fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-CEMERNO
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

cemerno- 95365 - 04.03.2016 : Zika M London - best (6)

Ubistvo bračnog para Buzadžija


Želim da pokušam ovim svojim prilogom, koliko-toliko, rasvijetliti ubistvo bračnog para Buzadžije kod Dabravina. Inače sam prije rata poznavao ovu skromnu i jako siromašnu porodicu.

Poznavao sam oba sina od ubijenih. Sa starijim sinom Željkom sam se jako dobro poznavao jer smo početkom 80-tih zajedno trenirali u karate klubu pa smo nakon treninga zajedno išli kući. Željko bi kod mene na moje instiniranje znao ponekad i prenoćiti. On je imao još jednog mlađeg brata i sestru ako se ne varam. Jako teško su živjeli jer otac nije imao penziju. Preživljavali su tako š0to su tu pored kuće iz rijeke Stavnje sakupljali pijesak i poslije ga ručno utovarali privatnicima u kamione i prodavali.

Kada je Željko završio zanat, zaposlio se u Varešu. Brat mu je završio Srednju vojnu školu a kasnije i vojnu akademiju. Mislim da je postao i pilot u JNA i da je pred rat službovao u Mostaru.

Majka Željka Buzadžije je plela vunene čarape i priglavke prodavala na pijaci u Brezi da bi preživjeli. Nikome oni nisu smetali niti su se kome kada zamjerili. Dolazila je kod nas i Željkova majka, kada bi se vraćala sa pijace.

Jako me je pogodila ta vijest da su Željkovu majku i oca ubili muslimani i to samo zato sto su bili Srbi. Čuo sam da je ubica zvani Perje sa Bata.

Perje je samnom išao u osnovnu školu. Zaboravio sam kako se zove i preziva ali mogu provjeriti.

Ako neko bude čitao ovaj moj članak i ako ga budu interesovale informacije iz Breze iz tog doba mogli bi ih razmijeniti.
cemerno- 89333 - 19.03.2014 : Puska - best (0)

Hvala za istinu!


Pozdrav svima, a Mili ponajviše zato što čovjek drži do časti pa je javno iznio za jednog od osumnjičenih ko je i šta je. Izgleda da je dobar dio onih sa liste slično njemu. Zamolio bih sve preživjele sa Čemernice da progovore, ako ne zbog istine onda zbog počasti prema onima koji su pobijeni na Čemernu. Pozdrav svima i puno zdravlja.
cemerno- 89269 - 14.03.2014 : Nezavisni Istraživač Bijele Stijene - best (7)

Lik i (zlo) djela komandanta Jusufa Mušinbegovića


Ima pasa osim Šarova, rekao bi naš narod, pa tako možda ima još neki Jusuf Mušinbegović sem onoga koji se tereti za masakr na Čemernu, mada, male su šanse da je istina ono što navodi u postu broj 89239 neko koji se potpisao kao "Jusuf Mušinbegović".

A ovaj "naš Jusuf" tvrdi i da "U to vrijeme (zločina na Čemernu, 10. 6. 1992. godine) Jusuf nije bio ni jednoj vojnoj dužnosti, a kamo li da je "naredbodavac napada"". U postratnom vremenu mnogi novinari na srpskoj strani, koristeći neke nepouzdane i neprovjerene "izvore" formirali su neku "istinu" o pokolju na Čemernu, o zločincima i njihovim naredbodavcima, koja u najmanju ruku ne zvuči vjerodostojno. Formirane su i razne komisije za istraživanje zločina čiji je rezultat rada apsolutna nula, tako da zločin tone u zaborav a zločinci i dalje mirno žive.

Imali smo neki od nas priliku da u ratu pročitamo dnevnik muslimanskog borca Džemala Smole iz sela Papratnica u opštini Kakanj, u kojem je prilično "plastično" opisana njihova akcija i "podvig" sa Čemerna. Jedna od zabluda je i da je pisac dnevnika poginuo na Misoči, a on je tamo u jednoj zemunici zaboravio svesku formata A5 u kojoj je vodio zabilješke i u Kaknju se i sada nesmetano bavi limarskim zanatom.

Malo pažljivijom analizom Smolinog dnevnika uz pojašnjenje nekih pojmova naknadnim saznanjima nije teško zaključiti:

  • Napad i pokolj na Čemernu izvršio je 2. vod 2. čete Odreda teritorijalne odbrane iz Kaknja koji je brojao 37 ljudi a čiji je komandir bio vodnik Teufik Turudija iz Kaknja, zvani Tufo Šumar (šumar mu je bilo osnovno zanimanje), koji je u napadu ranjen gelerima ručne bombe.

  • Od učesnika sa muslimanske strane poznata imena počinilaca zločina (sem Smole i Tufe) su i: Sikira Senad, Muris Haga- Hare i Zelo Sedin.

  • U napadu je učestvovalo i 20 dobrovoljaca koji su bili lokalno stanovništvo i to muslimanski borci čiji je štab bio u Koritima i hrvatski bojovnici, pripadnici HOS-a čiji je stožer bio tada u Taračin Dolu. Lokalne borce predvodio je predratni milicioner iz Vogošće Salkić, inače rodom iz Slivna, koji je u napadu poginuo.

  • Vodič zločincima bio je Jozo Matić, koji je kasnije (u aprilu 1994. godine) uhvaćen pa intervencijom nekod od visokopozicioniranih Srba pušten u Ilijašu.

  • Muslimansko-hrvatske snage u napadu na Čemerno imali su četvoricu poginulih (jedan momak iz Korita koji se sam ubio bombom kojom je nestručno rukovao, zatim pomenuti milicioner, pa Rahman Kovač i Nune koji je izgorio u štali zajedno sa Srbima Kapetanovićem i Jankovićem, koji su pružili otpor "sa nagrade" i ubili trojicu napadača) i trojicu ranjenih (vodnik Turudija, Karamuja i Samir nep. prez. )

  • Akcijom je koordinirao kapetan Džemal Hadžić, iz TO Breza, čiji je štab bio u selu Vlahinje, ispod Čemerna.

  • Dana 11. 6. 1992. godine neposredni akter pokolja na Čemernu Smolo otišao je u štab svoje jedinice u Kakanj da zamijeni pušku i tu se upoznao sa "komandantom Mušinbegovićem" (nije naveo ime). Od dvojice braće Mušinbegovića, koji su kao visoki oficiri dezertirali iz JNA i pridružili se tadašnjoj Teritorijalnoj odbrani muslimansko-hrvatske koalicije 15. aprila 1992. godine, potpukovnik Hasib bio je u štabu TO Visoko u Donjim Moštrama a major Jusuf na čelu štaba TO Kakanj, tj "komandant" kojeg Smolo pominje a koji, kao, nije "ni čuo za taj masakr, ako ga je uopće bilo". Upravo ovi navodi koje je sam napisao mnogo govore o moralnom liku "komandantovom".

    "Negov lik oficira dobro poznaju moje komšije - Srbi, Vukovići, Vojnovići, Gorani, Bujaci i sl. i danas sam sa njima u dobrim odnosima", napisa ovaj Jusuf. Tačno, prve komšije ga dobro poznaju, kao oficira i čovjeka a naročito dobro su ga upoznali nakon pokolja (opet) u zajedničkom im selu Kalotići kod Visokog, izvršen nad prvim komšijama Mušinbegovića, Vukovićima. Prepis dokumenta koji govori o ovom zločinu:

  • "Kalotići - surov zločin izvršen nad tri generacije poznate i ugledne porodice Vukovića u ovom pretežno muslimanskom selu, opštine Visoko (muslimana 309, Srba 165), desio se 20. juna 1992. u 14:30 časova. U zločinu izvršenom pretežno iz lakog pešadijskog automatskog oružja za nekoliko minuta je pobijeno šest članova te bogate srpske porodice. Zločin su pripremili i izvršili naoružani muslimani, vojnici Armije BiH, uglavnom dobrovoljci regrutovani iz sela ove i susednih opština.

    Istog, ali i sledećeg dana posle zločina nad pobijenom srpskom porodicom sadistički su likovale i iživljavale se prve komšije muslimani, njihove žene i deca. Dva dana su, dok tela nisu odneta iz dvorišta i sahranjena, pljuvali, mokrili, psovali i šutirali pokojnike sa kojima su pre toga decenijama, izgledalo je prijateljski, bez međusobnih sukoba, živeli u najbližem komšiluku, kuća do kuće.

    ŽRTVE ZLOČINA:

    1. Boško Vuković, 1927.
    2. Draginja Vuković, 1924.
    3. Rajko (Boško) Vuković, 1948.
    4. Miodrag (Rajko) Vuković, 1969.
    5. Jelenko (Dušan) Vuković, 1962.
    6. Zdravko Vuković, 1946.

    Ovim žrtvama treba sa puno razloga dodati i Zdravkovu ćerku Tanju Vuković, srednjoškolku, koja je, u skrovištu, bila svedok pokolja. Nakon godinu dana, u očajanju, izvršila je samoubistvo aktiviranjem ručne bombe kao izbeglica u Ilijašu.

    Svedok 806/95-34, član porodice Vuković, navodi:

  • "...Kada su 20. juna muslimani izvršili napad, bili smo svi uznemireni, ali smo računali da ćemo biti zaštićeni od komšija muslimana, a pre svega od veoma uticajne porodice Mušinbegović, čije su kuće bile udaljene od naših oko 50 m.

    U vreme napada, Hasib i Jusuf Mušinbegović nisu bili u selu. U našoj kući je, prethodne noći, između 19. i 20. juna, prenoćila supruga Hasibova - Nisveta, zajedno sa svojom majkom Zumrom i svoja tri sina. U našoj kući su ostali sve dok nije prestala pucnjava, negde do oko 14. 00 časova. Posle toga su otišli svojoj kući na ručak, rekavši da će se ponovo vratiti.

    I pre toga, a naročito od početka rata, dešavalo se da žene iz porodice Mušinbegović zajedno sa decom noćivaju u našoj kući - i to u novoj kući koja je bila opremljena, a u kojoj smo mi iz porodice Vuković povremeno spavali. Iz tih razloga nama nije bilo ništa neobično što su oni te noći došli da noće kod nas, jer su naši međusobni odnosi bili veoma bliski.

    Po njihovom odlasku, moj otac je rekao da napojimo stoku, pa da ručamo, a zatim da idemo svi skupa u centar sela da vidimo šta ćemo dalje da radimo.

    Supruga mi je u jednom trenutku rekla da dolazi oko 20 naoružanih muslimanskih vojnika, na čelu sa sinom našeg komšije Mustafe Mušinbegovića zvanog "Dičo". Zajedno s njim je išao i Izet Mušinbegović, koji je takođe bio naš komšija.

    Mi smo se tada nalazili u podrumu iz koga nismo mogli videti šta se dešava, jer smo se spremali na ručak. Nakon kraćeg vremena se čuo glas moje majke koja je kukala, a nakon toga plač Miodraga, koji je zvao Milojka i Zdravka da dođu u dvorište. Odmah posle toga čuo sam brojne rafale iz automatskog oružja. Posle toga je nastala tišina. Kada sam izašao u dvorište, video sam da moj otac, majka, brat, sinovac i rođaci leže pobijeni... "

    POČINIOCI ZLOČINA:

    1. Mušinbegović Jusuf, pre rata major JNA, komandant Teritorijalne odbrane u Kaknju, koji je komandovao napadom na selo Kalotiće i njegov brat,
    2. Mušinbegović Hasib, pre rata potpukovnik JNA, član Kriznog štaba Donje Moštre,
    3. "Dičo" Mušinbegović, od oca Mustafe,
    4. Mušinbegović Izet,
    5. Omerbegović Adem,
    6. Tarik, iz Kaknja,
    7. Ramić Misret, zvani "Minđuša" iz Seoca, kod Visokog.

    DOKAZI:

    Dokumentacija Komiteta za prikupljanje podataka broj: 661/95-1, 661/95-2, 799/95-1, 799/95-2 i 806/95-34".

    I nakon svega, on se javlja i posipa pepelom! Šta reći?!
  • cemerno- 89239 - 12.03.2014 : Jusuf Mušinbegović Visoko - best (5)

    Moje učešće u masakru na Čemernu


    Slučajno sada naiđoh na navode, vrlo stare, u vezi masakra na Čemernu, pa pronađoh i ime : Jusuf Mušinbegović, kao "naredbodavac napada". U to vrijeme Jusuf nije bio ni jednoj vojnoj dužnosti, a kamo li da je "naredbodavac napada".

    Nisam ni čuo za taj masakr, ako ga je uopće bilo. Jusuf po svojoj moralnoj konstituciji, bez obzira što je oficir bivše JNA, nikada ne bi mogao narediti bilo kakav masakr, pa ni ovaj. Negov lik oficira dobro poznaju moje komšije - Srbi, Vukovići, Vojnovići, Gorani, Bujaci i sl. i danas sam sa njima u dobrim odnosima.
    cemerno- 87027 - 19.10.2013 : Milena Cvjetkovic Trebinje - best (0)

    Mirsad Bešlija - Šumar


    Poslije dugo vremena sam opet otvorila ovu stranicu o nasem crnom i čemernom Čemernu. Sada ću samo da napišem par stvari o Mirsadu Bešliji - Šumaru. Mirsad Bešlija zvani Šumar iz Korita, sada kako sam čula živi u Ilijašu, je pojeo više hljeba kod mog pokojnog oca Nove Cvjetkovića nego kod svoje kuce. Kako kažu, hrani kera da te ujede. Nisam mogla da vjerujem da je moj pokojni otac ubijen od njegove ruke. Sve to i mi porodice ubijenih znamo kao i institucije koje ne rade svoj posao. Šumar se danas šeta zemljom živ i zdrav, dok naših najmilijih nema. Živi slobodan kao da nije ništa uradio. Nadam se, a i duboko vjerujem u to, da će ga stići, isto kao i i ostale ubice sa Čemerna, ako ne ova ljudska onda bar Božja kazna.
    cemerno- 87021 - 16.10.2013 : Mili Pale - best (0)

    Gojko Ivić


    Imate pogrešnog Gojka Ivića. Taj Gojko je bio u VRS.
    cemerno- 83377 - 07.03.2013 : Puska - best (1)

    Još nešto o Čemernu


    Čudi me da mali Okilj, šura od jednog tkz. zločinca, nema petlju da kaže da je njegov zet svo vrijeme bio u Podlugovima, pa ako hoćete baš da kažem i u četnicima.

    Toliko od mene, a mrtvima vječni pokoj i laka im crna zemlja. Amin!
    cemerno- 27358 - 24.03.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    RE: Prezimena nekad i sad


    Poštovani Vuče, smatram da si potpuno u pravu kad pišeš o nedoumicama i dilemama, posebno u vezi prezimena pojedinih familija. Nažalost, to mlađa pokolenja ne znaju pa iz neznanja prihvataju izvitoperena imena koja, eto, postaju stvarnost. Mislim da ista dilema postoji i kod Nove Cvjetkovića za koga je neko dao tačan podatak u ratu i izvorno prezime Četković.

