kraju bih samo napomenuo da sam, sa ovim Minerovim nesvakidašnjim gestom, i ja zvanično postao donator ove akcije. Ako se sjećate, obećao sam da ću dati upravo onoliko koliko uplati i naš dragi Miner.
    ekshumacije- 28422 - 29.04.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Prstigla donacija od Milene


    Danas sam od Velimira, mog veliki prijatelja i vjernog saradnika, dobio još jednu radosnu vijest: na njegovu adresu je pristiglo 200 evra, koje je poslala Mila iz Skandinavije.

    Mada mi je identitet naše drage donatorke jako dobro poznat, a samim time i razlog što redovno posjećuje naše stranice, ponekad se zabrinem da se Mila ne naljuti što je oslovljavam sa više imena. Nisam više siguran da li je htjela da je potpišem kao "Milica", "Mila" ili "Milena". Ipak, sa sigurnošću znam da je poštovana donatorka izrazila želju da na ovom mjestu upotrijebim jedno od ova tri imena. Izvinjavam se sa grešku i nadam se da će me shvatiti: problem je u mojoj glavi za koju su doktori već odavno dokazali da je šuplja mada ni sam nisam siguran da li je to od kamena kojim mi je Mijat Šuka razbio glavu dok smo gradili put za –edovce od onog gelera sa Grbavice.

    Sve u svemu, sa donacijom od 200 evra, mi smo dvjesta koraka bliže ka ostvarenju našeg cilja: prenošenja posmrtnih ostataka Dragana Šorka, Predraga Žarkovića i Branka Grabovca na Vojničko groblje u Sokocu, kao i Bože Harta na Gradsko groblje "Miljevići" u Istočnom Sarajevu.

    Mnogo je nas u zadnjem ratu izgubilo svoje najmilije: brata, rođaka, prijatelja, druga... Puno je onih koji ne poznaje ni jednog od gore pomenutih junaka, ali su ipak otvorili svoje novčanike i ponudili čak i više nego što su obećali, a sve u namjeri da oni koji su još uvijek sahranjeni tamo gdje su i pali, najzad nađu svoj mir rame uz rame sa svojim poginulim saborcima.

    Ne tuguj bronzana stražo, uskoro će u stroju od humki vječitu stražu držati još četvorica vaših saboraca: Dragan, Predrag, Branko i Božo. Uskoro će još četvorica mrtvih naći svoj vječiti mir...

    I na kraju, da se zahvalim našem milostivom Bogu što na ovom svijetu još uvijek ima osoba poput Milene. I neka je zbog toga Bog poživi još stotinu godina, a sa njom i njenu porodicu.
    ekshumacije- 28143 - 25.04.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Luna najnoviji donator


    Prije desetak dana, u vrijeme dok nije bio moguć upis na ovu stranicu, dobio sam email od Velimira da je Luna uplatio obećani prilog za prenošenje Dragana Šorka, Predraga Žarkovića i Branka Grabovca na Vojničko groblje u Sokocu i Bože Harta na Gradsko groblje "Miljevići" u Istočnom Sarajevu.

    Napomena donatorima koji su obećali poslati novac: molim vas da to uradite što je moguće prije jer se približava vrijeme kada ćemo i realizovati ovu akciju.
    ekshumacije- 27334 - 20.03.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Ognjen i Goran - najnoviji donatori


    Prije izvjesnog vremena sam na ruke jednog od mojih "sakupljača" novca dobio obećanih 100 evra, pa su tako Ognjen i Goran postali i zvanični donatori akcije ekshumacije poginulih boraca sa područja Federacije BiH i njihovog prenošenja na Vojničko groblje u Sokocu. Ja im se na ovaj način još jednom zahvaljujem i izvinjavam što je ova potvrda došla sa izvjesnim zakašnjenjem.

    Ukoliko želite da se priključite ovoj akciji pošaljite email na slavicnetŽhotmail.com. Ne poklanja onaj koji ima novac, nego onaj koji ima dušu.

    Evo i pregleda onih koji su mi do sada poslali novac.

    1. Bagi - 200 evra (tri donatora: Bagi, Vogošća, Ilijaš, Željko )
    2. Goran Mandić - Rogatica - 50 evra
    3. Mićo iz Toronta - 100 kanadskih dolara
    4. Ognjen i Goran - 100 evra
    5. Vlado iz Banjaluke - 75 evra
    6. Vogošćanin Pravi - novac preuzet


    Zamolio bih i sve ostale donatore da pokušaju da se organizuju kako bi u narednih mjesec dana uplatili sav obećani novac, pošto se približilo vrijeme planirano za izvršenje pomenute akcije.

    ***


    Prema nekoj gruboj računici, novac koji su do ovog trenutka obećali donatori je dovoljan za prenos sva četiri borca i podizanje spomenika za Dragana Šorka. Za spomenik Predraga Žarkovića - Božura i Branka Grabovca još uvijek treba da sakupljamo novac, dok za spomenik Bože Harta novac nije potreban jer ćemo njegov spomenik iz Poturovića prebaciti u Miljeviće.

    Da napomenem: Dragan Šorak, Predrag Žarković i Branko Grabovac će biti prenešeni na Vojničko groblje Sokolac, dok će Božo Hart biti prebačen na Gradsko groblje Miljevići, Srpsko Sarajevo.

    Evo i spiska donatora za prenos posmrtnih ostataka Dragana Šorka i Predraga Žarkovića - Božura na Vojničko groblje Sokolac, i Bože Hart u Gradsko groblje "Miljevići", Istočno Sarajevo. Spisak je sortiran po abecednom redu:

    1. Dragan Obradović - 50 evra
    2. Luna - iznos nepoznat
    3. Miner - 1000 dolara
    4. Mirke - 60 evra
    5. Milica - 180 evra ( moram da provjerim )
    6. NenoCC - iznos nepoznat
    7. Oko - iznos nepoznat
    8. Sanitet - iznos nepoznat (tri donatora: Doktor, Sanitet, Borac)
    9. Sanitet - $100 (donator Miki iz Toronta)
    10. Za Srbiju sve - iznos nepoznat
    11. Zeljko Tomić - isto koliko i Miner

    ekshumacije- 26571 - 21.02.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Mićo iz Toronta


    Još jedna uplata, ovaj put u iznosu od 100 kanadskih dolara, prispjela je iz Toronta na jedan od naših računa u namjeri da pomogne našu akciju ekshumacije poginulih boraca sa područja Federacije BiH i njihovog prenošenja na Vojničko groblje Sokolac.

    U ono vrijeme dok su topovi tutnjali Bosnom, Mićo je bio samo dječak koji je pokušavao da radost najljepšeg živornog doba pronađe u tim tužnim vremenima kada je mladost ginula a roditelji suzama zalijevali njihove grobove. Ne znam koliko je Mićino djetinjstvo bilo srećno, ali mi on jednom prilikom reče da su mu ove stranice otvorile oči jer kao dijete nije baš mnogo shvatao stvari oko sebe pa je na ovim stranicama, čitajući tekstove koje pišu Vuk Gradinski, Velimir, Feniks, Vogošćanin Pravi i mnogi ostali, shvatio surovu istinu rata...

    Mićo je postao stalni učesnik svih naših akcija koje organizujemo, i ja mu se jako zahvaljujem na tome. Prilikom moje zadnje posjete Torontu imao sam veliku želju da ga upoznam, ali nismo mogli da uskladimo naše obaveze pa će naš prvi susret morati još neko vrijeme da pričeka.
    ekshumacije- 26570 - 21.02.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Vlado iz Banjaluke


    Vlado iz Banjaluke je još jedan donator koji je ispunio svoje obećanje i na Velimirov račun u Bijeljini uplatio 150 maraka, što je više nego što je obećao prilikom prijavljivanja za ovu akciju.

    Poštovani prijatelju, zahvaljujem ti se u ime svih posjetilaca ove stranice.

    Napomena za Vladimira: ukoliko želiš da tvoje puno ime bude objavljeno na ovoj stranici, molim te da mi to potvrdiš putem email-a.

    Napomena za sve one koji žive u BiH a zainteresovani su da učestvuju u ovoj akciji: potrebno je da mi se javite na email kako bih vam dostavio nove podatke u vezi uplate jer je Vlado imao problema da uplati novac na Velimirov račun koji sam mu ranije poslao.
    ekshumacije- 26447 - 12.02.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Pristižu nove uplate


    Ovim potvrđujem da je Vogošćanin Pravi najnoviji donator u akciji prenošenja posmrtnih ostataka naših palih drugova iz Federacije BiH na Vojničko groblje u Sokocu. Iznos njegove donacije nemam dozvolu da objavim, ali mi se čini da je on, kada se imaju u obzir sve akcije koje smo do sada organizovali na ovom portalu, treći donator - odmah nakon Minera i mene.

    Takođe je ostvaren kontakt sa osobom od koje treba da preuzmem novac u Beogradu, a koji su poslali Ognjen i Goran. Također sam obavješten da je Vlado u kontaktu sa Velimirom u vezi uplate novca na njegov račun u Bijeljini.

    Napominjem da je nešto ranije Goran Mandić iz Rogatice na moju adresu dostavio 100 KM, a Bagi iz Marseja i još tri anonimna donatora - borca VRS, iz Marseja su poslali 200 evra.

    Ukoliko želite da se priključite ovoj akciji pošaljite email na slavicnetŽhotmail.com. Ne poklanja onaj koji ima novac, nego onaj koji ima dušu.

    Evo i pregleda onih koji su mi do sada poslali novac.

    1. Goran Mandić - Rogatica - 50 evra
    2. Bagi - 200 evra (tri donatora: Bagi, Vogošća, Ilijaš, Željko )
    3. Vogošćanin Pravi - novac preuzet


    ***


    Prema nekoj gruboj računici, novac koji su do ovog trenutka obećali donatori je dovoljan za prenos sva četiri borca i podizanje spomenika za Dragana Šorka. Za spomenik Predraga Žarkovića - Božura i Branka Grabovca još uvijek treba da sakupljamo novac, dok za spomenik Bože Harta novac nije potreban jer ćemo njegov spomenik iz Poturovića prebaciti u Miljeviće.

    Da napomenem: Dragan Šorak, Predrag Žarković i Branko Grabovac će biti prenešeni na Vojničko groblje Sokolac, dok će Božo Hart biti prebačen na Gradsko groblje Miljevići, Srpsko Sarajevo.

    Za pomoć u vezi prenošenja posmrtnih ostataka Branka Grabovca na Vojničko groblje u Sokocu javila si i njegova supruga sa sledećim tekstom:

    Ja sam Nada Grabovac, supruga poginulog borca Branka. Živjela sam u Vogošći, gdje mi je muž i poginuo 20. 08. 1992. godine. Trenutno živim u Bijeljini sa dvije kćerke. Zbog loše materijalne situacije nisam u mogućnosti da muža ekshumiram sa groblja Poturovići - Vogošća i prenesem na Vojničko groblje Sokolac pa Vas molim ako mi možete pomoći putem donacija. Unaprijed zahvalna! "



    Evo i spiska donatora za prenos posmrtnih ostataka Dragana Šorka i Predraga Žarkovića - Božura na Vojničko groblje Sokolac, i Bože Hart u Gradsko groblje "Miljevići", Istočno Sarajevo. Spisak je sortiran po abecednom redu:

    1. Dragan Obradović - 50 evra
    2. Luna - iznos nepoznat
    3. Miner - 1000 dolara
    4. Mirke - 60 evra
    5. Milica - 180 evra ( moram da provjerim )
    6. NenoCC - iznos nepoznat
    7. Ognjen i Goran - 100 evra
    8. Oko - iznos nepoznat
    9. Sanitet - iznos nepoznat (tri donatora: Doktor, Sanitet, Borac)
    10. Sanitet - $100 (donator Miki iz Toronta)
    11. Stranac_23 - $100
    12. Vlado - 60 evra
    13. Za Srbiju sve - iznos nepoznat
    14. Zeljko T. - isto koliko i Miner


    Instrukcije za slanje novca ću poslati samo prijavljenim donatorima na njihove email adrese.

    Novac možete poslati putem Western Union-a, ili dostaviti (lično ili preko rodbine) do mojih prijatelja u Bijeljini, Beogradu, Sokocu... Dostavljanje novca lično, u sezoni godišnjih odmora, na jednu od pomenutih adresa je nešto što preporučujem kao najekonomičniju varijantu.

    Za Australiju, Kanadu i Ameriku ćemo, zbog smanjenja troškova slanja novca, organizovati sakupljanje novca uz minimalne (ili nikakve) troškove transfera istog. Ne dozvolite da vas "truli kapitalizam" pljačka!

    Napominjem da je iznos od 20 evra sasvim dovoljan da učestvujete u ovoj akciji, ili maksimalno 60 evra (20 evra po svakom borcu). Ukoliko niste sigurni koliko ćete novca moći dati u trenutku prikupljanja, ili zbog bilo kojeg drugog razloga ne želite da objavite tačan iznos, pored vašeg imena / pseudonima će pisati "iznos nepoznat".

    Izvinjavam se ako sam nekoga izostavio! Prijavljivanje za akciju možete vršiti putem ovoga foruma ili na moj email: slavicnetŽhotmail.com.

    Prilikom prijavljivanja možete da se upišete pod pseudonimom, koji sami odaberete, a možete da koristite i vaše puno ime.
    ekshumacije- 25636 - 25.11.2010 : Zoran Janković Rogatica - best (1)

    O Goranu Mandiću


    Prijatelju Željko,

    Jeste, Goran Mandić je dobar čovjek, kvalitetno obrazovan, pošten i dobar stručnjak u svome poslu. Žao mi je što ima zdravstvenih problema. Jedan je od prvih ljudi u Rogatici koji se, davnih godina, uhvatio u koštac sa strašnim sokoćalom zvanim - računar. Inače je načelnik Odjeljenja za finansije u opštini Rogatica. To je jedan o (pre)rijetkih SNSD-ovih kadrova koji je postavljen kada je ova stranka došla na vlast u našoj varošici a da posjeduje kvalifikacije i zaslužuje radno mjesto (funkciju) na kojoj radi. Pamtim da mu je, svojevremeno, Radovan Karadžić nudio savjetničko mjesto u kabinetu a ovaj to odbio jer je bio politički oponent SDS-u. Dakle nije od onih (prečesto sretanih) golubova prevrtača koji uvijek nađu načina da ulete u jato na vlasti; dosljedan je i u životu i u politici.

    Znam lično Gogija, suprugu mu, i sinove. Civilizovani ljudi sa kojima se može razgovarati i onda kad ne mislite isto. Dakle o Mandićima iz Rogatice - SVE NAJBOLJE!