    Veliki pozdrav.
    cemerno- 27351 - 23.03.2011 : Vuk Gradinski Republika Srpska - best (1)

    Prezime, nekad i sad


    U vezi sa podacima o pokolju koji se desio na Čemernu u junu 1992. godine postoji veliki broj kontraverzi, nedoumica i dilema a neke su vezane i za osnovne podatke o samim žrtvama. Jedna od njih javlja se i kod podataka o poginulom Novku Ćetkoviću (Cvjetkoviću), a postoje "krivi navodi" vezani i za neke od ostalih žrtava.

    Na našim prostorima (mislim na tzv. "planinski" dio teritorija opština Ilijaš i Vareš) mnoga prezimena su vremenom mijenjana, da li po ličnoj volji pojedinaca ili zato što je to kakav pisar tako zapisao. Neki su "frizirali" sopstvena prezima, nekima je narod nadijevao sasvim druga, neke su age tako prozvale...

    Nikada, od đeda ili bilo koga drugog, nisam čuo da na našem području postoje Cvjetkovići. Ćetkovići su tu živjeli, slavili slavu Obnovljenje hrama svetog velikomučenika Georgija- Đurđic (16. novembra). Od Miloje Ćetkovića (poznatog i kao Živković) sam slušao da su oni jedan rod sa Ćetkovićima iz Crne Gore kao i to da je na Čemernu poginuo njegov rođak Novko. Prezime Cvjetković je karakteristično za "burski" kraj i nije mi jasno kako se sad javlja umjesto "Ćetković", ali ako je u pitanju kćerka žrtve koja tako tvrdi, nema razloga za nevjerovanje.

    Takođe, u većini podataka o žrtvama pojavljuje se prezime Bunjevac iako je, bar na našem području, poznato da se to prezime izgovara "Bunijevac" te bi, ako se već držimo Vukovog gesla "piši kao što govoriš" to prezime trebalo pisati onako kako se i izgovara.

    Prezime "Mičić" u stvarnosti nikada nije postojalo na Visoravni kao ni ime "Mičo", nego Mićić ali je ono izmijenjeno od strane onih koji barataju sa 28 glasova ("nema tvrdo i meko ć i đ", govorio bi moj nastavnik Dragutin prije nego ošamari đaka koji brka ove glasove).

    Pranđed moga đeda, kada je došao sa područja koje je sada u Crnoj Gori, prezivao se Damljanović, ali je to prezime kasnije "frizirano" u Damjanović, tako da izvorno prezime niko ne nosi. Takođe, Lazendići su izvorno Lazande, Trifkovići su Trivkovići...

    Mislim da bi mlađim naraštajima trebalo ostaviti istinite podatke o događajima čiji smo savremenici, bar imena žrtava da budu ispravno napisana.
    cemerno- 27347 - 23.03.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (1)

    RE: Novo Cvjetković


    Željko, tražio si od Milene, kćerke Nove Cvjetkovića, da Ti dostavi fotografiju za Novu i ako ima i za druge osobe pobijene na Čemernu.

    Obavještavam te da su svi pobijeni u masakru na Čemernu 10. 06. 1992. godine, onih 21 koji se nalaze na spisku u mojoj knjizi, a koji sam ti sad dostavio, preneseni u Vojničko groblje u Sokolac i da za njih imaš slike pa i za Novu Cvjetkovića.

    Oni se nalaze po slovima pod sljedećim rednim brojevima:
    01. Bunjevac Aćima Milan - 85
    02. Bunjevac Aćima Ranko - 90
    03. Bunjevac Jovana Rajko - 89
    04. Bunjevac Jovana Đorđo - 82
    05. Bunjevac Đorđe Goran - 83
    06. Cvjetković Neđe Novko-Novo - 18
    07. Damjanović Vukašina Zdravan - 17
    08. Đuka Borivoja Manojlo - 10
    09. Đurđić Nove Gojko - 34
    10. Janković Samojka Miroslav - 14
    11. Jevtić Radovana Radomir - 17
    12. Janković Tomislava Sreten - 15
    13. Kapetanović Manojla Svetozar-Triša - 8
    14. Lazendić Radoje Ljubiša - 16
    15. Mirković Jovana Stanoja - 73
    16. Malešević Dušana Žarko - 6
    17. Malešević Miloša Milovan - 4
    18. Mičić Slobodana Nedeljko - 84
    19. Pantić Milana Miro - 13
    20. Trifković Riste Milinko - 55
    21. Trifković Milenka Rajko - 58
    cemerno- 27345 - 23.03.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (1)

    RE: Novo Cvjetković


    Pročitao sam tekst Čemerno: Milena Cvjetković, objavljen na ovoj stranici pod brojem 27342 od 22. 03. 2011. godine u kojem Milena ukazuje na grešku koja se pojavljuje u vezi imena i godine rođenja njenog oca.

    Neznam da li se ta greška pojavljuje još na nekim mjestima, ali sada vidim da ta greška postoji u mojoj knjizi "Ilijaški Nemanjići". Taj podatak sam uzeo iz podataka opštinskih komisija koje su radile u toku rata i isti je objavljen i u opštinskom biltenu. Nije do sada niko intervenisao na tu grešku.

    Milena u svom tekstu navodi i ime Neđo i godinu 1912. U mojoj knjizi se navodi da je Novo-Novko sin Neđe, ali se ne navodi njegova godina rođenja, te da se preziva Četković.

    Evo dijela tog teksta u mojoj knjizi:

    10. juni 1992. godine

    Muslimanski ekstremisti su pokazali da se ne šale i da sa njima nema zajedničkog života. Dobro isplaniranu i pripremljenu akciju izvršila je muslimanska jedinica sastavljena od ekstremista iz Kaknja, Breze i opštine Ilijaš.. Na zvjerski način izvršen je masakr u selu Čemerno gdje je ubijeno, zaklano i spaljeno 30 lica srpske nacionalnosti, a selo do temelja spaljeno i opljačkano.
    I ova akcija govori da je ovo rat protiv srpskog naroda. U dnevniku ubijenog muslimana koji je učestvovao u pokolju na Čemernu napisano je naredjenje koje su dobili: «Uništiti sve pokretno i nepokretno... sve srpsko. » U tom iznenadnom i zločinačkom napadu ubijen je 21 srpski borac koji su bili u obezbedjenju sela Čemerno i položaja haubica i to:

    1. Milan Aćima Bunjevac, rođen 1954.
    2. Ranko Aćima Bunjevac, rođen 1960.
    3. Rajko Jovana Bunjevac, rođen 1948.
    4. Đorđo Jovana Bunjevac, rođen 1936.
    5. Goran Đorđe Bunjevac, rođen 1965.
    6. Novko-Novo Nedje Četković, rođen 1938.
    7. Zdravan Vukašina Damjanović, rođen 1965.
    8. Manojlo Borivoja Đuka, rođen 1973.
    9. Gojko Nove Đurđić, rođen 1952.
    10. Miroslav Samojka Janković, rođen 1966.
    11. Radomir Radovana Jevtić, rođen 1957.
    12. Sreten Tomislava Janković, rođen 1964.
    13. Svetozar-Triša Mihajla Kapetanović, rođen 1941.
    14. Ljubiša Radoje Lazendić, rođen 1971.
    15. Stanoja Jovana Mirković, rođen 1968.
    16. Žarko Dušana Malešević, rođen 1957.
    17. Milovan Miloša Malešević, rođen 1964.
    18. Nedeljko Slobodana Mičić, rođen 1967.
    19. Miro Milana Pantić, rođen 1967.
    20. Milinko Riste Trifković, rođen 1932.
    21. Rajko Milinka Trifković, rođen 1976.


    Pored boraca ubijeno je još i 9 civila i to:

    1. Janja Trifković, supruga ubijenog Milinka 1941.
    2. Slavojka Bunjevac, supruga ubijenog Milana 1957.
    3. Mirosava Bunjevac, majka ubijenog Milana, 1926.
    4. Koviljka Bunjevac, supruga ubijenog Đorđa, 1937.
    5. Spasenija Damjanović, domaćica, 1935.
    6. Ranka Damjanović, njena kćerka, 1963.
    7. Jadranka Damjanović, njena kćerka, 1960.
    8. Staka Damjanović, majka ubijenog Zdravana, 1935.
    9. Stana Rašević, domaćica, 1926

    Knjiga je štampana 1998. godine, rasprodana je i u njoj ne postoji mogućnost ispravke.

    Međutim, ja dopunjujem tu knjigu sa novim tekstovima i slikama poginulih boraca i imam je na CD-u koju ću kad budem u mogućnosti štampati. Tu ću napraviti ispravku, a tekst bi trebao, kako sam Milenu razumio, umjesto napred navedenog biti ovakav:

    6. Novo-Novko Cvjetković, rođen 1938.


    Molio bih Milenu samo da objasni da li mu je ocu ime Neđo ili neko drugo ime.

    Ja se izvinjavam za grešku. Ujedno molim Milenu da preko Željka dostavi meni svoju tačnu adresu stanovanja kako bih joj odmah dostavio CD moje knjige.
    cemerno- 27342 - 22.03.2011 : Milena Cvjetkovic Bosna i hercegovina - best (0)

    Novo Cvjetkovic


    Samo da vam kažem da sam ja kćerka Nove Cvjetkovića koji je poginuo na Čemernu i da ne postoji nikakav Marko Cvjetković a kamo li da je učestvovao u napadu na Čemerno. Ni jedan Cvjetković nije oženio muslimanku! I molim vas da se ovo već jednom ispravi.

    Ja sam taj masakr izbjegla igrom slučaja. Moj pokojni otac mi je spasio život ali svoj nije mogao. I jos se pojavljuje greska u njegivom imenu i godini rodjenja. Moj otac se zvao Novko Cvjetković -Novo a ne Neđo Cetković i nije bio 1912. nego 1938. godište.

    Milena,

    nema problema, provjerićemo a zatim i ispraviti grešku. Interesuje me samo jedno: da li bi bila ljubazna da nam pošalješ bar jednu fotografiju Nove Cvjetkovića. Ukoliko imaš i fotogrefije drugih osoba koje su pobijene na Čemernu, bio bih ti jako zahvalan. Moj email je slavicnetŽhotmail.com.

    Srdačno,
    Željko Tomić
    cemerno- 25109 - 30.09.2010 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)


    Sedamnaest godina nakon pokolja na Čemernu


    cemerno- 24762 - 10.08.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)


    Obeležena 18. godišnjica masakra Srba na Čemernu

    I ove godine je 10. juna 2010. godine obilježena osamnaesta godišnjica od strahovitog pokolja u selu Čemernu, opština Ilijaš. Za razliku od prethodnih, ove godine je na lice mjesta izašlo i dvadesetak predstavnika razno-raznih humanitarnih i nevladinih organizacija, među njima i nekoliko osoba sa Sokoca.

    U pratnji mješovitih snaga MUP-a Republike Srpske i MUP-a Federacije, kao i snaga UNPROFOR-a, na mjesto gdje je nekada bilo selo Čemerno izaši su Srbi sa namjerom da odaju počast nastradalim civilima u jednom od najsvirepijih masakara koji se desio u bosanskom ratu a koji je značajno doprineo da se plamen mržnje između Srba i muslimana još više razbukti...

    Od sela Čemerno ostalo je samo par zidova zaraslih u travu na zgarištima spaljenih kuća. Oni nas podsjećaju na stravične scene koje su se tamo desile u praskozorje jednog junskog jutra sada već daleke 1992. godine.

    Selo pusto, bez i jedne žive duše! Povrtnika nema, a kažu da ih neće ni biti jer su gotovo svi mještani iščezlu u tom stravičnom pokolju...

    Gotovo u potpunosti je uništeno i pravoslavno groblju. Nekoliko preživjelih Srba iz tog sela je zapalilo sveće i položilo cveće i tako obelježilo 18. godišnjicu velikog stradanja 32 srpska civila, koje su u mučkom napadu na najsvirepiji način poubijali od strane svojih komšija muslimana.

    Prema izjavama malobrojnih preživelih, u ranu zoru 10. juna 1992. godine oko 60 muslimanskih ekstremista iz susednih sela Korita i Mahmutovića rijeke uz povike "Alah je veliki" upalo je u ovo nezaštićeno srpsko selo i na kućnom pragu ili u postelji usmrtilo skoro sve meštane, među kojima je bilo najviše žena, dece i staraca.

    Jedan od svjedoka tog pokolja, bio je i kuvar Pero, koji sada živi u Lukavici. Iako gotovo potpuno slijep, sam osjećaj da se nalazi na mjestu na kome se desilo nešto što normalan čovjek ne može ni da zamisli, budio je u njemu bujicu osjećanja... Plakao je čovjek kao malo djete!

    Još potresnija je priča o jednom mještaninu kome su komšije muslimani u pokolju na Čemernu ubili čak deset članova porodice. Bio čovjek na liniji na nekoj drugoj lokaciji pa izbjegao pokolj! Od tog stravičnog dana, 10. juna 1992. godine, život je za njega stao a on utjehu nalazi jedino u alkoholu. I na godišnjicu pokolja je bio poprilično pripit pa nije bio baš mnogo raspoložen za priču. Međutim, bol na njegovom licu je govorio više od hiljade riječi! Ime ovoga jadnika zaboravih, pa ću morati da naknadno da ga objavim.

    Da pomenem i to da vremenske prilike uopšte nisu bile naklonjene hodočasnicima na ovo veliko stratište nevinih Srba. Obilne kiše u maju i junu su pretvorile seoske puteve u kaljuge, pa se do Čemerna moralo pješačiti preko sat vremena. Nije pomoglo i to što je UNPROFOR imao terenska vozila. Zbog izuzetno loših vremenskih uslova, a i zbog ograničenog vremena provedenog na licu mjesta, niko od prisutnih nije napravio ni jednu jedinu sliku! Da ispravim ovu nepravdu, svoj najbolji digitalac sam poklonio osobi koja će i idućeg ljeta ići na Čemerno, pa se iskreno nadam da ćete iduće godine biti u prilici da vidite slike koje bismo svi mi, a i generacije koje dolaze nakon nas, morali da zapamtimo za sva vremena.

    Eh Čemerno, baš si gorko i čemerno!
    cemerno- 24760 - 10.08.2010 : Ivica Lazarevic Aleksinac-Srbija - best (0)

    Lazendić Ljubiša


    Zanimaju me podaci o Ljubiši Lazendiću koji je poginuo u Čemernu. Verujem da je to moj drug iz vojske.

    Zanima me:
    Koji je čin nosio?
    Kako mu se zvala majka?
    Gde je služio vojsku?
    Gde je živeo pre pocetka rata?

    Unapred hvala!!!
    cemerno- 23748 - 17.02.2010 : Srdjan Vukovic - best (0)

    Simo i Stjepan Pavlović


    Čitajući tekst o prosvjetnom radniku Zahidu Baručiji, ovdje nazivanom pogrdnim imenima, što bez sumnje i zaslužuje, sjetih se svojih nastavnika iz osnovne škole, onih na koje smo gledali sa poštovanjem, a koje smo smatrali kao druge roditelje. Mnogi od njih su bili veliki ljudi, bez obzira na naciju. Godinama slušaš njihovo predavanje, diviš se njihovom znanju i pedagoškim sposobnostima, poželis da budeš baš kao oni kad porasteš.

    A onda se desi nešto u što ni sam ne možeš da povjeruješ, da ljudi koje si godinama slušao i koji su ti na neki način bili uzor, pokažu svoje pravo lice.

    Simo Pavlović, nastavnik istorije, i brat mu Stjepan, pedagog u mojoj školi, pokazaše svoje zvjerske ustaške gene malo pošto su zatvorili svoje dnevnike i zaključali svoje kabinete, pozdravili su se sa djecom i krenuli da krampama ubijaju njihove roditelje, djedove i babe na Čemernom. A danas još uvijek slobodno hodaju i posjećuju sve kulturne manifestacije. Ne bi me čudilo da jednoga dana i oni postanu direktori u nekoj od škola u blizini Čemernog.
    cemerno- 21820 - 30.05.2009 : Mladjo sovrle Simanic - best (0)

    Srebrenica - talibansko uporište


    Kako vi muslimani (ne mislim na sve, jer ima i dosta dobrih ljudi) mežete da kažete da je Čemerno bilo veliko četničko uporište. Onda se i za Srebrenicu može reći da je bila veliko Orićevo talibansko terorističko uporište. Da li vam smeta kada čujete tako nešto, ha-ha-ha? Ja sam poreklom iz Ilijaša i na Čemernu sam poznavao sve, kao i onu malu devojčicu od osam godina. Da li vam je i to dete bilo krivo?

    Svaku majku i oca boli duša za svojim detetom, bio on Srbin ili musliman! Nema mira dok ne priznaju i ne pomire se ljudi dobre volje. Nema mira, samo možda rata.
    cemerno- 18916 - 10.09.2008 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (2)

    Čemerno: video snimak


    cemerno- 18674 - 17.08.2008 : Mira Srbac - best (0)

    Čemerno


    Moje iskreno saučešće porodicama poginulih.
    cemerno- 18036 - 10.06.2008 : Protiv Zaborava Čemerno - best (2)

    Prokleta dolina


    U Čemernom je danas obilježena šesnaesta godišnjica stradanja 30 srpskih civila i boraca, koji su 10. juna 1992. godine poginuli u ovom mjestu u opštini Ilijaš.

    Jedan od rijetkih Srba koji su preživjeli napad na Čemerno Petar Rašević, inače teško obolio od posljedica zločina koji je preživio, sjeća se tog kobnog dana.

  • Ne mogu nikad zaboraviti kako je bilo. Svi su moji tu bili, ali teško je pričati o tome. U pola šest sam ustao jer sam radio u kuhinji. Napad je počeo i muslimani su sa svih strana udarili i 30 naših je poginulo. Da su bar poginuli od puške, već su izmasakrirali ljude, a najviše Zdravana Damjanovića, Gorana Bunijevca i Miru Pantića da se nije moglo ni poznati šta su uradili sa njima. Ja sam preživio, jer sam se sakrio u zemunicu, pod štalu koju su poslije zapalili.
  • Vidio sam kada su iz štale, u kojoj su se sakrile, izveli dvije djevojke, sestre Damjanović. Tu su ih silovali, mučili i izmasakrirali. Stariji ljudi nisu mogli ni bježati, a nisu se ni nadali da to mogu uraditi komšije iz susjednih muslimanskih sela Korita, Mamutovića Rijeke i Orahova.

    Preživjela je i Branka Trivković, kojoj su poginuli otac, majka i mlađi brat, dok je drugi ostao invalid u kolicima. Nožu je izbjegao i Mlađo Damjanović, kome su poginule dvije sestre i majka. Porodice preživjelih ogorčene su zbog toga što ni 16 godina poslije zločina nije pokrenut postupak protiv onih koji su svjesno i planski, sa naredbom pretpostavljenih, krenuli da ubiju stanovnike i selo sravne sa zemljom, o čemu postoji obimna dokumentacija, kao i nekoliko svjedoka od kojih je jedan pripadnik tzv. Armije BiH.

    Rodbina ističe da se "zločinci ponašaju kao da se na Čemernu nije desio zločin, jer rade u državnim organima, otvaraju privatne firme i restorane, a kao nagradu za masakr dobili su najviša vojna priznanja. Kako je mjesto pripalo Federaciji BiH, ništa nije obnovljeno i u ovo selo Srbi se neće vratiti. Povratka u Čemerno i Ilijaš nema, jer nema ni donacija za obnovu uništene imovine, a rizik predstavlja i posjeta grobljima i crkvama, čije je rušenje nastavljeno i poslije rata.

    A dole u dubini svijetli Breza u sumraku i tumaraju krvnici sa bremenom prokletstva na leđima dok krugovi pakla spremni ih očekuju.
  • cemerno- 17891 - 19.05.2008 : Lebron James Cleveland, Ohio - best (0)

    Vrbac Bacvr


    Možda tvoj Beka nije uzeo pušku ali svakako jeste trnokop kmojim se poslužio na Čemernu sa družinom.

    Kad pominješ Bunjevce (ili Bunijevce:
    • Mirosava (Risto) Bunijevac 1926.
    • Slavojka (Nikola) Bunijevac, 1957.
    • Đorđo (Jovan) Bunijevac 1936, i supruga
    • Koviljka (Lazar) Bunijevac, 1937.
    • Novko (Neđo) Ćetković, 1912;
    • Spasenija Damjanović-Tasa, 1935. i njene dve kćerke
    • Ranka (Milan) Damjanović, 1963. i
    • Jadranka (Milan) Damjanović, 1960;
    • Staka (Mlađen) Damjanović, 1935.
    • Stana (Simo) Rašević, 1926;
    • Milinko (Risto) Trifković, 1933. njegova žena
    • Janja (Dušan) Trifković, 1941. i njihov sin
    • Rajko (Milinko) Trifković, 1979.


    Svi civili, na monstruozan način pobijeni na Čemernu.

    Ako odeš u centralu SDA u Brezi po sopstveno mišljenje vjerovatno će ti reći da su likvidirani jer su pucali po Brezi iz haubica ili su i oni pobijeni iz koristoljublja, radi krava, ovaca, kokošiju ili dinara.
    cemerno- 17889 - 18.05.2008 : Vrbac Vrbac Breza - best (1)

    Ispravka


    Beka Enver, hahaha, pa taj lik uopšte nije puške uzeo u ruke a vi ga spominjete kao borca. Simulant, nehljeb i švercer...
    Od svih nabrojanih samo je on iz Breze, ostali su sa područja Ilijaša. Kaže pisac Salkić bivši policajac iz Vogošće. Nikada čuo! Ima li taj Salkić ime, godinu rođenja?

    Džafo taksista uopšte nema sina niti je bio u vojsci a onda neke priče kao on nekome pričao...

    Što se tiče te familije koja je pobijena 1993. godine, to je bio zločin iz koristoljublja, zbog novaca. Obavljen je uviđaj, podnesene krivične prijave, i sud je osudio ljude - ne poslije rata nego odmah 6 mjeseci nakon događaja.

    Razlika izmedju zločina i krivičnog djela ubistva je u tome što se zločin počini iz nacionalnih ili nekih drugih pobuda a ubistvo iz koristoljublja ili nekog drugog motiva.

    Dokumentacija o navedenom postoji u SJB Breza.

    Molim cijenjenog pisca da mi pojasni na kojoj adresi u kom naselju se živjeli ti Adžici u Brezi jer mi je to prezime potpuno nepoznato pa ću da provjerim.

    Eh sad dolazimo do kulminacije neistine pravoslana crkva u Brezi nije izgubila ni ciglu a kamoli da je srušena o čemu ovaj piše.

    Logori?????
    Tačno je da je na većini nabrojanih lokacija bio istražni zatvor ali za one koji su se sa arsenalom po kućama spremili da naprave pokolj na bazenu kako je napisano u planeru napada koji je pronađen kod profesora Subotića ni jedna ženska osoba nije ni dijete nije bila pritvorena.

    Srbi koji su otišli iz Breze, civili su otišli svojom voljom ili zbog poziva koje su im mentori upućivali iz Ilijaša svojim očima sam gledao na destine građana Breze srpske nacionalnosti kako sa koferima u rukama idu pred Crveni krst da bi tražili da ih prebace za razmjenu u Ilijaš ali bez policijske ili vojne naoružana ili bilo kakve pratnje.

    Sve u svemu cijeli rat su u Brezi živjeli i bili u redu sa mnom za humanitarnu pomoć i Srbi koji su ostali i ni po čemu nisi bili tretirani kao građani drugog reda čak su bili i povlašteni jer nisu podlijegali vojnoj obavezi.

    Sta je sa Vasilijem Bunjevcem koji je skoro godinu nakon početka agresije obavljao funkciju zamjenika komandira policije i spavao u policjskoj stanici jel' ga neko maltretirao??? Možda je čovjek ostao po zadatku ali nije ni tučen ni ubijen već kad je dobio poziv da ide od onih kojima više nije trebao u Brezi otišao u Ilijaš i poginuo na koti Višegrad iznad Kralupa od mine. Gdje je Branislav Bunjevac policajac koji je cijeli rat bio u policiji u Brezi i koga Brezani i dan-danas cijene iako je Srbin.

    Kad sam rekao da sam spreman polemisati to sam i mislio i molim vas argumentovano imenom i prezimenom bez rekla-kazala i polovičnih imena i funkcija ljudi koji i ne postoje.
    cemerno- 17809 - 04.05.2008 : Da se ne zaboravi - best (1)

    Zločinci iz rata, Breza


    Alić Džemal - musliman iz Breze, komandant jedinica Teritorijalne odbrane za Brezu. Odgovoran je za učešće u napadu na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš, izveden 10. juna 1992. u 5 sati. Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno 30 srpskih civila (navedeno u krivičnoj prijavi KU-63/92 od 17. jula 1992. ).

    Barić Braco, zvani Galava - Hrvat stalno nastanjen u LJubini, opština Ilijaš, pripadnik TO. Odgovoran je za učešće u napadu 10. juna 1992. na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš. Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.

    Barić Danko, zvani Sinće - Hrvat po nacionalnosti, stalno nastanjen u Ljubini, opština Ilijaš, pripadnik TO. Odgovoran je za učešće u napadu 10. juna 1992. na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš. Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti. Takođe je odgovoran za počinjeno krivično delo zločin protiv civilnog stanovništva izvedeno dana 19. jula 1992. u mjestu LJubina, opština Ilijaš na magistralnom putu Tuzla - Sarajevo. Tada su ubijeni Srbi Nikolić Jovan, Marić Tihomir i Macanović Slobodanka, a teško su ranjeni Marković Marica, Marković Zorica, Marković Gordana i Macanović Vlatko.

    Barić Karlo - iz sela Nasići, vojnik TO. Odgovoran je za učešće u napadu 10. juna 1992. na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš. Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.

    Barić Stjepan-Pepo, Hrvat, vlasnik SUR "Gril", stalno nastanjen u LJubini, opština Ilijaš, pripadnik TO. Odgovoran je za učešće u napadu 10. juna 1992. na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš. Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.

    Barić (Vinko) Zoran - Hrvat stalno nastanjen u LJubini, opština Ilijaš, pripadnik TO. Odgovoran je za učešće u napadu 10. juna 1992. na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš. Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.

    Beka Enver - iz Breze, vojnik TO. Odgovoran je za učešće u napadu 10. juna 1992. na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš. Selo je uništeno, a na svirep način pobijeno je 30 lica srpske nacionalnosti.

    Bešlija Ferid - iz Breze, selo Korita, pripadnik TO. Odgovoran je za učešće u napadu 10. juna 1992. na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš. Selo je tokom napada uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 lica srpske nacionalnosti.

    Bešlija Osman - pripadnik TO. Odgovoran je za učešće u napadu 10. juna 1992. na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš. Selo je tokom napada uništeno, na svirep način ubjeno 30 lica srpske nacionalnosti. Takođe je odgovoran za počinjeno krivično djelo zločin protiv civilnog stanovništva izvedeno 19. jula 1992. u mjestu LJubina, opština Ilijaš, na magistralnom putu Tuzla - Sarajevo, pri čemu su ubijeni Nikolić Jovan, Marić Tihomir i Macanović Slobodanka, a teško su ranjeni Marković Marica, Marković Zorica, Marković Gordana i Macanović Vlatko.
    cemerno- 17801 - 03.05.2008 : Znamo Sve - best (1)

    Doprinos Breze njihovoj stvari


    -Gdje je bio i šta je radio možda je zaboravio a da je s' Marsa pao vidljivo je iz priloženog.
    Podsjećanja radi, za manje upućene:

    VOĐE NAPADA ENES DURAK I MIRSO BEŠLIJA
    Nalog za napad na Čemerno izdao je bivši oficir JNA Jusuf Mušinbegović, a učestvovale su jedinice Teritorijalne odbrane Breze i Kaknja. Poznati predvodnici su Enes Durak i Mirso Bešlija zvani Šumar iz Korita. U napadu su učestvovali uglavnom muslimani i Hrvati iz Kaknja, Breze, Korita i Mahmutovića rijeke, raniji milicioner iz Vogošće Salkić, sin Avde Mahmutovića, Džamil Alić iz Breze, Karlo Barić iz Nasića, Stjepan Barić iz Sokolovića, Enver Beka iz Breze, Ferid Bešlija iz Korita, Musa i Nusret Bešlija iz Korita, Suljo Bešlija, Marko Cvjetković iz Orahova, Nijaz Čabaravdić iz Handžar divizije, Muamer Frljaj iz Breze, Pavo i Stipo Ivanić, Gojko Ivić iz Nasića, braća Simo i Stjepan Pavlović, izvjesni Zoran, Hasan Selimović iz Korita, Senad Sekira iz Papratina Kakanj, Teufik Turudija - Tufo komandir kakanjske manevarske jedinice, Elvedeih Velić i Željko Vidović iz Ljubine kod Ilijaša.

    Logori za Srbe, Breza, 1992. - 1995. godine

    1. Breza, vojni zatvor,
    2. Breza, policijska stanica
    3. Breza, logor u podrumu fabrike "Elektroterma" ( stara Osnovna škola "Ismet Šarić - Slobodan" )
    4. Breza, skladište preduzeca "Udarnik", preko puta zgrade MUP-a
    5. Breza, u kupatilima na gradskom bazenu
    6. Breza, logor u magacinu rudnika "Breza"
    7. Breza, zgrada "29"

    Nikola Novaković (73), rodom iz Breze, danas sam živi u Višegradu i punih 15 godina traga za dželatima koji su mu u proleće 1993. godine, u jednom od najtežih zločina počinjenih za vreme rata u Bosni, zvjerski pobili čitavu familiju. Ni posle 15 godina traganja, Nikola nije našao pravdu, ali, kaže, od zavjeta koji je dao na grobovima svojih najmilijih, brata Ranka Novakovića, žene Milke Novaković, snahe Obrenije Novaković i polusestre Rajke, neće odustati.