    Poštovani prijatelju,

    hvala ti što si se ponovo javio, i još jednom me uvjerio da u svemu identično razmišljamo.

    Moram da ti kažem da je tvoja "Nova knjiga o Milutinu" izazvala burne reakcije na ovoj stranici. Posjetioci su oduševljeni tvojim izuzetnim stilom pisanja, vrlo jakim i po kvalitetu vrlo sličnom stilu Danka Popovića. Svaka ti čast!

    Hvala ti i za izraz "sokoćalo". Već godinama pokušavam da pronađem srpsku riječ za engleski pojam "gadget", ali bez mnogo uspjeha - sve do danas. Imenicu "sokoćalo" sam dodao u riječnik u istom trenutku kada sam je pričitao, čak prije nego što sam i ovaj članak objavio.

    Pozdrav,
    Željko
    ekshumacije- 25629 - 24.11.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Goran Mandić novi donator


    Goran Mandić iz Rogatice je naš najnoviji donator za prenos poginulih saboraca iz Federacije BiH u Republiku Srpsku. Od mojih sugrađana iz Sokoca sam saznao je Goran kao donator bio aktivan i u udruženju "Podrška", organizaciji čije je sjedište na Sokocu.

    Gorana Mandića lično ne poznajem, ali sam o njemu čuo sve najbolje. Rekli su mi i da je bio dobar prijatelj sa Zoranom Kosorićem (mojim najboljim školskim drugom), te da je svoj hljeb nasušni vrijedno zarađivao obavljanjem knjigovodstvenih usluga još u vremenu prije rata.

    Goranovi sinovi su košarkaši u KK "Glasinac". Pokušah da na internetu nađem malo više informacija o njima, ali sam jedino uspio da saznam da igraju u prvom timu i da se zovu B. Mandić i S. Mandić, kao i to da nose dresove broj 22 i 2. Kako košarkaške utakmice gledam rijetko, a naš dobri "Vandal" više ne objavljuje vijesti iz Sokoca, zamoliću nekoga da me dopuni sa nedostajućim informacijama.

    Za Gorana sam takođe saznao da je trenutno u nekim zdravstvenim problemima, pa mu želim sve najbolje a posebno dug život i brz oporavak.
    ekshumacije- 25615 - 20.11.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Prijava donatora


    Upravo sam, sasvim slučajno u izbrisanim porukama (junk) pronašao i poruku još jednog donatora za akciju prenošenja posmrtnih ostataka naših poginulih prijatelja iz FBiH u Republiku Srpsku.

    Nije mi u potpunosti poznato zašto Hotmail pojedine poruke prebacuje u "Junk", ali mislim da je za to glavni krivac njihov anti-virus program koji ne voli pojedine slike i email adrese.

    Zbog toga vas ovom prilikom molim, da ukoliko se vaše ime u roku od dva do tri dana ne pojavi na spisku donatora, da pokušate još jednom, tj. da upišete poruku u ovaj forum.
    ekshumacije- 25606 - 18.11.2010 : Bagi Marsej - best (0)

    Donatori za eshumacije


    Poštovani,

    par dana nisam otvarao ovu našu stranicu pa tek sad vidjeh ovo tvoje izlaganje u vezi sa ovim donacijama. Da se ne bi pogrešno razumjeli, napisao si "Bagi je pronašao još jednog donatora". Ja nisam nikoga pronašao niti tražim. To su ljudi koji povremeno posjećuju ovaj sajt pa su samo meni dali pare i zamolili me da posredujem.

    Ja se ne ljutim, niti mi smeta ova tvoja opaska samo ne bih želio da neko pogrešno protumači kako sam ja pronašo nekoga. Ja sam samo na jutarnjoj kafici reko da ću poslati 50 eura a oni su me zamolili da posredujem i za njih. Ovom četvrtom slobodno napiši da se zove Željko. Dobio sam adresu i broj telefona tvojih, novac će biti dostavljen od 10. do 15 decembra ako se bude živo.

    Još jednom veliki pozdrav za tebe i naše. Nemoj ovo protumačiti kao kritiku samo nekako mi zapara uho. Sve su ovo časni i pošteni srpski junaci koje niko ne mora pronalaziti oni su uvjek tu, za ne daj Boze, a i nisu u pitanju neke pare. Ipak smatram da je važno učestvovati.

    Ma, nema problema, nisam ja ovo shvatio kao neku kritiku. Vi(e kao greška u kucanju. Međutim, sve mi se čini da ćeš, kada sledeći put navratiš kod mene u Sokolac, popiti kafu bez šećera i vruću pivu! :-)
    ekshumacije- 25570 - 14.11.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ekshumacije palih boraca


    U potpunosti podržavam Valterovo mišljenje da novac namjenjen za prenošenje poginulih srpskih borac iz Federacije u Republiku Srpsku, a koji još nije ni sakupljen, ne treba trošiti za drugu namjenu. I ne samo da ga ne treba trošiti nego ne treba ni spominjati da bi se mogao prebaciti u druge fondove.

    Ideja o sakupljanju novca za prenošenje posmrtnih ostataka poginulih srpskih boraca je fantastična i ne bi je trebalo dovoditi u sumnju, jer to može imati negativan efekat na zainteresovane za ovu akciju.

    Neko je spomenuo jednom prilikom da toj akciji damo naziv "Mićo Vlahović", što je po meni jako dobra ideja.

    Pravi,

    namjerno se nisam ranije oglašavao po ovom pitanju. Međutim, moji stavovi su jasni: novac koji se sakuplja na ovom mjestu se može potrošiti isključivo za ono zbog čega smo ga i sakupljali. Upravo zbog toga i nisam htio, uprkos nastojanju pojedinaca, da sakupljam novac za akciju preimenovanja jedne od ulica u Aleksandrovu u Ulicu Miće Vlahovića sve dok mještani ovog banatskog sela ne realizuju ono što su obećali.

    Sa druge strane, razumjem ja i Nena, koji je ponesen jako dobrim pisanjem moga dragog prijatelja Zorana Jankovića, napisao upravo ono što je napisao. Ipak, mislim da novac nije jedini (i najbolji) lijek za krastavu nam Republiku Srpsku. Postoje i druge metode borbe, jedan od njih je da pišete na ovom forumu. Pored toga, šaljite email-ove boračkim organizacijama, i to ne samo u Banjaluku nego i širom čitave Republike Srpske. Medijski rat je bojno polje na kome se mi Srbi baš i nismo pokazali kao veliki junaci!

    Slažem se i to da bismo ovu akciju trebali nazvati po Mići Vlahoviću. Ako treba na svaki grob borca kojeg prenesemo napisaćemo njegovo ime. Nešto poput "Prijatelji Miće Vlahovića" može biti urezano u podnožje mramornih ploča koja će pokrivati Draganov, Božurov ili Božin grob...
    ekshumacije- 25281 - 21.10.2010 : Vlado Podlugovi - best (0)

    Prenos posmrtnih ostataka


    Dragi Željko,

    Prijavljujem svoju donaciju za prenos posmrtnih ostataka naših boraca u iznosu od 60 EUR. Ja živim u Banja Luci pa mogu uplatiti ili poslati novac.