    "Više svjedoka odmah mi je ispričalo da su članovima moje familije dvojica muslimana, preteći oružjem, naredili da se okupe u starom podrumu bratove kuće. Iza ponoći, u podrum su stigli dželati, prvo su ih mučili, onda sve zvjerski pobili - Rajku udarcima šrafcigerom u slijepoočnicu, Ranku su pucali u usta, Milki i Obreniji odsekli su glave... Sutradan ujutru, komšinica Slobodanka našla ih je mrtve i pozvala policiju... Da sve bude još gore, njihova tijela su poslije prebačena u mrtvačnicu Doma zdravlja u Brezi, tu su im navučene uniforme vojnika Armije BiH, slikala ih je televizija, a iste večeri TV Sarajevo prikazala je njihova tijela uz priču da su to nevini muslimanski civili koje su masakrirali četnici" - prepričava Nikola dalje golgotu svoje familije koja traje do dan-danas. Istina, muslimanske vlasti u Sarajevu kasnije su za zločin u Brezi uhapsile i osudile na kaznu od 18 meseci zatvora jednog poznatog sarajevskog kriminalca. Nikola, međutim, i dan-danas tvrdi da su prave ubice na slobodi i da slobodno žive u Sarajevu noseći na duši njegove najmilije.

    Breza, urbani deo grada. Od početka ratnih sukoba u BiH do uspostavljanja mira, odnosno sklapanja Dejtonskog sporazuma, Breza je bila u posedu muslimanskih vlasti. Zbog toga mnoge činjenice o sudbini i stradanju Srba u ovoj opštini, kao i u ostalim opštinama pod vlašću muslimansko-hrvatske federacije, još su nedostupne stručnim službama koje se bave ovim poslom, a time i javnosti.

    To lokalne vlasti u Brezi godinama dosta efikasno prikrivaju, posebno na užem gradskom području. Ipak, jedan od više zločina izvršenih nad Srbima u Brezi nije ostao prikriven pred lokalnom javnošću. Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992. u naselju Branjevac ubijeni su i spaljeni u vlastitoj kući majka i njena deca blizanci, skoro bebe od svega osamnaest meseci. Njihov otac je u vreme zločina bio zatvoren, nemoćan i prebijan u nekom od brojnih logora za Srbe. U to vreme u centru grada uništen je i srpski pravoslavni hram Sveti Prokopije.

    Žrtve:

    1) Slađana Ađić, 1969. i njena deca blizanci
    2) Snježana (Radisav) Ađić, 1990. i
    3) Siniša (Radisav) Ađić, 1990.
    cemerno- 17799 - 03.05.2008 : Vrbac Vrbac Breza - best (0)

    Pao sa marsa


    Volio bih da mi neko kaže imenom i prezimenom ko je to od Srba ubijen u Brezi i ko je nad kim napravio neki zločin. Ili sam ja bio negdje drugo tokom rata ko zna. A sto se tiče Čemerna izvještaj koji ste objavili je napravljen dva dana nakon akcije na Čemernu.

    Smiješno je čitati kako neko piše kako ste uništili nekakvu haubicu 205 mm u M. Rijeci. Ne znam samo kojim putem je ta haubica dopremljena na to mjesto i da smo je imali. Možda je to pokušaj da se izbalansira dva puta uništavanje vaših 4 kom na Cemernu tj na Derneku.

    Čitam za Đorđu Trifkovica da je ubijen u kući. Civil? Hm, moguće da se može računati jer je njegova PAP-ovka kao i svo ostalo oružje odnesena kao ratni plijen pa su ostali nenaoružani.
    Da ne bi bilo zabune, osuđujem svaki zločin ali nemojte pretjerivati budimo realni, a što se tiče Breze spreman sam polemisati sa svakim od vas na tu temu jer tu sam rođen, tu živim i nadam se da ću tu umrijeti.
    cemerno- 17288 - 15.02.2008 : Komisija - best (0)

    Čemerno


    Ja poznajem mnoge od nastradalih na Čemernu i teško mi je što su umrli na tako strašan način.
    cemerno- 16554 - 04.12.2007 : - best (1)

    Okruglica, Cemernica


    Pročitah ovaj tekst o zločinu u Semizovcu 1941. godine. Ovo je prvi puta da čujem za to. Bez komentara za ovakva nedjela. Neko je ovdje napisao da na stranici srpskih nacionalista ima tekstova o četnicima sa Okruglice. Tražio sam tekst, ali ga ne nađoh. Moželiš li mi pomoći? Je li na forumu i pod kojim naslovom? Bilo bi lijepo pročitati i štogod o dešavanjima u toku 1941. na prostorima Ilijaša, Čemerna, Čemernice, Srednjeg i Okruglice. Da se ne zaboravi!

    Srdačan pozdrav!
    cemerno- 15144 - 03.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

    Podignut spomenik na Čemernu


    Postavljen je spomenik na Čemernu.
    cemerno- 14487 - 06.09.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Nije više Čemerno!


    Ova slika je nastala za vrijeme moga putovanja kroz Hercegovinu (25. juli 2007. godine). Snimljena je digitalnom kamerom ugrađenom u moj telefon Nokija 6065, bez zaustavljanja, iz auta koji se kretao brzinom od 60 kilometara na sat i ciji sam bio vozač, kroz prljavu šoferšajbnu. Saobraćajni znak i predio iza njega je probudio u meni sjećanja na stravične dane kada se desilo Čemerno.

    Mnoge stvari iz proteklog rata su pale u zaborav, ali Čemerno necu nikada zaboraviti. Čemerno je prica koja se ne moze ispricati, takvu stvar je morao da vidi citav svijet.
    Nije više Čemerno
    cemerno- 14203 - 21.08.2007 : - best (2)

    Čemerno


    U "Glasu javnosti" već je u dva navrata objavljena lista osoba protiv kojih je podignuta optužnica zbog pokolja u Čemernom. No glavni akteri još nisu očito na redu ili su dobro zaštićeni.
    cemerno- 14090 - 09.08.2007 : - best (0)

    Podignuta optužnica za Čemerno


    Juče je (09. 08. 2007. godine) u dnevnim novinama "Glas javnosti" izašao je članak o masakru koji se dogodio u Čemernom. Navode se imena osumnjičenih kao i optužnica koja je podignuta za iste.

    Pravda je spora, ali dostižna!
    cemerno- 13987 - 31.07.2007 : - best (0)

    Za Z.M.


    Za Nunu si u pravu, tako je i napisano o tom događaju u "zvaničnim aktima", samo onaj đed nije bio u jaslama nego "na nagradi" (to je sprat iznad, gdje stoji sijeno).

    Za onu dvojicu su ti slagali, to su Muslimani, a bili su u bijelim uniformama, nekakvi specijalci.
    cemerno- 13877 - 28.07.2007 : Z M s - best (1)

    Nesto o Čemernu


    Sto se tiče zločina na Čemernu 1992. godine, "želio bih da dam jedan izvještaj koji će na neki način doprinijeti da se rasvijetle neke činjenice u vezi ovog zločina. U toku 2004. godine sam se zatekao u jednom društvu na brdu zvanom Karići. Da napomenem i to da od 1992. godine živim u inostranstvu.

    Jedna osoba iz tog društva mi je objašnjavala kakva je situacija bila na tom području 1992. godine. Poznavaoci tog kraja znaju da se sa tog uzvišenja vide sva okolna sela opštine Vareš, kao i Čemerno. U podnožju brda se nalazi drvena dzamija koja datira još iz turkog vakta. Odmah pokraj džamuje nalazila se spomen ploča poginulim u Drugom svjetskom ratu, a tada je bila u oštećenom stanju. Pokraj te ploče su se nalazila dva groba bez ikakva obilježja pa sam upitao jednog čovjeka u tom društvu, a koga sam samo površno poznavao, da mi kaže ko je tu sahranjen.

    Čovjek o kome ovdje govorim je taksista iz Breze, Dzafi, koji je rodom (kako reče) iz sela Seoci nedaleko od Čemerna. Posto je bio u pripitom stanju, a sa željom da bude u centru pažnje, počeo mi je objašnjavati da se na tom mjestu sahranjena dva Srbina koje su ubili njihovi Srbi samo zato što su pužali otpor da se drvena džamija ne zapali od strane Srba.

    To mi je nekako bilo sumnjivo, jer da su ih ubili Srbi kako on navodi onda bi im muslimani zbog onog za šta su ubijeni iz zahvalnosti stavili imena nad rakama.

    Zatim je počeo da priča o Čemernu i akciji koja je vođena na to selo. Rekao je i to da je njegov sin, kao pripadnik dirvezantskog voda iz Breze, učestvovao u toj akciji. Dalje navodi da se je jedan "četnik" po prezimenu Damjanović sakrio i da je uspio da ostane živ pa je sada svjedok tih događaja.

    Na Čemernu je poginuo brat od mog školskog kolege S. Burzića - Nuna. Tog njegovog brata sam poznavao vrlo dobro još iz prijeratnih dana. Taj moj školski drug danas radi kao sekretar u O. Š. u Župči. Taj njegov brat je postrojio civile i sve ih je pobio. Zatim je ušao u štalu, odakle je iz jasala neko zapucao te ubio Nunu, tako da su obojica izgorili u štali - i Nune i taj Srbin.

    Nadam se da će ovo moje kazivanje koliko-toliko doprinijeti rasvjetljavanju zločina koji se desio na Čemernu, kao i kažnjavanju počinilaca tog gnusnog zločina.
    cemerno- 13568 - 03.07.2007 : Niko - best (0)

    Enes Durak


    Durak je samo jedan od mnogih koji su ubijali po Čemernu, sta je sa kumom ubijenog Milenka Trifkovića?
    cemerno- 13564 - 02.07.2007 : - best (0)

    Čemerno


    O čemu mi ovdje pišemo? O Čemernu u koje se niko nije vratio, a po svoj prilici i neće. Srbi biježe i iz Ilijaša, prodaju kuće i imanja, a ne sa Čemerske planine, sa koje su ljudi odlazili i za vrijeme bivše Juge.

    Tačno je da se na Čemernu desio pokolj i zločin, ali porodice su iskopale svoje žrtve i preselile ih na Sokolac. E, tu je greška!! Sada se neko sjetio da se treba penjati po Čemernu zbog medija i propagande? Gdje smo bili ranije?
    cemerno- 13229 - 10.06.2007 : R. Damjanović - best (0)

    Petnaest godina zlocina na Čemernu


    Danas je 15 godina od pokolja Srba na Čemernu, opština Ilijaš, izvršenog od strane Hrvata i Muslimana 10. juna 1992. godine.

    Dokazni materijal o masakru skuplja prašinu u nekoj zabačenoj prostoriji u Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, gdje je davno odložen i zaboravljen.

    Počinioci slobodno i uzdignute glave hodaju po BiH a Enes Durak i mnogo dalje, čuvajući Sulju Tihića i članove Predsjedništva BiH (i srpske) na misijama po svijetu.
    cemerno- 12924 - 25.05.2007 : - best (1)

    Ubice sa Čemerna (ispravka)


    O navedenim imenima zločinaca sa Čemerna, istine radi:
  • Ferid i Mirso nisu Bušatlije nego Bešlije sa Korita, opština Ilijaš. Mirsad Bešlija je bio šumar po zanimanju a ne po nadimku, godište 1964.

  • Pavlović nije Simo nego Šimo, bio nastavnik istorije u osnovnoj školi u Srednjem, predratni rezervni oficir, poručnik u Teritorijalnoj odbrani opštine Ilijaš.

  • Enes Durak nije iz Breze nego rodom iz Banje Lučice, opština Sokolac, predratni drot ( obični, strehar ) u Vogošći. Istakao se i u više ubistava u sačekušama na putu Srednje - Semizovac( kombi sa civilima, Boro Radić i pratioci i drugi). Nikad nije odgovarao za zločine niti ga ko traži.
  • cemerno- 12900 - 25.05.2007 : Aco - best (0)

    Odlomak iz


    Čemerno, da čemernije ne može biti!

    "Desetog juna 1992. poklano je Čemerno. Tu su bili izbjegli Srbi iz Debele Međe, sa Vlahinje, Slivna i okolnih sela. Svi su izbjegli u Čemerno misleći da tu nema opasnosti jer je ovdje bila srpska artiljerija. Izbjegli su tu ne bi li kako preživjeli rat. Doveli su sa sobom preko 2. 000 ovaca a i mještani su bili bogati ljudi. Selo je bilo naseljeno samo Srbima. Bio je Trojčindan i Srbi su se spremali za slavlje i bili su se opustili, a ovi su udarili.

    Borbene linije bile su petnaestak kilometara daleko odavde. Iznad Srednjeg preko Ljubina i Korita. A tu je bilo vrlo malo vojske. Samo posada srpske artiljerije.

    Sedamnaest dana su izviđali i privlačili se srpskim selima. Enes Durak ih je vodio. Bio je milicioner (mislim da je iz Banjalučice). Privukli su se po noći. Vukašina Damjanovića sin imao je na leđima onu radio-stanicu. Zarobili su ga, natjerali da na leđima i dalje nosi stanicu, i gonili ga sve do sela. Tu su ga zaklali i oči mu izvadili. Poklali su pedesetak ljudi. Cijele porodice su pobijene na jednu krv. Damjanoviće su pobili: Ranku, Jadranku, Milana Spasu, i sina (zaboravila sam mu ime). U moje zaove Ljubice sve je poklano u kući. Dvije cure k'o dvije vile su zaklali. Niko nije ubijen iz puške. Odsijecali su im glave sjekirama i trnokopima. Staki su glavu odsjekli trnokopom. Trnokop su našli kraj nje. Četrdeset-pedeset duša su pobili. Preživjela je samo jedna cura, Trifkovićka " sakrila se u đubre: jednom je bila na televiziji i od tada nikad više. I Pero, kuvar kod naše vojske. Drugi niko. To nesretno Čemerno niko više ne spominje. Kao da se nikad nije ni dogodilo. A što to kriju zločine Alijine vojske? ", pita se nesretna starica. Odgovor joj je teško ponuditi.
    cemerno- 12898 - 25.05.2007 : Jastreb - best (0)

    Pokolj na Čemernu


    Kako zvati pokolj na Čemerno, nego genocid?

    Kad se trudnici noge prebiju rafalom, a onda joj se plod izvadi krampom.
    I ti to balija, opravdavaš?

    I oni što su pošli da unište haubice, nisu ih uopšte oštetili, a kamoli uništili, no su i dalje (na našu sreću) pravile dane žalosti od Olova do Trnova, kolika je bila vaša fildžan država.

    A dalje što ti pričaš Bosna tzv. "Bošnjacima"? Ko ima pravo da svojata Sv. Save djedovinu, i da turči 13. vjekovnu srpsku Bosnu. Pa i taj kralj Tvrtko je krunisan u Mileševu krunom Nemanjića!
    cemerno- 12897 - 24.05.2007 : - best (1)

    Čemerno


    Žarko Malešević i Nedeljko Mičić su masakrirani. Glave si im nađene na stomaku. Moje saučešće rodbimi i prijateljima stradalih na Čemernom.
    cemerno- 12896 - 24.05.2007 : Dada - best (1)

    Sve bili civili


    Mada moram ti reći još jedno. U Čemernom su bila 4 vojnika (verovao ili ne) a ostalo jesu bili civili i nisu imal kod sebe oružje niti i jednog metka jer da jesu pruzili bi bilo kakav otpor. Otpora kao što znas nije ni bilo. Pogledaj u knjizi koja se zove "Patriot" godišta ljudi koji su ubijeni primetićeš da su u pitanju sterci, deca i zene. Moji ujaci su imali 23 godine kada su masakrirani. Nisu imali kod sebe ni oružje. Na Čemernom su ubijena samo 4 vojnika. Ostalo su bili civili!!
    cemerno- 12895 - 24.05.2007 : Zlatan Sarajevo - best (1)

    Pokolj u Čemernu


    Dado,
    Nisam rekao da se nije dogodio pokolj u Čemernu.

    Po jednima (ovim "mojima") je izvršena diverzantska akcija kojom je neutralisana artiljerija koja je pravila masakre po Brezi i okolnim selima.

    Po drugima je bio pokolj. Ako su civili poubijani - samo budala može tvrditi da nije bilo zločina.

    Čitajući tekst o Čemernom, ja kao bivši pripadnik Armije BiH u potpunosti opravdavam akciju sa vojnog stanovišta, ali i osuđujem ubijanje civilnog stanovništva. Moglo je proći i bez ubijanja žena i staraca.

    Što se tiče ubijanja staraca i nejači, to je bilo iskaljivanje bijesa i osvete a to je moglo proći i bez toga. Jednostavno, ja kao čovjek ne shvatam kako možeš ubiti dijete (odmah mi padne na pamet moje), starca ili ženu. A što se tiče vojnika - Bože moj, rat je bio!

    Za ono drugo što si me pitala, mislim da ti je tačnije i približnije ono drugo objašnjenje. Meni lično se nešto ime Bošnjak i ne sviđa ali ako u zakonu tako stoji - moram poštovati. To ti je bila ideja Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića - Bosna, Bošnjaci, bosanski jezik, itd

    Znaš ono - Srbi imaju Srbiju, Hrvati Hrvatsku itd a muslimani... a sad mogu reći da i Bošnjaci imaju Bosnu. Mislim da je to bila namjera, da se pokaže koje je "dominantniji" i ko se zalaže za Bosnu.

    Pozdrav
    Zlatan
    cemerno- 12891 - 24.05.2007 : Dada - best (0)

    RE: Aco / Čemerno


    Pratim desavanja oko Čemernog jer su mi dva ujaka tamo ubijena. Kako stvari sada stoje optuznica za desavanja na Čemernom bi trebala da budu pokrenuta oko 01. 09. 2007. godine. Jedini problem koji se javlja i usporava pocetak ovog procesa jeste dogovor sudstva BiH i Haskog tribunala, gde ce se voditi proces. S obzirom da je to prvi zlocin koji je izvrsen na prostorima BiH, postoji mogucnost Haga ali Bosna insistira da je njeno pravosudje spremno za procese ove vrste. Vreme ce da pokaze!
    cemerno- 12886 - 24.05.2007 : Aco - best (0)

    Čemerno


    Nikada, dok sam ziv necu zaboraviti prilog Srpske radio televizije posle pokolja na Čemernu i covjeka (mislim da se prezivao Rasevic) koji place pred kamerama i nabraja sta su sve krvnici radili njegovoj familiji i komsijama te placni glas reportera koji obrazlazuci hronologiju masakra za pocinioce kaze: "komsije muslimani"...

    Ljudi ima li iko snage i volje da osudi bilo koga od ovih krvnika ako im se vec znaju imena i mjesto boravka.

    Kako da dozvolimo da se ubice slobodno setaju medju nama?

    Uzdajmo se u dugacku i dostiznu ruku pravde i u Svevisnjeg koji sve vidi...
    cemerno- 12878 - 23.05.2007 : Niko - best (0)

    Čemerno (1)


    U srijedu desetog juna 1992. nad Čemernom je osvitala zora. Dvadeset pet do šest. Miriše vlažna zemlja nakon kiše koja je padala cijelu noć. Drugačije, ljepše nego u dugim krajevima, osviće jutro na 1. 460 metara nadmorske visine, pod vrhom Dernek, sa kojeg se kao na dlanu vide Ilijaš i Sarajevo.

    Na blago valovitom terenu romanijskog platoa, okruženog jelovom šumom, razbacano je tek nekoliko gorštačkih kuća, čiji su temelji od naslaganog kamenja, a zidovi od jelovog drveta. U štalama ržu konji, ajvani, kako ih u Čemernu zovu. Pored njih krave i volovi, po oborima i po nekoliko stotina ovaca. Blago od kojeg se u oštrom i surovom kraju živi. U odnosu na tek desetak staraca i starica, stalnih stanovnika, u selu je šezdesetak duša. Rat ih je natjerao da se vrate iz gradova, gdje su otišli za boljim životom. I potomci i rodbina su u gostima, "samo nakratko, dok se ne smiri stanje".

    Došle su i prve izbjeglice iz već popaljenih ilijaških sela. Svi računaju da je u Čemernom sigurno, jer ih, vjeruju, komšije muslimani i Hrvati neće dirati. U miru su im dolazili u posjete, zvali ih za kumove. Sada su obećali da se neće napadati. Zato niko nije ni pridavao značaja glasinama da se sprema upad.

    Svi, sem seoskih straža, mirno su spavali. U narednom trenutku već, prvi pucanj je ubio spokoj i razorio sve. Do dana današnjeg. Ni ljudi ni selo nisu izdržali napad zla i zločinaca koji još nisu kažnjeni, deset godina poslije užasa i masakra koji su počinili.

    Masakr civila
    Haški ili bilo koji drugi tužilac bi, prema uobičajenim kvalifikacijama, mogao mirne savjesti i sa dovoljno dokaza podići optužnicu za zločin protiv civilnog stanovništva, ratnih zarobljenika, običaja rata, za etničko čišćenje, povredu humanitarnog prava...

    Napad na Čemerno, u kojem je na okrutan i bestijalan način ubijeno trideset i dvoje ljudi, od čega više od dvadeset civila, počeo je sa tri strane. Prvi, od muslimanskih sela Korita i Nasića (prelaskom preko Derneka, samog vrha Čemernog), drugi od Mahmutovića Rijeke putem, a treći iz pravca srpskog sela Čemernica. Između ostalih, u napadu su učestvovale i komšije, dozivajući pojedine Srbe imenima, što je unosilo dodatnu zabunu i pometnju.

    Na kuću Đorđa Trifkovića napad je počeo sa vrha Čemernog, priča za Patriot njegova kćer Stojanka. Otac i brat Samojko su pružali kratkotrajni otpor dok se 13 ukućana i izbjegla rodbina sa malom djecom i bebom nisu iskobeljali iz postelja i sakrili u Stijenama (velikoj pećini niže sela).

    Prema njihovom kazivanju, u napadu je učestvovalo više od stotinu vojnika, koji su pripadali formacijama pod vrhovnom komandom Alije Izetbegovića i muslimanske Vlade u Sarajevu.

    Od Stijena se, svjedoči Stojanka, ne vidi Čemerno, ali će za čitav život, kaže, zapamtiti jezivu vrisku. "Čuju se ljudi, žene, djeca. Čuje se vrištanje - 'nemojte, ljudi, stanite! ', izmiješano sa deranjem - 'šta nemoj, gotovo je vaše', psovanje srpske i četničke majke.

    Čuje se jeziva rika goveda koja živa gore u štali, njiska zapaljenih konja. To je bilo stravično slušati. Trajalo je oko sat, sat i po dok nije stigla pomoć iz Okruglice", prisjeća se Stojanka. Većina ljudi je uhvaćena na spavanju.

    Ubijani su odmah pored kuća, u pokušaju da pobjegnu. Neke su zvali po imenu uz obećanje da neće biti ubijeni, izvođeni su iz kuća, pa onda likvidirani. Da je tako bilo, moglo se, kaže Stojanka, zaključiti i po tijelima ubijenih, koja su bila po tek nekoliko metara oko kuća, u položajima koji ukazuju na eventualni pokušaj bježanja iz pakla. Za slike koje je vidjela kasnije, kada je prošla kroz selo.

    Trajalo je oko sat, sat i po dok nije stigla pomoć iz Okruglice", prisjeća se Stojanka. Većina ljudi je uhvaćena na spavanju. Ubijani su odmah pored kuća, u pokušaju da pobjegnu. Neke su zvali po imenu uz obećanje da neće biti ubijeni, izvođeni su iz kuća, pa onda likvidirani. Da je tako bilo, moglo se, kaže Stojanka, zaključiti i po tijelima ubijenih, koja su bila po tek nekoliko metara oko kuća, u položajima koji ukazuju na eventualni pokušaj bježanja iz pakla. Za slike koje je vidjela kasnije, kada je prošla kroz selo, kaže: "To zdrav, normalan čovjek ne bi mogao uraditi. Ljudi su ubijani na svirep način da to nije normalno. Damjanović Zdravan, vidjela sam, nema oči. Onda sam vidjela leševe bez prstiju na rukama i nogama, bez jagodica, noktiju, bez polovine glave, polomljenih ruku i nogu. Ubijani su na svirep način. Bilo je zaklanih. Pronio se glas da je jedan osmnaestogodišnjak kastriran. Vidjela sam im po čelu, po rukama i nogama brazgotine koje kao da su nanesene nožem. Pojedinima su iskidani mišići sa ruku i tijela. "

    Branku Trifkoviću, koji se lakše ranjen uspio spasiti, ubijeno je sedmoro članova porodice. Sestra Branka, teško ranjena sa pet metaka, za koju su mislili da je mrtva, posmatrala je kako ubijaju jednog po jednog člana porodice. Pred roditeljima su ubili sedamnaestogodišnjeg sina Rajka, zatim suprugu Janju i na kraju oca Milenka. Janju su, kažu očevici, prikovali velikim ekserom kroz grlo za drveni zid kuće. Neđo Marinković je svjedočio da je, zajedno sa Mlađom Damjanovićem, sklonjen u uvali u zemlji slušao kako Brankov otac Milenko Trifković doziva imenom kuma (za koga ne može da se sjeti da li se zove Nusret ili Nijaz) kojem je on kumovao i pita ga: "Kume, zar ćeš i ti pucati? Kume, ne ubijaj na takav način! "

    Drugi očevici masakra tvrde da je kumovo ime Hasan Selimović zvani Buzgija iz sela Korita. Sam Branko je sutradan novinaru Srpskog radija, skrhan bolom, rekao:
  • "Otac je udavljen. Bratu je desna ruka slomljena, ranjen je bio. Rođak je nožem udaran, onda udavljen. Nečim su udarani i po pet cenata su komadi mesa otpadali od tijela. Tako je i kod sestre. Pet rana je na njoj. Ubili su još oca, majku, još jednog rođaka i njihove nevjeste, tetku... Kuću i štalu su zapalili. Stoku pobili. Nemam gdje, ni od čega živjeti. "
  • cemerno- 12877 - 23.05.2007 : - best (1)

    Čemerno(2)


    Više očevidaca zločina u Čemernom za Patriot je reklo da su na tijelima ubijenih civila viđeni tragovi oruđa ili tupih predmeta - krampe, motike, toljaga, noževa, viljuški... Snaji Milinkove sestre Mirosavi je, kažu, oguljen dio kože sa brade i dijela lica i prebačen ka čelu...

    Staka Damjanović i njene dvije kćerke Jadranka i Ranka prvo su, kada su čule pucnje, izašle iz sela i sklonile se, a onda im je majka rekla da su zaboravile da puste stoku i da treba da se vrate. Sve tri su kasnije pronađene ubijene. Najvjerovatnije su pogođene rafalom. Jedna djevojka je imala rane na oba ramena i pala je nazad glavom u đubre. Na njega se prenijela vatra od zapaljene štale, tako da je gornji dio tijela, dijagonalno od pazuha lijevog ramena do desnog kuka, bio ugljenisan. Ležala je na leđima i ruke su joj ostale malo podignute iznad grudi kao da nešto pokušava da dohvati, a prsti zgrčeni. Da li je bila još živa kada je gorjela, ne zna se, ali je vidio da je na jednoj ruci imala ranu između palca i kažiprsta. Taj dio mesa je izgledao kao da je zagrizen.

    "Bunjevac Goran i njegova majka ubijeni su iznad puta. On kao da je bio zaklan jer je imao ranu na vratu. Bila je priča da je njegova majka uhvaćena živa, da su je primorali da ga dozove da se vrati, a onda oboje ubili", kaže jedan od preživjelih. U napadu su stradale čitave porodice Bunjevac, koje su se u Čemerno sklonile kao izbjeglice.

    Stojanka Trifković kaže da su muž njene sestre Miroslav Janković i još dvojica Ljubiša Lazendić i Svetozar Kapetanović izgorjeli u štali. Oni nisu željeli da se predaju već su pružali otpor. Prema pričama, bar jedan od njih je bio ranjen. Identifikovani su po šljemu koji je nosio jedan od njih, komadu odjeće koji nije izgorio i po dijelu kičme.

    Ubijanje zarobljenika

    U blizini kote Dernek bila je smještena manja jedinica od tridesetak vojnika koja je čuvala strateško mjesto i četiri haubice. Druga grupa napadača, koja je došla od Mahmutovića Rijeke, putem, napala je na kuću gdje je spavala posada. Došlo je do obračuna. Jedan od vojnika koji je krenuo u pomoć kaže da je dio posade zarobljen, pa tek potom ubijen. Sjeća se da je čuo kako napadači viču "ne pucajte, mi smo vaši" i po imenima dozivaju neke ljude, što je unijelo zabunu i pometnju. Sa kose, iza jelove šume, vidio je ugao kuće i dio glave i dijela tijela Sretena Jankovića, koji puca u pravcu šume. "Odjednom, Sreten prestaje da puca, baca pušku, diže ruke uvis i okreće se na drugu stranu. Čuju se glasovi napadača. Jedan govori 'ma daj, pobij ih j... im mater četničku, pobij ih odmah sve'! Međutim, javi se neko ko je po oštrini glasa vjerovatno bio komandir i kaže: 'Ne ubijati! Veži ih! Vodimo ih za Brezu, to su taoci! ' U tom momentu su zapucali na nas i bili smo primorani na povlačenje", kaže on za naš list. Nakon što su sišli do Karaule i pregrupisali se, šestorica su se, zajedno sa sedam vojnika koji su stigli sa Nišića, vratila nazad u Čemerno. "Kad smo došli, vidjeli smo leševe vojnika. Njih devet je bilo ubijeno u vrlo uskom krugu, najudaljeniji je možda bio na deset do dvanaest metara. To je bilo strijeljanje, to nema šta da mislim, to se vidjelo. Kad čovjeku metak izbije na tjemenu dio kosti, a zubi ostanu čitavi, onda tu nema šta da se misli. To je samo bilo guranje cijevi u usta. Da je metak u pitanju, vidi se jer se na jednom dijelu tjemene kosti vidi okrugla ivica od zrna, a onda dolaze neravnine od izbijenog dijela lubanje od pritiska metka. Tako je ubijen Sreten Janković, čije zarobljavanje sam gledao. Milovan Malešević je bio u raskopčanoj vojničkoj košulji. Oni su uhvaćeni na spavanju, i ko je šta uspio obući. Ležao je mrtav na leđima tako da su se vidjele dvije rane na prsima, ali ne bih rekao da su od metka, već od noža ili bajoneta, jer su rane uzdužne. Za Milenka Lukića ne znam kako je ubijen. Nisam vidio ni ranu, niti išta drugo. Rade Damjanović je bio udaren nečim po licu. Njih osam su ležali na jednom mjestu, samo je Žarko Malešević bio malo dalje. To je već bilo oko devet, pola deset ujutro", govori ovaj bivši borac. Tada je, kaže, sa 600 do 700 metara udaljenosti vazdušne linije gledao kako se na raskrsnici Debela međa, koja dijeli četiri puta, pozdravljaju i razdvajaju grupe napadača. Veći broj je otišao prema Mahmutovića Rijeci, Orahovu i Slivnu, a samo trojica prema Budoželju.