    Pozdrav,
    Vlado
    ekshumacije- 25268 - 18.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Novi donator za prenos palih boraca


    Danas sam dobio jedan vrlo zanimljiv email:


    Gospodine Željko,

    redovno pratim vas sajt, pa sam tako i pročitao da prikupljate novac za prenos posmrtnih ostataka iz Federacije u Republiku Srpsku. Želio bih da učestvujem u toj akciji sa prilogom od 50 eura. Inače, zovem se Dragan Obradović i rođen sam u Mrkonjić Gradu. Nemam nikakve veze sa Sarajevom i Sokocem, ali sam na tvome sajtu pročitao dosta o Srbima sa tih područja, o tim hrabrim ratnicima koji su se borili za našu Republiku Srpsku i za nju dali svoje živote, slava im i hvala. Ja sam imao 7 godina kada je rat počeo a sa 10 sam bježao pod ustaškim granatama, u koloni prema našem jedinom izlazu Banja Luci. Već 5 godina živim u Austriji i preporučujem svojim drugovima koji su odrastli ovdje da čitaju i tako vide šta se stvarno dešavalo u ratu u Bosni i Hercegovini, kako oni kažu u Jugi. Pošalji mi putem e-maila broj žiro računa ili kućnu adresu kako bih ti moga poslati svoj skromni prilog.


    Poštovani prijatelju,

    ovakvo pismo nisam mogao da ne objavim, čak nisam mogao da čekam ni tvoju dozvolu za to. U međuvremenu sam ime i prezime izbrisao, a mogu i njega objaviti ako to pristaneš.

    Možda bi za tebe bilo interesantno da znaš da je jedan od ovih boraca, Dragan Šorak, poginuo upravo u Krajini, na potezu Manjača - Sitnica. Gordana, supruga Dragana Šorka, je iz Srpskog Sarajeva. On je inače rođen u Bačkoj Palanci.
    ekshumacije- 25255 - 16.10.2010 : Bagi Marsej - best (0)

    Prenošenje poginulih boraca


    Pozdrav Željko, ovdje u Marseju mi se javiše dva naša momka, koji su mi dali po 50 evra i ja ću naravno dati 50, što za sada iznosi 150 evra za pokojnog Šorka. Oni su moji drugari iz Ilijaša i Vogošće i ne žele da se objavljuju imena, mislim da će se još nas pridružiti ovoj akciji. Ako Bog da, neko od nas će oko Božića tamo, pa bih te molio da mi javiš kome na Sokocu da ostavim pare koje sakupim do tada. Još jednom veliki pozdrav tebi i "Vogošćanu Pravom. " I vidimo se pred tvojom kućom na Sokocu da popijemo po koju pivu, ona livadica ti je odmor za dušu. Pozdrav za Oko.

    Poštovani,

    kao prvo, moram da te pohvalim da si uradio nekoliko pravih stvari: uključio u ovu akciju još nekoliko pojedinaca, organizovao prikupljanje i slanje novca. Meni je jako drago da si iznos sa kojim učestvujete u ovoj akciji javno objavio na ovom ovom forumu. Na taj način, "Nevjerne Tome" ne mogu posumnjati da sam pronevjerio bar jedan-jedini evro. Kako je javno objavljen i tačan iznos potreban za ekshumaciju i prenošenje posmrtnih ostataka boraca zbog kojih je i pokrenuta ova akcija, mislim da je sve čisto...

    Drago mi je što si mi se javio, da si živ i zdrav i da još uvijek guraš uzbrdo. Sjetim se ja ponekad i tebe, i zapitam se da li navraćaš na ovu stranicu. Hvala ti i za to što mi opisa onu livadu ispred moje kuće, o njoj razmišljam jako često. Sjećam se i toga da je pivo koje smo Oko, ti i ja popili ispod moje kruške u avgustu prošle godine bilo pomalo vruće, pa te molim da ponovo navratiš.

    Pozdrav,

    Željko Tomić
    ekshumacije- 25253 - 16.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Prenošenje poginulih boraca


    Evo i nekoliko komentara u vezi prenošenja poginulih boraca:

    Velimir: Željko, akcije oko prenosa kostiju poginulih boraca su mnogo komplikovanije i zahtjevnije. Tu, prije svega, ne možemo ništa pokrenuti bez saglasnosti članova najuže porodice. Snimajući grobove poginulih boraca u grobljima uIlijašu, Podlugovima i Malešićima koji nisu preneseni u Vojničko groblje u Sokocu, razočarao sam se. Tuga me hvata kada znam da sam prisustvovao sahrani svakog od njih, držao oproštajne govore nastojeći da to budu govori utjehe za porodice i zahvalnosti borcima za šta su dali svoje živote, znajući i gdje sam ih ostavio sa nadgrobnim obilježjem. Danas vidim samo humku zaraslu utravu. Ne znam ni ko leži u toj humci jer nema nikakvog obilježja. Zato sam Ti i poslao ovo nekoliko slika da vidimo kakva je današnja slika tih grobova. Ima ih još mnogo, nisam sve ni snimio.


    Stranac23: Javljam ti se u vezi akcije prenošenje posmrtnih ostataka naših boraca.... Ja ću da učestvujem sa $100.

    Međutim nije to jedini razlog zašto ti se javljam.... U tvom pisanju o Šorakovoj porodici spomenuo si da njegova supruga i kćerka nemaju definisan status, radni odnos, mjesto stanovanja.... Pošto je borcima svejedno gdje leže njihove kosti, možda bi bilo dobro pomoći, ukoliko je to uopšte moguće, njihovim porodicama ako ništa tek onoliko da znaju da nisu zaboravljeni baš kao što si to uradio i ti za majku Šimšu.... Mislim da bi Draganu bilo draže da zna da mu je kćerka obučena i obuvena nego gdje je on sahranjen.


    U vezi ovih komentara, bih želio da napišem i sledeće:

    Za Velimira: Prijatelju moj dragi, znam ja da je to težak i odgovoran posao. Nisam neki veliki optimista da ću da skupim milione i prenesem sve poginule borce koji su ostali u Federaciji. Za mene će ova akcija biti veliki uspjeh čak i ako uspijemo da prenesemo jednog jedinog poginulog borca! Međutim, možda će naš postupak, i naše pisanje na ovom forumu, biti pokretačka snaga i za druge, da i oni razmišljaju u tom pravcu, da se i oni pokrenu i nešto urade.

    Vidio sam slike neobilježenih grobova, sa kojih su počupani krstovi i porušeni spomenici. Naslušao sam se ovih dana priča da su se ekipe za ekshumaciju vratile sa nekog groblja neobavljenog posla - jer nisu mogli da pronađu mjesto gdje počiva poginuli borac.

    Za Stranca-23: Poštovani prijatelju. Razgovarao sam ja i sa Gordanom i malom Jovanom. Snalaze se nekako, živi se pomalo: Gordanu još uvijek hrani Dragan, za koga ona dobija nekakvu pomoć. I njena majka ima penziju, pa se nekako preživljava... Međutim, ono što njih boli najviše, a pogotovu malu Jovanu, je što nisu u stanju da njenog oca dostojno sahrane i redovno obilaze. Što i on ne počiva među junacima, tamo gdje mu je i mjesto, možda čak i više nego onima sa sarajevskih prostora, kojima je odbrana srpskog naroda bila više nego dobrovoljna akcija.