    Prema priči preživjelih Trifkovića, uveče, istog dana, iz Mahmutovića Rijeke čula se vriska i pjesma kojom je proslavljana "pobjeda".
    cemerno- 12876 - 23.05.2007 : - best (2)

    Čemerno(3)


    Prema podacima iz Crne knjige stradanja Srba u BiH, nalog za napad na Čemerno izdao je bivši oficir JNA Jusuf Mušimbegović. U odredima Teritorijalne odbrane iz Kaknja i Breze, prema izjavama sjedoka, nalazili su se:
    1. Džamal Alić iz Breze,
    2. Karlo Barić iz sela Nasići,
    3. Stjepan Barić iz sela Solakovići,
    4. Enver Beka iz Breze,
    5. Ferid i Mirso Bušatlija, zvani Šumar, iz Korita,
    6. Musa i Nusret Bešlija iz Korita,
    7. Suljo (Adila) Bešlija (26),
    8. Marko Cvjetković iz Orahova kod Breze,
    9. Nijaz Čabaravdić (grupa iz sastava "Handžar divizije"),
    10. Enes Durak i Muamer Frljak iz Breze,
    11. Pavo Ivanić, Stipo Ivanić, Gojko Ivić iz Nasića,
    12. braća Simo i Stjepan (Miše) Pavlović,
    13. izvjesni Zoran i izvjesni Salkić (predratni policajac u Vogošći),
    14. Hasan Selimović iz Korita,
    15. Senad Sikira iz sela Papratno (Kakanj),
    16. Fikret Smajlović iz Solakovića,
    17. Džemo Smadko iz Kaknja,
    18. Teufik Turudija zvani Tufo (komandir manevarske jedinice u sastavu Kakanjske brigade),
    19. Spahić (ili Selmanović, sin Karabegov),
    20. Elvedin Velić,
    21. Željko Vidić iz Ljubine kod Ilijaša...
    Prema navedenom dokumentu, Zejnil (Zahida) Herić iz sela Ivančići u svom svjedočenju ustvrdio je da je u pokolju, sem Enesa Duraka, komandovao i Mirso Bušatlija zvani Šumar, iz Korita. U masakru su učestvovale jedinice iz Breze, Korita, Mahmutovića Rijeke. Isti svjedok je potvrdio učešće predratnog milicionera Salkića, sina Avde Mahmutovića iz Mahmutovića Rijeke, kao i izvjesnog "Srbina" iz Breze, koji je, kao i Mahmutović, poginuo i koji je posmrtno odlikovan "zlatnim ljiljanom".
    cemerno- 12640 - 10.05.2007 : - best (0)

    Pokolj na Cemernu


    Pokolj na Čemernu, guslarska pjesma Milomir Miljanic http://vidovdan. rs. sr/tradicija/muzika/Miljanic1992.mp3
    cemerno- 12636 - 10.05.2007 : - best (0)

    Re: Sta je trnokop


    Mislila sa da ce mi posle odgovora biti lakse, a tek mi sad muka. Znaci sa budacima su pobili Čemerno. Mnogi ce plakati posle ovoga!
    cemerno- 12635 - 10.05.2007 : - best (0)

    Re: Sta je trnokop


    Za trnokop postoje jos nazivi budak, ili motika.

    Eto to ti je Alijina demokracija, i civilizirana Europa, kad ljudima noge isprebijaju rafalima iz pusaka, a onda trnokopima glave pootkidaju.

    I sada izvrsioci tih zlocina slobodno hodaju Vogošćom i Ilijašom, a neki su i funkcioneri u tzv. "federalnom" MUP-u, i "ugledni" biznismeni.
    cemerno- 12634 - 10.05.2007 : Mira Beograd - best (0)

    Sta je trnokop?


    Moze li mi neko objasniti sta je trnokop? Spominje se u vezi ubistva civila na Čemernu.
    cemerno- 12604 - 07.05.2007 : Lala Sasa Beograd - best (1)

    Čemerno


    Čemerno

    Oj, Turci izjeli vas vuci!!!! Kome bajke pričate, otišlo vas 7 diverzanata, a koliko ih je bilo jos a da nisu diverzanti? Tamo gde vas je odveo srpski izdajnik trava nije nikla dva mjeseca. Jadni vi uvjek ste bili žrtve sopstvenog terora! Pošto ste obično neuki pa ne znate od koga ste i kako nastali a nastali ste tako sto ste bili Srbi a kukavice, pa ste malkice mjenjali vjeru da vam lakse u životu bude dakle srpki otpad pa postali to sto ste postali. Pa jos jadni i ne naoružani otišli da koljete! Znam da ne znate narodnu izreku jer vi niste narod "kad roditelji jedu kiselo grožđe djeci trnu zubi". Vaša djeca ako je kad budete imali nece imati ni zube! A takvi ste Turci da vas Turci u Turskoj nece ni da priznaju pa kad je rat počeo srecne vas zene pobjegle u Turske i ostale zemlje i završile u javnim kucama jer ste srpski otpad i nisu vas ni oni htjeli. Sta da vam kažem zao mi vas je da zelije ne može biti. Odakle ste došli vratit se ne mozete a tamo gdje ste krenuli tamo vas primit nece! Mi smo sa Hagom zavrsili a vi tak počinjete. Ićićete tamo sve u redu jedan po jedan istim onim redom kojim ste i islin na Čemerno zajednom sa onim Srbinom koji je oženio Muslimaniku pa da vam se dodvori doveo vas gde vas je doveo. One jadnike sto ste jadni i ne naoruzani pobili u Čemernom oni su brzo umrli kako cete vi i vasi potomci umirati. Poderacete vi mnoge jorgana da dusu pustite, samo tako smrdite da vas ni crna zemlja nece da primi!
    cemerno- 12569 - 04.05.2007 : Mira Mirara Beograd - best (0)

    Čemerno


    Citam i ne vjerujem sta citam! Kojić, koga tako cesto pominjete je u Beogradu. Otvorio čovjek kazino, kafić ušao u Vladu pa vlada.

    Gorko Čemerno pomalo kao dijete osjetih, tamo je živio neko kog sam poznavala, da ne kažem da su mi bili rad a jesu, Mićić Nedeljko, Malešević Žarko. Sjećam se jauka i krika kada je javljeno na TV da se desio zličin na Čemernom i da su oni nastradali ali ne znam kako, ovo sto čitam ne daje mi bas jasnu sliku, pa bih molima učesnike i one koji nešto znaju da napišu ono sto znaju. Naročito o ubistvu ove dvojice. Bila bih im zahvalna!
    Pokušavam da nanjem nešto o dešavanjima u Olovu za vrijeme rata ali mi ne ide - nema ništa kao da rata nije ni bilo! Znam da jeste!
    cemerno- 11835 - 07.03.2007 : Svijet - best (0)

    Samo polako


    Znaju se i imena tih koji su klali po Čemernu.. ako ih ne stigne pravda u Sudu BIH ili iz Haskoga Suda stice ih pravda od Damjanovica, Rasevica, Trifkovica, Bunjevaca ja im to obecavam!! a UOPSTE ne prijetim!
    cemerno- 11740 - 28.02.2007 : - best (0)

    Čemerno


    Guslarska pjesma o pokolju na Čemernu.
    Ako bi mogao administrator foruma da je nakaci nedje na svoj server, posto je ova uploadovana na free server, i pitanje je kad ce biti izbrisana. Zato, preuzimajte odmah sa linka.
    cemerno- 11020 - 14.12.2006 : - best (0)

    Čemerno ispod tepiha


    Čekajući da glavešine nešto preduzmu Istina o Čemernu ostaće još dugo, a možda i zauvijek duboko ispod tepiha, gdje su je oni odavno ad-aktirali. A te glavešine su za komandanta brigade postavili Mesara koji uopšte nije služio JNA, ali je uložio za Stranku nekakvih 10. 000 DEM i stekao bezrezervno povjerenje. Taj njihov komandant je noć uoči pokolja obaviješten o namjeri neprijatelja (uhvaćena poruka QTC) pa se šprdao sa onima koji su mu dojavili, u svom stilu.

    Čija je visokoumna ideja bila da u selo koje je na dominantnoj koti postavi četiri haubice bez ikakve organizacije, to nisam baš siguran: Glavešina ili njihovih neopukovnika, pa da se šenluči po Brezi i drugim mjestima ispod kote, ne znam, a da je navučena moba na leđa nedužnom narodu - to je činjenica.

    Te iste Glavešine su nas hiljadu i nešto stanovnika Nišićke visoravni koristili za nabijanje činova nekakvim pjanama poput Miloševića, Galića i drugih "stratega", jer mi smo bili tu nakon svih bježanija a na kraju ostavljeni na cjedilu i otišli u stotinu pravaca po bijelom svijetu.

    Jad i čemerno prate nas i dalje, naša polja ore Hilmo Selimović, naša crkva tužno išarana porukama džihadlija, usamljena i utihnulog zvona, nijemi je svjedok da smo nekada bili tu...
    cemerno- 11016 - 13.12.2006 : - best (1)

    Film o pokolju na Čemernu


    link na "mpg" film od pokolju na Čemernu http://rs-icty. org/galerija/video/Masakri-Cemerno. mpg

    Sto je najgore da naše glavešine za ovo sve znaju, ali niko ništa ne preduzima da se zločincima presudi.
    Valjda čekaju da srpski junaci koji su na svojim plećim iznijeli svaki rat, sami presude slugama đavola zvanog muamed pejgamber
    osim toga moze na stranici http://www. srbijazemljaheroja. com/video. htm
    se može vidjeti ko su zaista ti "plavi šljemovi" i koliko je UN-u stalo do istine i mira.
    cemerno- 10211 - 24.08.2006 : - best (1)

    Gerilac sa trnokopom


    Gerilac sa trnokopom,
    Mnogo si se raspisao, raspsovao, zajapurio a barataš sa vrlo malo činjenica. Istinu o Čemernu ne moraš ti prezentovati jer postoji zapisan iskaz jednog vašeg borca a našeg zarobljenika koji je zaista bio tu i tada i učestvovao u masakru.

    O Dobrili Đurđić ne govoriš istinu, ona je zaista učestvovala u odbrani sela Draževići pucajući po tvojim saborcima sa prozora svoje kuće u noći 21/22. 8. 1992. godine.

    Ako odista poznaješ taj kraj, podsjetiću te da je njena kuća sa fasadom žute boje bila izvan sela, prema Lazama, okružena sa tri strane šumom. Te noći napad tzv. Teritorijalne odbrane Džafera Herića odbijen je uspješno uz pomoć padobranske desantne jedinice koja je avionom mig 21 dopremljena iz Nišića (po tvome, u stvari došla pješke iz Sabanaka). Da nije bilo toga Draževići bi bili novo Čemerno, a tvoja Tetka Dobrila(iz "miljošte") prošla bi kao Mirosava Bunijevac kojoj je neko na stadiju razvoja duboko ispod pavijana razbio lobanju trnokopom (ne donesenim, naravno).

    Nije umjesno da se šprdaš sa mrtvim Svetom, koji je bio veliki čovjek i častan borac, koji je mogao, a nije, pobiti mnogo dužnih i nedužnih.

    Kažeš da ste mogli, a niste, pobiti đeda Miloša i mnoge. Znam da ste neke i zaista mogli a niste, ali zar mi nismo u avgustu i septembru 1992. godine mogli pobiti kompletno stanovništvo sela Sudići, Vrutci, Donje Selo, Vladajevići, Dragoradi, Udrabi, Vuknići, Vukasovići, Homar, Irfana na Gudelju, Sirovine, Gire, Bjelasovići, Gornji Čevljanovići, Gornji i Donji Ivančići, Gojanovići, Frgaj, Velike Šume, Gajevi, Podlipnik, jer ste fakat bili slabo naoružani, ali ste, eto, pušteni da pobjegnete bez da je iko poginuo. Sva nabrojena sela su zauzeta bez otpora.

    Za vojvodu, kojeg pominješ, podsjećam te da je on bio vojvoda i u vrijeme prije 10. 6. 1992. godine

    (znaš bolje šta je slato sa Derneka prema nižim kotama), a pošto si, kako kažeš u Vogošći, znaš li gdje je sada dobri Slavojko i brat mu Zdravko?

    Ti tzv. pravoslavci koji su se, kažeš, vratili u Vogošću i okolo nalagali su vam svašta, što znaju i ne znaju, a istinu zna Bog (ili Allah Đelešanuhu, kako kome odgovara).

    Stvarno imaš zanimljivih prodora: tražiti Joju Tintora na Sokocu!!! Možda Joju Kapovića?
    cemerno- 10208 - 24.08.2006 : Nikola Dj. Nicija Zemlja - best (0)

    Čemerno u čemeru


    Ja sam vam prenio doista istinu sa cemerna, (naravno ukratko) da bi demantovao sad bar kad mogu vasu laz i tadasnju propagandu "Srne". .. i ne samo sa cemerna, mogu i sa Drazevica koje ti spomenu i Dobrilin kako ti nazvah otpor. Tetka Dobrila kako je zovem iz miljoste nije uopste nikad zapucala na nas. Jeste samo jednom pokojni djed Milos kad smo dosli da ukrademo auto od Manojla Djurdjica unuka mu koji je ukrao novog crvenog golfa iz TASA. Sad zandar u Visegradu. I djed je tad u zrak pucao vjerovatno. Snaja Saja je zakukala: "Evo balija! " i mi smo tu u prikrajku sume se ucutali. Mogli smo kucu i djeda i sve okolo pobiti i popaliti ali nismo htjeli bez razloga da atakujemo.