    Juče mi Nada Žarković, Božurovom supruga, reče: "Ne prođe dan kada se ne sjetim Božura. Ipak, najteže mi je kada na televiziji vidim snimke sa Vojničkog groblja u Sokocu. Suze mi krenu na oči što i moj Božur ne počiva među njima, a sigurna sam da je to i zaslužio! "

    Porodice poginulih boraca osjećaju veliku potrebu da njihovi najmiliji najzad nađu svoj vječiti mir. Primjera radi, Nada mi reče: "Ništa vi ne brinite, samo vi prenesite Božura a za spomenik ću se ja nekako snaći... "

    I na kraju, mnogo vam hvala za ove komentare. Ja sam ovdje da slušam vas, ali i sve ostale koji se javljaju. Nemam ništa protiv da neke akcije i ponovimo, npr. za majku Šimšu ili Aleksandrovačke siročiće kojima sam obećao ponovo doći. Hoću da još jednom napomenem: vaše pisanje na ovome forumu je izuzetno važno, ima mnogo onih koji čitaju ove tekstove i sigurno će neki od njih biti spremni da krenu naŠim putem, tj. da organizuju slične akcije.
    ekshumacije- 25250 - 15.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Božo Hart


    Danas mi se javila i supruga Bože Harta. Napisala mi je jedno srceparajuće pismo, za koje me je (nažalost) zamolila da ga ne objavljujem.

    Ona i njeni sinovi su takođe zainteresovani za prenos ovog našeg junaka na groblje u Miljevićima, Istočno Sarajevo. Od novca koji je dobila od Vlade Republike Srpske, gospođa Hart je na gore pomenutom groblju već podigla spomenik za sebe i Božu Harta. Ona kaže: "Jednoga dana i ja ću biti sahranjena na tom groblju i ne mogu dozvoliti da i poslije moje smrti Božo i ja ostanemo razdvojeni". Konačno, kaže da su najzad riješili stambeno pitanje, i da se sa svojim sinovima dogovorila da će od "prve isplate dijela ratne odstete, 2014 godine", prenijeti i Božu na groblje u Miljevićima. Naravno bila bi divno ako bismo joj pomogli da to uradi mnogo ranije.

    Takođe kaže da nam je veoma zahvalna za postojanje ove stranice, a posebno što se trudimo da očuvamo uspomenu na njenog pokojnog muža.

    Gospođo draga, mi poštujemo vaše želje i razloge, i ne postavljamo pitanje gdje će Božo naći svoj konačni mir. Vjerujem da postoji i veliki broj osoba koje su spremne da pomognu oko ekshumacije Vašeg supruga i njegovog prenosa na Gradsko groblje "Miljevići".

    Gospođa Hart je svoje pismo završila sledećim riječima:

    "I još bih da predložim da inicirate formiranje Fondacije koje bi nosila ime našeg dragog Miće Vlahovića. Vi, Miner, "Vogošćanin Pravi" i ostali, već se bavite humanitarnim radom, i već ste odradili neke akcije, pa zar ne bi bilo dobro da taj rad nosi Mićino ime, i da se tako pruži mogućnost i nama da učestvujemo u donacijama, pa koliko ko može! Nadam se da ćete ovaj prijedlog spomenuti ostalim članovima foruma! S poštovanjem! "


    Dozvolite mi da gospođi odgovorim na ovo pitanje: Nažalost Miner, Vogošćanin i ja, ali i mnogi drugi koji podržavaju naše akcije, živimo u različitim gradovima. Mnogi od nas žive u inostranstvu, razbacani svugdje po svijetu. Zbog toga ne možemo da osnujemo neku organizaciju, ali se sakupljamo na ovoj stranici i pokušavamo da ostvarimo sve što je moguće u ovakvim okolnostima. Trudimo se i da obilježimo ime Miće Vlahovića, nastojimo da jednu od ulica u Aleksandrovu preimenujemo u Ulicu Miće Vlahovića. Sav novac koji smo sakupili, a i mnogo više od toga, smo uložili u akcije koje smo vodili.

    Prenošenje naših palih drugova, sa zapuštenih groblja u Federaciji BiH, na lokacije u Republici Srpskoj smatram našom svetom dužnošću i vjerujem da će se naći dovoljno zainteresovanih emotivaca koji će nam pomoći da istrajemo u našem nastojanju da Božur, Božo, Dragan a i mnogi drugi najzad budu sahranjeni na neko od groblja u Republici Srpskoj, zemlji koja će zauvijek ostati srpska.
    ekshumacije- 25229 - 13.10.2010 : Za srbiju sve A srbiju ni za sta! Beograd - best (0)

    Prijava za akciju


    Gospodine Željko,

    Jako cenim vas trud i vreme na ovome što radite. Mišljenja sam da bi ovu zbirku događaja sa prostora Bosne trebalo da vodi neka državna institucija ali... (ove tri tačke govore više od hiljadu reči)

    Želim da učestvujem u akciji prikupljanja novca koju nameravate da pokrente sledećeg proleća. Možda ne mogu da priložim neku veliku sumu ali svaki dinar će biti darovan od srca. To je najmanje što se može učiniti za sve srpske heroje nastradale da bi mi danas živeli bez tuđe čizme i čakije za vratom. Iz pijeteta koji osećam prema našim poginulim borcima, i tuge koja me guši kada vidim kako se odnose prema njima, želim da kriknem na sav glas: "Nećemo vas nikada, nikada, zaboraviti! Večno vam hvala i slava! " Nadam se da razumete moje motive i da ćete me kontaktirati kad pokrenete akciju.

    Pozdrav

    Poštovani,

    hvala ti što želiš da nam se pridružiš u namjeri da ispravimo nepravdu koja je nanesena svim onim poginulim borcima, koji još uvijek počivaju na tuđoj zemlji.

    Mislim da bi sledeći korak bio da mi se javiš na moj email, slavicnetŽhotmail.com, i daš mi sve tvoje podatke: ime, prezime, broj telefona, kao i orjentaciono sumu na koju mogu računati od tebe.

    Nemoj da me pogrešno shvatiš, ali sve ovo mi je vrlo važno kako bismo mogli da planiramo kada možemo da krenemo sa akcijom i koliko poginulih boraca možemo da prenesemo iduće godine.

    Ovu procedru ( upis na forum i slanje email-a ) mislim da bi trebalo da slijede svi ostali učesnici ove akcije.

    Pozdrav od Željka Tomića
    ekshumacije- 25228 - 13.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Ukupni troškovi 2250 evra - za dva borca


    Što se tiče prenosa boraca na Sokolac, više ukopnih društava se bavi ovim poslom, ali su im i cijene veoma različite. Pojedinci traže po hiljadu evra samo za ekshumaciju i prenos posmrtnih ostataka po jednom borcu!

    Drago Džebo iz Vlasenice za prenos Božura i Dragana Šorka traži 1800 km, tj. oko 900 evra za prenos obojice. Da bi to odradio, potrebna mu je punomoć užeg člana porodice, izvod iz matične knjige umrlih, i potvrda o smrti na osnovu koje je i upisan u knjigu umrlih.

    Postoji mogućnost da Ministarstvo rada i boračke zaštite nadoknadi dio troškova ekshumacije, ali za to član porodice mora podnijeti zahtjev u Boračkoj organizaciji Sokolac.

    Ukopavanje vrši J. P. "Željeznica" Vojkovići. Troškovi ukopavanja su 250 maraka za oba borca, i izrada jednog spomenika je 1300 maraka ili oko 650 evra.

    Ukupni troškovi prenosa obojice, Dragana Šorka i Predraga Žarkovića - Božura bi iznosili 4450 maraka, ili nešto oko 2250 evra. Napominjem da postoji mogućnost da ovaj iznos bude umanjen ukoliko Ministarstvo rada i boračke zaštite nadoknadi dio troškova ekshumacije.

    I na kraju, želio bih da se zahvalim jednoj mojoj prijateljici sa Sokoca, koja je obavila desetinu telefonskih razgovora da dobije sve ove informacije, a siguran sam i to da je ugovorila i najpovoljnije cijene.
    ekshumacije- 25223 - 12.10.2010 : Miner Vogosca Vogošća - best (0)

    Naši junaci


    Pozdrav svima,

    ne želim da me ljudi pogrešno shvate, niti da pomisle da se busam sa nekekvim ciframa. Iskreno mislim da jedan prosiječan vlasnik malog biznisa u tuđini bez ikakvih problema može da odvoji 1000 dolara za neku humanitarnu akciju. Kad bi svi razmišljali kao ja i Željko onda ni jedan naš borac više ne bi ležao na ukletoj zemlji zvana Bosna nego bi svi bili porenešeni na slobodnu srpsku zemlju.

    Muka me hvata svaki put kad ovamo vidim neko skupocijeno vozilo sa personalnom tablicom Krajina, Legija, Srbin, Kralj, Ceto itd... Svaka od njih košta preko 1000 dolara. Ne znam kome pokazuju svoj patriotizam? Međutim, kada treba odvojiti za neku sličnu akciju onda su svi u krizi i problem je čak i 50 do 100 dolara. Takvi sigurno nisu imali čast da bar jednom budu u blizini jednog Bore, Božura, Šorka, Bože i mnogih drugih koji sada leže na zapuštenim grobljima a da pri tome svaka bijeda može da dođe i opogani njihov grob. Sve ovo mene boli do suza, i sada kada možemo učiniti da se bar neki od njih izvuku onda ne treba žaliti ili bar ja neću žaliti. Kao što rekoh, namaknut ću sebi koji prekovremeni sat i obijezbijediti tu sumu.

    I ako ikad budem prolazio tamo i vidim da je neki borac prenešen, a da sam ja bar malo učestvovao u tome, biće mi neopisivo drago. Jer o jednoj stvari niko ne razmišlja. Čekaju nas ti momci negdje gore na nebu, i svaki od nas će jednom stati pred svakog od njih. Iskereno da kažem, bojim takvog susreta jer se razbacujemo svim i svačim i zaboravljamo da je naš život prolazan i da niko neće te silne hiljadarke koje proturamo godišnje kroz ruke ponijeti sa sobom.

    Miner


    Poštovani prijatelju,

    tvoje riječi dolaze iz duše, i zbog toga oslikavaju ono što mnogi od nas misle. Međutim, nismo svi u istoj finansijskoj situaciji! Pojedinci doista loše žive. Primjera radi, jedan mladić iz Beograda mi je nudio 20 evra za parastos Mići Vlahoviću. Poznavajući njegovu finansijsku situaciju, kao i sve što je uradio da isti uspješno organizujemo, nisam imao duše da mu uzmem novac, iako nam ga je davao od srca. Na kraju, on je ipak našao načina da taj novac utroši, te tako i materijalno pomogne organizaciju parastosa. Pri tome je to uradio tako smišljeno, sa sam se oduševio njegovom kreativnošću...

    Danas navodim ovo iz jednostavnog razloga što mi se sada čini da je tih njegovih 20 evra bilo mnogo vrijednije nego mojih 200, možda čak i 400. Možda je njegova donacija po iznosu bila najmanja, ali je za mene bila - najvrijednija.

    Cijenim tvoje pozitivno razmišljanje, jer i ja isto tako shvatam stvari. Međutim, poznavajući situaciju mnogih koji žive na tim našim prostorima, mišljenja sam da bi moto ove akcije trebalo da bude "važno je učestvovati". Sasvim drugo pitanje je "sa koliko", što prije svega zavisi i od nečije savjesti ali (kako je to naš pokojni prijatelj Struja govorio) i "od situacije! "

    Iskreno rečeno, da sam ranije znao da je potpis Marka Žarkovića dovoljan da se Božur prenese na Vojničko groblje u Sokocu, ja bih to već odavno uradio bez obzira koliko bi me to koštalo, sve da sam te pare morao i pozajmiti.

    I nemojte, molim vas, da me pogrešno shvatite! Ovo ne znači da ja ne cijenim podjednako Šorka ili Božu Harta. Stvar je u tome što sam Božura poznavao, i što je on na mene ostavio poseban utisak. Ne samo da je bio, i zauvjek će ostati moj anđeo čuvar, nego je prije dvadesetak godina vjerovao da ću jednoga dana raditi upravo ovo što sada radim, tj. da ću pisati o njemu i njegovim palim drugovima. Interesantno je i to da ja u to vrijeme uopšte nisam pisao!

    Pozdrav,
    Željko
    ekshumacije- 25222 - 12.10.2010 : Vlado Podlugovi - best (0)

    Slanje novca


    Postovani Željko,

    molim vas da objavite instrukciju za plaćanje kako bi svi zainteresovani mogli da učestvuju u akciji prenošenja naših palih boraca sa okupirane teritorije.

    Srdačan pozdrav
    Vlado


    Vlado,

    Odmah da ti kažem da su u prethodnim akcijama ovu informaciju dobile samo osobe koje su učestvovale u njima i njih nemam namjeru da objavljujem javno.

    Kao prvo, osobe iz Kanade i SAD-a su novac uplaćivale na račun u Americi, tako da nisu plaćali nikakve troškove slanja novca. Na taj način na transfer novca nisu potrošili ni jednog jedinog centa.

    Za osobe u Evropi smo organizovali prikupljanje novca u Srbiji, Bijeljini i Sokocu. Njihov novac sam uglavnom preuzimao ja, bilo direktno od njih, ili od užih članova porodice koji žive u Beogradu i Republici Srpskoj. Dio novca su preuzele osobe u koje imam puno povjerenje: Bijeljina i Beograd.

    Za slanje novca iz Australije bi mogli ovaj put da takođe angažujemo jednu osobu koja će sakupiti novac, naravno ukoliko bude više zainteresovanih. Na taj način se štedi na slanju novca jer postoji jedan fiksni dio koji plaćaš bez obzira na iznos koji šalješ. Drugim riječima, ne isplati se slati male iznose, poput 20 evra jer na njih plaćaš 30 evra troškova.

    Za sada je vrlo bitno da da dobijem informaciju koliko je zainteresovanih za ovu akciju. Što se novca tiče, njega neću prikupljati do proljeća iduće godine.

    Sa poštovanjem,
    Željko Tomić
    ekshumacije- 25220 - 11.10.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Prenošenje poginulih boraca


    Pozdrav za Minera! Ovom prilikom želim da dam podrsku za njegovu ponudu velike novčane donacije za prenošenje poginulih boraca iz grobalja u Federaciji BiH. Svakako ću vam se i ja priključiti u ovoj akciju ali vam novčani iznos koji ću donirati, ovoga puta ne mogu reći. Kako to naš drug, pokojni Struja reče, sve zavisi od trenutne finasijske situacije.

    Moje mišljenje je da svi poginuli borci koji se ekshumiraju uz pomoć naših donacija, trebaju da budu sahranjeni u "Mali Zejtinlik", jer je to groblje određeno i napravljeno za prenošenje naših poginulih boraca sa sarajevskog ratišta. To je groblje koje se redovno obilazi i održava, pa je ujedno i jedan veliki spomenik naše istorije, da nas i naša pokoljenja podsjeća kako se završilo naše "bratstvo i jedinstvo".