    Rade ako babu Dobrilu vidis uruci joj od srca selam, cuo sam da je Svetu sina odnijela na Sokolac na vase sehidsko groblje kao junaka. Neka je fala Bogu. Rade lazete ko psi ociju mi mojih, mi nismo stvarno bili naoruizani to vam je poznato valjda, nismo ni mogli fizicki zauzeti te kote koje ste vi drzali, i da smo ih zauzeli nebi ih mogli odrzati. To smo mi sve znali. Vi ste obicni lopovi bili tu, samo ste pljackali TAS Pretis i muslimanske kuce, vozili za Srbiju i gore za Sokolac. Nije meni zao vas lopova nimalo-jeste mi zao civila naravno, ali ono na Čemernu nisu bili civili, svako od njih je imao naoruzanje, i cak jedna baba pokazala se (pokoj joj dusi)veliki borac, drzeci me pod vatrom. Ono je bila kota gdje ste vi namjerno svaki dan neprestalno remetili mir u Brezi, Varesu, i okolo cak i Visoko ste gadjali.

    Da smo mi bili naoruzani nebi mi vas ubijali trnokopom i drugim rahtilom, nego nismo imali metaka a ni pusaka.

    Evo Rade vidi, to sa ove distance gledano: Ono sto ste vi zauzeli uz pomoc JNA, avionima i onakvom tehnikom, mi smo borci BiH reklo bi se goloruki drzali i povratili neke teritorije.

    Vi kad gubite nadjete izdajice (okarakterisete ih tako) kao sto je vojvoda Slavojko Kojic - mesar, a on je bio u pocetku rata dobar i miroljubiv cetnik, cak je za pare saradjivao sa nama. Joja Tintor ce nam pasti u ruke za ono u Sokolini kad je pokupio Ahatovice, njega cu ziva da ogulim.

    Trazio sam ga i na Sokocu prije mjesec dana ali ga ne nadjoh, sakrio se cetnik negdje.

    Po tvojoj prici Rade djeca vlaska nas ganjala, e bas si ga i ti lazov, da jebe sin oca. . .
    Rade ja sam u Vogošći sad, neki su se vidim vratili od pravoslavaca, niko ih ne dira, mi sve znamo ko je i gdje i kako koga ubio, pomogao i tako dalje. Tako da i detalji naj sitniji su u nasim arhivama -i svaki vas prljav posao nama je poznat.

    Ovo Rade jos moram i ovo napisat kao bivsem komsiji.

    Ne volim te Alija samo sto si Balija...

    heheheheheheh...
    cemerno- 10204 - 24.08.2006 : Rade - best (0)

    Baliji u vezi Čemerna


    Niko ka Turčin krupno ne laže!

    Balijo,

    kad lažeš laži bar malo uvjerljivo pa da ti bar mala djeca mogu na tren povjerovati.

    Vas sedam ne ide ni u WC, a ne na selo od 15-20 kuca.

    I ako je artiljerija ubila kojeg baliju u Brezi, to je malo šta je Breza zaslužila za Gunjke, Subotiće, Vujadinoviće...

    I ako su artiljerci bili krivi, šta su krive maloljetne kćeri Damjanovića, i babe od 80 godina?

    Što se tiče broja koji su napali Čemerno, postoji i sad autentičan dokaz jednog vašeg šehida, koji je onako krvav predat Draganu Kijcu u Kikindu, i sada je taj dokaz u viktor Bubnju.

    Samo broj onih koji su napali na Čemerno je 5 puta veći od onog koji ti kažeš, i tačno se u gram zna svačija krivica, tako da će onaj vaš Durak koji vas je doveo u Čemerno, ako mu vi ne presudite, proklinjati dan kad se rodio, jer nedužna krv Damjanovića, Trifkovića, Vujadinovića, Zekića će se barem 100 puta naplatiti.

    Ti čestiti domaćini neće ostati neosvećeni.

    Pokušali ste i Vrapce da pokoljete, ali su vašu trojicu "diverzanata" zarobila dva dječaka od 15 godina, iste one koji su napali na Pretis i koji su poklali Čemerno.

    Reci samo koliko ste dana se privlačili Vrapcu, i da vam ovde ne navodim ime sada jednog "uspješnog" policajca Srbina koji vam je dao sve i jedan serijski broj puški i broj zaduženih metaka koji su ovi gore seljaci imali.

    Eto koliko su ti vaši diverzanti uspješni, i kad već spomenu selo Draževiće, je li vas baba Dobrila rašćerala ka mačke sa jebališta. Lovačkom vas puškom rašćerala, da niste znali đe koji udara.

    Ali Bogu hvala, idu dani osvete, i

    biće smrti a neće kajanja
    biće Krsta, a neće klanjanja
    cemerno- 10202 - 23.08.2006 : Nikola Dj. Nicija Zemlja - best (1)

    Čemerno


    Citam ovo o pogibiji mjestana u selu vise Varesa - Čemernu. I po obicaju kako vi Srbi znate slagati i uveličati stvari morao sam da reagujem.
    Naime i sam sam bio u akciji gerile koja je ocistila taj zaseok od vasih pavijana i u akciji nas je bilo samo 7 diverzanata i nismo ni bili naoruzani kako treba zato smo te naoruzane spodobe morali da unistimo necim i na neki nacin. Imali ste vi na Čemernu sve od sijaca smrti do rucne bombice i radio vezom ste bili povezani sa Nišićima Krivajevicima, Visojevicom itd. . To smo vidjeli na licu mjesta. Ali koje ste vi zivotinje nepitate se koliko su zla nanjele te haubice gradjanima Breze, koliko ste djece neduzne pobili sa te vukojebine-i pitam vas dali su ti seljaci Čemerna bolje zasluzili???

    Vi cetnici ste se poceli ubijat za opljackanu lovinu sami izmedju sebe, tako je vjerujte.
    Ja sam bio na podrucju Visojevice, Drazevica, Srednjeg i okolnih mjesta do 1993 duboko iza vasih linija koje ste tada imali na Krusevu, Krivajevicima itd. Mogli smo mi tada da vas ubijamo iz zasjeda po volji ali eto nismo.
    Zao mi je postena naroda koji je tad zaveden bio, morao ili zateknut situacijom, pa ostao na nekoj od strana. Ovdje opet sad citam prosipate junastvo, lazete iznosite neistinu u mnogim ispisima, i ovaj jedan cak kao da je bio na svim ratistima u BiH, tako to on pise.
    Pozdrav Radetu, i ostalima koji ucestvuju u ovom forumu i porucujem ne lazite toliko!
    cemerno- 9894 - 09.06.2006 : - best (1)

    Čemerno 10. juna 1992. godine


    "U informaciji o počinjenom ratnom zločinu su navedene i žrtve, ukupno 30 osoba. U kaznenim prijavama se kao osumnjičeni u dva navrata spominju 18, a zatim još sedam osoba", odgovorili su iz Tužilaštva BiH. Naveli su da i dalje intenzivno nastavljaju rad na ovom predmetu u smislu traženja dodatnih informacija od podnosilaca prijava, kao i drugih mjerodavnih institucija.
    Ubijeno osam članova porodice Bunjevac.

    U selu Čemerno 10. juna 1992. godine ubijeni su:
    1. Stana Rašević,
    2. Mirosava Bunjevac,
    3. Miloš Bunjevac,
    4. Ranko Bunjevac,
    5. Slavojka Bunjevac,
    6. Đorđo Bunjevac,
    7. Rajko Bunjevac,
    8. Goran Bunjevac,
    9. Koviljka Bunjevac,
    10. Staka Damjanović,
    11. Zdravko Damjanović,
    12. Spasenija Damjanović,
    13. Ranka Damjanović,
    14. Jadranka Damjanović,
    15. Milinko Trifković,
    16. Janja Trifković,
    17. Rajko Trifković,
    18. Miro Pantić,
    19. Miroslav Janković,
    20. Sreten Janković,
    21. Triša Kapetanović,
    22. Novo Cvjetković,
    23. Ljubiša Lazanda,
    24. Đuka Mirković,
    25. Manojlo Mirković,
    26. Stanoja Mirković,
    27. Žarko Malešević,
    28. Milovan Malešević,
    29. Gojko Đurđić i
    30. Nedeljko Mičić.
    cemerno- 9892 - 09.06.2006 : - best (0)

    Porodice čekaju pravdu


    SARAJEVO - Sutra se navršava 14 godina otkada je ubijen 31 civil srpske nacionalnosti u selu Čemerno u sarajevskoj opštini Ilijaš, a porodice nastradalih još čekaju da počinioci ovog zločina izađu pred lice pravde.

    Iako je krivična prijava podnesena odmah nakon što je 31 lice ubijeno u Čemernom 10. juna 1992. godine, nikada nije podignuta optužnica protiv pripadnika Armije Republike BiH čiji su vojnici tog jutra ušli u selo i, prema svjedočenju preživjelih mještana, pobili ove ljude.

    Petar Rašević, jedan od troje preživjelih, sjeća se da su pripadnici Armije RBiH tog jutra nemilosrdno ubijali žene, djecu i starce. Rašević pretpostavlja da je selo napadnuto jer su iznad njega bili ukopani topovi, ali ističe da tog dana nije napadnut vojni cilj, nego stanovništvo sela Čemerno i izbjeglice iz okolnih sela.

    "Tog jutra rano sam ustao, mislim da je bilo oko pet časova. Čuo sam neko puškaranje, izašao sam i shvatio da se puca u blizini. Ugledao sam silnu vojsku. Odmah sam potrčao da budim stanovništvo da se sklanjaju. Već je bilo kasno, sa svih strana bio je obruč", sjeća se Rašević. Kaže da su već tada neke kuće gorjele i da je krenuo da upozori porodicu Damjanović, gdje su bile uglavnom žene, ali da su njih već bili napali.

    "Sakrio sam se ispod jedne štale u kojoj je gorjelo sjeno i odatle sam vidio da dvojica izvode dvije sestre, djevojke Ranku i Jadranku Damjanović. Od njih su svašta radili i silovali ih pred majkom. Onda su ih sve tri ubili. Strina im je bježala, ali su i nju ubili", priča Rašević. Govori da je tada pobjegao u obližnju šumu, kada je primijetio da vojska ide u suprotnom smjeru. Čuo je krike i dozivanja, te primijetio kako još neki mještani bježe na razne strane.

    "Pobjegao sam u susjedno srpsko selo, ali nisam nikoga zatekao. Krenuo sam prema Okruglici i usput sam pozivao u pomoć ljude koje sam sreo. Obavijestili smo Vojsku RS, a onda smo se zajedno vratili u Čemerno", kaže Rašević. Sjeća se da su tu zatkeli strašan prizor nakon što je vojska otišla, te da su tijela ležala na sve strane.

    "Svi su bili unakaženi. Zdravku Damjanoviću bile su izvađene oči, po livadi su bili tragovi prosutog mozga, a na jednom Maleševiću izrezali su krst na tijelu. Novo Cvjetković bio je sav unakažen, po odjeći smo ga poznali. Samo je preživjela djevojčica Branka Trifković, koja je bila ranjena", priča Rašević.

    Kaže da za ovaj zločin nikada niko nije bio zainteresovan, te da je samo jednom dao izjavu policiji u Istočnom Sarajevu. U Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo odgovorili su nam da je 1992. godine podnesena krivična prijava protiv 18 lica zbog ratnog zločina počinjenog nad srpskim stanovništvom na podučju mjesta Čemorno.

    "Nakon objedinjavanja dokaznog materijala, krivična prijava je sa svim dokazima dostavljena Tužilaštvu BiH na nadležnost i ocjenu", navodi se u odgovoru iz Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo.

    U Tužilaštvu BiH kažu da kod njih postoji predmet o zločinu u selu Čemerno, te da su zatražili dodatne informacije iz Okružnog tužilaštva.
    cemerno- 9656 - 13.05.2006 : Rade - best (0)

    Dodatak na Željkin komentar


    Posto si i sam vidio sta se desilo tim jadnicima, koji nista jeftinije nisu prosli neko mucenici na Grahovištu ( Grahovište je prvo napadnuto, a prvi pokolj bio je u Sijekovcu kod Broda), ako mozes da biras reci kojima opisujes njihovo stradanje.

    Samo da dodam: selo iz koga su balije dosle zove se Korita. Trojica koljaca su nakon 15 dana zarobljeni na brdu Motka iznad Ljubine, imali su zadatak da pokolju Srbe u Vrapcu, i odrzavali su vezu s balijama u Vrapcu i Tihovicima. Cilj im je bio da sa te strane prodru u Pretis i razbiju obruc oko Sarajeva.

    Izricitom zabranom majora Srete Skipine, zabranjeno je lokalnim mjestanima da se koljaci pokolju, iako je kod njih nadjeno oruzje i dokazi sta su uradili na Čemernu, i da je isto spremano u Vrapcu.

    Medjutim, lokalni Srbi, opameceni prethodnim muslimanskim pokoljima, razbili su njihove planove, rastjerali mudzahedine u krugu od 10 kilometara, i napravili slobodan put koji je sjeverni dio Srpskog Grada Sarajeva povezivao sa Palama.

    Da ne bi ispalo da su na Čemernu bili nekakvi sumski ljudi koji su od "senluka" bacali granate po Visokom i Brezi, citiram sadrzaj zvanicne web stranice Visokog:

    Godina 1991. je na ovom, kao i na drugim područjima, godina previranja i nespokojstva nastalog raspadom Jugoslavije.
    Shvatajući takvu situaciju patrioti, pojedinacno i organizovano preko SDA, vrše nabavku manjih količina oružja u vrlo teškim okolnostima, jer putevi i doturanja idu iz daleka. Visoko već tada, zahvaljujuci strukturi stanovništva i tradicionalnoj privrženosti državi BiH, počinje da igra ulogu logističkog centra RBiH, jer svo nabavljeno naoruzanje ne ostaje u Visokom nego se transportuje u druge dijelove BiH a najviše u Sarajevo.

    06. 04. 1992. godine " proglaseno je vanredno stanje na podrucju opcine. Istog dana formiran je i postrojen Protivdiverzantski vod TO. U Visoko je iz skladista "Bratstva" Novi Travnik, dovozena veca kolicina artiljerijskih orudja koja su bila izradena i nalazila se u skladistima "Bratstva".

    03. 05. 1992. godine pripadnici jedinica sa ovog prostora izvrisili su Prvi Kombinovani Artiljerijsko-pjesadijski napad na neprijateljska uporista i polozaje u Ilijašu, Sovrlama, Ljubinićima i Čekrčićima"


    To sto se tice Visokog, a sto se tice Breze, za njih se zna da su drzali oko 1500 zatocenih Srba, koje su na razne nacine klali mucli, pljackali, i ovi zatoceni Srbi su preko crvemog krsta, srpskom narodu Ilijaša poručivali: "Ili nas pobijte, ili nas oslobodite".

    Ovim samo zelim da opisem situaciju zbog koje je s Čemerna morala da radi artiljerija, da je to bilo u cilju zastite Iljasa, koji je bukvalno desetkovan (mislim na civile) u proteklom ratu i ciji su unuci opet 1992. godine pokušali da naprave isto.

    Ilijas je na svojim ledjima imao citavu centralnu bosnu, pa je naravno artiljerijom morao neutralisati uporista dzihada.

    Molim da moje komentare ne razumijes kao zlonamjerne. Srdacan pozdrav i svako dobro...
    Rade
    cemerno- 9642 - 13.05.2006 : Rade - best (2)

    Čemerno


    Čemerno, da čemernije ne može biti!

    "Desetog juna 1992. poklano je Čemerno. Tu su bili izbjegli Srbi iz Debele Međe, sa Vlahinje, Slivna i okolnih sela. Svi su izbjegli u Čemerno misleći da tu nema opasnosti jer je ovdje bila srpska artiljerija. Izbjegli su tu ne bi li kako preživjeli rat. Doveli su sa sobom preko 2. 000 ovaca a i mještani su bili bogati ljudi. Selo je bilo naseljeno samo Srbima.

    Bio je Trojčindan i Srbi su se spremali za slavlje i bili su se opustili, a ovi su udarili.

    Borbene linije bile su petnaestak kilometara daleko odavde. Iznad Srednjeg preko Ljubine i Korita. A tu je bilo vrlo malo vojske. Samo posada srpske artiljerije.

    Sedamnaest dana su izviđali i privlačili se srpskim selima. Enes Durak ih je vodio. Bio je milicioner (mislim da je iz Banjalučice). Privukli su se po noći. Sin Vukašina Damjanovića je imao na leđima onu radio-stanicu. Zarobili su ga, natjerali da na leđima i dalje nosi stanicu, i gonili ga sve do sela. Tu su ga zaklali i oči mu izvadili. Poklali su pedesetak ljudi.

    Cijele porodice su pobijene na jednu krv. Damjanoviće su pobili: Ranku, Jadranku, Milana Spasu, i sina (zaboravila sam mu ime). U moje zaove Ljubice sve je poklano u kući. Dvije cure k'o dvije vile su zaklali. Niko nije ubijen iz puške. Odsijecali su im glave sjekirama i trnokopima. Staki su glavu odsjekli trnokopom. Trnokop su našli kraj nje.

    Četrdeset-pedeset duša su pobili. Preživjela je samo jedna cura, Trifkovićka " sakrila se u đubre: jednom je bila na televiziji i od tada nikad više. I Pero, kuvar kod naše vojske. Drugi niko.

    To nesretno Čemerno niko više ne spominje. Kao da se nikad nije ni dogodilo. A što to kriju zločine Alijine vojske? ", pita se nesretna starica.

    Odgovor joj je teško ponuditi.

    Poklani su tada Trifkovići, Damjanovići, Raševići, Vujadinovići i Zekići. Pedesetak duša, sve civila i nejači...
    cemerno- 9641 - 13.05.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Za Radeta


    Čemerno je djelimicno bilo vojna meta, i problem Srba je sto se nisu nadali napadu. Međutim, ubijanje nedužnih civila, žena i djece, sa onakvom svirepošću, koja se prvi put u tom ratu desila bas na Čemernu, je zločin za svaku osudu!

    Uostalom, pročitaj članak ispod, ako baš hoćeš da znaš detalje. Nisam imao namjeru da pišem o Čemernu, ali si me ti na to natjerao. Možda i mi Srbi, iz ovoga možemo nešto naučiti!

    Sto se broja ubijenih Srba u Pofalićima tiče, zvanična informacija je da je ubijeno stotinjak, a ne 300 Srba. Nezvanično, mislim da je cifra blizu 150 ljudi, od kojih je bar 30 mučeno prije nego što je ubijeno.

    Mi ne treba da budemo kao muslimani, pa da lažemo i uvećavamo cifre. Oni su od nekoliko stotina ubijenih u Srebrenici napravili masakr od nekoliko hiljada, pa se ni njihove informacije ne slažu. Ja sam na internetu nalašao podatak od 6 do 10 hiljada, i to na muslimanskim stranicama. Po principu "ko doda više! ".
    cemerno- 9640 - 13.05.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Čemerno


    Copyright © Željko Tomic http://slavicne.com/

    Jutro. Ispred Bijambara nekakva buka! Čuju se panični glasovi boraca: Slave Kojića i njegovih zamjenika. Saznajem da su muslimani napali nekakvo selo, i pobili sve stanovnike. Tada sam, prvi put u životu, čuo za selo Čemerno, čije će me slike pratiti do kraja života.

     Čemerno Svi su bili zbunjeni, mnogi od prisutnih su na Čemernu imali rodbinu, poznanike i prijatelje, pa su sa strepnjom iščekivali da saznaju šta se stvarno desilo. Neko je samo donio vijest da je hiljadu mudžahedina napalo selo, da se desila strašna pucnjava, nakon čega su planule neke kuće u selu.

    Komadant Nišićke brigade, Slavo Kojić, zbunjeno gleda okolo. U njegovom pogledu se može vidjeti pitanje: "Šta da radimo".

    Nakon nekoliko izgubljenih sati provedenih, Mlađo Motika je potrpao dvadesetak dobrovoljaca ne nekakvog plavog tamića i krenuli su na lice mjesta. Međutim, sa ovim vozilom su se mogli probiti samo do pola puta.

    U međuvremenu sam saznao da se u Čemernu nalaze nase četiri haubice, iz kojih su svakodnevno granatirani Visoko, Breza i okolna mjesta. Povezah to sa činjenicom da sam na sarajevskoj televiziji vidio kako gori "Viteks" i još neke firme.

    Čemerno se nalazi na jednom platou, sa koga puca pogled na čitavu centralnu Bosnu. Okruženo je šumom gotovo sa tri strane, a prilaz ka selu je moguć samo iz jednog pravca.

    Prizor u selu stravičan! U jednoj štali je ubijeno četiri muškarca na spavanju. Pobijeni su ubačenim bombama kroz prozor. Mrtvi sa razbijenim glavama po štalama, zaklani u dvorištu, kućama... Izgoreli leševi u objektima koji još uvijek gore... Žene silovane, pa zaklane. Krv na sve strane. Prizor stravičan, nisam mogao ni zamisliti da se tako nesto može desiti u državi u kojoj sam proživio svoje djetinjstvo, mladost...

    Mislim da sam upravo tamo, na Čemernu donio odluku da ću da odem iz Bosne i da se tamo nikada više neću vratiti. Čak i ljudožderi ubijaju samo iz potrebe. Međutim, Čemerno je bilo djelo pojedinaca koji su iskreno uživali u ubijanju i klanju!

    Najstravičniji prizor je ipak bio leš jednog dječaka koji je motikom prepolovljen u predjelu stomaka. U ruci je držao osigurač od bombe.

    Čak i sada, dok ovo pišem, crijeva mi idu na usta. Nakon takvog prizora i najnormalniji čovjek je u stanju uzeti nož u ruke i klati sve po redu. Ja, koji jo( uvijek ne mogu ni piletu glavu da odsječem, u tom trenutku sam bio u stanju da počinioce tog zlodjela zubima zakoljem!

    Dvanaest sati nakon pokolja vojnici su u đubretu našli neku djevojčicu. Kažu, bila je u šoku, dugo nije mogla da priča.

    Informacija o pokolju na Čemernu je odmah poslata na Pale. Od "Srne" smo zatražili TV ekipu da snimi scene, do tada još neviđene u Bosni i Hercegovini. Međutim, kako sam kasnije saznao, u "Srni" nisu mogli da nađu "dobrovoljce" da odu na Čemerno. Konačno, nakon tri dana, neko je ipak odlučio da to uradi. Međutim, mještani su već bili sahranili mrtve, pa sam čak čuo priču da su otkopavali neke grobove da bi svijetu pokazali šta je džihad spreman da napravi.

    Moja priča o Čemernu ovim nije završena! Desetak dana nakon toga, borci Ilijaške brigade su pobili nekoliko mudžahedina, pa su kod jednog od njih našli i dnevnik, u kome je detaljno opisano kako su mudzahedini napali Čemerno. Moj kolega iz Vogošće, inače pripadnik DB, je nosio to svesku na Pale, jer je bila važan izvor informacija za Državnu bezbjednost.

    I tako sam ja, po drugi put, doživio Čemerno, samo ovaj put iz sveske mrtvog mudžahedina. Blijedo-crvena sveska mekog poveza, previjena na pola. Vjerovatno otac ponio u rat svesku svoga djeteta, koje zbog početka ovog haosa nije uspjelo da završi razred. Dodirujem je sa nekim ustručavanjem, vjerovatno zbog toga što znam da je svaki list umazan krvlju onih jadnika sa Čemerna.

    U svojim kratkim memoarima o "svetom ratu" taj mudžahedin (moguće da su ga zvali Alija iz Zenice) opisuje kako su dvije grupe muslimana krenule na zadatak koji im je licno postavljen od njihovog pretsjednika Alije Iz(m)etbegovića. Jedni su bili iz Zenice, a drugi iz Breze. Bilo ih je ukupno tridesetak, a ne hiljada kako su nam na Nišićima rekli. Sastali su se u selu Korita, gdje su i prenoćili. Tu su dobili i vodiča, mještanina tog sela, koji je dobro poznavao kraj.

    To selo je udaljeno oko 6 sati hoda do Čemernog, ali im je trebalo i dva sata da se uz liticu, koja dobrim dijelom okružuje Čemerno, popnu do sela. Napali su pred zoru, dok su stanovnici sela još spavali. Na straži je bio samo jedan 65-godišnji starac, koji je jedini pružio otpor, pucajući iz M-84. Međutim, njega su brzo likvidirali. Nakon toga, slijedilo je izvlačenje noža i klanje, koje taj mudžahedin detaljno, i sa ponosom opisuje u svojoj svesci.

    Ovaj moj, "rahmetli şahit", koji sada ore Alahove njive, je bio jako iznenadjen da prilaz selu nije bio miniran. Ja sam isto pitanje postavio Slavi Kojiću, koji mi je rekao da to nisu dozvolili seljaci, jer su u šumi čuvali stoku. Zbog malo trave, ostade čitavo selo bez glave!

    Ipak, glavnu odgovornost za pokolj u Čemernu pripisujem vojsci, prije svega komandi Nišićke brigade, tj. Slavu Kojiću, kao i posadama na haubicama, koje su vjerovale da je rat isto kao i posao u "Pretisu" - odradiš svoju smjenu od 8 sati, a onda 16 sati spavaš.

    Da napomenem i još jednu stvar! Prava meta njihovog napada su bile te četiri haubice, koje su imale posadu od nekih 15-20 vojnika. U toj svojoj neljudskoj želji za klanjem, mudžahedini su zaboravili na haubice. Doduše, pokušali su da jednu od njih gurnu niz brdo, ali su je pomjerili samo nekoliko metara. Mislim da je samo na jednoj haubici zatvarač bio malo ostećen, inače bile su u funkciji i jos dugo vremena su bljuvale vatru na Ilijaškom ratištu. Te haubice su ih na kraju kostala mnogo života.

    U zaključku, hoću da kažem da je Čemerno muslimanska, ali i srpska, sramota. Tridesetak mudžahedina je napalo selo u kome je bilo bar 20 ljudi sposobnih za odbranu sela, pa još i mještani tog sela. Selo je zauzeto bez otpora, jer su Srbi spavali. Muslimanska sramota je u tome da su klanje, mučenje i ubijanje podigli na jedan viši nivo, vjerujući da im se taj zločin neće vratiti.

    Čemerno, baš si gorko i čemerno!
    cemerno- 9639 - 13.05.2006 : Rade - best (0)

    Ko je kriv za pad Čemerna?


    Kad se uđe u dubinu neprijateljske teritorije, tu radi digitalni snajper, sajla i 20-tak kila eksploziva...

    Znaš kako je u Mahmutovića rijeci uništena balijska messershmidt haubica 205 mm, koja je po Vogošći sijala smrt i od koje su na ulici ginula djeca od 8-12 godina...

    Ali ono civilno stanovnistvo koje je sačinjavalo većinu poklanih žrtava Čemerna je više nego zvjerski pobijeno. Prvo im je pucanuo u noge da ne mogu bježati, a onda su im krampama i motikama otkidali dijelove tijela...

    Nerođena djeca iz trudnica su krampama ubijana.

    Dalje, u Pofalićima je ubijeno 300 civila. Desetine djevojčica od 12 do 16 godina su odvedene u privatne javne kuće. Možda si nekada čitao izjave Juke Prazine koji je birao nevine djevojčice i od njegovog divljanja mnoga od te djece su podlegla...

    Zar treba i dalje da nabrajam?

    S Balijama se više nema šta komentarisati. Oni su sve svoje rekli na Grahovištu.

    Sada ako Bog da idu dani osvete.

    Iako smo možda sada daleko od njih, ja sam Beli Orao, a svaka ptica, pa i Orao ima krila, pa će da doleti i balinsko gnezdo da raskopa, kao što su i oni uradili Pajdacima, Sikirašima, Spasojevićima, Vladušićima...

    I što Vuk Mandušić reče:

    Biće smrti, a neće kajanja
    biće krsta a neće klanjanja


    Plitko vam je balije oranje
    već vas vidim u red za kopanje!!!


    Balija se nešto brine o deci, ko mu kaže da će ih imati, dok im se naplati svaka kap krvi od onih mučenika.

    Razumijem razmišljanje pojedinaca da su mučenici sa Grahovišta trebali pobjeći. Ali gdje? Grahovište je njihova djedovina! Sa Grahovišta i Kobilje Glave su trebali (i treba) da odu oni koji su 1990. godine u autobusima iz Sandžaka došli da glasaju za Aliju, i koji su u kafani Nusreta Čengića u Omladinskoj ulici u Vogošći dano-noćno probavali oružje uz zvuke "ilahija i kasida".

    Gahovištu je obećano pojačanje, koje Joja Tintor i Rajko Koprivica nikada nisu poslali.

    Da je Grahovište evakuisano ni Vogošća ne bi ostala. Balije bi se zaletile, naši bi se uspaničili pa bi možda mnogi od nas završili kao oguljene kože.

    Međutim, da je Grahovište spašeno i Pofalići bi bili naši, bilo bi naše Sarajevo i mnogi Srbi iz Sarajeva bi ostali živi.

    Sramota je da niko sa Blagovca nije ni metka isplio na Balije dok su oni klali po Grahovištu. U isto vrijeme, Gipso je znao za jednu svadbu da ispali po dva punjenja VBR-a.

    Kad je zatrebalo da se sačuvaju četiri prezimena na Grahovištu svi ste ćutali k'o mumije i gledali šta se dešava. U isto vrijeme, Pokojni Željko Vladušić je dolazio da, pored onoliko momaka sa Blagovcu, čuva Blagovac i "Pretis". A njima kad je zatrebalo, niko nije pruzio ni "p" od pomoći.

    Mogao se čak napraviti kontra-napad, pa da se barem "glava za glavu" rasmene oni mučenici i da ih balije ne gule žive i da ne dođe do udara na Pofaliće.

    Nego Aco, poruči svojoj strini Miri i rođaku Saši da se ne boje svojih mentora i da javno u Skupštini postave pitanje zašto Ačkari, Zlatarac, Pice i svi oni za koje postoje dokazi o zločinima još uvijek nisu iza rešetaka.

    Idi na stranu - |1|2|