    Ja sam u kontaktu sa suprugom pokojnog Bože Harta, pa ću da vidim sa njom da li može da obezbjedi potrebne papire za Božinu ekshumaciju i da li želi da Božu prenese u mjesto gdje sada živi sa djecom ili u Sokolac.

    Još bi dao jedan prijedlog a to je, da svako ko donira novac napiše ime pokojnika za kojeg je novac namjenjen. To je samo moj prijedlog a Željko neka stavi ovaj prijedlog na forumsko usvajanje.

    Pravi,

    što se mene tiče, u redu je da se pojedine osobe daju priloge za određene borce. Kao što znaš, i ja sam emotivno vezan za Božura jer sam ga lično poznavao, za razliku od Šorka i Bože Hart.

    Međutim, mišljenja sam da nećemo ništa uraditi ako svako od nas počne namjenski davati novac za pojedinog palog borca jer će nam trebati jako puno vremena da za svakoga od njih sakupimo dovoljno novca. Zbog toga mislim, da je najbolje da prenesemo prvo Šorka, a zatim Božura. Međutim, to ne znači da ne možemo da iduće godine prenesemo i Šorka i Božura, a spomenike podignemo u 2012. godini. Neka oni mirno počivaju na Vojničkom groblju, pa makar i pod drvenim krstom!

    Drugim riječima, tvoje pravo (a i pravo drugih) je da u pojedinim akcijama ne učestvujete, ili da zbog solidarnosti za pojedine poginule borce date manje priloge. Siguran sam da će u ovoj akciji učestvovati i oni koji nisu poznavali ni jednog od gore pomenutih boraca, pa im je više-manje svejedno za koga su dali svoje priloge. Humana djela se ponekad rade zbog sebe i svoje savjesti, a ne zbog onoga kome su namjenjena!

    Ja takođe vjerujem da je iznos od 20 evra, i definitivno ne više od 50 evra, sasvim prihvatljiv za svakoga od nas, sa izuzetkom Minera i mene. Ako bismo jednom godišnje prenijeli po jednog borca, mislim da bismo se mnogo bolje osjećali jer bi na taj način učinili nešto zbog čega možemo da budemo ponosni na sebe.

    Konačno, vjerujem i da će biti mnogo više zainteresovanih za ovu akciju kada vide da smo uspješno prenijeli bar jednog poginulog borca, a ako budemo sakupljali za sve istovremeno do idućeg ljeta nećemo imati dovoljno ni za jednog od njih.

    Sa druge strane, sviđa mi se tvoja ideja da javno ne objavljujete iznose koje ćete dati. Ovo, prije svega što se javi neko poput Minera, obeća iznos o kome mi obični smrtnici možemo samo da maštamo, pa se onda oni sa nešto skromnijim iznosom ustručavaju javiti.

    Zbog toga, ukoliko ne želite da javno objavite iznos koji dajete, ja to poštujem. Ipak, zadržavam pravo (kako bih očuvao svoj obraz) da na ovoj stranici objavim ukupan iznos novca koji sam sakupio kao rezultat svake akcije.

    Napominjem da je ovo samo moje mišljenje. Volio bih da čujem i šta drugi kažu o ovom predlogu. Kako reče moj prijatelj "Pravi", stavljam ga na usvajanje!

    Još jedna napomena! Mislim da bi nakon prenošenja posmrtnih ostataka boraca koje smo već pomenuli, prednost trebalo da imaju porodice koje nisu potrošile onaj iznos od 1500 maraka, koji za podizanje spomenika daje Republika Srpska.
    ekshumacije- 25218 - 11.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Ognjen za Dragana Šorka


    Danas se javio i Ognjen, naš stari znanac iz akcija koje smo organizovali ovoga ljeta. On je izrazio želju da 50 evra učestvuje u akciji prenošenja posmrtnih ostataka Dragana Šorka iz Federacije BiH u Sokolac.

    Možda je potrebno da vam objasnim zašto Dragana Šorka prenosimo u Sokolac kada njegova porodica, supruga Gordana i kćerka Jovana, žive u Višegradu. Naime, Gordana nije uspjela da u Višegradu nađe neko stalno zaposlenje i na duži vremenski period osigura životnu egzistenciju. Zbog toga razmišlja da ode iz Višegrada, vjerovatno u Srbiju, pa joj Vojničko groblje u Sokocu izgleda kao najbolje rješenje za Dragana, gdje počivaju i mnogi njegovi saborci.
    ekshumacije- 25215 - 11.10.2010 : Miner Vogosca Vogošća - best (0)

    Šorak, Božur, Boro, Božo


    Pozdrav svima,

    drago mi je da se pokreće akcija za prenos pokojnog Šorka iz Vogošće i s obzirom da sam ga dobro poznavao i znao njegove boračke sposobnosti odmah prijavljujem učešće u financijskoj pomoći. Ali isto tako imam prijedlog da se istovremeno pokrene akcija da se pokojni Boro i Božur isto tako prenesu na našu teritoriju i da ih možemo bar tako obilaziti i cjelivati spomenike. U startu prijavljujem donaciju od 1000 dolara da se pomogne da ti junaci napokon nađu viječni mir na slobodnoj srpskoj zemlji.

    Koliko mi je poznato i pokojni Božo Hart još uvijek leži u Vogošći i volio bih kad bi njegova supruga i sinovi pokrenuli sličnu akciju i sigurana sam da bi se uz mene našlo još ljudi koji su spremni da pomognu.

    Apelujem na sve one koji su vani da se uključe u akciju jer par stotina dolara za prave osobe sigurno nije problem. Ja lično teško radim i teško zaradim svaki cent, ali kad se sijetim da uljupi gaze i pogane grobove naših junaka ima da produžim svaki radni dan za nekoliko radnih sati i obijezbijedim obećanu sumu.

    Miner

    Poštovani,

    šta da kažem, sem da mi čitaš misli. Izgleda da ćemo ja i ti biti u stanju da finansiramo prenos jednog borca. Ti znaš da sam Božura lično poznavao i da sam mu zahvalan što sam danas živ. Moja lična želja je bila krenem od njega, ali mi se učinilo da je bar što se papirologije tiče, lakše prenijeti Dragana Šorka. Pored toga, obećao sam Gordani (Šorkovoj ženi) da ćemo nešto uraditi po tom pitanju.

    U međuvremenu sam saznao da i Božurov brat, sa kojim sam u kontaktu, može da prikupi sve potrebne dozvole za prenos Božurovih posmrtnih ostataka u Sokolac. Zbog toga nam više nije potreban Nadin pristanak, koja izgleda sada živi u Doboju.

    Pogrebnim uslugama se bavi i Ruža, koga vjerovatno znaš. On kaže da prenošenje jednog borca, sa popustom koji nam on može dati, košta oko 1000 evra. Isto toliko košta i postavljanje spomenika - bar je toliko koštalo prije tri godine.

    U početku mi se cijena prenosa posmrtnih ostataka učinila pomalo visoka, ali on kaže da je to zbog toga što je za to potreban poseban limeni sanduk, kao i niz dozvola za prenos.

    Republika Srpska daje 1500 maraka za prenos poginulih boraca. Međutim, u onim teškim vremenima nakon rata, većina porodica poginulih boraca je podigla i potrošila taj novac.

    Kao što vidiš, po mojim prvim procjenama za prenos svakog borca nam treba oko 2000 evra. Koliko ćemo boraca biti u stanju da prenesemo iduće godine, zavisi isključivo od odziva, tj. broja onih koji su zainteresovani da učestvuju u ovoj akciji.

    Što se akcije prenošenja Bore Radića tiče, nisam siguran da to možemo trenutno odraditi. Za to nam je potrebno da pronađemo Igora. A kada to uradimo, ne bi me začudilo da saznamo i to da je Boro već prenešen u Doboj.

    Pozdrav prijatelju od

    Željka Tomića
    ekshumacije- 25212 - 10.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Prenošenje posmrtnih ostataka Dragana Šorka


    Jedan od srpskih velikana, koji je pao u pravednoj borbi za opstanak Srba na prostorima Republike Srpske, bio je i Dragan Šorak.

    Rat se već odavno završio, ali Dragan Šorak još nije pronašao svoj vječiti mir jer njegove kosti još uvijek počivaju na prostorima Federacije BiH. Njegov spomenik je porušen.

    Draganov supruga Gordana je prije godinu dana izrazila želju da njegove posmrtne ostatke prenese na Vojničko groblje u Sokocu, tako da i Draganova kćerka Jovana može da bez straha posjetiti grob svoga oca.

    Jedan moj prijatelj iz Toronta, koji je poznavao Dragana Šorka i Miću Vlahovića, pokrenuo je akciju prenošenja posmrtnih ostataka ovog srpskog dobrovoljca na Vojničko groblje u Sokocu. On je obećao da će se angažovati oko sakupljanja novca u gradu u kome živi, naravno uz moju "medijsku" podršku.

    Ukoliko ste zainteresovani da učestvujete u ovoj akciji, upišite se u ovaj forum, ili pošaljite email na adresu slavicnetŽhotmail.com, i dobićete informaciju kako možete pomoći. Novac ne morate slati odmah, jer prenošenje bi trebalo da se obavi tek u junu 2011. godine.

    Pored toga, zamolio bih sve one koji imaju iskustvo u prenošenju posmrtnih ostataka iz Vogošće u Republiku Srpsku da nam se jave sa savjetom kako ova akcija može da se odradi uz minimalne finansijske troškove. Evo i šta je jedan od posjetilaca ovog foruma napisao prije par godina:

    Za sahranu u vojničkom groblju Sokolac potrebno je obratiti se pismenim zahtjevom Odjeljenju za pitanja boraca opštine Sokolac (referent Branka Pejović) ili direktno Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite RS, radi odobrenja sahrane i novčanih sredstava u visini od 1. 500 KM za podizanje spomenika, ukoliko porodica nije ostvarila naknadu za podizanje spomenika.

    Opština Sokolac ništa ne daje. Usluge iskopa grobnog mjesta vrši J. P. "Romanijski Božur" Sokolac i naplaćuje 128 KM. Preduzeće "Željeznica" iz Vojkovića održava vojničko groblje u Sokocu i izrađuje nadgrobne spomenike. Broj telefona "Željeznice" je 057/350-220 ili 065/528-652. U opštini Vogošća potrebno je imati odobrenje za ekshumaciju, a nju vrši pogrebno društvo "Sveti Marko".


    Zamolio bih vas da se uključite i svojim savjetima pomognete da uspješno sprovedemo ovu akciju. Prije svega, treba nam pomoć u vezi procjene trenutnih troškova ove akcije. Naravno, bilo bi dobro da i vi učestvujete u njoj ukoliko vam to finansijske mogućnosti dozvoljavaju.
    ekshumacije- 22678 - 09.10.2009 : Miner Vogosca Vogošća - best (1)

    Podrška za prenošenje posmrtnih ostataka


    Pozdrav svima,

    što se tiče prenosa Dragana i Božura, imate moju punu podrsku ali ja bih malo proširio listu. Koliko znam i pokojni Boro još uvijek leži jos u Radića potoku i mislim da bi i njega trebalo prenijeti na Sokolac. Iskreno se nadam da će se javiti puno ljudi koji bi to podržali. Ja lično u startu obećavam 1000 dolara da se pokrene akcija da se ova trojica istinskih junaka prenesu i da ih možemo slobodno obići, cijelivati slike i zapaliti svijeće.
    Miner.
    ekshumacije- 19703 - 09.12.2008 : Miner Vogosca Vogošća - best (2)

    Za Miću Vlahovića


    Pozdrav Željko,

    u potpunosti podržavam tvoju akciju i odmah se uključujem sa sledećih 30%. Pokojni Mićo zaslužuje da njegovo ime bude i u kakvom većem gradu Republike Srpske, a ne samo samo u njegovom rodnom mjestu.

    Pozdrav svim borcima Republike Srpske, kao i ostalim posijetiocima foruma.

    Miner

    Poštovani prijatelju,
    hvala na podršci, iskreno sam se nadao da ćeš se javiti jer si ti bio i donator u akciji za malu Jelenu. Jeste da si se i ti borio rame uz rame sa Mićom, ali si u mnogo boljoj finansijskoj situaciji, pa ću tebi "dozvoliti" da pomogneš.

    Namjeravam uskoro da stupim u kontakt sa gospodinom Slobodanom Cucićem i ispitam "teren", i tako ustanovimo da li je ta akcija uopšte izvodljiva. Mislim da treba dosta toga da se uradi pa da uopšte dođe do toga da (možda) treba sakupiti neke pare.

    Pored toga, bilo bi mi draže da nas 1000 nas da po jedan evro, jer bismo tako napravili jednu masovnu akciju koja bi mnogo rekla i o tome ko je bio Mićo Vlahović. U prethodnoj akciji, nas nekoliko je sakupilo par hiljada evra, i tako je Jelena Madžgalj dobila neke pare za liječenje.

    Da napomenem i to da nisam zaboravio ni pokojnog Božura. Uskoro ćemo raditi i na tome.
    ekshumacije- 12994 - 29.05.2007 : R - best (0)

    Prenošenje posmrtnih ostataka


    Željku,

    Za sahranu u vojničkom groblju Sokolac potrebno je obratiti se pismenim zahtjevom Odjeljenju za pitanja boraca opštine Sokolac (referent Branka Pejović) ili direktno Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite RS, radi odobrenja sahrane i novčanih sredstava u visini od 1. 500 KM za podizanje spomenika, ukoliko porodica nije ostvarila naknadu za podizanje spomenika.

    Opština Sokolac ništa ne daje. Usluge iskopa grobnog mjesta vrši J. P. "Romanijski Božur" Sokolac i naplaćuje 128 KM. Preduzeće "Željeznica" iz Vojkovića održava vojničko groblje u Sokocu i izrađuje nadgrobne spomenike. Broj telefona "Željeznice" je 057/350-220 ili 065/528-652. U opštini Vogošća potrebno je imati odobrenje za ekshumaciju, a nju vrši pogrebno društvo "Sveti Marko".

    Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske daje još 500 KM za troškove ekshumacije i sahrane po DNK analizi. Da li to za ovaj slučaj važi treba pitati Ministarstvo.
    ekshumacije- 12965 - 28.05.2007 : Cccc Olovo Tung - best (0)

    Božurova ekshumacija


    Željko,

    pozdravljam tvoju ideju o prenošenju Božurovih posmrtnih ostataka tamo gdje mu je mjesto - na Vojničko groblje sa ostalim srpskim velikanima.

    Evo, ja sam prvi sam dobrovoljac, samo javi kada treba i na koji račun da uplatim svoju donaciju za taj posao, a usput da ti kažem za par dana ćemo ja i Mirke uplatiti svoj prilog za malu Jelenu Madžgalj.
    Pozdrav CCCC

    Idi na stranu - |1|2|